Prirucnik Za Obrazovanje

8/17/2019 Prirucnik Za Obrazovanje

1/68


2/68

VELEUČILIŠTE U POŽEGI

Vukovarska 17

34000 Požega

PRIRUČNIK ZA

OBRAZOVANJE ODRASLIH IZ PODRUČJA

„PČELARSTVA“

Požega, veljača 2014.


3/68

Izdavač:

Veleučilište u Požegi

Urednici:

Dr.sc. Robert Idlbek

Dr.sc. Verica Budimir

Dr.sc. Janja Filipi

Lektura:

Antonija Marinclin, prof.

Grafičko oblikovanje:

Manuel Del Vechio, bacc.oec.

Tisak:

Slavonijapapir d.o.o., Hrvatskih branitelja 42, Požega

Naklada:

200 komada


4/68

„Europsku Uniju č ini 28 zemalja č lanica koje su odluč ile postupno povezati svoja znanja, resurse,sudbine. Zajedni č ki su, tijekom razdoblja proširenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti,demokracije i održivog razvoja, zadržavajuć i pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobneslobode.Europska Unija posveć ena je dijeljenju svojih postignuć a i svojih vrijednosti sa zemljama i narodima

izvan svojih granica.” Europska komisija izvršno je tijelo Europske Unije.

„Projekt je sufinancirala Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda.“

Za više informacija

Veleuč ilište u Požegi Vukovarska 17 34000 PožegaTel: + (385) 34 271 018 Fax: + (385) 34 271 008 Email: [email protected]

Web: http://www.vup.hr

Veleuč ilište “Marko Maruli ć ” u KninuPetra Krešimira IV. 30 22300 KninTel: + (385) 22 664 450 Fax: + (385) 22 661 374Email: [email protected] Web: www.veleknin.hr

P č elarska udruga "ZLATNA DOLINA" PožegaPožega, Zdenke Markovi ć 3tel: 098 44 13 88 ; 091 786 55 00

E-mail: [email protected]

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanjeodraslihRadni č ka cesta 37b10000 ZagrebTel: + (385) 1 62 74 666 Fax: + (385) 1 62 74 606 Web: http://[email protected]

Projekt provodi Veleuč ilište u Požegi u partnerstvu s Veleuč ilištem “Marko Maruli ć ” u Kninu

Ova publikacija izrađ ena je uz pomoć Europske Unije.

„Sadržaj ove publikacije isključ iva je odgovornost Veleuč ilišta u Požegi.“

Za više informacija: pcelarski-inkubator.vup.hr


5/68

1. UVOD .................................................................................................................................. 1

2. ZNANJA, VJEŠTINE I KOMPETENCIJE KOJE SE STJEČU ZAVRŠETKOM PROGRAMA .......... 2

3. UVJETI ZA UPIS U PROGRAM OBRAZOVANJA ................................................................... 3

4. TRAJANJE PROGRAMA I OBLICI IZVOĐENJA NASTAVE ..................................................... 3

5. NASTAVNI PLAN ................................................................................................................. 4

6. NASTAVNI PROGRAM ........................................................................................................ 4

6.1. Tehnologija pčelarenja................................................................................................ 4

6.1.1. Biologija i fiziologija pčela ........................................................................................ 4

6.1.2. Suvremena tehnologija pčelarenja ........................................................................ 13

6.1.3. Oprašivanje ............................................................................................................ 196.1.4. Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela .............................................................. 21

6.1.5. Pčelinji proizvodi .................................................................................................... 25

6.2. Upravljanje poslovanjem .......................................................................................... 32

6.2.1. Zakonska regulativa u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji .................................... 32

6.2.2. Ekonomika pčelarenja ............................................................................................ 35

6.2.3. Računovodstvo i oporezivanje ............................................................................... 38

6.2.4. Informatika i marketing u pčelarstvu i pčelarskoj proizvodnji .............................. 45

6.2.5. EU fondovi i ostali izvori financiranja investicija .................................................... 50

6.3. Praktična nastava ...................................................................................................... 59


6/68

1

1.

UVOD

Projekt „The Bee Incubator“ (Pčelarski inkubator) osmišljen je na temelju istraživanja ovogapodručja u kojemu je istaknuta potreba stručnog usavršavanja odraslih nezaposlenih osoba injihove, kroz ovaj projekt, jednogodišnje pripreme kao pčelara i poduzetnika. Upravo na

temelju takve procjene potreba obrazovanja nezaposlenih odraslih osoba za područjepčelarstva te istraživanja najbolje prakse i benchmarkinga drugih institucija u regiji, izrađen

je kurikulum za edukaciju polaznika za tri glavna područja: tehnologija pčelarstva,poduzetništvo i stručna praksa. Teorijski dio podučit će polaznike tehnologiji pčelarstva kao iupravljanju poslovanjem za bolju mogućnost samozapošljavanja. Stručna praksa osposobit će polaznike za pripremanje pčelarske opreme, uspostavljanje pčelinjaka i tehnološkimradnjama upravljanja razvoja zajednica i pripremama za prihvat pčelinjih paša, prikupljanjemednih okvira, ekstrakciju sortnog meda, prevenciju pčelinjih bolesti i zaštitu od istih, teradovima priprema za zimovanje zajednica i drugo.

Opći cilj projekta je jačanje kapaciteta ustanova za obrazovanje odraslih i priprema za

provedbu usavršavanja polaznika u području pčelarstva s ciljem povećanja njihovekonkurentnosti na tržištu rada i mogućnosti za samozapošljavanje

Specifični ciljevi projekta su:

1. Uspostava kurikuluma za obrazovanje odraslih u području pčelarstva.2. Uspostava infrastrukture i nastavnog poligona za provedbu edukacije nezaposlenih

osoba i njihovu pripremu za samozapošljavanje i bolju konkurentnost na tržištu radau području pčelarstva.

Sudionici realizacije projekta:

Veleučilište u Požegi glavni je ugovaratelj projekta i nositelj svih aktivnosti vezanih zauspješnu realizaciju projekta. Veleučilište u Požegi osigurava adekvatan prostor za smještajopreme koja se nabavlja u sklopu projekta, ali i osigurava održavanje obrazovanog programapredviđenog projektnim prijedlogom.

Partner projekta „The Bee Incubator“ je Veleučilište „Marko Marulić“ u Kninu koji sudjeluje uorganiziranju, ali i djelomičnom financiranju projekta.

Suradnik u projektu „The Bee Incubator“ je Pčelarska udruga „Zlatna dolina“ Požega.


7/68

2

2. ZNANJA, VJEŠTINE I KOMPETENCIJE KOJE SE STJEČU

ZAVRŠETKOM PROGRAMA

R.br.

Kompetencije

(Polaznici će nakon završenogprograma obrazovanja biti

sposobni …) Znanje i razumijevanje Vještine

1. Odabrati i primijeniti

tehnologije proizvodnje u

praksi.

Odabrati tehnologiju

koju će primijenitiovisno o situaciji na

terenu.

Primijeniti tehnološkezahvate i koristiti

mehanizaciju u

suvremenom pčelarenju.

2 Primijeniti stečena znanjabiologije pčela naprimijenjenu tehnologiju.

Razumjeti biologiju

pčela i koristiti ju u ciljurazumijevanja

primijenjene

tehnologije.

Postavljanje higijenskih

pojilica, sprečavanjerojidbenog nagona,

prihrana pčela.

3 Poznavanje glavnih

medonosnih paša i korištenjepčela u oprašivanju.

Vrijeme cvatnje

pojedinih medonosnih

biljaka (glavnih paša) ipriprema zajednica za

oprašivanje.

Primijeniti principe

postavljanja košnica ucilju oprašivanjakultiviranog i samoniklog

bilja.

4 Odabrati i primijeniti

tehnologije prerade i

ambalažiranja pčelinjihproizvoda u praksi, te

razvijanje novih proizvoda.

Objasniti osnovne

pojmove vezane za

kvalitetu i sigurnost

hrane, dobru pčelarsku

praksu (DPP), vrsteambalaže i načineambalažiranja pčelinjihproizvoda i proizvoda na

bazi pčelinjih proizvoda.

Primijeniti načela DPP-e;Primijeniti tehnologije

prerade i ambalažiranjapčelinjih proizvoda i

proizvoda na bazipčelinjih proizvoda;Koristiti tehničke propisei norme u područjukvalitete i sigurnosti

hrane.

5. Primijeniti propise koji

reguliraju pčelarstvo ipčelarsku proizvodnju.

Osnovnih pojmova

vezanih uz pčelarstvo ipčelarsku proizvodnju;zakonskih i

podzakonskih propisa;evidencije pčelara,pčelinjaka i katastrapčelinjih paša.

Pronalaženje adekvatnogprostora za smještajpčelinjaka imajući u vidupozitivno-pravne propise.

6. Voditi financijsko poslovanje

pčelarske proizvodnje. Poslovnih knjiga;

financijskih izvještaja;poreznog sustava,

poreznih propisa i

poreznih izvještaja;poslovnog plana i

investicijskog elaborata.

Izrada financijskih i

poreznih izvještajapčelara; izrada kalkulacijau pčelarskoj proizvodnji;izbor odgovarajućeinvesticijske i financijske

opcije.7. Razumjeti osnove Europskih fondova Izrada logičke matrice.


8/68

3

metodologije upravljanja

projektnim ciklusom.

namijenjenih

poljoprivredi; osnova

UPC metodologije.

9. Samostalno koristiti

informatičke tehnologije za

potrebe vođenja pčelarskeproizvodnje i promocije

pčelinjih proizvoda.

Dijelova računala;specifičnosti marketinga

i cjenovnih tehnika na

tržištu hrane; politike ibrandinga pčelinjihproizvoda.

Pretraživanje Interneta;korištenje elektroničke

pošte; izradadokumenata vezanih uz

pčelarsku proizvodnju;odabir medijske strategije

promocije pčelinjihproizvoda.

3.

UVJETI ZA UPIS U PROGRAM OBRAZOVANJA

U program obrazovanja odraslih iz područja „Pčelarstva“ mogu se upisati sve osobe koje

imaju završeno srednjoškolsko obrazovanje, te navršenih 18 godina života.

4. TRAJANJE PROGRAMA I OBLICI IZVOĐENJA NASTAVE

Program za obrazovanje odraslih osoba iz područja „Pčelarstva“ realizira se kroz 240 satinastave. Program obuhvaća obrazovanje u dva područja: „Tehnologija pčelarenja“ u trajanjuod 70 sati teorijske nastave i 120 sati praktične nastave (Stručna praksa), te „Upravljanjeposlovanjem“ u trajanju od 50 sati teorijske nastave.

Nastavnim programom predviđeni su sljedeći oblici izvođenja nastave:

predavanja i vježbe kroz prezentacije i interaktivni pristup te poticanje diskusija,

radionice i vježbe u skupinama na kojima se obrađuju primjeri iz prakse, vježbe u laboratoriju uz poticanje samostalnog rada s laboratorijskom opremom,

praktičan rad u Veleučilišnom pčelinjaku koji obuhvaća sve aktivnosti sukladno dobrojpčelarskoj praksi kao osnova za samostalno vođenje pčelarske proizvodnje,

predavanja putem video linka između polaznika nastave i stručnjaka iz područjapčelarstva s udaljenih lokacija.

Polaznici edukacije dužni su voditi dnevnik prakse sukladno napucima mentora/voditeljastručne prakse.

Po završetku izvođenja nastave polaznici polažu završni ispit koji se sastoji od pisanog ispita

iz područja „Tehnologije pčelarenja“, pisanog ispita iz područja „Upravljanja poslovanjem“ ieseja iz „Stručne prakse“.


9/68

4

5.

