IVAN TEKIĆ

PROSTORNE PROMJENE NASTALE

POŠUMLJAVANJEM ALEPSKIM BOROM NA ŠIREM

ŠIBENSKOM PODRUČJU

Diplomski rad

predan na ocjenu Geografskom odsjeku

Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

radi stjecanja akademskog zvanja

magistra geografije

Zagreb, 2013.

II

Ovaj je diplomski rad izrađen u sklopu diplomskog istraživačkog studija geografije

Fizička geografija s geoekologijom pri Geografskom odsjeku Prirodoslovno-

matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom

redovite profesorice dr. sc. Borne Fürst-Bjeliš

III

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište u Zagrebu Diplomski rad

Prirodoslovno - matematički fakultet

Geografski odsjek

PROSTORNE PROMJENE NASTALE POŠUMLJAVANJEM ALEPSKIM BOROM

NA ŠIREM ŠIBENSKOM PROSTORU

IVAN TEKIĆ

Tisućljetna interakcija čovjeka i okoliša na Mediteranu dovela je do nestanka velikih

šumskih pokrova što se odrazilo neravotežom u ekološkim uvjetima. U svrhu

zaustavljanja intenzivnih procesa erozije koji su zbog toga nastali počelo se krajem

19. stoljeća pošumljavati alepskim borom, vrstom izvrsno prilagođenom na surove

uvjete krškog prostora. Na širem šibenskom području koje je dio velike regije

Mediterana do tada je alepski bor rastao samo na otoku Krapnju, ali podizanjem

novih sastojina putem pošumljavanja dolazi do njegovog invazivnog širenja. U

obalnim prostorima novopodignute šume su iskorištene u turističke svrhe pa u njima

ubrzo počinju nicati hotelska naselja i kampovi, dok u zaobalju pošumljavanje ima za

cilj potaknuti regeneraciju tla na kamenjaru i povratak autohtone klimazonalne

vegetacije hrasta crnike. Intenzivno širenje alepskog bora također prate i promjene u

mikroklimi i životinjskim zajednicama, međutim opsežnija istraživanja o ovoj sve

važnijoj vrsti i njenim utjecajima kod nas se malo provode.

70 stranica, 21 grafički prilog, 1 tablica, 90 bibliografskih referenci; izvornik na hrvatskom jeziku

Ključne riječi: alepski bor, erozija, općekorisne funkcije šume, turizam, vegetacija

Voditelj: Dr. sc. Borna Fürst-Bjeliš, red. prof.

Povjerenstvo: Dr. sc. Ivan Zupanc, doc.

Dr. sc. Anamarija Durbešić

Rad prihvaćen: 10.9.2013.

Rad je pohranjen u Središnjoj geografskoj knjižnici Prirodoslovno–matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Marulićev trg 19, Zagreb, Hrvatska.

IV

BASIC DOCUMENTATION CARD

University of Zagreb Master Thesis

Faculty of Science

Depratment of Geography

SPATIAL CHANGES CAUSED BY THE REFORESTATION WITH ALEPPO PINE

IN BROADER AREA OF ŠIBENIK

A few thousand years long interaction between humans and their environment in

Mediterranean basin has led to dissapearance of vast forested areas which in return

disrupted the ecological balance. As a means of mitigating intensive erosion

processes that started because of it at the beginning of 19th century reforestation

with aleppo pine started, a plant that was very well adapted to the harsh condition of

the karst areas. In the broader area of Šibenik, which is a part of the Mediterranean,

aleppo pine grew only on the island of Krapanj, but emergence of new stands

through reforestation program led to his invasive spreading. In the coastal parts new

forests where used for turistical purposes and hotel areas and camps where built

inside of them while in inner parts main objective of resorestation was the renewal of

soil and return of autochthonous vegetaton of holm oak. Intensive spreading of

aleppo pine changed microclimate and disturbed animal populations but there is a

general lack of research concerning the effects of this species that is becoming more

and more important.

70 pages, 21 figures, 1 table, 90 references; original in Croatian

Keywords: aleppo pine, erosion, non-material forest values, tourism, vegetation

Supervisor: Borna Fürst-Bjeliš, Ph D, Full professor

Reviewers: Ivan Zupanc, Ph D, Assistant Proffesor

Anamarija Durbešić, Ph D

Thesis accepted: 10.9.2013.

Thesis deposited in Central Geographic Library, Faculty of Science, University of Zagreb, Marulićev trg 19, Zagreb, Croatia.

V

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................1

1.1. PROSTORNI OBUHVAT ISTRAŽIVANJA ...................................................................2

1.2. CILJ, ZADACI I HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA ...............................................................3

2. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA......................................................................4

3. METODOLOGIJA RADA....................................................................................................6

4. PROMJENE VEGETACIJSKOG POKROVA NA MEDITERANU .......................................7

4.1. GRANICA MEDITERANA ...........................................................................................7

4.2. NASTANAK I PROMJENE MEDITERANSKOG VEGETACIJSKOG POKROVA DO

20. STOLJEĆA ...........................................................................................................8

4.3. UČINCI DEFORESTACIJE NA MEDITERANU .........................................................12

4.4. SUVREMENE PROMJENE VEGETACIJSKOG POKROVA NA MEDITERANU .......14

5. DINAMIKA VEGETACIJSKOG POKROVA U PRIMORSKOJ HRVATSKOJ ....................16

6. UTJECAJ ALEPSKOG BORA NA DINAMIKU PROSTORNIH ELEMENATA ŠIREG

ŠIBENSKOG PODRUČJA ...............................................................................................20

6.1. IZBOR I ODLIKE ALEPSKOG BORA ZA POŠUMLJAVANJE DALMATINSKOG

KRŠA ........................................................................................................................20

6.2. ANALIZA UTJECAJA POŠUMLJAVANJA ALEPSKIM BOROM NA PROSTORNE

ELEMENTE ŠIREG ŠIBENSKOG PODRUČJA ........................................................23

6.2.1. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na vegetacijski pokrov .............................24

6.2.2. Utjecaj pošumljanja alepskim borom na tlo i hidrološke procese na širem

šibenskom prostoru ..............................................................................................37

6.2.3. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na mikroklimatska obilježja šireg šibenskog

prostora ................................................................................................................43

6.2.4. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na životinjske zajednice šireg šibenskog

prostora ................................................................................................................45

6.2.5. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na gospodarske djelatnosti šireg šibenskog

prostora ................................................................................................................46

6.2.6. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na turizam i rekreaciju šireg šibenskog

prostora ................................................................................................................48

6.3. SINTEZA PROSTORNIH UTJECAJA POŠUMLJAVANJA ALEPSKOG BORA NA

ŠIREM ŠIBENSKOM PROSTORU ...........................................................................57

7. REZULTATI I RASPRAVA ...............................................................................................60

8. ZAKLJUČAK ....................................................................................................................61

9. POPIS LITERATURE I IZVORA PODATAKA ..................................................................62

9.1. POPIS LITERATURE ................................................................................................62

9.2. POPIS IZVORA PODATAKA ....................................................................................70

VI

ZAHVALA

Ovo istraživanje ne bi moglo biti kvalitetno obavljeno bez pomoći dr. sc.

Anamarije Durbešić koja mi je omogućila suradnju s Hrvatskim šumama pa joj se

ovim putem posebno zahvaljujem. Isto se tako zahvaljujem tvrtci Hrvatske šume na

ustupljenim podacima korištenim tijekom izrade ovog rada.

Zahvaljujem se također i red. prof. dr. sc. Borni Fürst-Bjeliš pod čijim je

mentorstvom ovaj rad napravljen što je više puta pokazala spremnost i želju pomoći s

literaturom pa čak i onda kada to nisam pitao.

Hvala i mom kolegi Nevenu Tandariću na savjetima i kritikama tijekom pisanja

rada koji su doprinjeli njegovoj kvaliteti te majci Ivani Tekić što je odvojila vremena

iscrpno proći cijeli rad i upozoriti na greške u pisanju.

1

1. UVOD

Hrvatska u svom primorskom dijelu pripada mediteranskoj regiji koju

obilježavaju karakteristični kulturni pejzaži proistekli iz tisućljetne interakcije čovjeka i

njegovog okoliša, a jedno od najbitnijih obilježja te interakcije bilo je intezivno

iskorištavanje prirodnih resursa. Tijekom tog procesa šumski prostori pretrpjeli su

najviše štete. Rezultat antropogenog djelovanja na šume, kojem smo svjedoci danas,

je nestanak autohtone klimazonalne vegetacije i dramatično ogoljavanje pejzaža na

razinu kamenjara. Navedeni proces se odvijao na cijelom Mediteranu, uključujući i

hrvatsku obalu, a bilo je potrebno mnogo stoljeća kako bi se stvorila svijest o važnosti

šuma i negativnim procesima koji su uzrokovani njenim uklanjanjem.

Šume vrše brojne i međusobno isprepletene društvene, ekonomske i okolišne

funkcije. Izvor drvne građe, estetska uloga, turistički resurs, hidrološke funkcije,

rekreacijski prostor, mikroklimatski modifikator, apsorpcija aeropolutanata – samo su

neke od važnih funkcija koje čine šume jednim od najvrijednijih prirodnih resursa

(Christopoulou, 2011). Razumijevanje važnosti postojanja šuma u prostoru i njenih

korisnih funkcija dovelo je naposlijetku do pojave intezivnog procesa pošumljavanja,

kako na cijelom Mediteranu, tako i na hrvatskoj obali. Za pošumljavanje su šumari

odabrali nekoliko vrsta koje su svojim obilježjima odgovarale zadanoj svrsi, ali s

vremenom je u upotrebi počeo dominirati alepski bor (Pinus halepensis Mill.).

Namjerna sadnja uglavnom jedne biljne vrste potaknula je do njeno intenzivno širenje

u prostoru, a samim time i do razne promjene u cijelim ekosustavima što se se na

kraju odražava i na čovjeka, odnosno njegove djelatnosti. Upravo tim promjenama u

prostoru koje su posljedica pošumljava alepskim borom bavit će se ovo istraživanje.

2

1.1. PROSTORNI OBUHVAT ISTRAŽIVANJA

Prostor obuhvaćen ovim istraživanjem prostire se od istočnog ruba naselja

Sveti Filip i Jakov kraj Biograda na Moru na sjeverozapadu do južnog ruba

Primoštena na jugoistoku (sl. 1), a zbog lakše obrade podataka uglavnom prati

granice gospodarskih jedinica koje su u nadležnosti Hrvatskih šuma. Tako prostor

istraživanja obuhvaća gospodarsku jedinicu Biograd na prostoru Šumarije Biograd te

gospodarske jedinice Hartić, Jamina i Jelinjak na prostoru Šumarije Šibenik

uključujući i pripadajuće im otoke.

Iako je prvotni ciljani prostor istraživanja bio Šibenik sa svojom okolicom, zbog

značajnih prostora pošumljenih alepskim borom u istraživanje je uključena i

gospodarska jedinica Biograd koja se nalazi u susjednoj Zadarskoj županiji .

Gospodarske jedinice Biograd, Hartić i Jamina su u potpunosti uključene u prostor

istraživanja dok on ne obuhvaća cijelu Gospodarsku jedinicu Jelinjak već granica

prolazi brdom Jelinjak prema zapadno te se nastavlja južno do Primoštena

uključujući obalni pojas širine jednog kilometra. Ostatak Gospodarske jedinice

Jelinjak zbog nemogućnosti kvalitetne obrade podataka nije obuhvaćen

istraživanjem. Ovako određenim granicama obuhvaćen je kopneni prostor površine

483,8 km².

Slika 1. Granica prostora istraživanja

3

1.2. CILJ, ZADACI I HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Osnovni cilj ovog rada jest detektirati najvažnije prostorne promjene u

odabranom području istraživanja koje su izravno ili neizravno posljedica

pošumljavanja alepskim borom koje se provodi već više od stotinu godina. S obzirom

da je Šibenik s okolicom dio velike regije Mediterana i s njom dijeli brojna obilježja

poput klime, vegetacije, duge naseljenosti, odnosno dugotrajnog antropogenog

utjecaja na okoliš, karakterističnog načina života uvjetovanog gospodarskim

aktivnostima i dr., prvo će se razmotriti širi kontekst degradacije šuma i procesa

pošumljavanja u cijeloj mediteranskoj regiji, a zatim i za hrvatsko priobalje. Takav

pristup koji će biti prisutan u prvom dijelu ovog rada odgovara povijesnookolišnom

pristupu, odnosno novijoj znanstvenoj disciplini koja se bavi proučavanjem interakcije

čovjeka i okoliša kroz prošlost (Hughes, 2011). Tim pristupom će se pokušati

prikazati kako je nastao današnji pejzaž i zbog čega je pošumljavanje alepskim

borom uopće potrebno. Drugi dio rada bavit će se analizom konkretnih utjecaja

pošumljavanja alepskim borom na pojedine elemente prostora nakon čega će

uslijediti sinteza spoznaja i procjena dinamike promjena u istraživanom prostoru.

Nakon obrade dostupne literature i službenih podataka dobivenih iz Hrvatskih

šuma, ali u nedostatku konkretnih kvantitativnih pokazatelja, formirane su sljedeće

hipoteze koje će ovim radom biti ispitane:

1. Šume alepskog bora na istraživanom prostoru ne pokazuju znakove

pospješivanja sukcesije autohtone vegetacije hrasta crnike.

2. Stvarna rasprostranjenost alepskog bora na istraživanom prostoru mnogo je

veća nego je prikazano u službenim podacima.

3. Najznačajnija općekorisna funkcija šuma alepskog bora na istraživanom

prostoru je ona turistička.

4

2. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA

Tematika pošumljavanja alepskim borom ulazi dominantno u interesno

područje šumarstva pa je većina dostupnih radova pisana upravo od strane šumara.

U literaturi su najviše obrađeni utjecaji alepskog bora na vegetacijski pokrov prostora

u kojem se nalazi te erozijski procesi nastali na opožarenim površinama alepskog

bora. Radova koji se bave alepskim borom na prostoru istraživanja je svega nekoliko,

a u literaturi prevladava opći nedostatak kvantitativnih podataka kojim bi se mogle

vršiti konkretne analize.

Prvo poznato djelo koje spominje alepski bor na širem području Šibenika

napisao je Visiani (1842) dok je Prgin (1995) napisao magistarski rad u kojem

dokazuje vrlo uspješno uspijevanje alepskog bora na šibenskom prostoru. U sklopu

projekta COAST Mitić i suradnici (2009) se bave održivim korištenjem biološke i

pejzažne raznolikosti na dalmatinskoj obali te između ostalog pišu i o području

estuarija Krke pri čemu upozoravaju na invazivno širenje alepskog bora. Zarastanje

otoka Žirja alepskim borom spominje Pandža (2003), a o istom procesu na otoku

Zlarinu pišu Trinajstić i Pavletić (1999). Prgin (2003) u kratkom članku opisuje razloge

i tijek pošumljavanja otoka Obonjana i Velike Sestrice.

O povijesti okoliša Mediterana, odnosno interakcijama čovjeka i njegovog

okoliša u posljednjih 10 000 godina, piše Hughes (2005) pri čemu objašnjava tijek

nastanka karakterističnog mediteranskog pejzaža. Promjene vegetacijskog pokrova

na Mediteranu i njihove uzroke opisuju i Faulkner i Hill (1997), Grove (2001), di

Pasquale i suradnici (2004), Quézel (2004) te Harriet (2009). Vallejo (2005) daje

primjer uspješnog pošumljavanja alepskim borom u Španjolskoj, a Meštrović sa

suradnicima (2011a) i Matić sa suradnicima (2011b) prikazuju povijest pošumljavanja

u hrvatskom priobalju.

Dubravac sa suradnicima (2006) postavlja tri pokusne plohe u šume alepskog

bora na različitim lokacijama od kojih je jedna na prostoru Šibensko-kninske županije

i ispituje obnovu alepskoga bora i ostalih biljaka na opožarenoj površini. O problemu

sukcesije vegetacije na opožarenim površinama alepskog bora pisali su još Trinajstić

(1993) i Matić sa suradnicima (2011a) pri čemu ukazuju na negativan učinak

alepskog bora na obnovu preostale vegetacije nakon požara. Daskalakou i Thanos

(2004) na temelju istraživanja u Grčkoj dolaze do bitnih spoznaja o ovisnosti

5

regeneracije alepskog bora na opožarenoj površini i klimatskih uvjeta. Goudelis sa

suradnicima (2008) i Zagas sa suradnicima (2004) istražuju i dokazuju iznimno

negativan učinak dvaju uzastopnih požara na regeneraciju alepskog bora dok

Butorac sa suradnicima (2009) istražuje površinsko otjecanje u opožarenim šumama

alepskog bora i dokazuje povećane gubitke tla.

Na veliku zapaljivost i akumulaciju goriva u šumama alepskog bora upozorava

Španjol sa suradnicima (2011a), a o poticajnom utjecaju šumske prostirke alepskog

bora na širenje požara Brčić sa suradnicima (2011) i Španjol (2011).

Ruiz-Mirazo i Gonzalez-Rebollar (2013) pišu o pozitivnom utjecaju njege šume

alepskog bora na rast autohtone vegetacije dok na prostoru Hrvatske o istoj temi pišu

Prgin (2005) i Španjol sa suradnicima (2010). Tolić (1996) i Matić sa suradnicima

(1997) na temelju svojih istraživanja također ističu važnost njege mlade šume

alepskog bora kako bi ona mogla ispuniti svoje ekološke i društvene funkcije, a

Pausas sa suradnicima (2004) predlaže pošumljavanje kombiniranjem autohtonih

hrastova i borovih šuma.

Way (2006) i Miles (2009) pišu o negativnim učincima invazivnog širenja

alepskog bora u divljini Australije dok Vogiatzakis sa suradnicima (2005) ističe

negativne, invazivne karakteristike alepskog bora na Mediteranu. Maestre i Cortina

(2004) napominju kako kritički osvrt i analiza ekološkog učinka plantaža alepskog

bora u semiaridnim prostorima mediteranskog bazena još nije napravljena te ističu

njenu važnost i potrebu za razumijevanjem ekoloških posljedica pošumljavanja.

Horak i Marušić (2001) svojim istraživanjem dolaze do rezultata da

mediteranske šume u percepcijama turista predstavljaju jedan od tri najznačajnija

elementa imagea hrvatske obale i otoka, što potvrđuju Weber i suradnici (2002),

Marušić i suradnici (2005, 2010). O važnosti postojanja šuma alepskog bora za

razvoj turizma na priobalju pisali su još prije pola stoljeća Tkalčić i suradnici (1965),

Golubović i Meštrović (1966), Bura (1972), Vidaković (1972), Jedlowski (1977) i

Tomašević (1979).

Chirino sa suradnicima (2006) ispituje učinke plantaža alepskog bora na otjecanje

padalina, eroziju tla i raznolikost biljnih vrsta. O protuerozijskoj, hidrološkoj i

vodozaštitnoj ulozi sredozemnih šuma u Hrvatskoj pišu Topić i suradnici (2006) i

Topić i Butorac (2011).

6

3. METODOLOGIJA RADA

Ovaj rad temelji se, osim na svjetskoj i hrvatskoj stručnoj i znanstvenoj

literaturi, na podacima koji su dobiveni od Hrvatskih šuma te terenskom i

kabinetskom radu. Iz tvrtke Hrvatske šume dobiveni su podaci o gospodarskim

jedinicama obuhvaćenim prostorom istraživanja koji uključuju trenutno stanje

vegetacijskog pokrova te planove gospodarenja za devetogodišnje razdoblje koje se

razlikuje za svaku gospodarsku jedinicu, ali se sva nalaze u vremenskom rasponu od

2004. do 2022. Također, uz pomoć stručne suradnice Hrvatskih šuma A. Durbešić u

softveru ArcMap 10.0 je napravljena karta koja prikazuje dominantan tip

vegetacijskog pokrova na površinama kojima upravljaju Hrvatske šume dok je

podacima iz baze podataka CORINE Land Cover Hrvatska dobiveno stanje na

preostalim površinama.

Kako bi se stekao uvid u stvarno stanje rasprostranjenosti alepskog bora na

definiranom prostoru, izvršen je kombinirani terenski i kabinetski rad. Uz pomoć

satelitskih snimaka dobivenih sa stranice GoogleMaps, aplikacije Street view te

Državne geodetske uprave u softveru ArcMap 10.0 izrađena je karta

rasprostranjenosti alepskog bora na području istraživanja. Terenski obilazak

zahtijevala su ona područja gdje se vegetacijski pokrov nije jasno mogao iščitati iz

satelitskih snimaka. Preostali kartografski prikazi također su nastali u istom softveru.

Konačno su izravni i neizravni utjecaji pošumljavanja na prostorne elemente

istraživanog područja obrađeni kvalitativnom analizom pri čemu su uzeti u obzir

podaci o konkretnim utjecajima u istraživanom prostoru i podaci o utjecajima u

drugim prostorima koji su primjenjivi u istraživanom prostoru. Rezultati analize potom

su sintetizirani kroz utjecaj pošumljavanja alepskim borom na upravljanje i

gospodarenje istraživanim prostorom.

