PROF. DR JASMINKA GRADŠČEVIĆ-SIJERČIĆ

„Izvori autonomnog radnog prava“-vježbe-

Sarajevo, 30. 10. 2019. godine i 06.11.2019.godine

Pitanja

• 1.Šta obuhvata normativna djelatnost?

• 2.Ko obavlja normativnu djelatnost?

• 3.Da li normativna djelatnost obuhvata samo donošenje općih pravnih akata ili i donošenje pojedinačnih pravnih akata?

• 4.Od čega zavisi izbor vrste autonomnog prava?

• 5.Koji su izvori autonomnog prava u pravnim sistemima odnosno u sistemima radnih odnosa?

• 6.Naznačite najznačajnije aspekte pravilnika o radu.

Normativna djelatnost obuhvata

1. Donošenje pravnih akata kojim se

po prvi put uređuje određena

društvena oblast;

2. Dopunjavanje pravnih akata;

3. Izmjene pravnih akata;

4. Ukidanje pravnih akata.

Ko obavlja normativnu djelatnost u suvremenim državama?

• Obzirom na subjekte koji obavljaju normativnu djelatnost ona može biti:

1.djelatnost državnih organa i

2. djelatnost nedržavnih subjekata.

Važno: prvenstveno- djelatnost državnih organa koji u okviru svojih ovlašćenja stvaraju pravo donoseći pravne akte.

Da li normativna djelatnost obuhvatasamo donošenje općih pravnih akata ili idonošenje pojedinačnih pravnih akata?

Dva pristupa:

1.Normativna djelatnost ne obuhvata donošenje pojedinačnih pravnih akata- tim aktima pravo se ne stvara, već se primjenjuje;

2.Normativna djelatnost obuhvata i donošenje pojedinačnih pravnih akata- i ovim aktima pravo se stvara, a ne samo primjenjuje (npr. precedentno pravo).

Uređivanje društvenih odnosa autonomnim pravom

Država nikad nije u stanju da uredi sve društvene odnose, niti za tim ima potrebe.

Država svojim propisima uređuje samo one društvene odnose koji su od šireg značaja za nosioca političke vlasti - zakonodavca.

Normativna djelatnost nedržavnih subjekata je veoma razvijena i obuhvata brojne i različite propise (statuti, pravila, pravilnici, odluke...).

Razlozi prepuštanja pravnog normiranja autonomnom pravu

• Društvene odnose koji su manjeg značaja država prepušta nedržavnim organizacijama da ih urede svojim pravilima, a razlozi su sljedeći:

1.država nije u mogućnosti da uspješno i pravovremeno uredi sve društvene odnose,2.zbog manje važnosti država nije zainteresovana

da određene odnose uređuje3. nedržavni subjekti su sposobniji i kvalifikovaniji

da sami urede svoje unutrašnje odnose.

Važno:država i dalje zadržava snažan uticaj na to autonomno pravo.

Od čega zavisi izbor vrste autonomsnog prava

1. Značaja društnih odnosa koji se normira;

2. Pravnog osnova koji proističe iz zakonskogovlaštenja;

3. Nadležnosti.

• Važno: stvaraoci autonomnog prava nisu slobodni i nezavisni u svojoj normativnoj djelatnosti.

2.Izvori autonomnog prava u suvremenim pravnim sistemima

Vrste izvora autonomnog prava

(1) interno autonomno pravo (statuti, pravila, pravilnici i

drugi opći akti „poslodavaca“)

(2) eksterno autonomno pravo (kolektivni ugovori)

Vrste autonomnog prava :

• prema subjektima koji ga stvaraju,

• prema stepenu samostalnosti prema državnom pravu,

• prema interesima koji se tim pravom ostvaruju,

• objektivno i subjektivno autonomno pravo,

• autonomno pravo u širem i užem smislu.

Autonomno pravo u sistemu radnih odnosa u BiH

• Kolektivni ugovori

• Statuti/pravila/osnivački akti.....

• Drugi opći akti kojima se uređuju određena pitanja organizacije i rada poslodavaca

Statut, pravilnici

• Osnovni opći akt prije svega privrednih društava –svi drugi opći akti poslodavca u suglasnosti;

• Zbog različitosti „poslodavca“ heteronomni izvori (zakon) utvrđuje, u pravilu, obavezna pitanja koja treba da regulira statut, pri čemu se radi o organizaciji,načinu rada, upravljanja, rukovođenja odnosno pitanjima od značaja za obavljanje djelatnosti;

• Pravilnici,u pravilu, uređuju oblast radnih odnosa, a općim odlukama konkretna pitanja iz djelatnosti poslodavca.

Pravilnik o radu-pitanja

• Ko ima obavezu donošenja pravilnika o radu,te koji je rok za njegovo usklađivanje sa ZoR-u, a koje su pravne posljedice protuzakonitog postupanja?

• Šta je obavezni sadržaj pravilnika o radu?

• Kakva je veza između sadržaja ugovora o radu i pravilnika o radu?

• Naznačite postupak donošenja pravilnika o radu.

• Kada pravilnik o radu stupa na pravu snagu?

