Protokoli transportnog nivoa

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminarski rad Protokoli transportnog nivoa

Citation preview

Raunarske mree

Raunarske mreeProtokoli transportnog nivoa

Visoka tehnika kola strukovnih studija Ni

Raunarske mree Seminarski rad: Protokoli transportnog nivoa

Mentor: dr. Mirko Kosanovi Student: Predrag Mili Rer38/14

Sadraj

1. Uvod2. Transportni sloj3. Protokoli transportnog nivoa4.Transmission Control protokol (TCP)5. TCP paket 6. Upravljanje konekcijom7. Kontrola toka8. Kontrola zaguenja9. UDP (User datagram protol)10. RTP (Real-time transfer protocol)

1.Uvod

Potreba za informacijama naterala je oveka da uspostavlja veze sa raznim izvorima informacija I da stvara mree preko kojih e sebi olakati prikupljanje, prenos, skladitenje I obradu podataka. Naglim razvojem raunarske tehnologije poslednjih godina (poveanje preformansi uz pad cena) I sa pravom ekspozijom Interneta, broj korisnika raunara I raunarskih mrea raste vrtoglavom brzinom. Sa sve monijom raunarskom opremom svakodnevno se uvode novi servisi, a istovremeno se u umreavalju postavljaju vii standardi. Vremenom su se mreni sistemi razvijali da bi danas dostigli nivo praktinog efikasnog okruenja za razmenu podataka.Poeci umreavanja vezuju se za prve telefonske linije kojima su se prenosile informacije do udaljenih lokacija. Dostupnost I fleksibilnost tehnologija dananjih savremenih raunarskih mrea omoguava da se sa bilo koje take na planeti moe povezati na mreu I doi do eljenih informacija. U poreenju sa nekadanjom cenom korienja servisa mrea, cena eksploatisanja dananjih mrea je sve nia. Raunarske mree su danas nezamenljivi deo poslovne infrastrukture, kako velikih, tako I malih organizacija. Poznavanje tehnologije I korienje mrea ak izlazi iz okvira primene u poslovanju (koje moe da obezbedi poslovnu prednost organizacijama, npr. elektronska trgovina omoguava I malim firmama konkuretnost na tritu) I zalazi u ostale aspekte ivota oveka postajui deo opte kulture.Raunarska mrea moe biti prost skup dva ili vie raunara, koji su povezani adekvatnim medijumom I koji meusobno mogu da komuniciraju I dele resurse. Koristi se za prenos kako digitalnih tako I analognih podataka, koji moraju biti prilagoeni odgovarajuim sistemima za prenos. Mreom se prenose raunarski podaci. Govor, slika, video, a aplikacije na stranama korisnika mogu biti takve da se zahteva prenos podataka u realnom vremenu (govor,video I sl.) ili to ne mora biti uslov (elektronska pota, prenos datoteka I sl.). Mrea se sastoji od raunara, medijuma za prenos (ica,optiko vlakno, vazduh) I ureaja kao to su bridges, switch-evi, router-I itd. koji ine infrastrukturu mree. Neki od ureaja, kao to su mrene kartice, omoguavaju vezu izmeu raunara I mree. Svi oni moraju da rade podjednako da bi prijem odnosno prenos podataka bio omoguen na dobar I adekvatan nacin. Za ovaj poetni problem koji je postojao sa poetkom raunarskih mrea, organizacija ISO (International Organization for Standardization) se pobrinula, usvojivi standard koji mi danas nazivamo OSI model (Open system interconnect). OSI model nije doiveo komercijalni uspeh, jer su ga protokoli na kojima se zasniva Internet prevazli. Zbog toga, neki smatraju da je OSI model mrtav I da se vise ne koristi, a drugi pak, da iako nije imao komercijanog uspeha, ipak definie radni okvir u kome je mogue prouavati I razumeti protokole. Specijalno, omoguava prouavanje irokog spektra komunikacionih protokola I razumevanje njihovih meusobnih odnosa.

