PRIRUČNIKPRIRUČNIKKako uspostaviti i voditi centarza djecu koja dolaze iz porodica

sa višestrukim problemima

Kako uspostaviti i voditi centarza djecu koja dolaze iz porodica

sa višestrukim problemima

Elvira ŽivanovićBranka IvanovićElvira ŽivanovićBranka Ivanović

PRIRUČNIKKako uspostaviti i voditi centar za djecu koja dolaze iz porodica sa višestrukim

problemima

Elvira Živanović i Branka Ivanović u saradnji sa predstavnicima Centara „Gnijezdo“

u Bosni i Hercegovini

Izdavanje Priručnika je finansijski podržaloMinistarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije,

kroz Projekat „Danas djeca, sutra roditelji“

septembar, 2011. godine

Poštovani čitaoče,

Priručnik koji je pred Vama je nastao kao rezultat iskustva u procesu realizacije Projekta „Danas djeca, sutra roditelji“. Projekat je realiziran na državnom nivou u partnerstvu između Kinderpostzegels, Holandija i nevladine organizacije TALDi, Bosna i Hercegovina uz finansijsku podršku Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije kroz Matra program.

Cilj projekta je bio da pruži podršku djeci koja dolaze iz porodica sa višestrukim problemima kroz osnivanje održivih dnevnih centara. Centri su uspostavljeni u šest gradova: Trebinje, Novi Grad, Tuzla-Slavinovići, Gornji Vakuf–Uskoplje, Čelinac i Ljubija.

U fokusu rada Centara su preventivne aktivnosti, ali i pružanje podrške djeci u cilju njihovog osnaživanja, kako bi što lakše prevladala teške životne situacije sa kojima se suočavaju.

Obzirom na postignute rezultate u radu sa ovom ranjivom kategorijom djece, odlučili smo da Vam predstavimo naša iskustva i ponudimo praktične iskustvene korake u procesu primjene ovog specifičnog modela i uspostavljanja efektivnog rada centara.

Iskreno se nadamo da će ovaj Priručnik doprinijeti uspostavljanju sličnih centara jer djeca zaslužuju brigu i pažnju, a naša je uloga da ih zaštitimo i podržimo u njihovom rastu i razvoju i tako kreiramo preduslove za bolju budućnost. Zajedničkim djelovanjem i struktuiranom podrškom želimo omogućiti djeci da odrastu u zdrave i odgovorne pojedince, odgovorne i bolje roditelje, te aktivne članove lokalne zajednice.

Ovom prilikom se želimo zahvaliti svima koji su doprinijeli uspješnoj realizaciji Projekta, a naša posebna zahvalnost ide djeci koja su ispunila centre smijehom i radošću i dala nam potvrdu da ovo što radimo ima smisla i treba da se nastavi. Izuzetno priznanje ide osoblju i volonterima svih centara, koji su svojim nesebičnim radom i entuzijazmom doprinijeli pozitivnim promjenama kod djece sa kojom svakodnevno rade.

S poštovanjem,

Elvira Živanović i Branka Ivanović

Sadržaj

1. Osnovne informacije o Projektu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91.1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92. Opis modela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112.1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112.2. Osnovne informacije o modelu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133. Kriteriji za izbor organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153.1. Zašto nevladine organizacije? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153.2. Kriteriji za izbor nevladinih organizacija u okviru

kojih je moguće uspostaviti Centar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164. Metode i principi rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174.1. Metode rada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174.2. Principi rada u centru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195. Osoblje centra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216. Volonteri u Centru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227. Odabir korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248. Organizacija rada u Centru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258.1. Dnevna organizacija rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269. Izrada individualnih planova, praćenje napretka,

uloge i odgovornosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289.1. Praćenje korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3010. Boravak djece u centru i uvođenje novih članova . . . . . . . . . . . . . . . . 3211. Participacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3512. Sigurnost i zaštita djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3613. Rad sa roditeljima3813.1. Moguće poteškoće u radu sa roditeljima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3913.2. Šta Centar može da ponudi roditeljima?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4014. Podrška osoblju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4115. Lokalni akteri, uloga lokalne zajednice, održivost,

podrška radu (privatna preduzeća i sl) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4415.1. Saradnja sa lokalnom zajednicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4416. Naučene lekcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

ZAKLJUČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

Lista priloga koja se nalaze na CD-u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

1. Osnovne informacije o Projektu

1.1. Uvod Projekat je nastao na osnovu procjene potreba tokom posjeta organizacijama

civilnog društva koje djeluju na cijelom području Bosne i Hercegovine, u

proljeće 2008. godine. Uočeno je da postoje neznatne ili pojedinačne,

rascjepkane intervencije od kojih niti jedna ne odgovara u potpunosti

potrebama djece koja dolaze iz porodica sa višestrukim problemima. Ideja o modelu rada sa djecom koja dolaze iz porodica sa višestrukim

problemima, sa djecom koja se zbog porodične situacije nalaze u riziku,

preuzeta je iz zemalja Jugoistočne Evrope, koje su kao i BiH prolazile period

socijalne i ekonomske tranzicije. Ovaj način rada pokazao se vrlo

djelotvornim, prilagodljivim i prilično efikasnim u datom okruženju.

U daljnjim razmišljanjima o tome kako da odgovorimo na potrebe djece pod

rizikom zapazili smo da su roditelji djece koja su sada osnovnoškolci i sami

odrastali u jako bremenitim, ratnim vremenima, bivajući izloženi različitim

traumatskim iskustvima, stresovima i nedostatku roditeljske podrške i brige,

što je u značajnoj mjeri uticalo na njihovo sticanje osnovnih emotivnih i

socijalnih vještina koje su bile neophodne za daljnji razvoj pozitivnih

roditeljskih kompetencija. Pored toga, samo društvo je doživjelo čitav niz

promjena koje velikim dijelom još uvijek traju. Promjene su se u značajnoj

mjeri odrazile i na porodicu. Šira porodica je značajno izgubila na svojoj ulozi

i važnosti. Veze sa širom porodicom, djedovima i bakama se kidaju bilo zbog

rata ili procesa tranzicije, što utiče na to da se prostor za učenje i sticanje novih

socijalnih, emotivnih i drugih znanja i vještina koja se prenose s generacije na

generaciju značajno smanjuje. Socijalni kapital društva je uništen, a neke od

institucija koje bi trebale da vode računa o zaštiti djece nisu se još uvijek

prilagodile i nisu u stanju da u potpunosti odgovore novim društvenim

izazovima.

Prema podacima Svjetske Zdravstvene Organizacije (SZO), nasilje među

mladima je u porastu i izazvano je brojnim faktorima. Širenje same pojave

nasilja značajno se može objasniti i dovesti u vezu i sa pojavom siromaštva,

kao i socijalne i ekonomske tranzicije. U istraživanju SZO provedenom 2002.

godine o mladima i nasilju, ističu se četiri osnovna i međusobno povezana

faktora: 1. individualne, biološko/psihološke karakteristike koje utiču na

naslijeđenu ili naučenu osobnost/ličnost, 2. odnosi unutar porodice i sa

vršnjacima, 3. zajednica na nivou socijalne kohezije i integracije, 4. društvo,

demografske i društvene promjene, ujednačena primanja i strukture vlasti.

9

Navedena saznanja su nas osnažila u namjeri da pokrenemo inicijativu, koja

će oslanjajući se na model dnevnog centra – gnijezda, sigurnog kutka za djecu

pod rizikom – pružiti djeci podršku i ojačati ih da se nose sa svim razvojnim i

životnim izazovima na adekvatniji i djelotvorniji način, povezujući

istovremeno sve relevantne aktere u zajednici u jedinstvenu mrežu koja bi

trebala da čini oslonac i pruža pomoć i stručnu podršku u svom domenu

djelovanja.

Djeca Bosne i Hercegovine zaslužuju više brige i pažnje, i zadaća svih nas je da

djelujemo i omogućimo im da imaju bolju i svjetliju budućnost kako bi jednog

dana postala odgovorni roditelji i aktivni građani društva. Ovo ulaganje u

budućnost se mora isplatiti.

Dječiji centar je mjesto gdje ja provedem najljepše vrijeme svoga dana.Tu se bavimo raznim aktivnostima: pjevanjem, igranjem društvenih igaracrtanjem, sviranjem raznih instrumenata kao što su bubnjevi, gitara, klaviri što je najvažnije učimo. U učenju nam pomažu Mitar, Branka i ostalivolonteri. To je mjesto stvarno puno veselja i igre u kojem provodimomoja sestra i ja u veseloj i toploj atmosferi!!! (M. P. dječak 13 godina)

1110

2. Opis modela

2.1. UvodKao i u većini zemalja Centralne i Istočne Evrope, i u Bosni i Hercegovini je primjetan porast broja djece koja dolaze iz porodica sa višestrukim proble-mima. Broj porodica sa višestrukim problemima u BiH se povećao uslijed posljedica ratnih sukoba, procesa tranzicije, visoke stope nezaposlenosti i pogoršanja sveukupne socio-ekonomske situacije. Porodični život, koji treba da predstavlja stub stabilnosti društva je pod povećanim stresom i u takvim okolnostima porodica nema kapaciteta, niti je u mogućnosti da odgovori potrebama djece na odgovarajući način. Porodica se smatra porodicom sa višestrukim problemima kada je siromaštvo kombinovano sa problemima kao što su zavisnost od droge, alkoholizam, nasilje u porodici, zdravstveni problemi, prostitucija, kriminalitet, psihičke bolesti, neuslovno mjesto stanovanja, zanemarivanje i nebriga o djeci i sl. Takođe, neki od ovih kombinovanih problema, bez nezaposlenosti i siro-maštva, mogu činiti porodicu sa višestrukim problemima. Odrastanje u porodicama sa višestrukim problemima značajno doprinosi potencijalnom riziku da djeca postanu žrtve različitih oblika nasilja. Djeca iz ove kategorije često i sama postaju nasilna, asocijalna, pokazuju kriminalno ponašanje ili postaju ovisnici. Rizik od isključenja iz škole se povećava, sa ograničenim ili gotovo nikakvim šansama u budućnosti kao što je npr. pronalaženje odgovarajućeg zaposlenja. S druge strane istraživanja su pokazala da intervencije kroz dnevne centre koje se odnose na pomoć u učenju povećavaju samopouzdanje kod djece, kao i interes za školu što direktno utiče na redovnije pohađanje nastave i tako povećava školsku uspješnost. Učenici koji sedmično provedu 1-4 sata u vannastavnim aktivnostima imaju 60% manje šanse da napuste školovanje do drugog razreda srednje škole nego njihovi vršnjaci koji nisu bili uključeni u slične aktivnosti. Dajući djeci pozitivne primjere i pomažući im da usvoje vještine koje su im potrebne za uspješno savladavanje školskog programa, dnevni centri za djecu pod rizikom mogu pomoći djeci da ostvare svoje pune potencijale i povećaju svoje aspiracije za budućnost.Međunarodne studije i istraživanja su dokazala visoku povezanost između zlostavljanja u djetinjstvu i bolesti ovisnosti kao što je pušenje, alkoholizam i narkomanija, pretilost, pojava seksualno prenosivih bolesti, depresije i suicida u kasnijim godinama. Odrastanje u porodici sa višestrukim proble-mima ugrožava socio-emocionalni razvoj djeteta i samopouzdanje kod takve djece je često na veoma niskom nivou. Često se osjećaju depresivnim i bivaju manje sposobna da izraze svoja razmišljanja, osjećanja i namjere u odnosu sa drugima. Svi navedeni faktori značajno ugrožavaju kvalitet života ove djece i dodatno otežavaju njihovu integraciju u društvo.

