pro uturaskupna izložba amatera

Istarska sabornica, 13. - 29. travnja 2012.

pro uturaskupna izložba amatera

Istarska sabornica, 13. - 29. travnja 2012.

Na umjetnost se često gleda kao na nepotrebnu razonodu kojom se netko bavi u nedostatku „ozbiljnih produktivnih aktivnosti ili posla“, ili iz vlastite razonode. Za razliku od toga na sport se uvijek gleda s većom blagonaklonošću od umjetnosti, a zbog shvaćanja da izgrađuje tako potrebne vještine u našem natjecateljski orijentiranom sustavu vrijednosti i društvu. U tom kontekstu, na umjetnosti se često gleda kao na nebitne vještine koje doduše pružaju zadovoljstvo, vrijedne su truda, ali su financijski neisplative te od male ili nikakve praktične koristi. Umjetnici i oni koji ih podržavaju smatraju se nekom vrstom elite koja živi na račun teškog rada „praktičnih“ ljudi. Ako je um-jetnost doista tako nevažna, možemo si postaviti pitanje zašto je onda nebrojeno puta bila predmetom žučnih rasprava u raznim parlamentima, kada se često u sklopu raspodjele novca pokušavala nametnuti kontrola nad vrstama djelatnosti kojima se mogu baviti umjetnici. Mnogi veliki umjetnici renesanse morali su pred svetom inkvizicijom odgovarati i objašnjavati svoje kompozicije i alego-rije, njemački su se ekspresionisti skrivali i bježali iz nacisitičkog Reicha koji je njihovo slikarstvo proglasio izopačenim i opasnim za režim. U sovjetskoj Rusiji mnogi su umjetnici zbog nečeg što se općenito smatra „pukom razonodom“ završavali u raznim logorima za političke zatvorenike. Mnogi su se režimi kroz povijest na razne načine pokušavali rješiti njima neprimjerne umjetnosti, no ona se uvijek na neki način ponovno, kroz neka „stražnja vrata“ uvlačila u društvo. Istinska se umjetnost, kroz estetski kodirane sustave reprezentacije često kritički odnosila prema anomalijama u društvu i u nju je čovječanstvo uvijek polagalo sve svoje velike

nade, očekivanja, svoja očajanja, svoje ideale… Činjenica je dakle da je umjetnost nešto što je teško definirati, kao i samog čovjeka, da je daleko od nevažnog i da je za ljudska bića od temeljne važnosti poput govora. Ona je komunikacijski kanal, služi za priopćavanje osjećaja,mišljenja, estetskih, vrijednosnih i kritičkih stavova. Odlika istinske umjetnosti je uvijek originalnost i jedinstvenost. Svi na neki način sudjeluju u umjetničkom djelovanju kada stvaralački koriste svoju maštu i koliko službeno zna povijest, to ljudi čine barem 40 000 godina od kada datiraju najstarije pećinske slikarije i crteži, prvi tragovi ljudske materijalne kulture. Djeca koriste crtež kao jedno od najranijih i najneposrednijih načina izražavanja. Umjetnost je dakle potrebna vrsta društvenog ponašanja u kojoj sudjeluje sva-ki normalan i aktivan čovjek. Stav da umjetnost služi nekorisnim, nepraktičnim namjenama ukopana je u mišljenje samo suvremenih zapadnjačkih naroda. Uzmemo li za primjer predmete iz groba mladog egipatskog kralja Tutankhamona, koji su danas izloženi u muzeju gdje im se možemo diviti kao izuzetnim umjetničkim dje-lima, znamo da im to nije bila prvotna svrha. Bili su izrađeni da budu pratioci i zaštitnici kralju u njegovom zagrobnom životu, skriveni daleko od očiju običnih ljudi. Takve veze između umjetnosti i drugih ljudskih djelatnosti uobičajeni su u ljudskim društvima diljem svi-jeta. Samo na zapadu je lijepa umjetnost otuđena od pripadnika širih društvenih slojeva jer bogati kolekcionari naručuju i kupuju umjetnička djela za svoj osobni užitak u privatnosti vlastitog doma. Unatoč tome, pop art i narodna umjetnost (folk) nastavlja cvasti. Budući je svaka umjetnost suštinski povezana sa svime što ljudi rade,

Every man is a plastic artist who must determine things for himselfSvaki je čovjek umjetnik koji mora sam za sebe odrediti stvari Joseph Beuys