2. Transportni slojTo je najnii sloj koji se bavi komunikacijama izmeu dva kraja (nii slojevi rade sa samom mreom). Transportni sloj moe da utvrdi koja se mrea koristi za komuniciranje. Raunar moe da bude povezan na vie mrea, koje se razlikuju po brzini I tipu komunikacije, a izbor esto zavisi od vie faktora.Sledei pristup podrazumeva deljenje podataka na manje pakete I njihov naizmenini prenos. U takvim situacijama nije neophodno odavati konstantnu konekciju. Umesto toga, svaki paket moe nezavisno da se prenosi kroz mreu. Kada na prijemnoj strani budu primljeni svi paketi, oni se moraju ponovo sastaviti pre nego to se proslede do viih slojeva. Problem se javlja kada paketi koriste drugaije rute na putu do svoh odredita, jer ne postoji nikakva garancija da e biti primljeni istim redosledom kojim su I poslati, ili da e uopte I stii do svog odredita. Ne samo da prijemna strana mora da utvrdi taan redosled paketa, ve mora da proveri I da li su stigli svi paketi.Transportni sloj predstavlja prelazni sloj. Tri sloja ispod transportnog zaduena su za mrene komunikacije. Svaki vor izmeu predajnog I prijemnog vora izvrava svoje protokole da bi bio obezbeen ispravan I efikasan prenos informacija.

Transportni sloj I tri sloja iznad njega obezbeuju korisnike servise. Njihovo izvenje je fokusirano prvenstveno na predajne I prijemne corove da bi bili osigurani pristizanje informacija na njihovo odredite I potvrda o prijemu informacija koja se alje do predajnog vora. Jedna od funkcija transportnog sloja je obezbeivanje pouzdane I efikasne mrene konekcije. Zahvaljujui njemu, gornja tri sloja mogu da izvavaju svoje zadatke nezavisno od specifine mrene arhitekture. Istovremeno transportni sloj se oslanja na donja tri sloja prilikom kontrole konkretnih mrenih operacija. Glavna odgovornost ovog sloja je obezbeivanje mrene konekcije, ili transportne konekcije za slojeve sesije.Kada transportni sloj na strani poiljaoca primi podatke od strane sloja sesije namenjene za prenos, on ih deli u jedinice koje se nazivaju jedinice transportnog protokola (transport protocol data units - TPDU). Transportni protokol ih alje do transportnog sloja na prijemnoj strani (preko niih slojeva), gde se eventualno rutiraju ka sloju sesije na prijemnoj strani.

3. Protokoli transportnog nivoa

Do sada sam spominjao mree i mrene operacije. Formatimi okvira, rutiranje, kontrola zaguenja i adresiranje imali su veliki znaaj za omoguavanje komunikacije izmeu dva ureeja. Meutim, podjednako je znaajno kako oni razgovaraju odnosno na kako i na koji nain se obavlja komunikacija izmeu radnih stanica. Transportni protokol je protokol najnieg sloja koji definie ta jedan ureaj moe da kae drugom u ime korisnika. Nia tri sloja definiu kako mrea funkcionie. Kao sto sam ve spomenuo transportni sloj slui da obezbeuje konekciju koju korisnik zahteva. Ovaj protokol naravno da ima mnogo vise zadataka od uspostavljanja i raskidanja konekcija. Najnia tri sloja obezbeuju sredstva za povezivanje razliitih ureaja, ali transportni sloj je najnii sloj, koji u stvari, omoguava efikasnu i bezbednu komunikaciju izmeu korisnika. Meu vanijim funkcijama transportnog sloja ubrajaju se: Upravljanje konekcijomOva funkcija definie pravila koja omoguavaju korisniku da zapone razgovor sa drugim korisnikoma ako su direktno povezani. Definisanje i postavljanje konekcije poznato je i kao usaglaavanje (Handshaking).

