Sveuilite u RijeciFilozofski fakultetOdsjek za povijest umjetnostiKolegij: Umjetnost 20. stoljeaNositelj kolegija: dr.sc. Julija Barkovi-LozziIzvoa kolegija: prof. Lidija Butkovi MicinStudent: Sara MarkoviAk.god. 2012./2013.

Tema seminarskog rada:PROTOKONCEPTUALISTIKE I NEODADAISTIKE UMJETNIKE STRATEGIJE GRUPE GORGONA

U Rijeci, 14. lipnja 2013.SADRAJSAETAK.............................................................................................................................3Avangardna strujanja u ezdesetim godinama.......41. Filozofija Gorgone i Studio G...................................................................................62. Antiasopis Gorgona..................................................................................................93. Ostali vidovi umjetnikog djelovanja...10ZAKLJUAK......................................................................................................................12LITERATURA.13REPRODUKCIJE14

SAETAKU ovome radu bavit emo se umjetnikim strategijama skupine Gorgona koja je djelovala u Hrvatskoj u ezdesetim godinama prolog stoljea. Umjetnici u grupi Gorgona, okupljeni oko idejnog zaetnika Josipa Vanite, bili su slikari Julije Knifer, Marijan Jerovar, uro Seder, kipar Ivan Koari, arhitekt Miljenko Horvat te povjesniari umjetnosti i kritiari umjetnosti Dimitrije Baievi Mangelos i Radoslav Putar. Razmotrit emo i djelovanje nekih od pojedinih umjetnika unutar Gorgone. Temeljna literatura biti e monografija Gorgona Marije Gattin iz 2002. s tekstovima Nene Dimitrijevi, Marije Gattin i Jerka Denegrija.

Avangardna strujanja u ezdesetim godinamaPoslijeratne godine dvadesetog stoljea u Europi, ali i Americi, obiljeene su ponovnim oivljavanjem avangarde, djelomino zbog ugnjetavanja faistikih reima koje je zaustavilo tok avangarde prije rata. Javljaju se mnoga umjetnika strujanja i skupine koje eksperimentiraju s tradicionalnim vidovima umjetnosti i umjetnikog djelovanja to dovodi do razvijanja novih umjetnikih oblika.[footnoteRef:1] [1: http://www.msu.t-com.hr/gorgona.htm, zadnji put pregledano 10.6.2013.]

Najrelevantniji pravac u umjetnosti za djelatnost Gorgone jest enformel, neformalna, neusiljena umjetnost koja se razvija u prvim dekadama nakon Drugog svjetskog rata. Za neformel trenutak, spontanost i trenutno osjeanje postaju vaniji od paljivog promiljanja i kalkuliranog pristupa u umjetnosti. Ameriki pandan ovome pokretu jest apstraktni ekspresionizam iji je najpoznatiji pobornik Jackson Pollock.[footnoteRef:2] [2: UMJETNOST 20. STOLJEA, (ur.) Ingo F. Walther, V.B.Z., Zagreb, 2005, 254-258]

Od ostalih avangardnih strujanja spomenut emo one srodne Gorgoni u filozofiji i djelovanju. Meu prvima treba spomenuti francuskog umjetnika Yvesa Kleina koji krajem pedesetih godina s kritiarem umjetnosti Pierrom Restanyjem pokree Nouveau realisme, pokret ije samo ime daje naslutiti da se radi o novom nainu percepcije stvarnosti. Umjetnici ovog strujanja vide svijet poput slike iz koje uzimaju prizore te ih ukorporiraju u svoj izraz. Oni u svom manifestu Konstruktivna deklaracija novog realizma proglaavaju kako se udruuju zbog svjesnosti o kolektivnoj singularnosti to e uvelike korespondirati s osjeanjima same Gorgone.[footnoteRef:3] [3: UMJETNOST 20. STOLJEA, (ur.) Ingo F. Walther, V.B.Z., Zagreb, 2005,298-300,581]