pruža uvid u život naroda, pojedinaca, njihove vrijednosti i svjetona-zor važna je i potrebna pažnje. Ne valja smetnuti s uma da su i mnogi značajni umjetnici proizašli iz naroda, nošeni genijalnošću vlastitog talenta i vizijom o vlastitom poslanstvu. Očevi suvremenog slikarst-va Van Gogh i Paul Cezanne nisu imali nikakvo formalno likovno obrazovanje, redovito su odbijani na službenim salonima francuske akademije likovnih umjetnosti. Takvih primjera je mnogo.S obzirom na sve gore navedeno a s ciljem davanja uvida u regional-no, a i šire amatersko stvaralaštvo te pružanja prilike svakome da se na demokratski način predstavi javnosti, utemeljena je i Pro-futura. I ove godine za 6. Pro-futuru je odaziv bio velik pa je više zbog pros-tornog ograničenja manji dio radova odbijen. Od 76 pristiglih pri-java odabrano je 57 autora uglavnom s područja Istre, Rijeke a nešto prijava pristiglo je iz Zagreba i Dalmacije. Stilski i tematski ponovno su zahvaćena gotovo sva područja likovnog stvaralaštva, od portreta, figura, mrtvih priroda, pejzaža do apstraktnih kompozicija. Prilikom selekcije smo se unatoč plebiscitarnom pristupu izbora radova, po-vodili ipak kriterijem izbora tzv. lijepih umjetnosti , dakle slikarstva, kiparstva, crteža i fotografije gdje se uzimala u obzir izvornost rada, likovnost, koncept ili tehnička virtuoznost. Dekorativne predmete i predmete primijenjene umjetnosti nismo prihvćali iz razloga što su već dovoljno zastupljeni na raznim sajmovima, komercijalnim trgo-vinama itd. Tehnički i stilski radovi variraju od prilično virtuoznih, ekspresivnih, lirskih, monumentalnih pa do naivnih likovnih formi. Likovne umjetnosti proizlaze iz ljudske sposobnosti da upotrebom likovnih znakova i simbola daju formu i značenje fizičkom svijetu

za nešto više od funkcionalne i svrhovite upotrebe. Slikarstvo ili ki-parstvo mogu biti vjerno preslikavanje stvarnosti (mimetička imi-tacija prirode) ili apstraktno izražavanje (što je u konačnici i svaka figurativna slika; prije nego što postane ljudski lik, mrtva priroda ili , svaka slika je prvenstveno sustav linija, točki, ploha, oblika, tek-stura itd.). U svakom slučaju obje kategorije (realizam i apstrakcija) su zapravo krajnje točke jednog te istog kontinuuma. Želja nam je da će i ubuduće Pro-futura izazivati tako široki interes javnosti i da se nitko ne smatra na bilo kakav način zakinutim. Naš izbor je u konačnici samo izbor jednog žirija koji se mijenja i koji sačinjavaju ljudi sa ipak osobnim preferencijama i stavovima, ko-liko god se trudili biti objektivnima. Nadamo se da će oni koji na ovogodišnjoj izložbi nisu pronašli svoje mjesto ustrajati, pokušati ponovno i da će im to biti motivacija da još ozbiljnije rade. Bitno je nikada ne podcijeniti potrebu da se izrazi vlastita bit, umjetnički pogled na svijet. Bitno je ne pristajati na kompromise bez obzira ko-liko je teško nekada biti shvaćen od sredine u kojoj živimo. Bitno je u svom radu uvijek tražiti smisao riječi sloboda, one slobode koju je teško naći u stvarnosti koja nas okružuje, a lako u svom svijetu umjetnosti.

Sebastijan Vojvoda

Marija BarkiđijaŠarena riba

Katarina BevandićProva

Željko BosanacAdam i Ma dam

Silvana Bratović Čarolija vode

Melita Brščić KumlancEfrosinia

Laura Ćurko Rovinj

Carla De GiovanniVaza sa cvijećem

Anna DrenikPismo života

Stella GrgetaPerpetual thought

Dobre Grnčaroski Borba pijetlova

Tomi HaraminaKata

Darko HrastovčakPut svjetla

Mirjana HrvatinCrno bijeli svijet

Glorija JankovićU džungli

Branka Janković-Miloš Kao pjesma

Dušanka Jelušić Bijelo

Josip JurasićŽal

Helena Juričić Djevojka s galebom

Jasminka JuzbašićŠto volim trešnje

Emil KnapićSkulptura

Divna Kontošić Jesen

Vesna KovačevićVelebit

Dina Kralj Tata dok je bio mali

Silvana Kružić Vječni život

Dusjenka Levak Agrippina

Nada Magjerek Iz tamnice

Rozalija MajdenićTU

Erminija Matošević Narcis

Erika Medanić U morskim dubinama 1

Guerina Medić Bezbrižnost

Mislava Meter PavićInterijer 1

Irena Ostojić Igra mora

Dubravka Pegan Bundeve

Vesnica Popović Na margini

Ivana Puškarić Slučajni prolaznik

Radoslav PutnikValovi

Franka RabarMotiv iz Medulina

Nela Radojičić Suton u Fažani

Linda Rioža Ptičji pjev

Sanja Rukavina Putovanje

Dubravko Sertić Ljubovanje šarene deve i mlade ptice

Gracijela Sirotić Pazinčica

Nevenko Stupar Draguć

Ivana Šimurina Jadransko more

Latica Škubonja Victory

Davorka Špada Papige

Božidar Špikić Kavana Medulić-Šibenik

Vlasta Štalekar Big Apple 3

Sanja Štimac Božuri

Katarina Tanfara Vražji pogled

Borislav Tutić Motovun

Dragica Vasiljević Trijumf vremena

Josip Vrbanić Gitarist

Radoslav Vujović Ronilac

Nevia Vuletić Park

Tamara Žarković Čekajući

Fumica Žibert Pomigranaji

IzdavačPučko otvoreno učilište Poreč

Za izdavačaSanja Radetić Fatorić

UrednikSebastijan Vojvoda

Grafičko oblikovanjeAndi Bančić

Odabir radovaĐanino Božić, Sebastijan Vojvoda, Andi Bančić

Postav izložbeĐanino Božić, Sebastijan Vojvoda, Andi Bančić, Ivan Pisak

Izložba je potpomognuta sredstvima Grada Poreča

travanj 2012.