7

4. PROMJENE VEGETACIJSKOG POKROVA NA MEDITERANU

4.1. GRANICA MEDITERANA

Kada se govori o Mediteranu kao regiji i stručnom terminu, treba imati na umu

da njegove granice nisu jednoznačno usklađene te se zapravo veoma razlikuju

ovisno iz kojeg aspekta Mediteran promatramo. U najužem smislu mediteranska

regija obuhvaća Sredozemno more s pripadajućim manjim morima te svo susjedno

kopno, a koliko u unutrašnjost kopna prodire ovisi o različitim političkim, etnološkim,

biogeografskim, orografskim, klimatskim i drugim faktorima. Prema Hughesu (2005)

prostorni obuhvat mediteranske regije na kopnu ovisi o mediteranskoj klimi i

postojanju specifičnih mediteranskih ekosustava, odnosno mediteranskih pejzaža, u

prošlosti i danas. U biološkim znanostima za definiranje Mediterana također se služe

klimatskim parametrima te vegetacijskim pokrovom koji je u izravnoj vezi s njima pa

se Mediteran i u fitogeografskom pogledu može definirati kao područje

rasprostranjenosti karakteristične mediteranske vegetacije s biljnim vrstama koje

uglavnom ne rastu u drugim prostorima svijeta (Trinajstić, 1998). S obzirom da se

ovaj rad bavi alepskim borom kao jednom od specifičnih mediteranskih biljnih vrsta

pri definiranju Mediterana koristit će se klimatski i vegetacijski parametar što

podrazumijeva da Mediteran obuhvaća Sredozemno i Crno more s pripadajućim

manjim morima i susjedno kopno na kojem prevladava sredozemni tip klime (Cs) pod

čijim su se utjecajem razvile specifična mediteranska vegetacija i biljne vrste, između

ostalih i alepski bor.

Mediteranska regija u užem smislu na prostoru Hrvatske bi prema navedenim

kriterijima sezala do rasprostranjenosti vazdazelene šumske vegetacije kojom

dominira hrast crnika (Quercus ilex) i uglavnom se podudara s prostornim obuhvatom

sredozemne klime dok bi u širem smislu mediteranska regija obuhvaćala i listopadne

šume hrasta medunca (submediteranska regija) koje rastu sve do primorskih padina

Dinarida na kojima počinju rasti šume bukve (Trinajstić, 1998, 2011). Na širem

šibenskom prostoru granica između šuma hrasta crnike i submediteranskih

listopadnih šuma prolazi sredinom Prokljanskog jezera: od Guduče s jedne strane

jezera do brežuljaka južno od Mikulandra (Bilice) s druge strane jezera (Marković i

dr., 1993, prema Mitić, 2009). Međutim, takva granica između prave mediteranske

8

(vazdazelene) i submediteranske (listopadne) vegetacijske regije nije jasna već na

kontaktnom području dolazi do miješanja vazdazelenih i listopadnih elemenata.

Prema navedenom kriteriju definirani prostor istraživanja dio je veće regije

Mediterana pa zajedno s njom dijeli brojna važna obilježja. Kako bi se bolje razumjeli

procesi koji su se odvijali na ovom malom prostoru, bitno je proučiti širi kontekst

zbivanja u cjelokupnom Mediteranu.

4.2. NASTANAK I PROMJENE MEDITERANSKOG VEGETACIJSKOG

POKROVA DO 20. STOLJEĆA

Mediteranske florne vrste i karakteristična vegetacija počinju se formirati još u

pliocenu, međutim samo je manji broj vrsta preživio iz tog razdoblja. Od mnogo je

većeg značenja stalna izmjena glacijala i interglacijala prije 2 milijuna godina jer je

njihov učinak na vegetaciju bio uvelike drugačiji na Mediteranu nego u ostatku

Europe. Dok su se središnja i cijela sjeverna Europa nalazile pod ledenim pokrovom,

Mediteran, koji zbog utjecaja toplih maritimnih zračnih masa nije bio pod ledom,

predstavljao je svojevrsni refugij u kojem su biljne populacije preživljavale glacijacije

odakle bi se nakon zatopljenja ponovno širile (Grove i Rackham, 2001). Upravo zbog

tog razloga je ovaj prostor u florističkom smislu vrlo bogat te obiluje s preko 25 000

vrsta na svega 2,3 milijuna km² u odnosu na nemediteranski dio Europe koji zauzima

gotovo 8 milijuna km², a broji svega 6 000 vrsta (Quézel, 2004; Harriet, 2009).

Hughes (2005) navodi da primjerice Grčka ima 3 puta više biljnih vrsta nego

britansko otočje, iako je površinom dva puta manja te broji nešto manje od 4 000

endema dok ih je na cijelom Mediteranu oko 12 000.

Oko 11 000 godina BP1 klima na Mediteranu postaje sušnija te dolazi do

povlačenja vrsta karakterističnih za hladnije krajeve, a na njihovo mjesto dolaze vrste

prilagođene umjerenijoj klimi. Najrasprostranjenija vrsta postaje hrast crnika, a oko 7

000 godine BP prevladavaju gotovo sve vrste koje postoje i danas. Posljednje

značajnije širenje novih biljnih vrsta dogodilo se oko 6 000 godina BP kada se od

istoka Mediterana prema zapadu šire maslina i žitarice čime dolazi do pojave

poljoprivrede (Grove i Rackham, 2001).

1 BP = prije sadašnjosti (eng. before present), kratica koja se koristi u nekim disciplinama u svrhu datiranja. Kako se trenutak sadašnjosti neprestano mijenja kao standardna početna točka uzet je datum 1. 1. 1950. godine (Simmons, I., 2010:32).

9

Iako je današnja vegetacijska struktura na Mediteranu odraz klimatskih

promjena koje su nastupile završetkom posljednjeg ledenog doba, izuzev tog

prirodnog čimbenika u regiji se oko 7 000 godina BP dogodila eksplozija neolitskih

kultura ratara i stočara koji su također imali iznimno velik utjecaj na ekološke uvjete

(Quézel, 2004). Može se reći da su prirodni čimbenici imali glavni utjecaj na

oblikovanje mediteranske vegetacije do atlantskog perioda2 dok je antropogeni

utjecaj više ili manje dominantan u razdoblju koje je uslijedilo nakon njega odnosno

nakon pojave i širenja poljoprivrede. Evolucijski gledano većina postojećih

ekosustava na Mediteranu vremenski ne postoji dugo (klima je postala slična

današnjoj tek prije oko 11 000 godina) što znači da se biljne vrste u tom okolišujoš

uvijek prilagođavaju. Osim toga klimatski uvjeti slični današnjima postoje jedva nešto

duže nego što traju intenzivni antropogeni utjecaji pa je vrlo teško razlučiti

antropogene od prirodnih utjecaja na vegetaciju (Grove i Rackham, 2001). Nakon

atlantskog perioda tijekom nekoliko tisućljeća, s izuzetkom manjih planinskih

područja, ljudi su drastično izmijenili ekološke uvjete koji su se do tada stvarali pa je

zbog toga danas za nizinska područja gotovo nemoguće pretpostaviti i dokazati

vegetacijski sastav koji je postojao i koji bi se razvijao da se nije pojavio čovjek

(Quézel, 2004).

Prema Blondelu i Médailu (2009) dva su suprotstavljena stava o odnosu

čovjeka i mediteranskih ekosustava. Prvi zastupa mišljenje da je čovjek intenzivnom

sječom, ispašom i požarima narušio ekosustave i uzrokovao degradacije nekoć

prostranih šuma dok prema drugoj teoriji takvi idealizirani šumski prostori nikad nisu

ni postojali na Mediteranu već je čovjek svojim aktivnostima samo održavao savanski

izgled pejzaža kakav inače prevladava u semiaridnim prostorima u koje spada

Mediteran. Ova druga teorija zahtijeva oprez pri korištenju termina „degradacija“ jer

se njime pretpostavlja postojanje idealnog pejzaža nekoć u prošlosti ili projiciraju

vlastite ideje kako bi pejzaž trebao izgledati što ponekad ne odgovara realnosti

(Grove i Rackham, 2001).

U svakom slučaju, činjenica je da je današnji mediteranski pejzaž rezultat

tisućljetne interakcije čovjeka i ostalih elemenata ekosustava pa studije o

vegetacijskoj dinamici na prostoru Mediterana u svojoj srži predstavljaju prikaz

2 Atlantski period – razdoblje koje je u Europi trajalo od 8000 godina do 5000 godina BP, a karakterizirala ga je

iznadprosječno topla klima (Hogan, 2012).

10

kompleksne interakcije čovjeka i vegetacije (di Pasquale i dr., 2004; Mulligan i dr.,

2004). Nestanak šuma je bio jedan od najvažnijih i najširih utjecaja ranih kultura na

prostoru Mediterana. Šume nisu nestale s cijelog prostora Mediterana, ali se njihova

površina drastično smanjila na što ukazuju najnovije palinološke analize (Hughes,

2005). One također ukazuju na to da je značajnije organizirano upravljanje šumama

uz pomoć vatre i sječe započelo već oko 7000 BP (Harriet, 2009) u sklopu opće

pojave intenzivnijeg iskorištavanja prirodnih resursa od strane lovaca sakupljača, ali i

prvih ratara, što predstavlja početak stvaranja karakterističnog mediteranskog

kulturnog pejzaža.

Širenje neolitskih kultura transformiralo je pejzaž iz prvobitnih šuma u mozaik

s okupljenim šumarcima odvojenim poljoprivrednim površinama koje su predstavljale

novi element u prostoru kao i jedan od glavnih uzroka nestanka šuma. Ekonomska

iskoristivost biljnih vrsta u prošlosti oblikovala je pejzaž na prostoru Mediterana

kakvog danas poznajemo jer su se upotrebljive vrste intenzivno iskorištavale i

polagano nestajale, neiskoristive uništavale, a neke biljne vrste su slijedile širenje

civilizacija u prostornom smislu zbog iznimne vrijednosti koje su predstavljale

čovjeku, a to su primarno žitarice, maslina i vinova loza. Zbog toga neke vrste

predstavljaju problem u klasičnim biogeografskim studijama jer je njihovo širenje

dominantno uzrokovano antropogenim djelovanjem, a ne ekološkim faktorima

rasprostranjivanja pa se tako između ostalih gleda i na današnju raširenost alepskog

bora (di Pasquale i dr., 2004) o čemu će biti riječ kasnije.

Uklanjanje šuma radi dobivanja obradivih površina nije bio jedini uzrok sječe.

Drvo je u to vrijeme bilo glavni građevni materijal pa su se od njega gradile kuće i

druge građevine, brodovi, oruđa i oružja te je također bilo glavni i gotovo jedini izvor

goriva za ogrjev, osvjetljenje, kuhanje, proizvodnju ugljena i metala. Za ogrjev,

kuhanje, osvjetljenje te za metalurgiju i proizvodnju keramike koristilo se preko 90%

posječenog drva (Grove i Rackham, 2001; Hughes, 2005). Karakteristična

sredozemna klima stvorila je uvjete za razvoj transhumantnog stočarenja koje

također predstavlja jedan od ključnih faktora u preoblikovanju vegetacije i pejzaža

tijekom mnogih stoljeća, a intenzitet ispaše se povećavao od trenutka domestikacije

ovaca, koza i stoke pa sve do 20. stoljeća (di Pasquale i dr., 2004). U većini

slučajeva broj domaćih životinja na ispaši je uvelike nadilazio ekološku nosivost

prostora što je vršilo iznimno velik pritisak na vegetaciju, stoga su prvo nestajale

11

hranjive biljke, a uskoro i one tvrđe i otpornije. Posebno je bila pogubna ispaša na

područjima gdje se vršila sječa šuma jer bi koze i ovce popasle ponik3 stabala prije

nego bi se ona mogla razviti što je u potpunosti sprečavalo obnovu drvenaste

vegetacije, a pejzaž je postupno poprimao savanski izgled (Grove i Rackham, 2001).

Požari su također imali značajnu ulogu u deforestaciji Mediterana, međutim sami po

sebi oni ne predstavljaju opasnost za opstanak mediteranske vegetacijske zajednice

hrasta crnike jer je ona evolucijski njima prilagođena i brzo se obnavlja u slučaju da

požari nisu prečesti. Deforestaciju, često dugoročnu, vatra uzrokuje u kombinaciji s

drugim faktorima i to prvenstveno s ispašom na opožarenom području (Hughes,

2005).

Iz antičkog doba opstala su zapisana brojna svjedočanstva o intenzitetu

deforestacije na Mediteranu. Platon u 4. stoljeću p. n. e. u svom djelu Critias opisuje

deforestaciju Atike i piše o brdima nekoć obraslima šumom na kojima su kiše nakon

sječe stabala isprale tlo te ogolile pejzaž do kamena (Vallejo, 2005). U istom

vremenskom razdoblju Teofrast navodi da je zbog izgradnje hramova u Ateni

posječena okolna šuma pa se drvo moralo nabavljati čak iz Makedonije. Diodorus je

pisao o nestajanju velikih šuma na prostoru Španjolske i Sicilije dok Strabon opisuje

nestanak šuma u okolici Pise zbog potreba brodogradnje i građevinskih zahvata u

Rimu. Navedeni pisci su samo dio od velikog broja onih koji su uočili uznapredovali

proces deforestacije na čitavom prostoru Mediterana i upozoravali na njene štetne

posljedice (Hughes i Thirgood, 1982).

Koliko je povezana dinamika kretanja broja stanovnika s promjenama

vegetacijskog pokrova svjedoči činjenica da je nakon propasti Rimskog Carstva i

opadanja broja stanovnika zbog barbarskih provala došlo do spontane obnove

vegetacije na većem dijelu Mediterana. Takvo stanje potrajalo je nekoliko stoljeća

kada od 11. stoljeća ponovo dolazi do porasta broja stanovnika, širenja poljoprivrede,

gradnje cesta, rudnika metala, naselja i obrambenih zidina, paljenja šuma jer su

predstavljale barijere za ekonomske aktivnosti i brojnih drugih procesa koji su

nastavili intenzivnu deforestaciju. Početkom novog vijeka brodogradnja je bila

primarni uzročnik sječe stabala, a poboljšanje cestovnog prometa deforestaciji je

izložilo i ona udaljenija nepristupačnija područja. Utjecaj sitne stoke bio je posebno

negativan s obzirom da su one, a posebice koze, sve do 20. stoljeća predstavljale

3 Ponik = biljčice starosti do jedne godine (NN 111/06).

12

egzistencijalnu osnovu većeg dijela stanovništva Mediterana. Walter Clay Lowdermilk

(1953, prema Hughes, 2005) je u svojim izvještajima o eroziji i deforestaciji

Mediterana ustvrdio da bi Libanon mogao biti ponovno pošumljen kada bi se

zaustavilo neumjereno bršćenje koza koje pojedu svaku jestivu novoizraslu biljku na

tim planinama. Godine 1864. George Perkins Marsh (prema Hughes, 2005) napisao

je da se deforestacija na Mediteranu i sve njene popratne negativne posljedice

odvijaju alarmantnom brzinom pa je primjerice u Portugalu u to vrijeme šumama bilo

prekriveno svega 4% površine što je manje od 5000 km². Marsh je među prvima

radio na osvješćivanju negativnih učinaka deforestacije na Mediteranu pa se

djelomice zahvaljujući njemu od 19. stoljeća nadalje može pratiti napredak u

gospodarenju šumama (Hughes, 2005).

4.3. UČINCI DEFORESTACIJE NA MEDITERANU

Antropogeni utjecaj na Mediteranu je bio toliko značajan i dugotrajan da su

mediteranski pejzaži evoluirali zajedno s njim. O tome svjedoči činjenica da je kroz

tisuće godine krčenja šuma i stvaranja novih tipova staništa (kamenjari,

poljoprivredne površine, degradirani oblici šuma) bioraznolikost na Mediteranu

povećana u odnosu na razdoblje kada su dominirale šume hrasta crnike pa

prestanak iskorištavanja zemljišta suprotno svim očekivanjima dovodi do uništavanja

brojnih biljnih vrsta. Čovjek je s vremenom postao neizostavan dio mediteranskog

pejzaža (Blondel i Médail, 2009) .

Međutim, učinci deforestacije bili su daleko negativniji od prethodno

navedenog primjera povećane bioraznolikosti. Jednom kad se s nekog prostora

ukloni šuma započinje više međusobno povezanih procesa koji za krajnju posljedicu

imaju osiromašivanje tla, dugotrajni nestanak vegetacije i potpuno narušavanje

ekosustava. Šumski pokrov štiti tlo od jakog i direktnog udara kišnih kapi, gusto

korijenje drži zemlju na okupu i upija vodu te time eliminira destruktivan učinak

erozije. Nestankom njegovog zaštitnog utjecaja tlo je izloženo vjetru i vodi koji ga

nepovratno odnose, a obnavljanje vegetacijskog pokrova time je usporeno ili čak u

potpunosti onemogućeno. Izrazito su negativni učinci intenzivnih ljetnih vremenskih

nepogoda kada u vrlo kratkom vremenu padnu velike količine padalina, najčešće u

obliku pljuska, i s lakoćom odnose isušeno tlo s padina znajuči katkad dovesti do

13

stvaranja opasnih bujica (Hughes i Thirgood, 1982). Upravo su bujice jedna od čestih

popratnih pojava deforestacije koju su mnogo puta zabilježili i antički pisci za vrijeme

vladavine Tiberija, Vespazijana, Trajana, Marka Aurelija i Karakala. Nanosi koje su

nanijele bujice s obešumljenih padina znale su zatrpati morske i riječne luke pa su

primjerice u luci Ostiji Rimljani zbog njih morali nekoliko puta produbljivati pristanište

za brodove (Hughes, 2005).

Nestankom šumskog pokrova zaustavlja se stvaranje humusa, ispiru nutrijenti,

a mijenjaju se i mikroklimatski uvjeti jer tlo biva izloženo direktnom sunčevom

zagrijavanju te gubi vlagu što naposlijetku dovodi do opadanja njegove kvalitete. Sve

veća degradacija tla uzrokuje sve rjeđi vegetacijski pokrov što zauzvrat tlo sve više

izlaže eroziji. U određenim uvjetima veoma iscrpljeno i erodirano tlo ne može više

podržati rast vegetacije što dovodi do potpune degradiranosti. Takve procese često

je pospješivala ispaša domaćih životinja te česti požari uzrokovani ljudskim

aktivnostima. Slučajevi deforestacije većih prostora mogu čak utjecati na klimu šireg

prostora zbog povećanja albeda i smanjenja evapotranspiracije, konvekcijskih

strujanja i stvaranja naoblake što neminovno dovodi do smanjenja padalina (Mulligan

i dr., 2004; Harriet, 2009).

Deforestacija je imala dramatične učinke i na čovjekove ekonomske aktivnosti.

Degradirano tlo nije moglo podržati poljoprivrednu proizvodnju, a sediment nanesen

bujicama stvarao je probleme u sustavima navodnjavanja što je pak dovodilo do

salinizacije tla i siltacije vode. Nestanak šume za brojne države predstavljao je

gubitak jednog od najvažnijih strateških resursa zbog čega su se vodili ratovi pa bi

deforestacija imala i velike geopolitičke implikacije. Gotovo da ne postoji područje

ljudskog djelovanja koje nije moglo biti izravno ili posredno utjecano deforestacijom,

barem do industrijskog razdoblja, a novijim istraživanjima utvrđena je presudna uloga

deforestacije u propasti nekoliko velikih civilizacija u starom i srednjem vijeku

(Hughes i Thirgood, 1982).

Svi navedeni uzroci deforestacije i negativne posljedice koje su uslijedile

doveli su do nestanka velikih šuma hrasta crnike koje su prema mišljenju većine

znanstvenika prekrivale Mediteran, a ostale su očuvane samo na malobrojnim

lokalitetima i to često u degradacijskom obliku makije i gariga. Makija je najrašireniji

oblik šume u mediteranskim ekosustavima, formira uski obalni pojas i prodire u

unutrašnjost ovisno o topografiji i klimi (Harriet, 2009). Predstavlja degradacijski oblik

14

šumske zajednice hrasta crnike nastao uslijed dugotrajnih antropogenih procesa i

nepovoljnijih ekoloških faktora s 2 do 4 metra visokim krupnim i sitnijim gusto

raspoređenim zimzelenim grmljem što je čini teško prohodnom. Ako se često sijeku,

izvrgnu brstu ili požarima, makije postupno degradiraju u garig kojeg tvore rijetko

raspoređeni otporni elementi makije. Garig nije toliko gust kao makija, kroz njega se

mogu kretati stoka i ljudi te je redovito nizak (često niži i od 1 m), otvoren i svijetao

stoga obiluje velikim brojem cvjetajućih i aromatskih vrsta.