Navedena saznanja su nas osnažila u namjeri da pokrenemo inicijativu, koja

će oslanjajući se na model dnevnog centra – gnijezda, sigurnog kutka za djecu

pod rizikom – pružiti djeci podršku i ojačati ih da se nose sa svim razvojnim i

životnim izazovima na adekvatniji i djelotvorniji način, povezujući

istovremeno sve relevantne aktere u zajednici u jedinstvenu mrežu koja bi

trebala da čini oslonac i pruža pomoć i stručnu podršku u svom domenu

djelovanja.

Djeca Bosne i Hercegovine zaslužuju više brige i pažnje, i zadaća svih nas je da

djelujemo i omogućimo im da imaju bolju i svjetliju budućnost kako bi jednog

dana postala odgovorni roditelji i aktivni građani društva. Ovo ulaganje u

budućnost se mora isplatiti.

Dječiji centar je mjesto gdje ja provedem najljepše vrijeme svoga dana.Tu se bavimo raznim aktivnostima: pjevanjem, igranjem društvenih igaracrtanjem, sviranjem raznih instrumenata kao što su bubnjevi, gitara, klaviri što je najvažnije učimo. U učenju nam pomažu Mitar, Branka i ostalivolonteri. To je mjesto stvarno puno veselja i igre u kojem provodimomoja sestra i ja u veseloj i toploj atmosferi!!! (M. P. dječak 13 godina)

1110

2. Opis modela

2.1. UvodKao i u većini zemalja Centralne i Istočne Evrope, i u Bosni i Hercegovini je primjetan porast broja djece koja dolaze iz porodica sa višestrukim proble-mima. Broj porodica sa višestrukim problemima u BiH se povećao uslijed posljedica ratnih sukoba, procesa tranzicije, visoke stope nezaposlenosti i pogoršanja sveukupne socio-ekonomske situacije. Porodični život, koji treba da predstavlja stub stabilnosti društva je pod povećanim stresom i u takvim okolnostima porodica nema kapaciteta, niti je u mogućnosti da odgovori potrebama djece na odgovarajući način. Porodica se smatra porodicom sa višestrukim problemima kada je siromaštvo kombinovano sa problemima kao što su zavisnost od droge, alkoholizam, nasilje u porodici, zdravstveni problemi, prostitucija, kriminalitet, psihičke bolesti, neuslovno mjesto stanovanja, zanemarivanje i nebriga o djeci i sl. Takođe, neki od ovih kombinovanih problema, bez nezaposlenosti i siro-maštva, mogu činiti porodicu sa višestrukim problemima. Odrastanje u porodicama sa višestrukim problemima značajno doprinosi potencijalnom riziku da djeca postanu žrtve različitih oblika nasilja. Djeca iz ove kategorije često i sama postaju nasilna, asocijalna, pokazuju kriminalno ponašanje ili postaju ovisnici. Rizik od isključenja iz škole se povećava, sa ograničenim ili gotovo nikakvim šansama u budućnosti kao što je npr. pronalaženje odgovarajućeg zaposlenja. S druge strane istraživanja su pokazala da intervencije kroz dnevne centre koje se odnose na pomoć u učenju povećavaju samopouzdanje kod djece, kao i interes za školu što direktno utiče na redovnije pohađanje nastave i tako povećava školsku uspješnost. Učenici koji sedmično provedu 1-4 sata u vannastavnim aktivnostima imaju 60% manje šanse da napuste školovanje do drugog razreda srednje škole nego njihovi vršnjaci koji nisu bili uključeni u slične aktivnosti. Dajući djeci pozitivne primjere i pomažući im da usvoje vještine koje su im potrebne za uspješno savladavanje školskog programa, dnevni centri za djecu pod rizikom mogu pomoći djeci da ostvare svoje pune potencijale i povećaju svoje aspiracije za budućnost.Međunarodne studije i istraživanja su dokazala visoku povezanost između zlostavljanja u djetinjstvu i bolesti ovisnosti kao što je pušenje, alkoholizam i narkomanija, pretilost, pojava seksualno prenosivih bolesti, depresije i suicida u kasnijim godinama. Odrastanje u porodici sa višestrukim proble-mima ugrožava socio-emocionalni razvoj djeteta i samopouzdanje kod takve djece je često na veoma niskom nivou. Često se osjećaju depresivnim i bivaju manje sposobna da izraze svoja razmišljanja, osjećanja i namjere u odnosu sa drugima. Svi navedeni faktori značajno ugrožavaju kvalitet života ove djece i dodatno otežavaju njihovu integraciju u društvo.

Posmatrajući interakcije odraslih, njihove odnose i obrasce ponašanja, djeca

usvajaju model ponašanja u porodici, koji će slijediti jednom kada osnuju

svoje porodice. Takav trend se može nastaviti, često i prenositi generacijama.

Nazivamo ga međugeneracijski prijenos nasilja. Odrastajući u porodicama sa

višestrukim problemima djeca često usvajaju negativne modele ponašanja i

iste prenose dalje u svoje partnerske relacije. Djeca koja dolaze iz porodica sa

višestrukim problemima, svjedočeći lošim odnosima i nasilju u svojim

porodicama mogu imati različite kratkoročne i dugoročne posljedice koje

utiču na: intelektualni razvoj, školski uspjeh, životna očekivanja,

socioemocionalni razvoj, razvoj socijalnih odnosa i ponašanja, kao i

mentalnog zdravlja u cjelini. Osim posljedica fizičkog zlostavljanja i/ili

zanemarivanja djece u porodicama, važan uticaj na razvoj djeteta ima

cjelokupan kvalitet odnosa roditelj-dijete, kao i sam odnos među roditeljima,

za kasnije (roditeljsko) ponašanje djeteta. Neadekvatno roditeljsko ponašanje

se odnosi na situacije u djetinjstvu koje djetetu ne pružaju odgovarajuće

poticajno okruženje za uspostavljanje odnosa sigurne privrženosti i za učenje

osnovnih interpersonalnih vještina, kroz koje dijete razvija stavove i

očekivanja za budućnost i buduća partnerska i roditeljska ponašanja. Učenje nasilnog ponašanja u djetinjstvu može se odvijati kroz vlastito

iskustvo neposredne izloženosti nasilju ili opažanjem nasilja nad braćom,

sestrama ili roditeljem. Nasilje među partnerima je povezano s mnogim

pojavnim oblicima porodične disfunkcije. U takvim porodicama svi članovi

doživljavaju veći nivo stresa. Majke u takvim obiteljima su psihološki manje

na raspolaganju djeci i imaju nedosljedan stil roditeljstva. Očevi su

razdražljivi i manje se uključuju u odgoj djece. Djeca su traumatizirana bilo

zbog toga što su svjedočila nasilju, bilo zbog toga što su i sama češće izložena

zlostavljanju. Takvi roditelji su u svom ličnom životu izgubili nadu i više nisu

u stanju da pružaju ljubav. Akademski rečeno, zbog nesigurnih iskustava

prilikom emocionalnih vezivanja u svojoj mladosti, odrasli mogu razviti

nesigurne predstave emocionalnog vezivanja koje zatim mogu prenijeti na

svoje dijete u kontaktu sa njim. Ovu pojavu nazivamo krugom nasilja. Ovaj ciklus je moguće prekinuti educiranjem djece o prikladnijim modelima

socijalnog i emotivnog ponašanja, nudeći im šanse za budućnost. Bez

navedenih intervencija, broj porodica sa višestrukim problemima će se

povećavati sa svakom generacijom, a o toj pojavi koja se naziva "krug nasilja"

je mnogo do sada već rečeno. Djeca iz porodica sa višestrukim problemima su u najvećoj opasnosti da

postanu žrtve upravo iz razloga što ne postoji sistematska i preventivna briga

o njima, jedno od rješenja tog problema je i uspostavljanje centara za djecu

pod rizikom.

2.2. Osnovne informacije o modeluNacrt modelaOtvoreni tip centra, blizu kuće, gdje djeca iz porodica sa višestrukim problemima mogu provoditi vrijeme prije i/ili poslije škole, koji funkcioniše kao sigurno mjesto i u kome se pruža stručna podrška, pomoć i usluge.

NamjenaPrimarna namjena dnevnih centara je prevencija napuštanja škole, nasilja nad djecom, trgovine djecom, bolesti ovisnosti, kriminaliteta, i drugih negativnih pojava. Projektne intervencije također djeluju kurativno u smislu pružanja podrške djeci i jačanju samopouzdanja, odabiru prihvatljivijih oblika ponašanja, poboljšanju školskog uspjeha, unapređenju njihovog položaja među vršnjacima, uključenosti i participaciji, kao i jačanju socijalne kontrole, te na taj način osigurava bolju zaštitu djece u njihovom užem i širem okruženju.

Generalni ciljPoboljšanje kvaliteta života i razvoj novih mogućnosti za djecu koja dolaze iz porodica sa višestrukim problemima u BiH.Krajnji cilj projekta je pružanje podrške djeci da odrastu u zdrave i odgovorne građane koji će biti dobri roditelji, uključeni i aktivni članovi svojih zajednica.

SvrhaOsiguravanje visoko kvalitetne i fokusirane podrške za djecu iz porodica sa višestrukim problemima kroz osnivanje održivih dnevnih centara.

Ciljna grupaDjeca koja odrastaju u porodicama sa višestrukim problemima. Djeca koja dolaze iz porodica s višestrukim problemima često:- nemaju nikakvu alternativu ili vjerovanje da se njihova situacija može

promijeniti, - nemaju u svom okruženju osobe na koje se mogu ugledati/koje im mogu

biti uzori,- traže podršku i bliskost među vršnjacima koji imaju slične probleme

(vršnjačka grupa im je vrlo važna sfera iskustva koja može ublažiti, ali i produbiti njihove probleme)

- radije su vođena emocijama i praktičnim stvarima nego ulaganjem u budućnost

- uvažavaju i poštuju realnost i pravila koja su sama ustanovila- mijenjaju svoje funkcionisanje samo kad se identifikuju sa mjestom,

grupom ili edukatorima

12 13

Posmatrajući interakcije odraslih, njihove odnose i obrasce ponašanja, djeca

usvajaju model ponašanja u porodici, koji će slijediti jednom kada osnuju

svoje porodice. Takav trend se može nastaviti, često i prenositi generacijama.

