C R T I C E O . . .

HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRU[TVO (OSNOVANO 1885.) Mjese~nik za popularizaciju

prirodnih znanosti

Godina 105., Broj 1045

25 KUNAPriroda izlazi od 1911. godine

ISSN 0351-0662

5–6/15.

PrirodaPriroda

PRIRODA • SVIBANJ/LIPANJ • 2015. 19

S V E U Č I L I Š N I B O T A N I Č K I V R T O V I

Darko MIHELJ i Sanja KOVAČIĆ, Zagreb

Zbirke samoniklih biljnih vrsta hrvatske flore danas se sa sigurnošću mogu smatrati najvrednijima u Botaničko-me vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveuči-

lišta u Zagrebu – iako je Vrt pri osnutku bio namijenjen prije svega uzgoju stranih vrsta, egzota. Međutim, jedan od osnivača tada Kraljevskog sveučilišnog botaničkog vrta, profesor Antun Heinz, već je dvije godine po osnutku Vrta (1891.) uputio pi-smo Gradskome poglavarstvu sa zamolbom za dopuštenje saku-pljanja biljaka u gradskim šumama jer je na prostoru Vrta želio prikazati i tzv. »domovinsku floru«. Tako su već tada na alpi-numu, najstarijoj vrtnoj kamenjari smještenoj nedaleko glav-noga ulaza, između ostalih, bile posađene i vrste »planinskih visočina« hrvatskih područja. Krajem 19. stoljeća Kraljevska zemaljska vlada odlučila je Vrt na istočnoj strani proširiti za nekoliko jutara kako bi na tom prostoru posjetitelji mogli ra-zgledavati hrvatsku floru. Nažalost, na tom prostoru uskoro su izgrađene zgrade Socijalnog osiguranja i Hotela »Esplanade« pa Vrt nikada nije proširen. Sakupljanje i donošenje biljnoga ma-terijala ipak je nastavljeno pa je 1908. iz Gorskoga kotara, Sa-mobora i okolice Zagreba doneseno stotinjak biljaka samonikle flore.

Krška kamenjara

Godine 1926. počela se graditi krška kamenjara (»Hrvatska bilj-nogeografska skupina«, sl. 1.) kao nadomjestak prostora izgublje-nog neostvarenim proširenjem Vrta. Tu je, jednu od najstarijih vrtnih zbirki isključivo autohtonih vrsta u ovome dijelu Europe, osmislio cijenjeni hrvatski botaničar prof. dr. sc. Ivo Horvat, kao kamenjaru na kojoj će posjetitelji raspoznavati biljne zajednice i vrijedne vrste hrvatskoga krša. Sam arhitektonski dio kamenjare projektirao je tadašnji kustos u Vrtu, dr. sc. Zdravko Arnold, ka-snije uvaženi profesor na tadašnjem zagrebačkom Poljoprivred-

Zbirke samoniklih biljnih vrsta BOTANIČKOGA VRTA PRIRODOSLOVNO- -MATEMATIČKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

(Oboje stručni savjetnici u Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka Prirodoslov-no-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu)

Slika 1. Djelić krške kamenjare.

PRIRODA • SVIBANJ/LIPANJ • 2015.20

S V E U Č I L I Š N I B O T A N I Č K I V R T O V I

nom fakultetu. Već u to vrijeme na krškoj kamenjari bile su po-sađene biljke iz Hrvatskoga zagorja i Hrvatskoga primorja, sa Samoborske gore i Medvednice, Kleka, Medviđaka, Ličke Plješi-vice, Velebita i Dinare (sl. 2., 3. i 4.).

Uz sadnju samonikloga grmlja i drveća u perivoju Vrta tadašnje su zbirke »domovinske flore« obuhvatile najznačajnije vrste bilj-nog pokrova Hrvatske. Svakako je za veliki broj vrsta na krškoj kamenjari najzaslužniji profesor Horvat koji je sa svojim pomoć-

nicima godinama u Vrt donosio biljke s botaničkih ekskurzija. Godine 1942. objavljen je članak o krškoj kamenjari u časopisu Alma mater Croatica u kojem je dan i tlocrt te biljnogeografske skupine, koji je izradio tadašnji vrtlarski pomoćnik Franjo Ro-štapil.

