- Prirodni sluEaj superregeneracije na heliceri pauka kosca Opilio -

parietinus (de Geer) - ,A- -

- @ grp -1.- a -- .

/'A\ .

d , i '

? -

NAPISAS

D" JQVAN HADZI

PreStampano iz 234. knjige ,Radau Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti

ZAGREB NADBISKUPSKA TISKARA U ZAQREBU

1928

Priro dni sluCaj superiege neracij na lieliceri pauka kosca Opilio parietinus Geer).

(Sa 5 slika u tekstu.)

Napisao Elan dopisnik

D r . J o v a n H a d E i .

Primljeno u sjednici matematii.ko-prirodoslovizoga rarreda Jugoslavenslce akademije znnnosti i umjetnostz 5 . aprila 1927.

Iz ZooloSkog inst i tuta un i re rze Kral jevine SHS. u Ljoblj+ni.

l

L U svqjoj velikoj i temeljitoj monografiji: ,,D i e B r u c h-

D r e i f a c h b i l d u n g i m T i e r r e i c h e " (Arcli. f. Entw. mech. t l . Organismen, SV. 48., 1921.) obradio je H a n s P r z i b r a m sve do tada poznate u prirodi nadene ili vjc8taEki indukovane sluEajeve superregeneracije u iivotinjskom carstvu, kojc su nustale putem uloma ili ulomu odgovaraju6eg urezivanja. NajveBi broj sluEajeva daju ~IarikonoSci ili artropodi, a niedu njima raci (deseteronogci) i insekti (koleopteri). I z Eitave, inaEe mnogobrojne, klase artropoda : pauEnjaka (Arachnoida), u koju, medu ostalim, idu Stipavci (Scor- pionidea), pravi pauci (Araneida), kosci (Opilionidea) i grinje (*4carina), nema u Przibramovoj monografiji ni jednog jedinog primjera, iz Eega bi se moglo zakljuEivati, ili da u te grupe nema sposobnosti za regeneraciju ili d a je minimalna pa su regenerati vanredno rijetki. Tek nedavno objavljen j e uzgred sluEaj prirodnog nalaza grinje [Limnes ia undulata (0. E'. Muller), S i g . T h o r ) s utrostrucenim krajnjim Elanom trekeg para lijeve noge. Autor, oEito ne znajubi o Eemu se radi, veli, da je t a noga , . . . mit eigentumlicher MiBbildung, gabeliger Dreiteilung des 6. Gliedes", dok je na prvi pogled jasno, da je po srijedi tipiiian Przibramov sluEaj iitrostrucenja distalnog dijela ekstremiteta, post0 j e nasilno ulomljen zadnji Elanak, a da nije doglo do jednostavnog sragtenja ulomne ozljede, nego je rana zijevala. Na slici se vide strana tijela,

Rad Jugosl. Akad. 234. 3

Rimjo PfntpdadoEha

34 Dr. Joran Hadii . (2) l

koja su pri ulomu bila u nogu utisnuta. I z zijevajuCe rane izrasla su, kako to B a t e s on-ovo pravilo zahtijeva, dva krajnja Elana, sirnetriono jedan prenia drugom postavljena; prvobitnom, n a i m ~ 6. Elanu bliii regenerat obratno je orijentiran od normalnoga, a drugi (iz distalno upravljene plohe rane izrasli) regenerat ima praviliiu orijentacij u.

Sam sam prouEio veonla velik broj Stipavaca (slcorpiona) iz razliEitih krajeva nage domovine, naroEito sa Dugog Otoka, a da nisam naiSao n a sluEaj superregeneracije i pored toga ;to Btipavci imaju tvrdi hitinski pokrov, 8to je vaian faktor pri nastanku ulomne superregeneracije. R o e TV e r , pisac ogromnog djela ,Die Weber- knechte der Erdeu (Jena 1923), koji je prouEio nekoliko desetina hiljada paulca kosaca a medu ostalim, sav materijal po veCin1 mu- zejima svijeta, nije, kako me u pismu uvjerava, mogao ni u jednom sluEaju konstatirati superregeneraciju i pored toga, Sto ba8 kosci imaju veoma duge i lomne rioge. To, naravno, ne znaEi, d a u kosaca ne dolazi do jednostavne regeneracije odbaocnih ili otkinutih nogu ili njihovih dijelova. Ipalc pripominjeni, da sam poEesto nalazio primjerke bez jedne ili druge noge, a o b i h o nije bilo distalnih Elanaka od femura (inclusive). U takvim sluEajevima je uz tijelo prirasla coxa umanjena, redukovaiia, a trohanter stegilut 11 vidu male bradavke. Ovakav nalaz u odraslih kosaca ne govori sa jaEu regeneracionu sposobnost.