Nazivamo ga međugeneracijski prijenos nasilja. Odrastajući u porodicama sa

višestrukim problemima djeca često usvajaju negativne modele ponašanja i

iste prenose dalje u svoje partnerske relacije. Djeca koja dolaze iz porodica sa

višestrukim problemima, svjedočeći lošim odnosima i nasilju u svojim

porodicama mogu imati različite kratkoročne i dugoročne posljedice koje

utiču na: intelektualni razvoj, školski uspjeh, životna očekivanja,

socioemocionalni razvoj, razvoj socijalnih odnosa i ponašanja, kao i

mentalnog zdravlja u cjelini. Osim posljedica fizičkog zlostavljanja i/ili

zanemarivanja djece u porodicama, važan uticaj na razvoj djeteta ima

cjelokupan kvalitet odnosa roditelj-dijete, kao i sam odnos među roditeljima,

za kasnije (roditeljsko) ponašanje djeteta. Neadekvatno roditeljsko ponašanje

se odnosi na situacije u djetinjstvu koje djetetu ne pružaju odgovarajuće

poticajno okruženje za uspostavljanje odnosa sigurne privrženosti i za učenje

osnovnih interpersonalnih vještina, kroz koje dijete razvija stavove i

očekivanja za budućnost i buduća partnerska i roditeljska ponašanja. Učenje nasilnog ponašanja u djetinjstvu može se odvijati kroz vlastito

iskustvo neposredne izloženosti nasilju ili opažanjem nasilja nad braćom,

sestrama ili roditeljem. Nasilje među partnerima je povezano s mnogim

pojavnim oblicima porodične disfunkcije. U takvim porodicama svi članovi

doživljavaju veći nivo stresa. Majke u takvim obiteljima su psihološki manje

na raspolaganju djeci i imaju nedosljedan stil roditeljstva. Očevi su

razdražljivi i manje se uključuju u odgoj djece. Djeca su traumatizirana bilo

zbog toga što su svjedočila nasilju, bilo zbog toga što su i sama češće izložena

zlostavljanju. Takvi roditelji su u svom ličnom životu izgubili nadu i više nisu

u stanju da pružaju ljubav. Akademski rečeno, zbog nesigurnih iskustava

prilikom emocionalnih vezivanja u svojoj mladosti, odrasli mogu razviti

nesigurne predstave emocionalnog vezivanja koje zatim mogu prenijeti na

svoje dijete u kontaktu sa njim. Ovu pojavu nazivamo krugom nasilja. Ovaj ciklus je moguće prekinuti educiranjem djece o prikladnijim modelima

socijalnog i emotivnog ponašanja, nudeći im šanse za budućnost. Bez

navedenih intervencija, broj porodica sa višestrukim problemima će se

povećavati sa svakom generacijom, a o toj pojavi koja se naziva "krug nasilja"

je mnogo do sada već rečeno. Djeca iz porodica sa višestrukim problemima su u najvećoj opasnosti da

postanu žrtve upravo iz razloga što ne postoji sistematska i preventivna briga

o njima, jedno od rješenja tog problema je i uspostavljanje centara za djecu

pod rizikom.

2.2. Osnovne informacije o modeluNacrt modelaOtvoreni tip centra, blizu kuće, gdje djeca iz porodica sa višestrukim problemima mogu provoditi vrijeme prije i/ili poslije škole, koji funkcioniše kao sigurno mjesto i u kome se pruža stručna podrška, pomoć i usluge.

NamjenaPrimarna namjena dnevnih centara je prevencija napuštanja škole, nasilja nad djecom, trgovine djecom, bolesti ovisnosti, kriminaliteta, i drugih negativnih pojava. Projektne intervencije također djeluju kurativno u smislu pružanja podrške djeci i jačanju samopouzdanja, odabiru prihvatljivijih oblika ponašanja, poboljšanju školskog uspjeha, unapređenju njihovog položaja među vršnjacima, uključenosti i participaciji, kao i jačanju socijalne kontrole, te na taj način osigurava bolju zaštitu djece u njihovom užem i širem okruženju.

Generalni ciljPoboljšanje kvaliteta života i razvoj novih mogućnosti za djecu koja dolaze iz porodica sa višestrukim problemima u BiH.Krajnji cilj projekta je pružanje podrške djeci da odrastu u zdrave i odgovorne građane koji će biti dobri roditelji, uključeni i aktivni članovi svojih zajednica.

SvrhaOsiguravanje visoko kvalitetne i fokusirane podrške za djecu iz porodica sa višestrukim problemima kroz osnivanje održivih dnevnih centara.

Ciljna grupaDjeca koja odrastaju u porodicama sa višestrukim problemima. Djeca koja dolaze iz porodica s višestrukim problemima često:- nemaju nikakvu alternativu ili vjerovanje da se njihova situacija može

promijeniti, - nemaju u svom okruženju osobe na koje se mogu ugledati/koje im mogu

biti uzori,- traže podršku i bliskost među vršnjacima koji imaju slične probleme

(vršnjačka grupa im je vrlo važna sfera iskustva koja može ublažiti, ali i produbiti njihove probleme)

- radije su vođena emocijama i praktičnim stvarima nego ulaganjem u budućnost

- uvažavaju i poštuju realnost i pravila koja su sama ustanovila- mijenjaju svoje funkcionisanje samo kad se identifikuju sa mjestom,

grupom ili edukatorima

12 13

- veoma su uspješna u rušenju i sabotiranju autoritarnog načina donošenja odluka odraslih

- rano moraju postati samostalna i odgovorna

Većina djece iz ove kategorije osjećaju da su prepuštena sama sebi, bez nadzora i podrške. Rastu u okruženju koje nije najpogodnije i koje može proizvesti probleme u njihovom budućem životu. Stabilnost i sigurno okruženje koje centar nudi može značajno doprinijeti uspjehu i ostvarivanju napretka u radu s djecom. Broj djece, korisnika usluga centra je ograničen, čak iako su organizovani po manjim grupama. Većina postojećih centara ima između 30 i 60 korisnika dnevno, stoga je poželjnije otvoriti više manjih centara, nego organizovati velike centre.

Činjenica je da centri nose rizik stigmatizacije djece iz porodica sa višestrukim problemima. Ipak, navedeni rizik ublažen je otvorenošću centra u kojem su dobrodošli prijatelji djece i njihovi školski drugovi, organizacijom aktivnosti za djecu iz zajednice i održavanjem dobre komunikacije i saradnje sa relevantnim akterima u okruženju.

U centru mi se sviđa to što su svi volonteri pristojni i strpljivi pa čak i akosmo mi nekad nestašni i sl. (D.T. dječak 14 godina)

14 15

3. Kriteriji za izbor organizacija

3.1. Zašto nevladine organizacije? Nevladine organizacije su najprikladnije da osnuju i vode ovakve centre jer su fleksibilne, otvorene za nove pristupe i manje su birokratski nastrojene, zainteresovane su za postizanje promjena kod svojih korisničkih grupa i imaju iskustva u radu sa volonterima. Bez obzira na to iz koje etničke grupe osnivači NVO (nevladine organizacije) dolaze, centar treba da bude otvoren za svu djecu ciljne grupe u lokalnoj zajednici, koje god da su etničke pripadnosti.Naša iskustva su pokazala da se ovom konceptu rada bolje prilagođavaju omladinski centri nego organizacije koje su ranije provodile neku vrstu psihosocijalnih tretmana ili radionica. Omladinski centri/organizacije lakše prihvataju participaciju djece i bolje se snalaze u grupnom radu sa djecom, omogućuju im da osim planiranih i vođenih aktivnosti imaju aktivnosti koje nisu organizovane i da dio vremena u centru provedu na način kako to ona žele.Opremljen i adekvatan prostor za rad sa djecom ima važnu ulogu u pokretanju rada centra. Iskustva u drugim tranzicijskim zemljama pokazuju da je vrlo efikasno koristiti prostore koji već postoje u zajednici, a koji se mogu prilagoditi djeci. Centar treba da funkcioniše nezavisno od školskog sistema i drugih institucija. U nekim slučajevima može biti smješten u zgradi škole (gdje postoji mogućnost da prostorije budu odvojene od školskih prostorija) i ukoliko postoji dobra saradnja sa osobljem škole, međutim iskustva iz zemalja Centralne i Istočne Evrope nisu pozitivna kada su centri pod upravom škole. Razlozi za izdvajanje centara iz sistema škole su slijedeći:- škole su javne ustanove, čiji je glavni i primarni cilj obrazovanje- kako se radi o javnim ustanovama obično postoje birokratske smetnje za

uključivanje volontera- nastavnici su obrazovani tako da budu autoriteti u nastavi i glavni

eksperti, što je često u suprotnosti sa pokretanjem uzajamne pomoći među djecom, samom odgovornošću djece, participacijom i njihovim učešćem u donošenju odluka. Samo je mali broj nastavnika u stanju da izvrši potrebnu promjenu stava

- nastavnici nedovoljno poznaju i rijetko obraćaju pažnju na socijalno-emocionalni razvoj djeteta, a to je glavno polje rada centara. Centri imaju samo ograničene i dodatne aktivnosti koje imaju za cilj kognitivni razvoj djece

- škole često reaguju disciplinskim mjerama na ponašanje djece, naročito djece iz kategorije koja je ciljna grupa ovog projekta, što je

- veoma su uspješna u rušenju i sabotiranju autoritarnog načina donošenja odluka odraslih

- rano moraju postati samostalna i odgovorna

Većina djece iz ove kategorije osjećaju da su prepuštena sama sebi, bez nadzora i podrške. Rastu u okruženju koje nije najpogodnije i koje može proizvesti probleme u njihovom budućem životu. Stabilnost i sigurno okruženje koje centar nudi može značajno doprinijeti uspjehu i ostvarivanju napretka u radu s djecom. Broj djece, korisnika usluga centra je ograničen, čak iako su organizovani po manjim grupama. Većina postojećih centara ima između 30 i 60 korisnika dnevno, stoga je poželjnije otvoriti više manjih centara, nego organizovati velike centre.

Činjenica je da centri nose rizik stigmatizacije djece iz porodica sa višestrukim problemima. Ipak, navedeni rizik ublažen je otvorenošću centra u kojem su dobrodošli prijatelji djece i njihovi školski drugovi, organizacijom aktivnosti za djecu iz zajednice i održavanjem dobre komunikacije i saradnje sa relevantnim akterima u okruženju.

U centru mi se sviđa to što su svi volonteri pristojni i strpljivi pa čak i akosmo mi nekad nestašni i sl. (D.T. dječak 14 godina)

14 15

3. Kriteriji za izbor organizacija

3.1. Zašto nevladine organizacije? Nevladine organizacije su najprikladnije da osnuju i vode ovakve centre jer su fleksibilne, otvorene za nove pristupe i manje su birokratski nastrojene, zainteresovane su za postizanje promjena kod svojih korisničkih grupa i imaju iskustva u radu sa volonterima. Bez obzira na to iz koje etničke grupe osnivači NVO (nevladine organizacije) dolaze, centar treba da bude otvoren za svu djecu ciljne grupe u lokalnoj zajednici, koje god da su etničke pripadnosti.Naša iskustva su pokazala da se ovom konceptu rada bolje prilagođavaju omladinski centri nego organizacije koje su ranije provodile neku vrstu psihosocijalnih tretmana ili radionica. Omladinski centri/organizacije lakše prihvataju participaciju djece i bolje se snalaze u grupnom radu sa djecom, omogućuju im da osim planiranih i vođenih aktivnosti imaju aktivnosti koje nisu organizovane i da dio vremena u centru provedu na način kako to ona žele.Opremljen i adekvatan prostor za rad sa djecom ima važnu ulogu u pokretanju rada centra. Iskustva u drugim tranzicijskim zemljama pokazuju da je vrlo efikasno koristiti prostore koji već postoje u zajednici, a koji se mogu prilagoditi djeci. Centar treba da funkcioniše nezavisno od školskog sistema i drugih institucija. U nekim slučajevima može biti smješten u zgradi škole (gdje postoji mogućnost da prostorije budu odvojene od školskih prostorija) i ukoliko postoji dobra saradnja sa osobljem škole, međutim iskustva iz zemalja Centralne i Istočne Evrope nisu pozitivna kada su centri pod upravom škole. Razlozi za izdvajanje centara iz sistema škole su slijedeći:- škole su javne ustanove, čiji je glavni i primarni cilj obrazovanje- kako se radi o javnim ustanovama obično postoje birokratske smetnje za

uključivanje volontera- nastavnici su obrazovani tako da budu autoriteti u nastavi i glavni

eksperti, što je često u suprotnosti sa pokretanjem uzajamne pomoći među djecom, samom odgovornošću djece, participacijom i njihovim učešćem u donošenju odluka. Samo je mali broj nastavnika u stanju da izvrši potrebnu promjenu stava

- nastavnici nedovoljno poznaju i rijetko obraćaju pažnju na socijalno-emocionalni razvoj djeteta, a to je glavno polje rada centara. Centri imaju samo ograničene i dodatne aktivnosti koje imaju za cilj kognitivni razvoj djece

- škole često reaguju disciplinskim mjerama na ponašanje djece, naročito djece iz kategorije koja je ciljna grupa ovog projekta, što je

kontraproduktivno, jer ih samo kažnjavamo, i još ih više distanciramo od rješenja problema, kao i od grupe vršnjaka kojoj trebaju pripadati, umjesto da im pomognemo da nađu bolja rješenja svojih problema.