Kontrola tokaTransportni sloj ograniava koliinu informacija koju jedna stanica moe da poalje do druge bez prijema neke potvrde. Nii slojevi mogu da omogue kontrolu toka u veoj ili manjoj meri. Da bi se ouvala nezavisnost, transportni sloj moe da koristi sopstvenu kontrolu toka. Ovo moe da deluje redundantno, ali nezavisnost esto uslovljava redundantnost. Osim toga, transpotrni sloj definie kontrolu toka izmeu krajnih korisnika. Protokoli sloja veze definiu kontrolu toka izmeu prelaznih, ali i susednih entiteta. Detekcija greakaOvo je sledei sluaj u kome deluje kao da se dupliraju karakteristike nieg sloja. Neke greke ipak uspevaju da prou detekciju na niem sloju. Ovo zvui neuobiajeno, jer to znai da, iako detekcija greaka na sloju veze obezbeuje pouzdan prenos preko svakog linka, i dalje nema garancija za prenose bez greaka izmeu izvora i odredita. Poto se eksuma izraunava nakon to se novi okvir kreira, ukljuie pogrene podatke. Strogo govorei, to nije greka u prenosu, zato to se nije desila dok je paket bio u vlasnitvu rutera. Ali, pokuajte da kaeto to transportnom korisniku, koji vidi da su njegovi podaci promenjeni u tranzitu. Mehanizam detekcije greaka na transportnom sloju detektuje ovakvu vrstu greke.

Odziv na korisnike zahtevePrimeri ukljuuji slanje i prijem podataka, kao i specifine zahteve. Npr., korisnik moe da zahteva veliku propusnost, mala kanjenja, ili pouzdan servis. IP moe dobro da se izbori sa tim zahtevima. Transportni sloj prosleuje korisnikove zahteve do IP-a.

Zakljuujemo da transportni protokol mora da obezbedi pouzdane komunikacije izmeu krajnjih korisnika. Ovo je izuzetno znaajno, zato to IP ne garantuje pouzdan servis. Transportni protokoli moraju da obezbede potvrde i tajmere koji e osigurati slanje i prijem svih korisnikih podataka. Kao i u sluaju detekcije greaka, protokoli nieg nivoa mogu da utvrde kada su okviri izgubljeni u tranzitu.

bafer Creke se javljaju za vreme prevodenja formata okvira, ili za vreme baferovanja.RuterToken ring okvirSONET okvir

Token ringSONETLANmrea podataka

4.Transmission Control protokol (TCP)Postoje dva protokola transportnog sloja koji su dizajnirani posebno za pokretanje sa ARPANET IP protokolo, to su TCP (transmission control protocol) i UDP (user datagram protocol). TCP protokol je protokol koji omoguava upravljanje konekcijama na internetu. Ovaj protokol obezbeuje logiku konekciju izmeu dva sajta i moe da prenosi sekvence bajtova izmeu njih. Ovakav niz bajtova se deli na sekvencu segmenata, a potom se alje do odredita preko protokola klizajuih prozora za kontrou toka. Obezbeuje handshaking, odavanje i oslobaanje konekcije. Vri pouzdanu isporuku paketa do odredita to je veoma bitno, jer sam mreni sloj ne prua ovakav vid osiguranja. TPC prima podatke zahtevane od strane korisnika smeta ih u formatu TCP segmenta i predaje ih IP-u odnosno sloiju ispod sebe. TCP nema ulogu u rutiranju i transfetru informacija, vec kada dobije paket izvlai podatke i daje ih korisniku. 5. TCP paket

TCP paket se sastoji iz nekoliko polja, a to su:1. Destination port (16 bits)8. TCP checksum (16 bits)2. Source port (16 bits)9. Urgent pointer (16 bits)3. Sequence number (32bits)10. Options (promenljiva veliina)4. ACK number (32 bits)11. Data (promenljiva veliina)5. Header lenght (4 bits)6. Flags (6 bits)7. Window size (16bits)Radi boljeg razumevanja TCP paketa ukratko cu objasniti svako polje od navedenih pojedinano.1.Destination port (odredini port 16 bits)-Identifikuje aplikaciju kojoj je paket poslat, odnosno saznaje port koji ta aplikacija koristi. Kaako se u jednoj mrezi moze koristiti vie razliitih aplikacija, TCP ima zadatak da sve pakete koji pristiu sa mree razdvaja prema portovima aplikacija kojima su namenjeni, a oni segmenti koji nisu za zahtevanu aplikaciju alju se dalje IP-u radi daljeg rutiranja.2.Source port (izvorni port 16 bits)-Definie aplikaciju koja alje segment odnosno paket3.Sequence number (br sekvence 16 bits)-Ovo polje radi na numerisanju svakog bajta podataka koji TCP alje. Ako segment sadi podatke, ovo polje sadri broj sekvence prvog bajta podataka u segmentu. Za razliku od drugih protokola koji numeriu svaki paket ili okvir, TCP numerie bajtove.4.ACK number (Acknowledgment number-broj potvrde 16bits)-Potvrda o svim primljenim bajtovima