Obaveza donošenja

• Pravilnici o radu su jedan od izvora radnog prava u BiH /FBiH.

• Shodno Zakonu o radu FBiH (čl.118.st.1) na njihovo donošenje obavezni su isključivo poslodavci koji zapošljavaju više od 30 radnika. Pri tome, i poslodavci koji zapošljavaju manje od 30 radnika smiju donijeti pravilnik o radu, ali na to nisu zakonom obavezani.

• Važno: po starom ZOR-u obaveza je utvrđena za poslodavce koji zapošljavaju više os 15.radnika/zaposlenika.

Pravne posljedice nepridržavanja odredbi ZoR-a

• Pravne posljedice nepridržavanja odredbi ZoR-a u vezi s donošenjem,objavljivanjem i usklađivanjem pravilnika o radu sa ZoR-om su sankcije za prekršaje:

• a) poslodavca –pravne osobe;

• b) odgovorne osobe i c) poslodavca fizičke osobe: čl.171.st.(1)tač.66; i tač.70; čl.171. st.(3) i st. (4).

Obavezni sadržaj pravilnika o radu

Obavezni sadržaj pravilnika o radu određen je čl.118.st.1.ZoR-a.

Pravilnikom o radu se uređuje sljedeća materija:

a) plaće; b) organizacija rada; c) sistematizacija radnih mjesta, d) posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa i e) druga pitanja važna za radnika i poslodavca u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

Svaki poslodavac će vodeći računa o posebnostima posla koji se kod njega obavlja, pravilnikom o radu urediti i neka druga pitanja važna za organizaciju rada i poslovanja.

Pravilnik o radu ne bi trebao sadržavati odredbe koje su već sadržane u Zakonu, ili kolektivnom ugovoru koji obavezuje poslodavca,pri čemu se mora voditi računa o roku važenja kolektivnog ugovora.

Postupak donošenja pravilnika o radu

• Postupak donošenja pravilnika o radu ovisi o tome da li je kod poslodavca formirano vijeće zaposlenika odnosno djeluje li sindikalni povjerenik (ima li radnika članova sindikata).

• Poslodavac kod kojeg postoji vijeće zaposlenika , mora se o donošenju pravilnika o radu savjetovati/konsultovati s vijećem zaposlenika na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o vijeću zaposlenika.

• Donošenje pravilnika o radu predstavlja važnu odluku za položaj radnika kod poslodavca (čl.23. Zakona o vijeću zaposlenika).

Zakon o vijeću zaposlenikaČlan 24.

• Podaci o namjeravanoj odluci iz člana 23. ovog Zakona dostavljaju sevijeću zaposlenika najmanje 30 dana prije donošenja odluke.

• Vijeće zaposlenika u roku od sedam dana od dana dostavljanjapodataka iz stava 1. ovog člana o namjeravanoj odluci dostavljaprimjedbe i prijedloge kako bi rezultati konsultacija mogli uticati nadonošenje namjeravane odluke.

• Ako se vijeće zaposlenika ne izjasni o namjeravanoj odluci poslodavcau roku iz stava 2. ovog člana, smatra se da nema primjedbi iprijedloga.

Član 25.• Odluka poslodavca donesena suprotno odredbama ovog Zakona o

obavezi konsultovanja sa vijećem zaposlenika je ništavna.

Postupak donošenja pravilnika o radu

• U slučaju kada kod poslodavca nije utemeljeno vijeće zaposlenika sindikat/sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obaveze vijeća zaposlenika propisane Zakonom.

• Ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obaveze pri donošenju pravilnika o radu, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

• U slučaju da se radi o poslodavcima kod kojih nije utemeljeno vijeće zaposlenika - niti postoji sindikalni povjerenik, pravilnik o radu donose i objavljuju samostalno.

Stupanje na snagu pravilnika o radu

• Obaveza objavljivanja-oglasna ploča poslodavca;

Važno: pravilnik o radu se mora objaviti na način da bude dostupan na uvid radnicima i izložen na vidljivom mjestu u prostorijama u kojima oni redovito borave tijekom radnog dana.

Pravilnik o radu se može učiniti dostupnim radnicima i njegovom objavom na internim mrežnim stranicama, odnosno na zahtjev radnika, dostavom elektroničkom poštom.

• Stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja.

Nomotehnika

• Napišite uvod xy pravilnika o radu.

Član 5. (Uvod– pravni osnov)

(1)Uvod je dio propisa koji se nalazi iznad naziva propisa, a sadrži podatke o pravnom osnovu za donošenje propisa, odnosno odredbe iz kojih proizilazi ovlaštenje za njegovo donošenje.

(2) Uvod pravnog propisa predstavlja proceduralni put kojim propis dolazi do svoje pravne snage, pozivajući se na propise više pravne važnosti, ime organa koji donosi propis, broj sjednice na kojoj je organ donio propis, kao i datum donošenja.

(3) Kada je organ koji donosi propis prethodno obavezan pribaviti mišljenje ili saglasnost nekog drugog organa, uvod sadrži i naziv organa koji je dao mišljenje, odnosno saglasnost za donošenje propisa