NASTAVNI PLAN

Nastavno područje Kolegij Broj sati nastave

Tehnologija pčelarenja

Biologija i fiziologija pčela 14

Suvremena tehnologija pčelarenja 22

Oprašivanje 6Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela 6

Pčelinji proizvodi 22

Upravljanje poslovanjem

Zakonska regulativa u pčelarstvu i pčelarskojproizvodnji

5

Ekonomika pčelarenja 6

Računovodstvo i oporezivanje 14

Informatika i marketing u pčelarstvu i pčelarskojproizvodnji

15

EU fondovi i ostali izvori financiranja investicija. 10

Praktična nastava Praktična nastava 120Završna provjera

Ukupno 240

6.

NASTAVNI PROGRAM

6.1.

Tehnologija pčelarenja

6.1.1. Biologija i fiziologija pčela

Predavači: Doc.dr.sc. Janja Filipi, prof.dr.sc. Nikola Kezić

Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija je razumijevanje biologije i fiziologije pčela kako bi što bolje razumjeli suvremenetehnologije pčelarenja.

Cilj je poznavanje anatomije i fiziologije pčela, biološkog ciklusa pčelinje zajednice, teposebnosti u razmnožavanju zajednica. Polaznici će se upoznati sa životom i radom pčela, tenjihovim gospodarenjem.

Očekivani ishodi kolegija:

Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Biologija i fiziologija pčela, moći:

opisati sistematiku pčela,

opisati anatomiju pčela i pojedine sustave,

objasniti razmnožavanje pčela,

objasniti razvoj legla,

objasniti ishranu pčela i ulogu pojedine vrste hrane kod različitih razvojnih stadija,

objasniti ponašanje pčela, te opisati komunikaciju i orijentaciju pčela,

nabrojiti i opisati članove pčelinje zajednice,

objasniti raspodjelu poslova u zajednici,

objasniti život pčelinje zajednice,

opisati i objasniti pčelinji stan.


10/68

5

Sadržaj kolegija:

Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe

Porijeklo, evolucija i sistematika pčela 1 0

Pčelinja zajednica 2 0

Razvoj u leglu 1 0Anatomija pčela 4 0

Sporazumijevanje i orijentacija 2 0

Rojenje i zimovanje 2 0

Hrana pčela 2 0

Ukupno 14 0

Porijeklo i evolucija

Medonosna pčela ima zajedničke korijene s osama. Ose su, za razliku od pčela, mesožderi.Smanjivanjem ovakve hrane neke vrste osa kopačica (Sphegidae) prelaze na biljnu hranu koja

je bila dostupnija. S povećanjem raznolikosti biljaka cvjetnica, povećavala se i dostupnosthrane. Kako su pelud i nektar dobivali na važnosti u ishrani odraslih osa, vjerojatno su ženkepočele koristiti ovu novu hranu kao dopunsku za prehranu ličinki u nedostatku plijena.

Potpuna preobrazba osa u pčele nastala je u onom trenutku kad su ose počele u potpunostikoristiti pelud i nektar kao hranu za sebe i za svoje ličinke. Ove su se promjene dogodile prijenekih 80.000.000 godina. One vrste koje su počele hraniti i leglo s istom hranom preci sunove porodice u razredu opnokrilaca, porodice pčela.

KLASIFIKACIJA

Shema 1: Klasifikacija roda Apis

Carstvo Animalium (životinje)

Grana Eumetazoa (prave životinje) Razvojna linija Protosomia

Tip organizacije Polymeria (mnogokolutićavci) Koljeno Arthropoda (člankonošci)

Skupina Mandibulata (čeljusnici) Potkoljeno Tracheata (uzdušničari)

Razred Hexapoda (Insecta) (kukci)

Podrazred Pterygota (krilaši)

Odjel Neoptera (novokrilaši) Odsjek Oligoneoptera (malonovokrilaši)

Red Hymenoptera (opnokrilci)

Podred Apocrita (utegnutozadčani) Nadporodica Aculeatoidea (žalčari)

Porodica Apidae (prave pčele) Potporodica Apinae (pčele)

Rod Apis (pčele)


11/68

6

Vrsta mellifera (Linnaeus, 1758)

florea (Fabricius, 1787)

dorsata (Fabricius, 1793)

cerana (Fabricius, 1793)

nigrocincta (Smith, 1861)

laboriosa (Smith, 1871)koschevnikovi (Buttel Reepen, 1906)

andreniformis (Smith, 1958)

nuluensis (Tingek i sur., 1996)

Europske pasmine pčela

Apis mellifera var. mellifera L. - tamna europska pčela. Rasprostranjena je u zapadnoj isjevernoj, te u dijelu srednje Europe. Ova pasmina ima nekoliko ekotipova koji se nazivaju

prema kraju gdje su nastali, npr. francuska pčela, ukrajinska pčela itd.

Apis mellifera var. caucasica - kavkaska pčela. Rasprostranjena je na planinskim predjelima

Kavkaza i u Gruziji, Azerbejdžanu i Armeniji. Postoje dva ekotipa ove pčele: - siva kavkaska isiva gruzijska pčela.

Apis mellifera var. ligustica - žuta pčela. Potječe s Apeninskog poluotoka, a širenje na sjeversu zaustavile Alpe. Posebno je popularna u područjima s toplom klimom pa jerasprostranjena u Americi (SAD-u) i Australiji.

Apis mellifera var. carnica - siva pčela. To je naša izvorna pasmina pčela. Siva pčela prirodno je rasprostranjena južno od Alpa u prostoru panonske nizine i Balkanskog poluotoka.

Najvažniji ekotipovi:

1. Apis mellifera carnica alpina - Alpska siva pčela raširena je u Austriji i alpskom dijeluSlovenije. Odlikuje se dobrim proljetnim razvojem, dobrim iskorištavanjem proljetne paše,

jače izraženim nagonom za rojenjem i mirnoćom.

2. Apis mellifera carnica pannonica - Panonska siva pčela. Raširena je u nizinskim prostorimaod istočnog dijela Austrije u panonskoj nizini. Ona se nešto slabije roji, proljetni razvojzapočinje ranije i nešto polaganije nego alpski ekotip.

3. Apis mellifera carnica mediterana - Mediteranska siva pčela raširena je na obalnom iotočnom području Hrvatske, te u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Proljetni je razvojpolaganiji, dosta se roji. Ona je nemirna i više se na povratku s paše zalijeće u tuđe košnice.Zbog stalnih vjetrova, leti nisko pa u sakupljanju hrane pokriva manje područje.

Pčelinja zajednica

U pčelinjoj zajednici su tri tipa jedinki ili kasta. Ženski članovi pčelinje zajednice su radilice imatica, a muški članovi su trutovi. Između matice, radilice i truta postoje razlike i u veličini, uvanjskom obliku i građi.

Matica - je jedina spolno potpuno razvijena ženka. U svakoj pčelinjoj zajednici nalazi se upravilu samo jedna matica. Matica nese jaja i ne obavlja druge poslove. Matica je veća isnažnija nego pčele radilice. Razvija se iz oplođenog jajeta. U prosjeku živi 3 do 4 godine.

Radilice - su najbrojniji članovi pčelinje zajednice. Radilicama spolni organi nisu razvijeni i one

nemaju reprodukcijsku funkciju. Radilice obavljaju sve poslove u zajednici. Ti su poslovi:uzgajanje legla, gradnja saća, čišćenje košnice, obrana zajednice, skupljanje hrane i niz drugih


12/68

7

poslova. Razvijaju se iz oplođenog jajeta. U vrijeme intenzivnih aktivnosti, život radilica trajetek nekoliko tjedana (4 - 6), za vrijeme manjih aktivnosti život je dulji, a za vrijeme zimskogmirovanja žive nekoliko mjeseci, od jeseni do proljeća.

Trutovi - su spolno razvijeni muški članovi. U zajednici ih ima od nekoliko stotina pa do koju

tisuću. Njima je namijenjena samo reprodukcijska uloga. Druge poslove trutovi ne obavljaju,no mogu pomagati u grijanju legla. Trutovi su u cijelosti duži i širi od radilica. Trutovi serazvijaju iz neoplođenih jaja. U košnici su prisutni od proljeća do kraja ljeta, a potkraj ljeta sprestankom paše (kad nema potrebe za oplodnjom matica) pčele ih izbacuju iz košnice.

Pčelinji stan

Pčele u umjerenom klimatu grade svoje gnijezdo u prostoru koji je zaštićen od vanjskihutjecaja (šupljina drveta, stijena ili košnica). Pčelinje gnijezdo se sastoji od većeg ili manjegbroja paralelno poredanih sati ili satina. Broj satina i njihova veličina zavisi o veličini i snazizajednice, te o veličini i obliku prostora u kojem se gnijezdo nalazi. Satine vise okomito iparalelno su pričvršćene za strop ili za letvicu satonošu. U odnosu na leto mogu biti okrenute

na toplo ( s leta se vidi samo jedna satina) ili na hladno (s leta se v idi više satina). Satina jeskup šesterostranih stanica, koje su pravilno poredane jedna do druge. Susjedne staniceimaju zajedničke stjenke i čitava gradnja je pravilnog mrežastog oblika.

Prema potrebama zajednice, pčele izgrađuju različite stanice:

- radiličke stanice služe za razvoj pčela radilica i smještaj hrane (med, pelud). To sunajbrojnije stanice;

- trutovske stanice služe za razvoj trutova, smještaj meda, ali rijetko i peluda;- matičnjaci služe samo za razvoj matica.

Razvoj u leglu

Razvoj u jajetu. Jaje nakon što ga matica položi na dno stanice prvi dan stoji okomito, drugise dan nagne i treći dan polegne na dno stanice.

Ličinka. Čim izađe iz jajeta ličinki je potrebna hrana. Radilice je obilato hrane prvih dana smliječi tako da ličinke plivaju u njoj. Trećeg dana radilička ličinka dobiva miješanu hranu, tj.osim mliječi dobiva med i pelud.

Ispružena ličinka. Kada je ličinka narasla toliko da potpuno pokriva dno stanice, počinje seispružati po duljini stanice i to s glavom prema otvoru. Ličinka prestaje uzimati hranu, asrednje se crijevo spaja sa stražnjim. Ličinka tada izbaci izmet na dno stanice. Ličinka sepočne zapredati u kukuljicu. U tom se stadiju tijelo dijeli na glavu, prsište i zadak, a drugiorgani poprimaju oblik kao kod odrasle pčele.

Kukuljica. Kukuljica ima sve temeljne oblike pčele i posve je bijele boje. Zatim tijelo postupnopoprima tamniju boju, a ispod hitinske kožice se razvijaju krila koja su fino naborana.

Anatomija pčela

Kukci su najbrojniji i najuspješniji razred člankonožaca (artropoda), a karakterizira ih vanjskiskelet (exoskelet ) koji je građen od hitina. Boja hitina je crna, no kod nekih pasmina sudijelovi tijela obojeni žuto ili narančasto, naročito prednji kolutići zatka. Veći dio kožeprekriven je finim gustim hitinskim dlačicama. Različitog su oblika i imaju važnu ulogu uskupljanju peluda. Pojedine dlačice služe kao osjetni organi za primanje vibracija zvuka ilidodira.


13/68

8

Tijelo pčele, kao i kod svih kukaca, bilateralno je simetrično i dubokim je usjecima jasnopodijeljeno na tri dijela, glavu (caput ), prsište (thorax ) i zadak (abdomen). Na glavi (caput ) susmještena tri jednostavna i dva složena oka, ticala i organ za uzimanje suhe i tekuće hrane.Prsište (thorax ) je srednji dio tijela pčele koji na sebi nosi krila i noge. Zadak (abdomen)izgrađen je od 9 kolutića, od kojih nisu svi vidljivi. Kod matice i radilice vidi se samo 6

kolutića. Sedmi i osmi kolutić tvore dijelove žalačnog aparata, a deveti je uvučen i tvorianalni prsten. Kod truta se vidi 7 kolutića, a dva nisu vidljiva.