Piero Manzoni, talijanski umjetnik poznat po svom ironinom pristupu avangardnoj umjetnosti, i njegova galerija Azimuth biti e vrlo bliski Gorgoni u svom preispitivanju naravi umjetnosti, umjetnikog objekta i odnosa umjetnika prema svom produktu. Manzoni e prepoznati Gorgonu kao srodnu te ak i slati predloke i makete za antiasopis Gorgonu. Manzoni je zapamen po svojim djelima koja direktno anticipiraju konceptualnu umjetnost te snano kritiziraju konzumerizam u umjetnosti.[footnoteRef:4] [4: UMJETNOST 20. STOLJEA, (ur.) Ingo F. Walther, V.B.Z., Zagreb, 2005,301,509]

Vrlo vana skupina koju valja spomenuti jest Fluxus iz Amerike, ije ime sugerira fluidnost i promijenjivost jo je jedna od tendencija ezdesetih godina ije karakteristike korespondiraju s nekim od djelovanja Gorgone. Pod snanim utjecajem Johna Cagea i njegovih prihvaanja nitavila Fluxus eksperimentira s medijima kroz koje prikazati umjetnost. Neodadaistiko ujedinjavanje medija, kreiranje anti-umjetnost te pomicanje granice poimanja to to ini umjetnost samo su neki od doprinosa ove skupine. [footnoteRef:5] [5: UMJETNOST 20. STOLJEA, (ur.) Ingo F. Walther, V.B.Z., Zagreb, 2005,584-588]

Naposljetku, spomenut emo grupu Zero. Osnovana 1957. od strane trojice prijatelja Heinza Macka, Otta Piene i Gunthera Ueckera, ova umjetnika grupa protivila se izlobenoj naravi umjetnosti te izlaganju u institucionalnim prostorima poput galerija i muzeja. Oni e izlagati esto na kratkotrajnim dogaanjima u vlastitim salonima to e initi i Gorgona.[footnoteRef:6] [6: UMJETNOST 20. STOLJEA, (ur.) Ingo F. Walther, V.B.Z., Zagreb, 2005,501-504]

Sva navedena strujanja reflektiraju neki od vidova umjetnosti kojima se Gorgona bavila te su svi ujedinjeni u prihvaanju nitavila, praznine, negativnog predznaka kao predmeta bavljenja umjetnosti.

Filozofija Gorgone i studio GGrupa Gorgona djelovala je, svojim najintenzivnijim uinkom, od 1959. do 1966.godine. Spiritus movens grupe bio je Josip Vanita, te su ostali lanove inili slikari Julije Knifer, Marijan Jerovar, uro Seder, kipar Ivan Koari, arhitekt Miljenko Horvat te povjesniari umjetnosti i kritiari umjetnosti Dimitrije Baievi Mangelos i Radoslav Putar. Grupa se u poetku sastajala u Vanitinom atelijeru u Krianievoj 11.[footnoteRef:7] [7: http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac450.nsf/AllWebDocs/Beskrajna_linija_Gorgone, zadnji put pregledano 12.6.2013.]

Gorgona nije bila slikarska grupa u uobiajenom smislu te rijei, nije djelovala manifestno, odnosno prema nekom programu, nego je okupljala umjetnike zajednikih duhovnih srodnosti. lanovi Gorgone shvatili su odustajanje kao jedinstven umjetniki in pa je o Gorgoni u pisanoj povijesti umjetnosti ostalo malo traga. Tek krajem sedamdesetih godina Gorgona postaje poznata iroj javnosti, kada je 1977. godine odrana prva velika izloba Gorgone u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu u sklopu koje Nena Dimitrijevi pie i prvi tekst o grupi: Gorgona Umjetnost kao nain postojanja. Iako je Gorgona bila introvertna grupa koja se nije pokuala nametnuti vremenu i prostoru, ograniena na mali krug ljudi, po svojim promiljanjima i senzibilitetima bila je ravnopravna ve spomenutim pojavama koje su obiljeile kraj pedesetih i ezdesete godine dvadesetog stoljea.[footnoteRef:8] [8: JERKO DENEGRI, Gorgona i poslije u: Gorgona (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 69-70]