Centar može biti uspostavljen i funkcionalan samo ako nevladine organizacije koje iskažu predanost ideji, svojim projektnim prijedlozima i kapacitetima osiguraju podršku lokalne zajednice. Prostor za rad centra je najčešći vid podrške koji treba da obezbjede lokalne vlasti. Dugoročno gledano u smislu održivosti ovi centri će zavisiti od finansijske potpore lokalnih vlasti.

3.2. Kriteriji za izbor nevladinih organizacija u okviru kojih je moguće uspostaviti Centar - organizacija koja ima iskustva u realizaciji projekata za djecu pod rizikom - organizacija sa iskustvom i dobrom saradnjom sa lokalnim institucijama

kao što su: centar za socijalni rad, škole, predstavnici lokalnih vlasti, te druge relevantne ustanove u zajednici

- organizacija koja ima podršku lokalne zajednice i podnese dokaz da će lokalne institucije podržati operativni rad centra za djecu iz porodica sa višestrukim problemima

- organizacija koja je u stanju da angažuje volontere iz zajednice koji će biti aktivno uključeni u rad centra

- organizacija koja predloži optimalnu veličinu tima

4. Metode i principi rada

Primarna misija organizovanja i rada centara je stimulisanje uzajamne podrške među djecom. Pristup u radu je grupni i grupa služi kao katalizator promjena. Prezentirani model zahtijeva aktivno učešće djece, koja uz pomoć i podršku postaju aktivni nosioci vlastitog razvoja i promjena. Kao korisnici imaju određena prava ali i odgovornosti kao npr. odgovorni su za organizaciju slobodnih aktivnosti i za održavanje urednosti prostorija. Međutim, od zaposlenog osoblja se očekuje da odrede cilj i smjer u radu, te da postave granice i pomognu djeci u saznanjima kako da koriste svoju nezavisnost. U svrhu olakšanja uzajamne podrške, uspostavljaju se vertikalne grupe, čiji su članovi predstavnici različitih starosnih dobi. Osim vlastitih porodica, od kojih ova djeca ne mogu puno da očekuju, grupa vršnjaka predstavlja jedan od najvažnijih faktora uticaja na oblikovanje njihovih iskustava u socijalnoj integraciji i izražavanju sopstvenih potreba i interesovanja. Uticaj grupe vršnjaka je snažan. S druge strane, prevencija nasilja među vršnjacima unutar centra je izrazito značajna. Pored grupe vršnjaka pozitivan model ponašanja predstavljaju volonteri, obično mladi ljudi, đaci završnih godina srednje škole, studenti ili diplomci koji su po uzrastu nešto bliži djeci i koji predstavljaju pozitivne modele ponašanja i imaju važnu ulogu u promovisanju obrazovanja za povećanje šansi za buduća postignuća djece.

4.1. Metode radaMetode rada podrazumijevaju da djeca sedmično prave planove rada, a uz podršku starijih članova ili volontera se definišu planovi za grupe najmlađih. Prilikom planiranja aktivnosti, osoblje se, pored želja djece da se uključe u predlaganje ili odabir određenih aktivnosti rukovodi i individualnim planovima koji su urađeni za svako dijete. Individualne planove izrađuju voditelji grupa u saradnji sa djecom, a u njihovo sprovođenje uključeni su djeca, volonteri i voditelji različitih aktivnosti. Kad jednom naprave svoj nedjeljni program, djeca treba da se istog i pridržavaju. Dužnosti vezane za održavanje prostora se dogovaraju unutar grupa, imajući u vidu odgovornosti i starosnu dob.

U Dječijem centru radimo svašta, što se dogovorimo sa volonterima. Za mene je bitno što se zna kada je zadaća a kada je slobodno vrijeme, kao i vrijeme za razne sekcije i radionice koje su zanimljive i poučne (P.G. dječak, 11 godina)

16 17

kontraproduktivno, jer ih samo kažnjavamo, i još ih više distanciramo od rješenja problema, kao i od grupe vršnjaka kojoj trebaju pripadati, umjesto da im pomognemo da nađu bolja rješenja svojih problema.

Centar može biti uspostavljen i funkcionalan samo ako nevladine organizacije koje iskažu predanost ideji, svojim projektnim prijedlozima i kapacitetima osiguraju podršku lokalne zajednice. Prostor za rad centra je najčešći vid podrške koji treba da obezbjede lokalne vlasti. Dugoročno gledano u smislu održivosti ovi centri će zavisiti od finansijske potpore lokalnih vlasti.

3.2. Kriteriji za izbor nevladinih organizacija u okviru kojih je moguće uspostaviti Centar - organizacija koja ima iskustva u realizaciji projekata za djecu pod rizikom - organizacija sa iskustvom i dobrom saradnjom sa lokalnim institucijama

kao što su: centar za socijalni rad, škole, predstavnici lokalnih vlasti, te druge relevantne ustanove u zajednici

- organizacija koja ima podršku lokalne zajednice i podnese dokaz da će lokalne institucije podržati operativni rad centra za djecu iz porodica sa višestrukim problemima

- organizacija koja je u stanju da angažuje volontere iz zajednice koji će biti aktivno uključeni u rad centra

- organizacija koja predloži optimalnu veličinu tima

4. Metode i principi rada

Primarna misija organizovanja i rada centara je stimulisanje uzajamne podrške među djecom. Pristup u radu je grupni i grupa služi kao katalizator promjena. Prezentirani model zahtijeva aktivno učešće djece, koja uz pomoć i podršku postaju aktivni nosioci vlastitog razvoja i promjena. Kao korisnici imaju određena prava ali i odgovornosti kao npr. odgovorni su za organizaciju slobodnih aktivnosti i za održavanje urednosti prostorija. Međutim, od zaposlenog osoblja se očekuje da odrede cilj i smjer u radu, te da postave granice i pomognu djeci u saznanjima kako da koriste svoju nezavisnost. U svrhu olakšanja uzajamne podrške, uspostavljaju se vertikalne grupe, čiji su članovi predstavnici različitih starosnih dobi. Osim vlastitih porodica, od kojih ova djeca ne mogu puno da očekuju, grupa vršnjaka predstavlja jedan od najvažnijih faktora uticaja na oblikovanje njihovih iskustava u socijalnoj integraciji i izražavanju sopstvenih potreba i interesovanja. Uticaj grupe vršnjaka je snažan. S druge strane, prevencija nasilja među vršnjacima unutar centra je izrazito značajna. Pored grupe vršnjaka pozitivan model ponašanja predstavljaju volonteri, obično mladi ljudi, đaci završnih godina srednje škole, studenti ili diplomci koji su po uzrastu nešto bliži djeci i koji predstavljaju pozitivne modele ponašanja i imaju važnu ulogu u promovisanju obrazovanja za povećanje šansi za buduća postignuća djece.

4.1. Metode radaMetode rada podrazumijevaju da djeca sedmično prave planove rada, a uz podršku starijih članova ili volontera se definišu planovi za grupe najmlađih. Prilikom planiranja aktivnosti, osoblje se, pored želja djece da se uključe u predlaganje ili odabir određenih aktivnosti rukovodi i individualnim planovima koji su urađeni za svako dijete. Individualne planove izrađuju voditelji grupa u saradnji sa djecom, a u njihovo sprovođenje uključeni su djeca, volonteri i voditelji različitih aktivnosti. Kad jednom naprave svoj nedjeljni program, djeca treba da se istog i pridržavaju. Dužnosti vezane za održavanje prostora se dogovaraju unutar grupa, imajući u vidu odgovornosti i starosnu dob.

U Dječijem centru radimo svašta, što se dogovorimo sa volonterima. Za mene je bitno što se zna kada je zadaća a kada je slobodno vrijeme, kao i vrijeme za razne sekcije i radionice koje su zanimljive i poučne (P.G. dječak, 11 godina)

16 17

Dakle u radu sa djecom pod rizikom važno je:- biti svjestan onoga što želimo postići (dijagnoza, ciljevi, plan, praćenje i

provjera)- davanje moći i jačanje samopouzdanja kod djece kako bismo ih osnažili da

djeluju i utiču na svoju budućnost - da radimo sa djecom (i njihovim porodicama) u njihovom okuženju

(„idemo k njima”)- imati slobodan pristup baziran na slobodnom izboru djeteta – uvažavanje i

uključivanje djeteta, dajući mu mogućnost izbora- uspostavljanje osnovnih pravila i ograničenja (nema agresije, nema droge i

alkohola, nema kršenja zakona) – ista pravila važe za djecu i zaposlene- uspostaviti odgovornost za sam centar (zajedno kuhamo, čistimo,

popravljamo, održavamo, itd.) i odgovornost za ljude (vršnjačka podrška)- uspostaviti rad u malim, stabilnim grupama- osnovu čine odnosi (obrazovanje samo kao alat) – aktivnosti se realizuju

kako bi se gradili odnosi i u cilju psiho-korektivnog rada - sve radimo zajedno – umjesto da im dajemo uputstva, radimo s njima- djecu tretiramo individualno (individualni tretman koji se bazira na

grupnom radu)- razgovaramo o svim pitanjima i tražimo dobra rješenja u grupi (psiho-

korektivne zajednice – grupe samo-podrške)- posvećujemo pažnju svakom djetetu – ne samo zato što se dijete bori za to

ili je možda destruktivno, već zato što svako dijete treba pažnju- poštujemo porodicu djeteta umjesto da je okrivljujemo (djeca vole svoje

roditelje) djeca i volonteri trebaju raditi na svojim ličnim ograničenjima koja utiču ili ometaju njihov rad s djecom

„Dolazim u Centar skoro svakodnevno. Tu učimo i družimo se uz naše volontere. Nadam se da ću i ja jednom biti volonter, jer oni nas uče svim dobrim stvarima.“ (Marko)

4.2. Principi rada u CentruCentri rade po principu uvažavanja i poštivanja djece, iz čega proizilazi i

princip partnerstva i uvažavanja njihovog mišljenja. Djeci se mora pružiti

prilika da budu pitana i da daju svoje mišljenje koje trebamo uvažavati i

uzimati ozbiljno, jer na taj način, u odnosu sa zaposlenicima i volonterima,

djeca uče pozitivne modele ponašanja, uče kako da artikulišu svoje potrebe i

želje, i uče kako da koriste svoja prava. Uključivanjem djece i uvažavanjem

njihovog mišljenja jačamo i razvijamo različite modele participacije,

osnažujemo ih u njihovim daljnjim aktivnostima, ali isto tako navedeni

pristup stvara okruženje za jačanje kapaciteta i sposobnosti za učenje i razvoj

djece. U svojim svakodnevnim kontaktima, osoblje i volonteri trebaju

promovisati pozitivne oblike ponašanja, te da razumiju i uvažavaju kontekst

u kojemu djeca pod rizikom žive i odrastaju.