4.4. SUVREMENE PROMJENE VEGETACIJSKOG POKROVA NA

MEDITERANU

Šumski prostori diljem Mediterana se posljednjih 150 godina vrlo brzo šire, a

proces se posebno intenzivirao od sredine 20. stoljeća. Uzrok tome leži u velikim

promjenama čovjekovih aktivnosti u prostoru s obzirom da se od početka

industrijalizacije smanjuje udio zaposlenih u poljoprivrednim zanimanjima što dovodi

do napuštanja poljoprivrednih zemljišta, uzgajanja domaćih životinja te ispaše i sječe

šuma. Na tako napuštenim obradivim površinama javlja se sekundarna sukcesija

vegetacije u kojoj dominiraju ekspanzionističke vrste poput alepskog i običnog

(bijelog) bora pa su te vrste, unatoč čestim šumskim požarima, u samo 100 godina

na nekim prostorima udvostručile područje prirodnog rasta (Grove i Rackham, 2001;

Quézel, 2004).

Širenje spoznaja o negativnim učincima deforestacije pokrenulo je u 19.

stoljeću intenzivne procese organiziranog pošumljavanja diljem Mediterana. Vrste

koje su odabrane za pošumljavanje morale su biti dobro prilagođene klimi i edafskim

uvjetima te su morale vrlo brzo rasti kako bi bile isplative. Među njima su bile neke

vrste karakteristične za Mediteran, ali i neke potpuno alohtone poput eukaliptusa,

međutim u pošumljenim površinama su apsolutno dominirali alepski bor u obalnim te

crni bor u submediteranskim prostorima (Hughes, 2005).

Površine pod alepskim borom u Francuskoj su porasle s 360 km² 1878. godine

na 1050 km² 1900. godine i to zbog organiziranog pošumljavanja dok početkom 21.

stoljeća ta površina obuhvaća oko 2000 km² (Grove i Rackham, 2001). Zbog takvog

brzog širenja alepskog bora ne čudi što od svih zemalja zapadnog Mediterana

Francuska bilježi najveći porast šumskih površina od 1965. godine, međutim te nove

15

šume nikako ne predstavljaju obnovu prvotnih šuma hrasta crnike u bilo kojem smislu

riječi te bi se trebale statistički drugačije promatrati (Tatoni i dr., 2004). U slučaju da

je pošumljavanje uspješno, razvijaju se plantaže borova bez popratne autohtone

vegetacije te dolazi do formiranja tipičnog „zelenog područja“ u kojem se na 1-2 ha

nalaze identični borovi bez prizemne vegetacije s debelim pokrovom borovih iglica

(Grove i Rackham, 2001). Primjerice u Izraelu su se nove plantaže nazivale „1borove

pustinje“ zbog toga što na njima gotovo i nije rasla nijedna druga vrsta osim bora

(Hughes, 2005). U zadnjih 50 godina u Španjolskoj je tako pošumljeno 5% teritorija

pri čemu su površine alepskog bora povećane za 75% (Chirino i dr., 2005), s obzirom

je 85% plantaža predstavljalo plantaže borova (Grove i Rackham, 2001). U razdoblju

od 1945. do 1986. u Alžiru na alepski bor otpada 55% svih pošumljenih površina, u

Grčkoj 71%, u Portugalu 86%, a u Turskoj čak 94% površina (Pausas i dr., 2004).

Vidljivi učinci pošumljavanja su bili uglavnom pozitivni i brzi. Primjerice u

Murciji na istoku Španjolske novi šumski pokrov alepskog bora zaustavio je

katastrofalne bujice, a goli planinski lanci opustošeni stoljetnom sječom i ispašom

ponovno se zelene. Na prostoru Segura bazena u spomenutoj regiji do početka 20.

stoljeća nije raslo nijedno stablo, ali nakon intenzivnih procesa reforestacije područje

je 1978. godine zbog gustih šuma proglašeno nacionalnim parkom, a novonastala

zelena rekreacijska regija potaknula je razvoj ekoturizma te lokalno stanovništvo

profitira od velikih ekonomskih prihoda (Vallejo, 2005). Sličnih primjera je u

posljednjih 100 godina sve više, a šumski pokrov na Mediteranu se od 1960-ih

godina povećavao za 0,7% godišnje (Chirino i dr., 2005).

Ipak, unatoč opsegu pošumljavanja borovima i vremenu koje je prošlo od

njegovih početaka, kritički osvrt i analiza ekološkog učinka ovih plantaža u

semiaridnim prostorima mediteranskog bazena još nije napravljena (Maestre i

Cortina, 2004). Razumijevanje ekoloških i društvenih posljedica je važno kako bi se

procijenile prošle i buduće šumarske politike te osmislile alternativne strategije

obnove vegetacije. Važnost ovog pitanja nadilazi granice Mediterana s obzirom da se

s pošumljavanjem alepskim borom započelo i u ostalim prostorima svijeta s

mediteranskom klimom.

16

5. DINAMIKA VEGETACIJSKOG POKROVA U PRIMORSKOJ

HRVATSKOJ

S obzirom na svoj geografski položaj i prevladavajući klimatski tip

mediteranska Hrvatska bi trebala biti u potpunosti obrasla šumskom vegetacijom

(Trinajstić, 1998), međutim kao i na ostatku Mediterana tisućljetno djelovanje čovjeka

stvorilo je specifičan kulturni pejzaž u kojem šume nisu česta pojava.

Klimatski uvjeti su ovdje postali slični današnjima oko 7000 godina BP čime

nastupa razdoblje dominacije šuma hrasta crnike koje su na većim površinama

opstale do početka nove ere (Šoštarić, 2005). Grci, a kasnije i Rimljani zaslužni su za

unošenje alepskog bora u južne dijelove Dalmacije (Beug, 1967), a on se zbog sječe

hrasta crnike intenzivno širi o čemu svjedoče brojni antički zapisi4 (Meštrović i dr.,

2011a).

Razdoblje nekontroliranog iskorištavanja šuma, njihove sječe, paljenja i

prorjeđivanja traje sve do 12. stoljeća kada gradovi dobivaju statute u kojima se

nalaze i prve odredbe o zaštiti i čuvanju šuma i šumskog resursa zbog toga što su

šume oko centara naseljenosti bile prve iskrčene. Međutim, i tada je Dalmacija još

uvijek bila dobro obrasla šumom što se može vidjeti iz navoda križara koji su išli

starim rimskim putem Aquilea – Seni – Arupium – Obrovac – Šuplja Crkva (kod

Knina) u smjeru Konstantinopola (Matić i dr., 2011b). Krajevi bogati šumama uživali

su ekonomski razvoj pa su se tako Gruž i otoci poput Hvara ili Drvenika Velikog zbog

gustih šuma alepskog bora uspjeli razviti u poznata i prosperitetna brodogradilišta.

Međutim, sječa šuma bila je mnogo brža od obnove. Split je dugo vremena imao

statut o zabrani sječe šuma na Marjanu, ali jednom kada je potpao pod mletačku

upravu, statut se briše, a šume na Marjanu, ali i okolnom Kozjaku i Mosoru, u

potpunosti nestaju. Za vrijeme mletačke vladavine do 18. st. nestale su i mnoge

druge šumske površine u Dalmaciji jer su Mlečani dio svojih potreba za drvom

zadovoljavali iz tih prostora. Šuma se sjekla ne samo za građu, brodogradnju i ogrjev

već i zbog strateških razloga. Paljene su kako bi se uništila hajdučka skrovišta pa je

primjerice zbog tih razloga godine 1525. mletački senat donio odluku da se unište

šume u okolici Šibenika, a 1536. i u okolici Zadra. Seljacima je bila nametnuta

4 Smatra se da je primjerice otok Hvar u antičko vrijeme u potpunosti bio prekriven borovom šumom zbog toga šo je nosio naziv Pytiea što je slično grčkoj riječi za bor te je na novcu iz tog razdoblja među ostalim simbolima bio ucrtan i bor (Meštrović i dr., 2011a).

17

zakonska obaveza sječe šuma za brodogradnju i prijevoza drva do izvoznih luka, a

cijelo to vrijeme koze i ovce, koje su osiguravale egzistenciju seljacima, svojom

ispašom i brstom sprječavale su rast novih šuma. Degradirani prostori bili su

zahvaćeni erozivnim procesima koji su doveli do dugoročnog osiromašivanja tla što

je onemogućilo prirodnu sukcesiju šumske vegetacije (Meštrović i dr., 2011a, 2011b).

Mletačka Republika nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine prodire

dublje u Dalmaciju pa 18. stoljeće zbog izrazitih potreba brodogradnje predstavlja

period najveće deforestacije na našim prostorima. Međutim, 18. stoljeće predstavlja i

početak nove ere u dalmatinskom šumarstvu jer započinju prvi, iako neznatni, radovi

na pošumljavanju našeg krša. Osim toga, godine 1756. u vrijeme providura Francisca

Grimanija donesen je Grimanijev agrarni zakon kojim se branilo puštanje koza na

brst na obradivim površinama, pašnjacima ili u šumama (Matić i dr., 2011b).

U vrijeme kad je Dalmacija potpala pod francusku vlast 1805. godine, stanje

sa šumama je bilo iznimno loše što je vidljivo iz izvještaja kojeg je generalni providur

za Dalmaciju Vicko Dandolo poslao Napoleonu u kojem je opisao tadašnje stanje

šuma u Dalmaciji: „ …Oko Nina su se sačuvali tek tragovi privatnih i općinskih

šuma… Na Pagu ostadoše neoštećene samo maslinke… Oko Zadra, premda ima

obilnog šumskog tla, nema dovoljno goriva ni za pučanstvo. Ne samo da se sijeku

ostaci stabala, već se gule i žile što onemogućuje sami zametak novim šumama… U

okolici Šibenika spašeno je nešto kukavne šumice, ali ni tu se ne štedi. Oko Skradina

je još gore… U trogirskoj okolici i šume su uništene… Oko Splita uništeni su i zadnji

ostaci šuma… U Neretvi koja je nekada iz svojih šuma slala silan materijal za

brodogradnju na Korčuli, sad je sve uništeno…“. Do 1814. godine, do kad je trajala

francuska vladavina organizacija šumarstva je provedena po francuskim zakonima o

šumama i vodama pa se ozbiljno pristupilo pošumljavanju i očuvanju postojećih

šuma. Nažalost, vladavina je bila kratkotrajna da bi polučila znatnije rezultate

(Meštrović i dr., 2011a).

Za vrijeme habsburške vladavine koja je uslijedila sve zakonske odredbe na

snazi u Habsburškoj Monarhiji odnosile su se i na Dalmaciju. Posebno je značajna

Zakonska odredba o šumama koju je izdala Marija Terezija još 1769. godine koja

predstavlja prvi hrvatski šumarski zakon, ali i početak hrvatske znanosti o

šumarskom gospodarenju. Nakon stvaranja Austrougarske Monarhije u Hrvatskoj

započinje organizirano šumarstvo, osnivaju se prve šumarije i školuju se prvi

18

šumarski stručnjaci. Austrija je zadržala odredbe koje su za dalmatinske šume

donijeli Francuzi, ali problem su i dalje predstavljali seljaci koji su živjeli od prodaje

drva i uzgoja koza i ovaca (Meštrović, 2011a). Pod šumama se tada nalazilo 2736

km² Dalmacije, s tim da je većina bila u privatnom vlasništvu pa se naziv „šuma“ u

pravom smislu riječi mogao primijeniti na svega 1000 km² površine (Matić i dr.,

2011b).

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća obilnije je pošumljen primorski pojas

Dalmacije i to ponajprije alepskim borom koji se uzgajao u rasadnicima duž Jadrana

u količini od 60 000 sadnica na godinu, a u razdoblju od 1897. do 1918. pošumljena

je površina povećana za 131 km². Pošumljavanje Marjana u Splitu alepskim borom

školski je primjer pošumljavanja dalmatinskoga golog krša jer umjesto kamenjara

danas tamo nalazimo gustu borovu šumu. Velik broj koza (1873. godine fond od oko

400 000 koza) bio je velika zapreka pošumljavanju pa su stručnjaci preporučali da se

ukloni polovica koza i prijeđe na uzgoj ovaca, a zabrana brsta kozama proširena je

na površinu od 4500 km² (Meštrović i dr., 2011a).

U vrijeme Kraljevine Jugoslavije do polovice 20. stoljeća u Dalmaciji se

pošumilo novih 45 km² površine, ali uništavanje visokih šuma požarima i ilegalnom

sječom se nastavilo. Sredinom stoljeća zakonskim reformama mijenja se vlasnička

struktura šuma u Hrvatskoj pa se udio šuma u državnom vlasništvu povećao na 76%

što je omogućilo lakšu zaštitu. Osniva se i Republički fond za unaprjeđenje šuma na

kršu pod čijom upravom su na ovom prostoru Hrvatske pošumljene najveće površine

ikada. Sedamdesetih godina zbog teške financijske situacije šumarstvo polagano

zamire, a pošumljava se većinom za rekreacijske i turističke svrhe. Osamdesetih i

devedesetih godina šumarstvo pod naletom razvoja tehnika pošumljavanja ponovno

oživljava, ali i dalje izrazito ovisi o financijskoj situaciji u državi (Meštrović i dr.,

2011a). Nakon osamostaljenja Hrvatske novim zakonima se ustrojavaju gospodarske

jedinice na koje je bio podijeljen cijeli teritorij Hrvatske i koje za cilj imaju lakše

upravljanje šumama (Meštrović i dr., 2011b). Pašarenje i držanje koza zabranjeno je

zakonom već preko 30 godina, a nestankom tradicionalnih stočarskih i

poljoprivredničkih obitelji dolazi do spontane obnove vegetacije na velikim

površinama Dalmacije (Vuletić i dr., 2004).

U današnje vrijeme Dalmacija raspolaže s 300 000 ha neobraslog kvalitetnog

šumskog tla koje valja pošumiti od čega se godišnje pošumi svega oko 1000 hektara

19

(Matić i dr., 2011b). Kada se uz to promotri učestalost pojave požara koji su na

prvom mjestu kada se gledaju štetni utjecaji na obnovu naših priobalnih šuma,

podaci o razmjerima pošumljavanja su još porazniji. U Hrvatskoj je od 1955. do 1984.

izbilo 10 369 šumskih požara koji su opožarili 1 372 km² površine, a od 1992. do

2007. godine na prostoru hrvatskog krša u prosjeku je gorjelo 145 km² godišnje,

odnosno ukupno 2350 km² (Glavaš i dr., 2011). Na prostoru cijele Šumarije Šibenik i

Šumarije Biograd u razdoblju od 2002. do 2012. godine ukupno je izgorjelo 63 km²

(Hrvatske šume).

Zbog toga ne čudi da se od početka organiziranog pošumljavanja hrvatskog

krša prije više od 100 godina pa do 20. stoljeća nije uspjelo pošumiti više od 1%

površine (Tomašević, 1995). Posljedica toga je da visoke i ekonomski najvrjednije

šume na hrvatskom Mediteranu zauzimaju svega 570 km² dok su šikare, makije,

garizi i šibljaci zastupljeni na površini od 5 180 km² (Topić i Butorac, 2011).

20

6. UTJECAJ ALEPSKOG BORA NA DINAMIKU PROSTORNIH

ELEMENATA ŠIREG ŠIBENSKOG PODRUČJA

6.1. IZBOR I ODLIKE ALEPSKOG BORA ZA POŠUMLJAVANJE

DALMATINSKOG KRŠA

Alepski bor je mediteranska vrsta bora latinskog naziva Pinus halepensis Mill

kojeg je 1768. godine opisao Phillip Miller. Opisan je na temelju uzgojenih biljaka iz

sjemena koje je podrijetlom iz Alepa u Siriji zbog čega i ima latinski atribut halepensis

što je pak dovelo do krive percepcije u vezi njegovog prirodnog areala obitavanja.

Naime, alepski bor ima primarno zapadnomediteransku rasprostranjenost (sl. 2), a ne

istočnomediteransku (Trinajstić i dr., 2011). Arheološka, botanička, palinološka i

povijesna istraživanja su primjerice u Izraelu pokazala da je do 20. stoljeća alepski

bor bio jedva zastupljen u vegetacijskom sastavu te da je njegova današnja

zastupljenost na preko 50% površine šuma izravna posljedica provedenih

pošumljavanja (Liphschitz i Biger, 2001).

Slika 2. Prostori prirodne rasprostranjenosti alepskog bora na Mediteranu

Izvor: EUFORGEN, 2009

Na hrvatskom dijelu Mediteranu alepski bor danas je široko rasprostranjen od

Istre do Prevlake. S obzirom na ekološke uvjete razlikuju se tri područja njegovog

uspijevanja. U sjevernojadranskom primorju uspješno se uzgaja u šumskim

21

plantažama, ali se sjeme iz takvih sastojina5 dalje ne širi prirodnim putem pa nema

prirodnog pomlatka. U primorju sjeverne i srednje Dalmacije šumske sastojine

alepskog bora podignute pošumljavanjem postupno se prirodnim putem šire na

slobodne površine. U najtoplijem dijelu, južnoj Dalmaciji, alepski bor se vrlo uspješno

širi, zauzima sve površine i pokazuje sva obilježja autohtone vrste (Trinajstić i dr.,

2011). Iako Beug (1967) tvrdi da je autohtonost alepskog bora na našim prostorima

teško dokazati, prema Trinajstiću (2011) naše šume alepskog bora ni po čemu se ne

razlikuju od istih šuma iz drugih dijelova Mediterana što upućuje na djelomičnu

autohtonost. U prilog autohtonosti idu i rezultati anatomskih i fizioloških analiza građe

iglica koje su pokazale da se populacije našeg alepskoga bora po nizu značajki

razlikuju od populacija iz drugih dijelova Mediterana što ukazuje na dugotrajniju

izoliranost od populacija na ostalim prostorima. U svakom slučaju, u literaturi danas

prevladava stav da je u Hrvatskoj alepski bor autohton u prostorima gdje vladaju

jednaki ekološki uvjeti kakvi vladaju i u drugim dijelovima Mediterana u kojima

osnovu šumske vegetacije čini alepski bor, a to područje podrazumijeva obalni dio

Dalmacije južno od Splita te sve otoke južno od otoka Krapnja (Kajba i dr., 2011;

Prpić i dr., 2011b; Trinajstić, 2011).

Kao što je već spomenuto, šume alepskog bora na Mediteranu, a samim tim i

u Dalmaciji najvećim dijelom su antropogenog postanka, odnosno posljedica

pokrenute obnove degradiranih prostora pošumljavanjem (Ruiz-Mirazo i Gonzalez-

Rebollar, 2013). Alepski bor je izabran za pošumljavanje zbog toga što je vrlo široke

ekološke amplitude, odnosno prilagodljiv na razne pedološke, hidrološke i klimatske

prilike. On je izrazito kserofilna vrsta što znači da ima određene prilagodbe pomoću

kojih prevladava nedostatak vode tijekom godine. Prpić i suradnici (2011b) su proveli

eksepriment kojim su pokazali da biljke alepskog bora nisu trpjele posljedice čak 121

dan nakon posljednjeg zalijevanja vodom. S lakoćom se uspijeva razviti i na vrlo

degradiranim tlima, a njegova sadnja i podizanje ne zahtijevaju velike napore i

financijske troškove (Prgin, 1995; Maestre i Cortina, 2004). Uz to, u pošumljavanju je

zamijenio brojne druge vrste zbog vrlo brzog rasta (Vidaković, 1972) i mogućnosti

širenja i pomlađivanja prirodnim putem.

5 Sastojina je dio šume koji se razlikuje od ostalih dijelova šume po vrsti drveća, načinu gospodarenja, načinu

postanka, starosti ili stadiju razvitka.

22

Pod sastojinama alepskog bora tlo s vremenom poprima svojstva koja

omogućuju pojavu elemenata klimazonalne vegetacije koju na prostoru Mediterana

predstavlja hrast crnika (Maestre i Cortina, 2004; Matić i dr., 2011a; Prpić i dr.,

2011b), odnosno alepski bor širenjem na degradirane, nepogodne prostore s

vremenom stvara uvjete za ponovni rast hrasta crnike i njegovih pratilica. Hrast

crnika je klimazonalna vrsta što znači da ima posebne potrebe vezane za svojstva tla

koja su narušena tijekom tisućljeća antropogenog utjecaja pa izravna sadnja te vrste

u tlo ne bi polučila rezultatima (Matić i dr., 1997). Potrebno je prvo potaknuti proces

regeneracije šumskog tla, a kao što je već navedeno, zbog vrlo dobre prilagodljivosti

nepovoljnim uvjetima na degradiranim staništima za tu svrhu je izabran alepski bor

kao pionirska vrsta. Jednom kada se pod sastojinom alepskog bora pojavi vegetacija

hrasta crnike, potrebno je šumarskim uzgojnim postupcima njegovati njen rast,

potpomagati uklanjanje borova s takvog prostora i postupno unositi sjeme ili saditi

biljke autohtone vegetacije (Matić i dr., 1997). Na takav način na mjestu nekadašnje

sastojine alepskog bora može se uzgojiti autohtona šuma hrasta crnike (sl. 2) .