Gorgonae prvenstveno povezuju zajednike tenje ka redukciji materijalnog statusa umjetnikog objekta, srodnost u minimalizaciji sredstava i prevladavanje misaonog nad onime to je u djelu vizualno. lanovi Gorgone valoriziraju nitavilo i prazninu, nedjelovanje postaje jednako validno poput djelovanja, najvei pomaci ostvaruju se odustajanjem. Manjak ostvarenja smatra se posebnim vidom djelovanja, kvalitativnim umjetnikim inom. Bez obzira na razlike pojedinanih stvaralakih koncepcija, lanove Gorgone ujedinjavala je zajednika pripadnost duhu modernizma, to ga definira kao prepoznavanje apsurda, praznine, monotonije kao estetskih kateforija, sklonost nihilizmu i metafizika ironija.[footnoteRef:9] [9: JERKO DENEGRI, Gorgona i poslije u: Gorgona (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 68]

Umjetnika djelatnost Gorgone moe se svesti na tri glavna oblika: izlobe u studiju G, izdavanje publikacije Gorgona te koncepti, projekti, razliiti oblici umjetnikog komuniciranja. Prvo emo se osvrnuti na izlobe u organizaciji Gorgone. U salonu ira, u zagrebakoj Preradovievoj ulici u prostoru radionice okvira, Gorgonai su organizirali izlobe koje su bile najjavniji i najmanje gorgonski nain djelovanja grupe. Novcem iz zajednike blagajne, koju je uvala blagajnica knjiare Naprijed, lanovi su iznajmljivali prostor i izlagali potpuno neovisno o politici izlobenih institucija. Njihov zajedniki fond esto je bio u krizi to im je donekle limitiralo djelatnost i prijetilo opstanku skupine. Gledajui s dananje pozicije, u usporedbi s tendencijama na internacionalnoj sceni poput monokromatizma Yvesa Kleina, slikarska dostignua Gorgonaa meu najrelevantnijima u jugoslavenskoj umjetnosti.[footnoteRef:10] [10: NENA DIMITRIJEVI, Gorgona- Umjetnost kao nain postojanja u: Gorgona, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 55-56]

Moderne tendencije geometrijske redukcije, izlomljenosti otrih kutova koja se slae s estetikom Hard Edgea implementira Julije Knifer u svojim radovima. 1961. godine nastaju prvi njegovi radovi s motivom meandra po kojem e ostati i najzapameniji. Iste godine odrava se prva izloba Novih Tendencija na kojoj Knifer izlae svoja djela te e meandre izloiti i 1962. u studiju G. Dvije godine ranije Knifer posjeuje muzike biennale u Zagrebu gdje upoznaje muziku Johna Cagea koja e duboko utjecati na njegove radove, na prihvaanje tiine izjednaene s prazninom kao centralnog elementa konstrukcije svojih djela.[footnoteRef:11] Knifer je u korespondenciji sa ostalim lanovima grupe pokuao objasniti svoju potragu za stvaranjem anti-slike objasnivi u svojim biljenicama krenuo sam metodom radikalnog reduciranja sredstava. Ostao sam na klasinoj plohi s krajnje minimalnim sredstvima s pomou kojih sam...nastojao izazvati krajnje kontraste crnog i bijelog i krajnje mogue ritmove s pomou vertikaa i horizontala. Komunikacija je bila vaan element, moda i najvaniji, gorgonakog djelovanja. Kako su mu ostali lanovi rekli da je usprkos svim svojim tenjama na kraju ipak stvorio klasinu sliku na platnu, Knifer kao odgovor radi Meandar u kutu (slika 1). Prelaskom iz dvije dimenzije ona zalazi u sferu skulpture i diktira postavljanje to zaista negira tradicionalni pojam zidne slike te postaje anti-slikom.[footnoteRef:12] [11: ZVONKO MAKOVI, Julije Knifer, Zagreb : Meandar : Studio Rai, 2002., 257] [12: MARIJA GATTIN, Gorgona, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 27]

Slikarstvo Marijana Jevovara tek prolaskom vremena i smjetanjem u kontekst dolazi do izraaja i valorizacije kakvu zasluuje. U ezdesetima on eksperimentira s teksturom i bojom, prelazi u akromaziram limitirajui svoju paletu na bijelo, crno i sivu. Tada shvaeno kao marginalna pojava enformela, Jevovar je zapravo bio na samom elu antiestetikih stavova, umrtvljivanje pigmenta i hotimino nagrivanje koncepti su koji tada nisu prepoznati kao revolucionarni i radikalni kako ih danas vidimo. Njegova slika Bez naziva (slika 2), ija datacija nije tono utvrena, krunski je primjer njegova eksperimentiranja s monotonijom kolorita i taktilnou povrine same slike.[footnoteRef:13] [13: MARIJA GATTIN, Gorgona, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 56]

