PROMOCIJA KNJIGE PROF. DR. SMAILA CEKICA AGRESIJA … Bosna/Nasa Bosna 5.pdfPROMOCIJA KNJIGE PROF. DR. SMAILA CEKICA AGRESIJA ... koje su bile veoma posjecene i gdje se otvoreno razgovaralo

GOUDA 25. NOVEMBAR 2005.

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji 1

NASA BOSNA

List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji Broj 5

SRECAN DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE CITAOCIMA NB

PROMOCIJA KNJIGE PROF. DR. SMAILA CEKICA AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU U HOLANDIJI

PRIJEM KOD LOKO-GRADONACELNIKA GOUDE VAN DER SLUIJSA

Autor dvotome naucno-istrazivacke studije Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu prof. dr. Smail Cekic, afirmisani istrazivac zlocina protiv covjecnosti i medjunarodnog prava, boravio je od 11. do 14. novembra 2005. godine u Holandiji na poziv Platforme BiH. U toku ove posjete profesor Cekic je imao tribine u Eindhovenu, Arnhemu, Den Boschu i Roterdamu, koje su bile veoma posjecene i gdje se otvoreno razgovaralo o sustinskim pitanjima agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i o njenoj buducnosti kao jedinstvene, stabilne i moderne demokratske evropske drzave. Uoci dolaska profesora i za vrijeme odrzavanja tribina prodato je blizu sto knjiga, sto predstavlja znacajan finansijski podstrek za prevodjenje knjige na engleski jezik kako bi se i to izdanje naslo u univerzitetskim bibliotekama u svijetu.

Prijem u gradskoj vijecnici Goude S desna na lijevo: gradonacelnik Goude Van der Sluijs, pravnik A. Cengic, profesor S. Cekic, ambasador F. Sabeta i asisten Dzihanic



Drugog dana posjete profesora Cekica i delegaciju Platforme BiH i predstavnika bh. zajednice iz Goude primio je i loko-gradonacelnik grada Goude gospodin Piet van der Sluijs. Prijemu i razgovoru kod gradonacelnika prisustvovao je i ambasador BiH u Holandiji gospodin Fuad Sabeta. U svom pozdravnom govoru gospodin Van der Sluijs je rekao da je veoma zadovoljan sto je u prilici da primi bh. delegaciju povodom ovog znacajnog dogadjaja jer ga za Bosnu i Hercegovinu vezu divne uspomene iz njegove posjete ovoj fascinirajucoj zemlji prije 25 godina. Profesor Cekic je u svom sazetom izlaganju ukazao na neke cinjenice koje su na Zapadu malo poznate. Istrazivanjem mnogih tek u posljednje vrijeme dostupnih dokumenata pouzdano je utvrdjeno da se u BiH ne moze govoriti o gradjanskom ratu nego o medjunarodnom oruzanom sukobu koji se zove agresija ili zlocin protiv mira. U knjizi se govori o izvrsenju tog zlocina. Agresija je dugo planirana i dugo pripremana. Dva nacisticka projekta su dovela do agresije. Projekat stvaranja Velike Srbije, koji datira jos od 1844. godine, aktueliziran je Memorandumom SANU 1986. godine, a ukljucivao je cijeli prostor Bosne i Hercegovine. Po tom projektu je S. Milosevic izdao naredbu R. Karadzicu da formira Srpsku demokratsku stranku i na njoj zasnovanu fasisticku tvorevinu kolaboracionistickog karaktera Republiku Srpsku. Sa druge strane na slican nacin hrvatski lider F. Tudjman preko HDZ u BiH pokusava realizaciju Velike Hrvatske Drzave na racun cijele BiH. Armija RS nije predstavljala nikakav vojni faktor. General Mladic nije bio samostalan nego vodjen i rukovodjen i placen iz Beograda. Svu pomoc u logistici i dr. dobijao je od Vojske Jugoslavije i iz Beograda. Ista situacija bila je i sa Hrvatskom i njenom fasisticko-kolaboracionistickom tvorevinom u BiH Herceg-Bosnom. Cekic je naglasio da postoji pogresna predstava o Bosnjacima u svijetu ali je naglasio da su Bosnjaci kao autohtoni evropski narod jedini narod u regionu koji nije imao svoju fasisticku ideologiju i na njoj zasnovani fasisticki pokret. Svi ostali narodi su nazalost imali. Ambasaor Sabeta je istakao da je genocid u Srebrenici dokazan na Medjunarodnom sudu za ratne zlocine u Hagu a da je licno uvjeren da je na BiH izvrsena agresija, bio je ranjen i prikovan za bolesnicki krevet pola godine u opkoljenom Sarajevo i da ce Svjestki sud pravde u toku sljedece godine o agresiji na R BiH donijeti definitivnu presudu. Becir Zecic, podpredsjednik Platforme BiH je govorio o brutalnoj agresorskoj opsadi Sarajeva koja je trajala duze od cuvene opsade Sankt Petersburga i da je to svijet gledao i nista posebno nije preduzimao. Dzevad Kuric se zahvalio na prijemu bh. zajednice kod gradonacelnika i izrazio zaljenje sto predstavnici holandskih medija (Algemeen Dagblada i Volkskranta) nisu bili prisutni iako su pozvani od strane atasea za kulturu domacina. Loko-gradonacelnik Van der Sluijs je rekao da priznaje problem Bosne koja je udaljena skoro 2000 km ali je jako blizu njegovom srcu. Rekao je da oni na primjeru Bosne mogu uciti za buducnost. Izrazio je spremnost da se sagleda mogucnost sta grad Gouda moze da uradi u sadasnjoj situaciji. U pravcu konkretnije privredne saradnje predstavnici bh. zajednice su vec dali neke prijedloge. Ambasador Sabeta je takodjer izrazio spremnost za razgovor i sagledavanje mogucnosti konkretnije ekonomske saradnje pojedinih bh. firmi sa privredom Goude. Od domacina se ocekuje podrska i u stampanju prijevoda knjige na engleskom a sagledace se i mogucnost prijevoda i na holandski jezik. Dz.Kuric