Da bi bilo moguće raditi u skladu s navedenim principima, djecu treba

razumjeti, prihvatiti i podržati i istovremeno graditi s njima dobar odnos,

kako bi ona iz tog iskustva učila graditi kvalitetne odnose u svom budućem

životu. Jako je važno u razumijevanju osnovnih principa rada i razumijevanje

konteksta i okruženja u kojem žive djeca koja dolaze iz porodica sa

višestrukim problemima. Iskustva u radu nekih centara govore da od velike

koristi može biti i organizovanje kućnih posjeta predstavnika centra, jer se

tom prilikom dobija bolji uvid i potpunije razumijevanje okolnosti u kojima

živi dijete sa kojim radimo u centru.

Često se u toku rada sa djecom u centru pitamo zašto ova djeca ponekad

biraju neprihvatljive i štetne oblike ponašanja, kao npr. krađe, tuče,

izostajanje iz škole i sl. ili zašto su potištena, pasivna, ili pak agresivna,

destruktivna. Oni zapravo svojim ponašanjem šalju signale da nešto nije u

redu. Oni putem njima znanih ali često nedjelotvornih ponašanja, zapravo

žele zadovoljiti svoje potrebe za ljubavlju, pažnjom, samo-ostvarivanjem,

slobodom, i tako smanjiti frustraciju i dovesti svoj život u red. Svako

nedjelotvorno ponašanje je njihov najbolji izbor kojeg se mogu dosjetiti u

datom trenutku i okruženju. I onda, umjesto da im pomognemo da pronađu

djelotvornija ponašanja, mi ih kažnjavamo ili pokušavamo mijenjati i

popravljati, umjesto da im pružimo podršku, razumijevanje i toplinu.

Ne trebamo ih kažnjavati, već im trebamo pomoći da nauče pronalaziti što

djelotvornije obrasce ponašanja i tako im stvoriti uslove u kojima će lakše

dobiti ono što im treba, iako to uvijek ne mora biti ono što oni žele.

18 19

Dakle u radu sa djecom pod rizikom važno je:- biti svjestan onoga što želimo postići (dijagnoza, ciljevi, plan, praćenje i

provjera)- davanje moći i jačanje samopouzdanja kod djece kako bismo ih osnažili da

djeluju i utiču na svoju budućnost - da radimo sa djecom (i njihovim porodicama) u njihovom okuženju

(„idemo k njima”)- imati slobodan pristup baziran na slobodnom izboru djeteta – uvažavanje i

uključivanje djeteta, dajući mu mogućnost izbora- uspostavljanje osnovnih pravila i ograničenja (nema agresije, nema droge i

alkohola, nema kršenja zakona) – ista pravila važe za djecu i zaposlene- uspostaviti odgovornost za sam centar (zajedno kuhamo, čistimo,

popravljamo, održavamo, itd.) i odgovornost za ljude (vršnjačka podrška)- uspostaviti rad u malim, stabilnim grupama- osnovu čine odnosi (obrazovanje samo kao alat) – aktivnosti se realizuju

kako bi se gradili odnosi i u cilju psiho-korektivnog rada - sve radimo zajedno – umjesto da im dajemo uputstva, radimo s njima- djecu tretiramo individualno (individualni tretman koji se bazira na

grupnom radu)- razgovaramo o svim pitanjima i tražimo dobra rješenja u grupi (psiho-

korektivne zajednice – grupe samo-podrške)- posvećujemo pažnju svakom djetetu – ne samo zato što se dijete bori za to

ili je možda destruktivno, već zato što svako dijete treba pažnju- poštujemo porodicu djeteta umjesto da je okrivljujemo (djeca vole svoje

roditelje) djeca i volonteri trebaju raditi na svojim ličnim ograničenjima koja utiču ili ometaju njihov rad s djecom

„Dolazim u Centar skoro svakodnevno. Tu učimo i družimo se uz naše volontere. Nadam se da ću i ja jednom biti volonter, jer oni nas uče svim dobrim stvarima.“ (Marko)

4.2. Principi rada u CentruCentri rade po principu uvažavanja i poštivanja djece, iz čega proizilazi i

princip partnerstva i uvažavanja njihovog mišljenja. Djeci se mora pružiti

prilika da budu pitana i da daju svoje mišljenje koje trebamo uvažavati i

uzimati ozbiljno, jer na taj način, u odnosu sa zaposlenicima i volonterima,

djeca uče pozitivne modele ponašanja, uče kako da artikulišu svoje potrebe i

želje, i uče kako da koriste svoja prava. Uključivanjem djece i uvažavanjem

njihovog mišljenja jačamo i razvijamo različite modele participacije,

osnažujemo ih u njihovim daljnjim aktivnostima, ali isto tako navedeni

pristup stvara okruženje za jačanje kapaciteta i sposobnosti za učenje i razvoj

djece. U svojim svakodnevnim kontaktima, osoblje i volonteri trebaju

promovisati pozitivne oblike ponašanja, te da razumiju i uvažavaju kontekst

u kojemu djeca pod rizikom žive i odrastaju.

Da bi bilo moguće raditi u skladu s navedenim principima, djecu treba

razumjeti, prihvatiti i podržati i istovremeno graditi s njima dobar odnos,

kako bi ona iz tog iskustva učila graditi kvalitetne odnose u svom budućem

životu. Jako je važno u razumijevanju osnovnih principa rada i razumijevanje

konteksta i okruženja u kojem žive djeca koja dolaze iz porodica sa

višestrukim problemima. Iskustva u radu nekih centara govore da od velike

koristi može biti i organizovanje kućnih posjeta predstavnika centra, jer se

tom prilikom dobija bolji uvid i potpunije razumijevanje okolnosti u kojima

živi dijete sa kojim radimo u centru.

Često se u toku rada sa djecom u centru pitamo zašto ova djeca ponekad

biraju neprihvatljive i štetne oblike ponašanja, kao npr. krađe, tuče,

izostajanje iz škole i sl. ili zašto su potištena, pasivna, ili pak agresivna,

destruktivna. Oni zapravo svojim ponašanjem šalju signale da nešto nije u

redu. Oni putem njima znanih ali često nedjelotvornih ponašanja, zapravo

žele zadovoljiti svoje potrebe za ljubavlju, pažnjom, samo-ostvarivanjem,

slobodom, i tako smanjiti frustraciju i dovesti svoj život u red. Svako

nedjelotvorno ponašanje je njihov najbolji izbor kojeg se mogu dosjetiti u

datom trenutku i okruženju. I onda, umjesto da im pomognemo da pronađu

djelotvornija ponašanja, mi ih kažnjavamo ili pokušavamo mijenjati i

popravljati, umjesto da im pružimo podršku, razumijevanje i toplinu.

Ne trebamo ih kažnjavati, već im trebamo pomoći da nauče pronalaziti što

djelotvornije obrasce ponašanja i tako im stvoriti uslove u kojima će lakše

dobiti ono što im treba, iako to uvijek ne mora biti ono što oni žele.

18 19

Svako dijete u centru treba da se osjeća sigurno i zaštićeno, da bude zdravo i

veselo, da poštujemo njegova osjećanja i da uči odgovarajuće emocije i tako

razvija emotivne i socijalne vještine, da dobije pohvale i ohrabrenja, da bude

nagrađeno, da može popričati s nekim i podijeliti svoja razmišljanja i

osjećanja, da ga slušamo, da stiče nova iskustva, da ima priliku da istražuje,

da uči da postoje granice i pravila ponašanja. Mi im možemo pomoći

poštujući ih, uvažavajući njihove potrebe, prava i mišljenje, uključujući ih i

stvarajući im okvir, bez strogih pravila, za njihov rast i razvoj.

U Centru sam upoznala mnogo drugara koje jako volim. Volonteri su jako dobri, učim da plešem i govorim strane jezike. Igramo se raznih igara sa loptom i slušamo muziku. Volonteri i bolji učenici pomažu slabijim đacima oko učenja.Ja mislim da je Dječiji dnevni centar nešto najbolje što se moglo otvoriti u našem gradu. (S.R. djevojčica 14 godina)

5. Osoblje Centra

Iskustvo je pokazalo da je dobro da u rad centra budu uključeni kako

profesionalci tako i entuzijasti, koji nisu usredotočeni samo na profesionalni

pristup u radu. Kreativna osoba može pružiti jako puno kad govorimo o

spektru aktivnosti u centru i na taj način omogućiti djeci da se uključe, izraze

kreativnost ili ventiliraju neka od osjećanja. Isto tako, važno je da osoblje čine

iskusniji ali i mlađi članovi tima jer na taj način jedni drugima mogu biti

podrška, ali i mlađi članovi lakše mogu postati pozitivni modeli s kojima se

djeca lakše identifikuju. Preporuka je da neki od članova osoblja ili volontera i sami budu mladi ljudi

koji imaju iskustvo odrastanja u porodicama sa višestrukim problemima,

kako bi lakše razumjeli i pomogli djeci u centru.Na početku rada centra nije lako naći odgovarajuće osoblje sa neophodnim

kvalifikacijama. Od osoblja se očekuje da bude predano ideji i spremno da se

dodatno angažuje u procesu organizacionog jačanja i institucionalnog pozici-

oniranja centra. Veličina tima ovisi od planiranih aktivnosti, s tim da nije neophodno da svaki

od angažiranih članova radi puno radno vrijeme u centru. Npr. medicinska

sestra i psiholog iz centra za socijalni rad mogu obavljati svoje aktivnosti u

centru jednom nedjeljno. Ključni članovi tima su koordinator i koordinator

/trener volontera koji posjeduju relevantna iskustva za angažman na

navedenim pozicijama. Otvorenost i pristupačnost centra tokom cijele

sedmice je veoma bitna, a to s druge strane zahtijeva dovoljan broj

angažiranog osoblja. Centar u prosjeku ima oko 30 korisnika, i za taj broj djece

neophodan je angažman minimalno 3 stalno zaposlena radnika (koordinator

centra, koordinator aktivnosti i koordinator volontera) i u prosjeku 10

volontera iz lokalne zajednice.

U radu puno pažnje posvećujemo razvoju emocionalnosti kod djece te im pružamo

ljubav i razumijevanje i imamo strpljenja za sve njihove male i velike probleme. Na taj

način doprinosimo razvoju empatije kako među djecom tako i kod nas samih.Najveći motivatori za rad u Centru su: dječiji osmijeh,uspjeh, radost. Za jedan naš

osmijeh dobijemo trideset dječijih. Imamo moć da katkad izbrišemo tugu s lica...Sve

svoje uspjehe, koliki god oni bili, djeca dijele sa nama te nas podstiču na dalji rad. Ponekad, kad se susretnemo sa ličnim problemom i pomislimo da je veliki i nerješiv,

sjetimo se naše djece koja na svojim leđima nose daleko veći teret, a opet koračaju kroz

život sa osmijehom na licu. Nada da ćemo najmanje jedno dijete izvesti na pravi put daje nam snagu za dalji rad.

20 21

Svako dijete u centru treba da se osjeća sigurno i zaštićeno, da bude zdravo i

veselo, da poštujemo njegova osjećanja i da uči odgovarajuće emocije i tako

razvija emotivne i socijalne vještine, da dobije pohvale i ohrabrenja, da bude

nagrađeno, da može popričati s nekim i podijeliti svoja razmišljanja i

osjećanja, da ga slušamo, da stiče nova iskustva, da ima priliku da istražuje,

da uči da postoje granice i pravila ponašanja. Mi im možemo pomoći

poštujući ih, uvažavajući njihove potrebe, prava i mišljenje, uključujući ih i

stvarajući im okvir, bez strogih pravila, za njihov rast i razvoj.