U Studiju G neki od Gorgonaa izlagali su individualno te su imali dvije kolektivne izlobe na kojima su sudjelovali i relevantni internacionalni umjetnici srodnih tendencija poput Victora Vasarelyja i Piera Dorazia.[footnoteRef:14] Ova potonja injenica jo jednom afirmira tezu da, iako je Gorgona bila relativno nezamijeena od ire publike itekako je plijenila pozornost afirmiranih internacionalnih umjetnika slinih razmiljanja. [14: MARIJA GATTIN, Gorgona, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 48]

Osim ostvarenih djela treba spomenuti i ona koja nisu realizirana budui da Gorgonina esencija lei u nedoreenome. Najradikalniji projekt Gorgone bila je zamisao Josipa Vanite za Projekt neodreene izlobe (slika 3) koja je trebala biti postavljena u staroj auli Nacionalne sveuiline biblioteke. Vanita je doao do zakljuka da je verbalni ekvivalent, opis slike, jednakoznaan sa samim djelom te da moe zamijeniti sliku. Tu spoznaju primijenio je na svoj projekt te je on idejno zamiljen kao izloba bez izloaka na ijim bi mjestima stajali detaljni opisi eksponata.[footnoteRef:15] [15: BRANKA STIPANI, Josip Vanita, Vrijeme Gorgone i Postgorgone, Kratis, Zagreb, 2007., 147]

Antiasopis GorgonaGorgona nije bila asopis o umjetnosti, ve je svaki broj bio potpuno kreativno rjeenje ne u smislu grafikog dizajna, ve kao umjetniko djelo samo po sebi, zbog ega se i naziva antiasopisom.[footnoteRef:16] [16: NENA DIMITRIJEVI, Gorgona- Umjetnost kao nain postojanja u: Gorgona, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 60]

Izmeu 1961. i 1966. godine izdano je 11 brojeva, a bila su pripremljena jo dva koja iz financijskih razloga nikad nisu bila tiskana. Izdavanje Gorgone pokrenuo je Josip Vanita koji kreira prvi broj (slika 4), a svaki je sljedei broj zamiljen kao kreativno rjeenje pojedinih lanova grupe, odnosno onih koji su bili s njom povezani. Neke od brojeva Gorgone realizirali su Victor Vasarely i Dieter Roth, te je jedno od neostvarenih izdanja djelo Piera Manzonija (slike 5,6 i 7). Svaki primjerak bilo je zasebno umjetniko djelo, niti jedan nije sluio za itanje, to je naravno pobijalo poantu asopisa i afirmiralo ga kao antiasopis. Izdavanje Gorgone oznaavalo je jo jednu vanu karakteristiku Gorgone, a to je da prenamijenjuje ustaljenje forme u nove, esto kontradiktorne ustaljenoj svrsi, naine ekspresije.[footnoteRef:17] [17: http://www.avantgarde-museum.com/hr/museum/kolekcija/kolekcija-flash/, zadnji put pregledano 13.6.2013.]

Svi Gorgonai publikacijom antiasopisa Gorgona istrauju neka promiljanja o tiskovini i informaciji koju prenosi. Vanita pobija smislenost asopisa objavivi reprodukciju Mona Lise u br. 6 za to kae da je toliko besmisleno da je ekvivalent tiskanja prazne stranice. Koari kao kipar ispituje mogunost tiskanog medija da prenese dostatan broj podataka o trodimenzionalnom djelu tako to tiska na poleinu snimke lica istu skulpturu viena otraga. Knifer pak pobija linearnost i tok asopisa tako da koncipira beskonani meandar spajanjem listova publikacije.[footnoteRef:18] [18: NENA DIMITRIJEVI, Gorgona- Umjetnost kao nain postojanja u: Gorgona, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 61]

I nakon 1966. godine nastavlja se gorgonaka pria, Josip Vanita nakon prestanka postojanja grupe objavljuje bilten Postgorgona (1985.-1986.) te Postscriptum (P.S.) (1989. 1991.) kao postgorgonsku priu u kojima esto opisuje i rasvjetljava tenje i ideje Gorgonaa.[footnoteRef:19] [19: http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac450.nsf/AllWebDocs/Beskrajna_linija_Gorgone, zadnji put pregledano 12.6.2013.]