VERDONKOVA NAS LIJEPO PRIMILA Sedam predstavnika Platforme BiH i organizacije Mladi BiH u Holandiji sastali su se ministricom za strance i integraciju gospodjom Ritom Verdonk 25. oktobra 2005. u Ministarstvu Pravde u Den Hagu. Ovom sastanku, koji je okvirno dogovoren jos u maju ove godine prilikom prvog susreta sa Verdonkovom povodom otvaranja Dana BH kulture u Almere, prisustvovali su i predstavnici organizacije "LIZE", koja posreduje izmedju vlade i manjinskih zajdnica porijeklom iz Juzne Evrope. Verdonkova nije bila raspolozena da razgovara o pitanjima koja su bila na dnevnom redu u nedavnom septembarskom razgovoru sa ambasadorom BiH Holandiji gosp. Fuadom Sabetom. O tackama koje su za nasu zajednicu imale prioritet kao sto je dvojno drzavljanstvo, BiH izbjeglice, posebno one iz Srebrenice, koje su vec godinama u azilskim centrima u Holandiji, se nije govorilo.

Lucia Lameiro (LIZE), Amir Cengic (Platforma BiH), Jasminka Mahmutefendic (LIZE), Ernad Cilasevic (MLadi BiH), Dzevad Kuric (Platforma BiH), Rita Verdonk , ministrica za strance, Ahmo Turbo (IZBN), Admira Fazlic (Mladi BiH) i Becir Zecic (Platforma BiH)



Verdonkova nas je uputila da od Ministarstva za Socijalne Poslove da trazimo potpunu informaciju o stanju postignutih dogovora izmedju predstavnika vlada Holandije i Bosne i Hercegovine o penzionom osiguranju. Dalo se primijetiti da ministar ima posebno interesovanje za organizaciju mladih. Ona posvecuje paznju omladincima s'tim sto priznaje da ne moze organizaciji direktno pomoci ali moze ih preporuciti onima koji bi to mogli. Verdonkova je obecala da ce posredovati u kontaktu sa drzavnim sekretarom za obrazovanje gosp. Mark Ruttenom, koji bi mogao pomoci u razmjeni studenata i finansiranju pojedinih projekata mladih. Takodjer obecala da ce olaksati proceduru oko razmjene studenata i studenata koji zele da studiraju u Holandiji. Sto se tice finansiranja organizacija Verdonkova je rekla da su ukinute dosadasnje subsidije ali da ce razmotriti prijedlog LOM-a o mogucem rjesenju tog problema.. Ministrica je konstatovala da postoji problem vrednovanja i prevodjenja bosanskih diploma I obecala da ce o tome ozbiljno razgovarati u NUFFIC-u. Od Platforme je trazila da preko Lize dostavi problematicne primjere iz prakse. Verdonkova je pokaza interesovanje i o funkcijonisanju novoosnovanog BH Biznis Kluba u Holandiji i savjetuje da se Klub informise o holandskim organizacijama i firmama koje su povezane i saradjuju sa privredom BiH ili su vec prisutne u BiH. Takodjer savjetuje intenzivniju saradnju i sa drigim, slicnim organizacijama. Dogovoreno je da ce predstavnici BiH organizacija slijedece godine dva puta imati sastanak sa ministricom, a zatim jednim godisnjim sastankom odrzavati kontakt. Za kraj Verdonkova kaze kako pristaje na itervju sa gosp. Goranom Saricom za casopis 'DANI'. Uz to Admira Fazlic (Mladi BiH) u ime svih BiH gradjana ministru poklanja knjigu Gorana Sarica 'Djecak Pluk iz Solitera' i CD od Don Almira. Uoci sastanka su mnogi bili skepticni o ishodu ovog sastanka. Neki su smatrali da ne treba ni ici na sastanak jer se nece nista postici posto Verdonkova ima veoma restriktivan stav prema strancima. Na kraju, mora se priznati da nas je Verdonkova ipak lijepo primila. Atmosfera je bila radna ali i prijateljska. Bio je veliki broj pitanja koja su postavljena. Svi clanovi delegacije su uzeli ucesce u razgovoru a mladi pravnik i strucnjak za Medjunarodno pravo Amir Cengic bio je nas vrsni glasnogovornik. Po snimcima u prilogu vidi se da je i atmosfera prijema bila opustena. "LIZE" naglasava da je Zajdnica BiH napravila dobar korak unaprijed i smatra da se na prvom sastanku, koji najcesce protekne samo u upoznavanju, vise postiglo nego sto su to neke zajednice ucinile koje su vec decenijama nastanjene u Holandiji.



SARADNJA PLATFORME BIH I AMBASADE BIH U DEN HAGU

Dolaskom novog ambasadora Bosne i Hercegovine u Holandiji gospodina Fuada Sabete u proljece ove godine osjetila se promjena u pristupu i nacinu rada i saradnje sa Platformom zajednice udruzenja Bosne i Hercegovine u Holandiji. Stari ambasador Zeljko Jerkic, koji je takodjer imao dobre i aktivne odnose sa BH zajednicom u Holandiji, preuzeo je odgovarajucu funkciju u Organizaciji za sprijecavanje nabavki i sirenja hemijskog oruzja u svijetu OPCW u Den Hagu. Prvi susret novog ambasadora F. Sabete i predstavnika Platforme BiH bio je u toku otvorenja najvece do sada organizovane kulturne manifestacije nase zajednice u Holandiji Dani BH kulture u Almere 21. maja 2005. Nakon toga uslijedila je serija susreta sa ambasadorom u raznim prilikama. Najznacajniji je susret odrzan je u ambasadi BiH u Den Hagu nakon svecanog obiljezavanja Desete godisnjice masakra u Srebrenici 11. jula o.g. na Trgu ispred holandskog Parlamenta u Den Hagu. Na tom sastanku je utvrdjen Plan saradnje ambasade i Platforme BiH u narednom periodu. Najznacajnija podrucja saradnje su sljedeca: - Organizovanje prezentacije predstavnika FIPA i Privredne Komore BiH u cilju informisanja clanova BH Biznis kluba u Holandiji (BHBC NL) o uslovima stranih ulaganja u BiH i saradnje sa BH firmama.