Pčela ima tri para nogu, koje su usađene na prvom, drugom i trećem kolutiću prsišta. Nogeprije svega služe za hodanje, zatim za čišćenje tijela te za skupljanje i nošenje peluda ipropolisa.

Pčela ima dva para krila vezanih za spojnu opnu drugog i trećeg kolutića prsišta. Krila suustvari spljoštene hitinske zračne vreće. Na sebi imaju crtasta zadebljanja koja služe zaučvršćenje, a kroz njih prolaze dušnici, krv i živci.

Probavni sustav

Probavni se sustav sastoji od usnog ustroja, žlijezda koje su vezane s prednjim crijevom iprobavne cijevi.

Probavni sustav počinje usnim ustrojem, a nalazi se na donjem dijelu glave i sastoji se odprednje usne, prednje čeljusti i rilca.

U probavnu cijev u glavi se ulijevaju tri žlijezde:

Prednjočeljusna žlijezda (glandula mandibularis),

Mliječna ili podždrijelna žlijezda (glandula hypopharingealis), i

Žlijezda slinovnica (glandula labialis)Probavna cijev (tubus alimentaris) dijeli se na prednje (stomodeum), srednje (mesenteron,

ventriculus) i stražnje crijevo ( proctodeum). Počinje usnim ustrojem na donjem dijelu glave,prolazi glavom, prsištem i zatkom i na kraju završava analnim otvorom.

Krvotok

Pčele imaju otvoren sustav cirkulacije u kojem kretanje krvi u tijelu pčela nije strogoograničeno u krvožilni sustav nego krv nakon izlaska iz aorte slobodno oplakuje organe. Krvpčele je bistra, bezbojna ili slabo žućkasta tekućina (hemolimfa), u kojoj se nalaze krvnestanice (hemociti). Krvotok je slobodan. Izlaskom iz aorte u području glave krv slobodno

oplakuje sve organe u glavi donoseći dovoljno hrane za proizvodnju matične mliječi i radosjetilnih organa. Prelaskom u prsnu šupljinu snabdjeva hranom mišiće lokomotornogsustava, a istovremeno odnosi produkte metabolizma.

Dišni sustav

Pčele imaju izravni oblik disanja, u kojem zrak (kisik) ulazi preko sustava dušnika (traheja itraheola) i zračnih vreća izravno do svakog dijela tijela pčele. Najfinije grane bronhioladospijevaju do svake stanice tijela i tkiva. Stanice primaju kisik izravno bez posredovanja. Krv

jedino resorbira onoliko kisika koliko je neophodno za vlastite potrebe.


14/68

9

Živčani sustav

Središnji živčani sustav sastoji se od međusobno vezanih živčanih čvorova, gangliona, odkojih se dva nalaze u glavi, dva u prsima i pet u zatku. Svaki čvor predstavlja zapravo parmeđusobno spojenih čvorića.

Osjetilo vida

Pčela ima 3 mala točkasta i 2 velika složena oka. Točkaste oči posve su malene i jednostavne,te su u svojoj biti građene slično kao oči ljudi i viših životinja. Sastoje se od leće iznad slojavrlo jednostavnih, izduženih retinalnih stanica povezanih sa živčanim vlaknom. Složene oči suznatno veće, duguljaste, nepomične, smještene na postranim dijelovima glave. One se posvojoj građi i funkciji znatno razlikuju od očiju ljudi. Sastavljene su od nekoliko tisuća malihdijelova koji svaki za sebe predstavlja posebno oko.

Osjetilo njuha

Osjetilo njuha smješteno je na ticalima. Ticala (antenae) su dvije duge, hitinske cjevčice

smještene na prednjoj strani glave neposredno iznad štita. Kod matice i radilice se sastoje od12, a kod truta od 13 članaka. Većina receptora za miris i veliki dio za okus smješteni su naticalima, što znači da imaju važnu ulogu u kemijskoj komunikaciji između pčela koja reguliraživot zajednice. Izvan košnice osjećaj mirisa je jedan od najvažnijih faktora u otkrivanju hrane(paše). Na ticalima se nalaze i drugi osjetilni organi, uključujući i one koji detektiraju vibracijekoje proizvode pčele za vrijeme plesa.

Okusne stanice i osjet opipa

Okusne stanice leže kod pčela na korijenu jezika, u usnoj šupljini, osobito iza otvora kanalamliječne žlijezde, zatim na ticalima i na prednjim nogama. Osjet opipa je dobro razvijen i

razmješten po čitavom tijelu, a osobito na ticalima i nogama. Opip je vezan na osjetnedlačice.

Ostale žlijezde

Voštane žlijezde. Samo radilice posjeduju 4 para voštanih žlijezda smještenih na prednjemprekrivenom dijelu sternuma, od 4 do 7 kolutića. U dobi od 12 -18 dana s nutarnje stranenalaze se dobro razvijene voštane žlijezde. Pčelama koje više ne grade saće voštane žljezdezakržljaju. Za proizvodnju voska radilice troše velike količine meda i peluda tako da proizvodevosak samo u razdoblju dobrih paša.

Mirisna žlijezda. Između 9. i 10. kolutića na leđnoj strani zatka se nalazi mirisna -

Nasanovljeva žlijezda. Normalno se ne vidi, no posebni mišići razmaknu kolutiće i izboči sesvjetliji dio mirisne žlijezde .

Žalčani aparat. Žalac (aculeus) je smješten na kraju zatka, u zadnjem kolutiću pčele. Pčelaubada naizmjeničnim pokretanjem iglica. Nakon što ubode druge kukce koji nemajuelastičnu kožu, lako izvlači žalac. Međutim, kod sisavaca se elastična koža stisne oko zubićana iglicama i pčela ne može izvući žalac. Žalčani aparat se otkida, a gubitkom žalca nastajevelika rana koju pčela ne može preživjeti.

Spolni organi

Spolni organi matice čine jajnici (ovaries), jajovod (oviduct ), vagina, spolni otvor, sjemenski

mjehurić (receptaculum seminis) s pripadajućim žlijezdama (glandulae appendiculares) i


15/68

10

odvodni kanal. Radilice posjeduju sve dijelove spolnih organa, ali su zakržljali. Obično imajudvije jajne cjevčice, a iznimno do 20. Trutovi ih ne mogu oploditi.

Za vrijeme svoje najveće aktivnosti, uz dobre pašne uvjete, dobra matica može položiti i 2 – 3.000 jaja dnevno. U svakoj jajnoj cjevčici stvara se u doba velike aktivnosti približno svaka 3

- 4 sata po jedno jaje.Zbog te, izuzetno velike aktivnosti u polaganju jaja, matica u košnici ne obavlja drugeposlove, a hranu prima izravno s rilca na rilce od pčela hraniteljica, koje ju stalno prate iokružuju. Matica prima hranu svake 4 minute. Sve poslove oko uzgoja legla obavljaju radilice.Matica jaja polaže tijekom cijelog života. Samo nesenje je općenito ovisno o raznimčimbenicima:

- matici (dob, pasmina, zdravstveno stanje),

- zajednici (snaga zajednice, bolesti),

- košnici (veličina košnice i okvira, temperatura u košnici),- okolišu (klima, godišnje doba, paša, prihranjivanje).

Spolni organi truta se sastoje od parnih sjemenika (testes), sjemenovoda (vas deferens),

proširenja sjemenovoda (vesiculae seminales), sluzne žlijezde (glandula mucosa), neparnogsjemenovoda (ductus ejaculatorius) i kopulacijske cijevi ( penis).

Sporazumijevanje i orijentacija

Kemijska komunikacija pčela. Većina specifičnih reakcija insekata, kao što su seksualnoprivlačenje, raspršivanje, agregacija, stimuliranje agresivnosti, signaliziranje opasnosti,regulirane su kemijskim tvarima.

Proizvodnja feromona u različitih jedinki u pčelinjoj zajednici ovisi o spolu i ulozi jedinke u

zajednici, odnosno, o žlijezdama koje posjeduje jedinka. Trutovi neke žlijezde uopće nemaju,a neke su slabije razvijene nego u radilica ili u matice. Jednako tako, neke žlijezde su u matice jako razvijene, a u radilica zakržljale i suprotno. Aktivnost pojedinih žlijezda vezana je zaživotnu dob, odnosno za poslove koje jedinka obavlja. Utvrđeno je da feromone proizvodemandibularna (prednjočeljusna), Nasanovljeva, Koschevnikova, tergitne, tarzalne (stopalne) ivoštane žlijezde, jednako kao i rektum matice i membrana na bazi žalca radilica. Ist o tako,značajan izvor feromona je i pčelinje leglo.

Orijentacija. Orijentacija pčela za vrijeme leta uključuje prepoznavanje objekata jednako kaoi poziciju sunca i polarizirano svjetlo. Pčela leti po hranu na udaljenost i do 3 km. Ukoliko sepčele premjeste na udaljenost manju od 3 km, kad izlete na novoj lokaciji, vratit će se na

mjesto na kojem je prije toga bila košnica. Uočavanje objekata i procjenjivanje njihoveudaljenosti pčele ostvaruju kroz brzinu izmjene slika na mrežnici oka. Pčele u potrazi za novom lokacijom za zajednicu plešu po roju i tijekom noći i u rano jutro. Zadivljujuće je da sute pčele vrlo precizno pokazivale trenutni položaj sunca, što zanči da mogu vrlo preciznoutvrditi položaj i kretanje sunca i tijekom noći bez da ga vide. Krat ki letovi ispred i u blizinikošnice su pčelama potrebni da bi naučile prepoznati svoju košnicu i njezin položaj u odnosuna ostale objekte u blizini pčelinjaka. Prvi letovi pčela, kad su dobi od oko tjedan dana, sukratki i u neposrednoj blizini košnice. Svaki sljedeći let traje duže i pčele odlaze na većuudaljenost.


16/68

11

Rojenje

Razmnožavanje pčela odvija se na dva nivoa. Prvi nivo je razmnožavanje matice održavanjembrojnosti zajednice, te na drugom nivou rojenje odnosno povećanje broja zajednica u prirodi.Rojenje je temeljni nagon za održavanje vrste. Rojenje je dijeljenje zajednice na dva dijela. Iz

košnice izlazi dio pčela zajedno sa starom maticom. S pčelama koje ostaju u košnici ostajemlada matica. Rojenje je posebno stanje u košnici u kojem učestvuju sve pčele, a nastupapostupno. Pčele na rubovima legla izvlače matičnjake, u koje matica položi oplođena jaja.Nakon poklapanja matičnjaka i prije izlaska prve matice, stara matica s dijelom pčela napuštakošnicu i razvija zajednicu u novom prostoru. Na pojavu rojenja utječu veličina pčelinjegstana, te okolišni i genetski čimbenici. Sklonost rojenju nasljedna je odlika i prenosi se nasljedeće generacije. Prvi znak pojave rojidbenog nagona je pojačana gradnja trutovskog saćaiznad okvira. Pčele grade matičnjake (obično 10 - 20). Matica postupno polaže jaja umatičnjake. Sam akt rojenja događa se nakon poklapanja prvih matičnjaka. Prije izlijetanjapčele se nasišu meda tako da imaju rezerve za nekoliko dana. Roj napušta košnicu za lijepogvremena. Tek kad je jedna polovina pčela napustila košnicu izlijeće stara matica. Zatim se rojsakupi na prikladnom mjestu, obično na obližnjem stablu u obliku grozda. Taj se prvi rojnaziva prvenac.