Ostali vidovi umjetnikog djelovanjaTo su oblici gorgonakog postojanja koji se nikada nisu materijalizirali, ime je potvrena vanost ideje u umjetnosti za koju su se zalagali lanovi Gorgone. Zajedniki koncepti i projekti, etnje, skupovi, umjetniko komuniciranje putem pote bili su oblici kreativnog i duhovnog pranjenja. Skupovi su esto odravani u obliku etnji negdje u okolici Zagreba, a povod im je mogao biti komisijski pregled poetka proljea ili jeseni kao to ih je Radoslav Putar u ali zvao. Komunikacija bila je okosnica gorgonake interakcije, djelovanje i umjetnika produkcija bilo je sekundarno u odnosu na interakciju s istomiljenicima.[footnoteRef:20] [20: BRANKA STIPANI, Josip Vanita, Vrijeme Gorgone i Postgorgone, Kratis, Zagreb, 2007., 151]

Realizacija kolektivnog rada bila je esta tema zajednikih projekata i koncepata grupe. Ivan Koari predlae Neobian projekt /projekt rezanja Sljemena (slika 8) 1960. godine, te projekt odljeva svih znaajnijih upljina u gradu. Radoslav Putar 1963. godine predloio je Kolektivno djelo, pri emu je svaki lan trebao napisati svoj stav prema mogunosti ostvarivanja istog. 1964. Ostvaruju suradnju na akciji postavljanja Vanitine slike Crna linija na srebrnoj pozadini (slika 9) u umu Jelenovac. Same ankete su takoer bile tipian vid kolektivnog rada. Gorgonai bi esto i anketnim listiima pristupali umjetniki, pretvarajui i njih u zasebna djela (slika 10).[footnoteRef:21] [21: BRANKA STIPANI, Josip Vanita, Vrijeme Gorgone i Postgorgone, Kratis, Zagreb, 2007., 163]

Vano je spomenuti i gorgonsku upotrebu pote koja, kao sredstvo svakodnevne komunikacije, lanovima Gorgone postaje sredstvo umjetnike komunikacije, ime su najavili kasniju pojavu Mail Arta. Izmeu lanova Gorgone postojala je praksa da svaki mjesec netko od lanova naini i poalje ostalima izbor citata iz filozofskih i literarnih tekstova srodnih senzibiliteta. Misli za mjesec, kako su ih zvali, trebale su odraavati duhovno raspoloenje Gorgone, a samim tim bile su i odreeni oblik samodefiniranja jer se Gorgona definirala svojim odrazom u rijeima Radoslava Putara: Mi nismo Gorgona, mi samo traimo Gorgonu u okolnom svijetu.[footnoteRef:22] [22: NENA DIMITRIJEVI, Gorgona- Umjetnost kao nain postojanja u: Gorgona, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 65]

Misli za prosinac Ivana Koaria u kojima spominje siromatvo koje obeava kao afirmaciju Arte povera, dobar su primjer Misli za mjesec koje bi osim to bi definirale Gorgonu, definirale i osjeanje umjetnika unutar Gorgone.Vanita je za svrhe Gorgone zamislio maleni prostor s neravnim podom na rubu grada- Kuu Gorgonu za koju je pripremio i dvije skice. Ideja o Kui Gorgona bila je razmatrana i od drugih lanova, tako Miljenko Horvat 1963. s putovanja u Irskoj donosi fotografiju naslova Kua Gorgona (slika 11) koja prikazuje nepristupaan, neravan, repetativan pejza bez boje koji utjelovljuje apsurdni i nihilistiki duh Gorgone. [footnoteRef:23] [23: http://www.avantgarde-museum.com/hr/museum/kolekcija/kolekcija-flash/, zadnji put pregledano 13.6.2013.]