- Pomoc rukovodstvu BH BC NL kod odgovarajucih vladinih organa Holandije u organizovanju nastupa na holandskom trzistu i zajednickom privrednom nastupu sa holandskim firmama u Bosni i Hercegovini.

- Obezbjedjenje nastavnog materijala za Dopunske skole u skladu sa novim drzavnim Nastavnim palnom i programom za predmete dopunske nastave za ucenike osnovnih i srednjih skola drzavljana BiH u inostranstvu. - Organizovanje Konzularnih usluga gradjanima BiH u Holandiji. Dogovoreno je se svake posljednje subote u mjesecu pruzaju konzularne usluge gradjanima BiH u Ambasadi BiH u Den Hagu, Bezuidenhoutseweg 223 Od 11.00 do 13.00 casova. - Informisanje gradjana BiH u Holandiji od strane istaknutih probosanskih clanova Parlamenta BiH u cilju potpunijeg uvida u situaciju u Bosni i Hercegovini. - Organizovanje gostovanja istaknutih bosanskohercegovackih knjizevnika, kriticara i pjesnika (Enver Kazaz, Ferida Durakovic, Miljenko Jergovic, Abdulah Sidran).

Neke od ovih aktivnosti su vec realizovane ili je njihova realizacija u toku. Dakle, sve u svemu saradnja ambasadora Sabete i predstavnika Platforme BiH je veoma dobra i ima uzlaznu liniju.



ODRZANI DANI KULTURE BiH U HOLANDIJI

POCETAK VISE NEGO USPJESAN

Dani kulture Bih odrzani polovinom godine u Almereu po mnogo cemu ostace upamceni kao

manifestacija koja je imala u svom sadrzaju vrlo kreativne programe, a da u isto vrijeme sve to ne kosta puno zahvaljujuci entuzijazmu nasih ljudi i novcu is institucija grada domacina. Za nepunih mjesec dana publici je prezentirano pet programa, a u okviru pojedinih vidjalo se vise umjetnickih

cjelina sto je bio slucaj sa prezentacijom mladih BH redatelja sa svojim dokumentarnim filmskim programom. Sve je pocelo, kao sto smo o tom vec i pisali djelimicno, vrlo zapazenim koncertom KUD-a “Azot” iz Gorazda u Amsterdamu, a dan kasnije Dani kulture oficijalno su otvoreni velikom likovnom izlozbom tri afirmisana bosanskohercegovacka slikara, koji su stalno ili privremeno nastanjeni u Holandiji. Svoje radove u galeriji kulturnog centra “Coorozija”prezentirali su; Viktor Majdancic, Mirso Bajramovic i Mehmed Klepo. Poslije zvanicnih obracanja publici ( izmedju ostalih govorila je odnosno zvanicno

otvorila ovu manifestaciju Rita Verdonk Ministrica za integracije u holandskoj Vladi te novoimenovani ambasador BiH u Holandiji gosp. Fuad Sabeta ) na trgu ispred kulturnog centra Coorozia u Amereu nastupili su i poletni clanovi KUD-a is Gorazda. U pauzama nastupa KUD-a nekoliko vlastitih pjesama kazivao je Halil Dzananovic iz Amsterdama.



Folklorna grupa KUD-a AZOT iz Gorazda na otvorenoj sceni luckog grada Almere Folklor i nastupi volkalnih solista pobrali su dosta aplauza na otvorenoj sceni uz prisustvo Bh.

dijaspore i njenih holandskih prijatelja. Koncertu je prisustvovalo vise stotina posjetioca. Nekoliko dana kasnije pisci koji zive u Holandiji Goran Saric Halil Dzananovic , a njima se pridruzio i Viktor Majdancic koji pise i poeziju, odrzali su zanimljivo knjizevno vece. Publici je pruzena prilika da razgovara o stvaralastvu nasih pjesnika. U junu su se prestavili i filmski stvaraoci. Prikazan je igrani film Srdjana Vuletica “Ljeto u zlatnoj dolini” , a na posebnoj filmskoj veceri svoja kratkometrazna ostvarenja pokazala su jos tri autora koji

se skoluju na filmskim akademijama u Holandiji. Prikazani su filmovi Maje Trivanovic, Amira Grabusa i Ivana Mikulica. Vece kabarea i muzike, gdje su trebali da nastupe tri mlada bosanskohercegovacka umjetnika , otkazano je uslijed organizacionih problema. S obzirom da je sve bilo otstampano u programu Dana kulture to se mladim umjetnicima nije smijelo dogoditi. Clan uprave Platforme, krovne organizacije klubova i udruzenja BH gradjana u zamlji tulipana Elvedin Kodzaga bio je glavni pokretac i realizator oven kulturne manifestacije. Ustvari zahvaljujuci dugogodisnjem njegovanju prijateljstva sa uticajnim ljudima iz stranke D66 i

drugim nivoima vlasti u Almereu, uspjelo se doci do sredstava za nastuo ( boravak KUD-a iz Gorazda pokrili su clanovi D66 itd.) sto dovoljno govori koliko dobar volonterski rad moze biti na korist BiH. Tako se i radi u Platformi, za razliku od nekih klubova i udruzenja, gdje se kod vecine akcija mnogo sredstava gubi u nepoznatom pravcu. Od toga BH dijaspora nije imala nikakvih koristi. Naprotiv, samo stete. Vrijedni Elvedin Kodzaga o odrzanim Danima kulture kaze: “ Program je za skoro mjesec dana vidjelo oko hiljadu ljudi, sto je veoma znacajno ako se zna da su neki od njih prezentirani i mimo vikenda. Medju publikom, vrijedno je i to istaci, bilo je i Holandjana koji su se trudili da dokuce bar dio kulturnog zivota BiH.” Clan uprave Platforme ne moze a da ne spomene i buducnost kad su

ovakve i slicne manifestacije u pitanju, a vezane su za BiH.-‘’’Bio je ovo prvi korak da sa BiH pokaze holandskoj javnosti i mimo ratnih prizora. Ovim manifestacijama moramo privuci ljude is zapadne Evrope da i kao turisti dolaze u nasu zemlju.” O svemu sto se zbivalo u okviru Dana kulture BiH, opsirno je izvjestavala lokalna TV is Almerea a prilog o zbivanjima emitovala je i TV Hayat iz Sarajeva.