Alpska kamenjara

Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, u kojemu je i Vrt znatno stradao, prva upraviteljica Botaničkoga vrta, dr. sc. Sa-la Ungar, posvetila je veliku pažnju katalogiziranju cjelokupno-ga fonda Vrta. Kartoteka, koju čuvamo i koristimo od 1948. do danas, izvor je vrijednih podataka o tome kako su nabavljane biljke za Vrt: od kuda potječu, na kojem su lokalitetu i kada sa-kupljene, pa i tko ih je i kada darovao Vrtu. Po temeljitom po-pisivanju zbirki, dr. sc. Ungar je već 1949. godine organizirala prvu poslijeratnu botaničku ekskurziju u Sloveniju radi nabave biljaka za buduću alpsku biljnogeografsku skupinu, koja se iste godine počela graditi u Vrtu (sl. 5.).

Kako je Hrvatska tada bila dio bivše Jugoslavije, i biljnogeograf-ske skupine bile su zamišljene u skladu s time: na alpskoj kame-njari sađene su biljne vrste slovenskih Alpa, skupljene na pri-rodnim staništima.* U gradnji kamenjare planiran je i umjetni potočić koji je biljkama visokoplaninskih područja trebao osi-gurati potrebnu vlažnost zraka. Ta ideja nije nikada provedena u djelo pa je nedovoljna vlažnost zraka, naročito ljeti, i danas

* Vrijedi napomenuti da je ta kamenjara tijekom posljednjih desetljeća izgubila dobar dio alpskih biljnih vrsta, s obzirom na to da se nakon raspada Jugoslavije više nije botaniziralo u Sloveniji. Danas smo, i dalje u vrlo prijateljskim odnosima s ljubljanskim botaničkim vrtom, u planovima za recipročno obnavljanje zbirki: otka-ko je i Hrvatska pristupila EU smijemo dopuniti našu alpsku kamenjaru slovenskim vrstama, kao i Slovenci svoje zbirke hrvatskim endemima, koji su im u među-vremenu uvenuli. Naravno, sve uz odgovarajuće dozvole nadležnih ministarstava!

Slika 2. Velika šumarica (Anemone sylvestris L.), iznimno rijetka i kri-tično ugrožena (CR) vrsta hrvatske flore, bujno cvjeta na krškoj kame-njari.

Slika 3. Medeniku (Melittis melissophyllum L.) rado posjećuju pčele.

Slika 4. Najslavniji hrvatski endem, strogo zaštićena i Natura-vrsta ve-lebitska degenija (Degenia velebitica (Degen) Hayek) rado cvjeta i plo-donosi na nekoliko mjesta u Botaničkom vrtu PMF-a.

PRIRODA • SVIBANJ/LIPANJ • 2015. 21

S V E U Č I L I Š N I B O T A N I Č K I V R T O V I

veliki problem koji ograničava uzgoj vrsta planinskih rudina na toj kamenjari. Kao vrsna botaničarka i pasionirana planinarka, dr. sc. Ungar je sa svojim suradnicima s brojnih ekskurzija i pri-vatnih putovanja desetljećima donosila biljke za kamenjare i tako obogaćivala zbirke autohtone flore (sl. 6.).

Mediteranska kamenjara

Kako su se klijališta punila biljnim materijalom za koji nije bilo adekvatnoga prostora, 1954. godine izgrađena je u zapadnom dijelu Vrta i mediteranska biljnogeografska skupina namijenje-na samoniklim vrstama jadranske obale i otoka. Iste je godine u jugozapadnom dijelu Vrta sagrađeno sistematsko polje, nami-jenjeno studentima za učenje biljne sistematike, na kojemu i danas rastu mnogobrojne vrste s prirodnih lokaliteta. Nažalost,

zbog pomanjkanja prostora, biljnogeografske skupine nisu mogle biti građene u otvorenim dijelovima Vrta: tako je i mediteran-ska kamenjara danas zasjenjena obližnjim stablima crvenolisne bukve te na njoj rastu drvenaste i grmolike vrste.