Stim veCma sam se iznenadio, kad sam prosle jeseni pri 0bradivan.j~ kosaca ljubljanske okolice nai8ao na odraslu ienku, na mojoj vili n a Mirju dobro zastupane vrste : Opilio parietinzts (de Geer) s neobiEnom desnom helicerom. Duiina tijela bila je 7.9 mm (po Roeweru za Q 9 obiano 6-75 mm) a du8ina nogu: 2 4 : 46.5 : 25.2 : 35.5 mm (Po Roelveru 22 : 44 : 22.8 : 33). InaEe j e bio primjerak ne samo normalan nego i ve6i od prosjeka. O tome, kako se uopCe primjerci Ove, vrste iz ljubljanske okolice razlikuju od tipa opisanog u Roewerovom djelu, izvijestit bu na drugom mj estu

Namjesto jednostavnog tredeg Elana (pokretnog prsta) desne helicere, izlazi iz latero-distalnog kraja ne8to nepravilnog drugog Elana komplekana tvorevina, i to prema prstolikom nastavku drugog helicerinog Elanka stoji oEito putem sraStenja u obrnutom poloiaju dvaju Elaoaka nastali dvojni Elanak (s dva segiva), a lateralno otuda jo5 jedan, ali nepotpuno (hipoplastiEno)-razvijeni Clanak (vidi slike normalne desne Zenkine helicere s dorsalne i ventralne strane

(3) l'iiroclni slu0:~j supeiregeracijc n a Iieliceri pauka kosca. 3 5

i slike superregenerata u jednakirn poloiajima). U-svrhii detaljnog prouEavanja skinuo sam drugi Elari heliceie i liroz alkohole i ksiluol preveo u kanadski balzarn te dobio gotovo snsvirn prozirni preparat, koji sam mogao sa svih strana ispitati. Crteii su utiiqjeni po tom preparatu a s pomokii sprave za mikroskopsko crtanje. Objekte (superregenerat i normalnu heliceru) sam prouEio pod Zeissoviiii

Slika 1. Normalnn desna helicera ;enke od Opzlzo parcetinzrs (de Gecr) Q ,

a) s dorzalne strnne, b) s sentra lne s t r ane ; lat. la teralna ill boEna s t rana ( ranjska) ; med. medijan:~ ili unutarnja strana. Pr i rodna veliEina l 5 6 rnm. Crtano s pornoEu

sprave øa. rnikroskopsko crtanje

mikroskopom s binolrularnim nastavkom, koji ornogucuje potpuno plastitino gledanje j pri jaCern uveCavariju.

Za pravilno prosudivanje riakazne Ii$icere potrebno je najprije uotiiti normalnu (slika 1). Opilionidska je helicera prvi ekstremitet; ima formu btipaljke i sasto,ji od tri Elariba. Prvi je tilanak jedno- stavan, manje ili vise cilindritian i kratak; taj iias dalje i nc inte-

r

3 6 Dr. Jovan Hadii . (4)