M.Midzic

IZLOZBE U CETIRI DRZAVE

Pocetkom jeseni u Vorburgu je u organizaciji tamosnjih udruzenja likovnih

umjetnika otvorena izlozba na kojoj su se predstavili umjetnici iz jos tri Evropska grada i SAD. U nekoliko galerija, pored umjetnika iz Vorburga, svoje radove predstavili su i umjetnici is Temecula u SAD, Hranice u Ceskoj i Konstancinia-Jeziorna u Poljskoj. Izlagala su 44 umjetnika. Medju ovim stvaraocima nasla su se i tri rada ( ulja na platnu veceg formata ) Naila Celovica koji je stalno nastanjen u Vorburgu. Akademski slikar Celovic clan je Udruzenja likovnih umjetnika juzne Holandije i Udruzenja likovnih umjetnika BiH. Celovic svake godine izlaze u Vorburgu sa svojim kolegama. Nakon izlozbe u Holandiji radovi umjetnika iz Vorburga, Temecula, Hranice i Kostancinia-Jeziorna bice prenijeti u Poljsku gdje ce biti izlozeni do kraja godine. Bice ovo prvi put slikaru Celovicu da se predstavi u Poljskoj. Do sada je vec izlagao u nekoliko zemalja Evrope, ali u Poljskoj i SAD nije, tako da sa velikim nestrpljenjem ocekuje reagovanje tamosnje publike i likovne kritike.



Susret sa pjesnikom

KRIK IZ DOLINE TULIPANA

Pise : Mujo Midzic

Bez igdje icega, osim unutrasnje boli i gorcine s ukusom krvi u glasu, obreo se pjesnik

Halil Dzananovic sada vec daleke 1993.god. u Holandiji da zapocne neizvjesni izbjeglicki zivot. Poslije vise od dvije decenije zivota i rada u Beogradu ovaj Bosnjak rodjen u Srebrenici morao je da bjezi od razjarenih

srpskih sovinista kojima je vjerovao da su ljudi i da nema podjele na njihove i nase! Vjerovao je do tada da ima samo dobrih i losih ljudi. Pocetkom devedeseti dotadasnji prijatelji ce mu kazat da Bosnjake treba protjerati i unistiti. Tek tad je shvatio sta misle o njemu. Prve pjesnicke korake napravio je ranih sedamdesetih u Klubu knjzevnika u Glavnom gradu tadasnje Jugoslavie da bi, tokom vremena, objavio dvije zbirke poezije. Na naslovima ‘’Klasanje” i “Budjenjem Krik”. Kao Djecak volio je Jesenjina i Garsija Lorku a od zivih uzori su mu bili Adam Puslojic i Abdulah Sidran. U njegovom rodnom Podosoju pocetkom krvavog pira u Bosni , na kucnom pragu pogubljeni su mu roditelji, a u zapaljenoj kuci izgorio je rukopis knjige sa zloslutnim naslovom “Pjesme vatri prinesene”. Jer je u svom zavicaju 1990.god. ostavio rukopis trece zbirke da jos malo dozrije. Jos jednom je pjesnicka imaginacija vidjela buduce vrijeme. Vidio je i osjetio pjesnik puno ranije nego drugi ( a sta bi drugo pjesnici nego izmedju ostalog i predskazivali ) kako ce igrati krvavo kolo nad lesevima nevinih u njegovoj sanjanoj Bosni. Vidio je to u dalekoj prjestonici iz koje je zlo i krenulo na Drinu i Unu Sanu i tako cetiri godine.

U proljece 1993.god. u AZC , u Den Boschu, baca sve rukopise . Nece i nemoze da pjeva dok Bosna gori. Nece pjesme proizasle iz bolne istine a u kojima se nazire i trun mrznje? U to vrijeme bilo je naravno i takvih pjesama. Pjesnik pise samo da bi upozorio i sacuvao istinu o onom sto se dogodilo, recice Halil u prvom interwiu datom jednom holandskom novinaru. Na srecu stvaranja ( a kako bi i na sto bi ovaj svjet licio da nije umjetnosti ) ponovo se pjesnikov krik pretace u stihove tako da ponovo biljezi sta vidi osjeca i cuje... Pise pjesmu “Slusaj Evropo”. Ustvari proklinje Evropu i posjeca sta im se dogadja tu pred ocima. U ‘’Evropi’’

on slike zlocina boji- bojama pakla. Tece krvava Drina po ko zna koji put . Evropa spava i prica, prica, prica... U Den Boschu pred 600 ljudi bez nade u pravedan ishod rata u Bosni govori prvi put “Evropu”. Muk prisutnih, zatim odusevljenje. Moram te castiti picem rekao mu je tada jedan izbjeglica uz pojasnjenje da do tada nije znao da u Bosnjackom narodu ima takvih ljudi. Pjesma “Evropa”prevedena je na vise jezika, poslije cega ce pjesnik dobiti ponudu od Evropske Unije u vezi publikacija njegovih pjesama sto je on glatko odbio uz obrazlozenje’’ netrebaju mi nagrade od corave Evrope”. Zatim su ga pozvali da ucestvuje na tradicionalnoj multietnickoj smotri stvaralastva u provinciji Brabant. Tu vecer ispatili su mu prilican honorar ali nisu dozvolili da govori pjesmu “Cuj Evropo” uz obrazlozenje da je teska. Naravno nije bilo pristojno vrijedjati domacine sto “spavaju” dok Bosna gori. Ipak im je govorio “Odu Holandiji” . Bili su zadovoljni jer je ironiju malo teze prepoznati i razumjeti. Od tada pjesnik pise i nastupa gdje god je potrebno. Poezijom podsjeca sunarodnike gdje su i zasto su tu! Krici iz pjesnickog srca za skamenjene i tvrde Bosnjake u novoj obecanoj zemlji ali bez mrznje i vapaja za osvetom. Prije nekoliko mjeseci pjesnik je ratni ciklus zaokruzio sa “Pjesmom za Amora’’ Ta pjesma je vec obisla putem