Submediteranska kamenjara

Između 1963. i 1965. godine građena je submediteranska biljno-geografska skupina s južne strane krške kamenjare, na koju su sađene vrste iz odgovarajućih krajeva Hrvatske (Učka, Risnjak, Mosor, Biokovo), zatim iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Ma-kedonije, Srbije, pa čak i iz Grčke. Nažalost, na submediteransku kamenjaru sađene su i drvenaste vrste te je i ona najvećim dije-lom u dubokoj sjeni i treba temeljitu rekonstrukciju (sl. 7. i 8.).

Slika 5. Posjetitelj Vrta našao je zanimljiv objekt fotografiranja i na trav-njaku u Botaničkom vrtu. U pozadini je alpska kamenjara namijenjena visokoplaninskim biljkama.

Slika 6. Ljubičasti mliječ (Cicerbita alpina (L.) Wallr.) jedan je od ugled-nih stanara alpske kame-njare.

Slika 7. Kranjski ljiljan (Lilium carniolicum Bernh. ex Koch) osjetljiva je (VU) i strogo zaštićena vrsta hrvatske flore, koja dobro uspijeva na sub-mediteranskoj kamenjari.

Slika 8. Proljetni goro-cvijet (Adonis vernalis L.) iznimno je rijetka vr-sta, koja se u Hrvatskoj držala i izumrlom: još li-jepo cvjeta na submedi-teranskoj kamenjari.

PRIRODA • SVIBANJ/LIPANJ • 2015.22

S V E U Č I L I Š N I B O T A N I Č K I V R T O V I

Zapadnoeuropska kamenjara

Godine 1983. zapadno od glavnoga ulaza u Vrt izgrađena je na-ša najmanja kamenjara, tzv. zapadnoeuropska biljnogeografska skupina. Ta je kamenjara osmišljena, mogli bismo reći, ad hoc, slijedom putovanja dr. sc. Sale Ungar u Francusku i Španjolsku, otkuda je donijela veći broj biljnih vrsta koje je sakupila na ta-mošnjim prirodnim staništima.

Eumediteranska kamenjara

Najmlađa kamenjara u Botaničkome vrtu osmišljena je 2009. godine, prilikom prenamjene prostora oko obnovljenog izložbe-nog paviljona uz istočnu ogradu Vrta (sl. 9.). To je danas jedina kamenjara u Vrtu koja se kupa u punom suncu, bez imalo za-sjenjenja tijekom najvećeg dijela dana, te na njoj izvrsno uspi-jeva pedesetak vrsta zeljastih trajnica i polugrmova priobalnih kamenjarskih travnjaka i pašnjaka, pukotina stijena i pjeskovi-tih staništa. Trudimo se naglasak dati endemičnim i rijetkim biljkama naše flore, ali i onima dobro poznatim, začinskim ili ljekovitim. Uz kamenjaru je postavljen i oveći bazen, u kojemu raste i nekoliko vrsta iz slanih močvara i s morskih obala.

Obnova zbirki samonikle flore

Osim na kamenjarama koje su namijenjene samoniklim vrstama hrvatske flore, domaće se biljne vrste uzgajaju i u drugim dijelo-vima Vrta te smo ih prilikom inventariziranja 2014. godine popi-

Slika 9. Mala eumediteranska kamenjara najmlađa je u Botaničkom vr-tu: ove godine slavi tek šesti rođendan!

Prije točno godinu dana u Prirodi 5/2014 objavljen je cjeloviti tekst brošu-re »Svečano obilježavanje 125. obljetnice Botaničkoga vrta Prirodoslovno--matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu« voditeljice Vrta mr. sc. Biserke Juretić. Na slici je prikazan Izložbeni paviljon u Botaničkome vrtu PMF-a.