resiijr. Blavni j e drugi, oko 1 5 mm dugi Elanak. Proksimalno je zaobljen i na,jSiri pa se distalno pouesto suiuje, (la se distalno. medijano produii u zaSiljeni i prema dolje neSto savinuti ,,nepa- miEni prstu. koji nosi na zaogtrenom lateralnom rubu nxzubljeno seEivo. Na kukastom vrsku i seEivu hitinska je kutikula veoma odebljala i potpuno crna, dok je inaEe dosta tanka i prosirna. Distalno-medijano pri bazi nepomiCnog prsta (prstolikog nastavka)) nalazi se kosa, ponegto po sredini, gdje su oba zglobna puceta, slomljena zglobna ploha, iz koje se diie 3. Elanak ili pomicni prst. Sam drugi Elanak je, razumije se, skroz asimetriCan, pa moiemo razliliovatj dorzalnu (hrptenu) i ventralnu (trbusnu) pa medijanu (unutarnju i to u fizioloSkom dr2an. j~ helicere; morfoloSki je to prednja) i lateralnu (boEnu ili vanjsku odnosno strainju) stranu. Zglob prema l . Clanku j e na ventralnoj strani. Na proksimalnoj polovini medijano i narofito lateralno ima serija kosih smedih pigmentnih pjega, a na dorzalnoj strani koso uzduE nepravilnih rubova pojas bijelih neprozirnih (opakih) finih zrnaca . Dr.ugi j e Elanak joS opremljen vekim brojem dlaEica hitinskih, koje s u uzglob1,jerie svaka na pogirokoj , okrugloj bazi i janiaEno sluie opipu. Od medijane strane proksimalnog kraja protege se karakteristiho sloiena povorka od tridesetak dlacica ne8to koso uzdui Eitavog 2. filanka, pa se u distalnoj trebini raeva u dvije pruge, od kojih medijana stiie do na bazu prstolikog nastavka, dok lateralria vek prije prestaje. Na posljedqju nadovezuje se pojedinaEna duga dlaEica na samom distalno-lateralnom rubu podno baze 3. Elanka. Sasvim ~nedijaho a u distalnoj polovici 2. Elanka poredano je dvadesetak vedinom kratkih, distalno zgusnutih dlaEica, koje Cine kao neku Eetku; pojedina dlaeica te hrpe moZe se popeti i n a ventralnu stranu prstolikog nastavka (vidi sliku 1.). I

Na prozirnim u6injenom preparatu vidi se i rnigiije, koje sluii, u glavnom prirni~anju i odmicanju 3. Elanka (pomiEnog kraka Skara), prema tome je miSiEje razdijeljeno u dvije skupine : jaeu srediSnju i pletenici podobuo sastavljenu skupiuu za zatvaranje Skara (za Stipanje odnosno prihvakanje) i manju lateralnu, Cisto uzduinu za odmicanje, odnosno otvaranje skara. Sila se upotrebljava pr i zatva- ranju Skara (primicanje pomifnog prsta l;a nepomiEnom). Na rubu zglobne plohe ima, osim dorzalnog i ventralriog hitinskog zglobnog puceta, koji odreduj u smjep (medio-lateralni) gibanja pomitinog prsta, jo; i okolo naokolo nabor hitinske kutikule, koji je medijano naj- ve& ali tanak, a lateralno najdeblji (da zaprecuje prejako otvaranje

(5) Prirodni sluOaj superregeneracije n a heliceri pauka lrosca. 3'7

klijegta). SeEivo nepomiEnog prsta nazubljeno j e odmah s baze, gdje g a prate b o h i fini nabori hitina. Medu veoma nejednakim zubiCima moi,emo razlikovati, pored neko1il;o sporednih, 7 glavnili, o d kojih je bazalni najveki i najve6ma zaogtren; ostali su manjc vise zaobljeni i Eesto s po dvije krune.

l

Slika 2. Desna Iieliccru. 2enlrc od Opilio parientiizlis (de Geer) Q SLL superregene- risilnim (utrostru6-nirn) trckirn (3.) Clanlrom. n) poglcd s dorz~~lr ie strane (lut., Iate-

r a lna ; med. niedijc~na strnnn heliccrc); b) pogled s ventrnlne s t rnne; c) pogled s latero-dorzalnc strnne. l'rirodna veliEina 1.72 rnm. Crtano s pornoiu spravc za

rnikroskopsko crtanje.