Zimovanje

Pčele se počinju spremati za zimu puno prije nego nastupe hladni zimski dani. Već krajemljeta pčele istjeru ju trutove koji vani umiru. Zajednica u zimu ulazi samo sa ženskimčlanovima (matica i radilice). Kad nastupe hladnije noći u jesen pčele unose u košnicu punopropolisa kojim zatvaraju pukotine i suzuju leto. Prostore između saća suzuju i dograđuju naoptimalni razmak za takvu cirkulaciju zraka koja im omogućuje lakše čuvanje topline.Jesenskim smanjenjem noćnih temperatura, matica smanjuje zalijeganje jaja dok ih sasvim

ne prestane polagati. Dio pčela se zavuče u prazne stanice s glavom okrenutom prema dnustanice, a ostale pčele se poredaju tako da formiraju oblik kugle (klupko). U sredini klupka jematica, a oko nje su najmlađe pčele. Ukoliko se koja pčela odvoji od klupka, ona se ohladi,ukoči i umire. Što je niža temperatura to se pčele tješnje zbiju na rubu klupka i tako čuvajutemperaturu. Na rubu su pčele izložene niskoj temperaturi pa se one s vremena na vrijemezamjenjuju. U sredini klupka dok nema legla vlada prosječna temperatura od 20 - 25 oC.Temperatura se u središtu klupka može spustiti najniže do 14 oC. Na rubu klupka jetemperatura prilično stalna i kreće se od 9 - 10˙oC. Što je temperatura oko klupka stalnija tolakše zimuju. Kod svake promjene temperature, pčele skupljaju ili rastežu klupko i tako troševiše hrane. Tri su najvažnija uvjeta dobrom uzimljavanju pčela: jaka zajednica, zalihe hrane i

pravilna ventilacija. O ovim problemima pčelar mora razmišljati već tijekom kolovoza jerzapravo tada pčelaru počinje nova proizvodna godina. Treba paziti ne samo na količinu negoi na kvalitetu hrane. Loše vrste meda za zimovanje su kestenov, vrijeskov, repičin imedljikovac. Za zimovanje su dobre one vrste medova koje imaju malo neprobavljivih tvari

(peluda, minerala) jer pčele tijekom zime ne balegaju, a izmet nakupljaju u zadnjem crijevu.

Hrana pčela

Med podmiruje najveći dio potreba za energijom u obliku ugljikohidrata (šećera). Zreli medsadrži od 12 do 21% vode. Koncentracije vode više od 21% mogu omogućiti fermentacijumeda. Sadržaj šećera u nektaru kreće se od 4 – 60% pa i više, ovisno o biljnoj vrsti te o nizu

okolišnih uvjeta kao što su temperatura, vlaga ili kiša. Nektar i otopine šećera skoncentracijama od 30-50% šećera izgleda da pobuđuju najjaču skupljačku aktivnost pčela.


17/68

12

Probava meda se odvija u srednjem crijevu. S obzirom na sastav meda, njegov najveći dioprelazi resorpcijom izravno u krvni optok. Medljikovac brzo kristalizira i teže je probavljiv, pastoga nije pogodan pčelama kao hrana u doba zimovanja. Med je pčelama potreban zanormalno održavanje organizma, a posebno za rad mišića. Mogućnost letenja kod pčelaskupljačica izravno ovisi o količini šećera u krvi. Pčela skupljačica ima u krvi 2 - 4 % šećera, taj

je postotak kod mladih pčela, koje su stalno u košnici i kod matica znatno manji. Količinunektara ili šećera koja je neophodna za zajednicu nije moguće precizno utvrditi, a ovisi osnazi zajednice, veličini legla, vrsti nektara koji se prikuplja. Šećeri koje pčele najradijeprihvaćaju se nalaze prirodno bilo u nektaru (glukoza, fruktoza i saharoza) ili u mednoj rosi(melecitoza i maltoza). Pčele daju jasnu prednost određenim šećerima kad mogu birati. Pčelenajradije uzimaju saharozu, a najslabije glukozu kad mogu birati i sakupljati iz umjetnih

cvjetova. Proizvodnja energije za vrijeme leta medonosne pčele ovisi prvenstveno ometabolizmu ugljikohidrata. Pčele moraju stalno obnavljati zalihu ugljikohidrata jer nisu ustanju koristiti vlastite rezerve bjelančevina, ili pelud s njegovim proteinima i mastima kaoizvorom energije.

Pelud

Pelud sadrži bjelančevine, ugljikohidrate, masti, minerale i vitamine. Poneki pelud ima isaponina, koji na pčele djeluje otrovno. Pčele u košaricama stražnjih nogu unose pelud ukošnicu i spremaju ga u stanice saća, i to redovito u neposrednoj blizini legla. Glavna probavapeluda vrši se u srednjem crijevu (enzim proteaza), ali počinje već i ranije dodatkom sekretažlijeda slinovnica. Pčelama je pelud potreban u radnom razdoblju, kada su u jakoj funkcijimliječna i voštana žlijezda. U nedostatku peluda pčele gube na težini, matica prestajepolagati jaja i pčele izbacuju ličinke. U doba zimskog mirovanja kad nema legla, pelud kaohrana nije nužan. Računa se da jakoj pčelinjoj zajednici godišnje treba najmanje 20 – 30 kg

peluda.Pelud se razlikuje u hranjivoj vrijednosti. Nije poznato da li pčele više vole neke posebnevrste peluda. Maurizio (1960.) razvrstava pelud u 4 skupine:

a) visoko hranjivi pelud, kao što je pelud od voća, vrbe, bjele djeteline,b) nešto manje hranjiv, kao što je pelud od brijesta, pamuka, maslačka i slični,c) pelud s malo nutritivnih svojstava kao što je pelud johe, lijeske id) pelud s vrlo malo hranjivih tvari, kao što je pelud od raznog crnogoričnog drveća

U normalnim okolnostima pčele koje se vraćaju iz paše u košnicu nose pelud kojeg smještajuu stanice saća neposredno uz leglo. Brigu o skladištenju peluda u stanicama preuzimaju

kućne pčele. Kasnije, dodavanjem meda i enzima pelud prolazi mliječno-kiselo vrenje i stvarase tzv. "pčelinji kruh". To je vrlo uspješan način očuvanja svih hranidbenih vrijednosti peluda.Potrebe za lipidima pčela osigurava iz peluda. Pelud koji sadrži više masti je atraktivniji zapčele, te ga pčele radije skupljaju. Lipidi su sastavljeni od masnih kiselina, sterola i fosfolipidakoji imaju važnu ulogu u izgradnji i funkciji svih staničnih membrana. Vitamini su neophodniza rast i razvoj živih organizama. Pelud je izuzetno bogat vitaminima, osobito vitaminimatopivim u vodi. Sedam vitamina B kompleksa biotin, folna kiselina, niacin, pantotenska

kiselina, piridoksin, riboflavin i tiamin) su neophodni za kukce. U peludu su prisutni i inositol i

askorbinska kiselina. Vitamini B skupine neophodni su za normalan razvoj legla. Vitamin B12

(cijanokobalamin) neophodan je za normalno funkcioniranje živčanog sustava i ima važnu

ulogu u metabolizmu masti.


18/68

13

Voda

Vodu sakupljaju pčele skupljačice na pojilištima i unose u košnicu. Djelomično podmirujupotrebe za vodom iz meda i nektara. Voda je osobito bitna u proljeće, kad se pčele obilatohrane peludom radi proizvodnje mliječi za potrebe naglog razvoja legla. Kad su vanjske

temperature visoke, pčele koriste vodu i za održavanje optimalne temperature i vlažnosti uplodištu. Pčele koje nemaju dovoljno vode žive kraće, a u ekstremnim uvjetima suše izbacujuličinke oduzimajući od njih neophodnu vodu. Stoga je neophodno postaviti higijenska pojilana vrijeme na pčelinjaku, ne čekajući da slučajno nađu vodu u prirodi. Nehigijenska pojila suvrlo česti izvor zaraze. Ako se postavi pojilo, onda je naročito važno da bude higijenskiispravno, i da vode ima stalno, jer se na pojilo koje vodu ima samo povremeno pčele teškoodlučuju.

Matična mliječ

Matična mliječ je hrana koju proizvode pčele radilice u dobi od 5 do 12 dana starosti.Matičnu mliječ izlučuje mliječna žlijezda (ili podždrijelna žlijezda), smještena u glavi pčele.

Matična mliječ je kremaste konzistencije, mliječno bijele boje. Vrlo je kisela, visokog sadržajadušičnih spojeva, jakog mirisa i nagorkog okusa. To je glavna hrana za matice kroz njihovcijeli život, te hrana za radiličke i trutovske ličinke. Mliječ ima visok sadržaj proteina, a zanjezinu proizvodnju je potrebna bogata ishrana peludom. Krajem zime i u rano proljeće dok

je još nedostatna ishrana peludom, pčele proizvode matičnu mliječ iz rezervi nagomilanih umasno bjelančevinastom tijelu. Posebno je važna uloga matične mliječi u pčelinjoj zajednici,ona utječe na opstanak i razvoj zajednice, te pojavu rojevnog raspoloženja. Na proizvodnjumatične mliječi mogu utjecati pašni uvjeti i bolesti pčela. Od bolesti najštetniji utjecaj imavaroza koja iscrpljuje buduću pčelu još u stadiju kukuljice koja se slabije razvija, te je imliječna žlijezda slabije razvijena.

Literatura:

1. Katalinić, J. et al. (1978 )Pčelarstvo, Zagreb: Znanje

2. Sulimanović, Đ. et al. (1993)Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb: PIP

6.1.2. Suvremena tehnologija pčelarenja

Predavači: Doc.dr.sc. Janja Filipi, Maja Ergović Ravančić, dipl.ing., pred., Mario Jakobović,dipl.ing., v.pred., prof.dr.sc. Nikola Kezić

Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija je upoznati polaznike sa suvremenim tehnologijama gospodarenja pčelama.Prikazati sve tehnologije proizvodnje pojedinih pčelinjih proizvoda, te tehnološka rješenja zapojedine aktivnosti na pčelinjaku u konvencionalnoj i ekološkoj proizvodnji. Upoznatitehnološka rješenja u pčelarskim objektima, te korištenje mehanizacije i transportnihsredstava u pčelarstvu.


Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Suvremena tehnologijapčelarenja, moći:

objasniti tehnologije proizvodnje pčelinjih proizvoda,

odabrati i primi jeniti različite tehnološke zahvate za proizvodnju pčelinjih proizvoda, opisati objekte u pčelarstvu,


19/68

14

opisati transportna sredstva,

opisati mehanizaciju u pčelarstvu,

opisati principe ekološke proizvodnje u pčelarstvu.

Sadržaj kolegija:

Nastavne cjeline Sati predavanja Sati vježbe Tehnologija proizvodnje pčelinjih proizvoda 12 0

Objekti i mehanizacija u pčelarstvu 6 0

Ekološka proizvodnja 4 0Ukupno 22 0

Tehnologija proizvodnje

Hrvatskoj su danas od košnica nastavljača najzastupljenije LR (Langstroth-Rootova), a punorjeđe DB (Dadant-Blattova), a od lisnjača čitav niz modifikacija AŽ (Alberti – Žnideršičeva)košnice. Još se uvijek mogu na pojedinim pčelinjacima naći pološke ili neke druge košnice,koje nisu našle široku primjenu.

Langstrot – rootova košnica

LR košnica se sastoji od potpuno jednakih nastavaka u kojima je po 10 okvira oslonjenih nautor tijela (nastavka) košnice produženom satonošom. Utor se nalazi na gornjem rubu užihstranica nastavka. Osim nastavaka s okvirima, LR košnica ima podnicu, hranilicu, pokrovnudasku, matičnu rešetku i krov. Iako su svi dijelovi košnice standardom opisani i ne razlikuju sebitno u cijelom svijetu, najvažniji dio standarda je vanjska mjera okvira. Prednost ove košnice

je fleksibilnost. Ista veličina okvira se koristi i u medištu i plodištu. Moguće je veličinu košnice

prilagoditi snazi zajednice i intenzitetu paše dodavanjem nastavaka.

Dadant – Blattova košnica

DB košnica se sastoji od tijela košnice i medišnih nastavaka. Na tijelo košnice pričvršćena jepodnica s letom i poletaljkom. U plodištu je dvanaest okvira. Prednost ove košnice je uvisokim okvirima u plodištu. Na ovim okvirima matica može formirati pravilni krugpolaganjem jaja, a na dvanaest okvira ima dovoljno mjesta za dobar i brz razvoj zajednice te

za pelud i med.