interneta i Bosanske Hayat Televizije sve kontinente na kojima zive Bosnjaci. Amor je za one koji neznaju sef bosanske komisije za trazenje i ekshumaciju nevinih zrtava rata. Dosada je Amor otkrio 300 masovnih grobnica u kojima se susrece sa zaslijepljujucom bjelunom kostura o kojima i pjeva nas pjesnik, pozivajuci na nezaborav na mrznju nemoze i nece. Sjedimo i razgovaramo pocetkom novembra u Udruzenju BiH u Amsterdamu gdje je angazovan vec trecu godinu kao saradnik.



□ Nisi bio u ratu u rodnoj Bosni nisi bio u tom ovozemaljskom gorucem paklu, ali sve tvoje sto pises i kazujes od 1993. godine dira u ono sto je ratom pogodjeno? Minulim Bh. ratom nisam direktno pogodjen ali indirektno svakako. Sve moje od cega je pocinjao svijet i ja nastradalo je. U tom ratu kroz smrt roditelja, brata i bezbroj rodjaka i ja sam na neki nacin umro, umro je dio mene na svu srecu onaj dio koji osvetnicki pamti i vreba priliku da se osveti. Naravno da sam kao bosansko dijete (koje nikad nije odraslo) imao namjeru odnosno potrebu da pjevam o Bosni koju tajnom zovu. Da

pjevam o zemlji koja se priznali mi to ili ne sa istim intenzitetom i voli i mrzi!? Ali posto je poazija univerzalna i posto se nesrece posvuda zbivaju vecina mojih pjesama imat ce isto znacenje kako u Bosni tako u Afganistanu, Ceceniji, Palestini, Iraku...Zapravo meni je glavna preokupacija covjek sa svim svojim prokletstvom koje nosi i bori se s njim za vrijeme kratkotrajnog zivota na ovom sabirnom centru iscasenih vodja i kolovodja.

□ Pjesnik stanuje u svom jeziku . Kako to ciniti u tudjini, a da se ne izrodi u nesto sto mu ne pripada. Da ne kazemo socrealisticki asimilira u drugi jezik koji automatski gubi autenticnost?

Jezik je mudar samo dok suti –kaze jedna moja pjesma. Cini mi se da sam postupio bas tako, jer vec deceniju saginjem glavu i sutim pred istinom koja nas pjesnike upozorava da je vrijeme za rastanak sa poezijom, nema smisla poslije svih katastrofa i prije sledecih. S druge strane za cuvare naseg jezika ( tradicije, obicaja i kulture ) je najbitnije da se otmu ljudskim potrebama i navikama. Kako bi sto prije unovcili talenat i zabiljezili se na putevima prokletstva na kojima se i radja najjaca poezija. Ako vec iza sebe ostavljamo pustos, zgarista i kosturnice daj da ostavimo i objasnjenja da obiljezimo izvore zla. Da opomenemo buduce generacije sto ce

“sretne “doci. Dakle ako se u tudjini izbjegne materijalizacija ako zadrzimo duhovni kontakt sa zavicajem izbjegnut cemo potonuce u tudje i strano a to nam ne treba imaju bosnjaci dovoljno tudjeg u sebi.

□ Kako se pjesnickim senzorom ocitava trenutna slika ljudi sa prostora Balkana koje su ratni vihori i druge nesrece donjele na zapadne obale?

Svi mi sa sobom nosimo svoje nesrece ali i odgovornost za te nesrece, jer narodi biraju vodje koji ih vode ka

samounistenju. Sto se tice Bosanskih prognanika ( uz cast pojedincima ) mislim da je jedna pjesmica sasvim dovoljna : Za vrijeme vrelih dana/ Ognjem i macem zasutih/Kad je umiralo cak i nerodjeno/ Neki se u sopstvene sjenke skrise/ Danas ih susrecemo na raskrscima / Bez jasnih putokaza/ Kako se uzaludno traze…

□□□□ Imali nam spasa od nas samih protjeranih i cinimi se jos uvjek neozbiljnih. A tamo u Bosni imali svjetla u tunelu. Bio si ljetos tamo poslije jedne decenije…

Legenda nam veli da je covjek stigao na ovu planetu kako bi se spasao od samog sebe, odnosno pronasao put do izvora. Ako izvor uopste postoji onda je vec mutan od nevine krvi koja je ovdje prolivena samo zbog vladanja. S druge strane materijalisticke navike i potrosacka groznica , pokopali su duh nas, tako da se zivot

sveo na zavisnost materiji, a materija je kako znamo sklona trulenju. U Bosn i Hercegovini vlada realnost koju je betonirao sadasnji politicki estamblisment, realnost koja je sasvim nedostupna normalnijem djelu stanovnistva. Svjetlo na kraju Bosanskog tunela ako i postoji , nemoguce je sad za sad prepoznati od svjetla koje Bosnom bljesti. Svjetlo koje izaziva i ponos i jezu. Sva Bosna bljesti od bjelih nadgrobnih spomenika. Bosna je dakle grobljima osvjetljena. Nakon jedne decenije bio sam u Bosni i moja iskustva su neprijatna. Iduci uvece Sarajevskim ulicama osjecao sam se kao da sam upao u zonu sumraka. Bojao sam se da ce svakog trenutka iz zidova okolnih kuca izroniti ispruzene ruke trazeci milostinju. Bosanski narod je jos uvjek gladan i uplasen. Ipak u Sarajevu sam u isto vrijeme cuo zvukove u vidu molitve upucene sa Begove dzamije, Pravoslavne crkve,