5. Header lenght (duima zaglavlja 4bits)-Ovo polje omoguava TCP protokolu na prijemnoj strani da zna odakle poinju podaci. Sama duina zaglavlja moe biti razliita u zavisnosti od promeljive duine polja Options.6.Flags (flegovi 6bits)-Flag polje naznaava kada druga polja sadre smisaone podatke, ili definiu neke kontrolne funkcije. U flegove ubrajamo i:*FIN (finish) Oznaava poslednji TCP segment podataka*PSH (push) PSH komanda se ubacuje u TCP, u sluajevima kada aplikacija to zahteva. Samim postavljanjem komande push omogucava se da prijemni TCP moze brzo i prilino jednostavno da prosledi segment do eljene aplikacije, a ukoliko aplikacija omoguava prikazivanje videa na ekranu, ovaj postupak to ini ostvarivim i lako izvodljivim.*RST (reset) Ovim flegom zaustavljamo tok podataka i oslobaamo prostor u baferu koji je dodeljen konekciji.*SYN (sinhronizacija) Koristi se radi uspostavljanja konekcije i omoguava sinhronizaciju hostova.*ACK Potvrda primljenih bitova*URG Urgentan segment*ECE Explicit congestion notification 7. Window size (veliina prozora) Ovo polje govori TCP entitetu koji prima ovaj segment koliko jos bajtova podataka moe da se poalje osim onih koji su ve potvreni.8. Checksum (eksuma) Koristi se za detekciju greaka na transportnom sloju. 9. Urgent pointer (pokaziva urgentnosti) Ako je URG postavljen na jedinicu, to znai da ovaj segment sadri neke urgentne podatke koje TCP na prijemnoj strani mora da poalje viim slojevima to pre. Ali URG-u se ne pridodaje velika vaznost poto svakako mora da eka na slanje podatka, jednostavno ne moe da preskoi sve pakete ispred njega jer kontrola toka vodi glavnu re u slanju paketa redom koji su pristigli.10. Options (opcije) Jedna opcija omogucava TCP-u da definie maksimalnu veliinu segmenata koje prima od drugog hosta. Ova vrednost se definie za vreme uspostavljanja konekcije. Da ne bi dolo do pretrpavanja radne stanice od recimo strane mainframe-a, host e definisati maksimalnu veliinu segmenata koji moe da prihvati kada se konekcija uspostavi i time izbei ovaj problem11. Data (podaci) Korisniki podaci

6. Upravljanje konekcijom

Upravljanje konekcijom znai uspostaviti, odravati, i raskidati konekciju. Sama konekcija je u sutini vie virtuelna nego fizika veza. Moemo razlikovati dve vrste uspostavljanja veze, two-way handshake i three-way handshake. Kod prvog tipa konekcije (two-way handshake) postoje odreeni problemi zbog kojih se ne obezbeuje dovoljna pouzdanost na mrei. Kako nam je poznato da mreni putevi odnosno rute, mogu biti prebukirane saobraajem, problem se deava kada jedan od hostova zatrai povezivanje sa drugim. Zbog zaguenja zahtev kasni. Poto host 1 misli da je dolo do greke u transportu i da je zahtev izgubljen, obavlja retransmisiju i alje ponovo zathev za povezivanje sa hostom 2. Sada se odobrava pristigli zahtev to ack to potvruje i konekcija je uspostavljena. Takozvani problem je u tome to prvi poslat zahtev idalje postoji negde na mrei. Po zavrsetku posla izmeu dva hosta nastupa raskid konekcije. Ali im se ova konekcija prekine, pristie zakasneli zahtev za povezivanje sa hostom 2, koji to prepoznaje kao nov iznenadni zahtev. Ovakva vrsta kanjenja se moe zloupotrebiti na razne naine i zbog toga se two-way handshake protokol smatra nepouzdanim.