Farrarova košnica

Farrarova košnica u medištu i u plodištu ima polunastavke. Smanjen je broj okvira u nastavkuna deset, za razliku od DB košnice, čime je omogućeno korištenje ostalih dijelova, npr.podnice, krova i hranilice od LR košnice. Prednost ove košnice je lakši nastavak, pa ga pčelarlakše može dići. Pčelarenje se usmjerava na rad s cijelim nastavcima, a ne s pojedinačnimokvirima.

Alberti – Žnideršičeva košnica

AŽ košnica ima stalni volumen i otvara se sa stražnje strane. Horizontalnom pregradom ukoju je ugrađena matična rešetka podijeljena je na plodište i medište. Medište je gore, aplodište s hranilicom je dolje. Ovako kompaktna košnica s učvršćenim okvirima je idealna zatransport i ugradnju u stijene paviljonskih pčelinjaka. Micanjem zadnje mrežaste pregrade

oslobađamo okvire koji se mogu pomicati pa ovu košnicu zovemo lisnjača. Prednosti sunesporne, jer se inače ne bi do danas održala u širokoj primjeni. Fiksan volumen ne zahtijeva


20/68

15

dodanu količinu rezervnog saća. Otvaranjem vrata sa zadnje strane pristupačno je i plodište imedište. Košnice je moguće postavljati jednu na drugu i tako je moguće graditi zidovepaviljonskih pčelinjaka.

Satna osnova

Satna osnova je dobila naziv po tome što čini središnji dio satine. Izum satne osnoveunaprijedio je pčelarstvo tako da su se pčele usmjerile na gradnju saća tamo gdje mi želimo,tj. unutar okvira. U satnu osnovu su utisnuta dna i počeci stijenki radiličkih stanica, tako dakorištenje satnih osnova smanjuje broj trutova u košnici. Osnove se izrađuju pomoću preša ilipomoću valjaka.

Matična rešetka

Matična rešetka je prisutna u skoro svim tipovima košnica. Kroz matičnu rešetku mogu proćiradilice, a ne mogu proći matice i trutovi. Glavna joj je uloga u sprečavanju matice u širenjulegla na medišne okvire. Matične rešetke se izrađuju od žica, limova ili plastične folije koja se

stavlja na satonoše ili u pregradnu dasku kod AŽ košnica. Pčelarska oprema i pribor

Za rad na pčelinjaku potrebna je dimilica, dlijeto, četka za ometanje pčela, sipaonik, vaga ipčelarska zaštitna odjeća (pčelarska kapa, rukavice, bluza ili kombinezon).

Pčelinjak

Otvoreni pčelinjak je smješten na zemljištu na kojem su raspoređene košnice, i u pravilu jeograđen. Sve zajedno zovemo pčelinjak.

Pčelinjaci zatvorenog tipa nazivaju se i paviljonski. Paviljonski pčelinjak može biti građevina,

vozilo ili kontejner u koji su ugrađene košnice. U paviljonu obično uz košnice ima i prostor zarad pčelara.

Prema smještaju, pčelinjaci mogu biti stacionarni i mobilni. Stacionarni pčelinjaci su trajnosmješteni na jednom mjestu, a mogu biti otvorenog tipa i paviljonski.

Proizvodnja peludi

Pelud je zaista jedan od jedinstvenih bioloških proizvoda prirode. S jedne strane, biljeproizvodnjom peluda osigurava život pčelama, dok s druge strane, pčele skupljajući nektarpridonose preživljavanju biljnog svijeta kroz proces oprašivanja.

Sakupljač na letu. Postavlja se ispred leta košnice. Predstavlja kutiju kroz koju je okomito

provučena plastična perforirana ploča. Skupljač je širi od otvora leta i tijesno prijanja naprednju stijenku košnice, tako da pčele mogu ući u nju jedino preko postavljene im zapreke(perforirane ploče s otvorima promjera 5 mm). Vodoravno ispod perforirane ploče nalazi segušća mreža kroz koju upada pelud skinut s nogu pčela u ladicu, koja služi za skupljanjepeludi. Dno ladice je također izrađeno iz mreže kako bi se pelud mogao osušiti.

Sakupljač na podnici. Sastoji se od dva pokretna elementa: ploče ili mreže za skidanje i ladiceu koju pada pelud. slika skupljača Ladica ima iste dimenzije kao i podnica i postavlja se napodnicu. Perforirana ploča za skidanje peluda postavljena je u drvene vođice i može selagano vaditi iz okvira skupljača. Ispod ploče nalazi se mreža s očicama oko 3,5 mmučvršćena na okvir skupljača. Po njoj prolaze pčele koje ulaze i izlaze iz košnice. Između te

mreže i perforirane ploče mora biti razmak oko 1-2 cm koji omogućava slobodno kretanjepčela.


21/68

16

Pelud se može skupljati samo u razdoblju kada je u prirodi ponuda peluda veća od one kojupčele mogu stvarno iskoristiti. Proljeće je definitivno krivo vrijeme za skupljanje peluda.Najbolje vrijeme je ljeto, kada je samoniklo bilje u punoj cvatnji.

Proizvodnja matične mliječi

Matična je mliječ, izlučevina podždrijelne ili mliječne žlijezde pčela radilica. Predstavljasavršeno izbalansiranu hranu, koja sadrži sve što je potrebno za život matice, te ju radilicecijelog života isključivo hrani njome. Osim ove namjene, koristi se kao jedna od komponenti iza ishranu pčelin jeg legla.

Za presađivanje ličinki potrebno je pripremiti dovoljno matičnih osnova, koje pčelar moženačiniti sam iz voska ili se mogu kupiti gotove plastične osnove. Prije presađivanja potrebno

je osnove matičnjaka pričvrstiti na nosač. U zajednici izabranoj, matica se stavlja na praznosaće i odvaja od ostatka zajednice matičnom rešetkom. Ovaj okvir s izgrađenim radiličkimsaćem može biti stariji radi lakšeg presađivanja. Kad je okvir dovoljno zaležen, matica seoslobađa, a sva položena jaja su približno jednake dobi, te će i ličinke biti jednako pogodne

za presađivanje. Za prenošenje ličinki iz saća u osnove matičnjaka koriste se različite igle,koje na svom vrhu imaju proširenje. Za prenošenje ličinki neki pčelari koriste meke, tankekistove ili načine drveni štapić, koji mora imati mek vrh. Presađene ličinke dodaju se uprehodno pripremljenu zajednicu - starter. Ovakva zajednica je pažljivo pripremljena ipostignuti su uvjeti u kojima je dobar prihvat presađenih ličinki osiguran.

Hrana radiličkih ličinki i ličniki matica se razlikuje već nakon prva dva dana. Dok radiličkeličinke dobivaju u hrani sve više peluda i meda, ličinke matica dobivaju matičnu mliječ. Vrlosu značajne razlike u količini hrane, što je vidljivo i u broju posjeta pčela hraniteljicaradiličkom leglu i matičnjacima. Najviše se mliječi dobiva presađivanjem trodnevnih ličinakaiz kojih se nakon 48 sati vadi mliječ.

Proizvodnja propolisa

Propolis predstavlja smolaste tvari koje obavijaju pupove različitih biljnih vrsta, prije svegadrvenastih, kojeg pčele skupljaju, dodaju vlastite izlučevine i koriste za različite namjene.Prema nekim autorima riječ propolis potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis (grad), tj. zazaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugim od riječi propoliso koja na grčkom ililatinskom znači zamazivati, zaglađivati.

Na tržištu se nalaze uglavnom dva tipa propolisa: strugani dobiven struganjem drvenihpovršina košnice (okviri i nastavci) i propolis dobiven pomoću različitih skupljača.

Strugani se dobiva povremenim čišćenjem košnice i rezultat je normalne aktivnosti pčelara.Ne zahtijeva posebnu spretnost ni alat. Struganjem se dobiva ograničena količina propolisa.

Drugi tip skupljača propolisa napravi se od uskih letvica tvrdog drveta u obliku rešetke, srazmacima između letvica 3 mm. Skupljač se postavlja iznad satonoša, tako da pčele,nastojeći da zatvore prostor između letvica, isti popunjavaju propolisom.

Za olakšavanje odvajanja propolisa, mreža se hladi u zamrzivaču. Nakon 15 -20 minutalaganim se savijanjem mreže propolis lako odvaja jer postaje tvrd i lomljiv.

Proizvodnja voska

Pčele koriste vosak kao građevni materijal za saće. One ga proizvode u voštanim žlijezdama,koje su potpuno razvijene u radilica 12-18 dana starosti.


22/68

17

Pčelinji se vosak može dobiti preradom:

- voštine od starog saća,- voštine od mednih poklopaca,- voština iz građevnjaka,-

voština iz otpadaka (voštano trusje s podnica, zaperci).Kakvoća čistog voska uvelike ovisi o metodi proizvodnje. Postoje dvije metode ekstrakcije:topljenje, uglavnom korištena metoda i kemijska ekstrakcija. Vosak se može topiti kipućomvodom, parom ili električnom i sunčevom energijom.

Glavni su zagađivači voska kemikalije koje se koriste u pčelarstvu, dok zagađivači iz okolišaimaju manju važnost. Pčelinji je voska uglavnom onečišćen lipofilnim (u masti topivim)akaricidima u rasponu od 0,5 do 10 mg/kg.

Proizvodnja pčelinjeg otrova

Pčelinji je otrov jedna od tvari koje pčele sintetiziraju u svom tijelu. One ga koriste za vlastituobranu i obranu zajednice. Radilice i matice ga sintetiziraju u dvjema otrovnim žlijezdama iskladište u otrovnom mjehuru, a za vrijeme ubadanja ubrizgavaju kroz žalčani aparat. Sve do60-tih godina prošlog stoljeća proizvodnja je pčelinjeg otrova bila ograničena nedostatkomprigodnih tehnika za njegovo skupljanje. Do tada se otrov dobivao iz ekstrakta žalčanihaparata ili pažljivim odstranjenjem otrovnog mjehura. Potrebno je istaknuti da su količineotrova koje se općenito mogu skupiti izuzetno male. Početkom 90 -tih razvijena je trećageneracija skupljača. Uporabom integriranih krugova u uređajima za skupljanje omogućena

je kontrola frekvencije, voltaže, struje, valne dužine i vremenskog intervala. Za ubrzavanjeskupljanje otrova, ovim se načinom može odjednom skupljati otrov s 40 skupljačkih okvira.

Potrebno je istaknuti da ne postoje skupljači i metode koje nisu opasne za pčele.

Proizvodnja rojeva

Umjetni roj (Kunstschwarm njem./ Package bees, eng.) se sastoji od 1,5 – 2,0 kg pčela,nastao stresanjem s okvira, iz jedne ili nekoliko zajednica i s kasnije pridruženomselekcioniranom maticom u kavezu.

Proizvodnja i promet paketnim pčelama u svijetu ima sve veću važnost jer se formiranjemnovih zajednica samo s pčelama značajno umanjuje neželjena nasljedna sklonost pčelarojenju te se smanjuje mogućnost prijenosa bolesti i nametnika.

Kutija za transport rojeva mora imati dobru ventilaciju i mora biti dovoljno čvrsta da omogućisiguran transport. Pčele u paketnom roju moraju imati osiguranu hranu. Često je to medno -šećerno tijesto, a sve je učestaliji transport pčela s gustom vodenom otopinom šećera (2-3:1). Time se osigurava neophodna voda u transportu i smanjuje mogućnost dehidracijepčela.