Slika 3. Shema progresija šuma potpomognute šumarskim uzgojnim postupcima

Izvor podataka: Matić i dr., 1997

23

6.2. ANALIZA UTJECAJA POŠUMLJAVANJA ALEPSKIM BOROM NA

PROSTORNE ELEMENTE ŠIREG ŠIBENSKOG PODRUČJA

Kao što je već napomenuto u pregledu postojećih istraživanja, gotovo sve

relevantne radove o alepskom boru u Hrvatskoj napisali su šumari, a malo je radova

koji se bave geografskim implikacijama njegove pojave u prostoru. Čak i dostupni

radovi iz drugih mediteranskih država u prvi plan stavljaju botanička svojstva

alepskog bora dok primjerice rad o izravnom utjecaju alepskog bora na turistička

kretanja ni nakon dugotrajne pretrage literature nije pronađen. Isto vrijedi i za utjecaj

šuma alepskog bora na klimu, životinjske zajednice, gospodarske djelatnosti i druge

bitne prostorne pojave i procese. Zbog svega toga vrlo je teško, ako ne i nemoguće

vršiti usporedbe sadašnjeg stanja pošumljenosti alepskim borom s nekim razdobljem

u prošlosti i očitati konkretne promjene.

U sljedećem poglavlju nastojat će se iznijeti analitički prikaz detektiranih,

pretpostavljenih te potencijalnih prostornih utjecaja alepskog bora na istraživanom

prostoru utemeljenih na spoznajama dobivenim proučavanjem strane i domaće

stručne znanstvene literature vezane uz ovu temu. Od prostornih elemenata koji će

se analizirati odabrani su vegetacijski pokrov, tlo i hidrološki procesi, klima,

životinjske zajednice, gospodarske djelatnosti te rekreaciju i turizam.

Pozitivni utjecaji na navedene prostorne elemente u svojoj srži predstavljaju

općekorisne funkcije kakve se pripisuju šumskim pokrovima općenito. Općekorisne

funkcije se dijele na ekološke, socijalne i socijalno-ekofizičke (Jurjević i dr., 2011), a

prema članku 2. Zakona o šumama Republike Hrvatske (2005) podrazumijevaju

sljedeće uloge šume:

„zaštita tla od erozije vodom i vjetrom, uravnoteženje vodnih odnosa u

krajobrazu i sprečavanje bujica i visokih vodnih valova, pročišćavanje voda

procjeđivanjem kroz šumsko tlo te opskrba podzemnih tokova i izvorišta pitkom

vodom, povoljni utjecaj na klimu i poljodjelsku aktivnost, pročišćavanje onečišćenoga

zraka, utjecaj na ljepotu pejzaža, stvaranje povoljnih uvjeta na ljudsko zdravlje,

osiguravanje prostora za odmor i rekreaciju, uvjetovanje razvoja ekološkoga, lovnoga

i seoskoga turizma, očuvanje genofonda šumskoga drveća i ostalih vrsta šumske

biocenoze, očuvanje biološke raznolikosti genofonda, vrsta, ekosustava i krajobraza,

podržavanje opće i posebne zaštite prirode šumovitoga krajobraza, ublažavanje

24

učinka „staklenika atmosfere“ vezivanjem ugljika te obogaćivanje okoliša kisikom,

opća zaštita i unapređivanje čovjekova okoliša postojanjem šumskih ekosustava kao

biološkoga kapitala velike vrijednosti, značenje u obrani zemlje i razvoju lokalnih

zajednica“.

S tim funkcijama se ne može trgovati pa su vrednovanje šuma po načelima

ekonomske znanosti i pokušaji određivanja cijene za blagotvornost koju pružaju

nemogući. To je posebno izraženo kod mediteranskih šuma koje nemaju izraženu

sirovinsku i energetsku vrijednost koje se mogu novčano iskazati, već dominantnu

vrijednost u općekorisnim funkcijama. U šumarskoj struci zadnjih godina intenzivno

se radi na pokušajima pronalaska metode kojom bi se mogla točno odrediti

ekonomska vrijednost općekorisnih funkcija šuma i, iako za sada ne postoji jedna

općeprihvaćena, sve do sada predložene metode procjenjuju da ekonomska

vrijednost općekorisnih funkcija daleko premašuje onu sirovinsku ili energetsku

(Rubin, 2004; Vuletić i dr., 2004; Jurjević i dr., 2011; Prpić i dr., 2011a).

Nakon analize utjecaja na navedene prostorne elemente uslijedit će sinteza

spoznaja kako bi se dobio opći pregled najbitnijih prostornih procesa koji se pod

utjecajem alepskog bora odvijaju na istraživanom području.

6.2.1. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na vegetacijski pokrov

Izravna posljedica pošumljavanja na širem šibenskom prostoru jest pojava

šuma alepskog bora koje do tada nisu postojale. Jedina autohtona samonikla šuma u

okolici Šibenika nalazi se na otoku Krapnju, a njena je površina uslijed sječe i

naseljavanja otoka smanjena s preko 30 ha na svega 3 ha (Prgin, 1995). To znači da

je postanak svih ostalih borovih šuma na ovom prostoru antropogeno uvjetovan,

odnosno čovjek ih je sam zasadio te su se one s pošumljenih površina širile i još

uvijek se spontano šire u prostoru. Dokaz o nepostojanju borova na šibenskom

prostoru izuzev na Krapnju pronalazimo u djelu Flora dalmatica od Visianija (1842) u

kojem piše da alepskog bora na prostoru Hrvatske ima samo na otocima Krapnju,

Braču, Hvaru, Korčuli, Visu i u priobalju kod Makarske, Dubrovnika i Kotora. Danas

pak na prostoru šibenskog primorja alepskog bora ima duž čitave obale od Biograda

na Moru do Rogoznice kao i na skoro svim otocima, a njegove se površine stalno

povećavaju uslijed prirodnog širenja.

25

Prve zasađene kulture alepskog bora potječu s kraja 19. i početka 20. stoljeća,

a nalaze se na predjelima Bilo kod Grebaštice, Prigrade kod Krapnja, Šubićevca i

Kanala sv. Ante u neposrednoj blizini Šibenika te na prostoru kanjona rijeke Krke,

Zatona i Vrpolja. Do sredine 20. stoljeća 97% podignutih šuma činile su sastojine

alepskog bora dok se od tada češće sade i ostale crnogorične vrste (pinija, čempres,

primorski bor) koje zbog klimatskih i pedoloških uvjeta ne opstaju u većoj mjeri

(Trinajstić, 1995).

Temeljem podataka dobivenih iz Hrvatskih šuma za površine pod njihovom

upravom te onih iz Corine Land Cover baze podataka za preostale površine

gospodarskih jedinica dobivena je karta strukture vegetacijskog pokrova na

istraživanom području (sl. 4). Prema ovim podacima šume alepskog bora prostiru se

na 23,6 km² površine istraživanog prostora, međutim to uključuje samo prostore vrlo

gusto obrasle alepskim borom, a zanemaruje se pojava manjih nakupina alepskog

bora na preostalim tipovima zemljišta, odnosno u makiji, na garigu, kamenjarima i dr.

Također, kategorije kojima je u bazi podataka Corine Land Cover određen

vegetacijski pokrov nisu u potpunosti jasno definirane pa kategorije 'prijelazno

područje šume', 'sklerofilna vegetacija' i 'degradirani oblici mediteranskih šuma'

također mogu obuhvaćati prostore na koje se alepski bor proširio. S obzirom da ovi

podaci ne daju jasnu sliku prave raširenosti alepskog bora u prostoru, provedeno je

vlastito terensko istraživanje kojem je cilj ukazati na realno stanje na terenu.

Uz pomoć satelitskih snimaka preuzetih sa stranica Državne geodetske

uprave, aplikacije Street view sa stranica Google maps te vlastitog terenskog

obilaska dostupnih lokacija napravljen je generaliziran prikaz raširenosti alepskog

bora na istraživanom prostoru (sl. 5). Rasprostranjenost alepskog bora podijeljena je

u nekoliko kategorija kako bi se dobio bolji uvid u intenzitet njegove raširenosti, a

razlike među kategorijama su određene na temelju vizualne ocjene pejzaža zbog

nepostojanja kvantitativnih pokazatelja. Prva kategorija 'u potpunosti dominira alepski

bor' obuhvaća one prostore gdje bor u potpunosti prekriva površinu bez vidljive

pojave ostalih tipova vegetacije, mada ona može biti razvijena u prizemnom sloju.

26

Slika 4. Oblici korištenja zemljišta

Izvori podataka: Hvatske šume d.o.o., Corine Land Cover Hrvatska

27

Slika 5. Pokrivenost alepskim borom

Izvori podataka: Google Earth, DGU

28

Takav tip pejzaža na većim površinama prevladava u okolici Biograda na Moru

i Pakoštana, u neposrednom zaleđu Vodica i Tribunja, šibenskom zaleđu, obalnom

pojasu od Šibenika do Bilog južno od Grebaštice (sl. 6) te na otocima Zlarinu i Žirju

(sl. 7). Navedene površine obuhvaćaju prostore pod alepskim borom prikazane u

podacima iz Hrvatskih šuma i Corine Land Cover baze podataka, međutim također ih

i u velikoj mjeri nadilaze s obzirom da obuhvaćaju 64 km², odnosno 13% istraživanog

prostora što je 40,4 km² površine više u odnosu na službene podatke.

Slika 6. Brdo Jelinjak kod Grebaštice, primjer pejzaža u kategorije 'u

potpunosti dominira alepski bor'

Slika 7. Pogled iz zraka na gusto pošumljeni središnji i južni dio otoka Žirja,

primjer pejzaža u kategoriji 'u potpunosti dominira alepski bor'

Izvor: Otok Žirje

29

Druga kategorija pod nazivom 'veće skupine stabala alepskog bora' obuhvaća

one prostore u kojima alepski bor i dalje čini značajnu vizualnu komponentu, međutim

stabla nisu međusobno gusto zbijena kao u prethodnoj kategoriji, a i značajnija je

pojava drugih elemenata vegetacijskog pokrova poput visoke makije jer je pejzaž

malo otvoreniji. Ipak, kao što vidimo slici 8 i satelitskoj snimci dijela otoka Zmajana

(sl. 9) koji pokazuju dijelove pejzaža uključene u ovu kategoriju, alepski bor je i ovdje

najdominantniji element vegetacijskog pokrova i u većini slučajeva u prostoru

predstavlja nastavak prethodne kategorije. Značajnije površine obuhvaćene ovom

kategorijom nalaze se u široj okolici Tribunja, Vodica i Rasline, uz Šibenski kanal,

jugozapadno od Dubrave te na brojnim otocima poput Murtera, Zlarina, Kaprija,

Kaknja, Žirja i drugih. Na prostore obuhvaćene ovom kategorijom otpada 92,8 km²

istraživanog prostora ili 19% njegove površine.

Slika 8. Pogled na vegetaciju uz lokalnu cestu sjeverno od Vrpolja, primjer pejzaža u

kategoriji 'veće nakupine alepskog bora'

Prikaz površina obraslima alepskim borom je generaliziran, međutim

navedene dvije kategorije su određene s visokom preciznošu zbog njihove lakoće

uočavanju u prostoru i jasno vidljivih granica u odnosu na ostatak vegetacijskog

pokrova. Osim njih s visokom preciznoću su određene i kategorije pokrivenosti

alepskim borom uz obalni prostor zbog postojanja većeg broja prometnica, dok

prema unutrašnjosti preciznost granica opada.

30

Slika 9. Satelitski snimak jugoistočnog dijela otoka Zmajana, primjer pejzaža

u kategoriji 'veće nakupine alepskog bora'

Izvor: Google Earth

'Pojava sporadičnih stabala alepskog bora' je treća kategorija koja obuhvaća

prostore u kojima se alepski bor pojavljuje između susjednih manjih grupica ili

pojedinačnih stabala s udaljenošću od nekoliko desetaka metara, a u pejzažu

najčešće vizualno prevladava gusta makija ili rjeđe garig i kamenjar (sl. 10). To su

prostori na kojima je alepski bor obilnije rastao, ali je u velikoj mjeri iščeznuo zbog

požara, prostori prekriveni gustom makijom u kojoj alepski bor uspijeva samo na

otvorenijim dijelovima ili prostori na koje se alepski bor tek polagano širi. Najveće

takve površine zapremaju prostor zaleđa Jadrtovca i Grebaštice kojeg požari pustoše

u intervalima od svega nekoliko godina, širu okolicu Jadrije koja je prema Corine

Land Cover bazi podataka opisana kao područje pašnjaka te predio od Draga preko

Pirovca do šuma u zaleđu Vodica. Ova kategorija pokrivenosti prostora alepskim

borom zauzima 161 km² ili 33% površine istraživanog prostora te predstavlja zonu

potencijalnog znatnijeg širenja alepskog bora u budućnosti.

U kategoriju 'nema alepskog bora' spadaju područja radijusa preko nekoliko

stotina metara u kojima nije detektirano nijedno ili gotovo nijedno stablo alepskog

bora. To su prostori postupnog prelaska mediteranske vegetacije u submediteransku

gdje crniku kao temeljni element vegetacije zamjenjuje hrast medunac, makija prelazi

u šikaru, a crnogorične šume ustupaju mjesto bjelogoričnim. U prostoru mediteranske

vegetacije ova kategorija zastupljena je na kamenjarima nastalima zbog čestih

požara poput onih na brežuljcima iznad Donjeg Polja (sl. 11), dijelova otoka okrenutih

31

otvorenom moru te u sklopovima vrlo guste makije u koju bor nije uspio prodrijeti kao

što je slučaj s brdom Kamena pokraj Tribunja. Na istraživanom području prostori bez

bora obuhvaćaju 73,5 km² ili 15% ukupne površine, međutim veći dio tih površina

otpada na submediteranski dio područja istraživanja u kojem alepski bor u pravilu ne

obitava6.

Slika 10. Satelitski snimak jugoistočnog dijela otoka Žirja, primjer

pejzaža u kategoriji 'sporadična pojava stabala alepskog bora'

Izvor: Državna geodetska uprava, 2007

Slika 11. Kamenjar iznad naselja Donje Polje, primjer pejzaža u kategoriji

'nema alepskog bora'

6 Granice kategorija 'pojava sporadičnih stabala alepskog bora' i 'nema alepskog bora' su određene s manjom

preciznošću nego prve dvije kategorije s obzirom da je u nekim slučajevima teško detektirati pojedinačna stabla alepskog bora ili odrediti gdje u potpunosti prestaje alepski bor, a gdje je samo udaljenost između susjednih stabala veća nego uobičajeno. Kao i kod prethodne dvije kategorije, preciznost je veća uz prometnice i obalu, a opada prema unutrašnjosti.

32

Tijekom istraživanja izdvojene su i kategorije 'poljoprivredne površine'7 te

'naselja i druge izgrađene površine' s obzirom da takvi prostori predstavljaju površine

koje su pod izravnim i stalnim antropogenim utjecajem pa alepski bor tu nema

mogućnost širenja. S obzirom da takve površine ne pružaju nikakve uvjete za rast

alepskog bora možemo ih izdvojiti iz ukupne površine istraživanog prostora kako bi

dobili podatke o površini koja podržava njegov rast i do koje mjere se do sada alepski

bor (tab. 1).

Tablica 1. Udio pojedinih kategorija raširenosti alepskog bora u površini istraživanog

prostora

Površina

u km²

Udio u ukupnoj

površini (%)

Udio u površini istraživanog

prostora bez poljoprivrednih i

izgrađenih površina (%)

u potpunosti

dominira alepski bor 64 13,2 16,4

veće skupine stabala

alepskog bora 92,8 19,2 23,7

sporadična stabla

alepskog bora 161 33,3 41,1

nema

alepskog bora 73,5 15,2 18,8

poljoprivredne

površine 53,8 11,1 /

naselja i druge

izgrađene površine 38,7 8 /

ukupna površina

istraživanog

prostora

483,8 100 100

Prema rezultatima istraživanja vidljivo je da se alepski bor do danas na širem

šibenskom području proširio na 81,2% površine na kojoj postoje uvjeti za njegov

rast8, s tim da je od toga čak 156,8 km² ili 40,1% prekriveno gustim pokrovom

borova9, dok se na 41,1% pojavljuje sporadično. Ako usporedimo današnje stanje

površina gušće obraslima borovima s onima prije pošumljavanja sredinom 19.

stoljeća, kada je jedina borova šuma postojala na otoku Krapnju, vidimo da se

alepski bor na ovom prostoru u nešto više od 160 godina intenzivnije proširio na

površinu od 156,8 km² odnosno za zapanjujućih 52 000%. Ako tome pribrojimo i

7 U ovu kategoriju su uključene samo veće kontinuirane površine pod maslinicima, vinogradima i oranicama kod

kojih su jasno vidljiva obilježja održavanosti i gdje ne postoji mogućnost spontanog širenja alepskog bora kao što se to događa na manjim, djelomično zapuštenim parcelama. 8 Nisu uključeni naseljeni i ostali izgrađeni prostori te poljoprivredne površine.

9 Objedinjene kategorije 'u potpunosti dominira alepski bor' i 'veće nakupine alepskog bora'.

33

površine na kojima se sporadično javlja, možemo zaključiti da je areal njegove pojave

zbog pošumljavanja povećan za 105 000% odnosno širio se za preko 600%

godišnje. Time je alepski bor danas vrsta s daleko najbržim širenjem na našem

prostoru.

Nestajanjem značajnijih poljodjelskih aktivnosti te brsta koza i ovaca na širem

šibenskom prostoru širenje alepskog bora postalo je glavni modifikator vegetacijskog

pokrova. Utjecaj njegovih sastojina na ostalu vegetaciju može biti dvojak – pozitivan i

negativan.

Alepski bor spada u skupinu pirofita odnosno biljaka čije rasprostranjivanje

potpomažu požari (Trinajstić, 1993). Njegov mehanizam preživljavanja požara

predstavlja iznimno velika proizvodnja sjemena (Daskalakou i Thanos, 2004) koja se

nalazi u češerima koji za vrijeme i poslije požara pod utjecajem topline i hlađenja

pucaju i opožarenu površinu gusto zasiju (Prpić i dr., 2011b).10 Istraživanja u Grčkoj

pokazala su da alepski bor može proizvesti godišnju količinu od 25 – 105 000

sjemenki po kvadratnom metru (Way, 2006). Unutar godine dana, a prema

istraživanjima koje su proveli Daskalakou i Thanos (2004) mjesec dana do dva nakon

prvih jesenskih kiša, dolazi do klijanja novih borova na spaljenoj površini i postupne

obnove šume.

Požari kod širenja alepskog bora imaju još jednu vrlo važnu ulogu. Alepski bor

je najzapaljivija vrsta na cijelom Mediteranu, ali to svojstvo predstavlja evolucijsku

prilagodbu. Naime, ima vrlo tanku, lako zapaljivu koru, obilno proizvodi zapaljive

smole i eterična ulja te odbacuje suhe iglice koje prekrivaju nisko grmlje i tlo

stvarajući odlično gorivo za vatru. Njegove brojne karakteristike potiču požare zbog

toga što požari uništavaju i ostalu vegetaciju na prostoru gdje raste te na taj način

uklanjaju konkurenciju za nova mlada stabla i osiguravaju uvjete da sjeme uspješno

proklije na prostorima gdje bez prethodnog požara ne bi moglo zbog već postojeće

vegetacije (Grove i Rackham, 2001).

Spomenuta velika količina sjemena u krošnji predstavlja drugi korak u

suzbijanju konkurentskih biljaka, a odvija se nakon požara. Uzimajući u obzir

kserofilna obilježja i brz prirast brojnih mediteranskih vrsta koje čine vegetaciju

makije, da bi alepski bor uspio preživjeti u nadmetanju s njima, razvio je poseban

10 Osim uz pomoć požara alepski bor sjeme raspršuje na okolni prostor i putem vjetra (Tolić, 1996).

34

mehanizam sprječavanja njihovog rasta. Iz obilnog sjemena koje nakon požara

prekrije tlo razvija se vrlo gusti pokrov mladih stabala alepskog bora (sl. 12) čiji se

broj po jednom hektaru kreće od nekoliko tisuća do preko milijun (Tolić, 1996).