Three-way handshake

.Three-way handshake uspostavlja inicijalne brojeve sekvenci koje koristi svaki TCP entitet. Izvode se tri koraka kao to sam naziv ovog algoritma ukazuje:1. Host A prenosi TCP segment, zahtevajui konekciju. Postavlja SYN kako bi ukazao na dolazeu konekciju i definie polje Sequence vrednou x.2. Host B prima TCP segment, potvrujui, zahtev i broj sekvence. Postavlja fleg SYN, definie polje ACK= x + 1 i SEQ postavlja y.3. Host A potvruje potvrdu i sledei segment koji alje ima vrednost polja SEQ= x + 1 i ACK= y + 1 Nakon to se ova tri segmenta poalju i prime, svaki host zna koji inicijalni broj sekvence. Pomou polja ACK ukazuju jedan drugom ta oekuju u narednom slanju.Raskidanje konekcije se vri na slian nain kao i uspostavljanje. Kada dodje taj trenutak TCP obezbeuje full-duplex vezu, obe strane moraju biti saglasne u raskidanju konekcije da bi to mogle da izvedu. Pa se i ovde koristi three-way handshake protokol.

7. Kontrola toka

Pod kontrolom toka podrazumevamo jednu vrsu kontrole saobracaja izmeu dva korisnika. Kada se konekcija uspostavi, dva TCP entiteta mogu da razmenjuju segmente za ta koriste full-duplex vezu. Podaci tj segmenti koji se salju na mreu i primaju sa iste moraju da se baferuju jer ne postoji nikakva garancija o isporuci. Poto se ovde radi presvega o logikoj konekciji, bilo kakava greka koja je proistekla sa niih slojeva moe imati veliki uticaj u toku daljeg procesa, zbog ovog ali i drugih razloga baferovanje segmenata je obavezno u sluaju da je potrebno izviti retransmisiju. U ovom procesu se koristi mehanizam kredita (credit mechanism) koji je poznat i kao oglaavanje prozora (window advertisement). Kredit, koji se smeta u polju Window definie maksimalni broj bajtova koji se moe bafer primaoca da sauva. Ukoliko je bafer zauzet, TCP proverava kredit kako bi se utvrdilo jos koliko je mesta ostalo u baferu prenego to se zapone slanje. Dobra strana ovoh mehanizma kredita je to se omoguava bolji protokol, pa umesto da koristimo prozore fiksne veliine, TCP moe da iskoristi prednost promene uslova. Ukoliko na odreenom sajtu ima malo aktivnosti, TCP moe da potvrdi segment sa poveanim kreditom kako bi bio bolje iskorien slobodni prostor u baferu. Ako pak postoji dosta aktivnosti na drugim konekcijama TCP alje redukovani kredit kako bi se dolazee informacije zadale na nivou koji je prihvatljiv za bafer.

8. Kontrola zaguenja

Zaguenje je est problem koji se deava u raunarskim mreama. Za primer cemo uzeti dva korisnika koji komuniciraju uzpomo brze konekcije od 10 Mbps. I sve je uredu do trenutka kada ruta koju koriste otkaze, sada dolazi do promene i uzimanja najpogodnije alternativne rute za prenos, ali novoizabrana ruta moe da radi na brzini od 1 Mbps, to predstavlja problem za korisnike koji su navikli na veliku brzinu razmene podataka. Ovde dolazi sada do zaguenja izmeu dva hosta.Jedano od ponuenih reenja jeste upgade TCP protokola, pa sada poiljaoc moe da reaguje na zaguenje i da promeni broj segmenata koje moe da poalje.Indikator zaguenja koji mi poznajemo kao time-out dae nam obavetenje da je na mrei dolo do zaguenja. Normalno kada vidimo time-out probaemo retransmisiju segmenata, ali ovim potezom emo samo pogorati stvari na mrei i dovesti do veeg zaguenja. Tehnika prozora zaguenja koja se ovde primenjuje radi na vrlo jednostavan nain. Veliina prozora zaguenja se redukuje za polovinu minimalne vrednosti, ukoliko posle odreenog broja smanjenja stigne potvrda o prijemu, potreba za redukovanjem prestaje i ponovo je omoguena komunikacija izmeu stanica.Kada doe do rastereivanja rute prozor zaguenja se moe poveati, ukoliko je prethodna razmena prola bez ijednog time-outa. Ne bi se trebalo uriti sa poveanjem jer se opet moe javiti isti problem. Ali kako bi se dobila maksimalna brzina razmene, protokol posle poslatog prvog segmenta vidi da li moe poveati slanje na dva segmenta po slanju. Ukoliko i ovde dobije potvrdu o stiglom segmentu on ponovo udvostruava segmente za slanje i nastavlja tako dok ne doe do prvog time-outa. U trenutku kada je dolo do time-outa protokol uspostavlja veliinu koja je koriena kada se time-out desio. Ovakva tehnika se odava sve dok traje konekcija.