Smještaj pčelinjaka

Kad biramo mjesto za smještaj stacionarnog pčelinjaka potrebno je voditi računa o pčelinjojpaši pogotovo u proljeće. Važna je bogata peludna paša za rani razvoj legla te da glavna pašanije jako udaljena. Kroz literaturu i pčelarsku praksu uobičajene su preporuke za povoljan

smještaj pčelinjaka s obzirom na konfiguraciju terena. Poželjan je ravan ili malo nagnutteren, na jug- jugoistok, ocjedit, da nije izložen jakim vjetrovima. Ne preporučuju se zatvoreni


23/68

18

položaji na kojima se dugo zadržavaju magla i vlaga. U krajevima u kojima prevladavastacionarni način pčelrenja, na jednom mjestu se ne preporučuje smjestiti više od 60 košnica.Dobro je da središte barem jedne dobre medonosne paše ne bude dalje od 1 km odpčelinjaka. U preostalom dijelu godine potrebna je kontinuirana tiha paša.

ObjektiBez obzira na način pčelarenja, pčelar mora imati odgovarajući prostor za smještaj opreme,za topljenje voska, pripremu šećernog sirupa, užičavanje, uvoštavanje, za vrcanje te zasmještaj ambalaže i pčelinjih proizvoda. Prostor mora biti suh, čist, dobro osvijetljen i bezstranih mirisa, te se mora moći jednostavno održavati. U skladišnom prostoru je neophodnozaštititi rezervno saće od voskovog moljca, a svakako je potrebno provesti dezinfekcijurezervnog saća parama octene kiseline radi zaštite od nozemoze. Vrcati se može na terenu uimproviziranim vrcaonama u dijelu transportnog sredstva predviđenom za vrcanje, upokretnim vrcaonama ili u stabilnim vrcaonama na pčelarskom gospodarstvu.

Prostor u kojem se vrca mora biti čist, suh te ne smije imati stranih mirisa (plijesan, nafta,

ugljen, kiselo zelje, zaština sredstva, lijekovi i drugo). Potrebno je osigurati da je prostor zavrcanje dobro osvijetljen te da se može lako čistiti i dobro zatvoriti i onemogućiti ulazakpčela tj. grabež. Na prozore je potrebno postaviti bježalice za pčele koje unesemo na saću ilipriboru. Veliki dio pčelara ima prostorije za obradu i pripremu meda za tržište. Prostorije zaobradu meda moraju imati zidove, strop i podove izrađene od materijala koji se mogu

jednostavno prati i čistiti i koji ne stvaraju prašinu. Prozori i vrata moraju biti zaštićeni odulaska kukaca. Veći objekti moraju na vratima imati zračnu zavjsu. Objekti moraju bitizaštićeni od ulaska glodavaca, bilo kroz vrata ili otvore za odvod.

Med je proizvod životinjskog podrijetla i kada je namijenjen za ljudsku potrošnju i stavljanjeu promet ima se, pored ispunjavanja deklarirane kakvoće, pripremati u za to propisanim iodobrenim objektima.

Ekološka proizvodnja

Načela ekološkog pčelarstva su određena Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih iprehrambenih proizvoda (NN 12/01) i Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji ž ivotinjskihproizvoda (NN 13/02), a donijeta su tijekom 2001. i 2002. godine kada su se stekli uvjeti da

se takovi proizvodi certificiraju i nose znak "ekoproizvod".

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ekološkoj proizvodnji ž ivotinjskih proizvoda(NN 10/07), nastao je kao mjera usklađivan ja s odredbama i Zakonima Europske Unije.

Košnice u ekološkom pčelarstvu moraju biti izrađene od prirodnih materijala i obojeneekološkom bojom. Satne osnove moraju biti izrađene od ekološkog voska, bez žičanihdijelova i čavlića, a ako je to neophodno žica i čavli moraju biti od inoxa.

Pri osnivanju pčelinjaka u uvjetima ekološke proizvodnje mora se voditi briga da se osiguradovoljno hrane za pčele kao i pristup vodi (higijenska pojilica).

Pčelinjak mora biti postavljen tako da u polumjeru 3 km od pčelinjaka nektar i pelud potječeod poljoprivrednog bilja iz ekološke proizvodnje ili od prirodne vegetacije koja nije tretiranakemijskim sredstvima i da postoji dovoljna udaljenost od bilo koje proizvodnje koja je izvor

onečišćenja okoliša, kao što su npr. gradski centar, industrijska zona, autoput, odlagalište

otpada, spalionica.


24/68

19

Pri liječenju pčelinjih zajednica nije dopuštena upotreba antibiotika već se liječenje,suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora provodi organskim kiselinama (mravlja,oksalna, mliječna, octena).

Ne preporuča se istovremeno pčelarenje na ekološki i konvencionalni način.

Nakon donošenja odluke o uzgoju pčela na ekološki način potrebno je odabrati i prijaviti se jednoj od ovlaštenih nadzornih stanica (Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkojproizvodnji, NN 13/02).

Literatura:

1. Katalinić, J. et al.(1978) Pčelarstvo, Zagreb: Znanje2. Sulimanović, Đ. et al.(1993) Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb: PIP

6.1.3. Oprašivanje

Predavači: Doc.dr.sc. Janja Filipi, dr.sc. Dinko Zima, v.pred., mr.sc. Ivica Šnajder, v.pred. Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija Oprašivanje je prikazati i objasniti polaznicima glavne medonosne i peludonosnebiljke RH, korištenje pčela u oprašivanju kao agrotehničkoj mjeri. Potrebe kultiviranog bilja zaoprašivanjem s obzirom na građu cvijeta i sustav uzgoja. Osim medonosnih pčela upoznati ibiologiju solitarnih pčela.


Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Oprašivanje, moći:

prepoznavanje glavnog medonosnog i peludonosnog bilja,

odrediti potreban broj košnica za oprašivanje,

objasniti i smjestiti košnice za oprašivanje,

objasniti različite načine dresure pčela,

opisati primjenu pčela kod oprašivanja različitih sorti kultiviranog bilja u agrosustavu,

opisati biologiju solitarnih pčela.

Sadržaj kolegija:


Medonosno i peludonosno bilje 2 0

Oprašivanje kao agrotehnička mjera 2 0Biologija solitarnih pčela 2 0Ukupno 6 0

Medonosno i peludonosno bilje

U veljači i ožujku, nakon zimskog mirovanja, prvi dragocjeni pelud i nektar za razvoj pčelinjeglegla, pčelama osiguravaju sljedeće biljne vrste:

Ljeska, joha, visibaba, drijen, šafran, jaglac, bijela vrba, bijela topola, plućnjak, grab, trešnja,maslačak, divlja jabuka i dr.

Tijekom godine pčele skupljaju pelud i nektar s cijelog niza različitih biljnih vrsta:


25/68

20

Ljubičasti gavez, uljana repica, crveni glog, bijeli glog, gorski ili bijeli javor, poljski javor, klen,planinski javor, mliječni javor, žestik, žestikovina, prava svibovina, bagrem, esparzeta,grahorka, veliki trputac, malina, facelija, obična grahorica, kupina, lipica, amorfa, razne lipe,pitomi kesten, divlja mrkva, poljski osjak, bundeva, smiljkita i druge.

Oprašivanje Pčele su vrlo učinkoviti specifični oprašivači bilja. Oprašivanje pomoću medonosnih pčela jevažna agrotehnička i/ili pomotehnička mjera u povećanju poljoprivredne proizvodnje. Uoprašivanju bilja učestvuju osim medonosnih pčela, solitarne pčele, bumbari, muhe, drugeživotinje, vjetar i voda. Pčele tokom jednog dana posjećuju cvjetove samo jedne biljne vrste, prema tome su monoflorne sve dok cvjetovi izlučuju nektar. U proljeće dok je još brojnostdrugih insekata oprašivača neznatna, usljed pojedinačnog prezimljavanja jedinki (počinjurazvijati svoje zajednice), pčeljinja zajednica može s velikim brojem jedinki sakupljati nektar ipelud, a time i vršiti kvalitetno oprašivanje. Da bi napunila medni mjehur nektarom pčelamora posjetiti 80 - 150 cvjetova i za prosječno 12 izleta tijekom dana opraši oko 1.000

cvjetova. Ako u srednje jakoj zajednici ima oko 15.000 skupljačica, mogu u jednom danuoprašiti oko 15.000.000 cvjetova.

Oprašivanje se provodi temeljem ugovora o oprašivanju kojeg potpisuju obje strane – ipčelar i vlasnik površina. Ugovor opisuje ponašanje pčelara i pripremu zajednica ovisno obiljnoj vrsti.

Određivanje potrebnog broja košnica po jednom hektaru izračunava se na temelju približneprocjene broja cvjetova po hektaru, broja potrebnih posjeta svakom cvijetu, uzimajući uobzir srednje jake zajednice smještene u blizini bilja koje cvate. Udaljenost pčelinjaka odpovršina sa biljem koje pčele oprašuju, jedan je od najvažnijih faktora u ovom procesu. Što jepčelinjak više udaljen, sve je manji broj posjećenih cvjetova.

Sve kulture nisu jednako atraktivne pčelama pa ih tako i pčele različito posjećuju. Da bi navelipčele da oprašuju baš one biljke koje su nama interesantne, provodi se dresura pčela.

Za oprašivanje lucerne i nekih vrsta voća (kruške) koje pčele nerado posjećuju dresura jeneophodna iako se može primjeniti kod svih industrijskih kultura kod kojih su neophodniinsekti za oprašivanje. Dresura se može primijeniti i nakon selenja pčela na novu pašu, kakobi se vrijeme prilagodbe skratilo.

Solitarne pčele i bumbari

U svijetu postoji 20000-30000 pčelinjih vrsta. Od toga broja u centralnoj Europi postoji oko

750 vrsta pčela i 70 vrsta bumbara, dok je u toplim područjima Mediterana zabilježeno oko2000 pčelinjih vrsta i još uvijek se pronađe poneka nova vrsta.

Bumbari

Bumbari su, poput pčela, socijalni kukci koji žive u kolonijama. Izgrađuju manja, strukturno jednostavnija gnijezda, sa 100-500 jedinki. Vrijedni su i u usporedbi s pčelom medaricombrže lete. Radije se gnijezde ispod površine tla, na prirodnim livadama, u starim ambarima i uotvorima drveća. Tipični su za hladna klimatska područja te ih nalazimo u Europi, Aziji iSjevernoj Americi.

Kolonije bumbara aktivne su jednu godinu, nakon čega svi bumbari ugibaju, osim oplođene

ženke-matice koja napušta gnijezdo, a tijekom zime hibernira. U proljeće, pojavom prvogmedonosnog bilja, ženka-matica se budi i traži pogodno mjesto za zasnivanje gnijezda.


26/68

21

Solitarne pčele

Najpoznatija vrsta pčela rezačica je Megachile rotundata (F.) koja pripada solitarnimpčelama, a u Hrvatskoj se nalazi u prirodi, dok se u Sjevernoj Americi i Australiji uzgaja ikoristi za oprašivanje: lucerne, djeteline, sjemenskog luka i sjemenske mrkve. Pčele rezačice

su sitnije od pčele medarice, 9,5 mm duge, obično sivkaste. Nastanjuju prirodna i šumskapodručja. Dok pčela medarica sakuplja pelud u košaricama na zadnjim nogama, pčelarezačica pelud sakuplja na dlačicama trbuha. Pelud i nektar sprema u vidu glatkih loptica ukoje odlaže jaja. Ženka prezimi u stadiju odrasle ličinke u svilenom kokonu prekrivenomdijelovima lista.

Solitarne, pčele zidarice (Osmia spp.) dobri su oprašivači voćnih vrsta: badema, jabuke,višnje, kruške i šljive. One su sitnije od pčele medarice. Nisu agresivne, imaju žalac, ali rijetkobodu, nisu u kompeticiji s pčelom medaricom ili pak bumbarima. Dapače, njihovimzajedničkim radom povećat će se broj zametnutih plodova u voćnjacima i sjemenskimusjevima.