PomiCni ili 3. Elanag negto j e duil od riepoiniEnog prsta, a jo5 ve6nia ku1~:iati vr8ak mu je savinut prema ventralnoj strani

3 8 Dr. Jovan Hadii ' (6)

(prema dolje) tako, da se s vrSkom nepomiEiiog prsta ukrStava. Na medijanoni rubu je sedivo, koje je nazubljei-io tek povrh bazalne trehine Flanka. Sastav zubala ne razlikuje se bitno od onog u nepo- mitinog prsta. I t u je bazalno prvi zub najvcdi i najsiljastiji. Sasvim bazalno-medijano hitin je seFiva odebljao i nastavlja se u dubok nabor, koga se proksimalno drgi tetiva jake skupinc aduktora. MiSidi otpiraEi (otvaraEi) inseriraju podiio zglobnih zdjelicica, koje poEivaju na zglobnim pucetima.

Slika 3. Is ta helicera kao n a slici 2 . , samo distalno lateralna partija t. j. laternlni komad regenerata v e h a pove6an. Crtano s pornobu sprnve za mikroskopsko crtanje.

Uporedimo li sada nakaznu heliceru s normalnom, moramo konstatovati ved na 2. Elanku razlike. Osim Sto je Fitava duZina veka (ovdje 1.72 min) distalna je poloviria Sira a medijana skupina dlaEica polovinom abrazirana (ostali su samo tragovi baza). Na dorzalnoj strani baze prstolikog nastavka ima hitinska kutikula nepravilnu smedastu i izbocenu povrginu; tu su oEiti tragovi repa- racije neke ozljede, a u nutrini nazire se masa stranih tijela, u liojima se lako prepozna t r o b a zemlja. Zemlja je doprla distalna

(TI l'rirodni sluoaj supcrregeneracije n a Iieliceri pauka kosca. 39

i preko baze nepomiEnog prs ta a proksimalno gotovo do Eetvrtine 2. Elanka. e in i se, kao da je tetiva zapiruEa masorn zemlje lateralno otklonjena. Pozorno motrenje uz lagano dizarije i spugtanje mikro- skopskog tubusa pokazuje, da je i iva tkani i~a opkolila masu zemlje prema unutra hitinom, samo distalrio vire manje Eestice zemlje van Elanka. I na samom borinoril riibu prema treCem Elariku vide se tragovi reparacija, a osim toga mjesto tipirne duge dlake na vanjskoj hazi pomicnoga prsta stoji grupa od 4 iiejedriako duge dlake, od kojih je jedna bila iznad baze otkinuta.

Glavna se razlika, daborne, tiee trebega Elanka. Iz zajedniEke baze, koja nosi ob.je zglobne udubine, a na lateralnom rubu pri

Aa.

Rat. med.

4.

Slika 4. Ista heliccin kao n;L slici 2 , snrno gled,~nn s distaluog vrha. Crtano s po- rno& sprave za rriikrosltopsl<o crtanje

prelazu na 2. Elanak nosi plitku boru liitina, izlaze dva ,,prstau. Lateralni prst (slika 3.) je veoma liratak, ori,jentisan j e kao pomodni 3. 6lanak i nazubljeno sedivo, znatno skrabeno, ne poninje odmah pri bazi. Hitinska je kutikula pri bazi lateralnoga pista veoma debela tako, da givi dijelovi opbe s onima 2. Elanka samo kros uzaiii kanal ; Sira je veza prema srednjem dvojnom prstu. Po loh j seeiva vidi se na slici 4., koja prikazoje pogled na nakaznu heliceru s distalnoga vrha. I sredriji, dvojni prst manji je od riormalnog pomiEnog prsta, a. nosi dva simetrieno postavljena seaiva (pologaj

1

I l

40 Dr. Jovan Hadi i . (8)

n a slici 2c i 4.), od kojih j e medijano normalno orijentisano a lateralno obrnuto (ka0 slika predmeta u ogledalu). Samo vrici seCiva su donekle odijeljeni. Medijana baza seie duboko i dvojno j e konturirana. Oba nazubljena seCiva nisu sasvim jednako razvijena, n a lateralnom je bazalni zub, karakteristiEan za 3. Clariak, bolje razvijen. Oba seciva, i ako ostaju za normalnim razvikem, dokazujo svoju pripadno3t 3. elanku s time, i t o ne podinju znbiki pri bazi