9. UDP (User datagram protol)

Iako je TCP najee primenjivan protokol postoje i drugi protokoli. UDP je jedan od njih, ovaj protokol transportnog nivoa funkcionie bez uspostavljanja veze to ga ini znatno brim uodnosu na TCP. UDP paket je vrlo jednostavan jer nema dodatnih polja. Segment ukljuuje izvornu i odredinu adresu, duinu segmenata, eksumu koja slui za detekciju greaka.

UDP je opisan i usvojen standardom RFC 768- User datagram protocol. Ovaj protokol ne prua nikakvu potvrdu o isporuenim porukama pa se iz ovog razloga naziva jo i Unreliable datagram protocol. UDP sadri etiri polja od kojih svako od njih duine 2 bajta (16bits). Najee se koristi kada pouzdanost podataka nije najvanija, u sluajevima kao to su real-time multyplayer games, media streaming, i VoIP (skype). DNS takoe koristi UDP radi brzog razreavanja imena, ovakva brzina potrebna je i SNMP-u, RIP-u i DHCP-u, TFTP-u, RPC-u, NFS-u, LDAP-u.Poto sa ovim protokolom nema uspostavljanje i raskidanje konekcije, kada UDP ima podatke koje treba poslati, on kreira UDP segment i daje ga IP-ju radi isporuke. Na prijemnoj strani UDP dobija podatke od IP-ja i vri proveru greaka. Ako ne postoje greke UDP prosleuje podatke do korisnika, a ako postiji greka jednostavno odbacuje podatke. UDP usutini slui kao multiplekser/demultiplekser za slanje i primanje datagrama, koristei portove za usmeravanje.

10. RTP (Real-time transfer protocol)

Protokol transportnog sloja pod nazivom RTP (Real-time transfer protocol), jeste jedan od novijih protokola namenjen specijalno za real time aplikacije, kao to su audio, video aplikacije. Razlikuje se od dosadanjih opisanih protokola jer se koristi samo sa odreenim aplikacijama i funkcionie na jednoj strani konekcije. Zato se ovaj protokol smatra protokolom sloja aplikacije. Ono to je bitno to je da se RTP nalazi izmeu real-time aplikacije i UDP-a i predstavlja protokol izmeu krajnjih taaka.Iako protokoli nieg nivoa na Internetu nisu namenjeni za real-time aplikacije, poboljanja u brzinama i dizajnu rutera omoguila su prenos ogromnih koliina podataka preko Interneta.

Uvoenjem specijalnih algoritama za kompresiju i mogunost proputanja podata na dovoljno velikim brzinama da se podre real-time aplikacije postajju realnost, iako nedostaju protokoli koji bi ih garantovali.Meutim idalje postoje neki problemi kod protokola koji se zasnivaju na prenosu paketa za podrku real-time aplikacija. Jedan je pomeranje paketa ( packet jitter ). Softver modulie nas glas i smeta podatke u sukcesivno generisanim paketima koje potom alje na mreu. U toku transfera paketi do odredita mogu stii razliitim redom tj. mogu da se javljaju manja kanjenja.