U Centru sam upoznala mnogo drugara koje jako volim. Volonteri su jako dobri, učim da plešem i govorim strane jezike. Igramo se raznih igara sa loptom i slušamo muziku. Volonteri i bolji učenici pomažu slabijim đacima oko učenja.Ja mislim da je Dječiji dnevni centar nešto najbolje što se moglo otvoriti u našem gradu. (S.R. djevojčica 14 godina)

5. Osoblje Centra

Iskustvo je pokazalo da je dobro da u rad centra budu uključeni kako

profesionalci tako i entuzijasti, koji nisu usredotočeni samo na profesionalni

pristup u radu. Kreativna osoba može pružiti jako puno kad govorimo o

spektru aktivnosti u centru i na taj način omogućiti djeci da se uključe, izraze

kreativnost ili ventiliraju neka od osjećanja. Isto tako, važno je da osoblje čine

iskusniji ali i mlađi članovi tima jer na taj način jedni drugima mogu biti

podrška, ali i mlađi članovi lakše mogu postati pozitivni modeli s kojima se

djeca lakše identifikuju. Preporuka je da neki od članova osoblja ili volontera i sami budu mladi ljudi

koji imaju iskustvo odrastanja u porodicama sa višestrukim problemima,

kako bi lakše razumjeli i pomogli djeci u centru.Na početku rada centra nije lako naći odgovarajuće osoblje sa neophodnim

kvalifikacijama. Od osoblja se očekuje da bude predano ideji i spremno da se

dodatno angažuje u procesu organizacionog jačanja i institucionalnog pozici-

oniranja centra. Veličina tima ovisi od planiranih aktivnosti, s tim da nije neophodno da svaki

od angažiranih članova radi puno radno vrijeme u centru. Npr. medicinska

sestra i psiholog iz centra za socijalni rad mogu obavljati svoje aktivnosti u

centru jednom nedjeljno. Ključni članovi tima su koordinator i koordinator

/trener volontera koji posjeduju relevantna iskustva za angažman na

navedenim pozicijama. Otvorenost i pristupačnost centra tokom cijele

sedmice je veoma bitna, a to s druge strane zahtijeva dovoljan broj

angažiranog osoblja. Centar u prosjeku ima oko 30 korisnika, i za taj broj djece

neophodan je angažman minimalno 3 stalno zaposlena radnika (koordinator

centra, koordinator aktivnosti i koordinator volontera) i u prosjeku 10

volontera iz lokalne zajednice.

U radu puno pažnje posvećujemo razvoju emocionalnosti kod djece te im pružamo

ljubav i razumijevanje i imamo strpljenja za sve njihove male i velike probleme. Na taj

način doprinosimo razvoju empatije kako među djecom tako i kod nas samih.Najveći motivatori za rad u Centru su: dječiji osmijeh,uspjeh, radost. Za jedan naš

osmijeh dobijemo trideset dječijih. Imamo moć da katkad izbrišemo tugu s lica...Sve

svoje uspjehe, koliki god oni bili, djeca dijele sa nama te nas podstiču na dalji rad. Ponekad, kad se susretnemo sa ličnim problemom i pomislimo da je veliki i nerješiv,

sjetimo se naše djece koja na svojim leđima nose daleko veći teret, a opet koračaju kroz

život sa osmijehom na licu. Nada da ćemo najmanje jedno dijete izvesti na pravi put daje nam snagu za dalji rad.

20 21

6. Volonteri u Centru

Za uspješnu primjenu modela, neophodno je angažovati i volontere i već na samom početku rada, pred centar se postavlja vrlo odgovoran zadatak, a to je privući i zadržati volontere. U centru, svaka grupa djece ima barem jednog iskusnog volontera, koji pomaže članovima grupe. Broj volontera koji radi s jednom grupom djece ne mora biti ograničen, a očekivana prisutnost volontera u radu sa djecom je najmanje dva puta nedjeljno. Jedan broj volontera može dolaziti iz grupe bivših korisnika usluga centra/organizacije, jer poznaju situaciju u kojoj se djeca nalaze, na osnovu sopstvenog iskustva. Volonteri takođe mogu biti studenti ili učenici završnih godina srednje škole i mogu se angažovati na aktivnostima oko izrade domaće zadaće, organiziranju grupnih aktivnosti, kao što su kreativne, muzičke, sportske ili druge aktivnosti. Činjenica je da je u zemljama Centralne i Istočne Evrope veća zastupljenost žena profesionalno angažovanih u oblasti socijalnog rada. Budući da volonteri i osoblje u centrima predstavljaju uzore djeci, veoma je bitno osigurati zastupljenost i muškaraca i žena, kako iz reda volontera, tako i zaposlenika centra, kako bi se stvorile pretpostavke da i dječaci, korisnici usluga centra, nađu uzor u centru. Iskustva centara govore da volontere iz zajednice možemo animirati da se uključe u rad centra periodičnim prezentacijama i promocijama volonterizma u srednjim školama, osiguranjem vidljivih akcija centra u zajednici, medijskim promocijama, formalnim i neformalnim kontaktima sa relevantnim akterima, kao što je recimo biro za zapošljavanje, bivši korisnici usluga nevladine organizacije i sl. Jednom kada smo animirali volontere i osigurali njihov angažman u centru, veliki zadatak je iste i zadržati. Da bismo uspjeli zadržati volontere u centru neophodno im je ukazati povjerenje, prenositi im znanja i iskustva (podržati njihov lični razvoj), jasno odrediti obaveze i odgovornosti i pri tome dati jasna upustva za rad, biti im prijatelj, a po potrebi i autoritet koji jasno izlaže svoje zahtjeve. Zaduženja volontera u Centru mogu biti raznolika zavisno od kapaciteta, znanja, sposobnosti i afiniteta svakog pojedinca. Među najznačajnijim aktivnostima izdvajamo: pomoć djeci pri učenju, kreativne radionice, sportske aktivnosti, razne sekcije, učenje djece praktičnim životnim vještinama (npr. higijena prostora) i sl.

Još kao male odlazile smo u organizaciju da se igramo i družimo sa ostalom djecom. Uvijek nas je tamo nešto privlačilo. Igre bez granica, smijeh,veselje, zabava, drugačija djeca... Važno je bilo to što nema razlika... To se održalo i do danas. Jednostavno ta atmosfera u kojoj drugi pomažu da otkriješ svoj talent, gdje odrastaš,

učiš, zabavljaš se, po cijeli dan si sretan i nije važno da li vani pada kiša ili grije sunce...Danas smo volonterke u centru. Osjećamo se korisno, potrebno... Neopisiv osjećaj... Prije tri mjeseca počele smo voditi dramsku sekciju, koja je bila odmor uz smijeh nakon napornog dana... Same smo napisale igrokaz, a tema je bila "jedan dan u školi" gdje su djeca na veoma šaljiv način odgovarala na pitanja nastavnika.U našem mjestu osim centra ne postoji niti jedna druga organizacija, tako da je centar jedino "utočište" mladim ljudima od svakodnevnih problema, koje oni u svojim slatkim mladim životima imaju previše.Mi se svakodnevno trudimo da uljepšamo odrastanje djeci s kojom radimo...To nam vraća osmjehe na lice i čini nas boljim osobama.I znamo da će nam ta djeca nekada biti zahvalna...Jer... vratiti nekome osmijeh na lice znači vratiti mu samopouzdanje i čvrsto uvjerenje da postoji bolji život...

U Dnevnom centru volim da budem i zbog volontera i osoblja koji mi pomažu u svemu i koji hoće da me saslušaju kada sam u nezgodnoj situaciji, i koji mi daju korisne savjete.

22 23

6. Volonteri u Centru

Za uspješnu primjenu modela, neophodno je angažovati i volontere i već na samom početku rada, pred centar se postavlja vrlo odgovoran zadatak, a to je privući i zadržati volontere. U centru, svaka grupa djece ima barem jednog iskusnog volontera, koji pomaže članovima grupe. Broj volontera koji radi s jednom grupom djece ne mora biti ograničen, a očekivana prisutnost volontera u radu sa djecom je najmanje dva puta nedjeljno. Jedan broj volontera može dolaziti iz grupe bivših korisnika usluga centra/organizacije, jer poznaju situaciju u kojoj se djeca nalaze, na osnovu sopstvenog iskustva. Volonteri takođe mogu biti studenti ili učenici završnih godina srednje škole i mogu se angažovati na aktivnostima oko izrade domaće zadaće, organiziranju grupnih aktivnosti, kao što su kreativne, muzičke, sportske ili druge aktivnosti. Činjenica je da je u zemljama Centralne i Istočne Evrope veća zastupljenost žena profesionalno angažovanih u oblasti socijalnog rada. Budući da volonteri i osoblje u centrima predstavljaju uzore djeci, veoma je bitno osigurati zastupljenost i muškaraca i žena, kako iz reda volontera, tako i zaposlenika centra, kako bi se stvorile pretpostavke da i dječaci, korisnici usluga centra, nađu uzor u centru. Iskustva centara govore da volontere iz zajednice možemo animirati da se uključe u rad centra periodičnim prezentacijama i promocijama volonterizma u srednjim školama, osiguranjem vidljivih akcija centra u zajednici, medijskim promocijama, formalnim i neformalnim kontaktima sa relevantnim akterima, kao što je recimo biro za zapošljavanje, bivši korisnici usluga nevladine organizacije i sl. Jednom kada smo animirali volontere i osigurali njihov angažman u centru, veliki zadatak je iste i zadržati. Da bismo uspjeli zadržati volontere u centru neophodno im je ukazati povjerenje, prenositi im znanja i iskustva (podržati njihov lični razvoj), jasno odrediti obaveze i odgovornosti i pri tome dati jasna upustva za rad, biti im prijatelj, a po potrebi i autoritet koji jasno izlaže svoje zahtjeve. Zaduženja volontera u Centru mogu biti raznolika zavisno od kapaciteta, znanja, sposobnosti i afiniteta svakog pojedinca. Među najznačajnijim aktivnostima izdvajamo: pomoć djeci pri učenju, kreativne radionice, sportske aktivnosti, razne sekcije, učenje djece praktičnim životnim vještinama (npr. higijena prostora) i sl.

Još kao male odlazile smo u organizaciju da se igramo i družimo sa ostalom djecom. Uvijek nas je tamo nešto privlačilo. Igre bez granica, smijeh,veselje, zabava, drugačija djeca... Važno je bilo to što nema razlika... To se održalo i do danas. Jednostavno ta atmosfera u kojoj drugi pomažu da otkriješ svoj talent, gdje odrastaš,

učiš, zabavljaš se, po cijeli dan si sretan i nije važno da li vani pada kiša ili grije sunce...Danas smo volonterke u centru. Osjećamo se korisno, potrebno... Neopisiv osjećaj... Prije tri mjeseca počele smo voditi dramsku sekciju, koja je bila odmor uz smijeh nakon napornog dana... Same smo napisale igrokaz, a tema je bila "jedan dan u školi" gdje su djeca na veoma šaljiv način odgovarala na pitanja nastavnika.U našem mjestu osim centra ne postoji niti jedna druga organizacija, tako da je centar jedino "utočište" mladim ljudima od svakodnevnih problema, koje oni u svojim slatkim mladim životima imaju previše.Mi se svakodnevno trudimo da uljepšamo odrastanje djeci s kojom radimo...To nam vraća osmjehe na lice i čini nas boljim osobama.I znamo da će nam ta djeca nekada biti zahvalna...Jer... vratiti nekome osmijeh na lice znači vratiti mu samopouzdanje i čvrsto uvjerenje da postoji bolji život...