Slika 5. Shema za objainjenje pojare superregeneracije po obrascu utrostrufienja poslije uloma na trebem elanku helicere pauka kosca (s dorzalne strane). C slici a ) se dogodio ulom na medijanoj (nzed., unutarnjoj) strani. Is distalne (d) i proksi- malne (p) povriine izrasli 3 clanci ucrtuni su tanjom linijom. U slici b) je 3. filanalr

ulomljen s lateralne (lot., vanjske) strane.

seCiva. Na unutrainjoj povrsini hitinske kutikule vide se nepra- vilnosti u stiukturi i dva zrnca stranog tijela (zemlje?). Jo8 bih spomenuo, da je i poredak miSiEja u 2. Clanku porerneeen, pa je glavni zatvarai: veonia masivan s jednorednim poretkom kosih svehijeva miSiEnih vlakanaca.

(gl Prirodni sludaj superregeneracije na heliceri pauka kosca. 41

Fr i prosudivanju pravoga znaEaja Ove u prirodi nadene nakazne helicere lako demo se prikljuEiti stajalistu P r z i b r a m o v o m. Nasuprot prvobitnom shvai'anju B a t e s o n o v o m (l), da su sliene

h% nakaze s pomnoEanim dijelovima prirodene monstroznosti, utvrdio j e P r z i b r a m, da su po srijedi superregeneracije povodom nasilnih ozljeda, naroEito uloma takvih tjelesnih privjesaka, koji imaju ili vanjski ili unutarnji kruti skelet. Ulomom nastaju dvije klinasto prema sebi stojeEe rane (distalna i proksimalna; vicli shematsku 5. sliku), a iz svake izraste po distalni dio ulomljenog organa (najEes6e ekstremiteta), pri tome dolazi do tesko objasnjivoga obrta iz proksimalnog dijela rane izrasle komponente. B a t e s o n je smatrao obrnutu komponentu trqjstva (zato po P r z i b r a m u Brueh- Dreifachbildung) kumadom druge strane tijela, bto se medutim pokazalo neispravnim.

Da je i u naSem sluEaju po srijedi superregeneraeija poalije ,ozljede, pokazuju jasno ne samo tragovi zalijecene ozljede, nego i kroz bivSu ranu (prije nastupa novotvorina) utisnute Eastice zemlje. Nasilni pritisak do6ao je oEito izmedu oba prsta i to u smjeru lioao prema lateralnoj strani, tak0 da je nepomiani prst ostao, bar spolja, ~ieozlijeden, a pomiEni je velikom silinom otklonjen prema lateralnoj strani; pri tome je i onako tanka hitinska kutikula n bori oko baze pomiEnoga prsta popustila i pukla tako, da je zinula pukotina (ulom). PomiSni se prst nije vise mogao privudi, a n a zijevajucu ranu je utisnuta zemlja, koja se ni poslije izvrgene regeneracije nije mogla ukloniti. Medutini, nije ni pri tome moglo ostati, jer da je pozljedivanje s ovime zavrgeno, bila bi slika hiperrenegerata .drugojaEija: iz pukotine bi kao u svakom t ip ibom sluEajn utro- struCenja (vidi sliku 5.) izrasla dva pomi6na prsta, tak0 redi, ledima jedan drugome okrenuta. s t o su toliko srasli, dolazi otuda, Sto je prostor bio tijesan i obje osnove t e k Sto su se bile poEele razvijati (vrgci su pri sraslim prstima odijeljeni !) dospjeli su do dodira, te su se obje osnove medijano stopile uj'edno; lateralno pak je svaka 3razvijala svoje seEivo sa zubi8ima. Izvana od obiju ovih regene- risanih komponenata morao bi biti otklonjeni i na bazi zaderani prvobitni pomicni prst ili 3. Elanak. No, u istini, vidimo na nje- govom mjestu hipoplastiEnu, oEito novo razvijenu tvorbu, koja, i ako ne potpuno jasno (zbog hipoplastiEnosti!), ipalc pokazuje prije karakter ponzitnoga nego nepomii;noga prsta. Ne preostaje drugo, nego pretpostavka, da je ved po zaEetom procesu regeneracije iz .obiju povrbina pukotine doslo do naknadnog otkidanja i onako

slabo stojekeg i ozlijedcnog distalnog dijela pomiEnog prata. Otki- danje je moralo uslijediti bar - n a posve lateralnoj partiji - posve pri bazi, jer se tu zamjekuje ostatali baze prvobitnog 3. Elanka (vidi naroEito sliku 3.).