Poto su upitanju real-time aplikacije i sadraji, TCP i UDP protokoli se ne mogu koristiti ovde jer nisu dizajnirani za to. Zbog toga je napravljeni RTP i RTCP protokoli. Ovi protokoli ne mogu da garantuju pravovremenu isporuku ali mogu ispravljati neke greke nastale u toku kanjenja prenosa paketa. RTP protokol je zaduen za isporuku paketa, dok RTCP izrava odreene kontrolne funkcije. Ova dva protokola odgovaraju brojevima sukcesivnih portova, to im omoguava nesmetan zaseban rad. RTP heder sadri: Version number (Broj verzije) Polje koje ukazuje na tekuu verziju RTP-a Sequence number ( broj sekvence) Svi paketi imaj svoj redni broj Payload type ( Tip korisnih informacija) Je 7-bitni ceo broj koji definie nain na koji su podaci modulisani i sa kojom frekvencijom semplovanja. Postoje identifikatori za PCM, MPEG, JPEG i za jo nekoliko ema modulacije. Tako da prijemna strana zna koju vrstu eme za dekodiranje mora da iskoristi. Timestamp (vremenska oznaka) Funkcija timestamp-a moe se opisati kao kontrola kanjenja. Zbog greaka u prenosu, paketi mogu da se izgube, zakasne i prenesu bez potovanja redosleda. Protokol za prenos u realnom vremenu, ne obezbeuje isporuku podataka na vreme i ne ukljuuje vremenska odstupanja ili mehanizam reprodukcije. Meutim, on u svom zaglavlju nosi podatke koji omoguavaju da se utvrdi koje su poruke izgubljene u prenosu i na osnovu toga ispravlja redosled paketa na prijemu.

SSRC (identifikator sinhronizacije izvora) SSRC u principu omoguava multyscreen. Ovo polje identifikuje izvor niza podataka. Ako postoje zasebni audio i video nizovi, svaki od njih moze da ima zaseban SSRC. Razliite SSRC vrednosti omoguavaju primaocu da se uskladi sa vise razliitih izvora. CSRC (identifikator svih izvora koji doprinose komunikaciji) Omoguava jedan vid konferencijskih poziva, gde svi mogu da govore, pa se u ovom sluaju obrazuje (multipleksira) jedan niz iz njih vie. Ako RIP paket sadri blokove podataka iz vie izvora, CSRC ih prepoznaje. Number of CSRC broj CSRC zapisa Data (podaci) Modulisani audio ili video podaci

RTCPZa razliku od RIP protokola, koji se bavi prvenstveno prenosom podataka, RTCP obezbeduje neke kontrolne informacije. RTCP se izvrava na portovima i to konkurentno sa RlP protokolom. Ono to RTCP obezbeuje jeste sinhronizacija izmeu medijuma.RTCP omoguava I rate adaption (adaptacija brzine). Kako bi se primalac izborio sa paketima koji konstantno pristizu koristi se vremensak oznaka za utvrivanje odgovarajuih brzina slanja. Ukoliko paketi Idalje stiu velikom brzinom najverovatnije e biti odbaeni, to nee predstavljati problem ukoliko se ne deava esto.Problem brzog slanja paketa kroz mreu., jednostavno moe biti reeno sporijim slanjem., ili boljom kompresijom. Primalac moe da koristi RTCP kako bi obezbedio izvetaj o izgubljenim paketima na mrei. Ako je procenat visok poiljaoc moe da se adaptira I koristi niu frekvenciju semplovanja. A ako ne dodje do nikakvih gubitaka poiljaoc moe da pokua I da povea frekvenciju semplovanja kako bi obezbedio kvalitetniji protok informacija.

Tema o protokolima transportnog sloja je jako opirna, ali ja sam probao da makar malo obrazloiim, predstavim I pojasnim par protokola koji su se koristili, koji se I dan danas koriste u savremenim raunarskim tehnologijama. Jednostavno bez njih komunikacija, razmena podata I tota drugo ne bi bilo mogue. Moram napomenuti I to da svi dosad razvijeni protokoli su idalje u fazi poboljanja, kreiraju se novi koji bi omoguili jo bolji, bri, naki, pouzdaniji I kvalitetniji prenos informacija. Kao pojedincu, izuzetno mi je drago da budem svedok, da, prisistvujem,posmatram i uestvujem u ovoj ekspoziji savremene tehnologije koja je sama po sebi fascinantna.

LiteraturaSavremene komunikacione tehnologije I mre (William A. Shay),www.wikipedia.comwww.google.com