U svijetu se za oprašivanje kulturnog bilja koriste vrste Osmia lignaria, Osmia cornifrons i Osmia ribifloris. O. cornifrons se komercijalno uzgaja i koristi za oprašivanje voćaka u Japanu ivlažnim područjima Sjeverne Amerike. One su 80 puta efikasnije u oprašivanju jabuke odpčele medarice.

Solitarne pčele iz roda Osmia zasnivaju svoja gnijezda u šupljinama barske trstike kojom suse nekada pokrivali krovovi kuća, u šupljinama starog drveća, u pukotinama i otvorimadrvenih kuća. Primjena novih građevinskih materijala ugrožava opstanak ovih vrlo korisnihvrsta. Brojnost ovih pčela u prirodi ovisi i o broju pogodnih staništa za zasnivanje gnijezda.

Pčela Anthophora pilipes je debela, dlakava, brzo leti i oprašuje brusnicu vibracijama koje

proizvodi dok sakuplja pelud s unutarnje strane cvijeta. Oprašuje i po kiši. Osim brusnice,oprašuje i jabuku, ali i druge usjeve tijekom 6 tjedana u proljeće.

Literatura:

1. Delaplane, K.; Mayer, D. (2000) Crop pollination by bees, CABI Publishing, UK

2. Free (1987) Crop pollination, IBRA

3. James, R. R. ;Pitt-Singer, T. (2008) Bee pollination in agricultural ecosystems. Oxford

University Press

6.1.4. Bolesti, neprijatelji pčela i trovanja pčela

Predavači: Iva Ljubičić, pred., prof.dr.sc. Nikola Kezić, doc.dr.sc. Janja Filipi Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija je opisati i objasniti bolesti, neprijatelje i trovanja pčela, te objasniti i primijenitinačine suzbijanja i preventivne mjere u borbi protiv bolesti i štetnika. S obzirom na bolestipčela s kojima se susrećemo na pčelinjacima neophodna su znanja i vještine prepoznavanja ipravovremenog suzbijanja bolesti i štetnika.


Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Bolesti, neprijatelji pčela itrovanja pčela, moći:


27/68

22

opisati različite bolesti pčela i legla,

razlikovati simptome bolesti legla i pčela i puteve širenja,

opisati načine suzbijanja i preventivne mjere,

opisati higijenske mjere i metode koje se koriste na pčelinjaku i popratnim objektima,

opisati mjere dobrobiti životinja u pčelarstvu.

Sadrža j kolegija:


Zarazne bolesti 1 0

Nametničke 1 0

Nezarazne bolesti 1 0

Štetnici i neprijatelji 1 0

Higijena pčelinjaka 1 0

Dobrobit životinja u pčelarstvu 1 0

Ukupno 6 0

Zarazne bolesti

To su bolesti uzrokovane živim uzročnikom kao što su virusi, bakterije i plijesni. U povoljnimuvjetima uzročnik se brzo razmnožava, izaziva bolesne promjene i konačno smrt domaćina.

Zarazne bolesti virusi SBV Mješinasto leglo

CPV Kronična paraliza

SPV Polagana pčelinjaparaliza

APV Akutna pčelinja paraliza DWV Bolest izobličenih krila

BQCV Bolest crnih matičnjaka

HBPV Bolest pčelinjih kukuljicaCWV Bolest zamućenih krila

BVX Virus X

BVY Virus Y

ABV Arkansas virus

EBV Egipatski virus

KBVA Kašmirski virus A

FV Nitasti virus

bakterije Paenibacilus larvae

larvae

Američka gnjiloća

Melissococcus pluton

Paenibacillus alvei

Bacterium eurydice

Europska gnjiloća

Bacillus alvei Lažna gnjiloća

Streptococcus apis Kiselo leglo

više vrsta bakterija Septikemija pčelaplijesni Nosema apis,

Nosema ceranae

Nozemoza


28/68

23

Ascosphaera apis Vapneno leglo

Aspergilus flavus Kameno leglo

Američka ili opaka gnjiloća pčelinjeg legla je tvrdokorna zarazna bolest poklopljenog legla.Raširena je u nizu zemalja. Kod nas se suzbija po zakonu. Uzročnik je gram-pozitvna

štapićasta bakterija Paenibacillus larvae var. larvae. U tkivu ličinke se vrlo brzo razmnožava iubrzo izaziva smrt svog domaćina. U propaloj ličinki nastaju nepovoljni uvjeti za daljnjerazmnožavanje uzročnika, te stvara trajne oblike, ovalne endospore. Uzročnik ulazi u crij evo

još nepoklopljene ličinke s hranom. Iz crijeva prelazi u tkivo ličinke tek u vrijeme ispružanja.U tkivu se brzo razmnoži i ličinka ugiba, a u to vrijeme je stanica već poklopljena. Odraslepčele od ove bolesti ne obolijevaju.

Europska ili blaga gnjiloća pčelinjeg legla je bolest nepoklopljenog legla. U uginulim ličinkamanalazimo više vrsta mikroorganizama. Uzročnikom ove bolesti smatra se Melissococcus

pluton, a ostali koji se nađu imaju drugorazredno značenje (Paenibacillus alvei , Bacteriumeuridice, Streptococcus apis, a i drugi) no i oni mogu samostalno izazvati bolest u određenim

prilikama.

Nozemoza je bolest srednjeg crijeva odraslih pčela uzrokovana mikrosporidiom Nosema apis.Nosemoza je jedna od najraširenijih bolesti insekata, ali je strogo specifična za vrstu. Prviputa je objavljeno 14. rujna 2005. godine u Španjolskoj da je DNA analizom utvrđen uzročniknozemoze Nosema ceranae na europskim medonosnim pčelama. Kasnijom analizom jeutvrđeno da je Nosema ceranae raširena u gotovo svim zemljama Europe. Uzročnik oštećujesrednje crijevo i uzrokuje probavne smetnje, što znatno oslabljuje cijeli organizam oboljelihradilica. Kod nas ju zovu još griža ili proljev pčela. Raširena je u mnogim zemljama, a kod nasnanosi velike štete. Ulazi u organizam u obliku spore s hranom ili vodom. Bolesne pčele slaboiskorištavaju hranu pa je stoga češće i više uzimaju. Rektum se brzo napuni i dolazi do

proljeva. Zadak može biti povećan. Mliječne žlijezde invadiranih pčela slabije su razvijene, štodovodi do slabijeg razvoja legla i oslabljuje zajednicu. Pčele žive kraće, a matica smanjujenesenje jaja i obično umire za nekoliko tjedana. Najveći gubici javljaju se u rano proljeće.

Nametničke bolesti

Nametničkebolesti

praživotinje Malpighiella mellificae Amebioza

grinje Varroa destructor Varooza

Acarapis woodi Akaroza

Tropilaelaps clareae Tropileloza

Varoza je nametnička bolest odraslih pčela i pčelinjeg legla uzrokovana grinjom Varroadestructor . Oplođene ženke parazitiraju na pčelama i hrane se hemolimfom, a jaja polažu upoklopljeno leglo. Razvojni oblici parazita sišu krv ličinkama. Poremećaji se javljaju i kod leglai kod odraslih pčela. Bolest je duga toka, a kad se razvije veliki broj parazita, zajednica slabi inaposljetku propada.

Raširena je u gotovo cijelom svijetu i predstavlja ozbiljan problem pčelarstvu. Odnosnametnika i socijalnih kukaca je specifičan jer uključuje dva nivoa parazitizma: odnosnametnika i jedinke te odnos nametnika i zajednice. Varoa mora izbalansirati odnos prema

pojedinačnoj pčeli i prilagoditi se zahtjevima suživota unutar zajednice, omogućujući da

zajednica živi.


29/68

24

Nezarazne bolesti

Nezarazne

bolesti

Malo pčela Prehlađeno leglo

Nedostatak ventilacije Pregrijano leglo

Nedostatak vode Svibanjska bolestNedostatak peluda Bolest šumske paše

Svibanjska bolest nezarazna je bolest mladih pčela uzrokovana začepom crijeva peludom.Bolest se javlja u proljeće, obično u svibnju, pa odatle i njezin naziv.

Mlade pčele trebaju velike količine peluda za proizvodnju matične mliječi. Ako u to vrijemenemaju dovoljno vode, pelud se u crijevu stvrdne i nastaje začep. Mlade pčele koje izlaze napolijetaljku grčevito se kreću, a zadak im je povećan. Bolest se može spriječiti postavljanjemhigijenske pojilice na pčelinjaku.

Štetnici i neprijatelji

Štetnici Moljci Galleria melonella Achroea grisella

Voskov moljac

Leptiri Acherontia atropos Mrtvačka glava

Insekti Braula coeca Pčelinja uš

Muhe Phora incrassata Grbasta muha

Senotainia tricuspis Pčelinja muha

Kornjaši(Coleoptera)

Meloe proscarabeus Obična kokica

Meloe variegatus Šarena kokica

Dermetes lardarius Slaninrar Aethina tumida Etinioza

Jedan od najznačajnijih štetnika je veliki voskov moljac Galleria melonella. Slične štete nanosii mali voskov moljac Achroea grisella. Veličina i boja odraslog moljca mogu značajno varirati,ovisno o hrani u stadiju ličinke i trajanju pojedinih faza razvoja. Odrasli moljci žive od jednogdo tri tjedna. Ženke su veće od mužjaka. Ženke počinju polagati jaja između četvrtog idesetog dana nakon izlaska. Ličinke se hrane nečistoćama u vosku, kao što su izmet i kokonipčelinjih ličinki, te peludom, a jedu i vosak.

Neprijatelji pčela

Neprijatelji pčela MedvjediMiševi

Mravi

Stršljeni

Ose

Ptice Merops apiaster Ptica pčelarica

Literatura:

1. Katalinić, J. et al.( 1978 )Pčelarstvo, Zagreb: Znanje

2. Sulimanović, et al.( 1993) Temelji suvremenog pčelarenja, Zagreb: PIP


30/68

25

6.1.5. Pčelinji proizvodi

Predavači: Emilija Friganović, dipl. ing., v. pred., Zvonimir Marijanović, dipl. ing., v. pred.,doc.dr.sc. Janja Filipi, Maja Ergović Ravančić, dipl.ing., pred.

Ciljevi kolegija:

Cilj kolegija jest upoznati studente s osnovnim pojmovima vezanim za pčelinje proizvode,kemijski sastav i fizikalne odlike pčelinjih proizvoda, tehnologije prerade, ambalažiranja ičuvanja pčelinjih proizvoda, te načine osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda.


Očekuje se da će polaznik, nakon položenog ispita iz kolegija Pčelinji proizvodi moći:

opisati pčelinje proizvode i navesti kemijski sastav i fizikalne odlike pčelinjihproizvoda,

opisati tehnologije prerade pčelinjih proizvoda,

nabrojiti ambalažu koja se koristi za pčelinje proizvode, opisati i objasniti ambalažiranje pčelinjih proizvoda,

opisati skladištenje pčelinjih proizvoda,

objasniti osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda (kakvoća, analitika,HACCP).

Sadržaj kolegija:


Pčelinji proizvodi i prerada pčelinjih proizvoda 8 0

Skladištenje i ambalažiranje pčelinjih proizvoda i proizvoda

na bazi pčelinjih proizvoda

7 0

Osiguravanje kvalitete i sigurnosti pčelinjih proizvoda 7 0Ukupno 22 0

Tema 1: Pčelinji proizvodi i prerada pčelinjih proizvoda

- med

Prema podrijetlu med se dijeli na dvije osnovne vrste nektarni i medljikovac. Obzirom na

pašu nektarni med može biti unifloran u kojem prevladava nektar jedne i multifloran koji jenastao od nektara različitih biljnih vrsta. Prema podrijetlu medljikovac najčešće potječe odcrnogoričnih (jela, smreka, bor, ariš) i bjelogoričnih (hrast, vrba, bukva, lipa) biljnih vrsta.