Prema tome imamo 11 nagem sluCaju helicere kosca tipiEni slucaj dvojnog neoformiranja iz b o E ~ e klinaste pukotine, koje dovodi do utrostruoenja prvobitnog organa, komplikovari naknadnim gu- bitlrom i jednostavnom regeneracijom prvobitne komponente, koja je poradi toga hipoplastiEna. Ako je naga rekoristrukcija procesa ogtebenja i neoformiranja skopEanog s regeneracijom ispriivna, onda

I odgovaraju sva tri novotvorena Elanka 3. Elanku ili pomiEnom prstu. FaktiEni nalazi govore u velikoj mjeri za ispravnost naseg ob- jagnjavanja.

Ipak je moguke zamisliti i neko drugo tumaeenje. Ozljedujuka. sila bila bi, recimo, tolika, da je 3. Elanak bio odmah Sitav otrgnut,

l a pri tome je i distalni kraj 2. Clanka ponegto ogteben bio tako, da j e nastala povelilia zijevajuba rana s dvije glavne povrgi. Na man,joj povrgi tik do nepomiSnog prsta razvila se osriova regenerata, koja je bila svojim poloiajem i nepojrednim sus,jedstvom nepomiEnog prsta od svega poEetka determinisana tako, da se razvije u izgubljeni distalni Elanak. Dalje lateralno na vedoj, koso prema van okrenutoj povrgini rane induciran je drugi regeneracioni pup, koji se sta0 razvijati u obrnuto orijentisani distalni liompleks Citave helicere (dakle s oba prsta Stipaljke). Kako su se obje osnove razvijale i snviSe tijesno jedna uz drugu, one su djelomiEno srasle, p a je doglo do stopljenja obiju osnova za 3. 6lanak. Fr i ovakvom tuma- Eenju geneze nakaze odgovarala bi lateralna komponenta nepo- mienom prstu. Ovakva rekonstrukcija geneze i shvatanje gotove novotvorine nije mnogo vjerojatno. Prije svega, u nanci o regene- raciji utvrdeno j e pravilo (P r z i b r a ni 4), da se regenerise uvijek samo izgubljeni periferni ili distalni dio, a ovdje nepomibni prst oeito nije stradao. Osim toga ni stvarni nalaz ne daje sigurnije podloge za odluku, da j e lateralni regenerat nepomicni prst. Morali bi posedi za joi daljom pretpostavkom, da je pri ozljeaivanju stradao i neponiicni prs t (lioji ne odgovara samostalnoni Elanku !)a

bar u svojim unutarnjim iivim dijelovima, tak0 da se poslije ozljede i ntiskavanja zemlje u rariu Eitavi Zivi dio 2. Elanka povukao iz distalnog svoga dijcla pa i iz nepomienog prsta. N i za ovakvu pretpostavku nema sigurne stvarne podloge, zato ostaje prvo iznesenoj objasnjenje vjerojatnijim.

(l1) Prirodni sluEaj superregeneracije na heliceri pauka kosca. 4 3.

Joi bih na kraju iznio neku teoretsku primjedbu. Najznadajnija pojava pri utrostrudenju (odnosno udvostrudenju) perifernih organa, povodom uloma ili boEnoga zarezivanja, jeste obratna simetrija

,-i srednje komponente u trnjstvu, t. j . one komponente, koja izra86uje iz proksimalno upravljenog dijela uloma ili zareza. Ovo obrnu6e poloiaja dovodi do toga, da je ditava novotvorina jedna bilateralno simetrid~ia cjelina za se. Na ovu osobitost upozorio je B a t e s o n (l). i postavio pravila simetrije za ~rekobro jne tvorevine, a da se n i j e moglo odriati i njegovo objasnjenje simetriEnog nastupanja, p@ kome bi obrnuta komponenta predstavljala komad, koji pripada drugoj straiii tijela. Pogto je utvrdio, da i obrnuto izrasla kompo- nenta odgovara koruadu iste strane, P r z i b r a m jr, pokuSao objasniti obrt polaritete i simetrije s pomobu predstave o intimnoj strukturi organizma u formi sistema kvalitativno razliditih a pravilno pore- danih tadaka, smjestenih u uzlovima prostorne mregotine. Pod izvjesnim uslovima moglo bi pri novotvorenju perifernih dijelova. dobi na rarijenoj povrgini ne viie totipotentnog di.jela sistema do postepenog razmican,ja (,,Auseinanderschiebung der gleichpoligen Raumgitter") inade istopolne prostorne mreiotine. Poradi toga bi, naravno, doglo do obrata simetrije (i polariteta) u fazi razvijanja regenerata.