Istraživanja na nekoliko lokacija diljem Dalmacije koja je proveo Dubravac sa

suradnicima (2006; 2012) pokazala su da je primjerice nakon požara u gospodarskoj

jedinici Omiška Dinara u kojem su izgorjela 853 stabla alepskog bora nakon godinu

dana izbio ponik od 38 000 novih jedinki po hektaru. U gospodarskoj jedinici Šaknja

rat nakon godinu dana nakon što je požar uništio šumu od 796 stabala alepskog bora

ponik je brojao 56 000 jedinki po hektaru dok je u blizini NP Krka u gospodarskoj

jedinici Rimnjača nakon požara po hektaru niklo 106 000 novih stabala. Pri tome je

zastupljenost ostalih vrsta ostala veoma niska pa je tako na prostoru Rimnjače u

prvoj godini bilo svega 67 jedinki ostalih stablašica po hektaru, a različitih grmolikih

vrsta 333 jedinke po hektaru. Naravno, pri tome treba uzeti u obzir da postpožarna

obnova alepskog bora i drugih vrsta ovisi o brojnim faktorima pa njegova obnova

može biti sasvim drugačija od opisane.

Tako velika količina ponika alepskog bora na malom prostoru dovodi do

iscrpljivanja vlage i hranjivih tvari iz tla te zaklanjanja svjetlosti što smanjuje uspjeh

preživljavanja ostalim vrstama (Miles, 2009). Nakon nekoliko godina alepski borovi

postaju smetnja jedni drugima te dio njih odumire, a ako broj stabala ipak ostane

velik, nastaju problemi u razvoju (vrlo tanka debla, niska visina, kržljave grane i dr.)

(Tolić, 1996). Zbog svega navedenog, alepski bor ima vrlo agresivno, a prema

mnogim znanstvenicima i invazivno širenje (Dubravac, i dr., 2006).

Slika 12. Obnova šume alepskog bora na brdu Jelinjak nekoliko godina nakon požara

35

Istraživanjem provedenim tijekom kartiranja flore Dalmacije (Mitić i dr., 2009)

utvrđeno je invazivno širenje alepskog bora u obliku gustih i jednoličnih sastojina na

prostoru okolice Jadrije, Srime, Zatona i na predjelu istočne obale Prokljanskog

jezera. Alepski bor zauzima prostore napuštenih maslinika i pašnjaka te suzbija

autohtonu vegetaciju zbog čega autori istraživanja smatraju da se ovu vrstu bora

treba tretirati kao alohtonu invazivnu vrstu koja negativno utječe na bioraznolikost

pejzaža. Invazivno širenje alepskog bora i potiskivanje autohtone vegetacije posebno

je uznapredovalo na otocima Zlarinu (Trinajstić i Pavletić, 1999) i Žirju (Pandža,

2003) gdje se on iz prvotno zasađenih nasada raširio po napuštenim vinogradima i

maslinicima pa je danas kategorijama 'u potpunosti dominira alepski bor' i 'veće

nakupine alepskog bora' obuhvaćeno 66% otoka Žirja i 74% otoka Zlarina.

Na invazivne karakteristike alepskog bora upozorava i Vogiatzakis sa

suradnicima (2005) koji tvrdi da alepski bor svojim širenjem mijenja strukturu pejzaža,

a promjenom te strukture bioraznolikost biva jako pogođena što dovodi do

poremećaja u hranidbenim lancima i promjena u cijelom ekosustavu. Iako u odnosu

na gole kamenjare pošumljavanje alepskim borom ima pozitivan učinak u

sveukupnom povećanju vegetacijskog pokrova, njegov negativan učinak na ostale

autohtone vrste je u izravnoj suprotnosti s jednim od ciljeva okolišne politike

Europske unije koja se zalaže za očuvanje bioraznolikosti mediteranskog ekosustava

putem velikog bogatstva i raznolikosti vrsta (Chirino i dr., 2006). Primjerice, radovi od

Chaparro i Eszeve (1994, prema Maestre i Cortina, 2004) su pokazali 20% manje

biljnih vrsta u prostorima pošumljenim alepskim borom dok je u svom istraživanju

pošumljenog područja Trinajstić (1993) zabilježio pad u raznolikosti vrsta za 50%.

Osim potpomagajućeg utjecaja u njegovom širenju požari mogu i eliminirati

alepski bor s nekog prostora. Naime, alepskom boru je potrebno u prosjeku 7 godina

da se razviju prve nakupine zrelog sjemena (Goudelis i dr., 2008) dok se značajnije

količine proizvode tek nakon 10 do 15 godina starosti (Zagas i dr., 2004). To znači da

ako se na površini pod alepskim borom požar pojavi u intervalu manjem od 10

godina, regeneracija bora će biti uvelike smanjena zbog manje količine sjemena, a u

slučaju da ista površina bude opožarena dva puta unutar 5 godina, obnova alepskog

bora može u potpunosti izostati (Trinajstić, 1993; Pausas i dr., 2004; Goudelis, i dr.,

2008). Na takvim površinama prema Trinajstiću (1993) nastaje kamenjar s

elementima vegetacije gariga i postupnom dominacijom velikog vrijesa i planike koji

36

potiskuju rijetke ostale vrste grmlja čime prostor biva izložen erozivnim ut jecajima

oborinske vode i vjetra.

Pozitivan utjecaj alepskog bora na ostalu vegetaciju ogleda se u njegovoj ulozi

stvaranja povoljnih uvjeta za ponovni rast autohtonog hrasta crnike na degradiranim

površinama s kojih je nestao.

Prgin (1995) u svom istraživanju navodi da se na predjelu Bilo kod Grebaštice

u sloju grmlja pojavljuje makija s hrastom crnikom te je izbrojao 175 samoniklih

stabala hrasta crnike po jednom hektaru. Pojavu crnike u sastojini alepskog bora

pronalazi i Krpan sa suradnicima (2011) i to na otoku Prviću. Razvoj crnike prate i

brojne druge karakteristične mediteranske vrste, međutim iako se na širem

šibenskom prostoru pošumljavanje alepskim borom odvija već preko 130 godina, do

danas se nije razvila nijedna sastojina hrasta crnike kao posljedica njegovog

provođenja. Španjol i suradnici (2006) istraživali su ameliorativnu ulogu šume

alepskog bora na Rabu i zaključili da stanje šumske sastojine ne omogućuje

progresivnu sukcesiju autohtone vegetacije. Na slične rezultate o nemogućnosti

zamjene sastojine alepskog bora sastojinom hrasta crnike prirodnim putem ukazuju i

Tolić (1996), Maestre i Cortina (2004), Barčić sa suradnicima (2009), Španjol sa

suradnicima (2011) te Ruiz-Mirazo i Gonzalez-Rebollar (2013). Svi oni navode da

alepski bor doista omogućuje povratak vegetacije hrasta crnike u prizemnom sloju, ali

da bi hrast crnika zamijenio šumu alepskog bora potrebni su intenzivni zahvati njege

šume koji zahtijevaju visokostručan rad i znatna materijalna sredstva. Ako se mlada

šuma alepskog bora koja je nastala kao rezultat prirodnog obnavljanja nakon požara

ili pošumljavanja prepusti prirodi, odnosno ako se ostavi da se sama spontano

razvija, gusta stabla će stvarati sjenu i gušiti mlada stabla crnike te se ona nikada

neće razviti. Da bi se spriječio takav razvoj situacije, potrebno je postupno

prorjeđivanje sastojine alepskog bora i stvaranje čistina s dovoljno svjetla kao i

namjerno unošenje i potpomaganje rasta crnike jer se njena spontana obnova

događa samo u blizini već postojećeg izvora sjemena koje je u prirodi rijetko. Jednom

kada se vegetaciji hrasta crnike omogući kvalitetan rast, prizemni sloj sastojine

alepskog bora će obrasti njome te se sjeme alepskog bora koje padne na tlo neće

moći razviti čime će izostati prirodna obnova alepskog bora. S vremenom će stabla

alepskog bora koja žive do 150 godina (Prgin, 1995) početi nestajati, a na njihovo

37

mjesto će doći hrast crnika koji ima vitalnost, dugovječnost i otpornost na požare

kakvu nemaju druge alohtone vrste na ovom prostoru.

Kako financijska ulaganja u hrvatsko šumarstvo nisu na zadovoljavajuća, na

šibenskom prostoru uglavnom izostaju postupci šumske njege što za posljedicu ima

nemogućnost zamjene sastojina alepskog bora šumama hrasta crnike. U

gospodarskoj jedinici Jelinjak od 1994. do 2003. godine radovi čišćenja i

prorjeđivanja sastojina te njege pomlatka provedeni su samo na 1 km² površine

(Hrvatske šume, 2004), u gospodarskoj jedinici Jamina i Hartić od 2003. do 2012.

godine na 0,3 km² (Hrvatske šume, 2013), odnosno 0,2 km² površine (Hrvatske

šume, 2012) dok na prostoru gospodarske jedinice Biograd od 1993. do 2006.

godine na 3,2 km² površine (Hrvatske šume, 2006). Međutim, Grove i Rackham

(2004) navode da u cijelom Mediteranu zapravo ne postoji primjer prostora gdje je

alepski bor opstao neopožaren toliko dugo da bi ga zamijenile druge vrste poput

hrasta crnike. Takvi podaci bacaju svjetlo sumnje na opravdanost pošumljavanja

alepskim borom u svrhu stvaranja uvjeta za njegovu zamjenu klimazonalnom

vegetacijom hrasta crnike.

6.2.2. Utjecaj pošumljanja alepskim borom na tlo i hidrološke procese

na širem šibenskom prostoru

Jedno od glavnih obilježja tla na kršu jest sporost njegova razvoja pa tako za

otapanje sloja vapnenca debljine 100 cm treba oko 10 000 godina, a pri tome se

akumulira svega 0,1–1 cm debeo talog neotopivog materijala odnosno tla (Pernar i

dr., 2011). Zbog toga su tla na našem kršu uglavnom plitka dok su ona dublja

stavljenu u funkciju poljoprivredne proizvodnje. U slučaju da oborine ili vjetar tako

plitko tlo odnesu s nekog prostora na površini će vrlo brzo izbiti kamenita vapnenačka

podloga, a zbog vrlo sporog procesa stvaranja tla šteta će biti dugotrajna pa je

očuvanje krškog tla od iznimne važnosti za čovjeka. Pri tome je ključna uloga

vegetacije koja veže i stabilizira tlo i tako ga štiti, međutim već opisani antropogeni

utjecaj na ovim prostorima mjestimično su doveli do nestanka vegetacijskog pokrova

što je dovelo do intenziviranja erozijskih procesa. Ona područja na kojima se

vegetacija nije uspjela brzo obnoviti zbog požara ili stolke, pretrpjela su trajni gubitak

tla te više ne mogu podržati rast šuma, već samo travnate ili grmolike vegetacije.

38

Alepski bor kao vrsta je indiferentan na edafske faktore, odnosno on se

uspijeva prilagoditi svim vrstama tala ma koliko ona bila plitka ili siromašna hranjivim

tvarima sve dok su klimatski uvjeti za njegov rast povoljni (Prgin, 1995). Jednom

kada se alepski bor proširi (ili posadi) na kamenjare ili druge degradirane površine,

on izvanredno dobro popravlja tlo odbacivanjem iglica koje postepeno popunjavaju

škrape, površinski kamenjar i druge udubine te s vremenom stvaraju humus i pravo

šumsko tlo (Prgin, 2005). Važnost kultura alepskog bora na kamenjarima s obzirom

na njihovu meliorativnu ulogu u regeneraciji tla potvrdio je svojim istraživanjima i

Mayer (1979) dok su Komlenović i Mayer (1995) ustanovili da su novonastali slojevi

tla u deset godina staroj sastojini alepskog bora smanjili površinsku stjenovitost i

kamenitost za 10 do 15%. Prgin (1995) ističe u svom radu da šuma alepskog bora

podiže bonitet tla za cijeli jedan razred unutar sto godina, ali tu tvrdnju ne podupire

ničim osim 'vlastitim iskustvom'.

Međutim, Maestre i Cortina (2004) u svojim radovima upozoravaju da je

pozitivan utjecaj alepskog bora na tlo prenaglašen jer se često gleda samo njegov

učinak na kamenjare koji nemaju veću pokrivenost vegetacijom. Oni tvrde da

plantaže bora na kamenjaru doista brzo poboljšavaju kvalitetu tla, ali samo do

određene razine koja je niža nego u prostorima koji su prirodno zarasli makijom. Kao

dokaz navode studije koje zaključuju da tlo pod alepskim borom ima niži organski

sadržaj i koncentraciju dušika nego ono koje se nalazi pod grmolikom vegetacijom

makije (Chaparro, 1994; Castillo i dr., 2002, prema Maestre i Cortina, 2004) te da

alepski bor za razliku od nje iznimno negativno djeluje na vlagu u tlu do dubine 30 cm

koja se značajno smanjuje kako se povećava gustoća borova (Bellot i dr., 2004).

Topić i Butorac (2011) navode da je 95% mediteranskog krškog prostora

Hrvatske zahvaćeno različitim intenzitetom erozije tla vodom, a od toga čak 40%

značajnijom erozijom. Još od antičkog razdoblja jasna je spoznaja da vegetacijski

pokrov predstavlja najznačajniji čimbenik sprječavanja erozije tla, a na našem

prostoru takva uloga zbog mogućnosti rasta na degradiranim prostorima pripala je

upravo alepskom boru.

Šume alepskog bora svojim krošnjama sprječavaju razorno djelovanje direktnog

udara kapi kiše na tlo te zadržavaju značjane količine padalina dok preostali dio

propuštaju na površinu rahlog i propusnog šumskog tla koji kapljice, usporene

krošnjom, lakše upija. Na taj način dolazi do povoljnije preraspodjele oborinske vode

39

odnosno do njenog ravnomjernijeg otjecanja. Ravnomjernijim otjecanjem oborina tlo

se bolje čuva, suzbija se erozija i smanjuje mogućnost pojave bujica koje odnose

najveće količine tla (Chirino i dr., 2006; Topić i dr., 2006). Alepski bor međutim može

ipak imati negativne utjecaje na erozijske procese i to posredno putem požara.

Naime, studije 90-ih godina 20. stoljeća su znanstveno potvrdile da je erozija

najizraženija na tek opožarenim područjima (Grove i Rackham, 2001). Tada je

nestankom vegetacije otjecanje oborinske vode na padinama najjače, odnose se

najveće količine finog materijala, a povećava se i mogućnost nastanka bujica. Za

nastanak i širenje požara presudna je dostupna količina mrtvog goriva kojim su

najopterećenije borove šume u obliku otpalih borovih iglica (Rosavec, 2011; Španjol i

dr., 2011) pa upravo šume alepskog bora potiču širenje požara i značajnije izgaranje

površinskog sloja tla pokrivenog suhim iglicama. Topić i suradnici (2006) proveli su

istraživanje na tri lokacije kako bi usporedili intenzitet erozije na prostoru očuvane

šume alepskog bora i opožarene šume alepskog bora. Na prostoru šume alepskog

bora gubitak tla je bio 640 puta manji nego na opožarenoj površini, a površinsko

otjecanje oborinske vode 5,8 puta manje. Razlog toliko velikim razlikama pripisali su

nepostojanju na eroziju ublažavajućeg utjecaja alepskog bora, ali i bilo kakve druge

vegetacije.

S obzirom da je jedan od najbitnijih čimbenika erozije reljef odnosno nagib

padina, potrebno je analizirati kartu nagiba šireg šibenskog prostora kako bi se uočila

najugroženija područja i stupanj pošumljenosti alepskim borom na njima. Prema

podacima uređajnog zapisnika gospodarske jedinice Biograd (Hrvatske šume, 2006)

erozija na ovim prostorima postaje najizrazitija na nagibima od 20° i više pa posebnu

pažnju treba posvetiti upravo njima.

Prema karti nagiba (sl. 13) vidljivo je da najmanji rizik od erozije ima cijeli

sjeverozapadni dio istraživanog područja, od Pirovca do Biograda na Moru te prostor

između Vodica i šibenskog kanala. Najveće nagibe nalazimo na prostoru sjeverno od

linije Vransko jezero – Prokljansko jezero gdje se alepski bor za sad nije raširio, na

brdima zapadno oko Vodica, na otocima te na cijelom jugozapadnom prostoru od

Šibenika čime su ova područja najugroženija procesom erozije.

Brda u okolici Vodica su dobro obrasla vegetacijom, bilo alepskim borom, bilo

makijom te su time erozijski procesi svedeni na minimum. Međutim, velika

40

Slika 13. Karta nagiba padina s pokrivenošću alepskim borom

Izvori: Google Earth, DGU

41

pošumljenost alepskim borom izlaže ovo područje većem riziku od požara koji bi

mogli na opožarenim padinama pokrenuti erozijske procese.

Na otocima je najveći dio padina s većim nagibom obrastao alepskim borom,

što je posebno vidljivo na Murteru i Zlarinu pa su i ti prostori unatoč trenutnoj zaštiti

od erozije izloženi opasnosti od njene pojave u budućnosti zbog povećanog rizika od

velikih požara.

Kako alepski bor čuva površine s velikim nagibom od erozije vidljivo je na

onim prostorima gdje je alepski bor izostao. Brda iznad Ražina i Donjeg Polja istočno

od Šibenika mjestimično imaju nagib i preko 20°, a nakon brojnih požara koji su

poharali prostor došlo je do ispiranja tla i vidljivog nastanka kamenjara (sl. 10) zbog

čega je izostala i obnova alepskog bora koji bi zaustavio degradaciju tla i započeo

njegovu regeneraciju. Posebno je ozbiljno stanje na nekoć dobro pošumljenom

prostoru u zaleđu Žaborića i Grebaštice. U brojim požarima tijekom posljednja dva

desetljeća nestale su zasađene šume alepskog bora, a uslijed erozije tla te pojave

kamenjara obnova vegetacije, čak i one grmolike, je sve slabija (sl. 14). Jedan od

posljednih većih požara na ovom prostoru uništio je gustu šumu alepskog bora na

brdu Jelinjak 2007. godine, a zbog nagiba padina većeg od 20° intenzivirani procesi

erozije dovode do slabije obnove vegetacije. Pojava erozije na tom prostoru vidljiva je

u jarugama gdje se nakuplja tlo isprano sa susjednih padina što dovodi do

značajnijeg obrastanja vegetacijom u odnosu na padine (sl. 15).

Slika 14. Panoramski pogled na degradirani prostor okolice Grebaštice

Izvor: Croariva

42

Slika 15. Povećanje vegetacijskog pokrova od padina prema dnu jaruge na

brdu Jelinjak

Međutim, sve je više radova koji tvrde da je uloga alepskog bora u

sprječavanju erozije prenaglašena kao i njegov utjecaj na kvalitetu tla. Ako se

usporedi intenzitet erozijskih procesa na padinama brda s kamenjarom i padinama

obraslima alepskim borom, očekivano je da će pozitivni utjecaj alepskog bora biti više

nego naglašen. Usporedi li se pak utjecaj alepskog bora s utjecajem druge grmolike

vegetacije, odnosno makije, dobit će se drugačiji rezultati.

Grove i Rackham (2001) tvrde da ne postoje čvrsti dokazi o tome koji tip

vegetacije najviše sprječava eroziju te da je utjecaj visoke šume često krivo

interpretiran. Topić i Butorac (2011) ističu da je makija vrlo učinkovit element

konzervacija tla te se vrijednost takvog pokrova može izjednačiti s visokom šumom.

Butorac sa suradnicima (2009) u svom radu zaključuje da je čak i travnati pokrov

dobra zaštita od erozije jer trava također štiti tlo od izravnog udara oborina i svojim

korijenjem veže tlo pa je tako erozija značajan problem samo u prvoj godini nakon

požara dok vegetacija u potpunosti izostaje. Istraživanje sastojine alepskog bora

stare 30 godina koje su napravili Chirino i suradnici (2006) također je pokazalo da

šuma alepskog bora nije umanjila površinsko otjecanje oborinske vode ništa više

nego grmolika makija na susjednom prostoru.

Uzmemo li u obzir ove podatke možemo zaključiti da bi makija bila jednako

dobra opcija za suzbijanje erozije na našem kršu kao i alepski bor s tim da bi se zbog

veće otpornosti makije na požare smanjili rizici od drastičnih erozija na opožarenim

43

površinama u budućnosti. Preklapanjem karte nagiba i karte pošumljenosti alepskim

borom dobivamo podatak da je alepski bor prekrio 6 km² padina s nagibom većim od

20° te 23,5 km² padina s nagibom između 12° i 20° te tako zbog visoke zapaljivosti

ove vrste šuma izlaže gotovo 30 km² ovog prostora potencijalno ozbiljnijoj eroziji u

budućnosti.