† Prema Globalnoj strategiji zaštite biljaka, do 2020. bilo bi potrebno barem 75 % lokalnih vrsta iz Crvene knjige uzgajati u lokalnim botaničkim vrtovima, što je za Hrvatsku iznimno visok broj svojti.

sali točno 720. Od toga broja, 260 je zakonom zaštićenih – odno-sno, prema novome zakonu, 109 je strogo zaštićenih vrsta.

Zbirke samoniklih vrsta danas uglavnom obnavljamo donoše-njem živih biljaka ili sjemenki s hrvatskih staništa, uz obveznu godišnju dozvolu Ministarstva zaštite prirode i okoliša. S obzi-rom na to da su drvenaste biljke, sađene kao karakteristične sastavnice pojedinih biljnih zajednica, izrasle u visoka stabla koja zasjenjuju velike dijelove kamenjara danas se ne možemo u potpunosti držati načela sadnje vrsta unutar pojedinih vege-tacijskih skupina. Zato nastojimo saditi biljke po geografskom principu pojedinih kamenjara, uz poštovanje životnih uvjeta vrste, prije svega raste li na osunčanom ili sjenovitom staništu.

Slijedeći moderne trendove djelovanja botaničkih vrtova u svi-jetu, cilj nam je prikupiti što više zakonom strogo zaštićenih vr-sta, osobito onih koje se navode na nacionalnom Crvenom po-pisu te u popisu važnih vrsta Natura-2000.†

S preuređenjem dijela sistematskog polja namijenjenog močvar-nim i vodenim biljkama, koje smo već započeli ove godine, te s nastavkom dobro planiranih, ciljanih terenskih istraživanja, taj će se broj sigurno povećavati.

PRIRODA • SVIBANJ/LIPANJ • 2015. 23

S V E U Č I L I Š N I B O T A N I Č K I V R T O V I

O Botaničkom vrtu PMF-a Sveučilišta u Zagrebu pročitajte još:

1. Jakšić, Nataša; Karač, Zlatko, 2009. Strojarnica i bunar u zagrebač-kom Botaničkom vrtu. Građevinar 61(3): 243–250.

2. Juretić, Biserka; Kovačić, Sanja; Mihelj, Darko, 2002. Mali vodič kroz Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu (vodič).

3. Juretić, Biserka; Kovačić, Sanja; Mihelj, Darko; Sandev, Dubravka; Stamenković, Vanja, 2014. Pedeset znamenitosti botaničkoga vrta: obilazak za prolaznika, šetača i ljubitelja – vodič kroz Botanički vrt Pri-rodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prirodo-slovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu (vodič).

4. Juretić, Biserka; Perušić, Mladen, 2008. Izložbeni paviljon u Botanič-kom vrtu. Sveučilište u Zagrebu, 2008. (monografija).

5. Kovačić, Sanja, 2009: Trideset zakonom zaštićenih vrsta hrvatske flo-re u uzgoju Botaničkog vrta PMF-a. Prirodoslovno-matematički fa-kultet Sveučilišta u Zagrebu (vodič).

6. Kovačić, Sanja, 2010. 120 godina Botaničkog vrta Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Vrtovi i parkovi 1(2): 10–17.

7. Kovačić, Sanja, 2014. 125. obljetnica Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (prospekt).

8. Kovačić, Sanja; Sandev, Dubravka; Mihelj, Darko; Stamenković, Vanja, 2014. Win some, lose some – statutorily strictly protected indi-genous plant species in the Botanical Garden of the Faculty of Science (University of Zagreb, Croatia). Natura Croatica 23(2): 415–432.

9. Nerat, Nikolina; Morić, Sanja; Vršek, Ines; Poje, Miroslav, 2007. Neformalni vodeni vrt na primjeru Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu. Glasnik zaštite bilja 6: 18–23.

10. Regula, Ljerka, 1997. Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fa-kulteta Sveučilišta u Zagrebu: spomenica o 100. obljetnici utemeljenja (1889. – 1989.). Školska knjiga, Zagreb (monografija).

11. Sandev, Dubravka; Mihelj, Darko; Kovačić, Sanja, 2013. Meeting Target Eight – ex situ conservation of Croatian threatened and statuto-rily protected plant species in the Botanical Garden of the Faculty of Sci-ence, University of Zagreb (Croatia). Natura Croatica 22(2): 343–362.