U Dnevnom centru volim da budem i zbog volontera i osoblja koji mi pomažu u svemu i koji hoće da me saslušaju kada sam u nezgodnoj situaciji, i koji mi daju korisne savjete.

22 23

7. Odabir korisnika

Proces odabira djece, korisnika centra se obavlja u direktnoj saradnji sa

Centrom za socijalni rad, školama, drugim nevladinim organizacijama, ali i

neformalnim putem (djeca iz istog razreda, ulice, kontakti u lokalnoj

zajednici, korisnici ranijih programa, predstavnici vjerskih zajednica,

sportske organizacije i sl). Prilikom procesa selekcije poštuju se utvrđeni kriteriji, a prioritetan je da

dijete dolazi iz porodice sa višestrukim problemima, što bi značilo da su sa

liste kriterija zastupljena najmanje dva, a najviše šest faktora rizika, te da to

budu ona djeca koja nemaju nikakav vid podrške niti su uključene u bilo koje

druge aktivnosti u zajednici. Za odabir djece vidi Prilog broj 1. – Lista kriterija

za odabir djece

Korisnici centra su djeca starosne dobi od 6-15 godina starosti, oba spola, jer

su istraživanja pokazala da su riziku podjednako izloženi dječaci i djevojčice.

Iskustva su pokazala da se bolji rezultati postižu u radu s mlađim

korisnicama, tj. da je bolje uključiti djecu mlađeg uzrasta u aktivnosti centra.Po završenoj fazi identifikacije potencijalnih korisnika, obavljaju se inicijalni

razgovori sa djetetom, kako bi ga upoznali sa aktivnostima koje centar nudi

ali i grupnim pravilima koja važe za sve članove centra. Boravak u centru je

dobrovoljan, ali da bi se ipak dala neka ozbiljnost pohađanju aktivnosti dijete

se zamoli da potpiše pristupnicu centru. Vidi Prilog broj 2. – Pristupnica

djeteta centru

Potom se obavljaju razgovori sa roditeljima, te ukoliko se i roditelj složi da

dijete aktivno uzme učešće u aktivnostima centra, roditelj potpisuje

saglasnost o boravku djeteta u Centru i na neki način se obavezuje da će

aktivno poticati dijete da redovno dolazi u centar i pružati podršku osoblju

Dnevnog centra u njihovim nastojanjima da doprinesu razvoju djeteta. Vidi

Prilog broj 3. – Saglasnost roditelja za ulazak djece u centar

8. Organizacija rada u Centru

U zavisnosti od broja smjena u školama, centar je otvoren prije i poslije škole. Centar je otvoren tokom vikenda i školskih praznika i raspusta, osam sati dnevno. Ono što čini ovaj model rada sa djecom pod rizikom drugačijim od ostalih je i to da u svakom od centara postoji prostor/dnevna soba namijenjena druženju djece, gdje su im dostupne pogodnosti kao što su televizija, video/dvd, muzika, pristup kompjuteru, osvježavajuća pića, kao i prilagođen, prijatan prostor za druženje sa prijateljima. U dnevnoj sobi nema organizovanog programa, ali postoje određena pravila oko korištenja prostora i stvari u njemu. Prostor dnevne sobe treba omogućiti djeci okruženje dnevne sobe u kući gdje se odmaraju, opuštaju nakon obaveza, gdje razgovaraju sa članovima tima ili svojim vršnjacima ili jednostavno ne rade ništa, što djeci tog uzrasta mora biti omogućeno, jer sva djeca imaju tu potrebu i moraju imati vrijeme za predah i osjećaj slobode, sigurnosti i bezbrižnosti.Preporuka je da minimalna kvadratura prostora centra ne bude ispod 70m2, te da pored dnevnog boravka centar treba da ima jednu mirnu prostoriju za učenje, sobu za individualne razgovore, barem dva odvojena toaleta i jedan manji kancelarijski prostor. Idealno bi bilo ukoliko bi pored zgrade centra bio sportski teren ili druga slobodna površina koja bi bila dostupna djeci.

Osnovne aktivnosti u Centru: 1. Aktivnosti podrške u izradi domaćih zadaća. Tiha soba sa odgovarajućim

namještajem 2. Psihosocijalne radionice3. Slobodne i kreativne aktivnosti, koje treba da organizuju sama djeca ili

volonteri 4. Individualno psihološko savjetovanje od strane stručnjaka 5. Promocija zdravlja i preventivno informisanje6. Osnovna medicinska njega od strane medicinske sestre, obično jednom

nedjeljno

Dodatne aktivnosti koje zavise od lokalnih potreba i/ili mogućnosti:1. Obezbjeđenje toplog obroka. Ova usluga se pruža iz osiguranih lokalnih

finansijskih izvora sredstava za hranu 2. Otvoreno igralište 3. Dodatni kursevi kao što su strani jezici, kreativne radionice, kompjuterske

vještine, sportske aktivnosti, nenasilna komunikacija, prava djeteta4. Grupna terapija za djecu

24 25

7. Odabir korisnika

Proces odabira djece, korisnika centra se obavlja u direktnoj saradnji sa

Centrom za socijalni rad, školama, drugim nevladinim organizacijama, ali i

neformalnim putem (djeca iz istog razreda, ulice, kontakti u lokalnoj

zajednici, korisnici ranijih programa, predstavnici vjerskih zajednica,

sportske organizacije i sl). Prilikom procesa selekcije poštuju se utvrđeni kriteriji, a prioritetan je da

dijete dolazi iz porodice sa višestrukim problemima, što bi značilo da su sa

liste kriterija zastupljena najmanje dva, a najviše šest faktora rizika, te da to

budu ona djeca koja nemaju nikakav vid podrške niti su uključene u bilo koje

druge aktivnosti u zajednici. Za odabir djece vidi Prilog broj 1. – Lista kriterija

za odabir djece

Korisnici centra su djeca starosne dobi od 6-15 godina starosti, oba spola, jer

su istraživanja pokazala da su riziku podjednako izloženi dječaci i djevojčice.

Iskustva su pokazala da se bolji rezultati postižu u radu s mlađim

korisnicama, tj. da je bolje uključiti djecu mlađeg uzrasta u aktivnosti centra.Po završenoj fazi identifikacije potencijalnih korisnika, obavljaju se inicijalni

razgovori sa djetetom, kako bi ga upoznali sa aktivnostima koje centar nudi

ali i grupnim pravilima koja važe za sve članove centra. Boravak u centru je

dobrovoljan, ali da bi se ipak dala neka ozbiljnost pohađanju aktivnosti dijete

se zamoli da potpiše pristupnicu centru. Vidi Prilog broj 2. – Pristupnica

djeteta centru

Potom se obavljaju razgovori sa roditeljima, te ukoliko se i roditelj složi da

dijete aktivno uzme učešće u aktivnostima centra, roditelj potpisuje

saglasnost o boravku djeteta u Centru i na neki način se obavezuje da će

aktivno poticati dijete da redovno dolazi u centar i pružati podršku osoblju

Dnevnog centra u njihovim nastojanjima da doprinesu razvoju djeteta. Vidi

Prilog broj 3. – Saglasnost roditelja za ulazak djece u centar

8. Organizacija rada u Centru

U zavisnosti od broja smjena u školama, centar je otvoren prije i poslije škole. Centar je otvoren tokom vikenda i školskih praznika i raspusta, osam sati dnevno. Ono što čini ovaj model rada sa djecom pod rizikom drugačijim od ostalih je i to da u svakom od centara postoji prostor/dnevna soba namijenjena druženju djece, gdje su im dostupne pogodnosti kao što su televizija, video/dvd, muzika, pristup kompjuteru, osvježavajuća pića, kao i prilagođen, prijatan prostor za druženje sa prijateljima. U dnevnoj sobi nema organizovanog programa, ali postoje određena pravila oko korištenja prostora i stvari u njemu. Prostor dnevne sobe treba omogućiti djeci okruženje dnevne sobe u kući gdje se odmaraju, opuštaju nakon obaveza, gdje razgovaraju sa članovima tima ili svojim vršnjacima ili jednostavno ne rade ništa, što djeci tog uzrasta mora biti omogućeno, jer sva djeca imaju tu potrebu i moraju imati vrijeme za predah i osjećaj slobode, sigurnosti i bezbrižnosti.Preporuka je da minimalna kvadratura prostora centra ne bude ispod 70m2, te da pored dnevnog boravka centar treba da ima jednu mirnu prostoriju za učenje, sobu za individualne razgovore, barem dva odvojena toaleta i jedan manji kancelarijski prostor. Idealno bi bilo ukoliko bi pored zgrade centra bio sportski teren ili druga slobodna površina koja bi bila dostupna djeci.

Osnovne aktivnosti u Centru: 1. Aktivnosti podrške u izradi domaćih zadaća. Tiha soba sa odgovarajućim

namještajem 2. Psihosocijalne radionice3. Slobodne i kreativne aktivnosti, koje treba da organizuju sama djeca ili

volonteri 4. Individualno psihološko savjetovanje od strane stručnjaka 5. Promocija zdravlja i preventivno informisanje6. Osnovna medicinska njega od strane medicinske sestre, obično jednom

nedjeljno

Dodatne aktivnosti koje zavise od lokalnih potreba i/ili mogućnosti:1. Obezbjeđenje toplog obroka. Ova usluga se pruža iz osiguranih lokalnih

finansijskih izvora sredstava za hranu 2. Otvoreno igralište 3. Dodatni kursevi kao što su strani jezici, kreativne radionice, kompjuterske

vještine, sportske aktivnosti, nenasilna komunikacija, prava djeteta4. Grupna terapija za djecu

24 25

5. Individualno savjetovanje / socijalni rad sa odraslima6. Kursevi o vještinama roditeljstva za roditelje 7. Aktivnosti za svu djecu iz zajednice kao sekundarna aktivnost 8. Biblioteka9. Pozajmljivanje-dostupnost školskih knjiga 10. Akcije volontera u zajednici i slično

8.1. Dnevna organizacija radaKako je već navedeno, plan aktivnosti se izrađuje na sedmičnom nivou. U kreiranju plana i izboru aktivnosti aktivno participiraju djeca. Plan aktivnosti je fleksibilan, odnosno planirane aktivnosti na dnevnom nivou mogu se mijenjati zavisno od zainteresovanosti djece. Aktivnosti se realizuju uz direktno vođenje i podršku članova osoblja, volontera i psihologa. Slijedeće aktivnosti izdvajamo kao najznačajnije i realizuju se u svakom od centara:Podrška u učenju: većina korisnika ima poteškoće u savladavanju nastavnog gradiva. Podršku u učenju pružaju volonteri i članovi osoblja zavisno od svojih sposobnosti, znanja i kapaciteta.Internet: najčešće djeca koriste internet za dopisivanje sa prijateljima, pronalaženje literature za školske referate, slušanje muzike i igranje igrica. Nadzor nad upotrebom interneta vrše volonteri i članovi osoblja. Vrijeme korištenja interneta po djetetu je ograničeno na pola sata. Zabranjena je posjeta stranica čiji sadržaj je neprilagođen njihovom uzrastu, stranica koje potiču nasilje i nacionalnu mržnju.Društvene igre: izbor društvenih igara vrše djeca prema svom interesovanju, a veću zainteresovanost pokazuju mlađi.