SRAM TE BILO, GENERACIJO ! SRAM TE BILO BOSNE, GENERACIJO MOJA, SA DRUGE STRANE SNÀ ! I GENERACIJO UČITELJA I PROFESORA MOJIH…. SRAM TE BILO PRED OVOM DJECOM I MEZARIMA ŠTO PRIČAJU SA MJESEČINOM I TIJELIMA ŠTO ČEKAJU DA IH NEKO ISKOPA, PREPOZNA I OPET UKOPA, PRED SUZAMA MAJKE, SESTRE, KĆERKE, ŽENE BOŠNJAČKE. SRAM TE BILO BOSNE, GENERACIJO MOJA! A, DIJELILI SMO BAKLAVE BAJRAMSKE I JAJA USKRSNA, USTAJALI STARIJIM U AUTOBUSU I VOZU. PJEVALI “RAČUNAJTE NA NAS”. STIDIŠ LI SE, GENERACIJO, SVOJIH PROFESORA I MAGISTARA U HAGU, GENERACIJA DJECE KOJA ODRASTAJU NA SJEVERU I ZAPADU, A BOSNA I DALJE IMA SVOJ SJEVER I ZAPAD. ZANIJEMIŠ LI KAO JA DOK PROLAZIM PORED BILJANA I VELAGIĆA, OSLUŠKUJUĆI TIŠINU DJEČIJIH MEZARA, GLEDAJUĆI U SREBRENICU, HVATA LI TE STRAH DOK TE GLEDAJU OČI HILJADA KOJIMA SI ZABRANILA GLEDANJE,

Katolicke katedrale. Mozda jednom i prestanu padovi tih molitvi na krvavo bosansko tle. Mozda stignu do neba kom su i upuceni. Mozda? *************************************************************************************************************************** Ima Halil Dzananovic jos puno toga da kaze i da uradi samo kad bi bilo vise entuzijazma. Sa kolegom iz novinarske struke uspio je inovirati program Radio Bosne koji se emituje svake subote iz studija u Amsterdamu. Sat programa i nije puno ali moze se bolje iskoristiti, ali sve to i kosta vremena i novca. Ne moze se vjecito dobrovoljnim radom dok drugi sa zakacenim imenom Bosne na reverima sakoa zaradjuju hiljade eura. Ne interesujuci se da li su bilo sta pomogli svojoj dijaspori. Prevaranti u likovima tzv humanista.



GENERACIJO MOJA…. SRAM TE BILO, GENERACIJO GENOCIDNA, KOMADIĆA NEBA NAD STARIM MOSTOM, NAD FERHADIJOM, IZNAD UPRLJANE ČASTI BOŠNJAČKE I MAJKE KOJA MOLI DA UMRE. SRAM TE BILO, GENERACIJO …. OPROSTI MI, GENERACIJO MOJE DJECE, LIŠENE LJEPOTE OČEVOG ZAGRLJAJA POSLIJE MATURE, POSLIJE PRVOG PECANJA RIBE I UČENJA VOŽNJE BICIKLOM, OPROSTI MI I NAUČI DA NE ZABORAVIŠ : I MEZARI SU UČITELJI, NIJEMI UČITELJI ČIJE PORUKE DOSEŽU DO KRAJNJIH PROZORA DUŠE KOJU NISMO IMALI…. SRAM TE BILO, GENERACIJO MOJA…. NAPAMET SI UČILA STOJANKU MAJKU KNEŽOPOLJKU, I U SUZAMA JE RECITOVALA, NAPAMET SI UČILA “ JAMU “ I U SUZAMA JE RECITOVALA, A, OPET IZABRALA SMRT I UČINILA ZULUM MAJCI I ZEMLJI BOŠNJAČKOJ. ZBOG TOGA TE SE ODRIČEM, GENERACIJO MOJA, PJESNICI I DOBRI PROFESORI IZ NAŠIH ČITANKI SU BIRALI DRUGAČIJE BIRALI SU ŽIVOT, A NE SMRT I SMRT UMJESTO SRAMOTE. MRTVI ŠUTE, SNOVI GOVORE, OSJEĆAJI NAVIRU, A JA PLAČEM. SANJAM MIRIS PROCVALE LIPE, I ŽUBOR POTOKA BOSANSKIH…. I DIJELIĆU POGAČU SA ZNANCEM I STRANCEM I POGLED SA STAROG GRADA, DOLJE NA KULI NA NOVOSAGRADJENE DŽAMIJE I STARE CRKVE. PODIJELIĆU SVE, JER TAKAV JE BOŠNJAK SVOJE GRADI, TUDJE NE RUŠI. RADUJE SE ŠTO CRKVA I DŽAMIJA NE SMETAJU JEDNA DRUGOJ RADUJE SE ONOME ŠTO BOGA SPOMINJE.



DAĆE TI BOŠNJAK DUŠU, ALI OD NJEGA NE OČEKUJ HALAL, AKO GA NISI ZATRAŽIO, NEKA TO NE OČEKUJU NI ZNANAC NI STRANAC, JER JE TO BOSNA, GENERACIJO MOJA! A BOŠNJAK BOS I BOS, JOŠ UVIJEK GLEDA NEOPJEVANE MAJKE BOŠNJAČKE I BOSANKE KOJE NEĆE U ŠKOLSKU ČITANKU, SVE DOK SE NE OPLAČU SVE SKRIVENE JAME I NE UKOPAJU SVI NEOPJEVANI PROFESORI, RADNICI, VOJNICI, BOSANCI KOJI SU IZMEDJU SMRTI I SRAMOTE IZABRALI SMRT. SRAM TE BILO, GENERACIJO, SA DRUGE STRANE SNA. SRAM TE BILO BOSNE I DJECE BOSANSKE. ZLATA CIKOTA LOGORAŠ IZ OMARSKE