Potrebno je također analizirati i utjecaj šuma alepskog bora na vodene resurse

šireg šibenskog prostora. Istraživanja u Izraelu i Španjolskoj pokazala su da sastojine

alepskog bora smanjuju količinu padalina koja dospijeva do tla za 15 do 35% te u

potpunosti iskorištavaju efektivnu kišnicu (Maestre i Cortina, 2004) što se može

negativno odraziti na punjenje podzemnih akvifera. Nasuprot tom istraživanju, Topić i

Butorac (2011) tvrde da u sušnom razdoblju šuma alepskog bora ispušta zalihe

prikupljene vode u podzemne izvore te na taj način pridonosi uravnoteženju njihovih

spremnika vode. Nedostatak radova na ovu temu pokazuje da utjecaj plantaža

alepskog bora na podzemne vode nije u potpunosti istražen što nikako nije povoljno

s obzirom da je jedna od suvremenih odlika krškog prostora nestašica pitke vode, a

pritisak turista na njenu potrošnju raste iz godine u godinu. Većina znanstvenika u

svojim radovima se ipak slaže da pozitivan utjecaj alepskog bora na stvaranje tla na

kršu također dovodi i do boljeg pročišćavanja oborinske vode prilikom njene filtracije

u tlo što smanjuje mogućnost zagađenja podzemnih izvora pitke vode.

6.2.3. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na mikroklimatska

obilježja šireg šibenskog prostora

Šumski kompleksi alepskog bora nedvojbeno svojim postojanjem mijenjaju

mikroklimatske uvjete na obraslom prostoru što se odražava na obnovu i rast druge

vegetacije, prozračnost tla, kruženje nutrijenata u okolišu, kvalitetu staništa za

životinjske vrste te naposljetku čovjeka i njegove aktivnosti. Unatoč tome, ne postoje

dostupni podaci o izvršenim mjerenjima mikroklimatskih promjena u novonastalim

šumama alepskog bora na širem šibenskom prostoru.

Analizirajući utjecaj borovih šuma na mikroklimatske elemente u ostalim

dijelovima svijeta ipak se mogu izvući neki opći zaključci primjenjivi na istraživano

područje. Naime, šumski pokrovi imaju izravan utjecaj na Sunčevu radijaciju, brzinu

vjetra, padaline, temperaturu zraka i tla te količinu vlage u zraku i tlu (Nagle, 2008).

44

Sunčeva radijacija ima izravan učinak na temperaturna kolebanja, a postojanje

vegetacijskog pokrova utječe na njeno upijanje ili reflektiranje. Intenzitet albeda u

borovim šumama u prosjeku iznosi između 8% i 14% (Nagle, 2008) što nije mnogo

kad se usporedi s raznim drugim površinama, međutim gusti sklop krošnji alepskog

bora može smanjiti količinu radijacije koja stiže do tla i za 70% (Šegota i Filipčić,

1996; Nagle, 2008). Kao posljedica toga veća zasjenjenost pod pokrovom alepskog

bora dovodi do snižavanja maksimalnih temperatura, posebno ljeti dok tijekom

zimskih mjeseci krošnja smanjuje gubitak topline pa temperature mogu biti i za

nekoliko stupnjeva više nego na otvorenom kamenjaru.

Pokrov alepskog bora također je značajan pri smanjivanju brzina vjetra s

obzirom da na istraživanom prostoru predstavlja jedini tip visoke vegetacije, ako

zanemarimo rijetku mjestimičnu pojavu primorskog i crnog bora, cedra, čempresa i

pinije, jer alepski bor može narasti do 20m visine (Prgin, 1995) dok makija uglavnom

ne prelazi 2 do 3 metra. Brzina vjetra u šumi na visini od 3,5 metara je za 50% manja

nego na otvorenom prostoru (Šegota i Filipčić, 1996), a njen ublažavajući utjecaj na

vjetar posebno se može osjetiti u danima jake bure ili juga.

Zbog nižih temperatura zraka i veće zasjenjenosti pod šumom alepskog bora

manje je isparavanje vlage iz tla i to za 60% nego na otvorenim kamenjarima (Nagle,

2008). Međutim, povećava se transpiracija, odnosno količina vode koju biljke isparuju

crpeći je korijenjem iz tla, ali s obzirom na nedostatak istraživanja na ovu temu, ne

može se pretpostaviti krajnji pozitivan ili negativan učinak alepskog bora.

Uz sve ovo treba uzeti u obzir da struktura šuma alepskog bora nije na cijelom

istraživanom prostoru jednaka. Neki dijelovi poput brda Jelinjak u blizini Grebaštice,

šumskog kompleksa na Žirju i Zlarinu te plantaža između Biograda na Moru i

Pakoštana su vrlo gusto pošumljeni s krošnjama alepskog bora koje se isprepliću pa

značajnije mijenjaju navedene mikroklimatske elemente. S druge strane, postoje

manji kompleksi šuma alepskog bora u kojima izostaje prizemna vegetacija ili krošnje

zbog nametnika ili nekadašnjih požara nisu dovoljno razvijene pa su mikroklimatski

uvjeti slični onima na prostoru makije.

45

6.2.4. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na životinjske zajednice

šireg šibenskog prostora

Životinjske vrste, bilo insekti, gmazovi, ptice ili sisavci, također igraju veliku

ulogu u okolišnoj dinamici te se bilo kakav poremećaj u njihovoj strukturi odražava na

cijeli ekosustav. Harriet (2009) tvrdi da raznolikost staništa i pejzaža na Mediteranu

uvjetuje bogatstvo vrsta što se odražava na visokoj stabilnosti i otpornosti ekosustava

te da velika bioraznolikost, kako biljnog svijeta, tako i životinjskog, povećava

dostupnost hranjivih tvari u okolišu što poboljšava razvoj vegetacije. Unatoč tome što

ne postoji velik broj radova koji se bave utjecajem bioraznolikosti na stabilnost

ekosustava šuma, ista autorica navodi da posljednja istraživanja potvrđuju tezu da

smanjenje bioraznolikosti u nekom prostoru negativno utječe na proizvodnju

biomase.

Životinjski svijet istraživanog prostora naizgled se čini siromašan zbog

nepostojanja većih sisavaca, međutim površine pod makijom i garigom obiluju sitnim

životinjama od kojih su brojne endemske vrste te čine vrlo važan dio ekosustava

ovog područja (Bajica, 2009). Intenzivnim širenjem alepskog bora i povećavanjem

zapaljivosti na požare otporne makije ovaj životinjski svijet biva ugrožen, a

destabiliziranjem hranidbenih lanaca posljedice mogu biti nesagledive. Diljem svijeta

su poznati slučajevi nestanka jedne karike insekta u hranidbenom lancu koji dovode

do naglog porasta broja populacije nametnika koji potom stvaraju štetu na vegetaciji.

S obzirom da se alepski bor na ovom prostoru širi tek nešto više od sto godina

teško je za očekivati da se životinjski svijet, a posebno mikrofauna, u potpunosti

prilagodio nastalim izmijenjenim uvjetima. Ruiz-Mirazo i Gonzalez-Rebollar (2013) u

svom radu tvrde da je struktura šume, odnosno zastupljenost različitih vrsta u šumi,

stupanj diferencijacije među stablima pojedine vrste, raspored stabala u šumi i dr.,

indikator bioraznolikosti, međutim šume alepskog bora su obilježene vrlo slabom

zastupljenošću drugih vrsta što je posebno vidljivo u ranom stadiju šume kada

alepski bor u potpunosti dominira. Također, malen je stupanj diferencijacije odnosno

razlikovanja među pojedinim stablima alepskog bora s obzirom da gotovo sva stabla

na opožarenoj površini počinju rasti u isto vrijeme, a pri tom su vrlo gusto

raspoređena u odnosu na druga. Takva obilježja šuma alepskog bora upućuju na

nizak stupanj bioraznolikosti u njima ili barem niži nego na prostorima obraslim

makijom. Nažalost, kod nas ne postoje radovi koji su se bavili ovom temom, a

46

situacija nije bolja ni u drugim mediteranskim zemljama pa ne postoje provedeni

eksperimenti pomoću kojih bi se mogle opisati konkretne promjene.

Ona istraživanja koja jesu izvršena bave se uglavnom ptičjim zajednicama.

Pošumljavamje alepskim borom tako stvara uvjete za naseljavanje ptica koje se

gnijezde na stablima što povećava ptičji fond obraslog prostora. Najveći porast

populacija bilježe grlice koje znaju prenositi sjeme alepskog bora i na taj način

potpomažu njegovo širenje (Prgin, 2005). Istraživanja su pokazala da unatoč

sveukupnom povećanju broja vrsta ptica na novopošumljenom prostoru dolazi do

smanjenja broja ugroženih vrsta koje su vezane za makiju i kamenjare (Maestre i

Cortina, 2004), primjerice zašićene jarebice kamenjarke.

6.2.5. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na gospodarske

djelatnosti šireg šibenskog prostora

Drvo alepskog bora u posljednjih 100 godina nije dobilo širu primjenu među

lokalnim stanovništvom pa tako ta sirovina u Dalmaciji nema razvijeno tržište (Vuletić

i dr., 2004). Zbog većeg stupnja zasmoljenosti njegova tehnička uporabivost je

smanjena, ali i dalje predstavlja vrlo dobar izvor sirovine za proizvodnju manjih

plovila, namještaja, željezničkih pragova, sanduka i kutija, različitog oruđa i dr.

Razvojem tehnologije obrade drva širi se uporabni asortiman ove vrste pa može imati

primjenu u građevinarstvu za unutarnju stolariju, oplate i zidove, ali lokalno

stanovništvo nema razvijenu svijest o tome (Prpić i dr., 2011; Vukelić i dr., 2011). Na

nemogućnost plasmana drvnih sortimenata na tržište, odnosno na slabu

zainteresiranost za drvo alepskog bora upozoravaju i Hrvatske šume (Hrvatske

šume, 2012).

Alepski bor obilno izlučuje smole, a smolarenje je bilo sastavni dio upravljanja

šumama alepskog bora na cijelom Mediteranu do prije 20-ak godina (Spanos i dr.,

2010). Na ovom prostoru se smola alepskog bora eksploatirala kod Bilog u blizini

Primoštena od 1961. do 1969. te se godišnje po drvu dobivalo do 2 kilograma smole

(Prgin, 1995). Međutim, razvoj kemijske tehnologije omogućuje jeftinu proizvodnju

proizvoda za koje je potrebna smola što uništava smolarenje te se ono napušta

(Prpić i dr., 2011). Spanos i suradnici (2010) ističu da bi smola dobivena iz alepskog

bora mogla ponovno dobiti na većoj gospodarskoj važnosti zbog njegove sve veće

47

raširenosti u prostoru, ali samo ako se povećaju prinosi po drvu što je moguće

njegom odnosno prorjeđivanjem šuma koje omogućuje rast kvalitetnijeg drva.

Najveća primjena alepskog bora je bila u industriji celuloze i papira, međutim

nakon Domovinskog rata i propasti bosansko-hercegovačke tvornice Natron u

Maglaju opada i ta gospodarska djelatnost (Prpić i dr., 2011). Vrlo dobru iskoristivost

alepskog bora u proizvodnji papira ističu Haddad i suradnici (2009) te u njoj vide

iskoristivost onih stabala koja se posijeku u procesu prorjeđivanja sastojina alepskog

bora. Također, Prpić i suradnici (2011) tvrde da uslijed sve veće potražnje za

alternativnim oblicima energije mnogi vide šume alepskog bora kao dobar

potencijalni izvor šumske biomase za dobivanje energije zbog značajnih proizvodnih

mogućnosti i brze obnove.

Neiskorišteni gospodarski potencijali alepskog bora samo omogućuju njegovu

daljnju ekspanziju u prostoru, a višak stabala, odnosno njegov prirast izvan

pošumljenih površina, predstavlja izvrsno gorivo za požare. Zbog napuštanja velikog

dijela poljoprivrednih parcela na ovim prostorima dolazi do njihovog zarastanja pri

čemu dominantnu ulogu ponovno ima alepski bor. Putem obraslih i napuštenih

parcela alepski bor prodire u poljoprivredna područja čime podiže stupanj opasnosti

od požara, a za vrijeme samog požara svojom zapaljivošću vatru često širi i na

okolne maslinike i vinograde stvarajući tako nemale štete lokalnom stanovništvu i

gospodarstvima. Također, prisustvom alepskog bora uz sami rub obradivih površina

povećava se mogućnost da se vatra prilikom uobičajenog paljenja korova slučajno

proširi i na borove i tako nastane požar. Primjerice, u požaru kod Bilica 2012. godine

stradalo je oko 600 maslina i 5000 sadnica loze zbog čega je za Općinu Bilice

proglašena elementarna nepogoda (Mrša, 2012), a u požaru kod Grebaštice 2011.

godine 750 ha površine na kojoj su većinom bili maslinici, vinogradi, nasadi smokava,

badema i dr. (Deljanin, 2011). Na širem šibenskom području može se locirati nekoliko

većih prostora u kojima se uz brojne održavane maslinike, vinograde i druge obradive

površine mogu pronaći i mnoge zapuštene parcele obrasle alepskim borom: priobalni

pojas od Primoštena do naselja Bilo, okolica Grebaštice prema istoku, okolica

Dubrave kod Šibenika te veliko područje omeđeno naseljima Tribunj, Pirovac i Zaton

(sl. 16). Na takvim prostorima zbog povećane pojave alepskog bora požari

predstavljaju veliku opasnost privatnim maslinicima i vinogradima.

48

Slika 16. Prostor s velikim obradivim površinama među koje se

širi alepski bor

Izvor: Google Earth

6.2.6. Utjecaj pošumljavanja alepskim borom na turizam i rekreaciju

šireg šibenskog prostora

S obzirom da je turizam jedna od najznačajnijih gospodarskih djelatnosti u

Hrvatskoj, posebno u Dalmaciji, utjecaji koji su važni za njega, a proizlaze iz

novonastalih šuma alepskog bora zahtijevaju poseban osvrt jer one ujedno

predstavljaju i važan turistički resurs.

Utjecaj alepskog bora na turizam i rekreaciju spada u domenu društvenih

općekorisnih funkcija šuma te se kao takav ekonomski ne može mjeriti. Posebno je to

vidljivo kod estetske uloge šuma gdje ne postoje kvantitativni pokazatelji već se

moraju vršiti određene procjene. Prpić (1992) ističe da često nastaje problem što se

pri istraživanjima uzimaju u obzir samo oni ekonomski parametri koji su mjerljivi dok

se nemjerljivi ignoriraju iako predstavljaju značajne vrijednosti.

Unatoč tome što su estetska i ambijentalna vrijednost mediteranskih šuma u

Hrvatskoj vrlo slabo istražene (Weber i dr., 2002), o njihovoj važnosti za turizam neki

zaključci se ipak mogu donijeti na temelju istraživanja provedenih među turistima koji

su boravili na našoj obali. Krpina (2008) je u svom magistarskom radu provela

istraživanje među turistima Zadarske županije, između ostalih i na prostoru okolice

49

Biograda na Moru, te došla do rezultata kako najveći broj turista, njih 68%, na odmor

na hrvatsku obalu dolazi zbog prirodnih ljepota, a značaj šume u vizuri oko

smještajnoga objekta ispitanici su ocijenili s visokom prosječnom ocjenom 4,37 od 5.

Za trećinu njih je značenje šume prilikom odmora u estetskom ugođaju i užitku za

osjetila mirisa. Istraživanje koje su proveli Horak i Marušić (2001) je pokazalo da u

percepciji turista mediteranske šume predstavljaju jedan od tri najznačajnija elementa

imidža hrvatske obale i otoka dok su ispitanici u istraživanju Marušić i suradnika

(2005) među 10 boja koje opisuju hrvatsku obalu zelenu, koju je većina povezivala sa

šumama ili vegetacijom, rangirali na drugo mjesto, a miris borove šume na trećem

mjestu među karakterističnim mirisima hrvatskog Jadrana. Takvi rezultati navode na

zaključak da su mediteranske šume sastavni dio turističkog proizvoda priobalnih

destinacija te njihova ljepota i očuvanost igraju veliku ulogu u privlačenju turista na

našu obalu.

S obzirom da na širem šibenskom prostoru u nedostatku veće

rasprostranjenosti drugih vrsta visoke šume tvori samo alepski bor, utoliko je veća

njegova važnost u preobražaju degradiranih krških kamenjara u pejzaže velikih

ljepota koji su privlačni turistima. Prgin (2005) navodi da su mnoge šume alepskog

bora podignute uz morsku obalu u svrhu povećanja njene estetske vrijednosti čime

su oblikovani za turizam najkvalitetniji prostori naše obale. Tako šume postaju

temeljni preduvjet za razvoj primorskog turizma (Jedlowski, 1977). Od sredine 50-ih

godina 20. stoljeća upravo na rubovima ili unutar tih šuma počinju se podizati

hotelska naselja, turistička naselja i kampovi, stoga možemo reći da ne postoji

značajniji turistički centar, a da se nije razvio na lokalitetu na kojem prije nije

postojala šuma alepskog bora (Bura, 1972.; Jedlowski, 1977; Tomašević, 1979;

Prgin, 2005; Christopoulou, 2011). Još prije 50 godina Tkalčić i suradnici (1965) bili

su svjesni važnosti šuma za turizam pa upozoravaju da daljnji razvitak turističke

djelatnosti na hrvatskoj obali zahtijeva brzo i jeftino pošumljavanje vrstama drveća

bržeg rasta, sadnja nakupina drveća oko naselja, kupališta, jadranske magistrale i

drugih putova, a da namjena šuma na šibenskom prostoru treba biti ponajprije

estetska i rekreacijska, zagovara i Prgin (1995) zbog položaja ovog područja u zoni

turističke namjene.

Kao posljedica navedenog danas su gotovo svi priobalni prostori na kojima se

nalaze šumski nasadi zauzeti turističkim objektima ili se nalaze u blizini njih.

50

Analiziranjem karte rasprostranjenosti alepskog bora uzimajući u obzir samo obalne

prostore u kojima alepski bor u potpunosti dominira na liniji od Biograda na Moru do

Primoštena postoji samo jedna lokacija s nasadima alepskog bora koja je od najbližih

površina turističke namjene (naselja, hoteli, kampovi i dr.) udaljena za više od jednog

kilometra što upućuje da su sve ostale vjerojatno stavljene u funkciju turističke

namjene (sl. 18). Spomenuta površina nalazi se na otprilike pola puta između Draga i

Pirovca.

Biograd na Moru, Vodice i Primošten, kao najveći turistički centri ovog prostora,

imaju u sklopu naselja izgrađene velike turističke površine, odnosno hotelska naselja

koja su nastala u šumama alepskog bora. Njima možemo pridodati i hotelsko naselje

Solaris koje se nalazi nedaleko od Šibenika, a teško je vjerovati da bi ovakvi luksuzni

centri nastali na golom kamenjaru ili unutar prostora obraslog makijom (sl. 17).

Slika 17. Turistička naselja nastala u sastojinama alepskog bora u a) Biogradu na Moru,

b) Primoštenu, c) Solarisu i d) Vodicama

Izvor: a) Hrvatska turistička zajednica; b) My holidays in Croatia; c) Family camping Croatia

holidays; d) Apartmani Vitali

a b

c d

51

Slika 18. Karta raširenosti alepskog bora s turističkim površinama i prometnicama

Izvori: Google Earth, DGU

52

Poluotok Raduča u Primoštenu (sl. 17) je prije Drugog svjetskog rata bio pod

vinogradima i maslinicima, a nakon pošumljavanja od strane mještana 1947. i 1948.

godine dolaze prvo esperantisti iz Zagreba koji osnivaju kamp da bi nakon nekoliko

godina Poljoprivredna zadruga Primošten pristupila izgradnji 3 hotela s 1300 kreveta,

teniskim terenima, bazenom i uređenom plažom (Prgin, 2005). Danas hotelski

kompleks sa šumom nema funkciju odmorišta isključivo za goste u hotelu, već i za

one u privatnom smještaju u cijelom Primoštenu pa i u okolici.

Pošumljavanje alepskim borom također je potaknulo izgradnju brojnih vikend

naselja uz one obalne prostore gdje se šuma uspjela razviti. Takva naselja uglavnom

imaju vrlo malen broj stalnih stanovnika, prevladavaju apartmani za turistička noćenja

te vikendice lokalnog stanovništva koje živi u susjednim većim gradovima. Primjerice

naselje Šparadići u blizini Grebaštice bilo je do sredine 20. stoljeća naseljeno rijetkim

poljoprivrednicima, a nakon pošumljavanja brda Jelinjak (u čijem se podnožju nalazi)

alepskim borom započinje apartmanizacija i preusmjeravanje malobrojnog lokalnog

stanovništva na turizam i ugostiteljstvo. Takva, ali i brojna druga manja naselja

također imaju uklopljene šume alepskog bora u svoju vizuru u svrhu poboljšanja

estetskog izgleda naselja, ali i dobivanja prostora za rekreaciju, šetnje, kupališta i dr.

Iz karte rasprostranjenosti alepskog bora možemo primijetiti kako od 28 obalnih

naselja na ovom prostoru gušćim sastojinama alepskog bora nisu obrubljena samo

dva – Murter i Prvić Luka.