Slobodne aktivnosti: sportske aktivnosti (fudbal, košarka, odbojka, stoni tenis, mini kuglana, badminton, frizbi), gledanje televizije i slušanje muzike. Slobodne aktivnosti realizuju se svakodnevno, a u izboru aktivnosti učestvuju djeca.Kreativne radionice: izbor aktivnosti unutar kreativne radionice je uslovljen zainteresovanošću djece, njihovim afinitetima kao i kreativnošću članova osoblja i volontera kao voditelja radionice. Najčešće kreativne radionice odnose se na rad sa glinom i plastelinom, crtanje, izradu ukrasnih čestitki, a u pojedinim centrima ocrtava se staklo i keramika, ili se izrađuju ukrasni predmeti od vune i drveta. Psihosocijalne radionice i individualni rad: psiholog sa djecom može raditi kroz grupne psihosocijalne radionice, a izbor radionica se određuje prema potrebama i problemima s kojima se djeca suočavaju. Rad s djecom se može organizovati i individualno, zavisno od lične procjene psihologa, procjene članova osoblja, zahtjeva roditelja ili na zahtjev djeteta. Muzičke radionice: realizuju se zavisno od raspoloživih resursa u dnevnom centru. Voditelj radionice je volonter koji može ogranizovati radionice pjevanja i sviranja na raspoloživim instrumentima.Grupni sastanci: Održavaju se jednom sedmično uz prisustvo sva tri člana osoblja i volontera koji je prisutan po rasporedu dolazaka volontera. Na grupnim sastancima definiše se plan aktivnosti za narednu sedmicu, djeca iznose prijedloge o uvođenju nekih novih aktivnosti ili se sastanak organizuje povodom iskrslog problema u centru (npr. kršenje grupnih pravila)

U dnevni centar dolazim jer mi se jednostavno sviđa u centru. U centar dolazim već 2 godine.Sviđa mi se jer sam upoznala nove ljude, složila sam se s njima a i volim ih kao da su mi braća i sesre. Promijenila sam se u školi, popravila ponašanje, prema bližnjima i popravila učenje. (V.T. djevojčica 15 godina)

26 27

5. Individualno savjetovanje / socijalni rad sa odraslima6. Kursevi o vještinama roditeljstva za roditelje 7. Aktivnosti za svu djecu iz zajednice kao sekundarna aktivnost 8. Biblioteka9. Pozajmljivanje-dostupnost školskih knjiga 10. Akcije volontera u zajednici i slično

8.1. Dnevna organizacija radaKako je već navedeno, plan aktivnosti se izrađuje na sedmičnom nivou. U kreiranju plana i izboru aktivnosti aktivno participiraju djeca. Plan aktivnosti je fleksibilan, odnosno planirane aktivnosti na dnevnom nivou mogu se mijenjati zavisno od zainteresovanosti djece. Aktivnosti se realizuju uz direktno vođenje i podršku članova osoblja, volontera i psihologa. Slijedeće aktivnosti izdvajamo kao najznačajnije i realizuju se u svakom od centara:Podrška u učenju: većina korisnika ima poteškoće u savladavanju nastavnog gradiva. Podršku u učenju pružaju volonteri i članovi osoblja zavisno od svojih sposobnosti, znanja i kapaciteta.Internet: najčešće djeca koriste internet za dopisivanje sa prijateljima, pronalaženje literature za školske referate, slušanje muzike i igranje igrica. Nadzor nad upotrebom interneta vrše volonteri i članovi osoblja. Vrijeme korištenja interneta po djetetu je ograničeno na pola sata. Zabranjena je posjeta stranica čiji sadržaj je neprilagođen njihovom uzrastu, stranica koje potiču nasilje i nacionalnu mržnju.Društvene igre: izbor društvenih igara vrše djeca prema svom interesovanju, a veću zainteresovanost pokazuju mlađi.

Slobodne aktivnosti: sportske aktivnosti (fudbal, košarka, odbojka, stoni tenis, mini kuglana, badminton, frizbi), gledanje televizije i slušanje muzike. Slobodne aktivnosti realizuju se svakodnevno, a u izboru aktivnosti učestvuju djeca.Kreativne radionice: izbor aktivnosti unutar kreativne radionice je uslovljen zainteresovanošću djece, njihovim afinitetima kao i kreativnošću članova osoblja i volontera kao voditelja radionice. Najčešće kreativne radionice odnose se na rad sa glinom i plastelinom, crtanje, izradu ukrasnih čestitki, a u pojedinim centrima ocrtava se staklo i keramika, ili se izrađuju ukrasni predmeti od vune i drveta. Psihosocijalne radionice i individualni rad: psiholog sa djecom može raditi kroz grupne psihosocijalne radionice, a izbor radionica se određuje prema potrebama i problemima s kojima se djeca suočavaju. Rad s djecom se može organizovati i individualno, zavisno od lične procjene psihologa, procjene članova osoblja, zahtjeva roditelja ili na zahtjev djeteta. Muzičke radionice: realizuju se zavisno od raspoloživih resursa u dnevnom centru. Voditelj radionice je volonter koji može ogranizovati radionice pjevanja i sviranja na raspoloživim instrumentima.Grupni sastanci: Održavaju se jednom sedmično uz prisustvo sva tri člana osoblja i volontera koji je prisutan po rasporedu dolazaka volontera. Na grupnim sastancima definiše se plan aktivnosti za narednu sedmicu, djeca iznose prijedloge o uvođenju nekih novih aktivnosti ili se sastanak organizuje povodom iskrslog problema u centru (npr. kršenje grupnih pravila)

U dnevni centar dolazim jer mi se jednostavno sviđa u centru. U centar dolazim već 2 godine.Sviđa mi se jer sam upoznala nove ljude, složila sam se s njima a i volim ih kao da su mi braća i sesre. Promijenila sam se u školi, popravila ponašanje, prema bližnjima i popravila učenje. (V.T. djevojčica 15 godina)

26 27

9. Izrada individualnih planova, praćenje napretka, uloge i odgovornosti

Značajan aspekt metodologije rada Dnevnog centra za djecu iz porodica sa višestrukim problemima predstavlja planiranje i praćenje rada sa korisnicima, to jeste definisanje ciljeva i rezultata, te odgovarajućih aktivnosti i mjera koje će voditi promjenama i poboljšanju za svakog korisnika ponaosob. Ovaj model podrazumijeva potpuno individualan pristup korisniku u skladu sa njegovim razvojnim mogućnostima i potrebama. Posebno je značajno napomenuti da se uspostavljanjem sistema planiranja i praćenja rada sa korisnicima dobija objektivan uvid u promjene u ponašanju i školskim postignućima. Praćenje djece treba da bude sistematsko i sam korisnik treba da je aktivno uključen u proces planiranja, praćenja i sprovođenja planova. Tim pristupom djeca postaju aktivni nosioci svojih promjena i tako se osnažuju i stiču samopouzdanje kroz spoznaju da posjeduju kapacitete za promjenu. Isto tako kroz aktivno učešće dijete shvata da ulaganjem određenog truda rezultati mogu biti postignuti i da je svako od njih u poziciji da djeluje, i tako utiče na poboljšanje svojih životnih šansi. Bitno je da ovaj aspekt rada sa korisnicima Dnevnog centra bude dovoljno efikasan, da sa jedne strane omogući planiranje i objektivno utvrđivanje promjena kod korisnika, a sa druge strane bude dovoljno fleksibilan i ne previše opterećujući, te da ostavi dovoljno vremena za realizaciju direktnih aktivnosti sa korisnicima. Sistemsko planiranje i praćenje rada sa korisnicima podrazumjeva prikupljanje i izradu ulaznih dokumenata za svakog korisnika (ulazni upitnik sa osnovnim podacima o djetetu, crteži, jednostavni obrasci za procjenu stanja, kopija školske knjižice ili prepis ocjena iz škole), izradu i implementiranje individualnih planova za svakog korisnika, te praćenje korisnika pomoću jednostavnih formi za praćenje (prisustvo korisnika u Centru, školska postignuća, ponašanje korisnika na dnevnom nivou u različitim aktivnostima praćenja kroz zapažanja volontera ili koordinatora). Prikupljanje ulaznih podataka jeste jedan od osnovnih koraka po dolasku djeteta u Centar. Za svakog korisnika se otvara mapa u koju se odlažu svi dokumenti koji ukazuju na situaciju u porodici, stanje u kojem se korisnik nalazi ili bilo koji drugi pokazatelj koji je od koristi. Standardni set ulaznih dokumenata obuhvata: pristupnicu za dijete, saglasnost za roditelje, popunjenu listu kriterija za ulazak djeteta u centar, socijalnu anamnezu, upitnik o djetetu, malu projektivnu tehniku i crteže sebe i porodice. Osim ovih, u dosije djeteta se mogu odložiti i dokumenti kao što su kopija ocjena iz školske knjižice, karakterističan crtež, kopije medicinskih nalaza i sl.

Prikupljanje dokumenata je konstantan proces koji traje koliko je i dijete korisnik centra. Jedan od osnovnih alata jeste individualni plan koji se donosi za svakog korisnika. Forma individualnog plana je kreirana na način da definiše osnovne ciljeve za svako dijete, da identifikuje sve aktere koji će biti uključeni u sprovođenje i pružanje podrške djetetu da postigne postavljene ciljeve, vremenski okvir za implementaciju plana, te aktivnosti koje će voditi ispunjenju indvidualnog plana. Iskustvo govori da nije preporučljivo kreirati individualni plan odmah nakon prijema korisnika u Centar već tek nakon određenog vremena, 1-3 mjeseca, kada se korisnik upozna sa drugim korisnicima i osobljem, te osoblje stekne bolji uvid u svakodnevno ponašanje djeteta. Individualni plan se kreira na osnovu ulaznih podataka, drugih dostupnih informacija te opservacije djeteta u Centru. Na samom početku se mogu raditi planovi za kraći period, a kasnije kada osoblje stekne više vještine i znanja preporučljivo je da se plan pravi na period od šest mjeseci do jedne godine. Kako su korisnici podijeljeni u horizontalne grupe, po članovima osoblja, praksa je da osoba u čijoj je korisnik grupi, bude i odgovorna osoba za praćenje plana za tog korisnika. Individualni planovi treba da budu izrađeni po SMART principu, to jest definisani ciljevi i rezultati treba da budu specifični, mjerljivi, ostvarivi, realistični i vremenski ograničeni. Forma je kreirana tako da uključuje detaljne instrukcije i uputstva za definisanje potrebnih ciljeva, mjera i aktivnosti za svakog pojedinačnog korisnika. Dobra praksa pokazuje da individualni plan ne treba da bude previše opterećujući za korisnika, jer se dešava da korisnik počne izbjegavati dolaske u Centar zbog puno obaveza koje ga tamo čekaju. Takođe, preporučljivo je da korisnik bude upoznat sa definisanim ciljevima, osim u situacijama kada nije dovoljno zreo da bi mogao razumjeti, ili se ciljevi odnose na specifične situacije koje bi mogle uticati na korisnikovo samopoštovanje (npr. poboljšanje higijenskih navika). Sprovođenje individualnog plana podrazumijeva organizovanje grupnih i individualnih aktivnosti u kojima se vodi računa o svakom korisniku i ciljevima koje treba da ostvari. Ponekad može biti komplikovano organizovati aktivnosti za sve korisnike u kojima će se voditi računa o realizaciji plana za svakog korisnika, ali korištenjem dostupnih resursa i kreativnošću osoblja u osmišljavanju aktivnosti ovaj mogući problem se može prevazići.Implementaciju individualnih planova ne treba doživljavati ograničavajuće ili striktno, često se dešava da zbog objektivnih okolnosti (odlazak korisnika na duže vrijeme u toku ljetnog raspusta, nepostojanje saradnje sa roditeljem i sl.) osoblje nije u mogućnosti da realizuje plan u predviđenom vremenu, t