12. Stamenković, Vanja, 2007. Obnova izložbenog paviljona Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pri-roda 97(956): 35–38.

Antun Heinz (Zagreb, 1861.–1919.) ute-meljitelj je najstarijega hrvatskog botanič-kog vrta. Nakon diplome i doktorata (1886.) na tadašnjem Mudroslovnom fa-kultetu Sveučilišta u Zagrebu, u sklopu ko-jega su se predavali i prirodoslovni pred-meti, mladi Heinz sveučilišnu karijeru započinje na matičnome fakultetu, kao asistent prvome zagrebačkom profesoru botanike, Bohuslavu Jirušu (Prag, 1841.–1901.). Nakon povratka prof. Jiruša u Prag, dr. Heinz predaje predmete opće, šumar-ske i farmaceutske botanike te postaje re-dovitim profesorom 1896. godine. Tije-kom ak. god. 1905./1906. obnašao je i dužnost rektora zagrebačkoga Sveučilišta:

na najpoznatijem portretu, koji je danas izložen u auli rektorata zagrebačkoga Sveučilišta, vidimo ga s počasnim lancem oko vrata.

Izvornu zamisao prof. Jiruša o potrebi osnivanja botaničkoga vrta (1874.) ostvario je naposljetku prof. Heinz.* Godine 1889. utemeljio je Kraljevski bo-tanički vrt, koji je s Botaničko-fiziološkim zavodom pripadao Matematičko-prirodoslovnom odjelu Mudroslovnoga fakulteta.

Osim nastavnim i znanstvenim radom (anatomija biljaka, bakteriologija, flora mahovina i paprati), profesor Heinz bavio se unaprjeđenjem Botaničkoga vr-ta do kraja svoga života. Zanimljivo je i danas iščitavati njegove riječi, objav-ljene 1895/6. u knjižici »Kr. botanički vrt u Zagrebu«u izdanju Hrvatskoga naravoslovnog društva, koja se može slobodno preuzeti na mrežnoj stranici http://kgzdzb.arhivpro.hr/?kdoc=11012907.

Botanički vrt PMF-a oko 1928. godine.

* Valja napomenuti da je u Zagrebu postojao botanički vrt još polovicom 19. stoljeća. Nalazio se na tadašnjoj Lepoj Vesi (između današnje Jurjevske i Medvedgradske ulice), a osnovala su ga, vjerojatno 1857. godine i na privatnome imanju, dvojica slavnih entuzijasta: dr. Josip Kalasancij Schlosser (Jindřichov, Moravska, 1808. – Zagreb, 1882.) i Ljudevit Farkaš Vukotinović (Zagreb, 1813. – 1893.), autori prve Flore Hrvatske (1869.). Ne zna se kada je točno taj vrt nestao, i zašto, no u vrijeme osnutka »novoga vrta« u Donjemu gradu više ga nije bilo.

KAKO ]ETE POSTATI PRETPLATNIK »PRIRODE«?

1. Po{aljite nam svoju adresu obi~nom po{tom (̂ asopis Priroda, Hrvatsko prirodoslovno dru{tvo, Trg žrtava fašizma 10, 10000 Zagreb), telefo-nom (01-468-0240) ili elektroničkom po{tom (priroda hpd.hr).

2. ̂ ekajte da vam do|e prvi broj Prirode s uplatnicom. Kada je uplatite, postali ste na{ pretplatnik!

ŽELITE LI KUPITI OVAJ BROJ »PRIRODE« JAVITE NAM SE TELEFONOM (01-468-0240)

ILI ELEKTRONIČKOM POŠTOM (priroda hpd.hr). POŽURITE BROJ PRIMJERAKA JE OGRANIČEN.

ŽELITE LI PODRŽATI ČASOPIS »PRIRODA«, JEDAN OD STARIJIH ČASOPISA ZA POPULARIZACIJU

ZNANOSTI U SVIJETU, POSTANITE NAŠ PRETPLATNIK!