Kolikogod ova predstava olakiava predodenje procesa obrata simetrije, ipak se s time, po mom skromnom misljenju, ne odreduje glavni faktor, koji daje povod pretpostavljenom razmicanju u sistemn prostorne mregotine. Mislim, da se mo6e pojava obrta sime- trije i jednostavnije objasniti.

Ako pregledamo bogatu seriju u prirodi nadenih utrostru6enja poslije uloma, opazit 6emo: da su obrnute komponente, izrasle i z proksimalno upravljene povrSi uloma manje i uop6e slabije razvi- jene od upravno izraslih iz distalno upravljenoga dijela pukotine. A i opaianja pri eksperimentalno induciranoj bodnoj neomorfozi. ( H a d i i, 2) dokazuju, da se upravna komponenta neomorfoze po- Cinje prije razvijati, da se krepkije razvija i da uopffe ima pred- nost pred obrnutom. Ako bi prevladala u regeneracionom zametku inherentna tendencija i utjecaj cjeline, morala bi i srednja osnova upravno izrasti. Bududi da to u zbilji nije tako, -ne preostaje drugo, nego uzeti, da je dogao do izraiaja lolialni utjecaj u vezi s opbom tendencijom za bilateralnu simetriju. Ovaj je lokalni utjecaj dvo- stran : jedanput dolazi od strane upravno i napredno se razvijajubeg regenerata, a drugi put od strane distalnog dijela nlomljenog organa,

4 4 Dr. Jovan Hadii . - (12)

Oba utjecaja djeluju u istom smjeru t. j. tako, d a preraspoloEe osnovu neoinorfoze t e da s e Ona razvija u obrnutoj orijentaciji dopuiijuju6i se u s i rnet r ihu ejelinu kako s drugom uovotvorinom (distalno izraslom komponentom), tako i s distalnom partijom ulomljenog organa. K a d se bude naga0 pogodan objekat z a umjetno proizvodenje ulomiiog utrostruCeqje, moCi Ce se uklanjanjem poje- dinih osnova komponenata izvedenim u pravi Cas preispitati isprav- nost ovdje iznesenog miBljenjn o faktorima, koji dovode do ohrata arijentacije proksimalne komponente trojstva.

Popis spornenute literature.

1. R a t e s o n W., Materials for the study of Variation. London. 1894 .

2. X a IJ A j o B., n p ~ s a ~ e a nobosea ~ e o ~ o p @ o a a Ha c ~ a b a o q e ~ y ~ y 6 y - napnje. CVIII. KnAra rnaca C. K. A K ~ R ~ M M ~ ~ . Eeorpau. 1923.

3. P r z i b r a rn 11, Die Brnch-Dreifdchbildung im Tierreiche. Arch. f . Entw mech. d Organismen. SV. 48. 1921.

4 P r z i b r a. m Il., Transplantation and Regeneration : Their bearing on dave-

lopmental mechanics. The British Journal of euperim. Uiology. Vol 111. 1926.

5 'Yl1 o r S i g . , Eylais semipons sp. n. ans Rrackwasser des Ryckflusses bei Greifswald, nebst einigen Bemerkungen uber Variabilitat und Milibildungen bei den Acarina. Zool. Anzeiger. SV 78. 1926.

Prirodni sluCaj superregeneracije na heliceri pauka kosca Opilio

parietinus (de Geer)

NAPISA

JOVAN

PreStampano iz 234. knjige ,,Radac Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti

ZAGREB NADBISKUPSKA TISKARA U ZAOREBU

1928