Platforma je list gradjana BiH Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: H.Dzananovic, M. Midzic [email protected] [email protected] www.bihplatform.nl ziro racun ABN.AMRO br. 41.19.38.363

RADIO BOSNA, koji se emituje iz Medija centra u Amsterdamu, od sada i na internetu: www.salto.nl / FM Wereld Svake subote od 16.00 do 17.00 mozete slusati i ucestvovati u kontakt programu. Prijatno uz zvuke rodnog kraja i ostale sadrzaje! Urednik i voditelj programa: Halil Dzananovic



PREDSTAVLJANJE PISACA Nensi (Neno) Mujčinović, roñen je 13. novembra 1964. godine u Doboju. Završio je gimnaziju u Modriči i studirao Opštu književnost i bibliotekarstvo u Sarajevu. Do 1993. godine živio je Odžaku, a onda je dospio u Holandiju. Na Univerzitetu u Amsterdamu diplomirao je Slavistiku (Odsjek srpski i hrvatski jezik i književnost). Radi kao bibliotekar u Univerzitetskoj biblioteci u Amsterdamu. Prije i poslije rata objavljivao je kratke priče i pjesme u časopisima “Život”, “Književna revija”, “Bosanska vila”. 2003. godine izašla je njegova prva samostalnu knjiga pjesama i kratkih priča pod nazivom “Naše ruže niko ne dira”.

Razapeta Afrodita

“U bezbroju bića, do kraja vijeka, uzalud, uzalud vjeruj u vrstu.”

(“Razapeta Afrodita”, Tin Ujević)

Dan je bio skoro običan, rano-jesenji. Sunce je škiljilo iza oblaka. Neravnomjerno popadali po kotlini sunčevi zraci su se iz daljine činili kao komadi iscijepane krpe. Lagani vjetrić nanosio je miris paljevine. Par crvenih krovova lizala je vatra. Odnekud je dopiralo sporadično puškaranje, ali je ono bilo dovoljno daleko da su iskusniji momci već bili polijegali po travi i odmarali se. Samo sat vremena ranije ovdje je bio pakao. Počeo je u zoru hicima iz topova i minobacača koji su nemilice zasuli kuće smještene u kotlini. Onda je navalila pješadija. Okršaj je bio žestok. Praštalo je na sve strane. Na kraju se vojska iz naselja morala povući. Jedan dio vojnika dao se u potjeru za njom. H. je sjedio na zemlji i pušio. Šljem je skinuo i položio kraj sebe. U šljemu je ležala zgužvana kutija “Drine” i upaljač. Kosa mu je bila masna i sljepljena od znoja. - E, vala smo im sprašili! - rekao je M. ispruživši ruku ka H., iščekujući svoj red za cigaretu. - Vala jesmo. - odgovorio je H. i dodao mu cigaretu. - Znaš, nekad mislim da oni nisu nikakva vojska - nastavio je M. - samo ih malo pritisneš i oni bježe k’o zecovi … Kad bi mi imali ono što oni imaju, rat bi bio gotov za dva dana. - De ti pazi da ti ne požute prsti, to mi je zadnja! - izustio je H. uz smiješak. - Odo’ ja malo da procunjam. - dobacio je M. vraćajući mu cigaretu i otresajući prašinu sa hlača.



H. je pušio i pratio ga pogledom sve dok se nije izgubio meñu prvim kućama. Onda je bacio dogorjelu cigaretu i ispružio se čitavom dužinom po travi. Stavio je ruke pod glavu i gledao u nebo. Sunce je škiljilo iza oblaka. Neravnomjerno popadali po kotlini sunčevi zraci su se iz daljine činili kao komadi iscijepane krpe. Lagani vjetrić nanosio je miris paljevine. Par crvenih krovova lizala je vatra. Odnekuda je dopiralo sporadično puškaranje, ali je ono bilo dovoljno daleko … H. je otpio dobar gutljaj vode iz čuture, vratio je za pas, pridigao se, uzeo svoj šljem i oružje, i krenuo prema naselju. Kuće kraj kojih je prolazio nisu bile oštećene, izuzev jedne koja je nestajala u plamenu. - Zašto ih pale? - pomislio je. - Kuće barem nisu ništa krive. Posmatrao je svoje saborce. Provaljivali su u napuštene domove, iznosili stvari i tovarili ih na kamione. - Jarane, evo televizor za jednu cigaretu! - doviknuo je jedan sa kamiona. - Nemam jarane, sad sam zadnju ispušio! - odgovorio je i ne gledajući u njegovom pravcu. Nekoliko momaka sjedilo je u jednom dvorištu za drvenim stolom ispod lisnatog čokota vinove loze. Ispred njih je bila bogata trpeza. Pjevali su punih usta i nazdravljali uz smijeh. Jedan od njih glasno ga je pozdravio i pozvao da im se pridruži. On se nasmiješio, klimnuo im glavom i nastavio put. U centru je zatekao napušten tenk. Momci su kružili oko njega, uskakali u kupolu, iskakali iz nje, pa ponovo kružili oko tenka. - Ima li išta od njega? - upitao je. - Nema ništa, sve razvaljeno. Zakačio ga R. zoljom … Slušaj, vidiš onu zgradu tamo gdje stoje ona tri momka? - Ja. - To je bila škola. Tamo su držali naše. Otiñi tamo, matere ti, pa vidi šta su uradili u fiskulturnoj. Na samom ulazu u naznačenu zgradu gotovo se sudario sa M.-om. - Nemoj ić’ u fiskulturnu! - prosiktao je M. ne zastajkujući, pogleda uprtog u zemlju - Nemoj ić’ u fiskulturnu …