Radi isključivo estetske vrijednosti Prgin (1995) navodi da su pošumljavani

uglavnom svi otoci šibenskog arhipelaga, a najpoznatiji primjer promjene valorizacije

prostora nakon pošumljavanja predstavlja otok Obonjan (sl. 19). Na Obonjanu su

nekoć mještani sa susjednog otoka Prvića obrađivali vinograde na vrlo degradiranom

tlu, a odluku o pošumljavanju alepskim borom donijela je Šumarija Šibenik 1954.

godine u svrhu uljepšavanja šibenskog arhipelaga. U razdoblju od 1971. do 1990.

godine, nakon što se razvila šuma, na otoku je izgrađeno 17 paviljona, restoran,

ambulanta, upravna zgrada, bazen s morskom vodom, igrališta i sportski tereni,

kupalište i plaža i brojna druga infrastruktura. U tom vremenu svake je godine na

otoku boravilo nekoliko tisuća domaćih turista. Nažalost, šuma je od tada ostala

zanemarena jer se ne provode uzgojni zahvati, njega, prorjeđivanje i zaštita od biljnih

bolesti i štetočina unatoč tome što bi bez njenog prisustva ovaj otok bio pust i

prekriven golim kamenjarom (Prgin, 2003, 2005).

53

Slika 19. Pogled na otok Obonjan

Izvor: Synergic solutions

Prpić (1992) ističe da turističku funkciju imaju one šume koje svojim

položajem, izgledom i drugim funkcijama povećavaju turistički promet. Prema istom

autoru kategoriju turističke funkcije imaju sve one šume koje se nalaze uz jadransku

obalu od otoka do padina Dinarida, zatim šume kroz koje turisti putuju automobilom ili

vlakom iz kontinentalnih područja na obalu Jadrana te one šume u pejzažu koje se

nalaze u dosegu pogleda turista. Prema Pravilniku o uređivanju šuma (NN-111/06),

rekreativna, turistička i zdravstvena funkcija šuma vrednuju se zajedno ocjenom od 1

do 4. Najveću ocjenu imaju šume uz kupališta i hotele, one duž morske obale, šume

u kojima se nalaze kampovi te šume koje su od morske obale, hotela i središta

turističkoga naselja udaljene do 3 km. Ocjenom 3 se vrednuju šume na područjima

tranzitnoga turizma gdje se posjetitelji zadržavaju od nekoliko sati do nekoliko dana,

u budućim središtima razvoja seoskoga, lovnoga i ekološkoga turizma, do 2 km

udaljene od središta srednje velikih naselja ili pristupačnoga ruba i dr. Ocjenu 2 imaju

šume koje su od turističkoga središta zračno udaljene do 10 km, šume uz turističke

magistrale, šume koje se, gledano s ceste, nalaze u vidokrugu pejzaža, sve šume

bez obzira na udaljenost od turističkog naselja koje neposredno služe razvoju turizma

toga područja te šume udaljene do 5 km od središta manjega naselja. Najmanjom

ocjenom 1 se vrednuju šume koje su zračno udaljenije od 10 km od središta

turističkoga naselja, a imaju zaštitnu zadaću koja služi razvoju turizma susjednih

naselja.

54

Analizirajući kartu rasprostranjenosti alepskog bora na širem šibenskom

prostoru moguće je prema prethodno navedenom kriteriju ocijeniti ulogu šuma u

turizmu. U obzir su uzeti samo prostori iz kategorije 'u potpunosti dominira alepski

bor', a rezultati pokazuju da je 54,5 km² ili 85% od svih ukupnih površina gusto

obraslih alepskim borom ocijenjeno ocjenom 4 budući da se nalaze do 3 kilometra

udaljenosti zračnom linijom od morske obale, turističkih naselja ili hotela i kampova.

Preostalih 15% površina gusto obraslih alepskim borom ocijenjeno je ocjenom 2 jer

se od istih prostora nalaze na manje od 10 km, ali više od 3 km udaljenosti zračnom

linijom te se u naseljima u njihovoj blizini turisti ne zadržavaju.

Turističku funkciju imaju i šume uz ceste budući da prema Krpini (2008)

tijekom vožnje turistima pružaju osjećaj relaksacije i mira. Naime, istraživanje koje je

provela Krpina (2008) pokazuje da su turisti značaj šume u vizuri prilikom putovanja

ocijenili s ocjenom 3,9 od maksimalno 5. Zbog toga na širem šibenskom prostoru

nalazimo brojne pošumljene površine upravo uz ceste, a ponajprije uz Jadransku

magistralu i to na dijelu od Biograda na moru do Draga i od Šibenika prema

jugoistoku do granice istraživanog prostora (sl. 16). Stvaranje estetski ugodnih

pošumljenih pejzaža uz prometnice može utjecati na percepciju turista o mjestu

boravka, njihovu želju za ostajanjem ili povratkom u mjesto odmarališta. Važnost

ugodnog pejzaža uz prometnice raste kada se uzme u obzir da je između 2007. i

2010. godine 84% turista u Hrvatsku dolazilo vlastitim automobilima, a još 5%

autobusnim prijevozom (Marušić i dr., 2010).

Šume alepskog bora na turizam utječu ne samo estetskom i ambijentalnom

vrijednošću već sveukupnim općekorisnim funkcijama. Nematerijalne usluge šuma

također su jedna od komponenti ponude nekog prostora i mogu se promatrati kao

dijelovi ukupne gospodarske vrijednosti. U istraživanju provedenom na Korčuli

(Vuletić i dr., 2004) procijenjene su vrijednosti za ekološku, okolišnu i pejzažnu

uslugu šuma te je dobiven iznos od 34 eura po hektaru godišnje, ili, kada bi se to

preslikalo na sve mediteranske šume na hrvatskoj obali, vrijednost od 25,9 milijuna

eura.

Međutim, šume alepskog bora na ovom prostoru posredno utječu i na cijene

turističkih usluga, a samim time i na ekonomsku dobit u ugostiteljstvu. Šume podižu

cijenu okolne imovine (Christopoulou, 2011), a istraživanje Marušić i suradnika

(2005) je pokazalo da šume u vidokrugu prozora hotelske sobe značajno utječu na

55

cijenu smještaja u hotelskoj sobi, i u onoj s pogledom na more i u onoj bez pogleda

na more. Uzimajući u obzir da je našu obalu u razdoblju od 2007. do 2010. godine u

prosjeku posjećivalo 9,4 milijuna turista i da je ostvareno preko 52 milijuna noćenja

od čega 25% otpada na noćenja u hotelima (Marušić i dr., 2010), važnost šuma

alepskog bora je očigledna. Od navedenog ukupnog broja noćenja još 25% je bilo

ostvareno u kampovima (Marušić i dr., 2010) čije postojanje također uvelike ovisi o

postojanju šuma alepskog bora (sl. 17). Golubović i Meštrović (1966) su napravili

istraživanje kojim su utvrdili da je godišnja vrijednost turističke rente dobro smještene

razvijene borove šume koja se koristi kao kamp za 277 puta veća od vrijednosti

prirasta drvne mase na istoj površini.

O važnosti šuma za inozemne, ali i domaće turiste na našoj obali, govore

istraživanja koja su utvrdila da su turisti spremni platiti i veću cijenu smještaja u svrhu

očuvanja postojećih šuma u vizuri turističke destinacije (Horak i Marušić, 2001;

Marušić i dr., 2005). Lokalno stanovništvo na obali je također svjesno važnosti zaštite

podignutih šuma te bi prema istraživanju Weber i suradnika (2002) njih 72% bilo

spremno izdvojiti više novca za zaštitu šuma te isto toliko za pošumljavanje novih

površina, a njih 77% je kao glavni motiv navelo ljepotu pejzaža.

Unatoč svim pozitivnim utjecajima na turizam ovog prostora, velike nakupine

lako zapaljivog alepskog bora u blizini naselja i turističkih površina vrlo često

rezultiraju katastrofalnim požarima koje nanose velike štete turizmu. Rosavec i

suradnici (2012) ističu da su požari najčešći u prostorima s intenzivnijom turističkom

aktivnošću, a pod takve spada cijeli obalni prostor u kojem i jesu izvršena najveća

pošumljavanja. Zbog podignutih nakupina alepskog bora na rubovima naselja požari

često prijete kućama, a putem krošnji se znaju prenijeti i dublje u naselje uništavajući

na taj način turistima privlačnu vizuru naselja (sl. 20 i 21). Uništenje šuma također

smanjuje turističku ponudu u smislu nestanka prostora za osnivanje kampova,

smanjenja privlačnosti obale za kupanje zbog nedostatka sjene stabala, nestanka

površina za rekreaciju i dr. O negativnom učinku požara na turističke posjete svjedoči

i podatak do kojeg su u istraživanju došli Marušić i suradnici (2005) da se 30%

ispitanih turista ne bi vratilo u naselje u kojem borave u slučaju da šuma u vidokrugu

naselja izgori.

56

Slika 20. Pogled na Bilo u lipnju 2007. godine

Izvor: Panoramio1

Slika 21. Pogled na Bilo u kolovozu 2007. godine

Izvor: Panoramio2

57

6.3. SINTEZA PROSTORNIH UTJECAJA POŠUMLJAVANJA

ALEPSKOG BORA NA ŠIREM ŠIBENSKOM PROSTORU

Analiza utjecaja alepskog bora na odabrane prostorne elemente ovog

područja ukazuje koliko su šume ove vrste postale njegov neizostavni dio. Svojim

postojanjem one ne mijenjaju samo ekološke uvjete i izgled pejzaža već utječu i na

gospodarske djelatnosti lokalnog stanovništva. Zbog toga ih možemo smatrati

dijelom infrastrukture prostora, baš kao što su to primjerice vodene površine, naselja

ili prometnice, koja određuje njegovo upravljanje i organiziranje. Dok su neki utjecaji

alepskog bora u prostoru već sada vidljivi, ostali će se možda dogoditi u budućnosti

dok neki vjerojatno neće doći do izražaja, međutim važno je znati da posljedice koje

se odvijaju pod njegovim utjecajem ne pogađaju samo jedan prostorni element, već

imaju odraz na sve njih odnosno na cjelokupni prostor.

Pri razmatranju utjecaja alepskog bora na prirodne i društvene procese ovog

prostora treba imati na umu alohtonost njegovog porijekla što znači da se okoliš još

uvijek prilagođava njegovoj pojavi, ponajprije zbog toga što širenje alepskog bora nije

prestalo. Da bi se on uopće mogao širiti prirodnim putem odnosno bez potpomaganja

pošumljavanjem, pojava požara u prostoru je nužna, a upravo oni dovode do

najnegativnijih poremećaja u ekološkim uvjetima koje povezujemo s alepskim borom.

Kako bi se općekorisnim funkcijama alepskog bora moglo pravilno gospodariti i

iskorištavati ih, prvo je potrebno osmisliti način suzbijanja požara.

Primjerice, proces regeneracije tla koji alepski bor započne na kamenjarima

odbacivanjem iglica potpomognut je i mijenjanjem mikroklimatskih uvjeta što

potpomaže stvaranje i zadržavanje nutrijenata u tlu. Zaustavljanje procesa erozije,

bez obzira je li učinkovitiji od makije ili ne, također pri tome ima ključnu u logu. Nakon

nekog vremena o povećanju kvalitete tla svjedočit će pojava vegetacije hrasta crnike

u prizemnom sloju, a njegova svojstva će poprimati karakteristike onog šumskog. S

obzirom da se na ovom području radi o krškoj podlozi takvo poticanje brze

regeneracije tla dobiva na još većoj važnosti, a kada prilike budu povoljne i uz

odgovarajuće zaštitne mjere na prostoru gdje se tlo obnovilo ponovno će se moći

pristupiti poljoprivrednim aktivnostima. Međutim, ova općekorisna funkcija alepskog

bora može u slučaju požara biti zamijenjena sasvim suprotnim procesom kada zbog

njegove velike podložnosti gorenju dolazi do uništenja cijele sastojine. Opožarene

58

površine tada su pod intenzivnim utjecajem erozije, a novi požar koji zahvati mladu

šumu u obnovi gotovo sigurno će za sobom ostaviti kamenjar, jer su mladi borovi

spriječili rast ostale vegetacije. Ako čovjek ne intervenira na takvim prostorima

nastalo stanje može biti dugotrajno te takve siromašne površine gube bilo kakvu

vrijednost i iskoristivost, a također predstavljaju estetski najmanje privlačna područja

što se može odraziti na turizam.

Turistička funkcija šuma alepskog bora je analizom utvrđena kao

najvaloriziranija na ovom prostoru pa sukladno tome treba i najviše uložiti u njenu

zaštitu. Dopuštanje gomilanja alepskog bora tik uz turistička naselja ne dovodi u

slučaju požara u opasnost samo ljude i imovinu već gospodarski razvoj cijelog

prostora. Šumske prosjeke, protupožarni putovi, čistine uz cestu – sve se to do sada

pokazalo neuspješnim u sprječavanju širenja požara (Jurjević i Tolić, 2004), a ni

pokušaji edukacije lokalnog stanovništva i turista o požarima nisu polučili značajnije

rezultate (Horak i dr., 2003). Španjolski šumari su tijekom 90-ih godina 20. stoljeća

glasno zagovarali stav da se požari u sastojinama alepskog bora događaju zbog

lošeg upravljanja šumama, a ne zbog visoke zapaljivosti borova (Grove i Rackham,

2001). Neuređene, nečišćene i nenjegovane sastojine obiluju gorivom, stabla su

najčešće gusto raspoređena, a prizemno grmlje omoguću je lak prelazak vatri s tla na

krošnje što otežava gašenje požara. Njegom šuma, koja između ostalog uključuje

sječu viška stabala, otkidanje niskih grana i uklanjanje nepotrebnog grmlja, takvo što

bi se izbjeglo, a opasnost od požara smanjila. U slučaju da se njega provodi od

samog početka razvoja sastojine, manji broj stabala po hektaru omogućio bi

kvalitetniji rast stabala i pomogao u sukcesiji autohtone vegetacije hrasta crnike zbog

više svjetla i manje konkurencije. Stabla posječena tijekom njege mogu se iskoristiti u

drvnoj industriji koja bi prosperirala i od kvalitetnijeg drva izraslog zbog provedene

njege. Ovakvi postupci omogućili bi veću zaštitu sastojina alepskog bora čime bi

njihove općekorisne funkcije bile dugotrajnije i bolje iskorištene, a negativni učinci

svedeni na minimum. Problem, naravno, leži u financiranju takvih zahvata jer novaca

nema dovoljno, kao ni radne snage koja bi ih obavljala, posebno kada se uzme u

obzir da su se sastojine alepskog bora odavno proširile s pošumljenih prostora i

danas prekrivaju velike prostore.

Kada se sagledavaju utjecaji alepskog bora u budućnosti svakako treba uzeti

u obzir klimatske promjene. Prema projekcijama za Mediteran ljeta će postati

59

generalno toplija i suša s češćim pojavama ekstremnih vrućina i dugotrajnih suša

(IPCC, 2001). U takvim uvjetima alepski bor će zbog svoje dobre prilagodbe na suše

i vrućine zasigurno nastaviti svoje širenje na širem šibenskom prostoru s tim da će se

rizik od požara još više povećati. S obzirom da se na klimu ne može utjecati, a ni

požare u potpunosti spriječiti preostaje opcija odabira vrste kojom se vrše

pošumljavanja. U brojnim zemljama Mediterana među šumarima već počinju

promjene šumarskih politika, a i brojni radovi zagovaraju nove pristupe u

pošumljavanju (Grove i Rackham, 2001).

60

7. REZULTATI I RASPRAVA

Iz provedene kvalitativne analize utjecaja alepskog bora na dinamiku

prostornih elemenata šireg šibenskog područja mogu se izvući određeni zaključci koji

predstavljaju rezultate istraživanja.

Terenskim radom i analiziranjem satelitskih snimaka utvrđena je površina

obrasla gušćim sastojinama alepskog bora u iznosu od 156,8 km² ili 32,4%

istraživanog prostora što je povećanje od 52 000% u odnosu na razdoblje prije

početka pošumljavanja krajem 19. stoljeća. Tako intenzivno i invazivno širenje

alepskog bora sukladno je postojećim istraživanjima što ukazuje na njegovu uspješnu

prilagodbu klimatskim i edafskim uvjetima ovog prostora.

Prema podacima stručne i znanstvene literature pošumljavanje alepskim

borom provodi se primarno zbog zaštite i obnove tla što za posljedicu ima

sekundarnu sukcesiju autohtone vegetacije hrasta crnike, međutim stanje na terenu

pokazuje da je za ispunjenje navedene svrhe potrebna provedba značajne njege

šumskih sastojina koja se na istraživanom prostoru ne provodi. Glavni problem

predstavljaju požari koji zajedno sa sastojinama alepsko bora uništavaju obnovljenu

autohtonu vegetaciju te potiču intenzivne procese erozije tla na opožarenom

prostoru.

U odnosu na prethodno navedene funkcije šuma alepskog bora na ovom

prostoru ona turistička je postala dominantno izražena. Gotovo sve sastojine

alepskog bora uz obalu koriste se za turističke sadržaje (turistički kampovi, hotelska

naselja i dr.) čime su postale jedan od najznačajnijih turističkih resursa ovog prostora

kao i pokretač turističkog razvoja. Gospodarska vrijednost šuma alepskog bora

ogleda se upravo u njihovoj turističkoj važnosti zbog toga što je turizam najvažnija

grana na istraživanom prostoru, dok je iskoristivost alepskog bora kao drvne sirovine

zanemarena te ne postoji razvijeno tržište koje bi potaklo njegovu upotrebu.

Jedan od također važnijih rezultata ovog istraživanja je spoznaja da su utjecaji

alepskog bora na prostor u kojem se širi nedovoljno istraženi posebno kada se uzme

u obzir intenzitet njegovog širenja. Tako o utjecaju na mikroklimu i životinjske

zajednice ne postoje istraživanja, a slabije su istraženi i promjene u svojstvima tla. U

svrhu poboljšanja gospodarenja i upravljanja ovim prostorom potrebne su kvalitetnije

i stručnije studije na kojima bi se temeljili konkretni planovi za budućnost.

61

8. ZAKLJUČAK

Unatoč nepostojanju konkretnih kvantitativnih pokazatelja na temelju spoznaja

dobivenih proučavanjem stručne i znanstvene literature i analiziranjem općih procesa

koji se odvijaju u prostoru, ovim radom su ispitani utjecaji šuma alepskog bora na

pojedine elemente prostora te su napravljeni određeni zaključci o njihovim vjerojatnim

postojećim te potencijalnim budućim učincima na temelju kojih su provjerene

hipoteze postavljene na početku istraživanja.

Iako se do danas na ovom prostoru pod utjecajem sastojina alepskog bora nije

uspjela razviti nijedna sastojina hrasta crnike koja predstavlja osnovu klimazonalne

vegetacije, stručna literatura i stanje na terenu ukazuju da je alepski bor na

nekadašnjim kamenjarima doista podigao kvalitetu tla i stvario uvjete za regresiju

vegetacije crnike što je i cilj pošumljavanja alepskim borom. Zbog toga se tezu da

šume alepskog bora na istraživanom prostoru ne pokazuju znakove pospješivanja

sukcesije autohtone vegetacije hrasta crnike može odbaciti kao neutemeljenu.

Uspoređujući podatake iz Hrvatskih šuma i baze podataka Corine Land Cover

Hrvatska s kartom rasprostranjenosti alepskog bora napravljenom tijekom ovog

istraživanja vidljivo je da su stvarne površine obrasle gustim sastojinama alepskog

bora nekoliko puta veće nego što to govore službeni podaci. Na temelju tih rezultata

teza da je stvarna rasprostranjenost alepskog bora na istraživanom prostoru mnogo

veća nego je prikazano službenim podacima može se smatrati potvrđenom.

S obzirom da se 85% svih gustih sastojina alepskog bora na obali nalazi do 3

kilometra, a samo jedna sastojina udaljenije od 1 km od značajnijih turističkih

površina (hotela, kampova, turističkih naselja), može se zaključiti da je dominatna

funkcija tih šuma estetska i rekreacijska. Međutim, s obzirom da se manji dio šuma

nalazi na prostorima udaljenijim od obale te da oni imaju dominantnu protuerozijsku

funkciju, teza da je najznačajnija općekorisna funkcija šuma alepskog bora na cijelom

istraživanom prostoru ona turistička djelomično je potvrđena.