Med predstavlja koncentriranu vodenu otopinu dvaju šećera, prije svega glukoze (dekstroze)i fruktoze (levuloze) te manje količine od najmanje 22 viša šećera.

Tipičan uzorak meda sadrži:

38,5% fruktoze,

31,0% glukoze,

17,1% vode,

7,2% maltoze,

4,2% trisaharidi i ostali šećeri, 1,5% saharoze,

0,5% minerali, vitamini, enzimi.


31/68

26

Fizikalna svojstva meda

Kristalizacija

Kristalizacija je prirodno svojstvo meda. Med kristalizira zbog toga što je on prezasićenaotopina u kojoj je relativno više šećera (više d 70%) u odnosu na vodu (često ispod 20%).

Viskoznost

Viskoznost tvari je jednostavno njegov otpor izlijevanju. Kao i ostala fizikalna svojstva,

viskoznost ovisi o sastavu meda, prije svega o sadržaju vode.

Električna provodnost

Električna je provodnost odlika neke tvari da može provoditi električnu struju, a jedinica zamjerenje je „Millisiemens po centimetru“ (mS/cm). Električnu struju u medu provodedisocirane kiseline i minerali koji se nalaze u ionskom obliku.

Specifična toplina i toplinska provodnost

Zbog osjetljivosti meda na pregrijavanje, kod planiranja postrojenja i opreme, potrebno je

posvetiti posebnu pozornost na njegova toplinska svojstva. Specifična toplina meda, kojisadrži 17,4 % vlage na 20 oC, iznosi 0,54 kalorija s temperaturnim koeficijentom od 0,02 kal/ oC.

Optička aktivnost meda

Poput drugih tvari i med posjeduje svojstvo skretanja ravnine polarizirane svjetlosti, zbog

različitog sastava šećera. Od šećera koji se nalaze u medu, fruktoza skreće ravninupolarizirane svjetlosti ulijevo, a glukoza, svi disaharidi i trisaharidi te oligosaharidi udesno.

Higroskopnost

Higroskopnost je sposobnost tvari da upija vlagu iz zraka. U dodiru sa zrakom med upija ili

oslobađa vlagu, ovisno o količini vode u medu i relativnoj vlažnosti zraka. Upijanje se vlage izzraka od strane meda događa kad je relativna vlažnost u skladišnom prostoru iznad 60%.

Senzorska svojstva meda

Boja

Ovisi o vrsti medonosne biljke, a kreće se od gotovo bezbojne (bagremov med) prekorazličitih nijansi žute pa do tamno smeđe boje (neke vrste medljikovaca). Karotenoidi suskupina crvenih i žutih pigmenata koji mogu utjecati na različitu obojenost meda.

Miris i aroma

Vrstu je meda moguće raspoznati po njegovom mirisu i okusu. Miris i aroma potječu odaromatičnih tvari koje sadrži nektar.

Okus

Okus je jedna od važnijih organoleptičkih odlika, a ovisi o biljnoj vrsti, vrstama šećera, sadržaju kiselina i raznih drugih tvari. Općenito šećeri imaju sladak okus, stoga je med sladak,

prije svega, zbog sadržaja fruktoze.


32/68

27

- matična mliječ

Matična je mliječ, izlučevina podždrijelne ili mliječne žlijezde pčela radilica. Predstavljasavršeno izbalansiranu hranu, koja sadrži sve što je potrebno za život matice, te ju radilicecijelog života isključivo hrani njome. Osim ove namjene, koristi se kao jedna od komponenti i

za ishranu pčelinjeg legla. Matična je mliječ homogena tvar pastozno tekuće konzistencije, mliječne boje ikarakterističnog mirisa, te kiselkastog i pomalo trpkog okusa. Osnovni su sastojci matičnemliječi voda, bjelančevine, šećeri, masti i mineralne soli. Voda predstavlja oko 2/3 svježematične mliječi, ali gledajući suhu tvar, bjelančevine i šećeri predstavljaju daleko najvećufrakciju. Od dušičnih tvari, u prosjeku 73,9 % otpada na bjelančevine, 2,3 % na aminokiselinei 0,16 % na peptide. Sve esencijalne aminokiseline prisutne su u matičnoj mliječi. Sadržaj jemasti jedinstven i vrlo značajna osobina matične mliječi.

- propolis

Propolis predstavlja smolaste tvari koje obavijaju pupove različitih biljnih vrsta, prije svegadrvenastih. Skupljanje propolisa u pčelinjoj zajednici obavljaju specijalizirane radilice tijekomzadnje faze n jihova života. Kemijski sastav propolisa varira ovisno o biljnim smolama koje supčele skupljale, općenito je pronađeno oko 300 sastojaka, od toga na biljne smole i balzameotpada 50 %, vosak 30 %, esencijalna i aromatska ulja 10 %, peluda 5 %, i različite organsketvari 5%, uključujući i strane primjese. ). Precizniji je sastav propolisa podijeljen u tri skupine:polifenoli i općenito aromatske tvari (flavonoidi, fenolske kiseline, fenoli, alkoholi i aromatskialdehidi, kumarini), zatim terpeni (esencijalna ulja), te aminokiseline, polisaharidi, minerali,

vitamini A, C, E i vitamini B skupine. Ovisno o izvorima skupljanja, boja propolisa varira od

žuto zelene (bor), ružičaste (topola) do crne (breza) te sa svim ostalim nijansama. Intenzivanaromatični miris se mijenja ovisno o prisutnim smolama.

- cvjetna prah (pelud)

Pelud je bogat bjelančevinama, sadrži malo masti i obiluje mineralima i vitaminima. Od 22poznate aminokiseline u biokemiji, sve su nađene u peludu. Ovisno o biljnoj vrsti može biti 6

– 28% proteina, 8 – 20 % lipida, vitamini i minerali, te ugljikohidrati koji najvećim dijelomdolaze od nektara.

- pčelinji vosak

Pčele koriste vosak kao građevni materijal za saće. One ga proizvode u voštanim žlijezdama,koje su potpuno razvijene u radilica 12-18 dana starosti. Sastav je pčelinjeg voska krajnje

složen, te sadrži preko 300 različitih sastojaka. Glavninu čine esteri viših masnih kiselina (67%). Osim estera, pčelinji vosak sadrži i ugljikovodike (14 %), kiseline (12 %) te ostale tvari (6%). Također je utvrđeno i preko 50 mirisnih sastojaka. Točka topljenja se nalazi između 62–65

oC. Specifična mu se težina kreće od 0,950-0,965, a indeks refrakcije (na 75 0C) od 1,440-1,445. Kiselinski se broj (mg KOH/g) kreće od 18–23, esterski od 70 –80, saponifikacijski od89 –100 i peroksidni broj treba biti najmanje 8.

- pčelinji otrov

Pčelinji je otrov jedna od tvari koje pčele sintetiziraju u svom tijelu. One ga koriste za vlastituobranu i obranu zajednice. Radilice i matice ga sintetiziraju u dvjema otrovnim žlijezdama i

skladište u otrovnom mjehuru. Pčelinji je otrov gusta bezbojna tekućina gorko nakiselog


33/68

28

okusa i specifičnog mirisa. Nakon sušenja, postaje bijeli prah ako je zaštićen od oksidacije.Specifična mu je težina 1,1313. Topiv je u vodi i kiselinama, ali ne i u alkoholu.

Pčelinji otrov je mješavina bjelančevina i peptida, a glavna sastavnica je bjelančevina melitin.Otrov sadrži i druge sastavnice kao što su hijaluronidaza, fosfolipaza A i histamin.

Proizvodi od pčelinjih proizvoda

Bezalkoholna pića na bazi meda proizvode se miješanjem osnovnih sirovina, pitke vode imeda, u različitim omjerima, te punjenjem proizvoda u sterilizirane boce. Nepasteriziraniproizvod skladištimo u hladnjaku na temperaturama do 4°C, a pasterizirani proizvodskladištimo na sobnoj temperaturi na tamnom mjestu. Uvjeti temperature i vremena zaproces pasterizacije su: 63°C/25 minuta ili 95°C/5 minuta.

Alkoholna pića na bazi medu su medno vino (medica), medna rakija i medni liker.Postupak proizvodnje mednog vina započinje miješanjem pitke vode i meda premarecepturi, te dodavanja čiste kulture kvasca da se potakne alkoholno vrenje. Proces se vodi

do postizanja 14% vol alkohola. Prije vrenja mogu se dodati i začini. Proizvod se puni usterilizirane boce.

Postupak proizvodnje medne rakije započinje miješanjem pitke vode i meda premarecepturi, te dodavanja čiste kulture kvasca da se potakne alkoholno vrenje. Mogu se dodatii začini. Proces se vodi do postizanja 14% vol alkohola. Nakon vrenja provodi se destilacija domin 32% vol etanola. Proizvod se puni u sterilizirane boce.

Postupak proizvodnje mednog likera započinje miješanjem voćnih rakija i meda premarecepturi (15% vol alkohola naviše). Nakon odležavanja mješavine i odvajanja taloga,proizvod se puni u sterilizirane boce.

Postupak proizvodnje mednog octa započinje miješanjem pitke vode i meda pre marecepturi, te dodavanja čiste kulture kvasca da se potakne alkoholno vrenje. Mogu se dodatii začini. Proces se vodi do postizanja 14% vol alkohola. Nakon vrenja dodaju se octenebakterije da se potakne octeno-kiselinsko vrenje. Nakon odvajanja taloga, proizvod se puni u

sterilizirane boce.

Tema 2: Skladištenje i ambalažiranje pčelinjih proizvoda i proizvoda na bazi pčelinjihproizvoda

Ambalažu koristimo kod pakiranja, transporta, skladištenja i prodaje bilo kojih vrsta robe,uključujući hranu, a dijelimo ju na prodajnu ili primarnu ambalaža, skupnu ili sekundarnuambalaža, te transportnu ili tercijarnu ambalaža. Primarna ambalaža je u neposrednomdodiru s upakiranom hranom, te zajedno čine pretpakovinu.

Osnovne sirovine koje se koriste za proizvodnju ambalaže jesu drvo, metali, staklo, nafta izemni plin, tekstilne sirovine, te nemetali i druge sirovine, pa postoji drvena, papirnata,

kartonska, metalna, staklena, polimerna, tekstilna, kombinirana (višeslojna), te keramička idruge vrste ambalaže.

Zaštitna uloga ambalaže kod pakiranja i skladištenja jedna je od najznačajnijih funkcijaambalaže kada govorimo o hrani. Ovisno o vrsti ambalaže, ona pruža mehaničko -fizikalnuzaštitu, zaštitu od djelovanja kisika, vlage, mikroorganizama i drugih vanjskih utjecaja.

Metalni ambalažni materijali su nepropusni za plinove, vodenu paru i mikroorganizme, teukoliko se osigura hermetičko zatvaranje, hrana u metalnoj ambalaži je zaštićena od


34/68

29

djelovanja vanjskih utjecaja. Prodajni oblici metalne ambalaže su sljedeći: limenke, kante,bačve, poklopci za staklenke, zatvarači za boce, tube, sprej (aerosol) doze, metalne kutije,cisterne, kontejneri. Neki metali su podložni koroziji te ne smiju doći u izravan kontakt shranom. Kisela sredina i prisutnost kisika pogoduju koroziji. Zaštitom metala lakiranjemsprečava se interakcija hrane i metala koja dovodi do korozije. Posljedica navedene

interakcije može bit prijelaz iona metala u zapakirani sadržaj, promjena kvalitativnihsvojstava (npr. boje) i nastajanje plina vodika.

Agresivni proizvodi skladište se u cisternama i tankovima od nehrđajućeg čelika. Kositar jemetal vrlo otporan na koroziju, ali je vrlo skup, te se danas koristi za proizvodnju bijelog lima.

Aluminij i njegove legure ne propuštaju vodu, svjetlo, masnoće

Documents

Prirucnik Za Obrazovanje