Škola je bila avetinjski prazna. Na prostranom hodniku zjapila su širom otvorena vrata učionica. Po podovima su ležale izvrnute stolice, papiri, aparati za gašenje požara, vojnički remenovi, ćebad, prazni sanduci municije, ženske čarape, drvene palice, izlomljene gramofonske ploče, fotografije, prazne boce, krvavi ručnici … H. je koračao polako kao po utrobi fantomskog broda. Vrata fiskulturne sale bila su pritvorena. Lagano ih je odgurnuo čizmom i zakoračio unutra. Prostorijom se širio smrad ljudskog znoja, neizvjetrenih cipela i fekalija. Niz plavih strunjača bio je pravilno poredan po parketu uzduž bočnih zidova. Parket, na mjestima iščupan i crn od gareži, škripao je pod njegovim nogama. Ispred zida preko puta ulaza stajao je koš sa koga je bio odvaljen obruč. Jedan zalutali golub mahao je krilima i udarao o visoke prozore sale. H. se osvrnuo oko sebe i na suprotnoj strani, tačno iznad ulaznih vrata, ugledo ljudsku priliku na zidu. Razapeta i prikucana raširenih ruku i nogu, na zidu je visila djevojka od nekih dvadeset-dvadeset pet godina. Bila je naga. Po njenim dugim i vitkim nogama (tankim u zglobovima i savršeno oblim u butinama) izasule su se modre fleke. Zategnute i raširene ruke isticale su pravilnost i punoću njenih grudi, čvrstoću svake rebrene kosti na njenom tijelu. Nakrivljena i oborena glava obrazom je počivala na desnoj mišici razapete ruke. Kosa joj je prekrivala lice. Ispod njenih blijedih dlanova i malih stopala, kao zaustavljeni slapovi, na zidu su se ocrtavali tragovi usirene krvi. H. je prišao bliže da joj osmotri lice. Zalutali golub mahao je krilima i udarao o visoke prozore sale. - Kako je lijepa … Bože, kako je lijepa! ... Kao anñeo! * Na izlazu ga je čekao M. i pružio mu cigaretu. H. ju je uzeo bez riječi, pripalio i otpuhnuo dim. - Jesi vidio kako je bila lijepa? - upitao je M. H. nije ništa rekao. Pušio je ćutke i pogledom prelazio po horizontu … Sunce je škiljilo iza oblaka. Neravnomjerno popadali po kotlini sunčevi zraci su se iz daljine činili kao komadi iscijepane krpe. Lagani vjetrić nanosio je miris paljevine. Par crvenih krovova lizala je vatra. Odnekuda je dopiralo sporadično puškaranje, ali je ono već bilo dovoljno daleko … - Kao anñeo … Baš kao anñeo. - pomislio je, i pogledom ponovo uronio u daljinu.



HUMANITARNI RAD

Almedina Ademovic iz Holandije poklonila kravu starici Vasviji

Nakon što je pročitala potresnu priču koja je objavljena prije nekoliko mjeseci u "Avazu", odlučila pomoći ovoj slijepoj starici Želja slijepe nane Vasvije Hasanović, koja godinama živi u prognaničkom kampu Odorovići kod Živinica, konačno se ispunila. Željela je da ima kravu kako bi njena porodica mogla preživjeti. Poklon joj je "dovela" mlada Bosanka Almedina Ademović koja živi u Holandiji.

Dar od diplome

Kada je pročitala potresnu priču o nani, koja je objavljena prije nekoliko mjeseci u "Avazu", Almedina je odlučila pomoći ovoj slijepoj starici. Priča je, kaže, počela ovako: Umjesto cvijeća i poklona, na dan kada je diplomirala svi su joj darivali novac. To je bila njena želja. Ta simpatična i skromna djevojka odlučila je na taj način prikupiti novac kojim će Hasanovićima kupiti kravu. U početku je mislila da će to biti dvije-tri stotine eura, ali situacija se preokrenula. Svi su krenuli u akciju. I njena razrednica iz srednje škole, profesorica Beatris, prikupljala je novac u školi u koju je išla Almedina. - Imala sam osjećaj da me Bog nagradio pa u Holandiji imam sve. Onda sam ja poželjela uzvratiti neko dobro - priča Almedina.

Pomoć dobrih ljudi

Kada su prije nekoliko dana odveli kravu nani Vasviji, u skromnom domu Hasanovića nije bilo kraja sreći. Prvo su suze pokvasile nanino lice, a onda su svi odreda blagosiljali Almedinu. Nisu mogli vjerovati da još postoje dobri ljudi. Prije dva-tri dana krava se i otelila. Sedamdesetogodišnja nana Vasvija živi sa kćerkom, zetom i dva maloljetna unuka. Otkako su protjerani iz rodne Vlasenice, priča nana, potucali su se "od nemila do nedraga". U kući niko ne radi, siju malo bašte i uglavnom preživljavaju od pomoći dobrih ljudi.

H.Handzic



REAKCIJE SA WEB STRANICE PLATFORME

Gosp. Kuricu,

Od srca se zahvaljujem na postavci web stranice na vasu platformu weba.

Zelim Vas izvjestiti da sam u toku ovih aktivnosti cuo pricu Zaima Kurtica iz Lepenice kod Tesnja, naime Zaim mi je ispricao da mu se javio donator za njegovu bolesnu djevojcicu Merimu. Donator se yove Serif Cosic, biznismen iz Australije koji je na sebe uzeo da do kraja zivota izdrzava sve troskove za Merimino lijecenje. Odmah istog dana kada su se vidjeli u Jablanici, Serif je maloj Merimi kupio najnoviji racunar sa svim dodacima i u koveratu 6 000 KM. A u buducnosti bilo kakve troskove on ce snositi kao i placanje Internet usluga, jer je Merima odmah nakon dva tri dana skopcana na Internet. Tako da je ovim cinom Zaim rijesio sve svoje probleme.

Humanista Hadzib Salkic, Travnik

Documents

PROMOCIJA KNJIGE PROF. DR. SMAILA CEKICA AGRESIJA … Bosna/Nasa Bosna 5.pdfPROMOCIJA KNJIGE PROF. DR. SMAILA CEKICA AGRESIJA ... koje su bile veoma posjecene i gdje se otvoreno razgovaralo