62

9. POPIS LITERATURE I IZVORA PODATAKA

9.1. POPIS LITERATURE

1. Aničić, B., Ogrin, D., Andlar, G., Perković, P., Avdić, I., Rechner, I., 2007:

Revitalizacija krajobraza na Korčuli – case study Općina Blato, Journal of

Central European Agriculture 8 (2), 243-256

2. Bajica, M., 2009: Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza

Dalmacije: Područje estuarija Krke, Globalni fond za okoliš, UNDP, Zagreb

3. Barčić, D., Hršak, V., Španjol, Ž., 2009: Pošumljivanje degradiranih staništa

borovima na otoku Rabu u Hrvatskoj, Plant biosystems 143, 482-495

4. Bellot, J., Maestre, T., Chirino, E., Hernández, N., Ortiz de Urbina, M., 2004:

Afforestation with Pinus halepensis reduces native shrub performance in

Mediterranean semiarid area, Acta Oecologica 25, 7–15

5. Beug, H., 1967: On the forest history of the Dalmatian coast, Review of

Palaeobotany and Palynology 2, 271–279

6. Blondel, J., Médail, F., 2009: Biodevrsity and conservation, u: Woodward, J.

(ur.): The Physical Geography of the Mediterranean, Oxford University

Press, Oxford, 615-650

7. Bura, D., 1972: Razvoj turizma kao privredne delatnosti u okviru šumarstva,

Šumarski list 96 (11-12), 442-455

8. Butorac, L., Topić, V., Jazbec, A., Jelić, G., 2009: Površinsko otjecanje

oborina i gubici tla u opožarenim kulturama alepskog bora (Pinus

halepensis Mill.) na koluviju, Šumarski list 133 (3-4), 165-174

9. Chirino, E., Bonet, A., Bellot, J., Sánchez, J., 2006: Effects of 30-year-old

Aleppo pine plantations on runoff, soil erosion, and plant diversity in a

semi-arid landscape in south eastern Spain, Catena 65, 19-29

10. Christopoulou, O., 2011: Deforestation / Reforestation in Mediterranean

Europe: The Case of Greece, u: Soil Erosion Studies, (ur. Godone, D.),

http://www.intechopen.com/books/soil-erosion studies/deforestation-

reforestation-in-mediterranean-europethe-case-of-greece

63

11. Daskalakou, E., Thanos, C., 2004: Postfire regeneration of Aleppo pine – the

temporal pattern of seedling recruitment, Plant Ecology 171, 81-89

12. di Pasquale, G., di Martino, P., Mazzoneli, S., 2004: Forest History in the

Mediterannean Region, u: Mazzoneli, S., di Pasquale, G., Mulligan, M., di

Martino, P., Rego, F. (ur.): Recent Dynamics of the Mediterranean

Vegetation and Landscape, John Wiley & Sons, Chichester

13. Dubravac, T., Vrbek, B., Lalić, Z., 2006: Prirodna obnova u sastojinama

alepskog bora (Pinus Halepensis Mill.) nakon požara, Radovi-Šumraski

institut Jastrebarsko, Izvanredno izdanje 9, 37-51

14. Dubravac, T., Barčić, D., 2012: Prilog poznavanju prirodne obnove nakon

požara i problematika njege opožarenih površina u sastojinama alepskoga

bora, Vatrogastvo i upravljanje požarima, 1 (3), 38 – 50

15. Faulkner, H., Hill, A., 1997: Forests, soils and the threat of desertification, u:

King, R., Proudfoot, L., Smith, B., (ur.): The Mediterranean Environment

and Society, Arnold, London

16. Glavaš, M., Đurđević, Z., Jurjević, P., 2011: Šumski požari na kršu, u: Matić,

S. (ur.): Šume hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znanosti,

Zagreb

17. Golubović, U., Meštrović, Š., 1966: Turistička renta kao funkcija šumskih

sastojina uz Jadransko more i magistralu, Šumarski list 90 (11-12), 481-

496

18. Goudelis, G., Ganatsas, G., Tsitsoni, T., Spanos, Y., Daskalakou, E., 2008:

Effect of two successive wildfires in Pinus halepensis stands of central

Greece, Web Ecology 8, 30-34

19. Grove, A., Rackham, O., 2001: The Nature of Mediterranean Europe, An

Ecological History, Yale University Press, New Heaven and London

20. Haddad, A., Lachenal, D., Marechal, A., Janin, G., Laboid, M., 2009:

Delignification of Aleppo pine wood (Pinus halepensis Mill) by soda-

anthraquinone process: pulp and paper characteristics, Cellulose and

Chemistry Technology 43 (7-8), 287-294

64

21. Harriet, A., 2009: Vegetation and Ecosystem Dynamcis, u: Woodward, J.

(ur.): The Physical Geography of the Mediterranean, Oxfor University

Press, Oxford, 203-227

22. Hogan, M., 2012: Atlantic period, The Encyclopedia of Earth,

http://www.eoearth.org/view/article/150292/ (22.8.2013)

23. Horak, S., Marušić, Z., 2001: Priobalne šume u turizmu Hrvatske, u:

Miščević, Lj. (ur.), 2001: Međunarodno znanstveno stručno savjetovanje

vatrozaštita, protuprovala i videonadzora, ESN, Zagreb

24. Horak, S., Marušić, Z., Tomljenović, R., 2003: Improving coastal forest fire

protection: A case of the community based social marketing, Turizam 51

(3), 273-286

25. Hughes, D., Thirgood, V., 1982: Deforestation, Erosion and Forest

Managment in Ancient Greece and Rome, Journal of Forest History 26/2,

60-75

26. Hughes, D., 2005: The Mediterannean: An Environmental History, ABC-

CLIO, Inc., Santa Barbara, California

27. Hughes, D., 2011: Što je povijest okoliša?, Disput, Zagreb

28. IPCC, 2001: Climate Change 2001: The Scientific Basis, Contribution of

Working Group I to the Third Assessment Report of the Intergovernmental

Panel on Climate Change (Houghton, J., Ding, Y., Griggs, D., Noguer, M.,

van der Linden, P., Dai, X., Maskell, K., Johnson, C. (ur.)), Cambridge

University Press, Cambridge

29. Jedlowski, D., 1977: Simpozij Ekološko valoriziranje primorskog krša,

Šumarski list 101, 55-65

30. Jurjević, P., Tolić, I., 2004: Šumske prosjeke nisu zapreke za požare,

Šumarski list 128 (1-2), 55-61

31. Jurjević, P., Prpić, B., Vuletić, D., Jakovac, H., Posavec, S., 2011: Procjena

vrijednosti općekorisnih funkcija sredozemnih šuma primjenom šumarskih

ekološkoj i klasičnih ekonomskih načela, u: Matić, S. (ur.): Šume

hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znanosti, Zagreb

65

32. Kajba, D., Gračan, J., Bogdan, S., Ivanković, M., 2011: Dostignuća na

oplemenjivanju vrsta drveća sredozemnih šuma, u: Matić, S. (ur.): Šume

hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znanosti, Zagreb

33. Komlenović, N., Mayer, B., 1995: Uspijevanje mladih borovih kultura

osnovanih na kamenjari otoka Paga, Radovi 30 (1), 23-26

34. Krpan, A., Poršinsky, T., Zečić, Ž., Stankić, I., 2011: Uporabne značajke

šumskih kultura alepskoga bora (Pinus halepensis Mill.), u: Matić, S. (ur.):

Šume hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znanosti, Zagreb

35. Krpina V., 2008: Uloga šuma i šumarstva u turizmu i zaštiti prirode na

području Zadarske županije, magistarski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta

u Zagrebu, Zagreb

36. Liphschitz, N., Biger, G., 2001: Past distribution of Aleppo pine (Pinus

halepensis) in the mountains of Israel (Palestine), The Holocene 11 (4),

427-436

37. Maestre, F., Cortina, J., 2004: Are Pinus halepensis plantations useful as

restoration tool in semiarid Mediterranean areas?, Forest Ecology and

Managment 198, 303-317

38. Marušić, Z., Horak, S., Navrud, S., 2005: Ekonomska vrijednost obalnih

šuma u turizmu: usporedba triju metoda vrednovanja, Turizam 52 (2), 153-

164

39. Marušić, M., Čorak, S., Sever, I., Ivandić, N., 2010: TOMAS ljeto 2010 -

Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj, Institut za turizam, Zagreb

40. Matić, S., Anić, I., Oršanić, M., 1997: Podizanje, njega i obnova šuma kao

temeljni preduvjeti ekološkog, društvenog i gospodarskog napretka

Mediterana, Šumarski list 121 (9-10), 463-472

41. Matić, S., Anić, I., Oršanić, M., Mikac, S., 2011a: Njega i obnova šuma

hrvatskoga Sredozemlja, u: Matić, S. (ur.): Šume hrvatskoga Sredozemlja,

Akademija šumarskih znanosti, Zagreb

42. Matić, S., Oršanić, M., Anić, I., Drvodelić, D., Topić, V., Mikac, S., Đurđević,

Z., 2011b: Pošumljavanje krša hrvatskoga Sredozemlja, u: Matić, S. (ur.):

Šume hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znanosti, Zagreb

66

43. Mayer, B., 1979: Utjecaj kultura alepskog i brucijskog bora na tlo primorskih

kamenjara izloženih zasoljavanju kod Bapca, Zemljište i biljka 28 (1-2), 99-

106

44. Meštrović, Š., Matić, S., Topić, V., 2011a: Zakoni, propisi, uredbe i karte u

povijesti šuma hrvatskoga Sredozemlja, u: Matić, S. (ur.): Šume

hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znansti, Zagreb

45. Meštrović, Š., Čavlović, J., Božić, M., 2011b: Razvoj i perspektive, u: Matić,

S. (ur.): Šume hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znanosti,

Zagreb

46. Miles, C., 2009: Best practice guidelines for the removal of Aleppo Pines,

Coorong District Council, South Australian Murray-Darling Basin Natural

Resource Managment Board, Goolwa

47. Mitić, B., Topić, J., Ilijanić, Lj., Jasprica, N., Milović, M., Ruščić, M., Pandža,

M., Bogdanović, S., Dolina, K., 2009: Kartiranje flore Dalmacije, Globalni

fond za okoliš, UNDP, Zagreb

48. Mulligan, M., Burke, M.,S., Concepción Ramos, M.,2004: Climate Change,

Land-use Change and the ''Desertification'' of Mediterranean Europe, u:

Mazzoneli, S., di Pasquale, G., Mulligan, M., di Martino, P., Rego, F. (ur.):

Recent Dynamics of the Mediterranean Vegetation and Landscape, John

Wiley & Sons, Chichester

49. Nagle, G., 2008: Forest Microclimates, Geofile Online 26 (3), 1-4

50. Pandža, M., 2003: Flora of the island of Žirje and the small islands around it

(eastern Adriatic coast, Croatia), Acta Botanica Croatica 62 (2), 115-139

51. Pausas, J., Bladé, C., Valdecantos, A., Seva, J., Fuentes, D., Alloza, J.,

Vilagrosa, A., Bautista, S., Cortina, J., Vallejo, R., 2004: Pines and oaks in

the restoration of Mediterranean landscapes of Spain: New perspectives

for an old practice – a review, Plant ecology 171, 209-220

52. Pernar, N., Vrbek, B., Bakšič, D., 2011: Tlo, u: Matić, S. (ur.): Šume

hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znansti, Zagreb

67

53. Prgin,D., 1995: Uspijevanje alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) na

području šibenskog primorja, magistarski rad, Šumarski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

54. Prgin, D., 2003: Kako su pošumljeni otoci Obonjan i Velika Sestrica,

Šumarski list 127 (11-12), 637-638

55. Prgin,D., 2005: Alepski bor (Pinus halepensis Mill.) prvorazredna vrsta za

podizanje šuma na mediteranskom kršu, Šumarski list 129 (1-2), 71-80

56. Prpić, B., 1992: O vrijednosti općekorisnih funkcija šume, Šumarski list 126,

301-312

57. Prpić, B., Pernar, R., Jurjević, P., Milković, I., Vrebčević, M., Petreš, S.,

2011a: Kartiranje općekorisnih funkcija šuma u Sredozemlju, u: Matić, S.

(ur.): Šume hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znanosti,

Zagreb

58. Prpić, B., Tikvić, I., Idžojtić, M., Seletković, Z., 2011b: Ekološka konstitucija

značajnijih vrsta drveća i grmlja, u: Matić, S. (ur.): Šume hrvatskoga

Sredozemlja, Akademija šumarskih znanosti, Zagreb

59. Quézel, P., 2004: Large-scale Post-glacial Distribution of Vegetation

Structures in the Mediterranean Region, u: Mazzoneli, S., di Pasquale, G.,

Mulligan, M., di Martino, P., Rego, F. (ur.): Recent Dynamics of the

Mediterranean Vegetation and Landscape, John Wiley & Sons, Chichester

60. Rosavec, R., 2011: Čimbenici utjecaja šumske prostirke na požare u

šumskim ekosustavima, Vatrogastvo i upravljanje požarima 1 (1-2), 26-34

61. Rosavec, R., Španjol, Ž., Bakšić, N., 2012: Šumski požari kao ekološki i

krajobrazni čimbeniku području Dalmatinske zagore, Vatrogastvo i

upravljanje požarima 1 (3), 51-64

62. Rubin, G., 2004: Procjena vrijednosti šuma – praktični pristup, Šumarski list

11-12/128, 679-688

63. Ruiz-Mirazo, J., Gonzalez-Rebollar, 2013: Growth and structure of a young

Aleppo pine planted forest after thining for diversification and wildfire

prevention, Forest systems 22 (1), 47-57

68

64. Simmons, I., 2010: Globalna povijest okoliša, Disput, Zagreb

65. Spanos, K., Gaitanis, D., Spanos, I., 2010: Resin production in natural

Aleppo pine stands in northern Evia, Greece, Web Ecology 10, 38-43

66. Šegota i Filičić, 1996: Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb

67. Španjol, Ž., Barčić, D., Rosavec, R., Ugarković, D., 2006: Ameliorative role of

Aleppo pine (Pinus halepensis Mill.) in the regeneration of climatozonal

vegetation, Periodicum biologorum 108 (6), 655-662

68. Španjol, Ž., Rosavec, R., Barčić, D., Galić, I., 2011: Zapaljivost i gorivost

njegovanih sastojina alepskog bora, Croatian journal of forest engineering

32, 121-129

69. Šoštarić, R., 2005: The development of postglacial vegetation in coastal

Croatia, Acta Botanica Croatica 64 (2), 383-390

70. Tatoni, T., Médail, F., Roche, P., Barbero, M., 2004: The Impact of Changes

in Land Use on Ecological Patterns in Provence (Mediterranean France),

u: Mazzoneli, S., di Pasquale, G., Mulligan, M., di Martino, P., Rego, F.

(ur.): Recent Dynamics of the Mediterranean Vegetation and Landscape,

John Wiley & Sons, Chichester

71. Tkalčić, B., Šafar, J., Marušić, R., 1965: O ekonomičnosti turističkih šuma na

jadranskom području, Šumarski list 89 (3-4),129-138 39

72. Tolić, I., 1996: Njegom do kvalitetne stabilne sastojine i drvne mase,

Šumarski list 120 (7-8), 339-346

73. Tomašević, A., 1979: Na pragu drugog stoljeća rada na pošumljavanju i

melioraciji krša, Šumarski list 103 (1-3), 11-24

74. Tomašević, A., 1995: Višegodišnji rezultati istraživanja uspjeha

pošumljavanja na kršu alepskim borom (Pinus halepensis Mill.),crnim

borom (Pinus nigra Arn.) i primorskim borom (Pinus pinaster Ait.) kod tri

različite metode pripreme tla za pošumljavanje, Šumarski list 109 (7-8),

227-236

69

75. Topić. V., Butorac, L., Jelić, G., 2006: Površinsko otjecanje padalina i erozija

tla u šumskim ekosustavima alepskog bora, Radovi – Šumarski institut

Jastrebarsko, Izvanredno izdanje 9, 127-137

76. Topić, V., Butorac, V., 2011: Protuerozijska, hidrološka i vodozaštitna uloga

sredozemnih šuma, u: Matić, S. (ur.): Šume hrvatskoga Sredozemlja,

Akademija šumarskih znanosti, Zagreb

77. Trinajstić, I., 1993: Problem sukcesije vegetacije na požarištima alepskoga

bora (Pinus halepensis Mill.) u Hrvatskom primorju, Šumarski list 117, 131-

136

78. Trinajstić, I., 1998: Fitogeografsko raščlanjenje klimazonalne šumske

vegetacije Hrvatske, Šumarski list 122 (9-10), 407-421

79. Trinajstić, I., Pavletić , Z., 1999: Addition to the flora of the island of Zlarin

(Croatia), Natura Croatica 8 (2), 125-130

80. Trinajstić, I., 2011: Fitogeografska raščlanjenost biljnoga pokrova, u: Matić,

S. (ur.): Šume hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znansti,

Zagreb

81. Trinajstić, I., Franjić, J., Idžojtić, M., Škovrc, Ž., 2011: Taksonomska

problematika i rasprostranjenost glavnih vrsta drveća, u: Matić, S. (ur.):

Šume hrvatskoga Sredozemlja, Akademija šumarskih znansti, Zagreb

82. Vallejo, R., 2005: Restoring Mediterranean Forests, u: Mansouiran, S.,

Vallauri, D., Dudley, N., (ur.): Forest Restoration in Landscapes: Beyond

Planting Trees, Springer, New York

83. Vidaković, M., 1972: Novi pogledi na pošumljavanje degradiranog krša,

Šumarski list 96 (11-12), 426-431

84. Visiani, R., 1842: Flora dalmatica, Tom I, Lipsiae

85. Vogiatzakis, I., Griffiths, G., Cassar, L., Morse, S., 2005: Medditeranean

coastal landscapes - Managment Practices, Typology and Sustainability,

The University of Reading, Ujedinjeno Kraljevstvo

70

86. Vukelić, J., Trinajstić, I., Baričević, D., 2011: Šumska vegetacija hrvatskoga

Sredozemlja, u: Matić, S. (ur.): Šume hrvatskoga Sredozemlja, Akademija

šumarskih znansti, Zagreb

87. Vuletić, D., Sabadi, R., Paladinić, E., 2004: Prva procjena ukupne

gospodarske vrijednosti šuma Hrvatske, Radovi – Šumarski institut

Jastrebarsko 39 (1), 79-98

88. Way, S., 2006: Strategic managment of Aleppo Pines on Lower Eyre

Peninsula to maximise biodiversity conservation outcomes, Department for

Environment and Heritage, Port Linkoln, South Australia

89. Weber, S., Horak, S., Marušić, Z., 2002: Valuation of environmental Assets:

A Case of Croatian coastal Forests, Tourism Review 57 (1-2), 22-28

90. Zagas, T., Ganatsas, P., Tsitsoni, T., Tsakaldimi, M., 2004: Post-fire

regeneration of Pinus halepensis Mill. stands in the Sithonia peninsula,

northern Greece , Plant Ecology 171, 91-99

9.2. POPIS IZVORA PODATAKA

1. Apartmani Vitali, http://www.apartmani-vitali-vodice.com/vodice/01.jpg

(5.9.2013)

2. Croariva, http://www.croariva.com/hr/slika_dana/20091114 (4.9.2013)

3. Deljanin. Z., 2011: Požar u Grebaštici još nije pod kontrolom: vatra prijeti

kućama, http://www.novilist.hr/Vijesti/Crna-kronika/Pozar-u-Grebastici-jos-

nije-pod-kontrolom-vatra-prijeti-kucama (6.9.2013.)

4. Digitalni ortofotosnimak u mjerilu 1:5000, list 1565-296, Državna geodetska

uprava, Zagreb, 2007

5. EUFORGEN, 2009: Distribution map of Aleppo pine (Pinus halepensis),

http://www.euforgen.org/distribution_maps.html (28.7.2013)

6. Family camping Croatia holidays, http://www.mobilhome-

adriatic.hr/media/img/mobile_home/camp_solaris_sibenik_01.jpg

(5.9.2013)

71

7. Google Earth, 2.5.2009.

8. Hrvatska turistička zajednica, http://croatia.hr/Images/t900x600-

5583/croatia_dalmatia_zadar_biograd_na_moru_hotel_ilirija_001.jpg

(5.9.2013)

9. Hrvatske šume, 2004: Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima

za G.J. Jelinjak 2004.- 2013.

10. Hrvatske šume, 2006: Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima

za G.J. Biograd 2006.- 2015.

11. Hrvatske šume, 2012: Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima

za G.J. Hartić 2012.- 2021.

12. Hrvatske šume, 2013: Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima

za G.J. Jamina 2013.- 2022.

13. Mrša, A., 2009: Biličani će tražiti nadoknadu štete od ministarstva, ,

http://sibenskiportal.hr/2012/10/20/bilicani-ce-traziti-nadoknadu-stete-od-

ministarstva (6.9.2013)

14. My holidays in Croatia, http://www.mojsmjestaj.hr/foto/apartment/868/

primosten%20ff.jpg (5.9.2013)

15. Otok Žirje, http://www.nekretnine365.com/nekretnine-

hrvatska/images/listing_photos/38627_zirje.jpg 27.8.2013.

16. Panoramio 1, www. http://static.panoramio.com/photos/original/7447335.jpg,

(7.9.2013.)

17. Panoramio 2, www.http://static.panoramio.com/photos/original/7447448.jpg,

(7.9.2013.)

18. Pravilnik o uređivanju šuma, 2006: NN 111/06

19. Synergic soultions, http://www.synergics.hr/hr/images/stories/OR

_status_HR.gif (6.9.2013)

20. Zakon o šumama, 2005: NN 140/05