Za kraj pregleda djelovanja Gorgone i njenih lanova valja spomenuti neka vana individualna djela ili ona koja izmiu klasifikaciji. Prvo od njih je djelo Unutarnje oi (slika 12) iz 1961. Ivana Koaria koje odraava egzistencijalnu odbaanost, negaciju plohe i plasticiteta.[footnoteRef:24] Zatim obratimo pozornost na izum Gorgonski crne, koncept crne boje koja je specifina za skupinu javlja se u relativno istom vremenskom okviru kada i Yves Klein patentira i svoju famoznu Yves Klein plavu to jo jednom poentira relevantnost Gorgone u tekovinama umjetnosti ezdesetih godina.[footnoteRef:25] [24: JERKO DENEGRI, Ivan Koari, Matica hrvatska Sisak, 2006, 7-8] [25: MARIJA GATTIN, Gorgona, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 49]

Zaudo, zbog nama i dalje nepoznatih razloga, Dimitrije Baievi Mangelos nikada nije uspio izlagati u Studiju G iako je vie puta uputio zamolbu za time. Vjerojatno se radi o manjku financija koje su oteavale rad skupine. Tek 1977. na prvoj izlobi Gorgone u Galeriji suvremene umjetnosti izlae svoje rane radove za koje tono nisu znali ni ostali Gorgonai. Raniji radovi poput Paysage de la bataille (slika 13) pokazuju spajanje literarnog i slikarskog medija te eksperimentiranje s monokromatizmom i akromatizmom.[footnoteRef:26] [26: MARIJA GATTIN, Gorgona, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002., 25]

Djela koja su umjetnici Gorgone proizveli za njena djelovanja zaista su mnogobrojni te je nemogue svakome pristupiti individualno no bitno je identificirati ona u kojima je duh Gorgone najopipiljiviji.

ZAKLJUAKUmjetniko djelovanje grupe Gorgona donosi nam uvid u jedno od osjeanja ezdesetih godina prologa stoljea. Umjetnici ove skupine bili su podjednako kolektiv koliko i individue, skupljeni oko zajednike filozofije vie nego manifestnog programa. Identificirajui apatiju, nihilizam, ironiju i monotoniju kao glavne karakteristike svoje okoline u tom trenutku, ovi umjetnici trae bijeg od svakodnevnoga u meusobnoj komunikaciji i suptilnom, nenametljivom djelovanju Gorgone.

LITERATURA JERKO DENEGRI, Ivan Koari, Matica hrvatska Sisak, 2006. GORGONA, (ur.) Marija Gattin, Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, 2002. ZVONKO MAKOVI, Julije Knifer, Zagreb : Meandar : Studio Rai, 2002. BRANKA STIPANI, Josip Vanita, Vrijeme Gorgone i Postgorgone, Kratis, Zagreb, 2007. UMJETNOST 20. STOLJEA, (ur.) Ingo F. Walther, V.B.Z., Zagreb, 2005 http://www.avantgarde-museum.com/hr/museum/kolekcija/kolekcija-flash/, zadnji put pregledano 13.6.2013. http://www.msu.t-com.hr/gorgona.htm, zadnji put pregledano 10.6.2013. http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac450.nsf/AllWebDocs/Beskrajna_linija_Gorgone, zadnji put pregledano 12.6.2013.

POPIS REPRODUKCIJA1. Julije Knifer, Meandar u kutu, 1961.2. Marijan Jevovar, Bez naziva, nepoznata datacija3. Josip Vanita, fotografija idejne zamisli za Projekt neodrane izlobe, neodreena datacija4. Josip Vanita, Gorgona br. 1, 19615. Dieter Roth, Gorgona, Gorgona br. 9, 1966.6. Victor Vasarely, Gorgona br. 4, 1961.7. Piero Manzoni, maketa za realizaciju prvog prijedloga Gorgona, 1961.8. Ivan Koari, Neobini projekt/Rezanje Sljemena, 1960.9. Kolektivna akcija, Postavljanje slike Josipa Vanite Crna linija na srebrnoj pozadini u umu Jelenovac, 1964.10. Kolektivno djelo, Anketni listi Josipa Vanite i odgovori lanova o nastavku gorgonskih sastanaka, 1964.11. Miljenko Horvat, Kua Gorgona, 1963.12. Ivan Koari, Unutarnje oi, 1959.-1960.13. Dimitrije Baievi Mangelos, Paysage de la battaille, 1957.-1963.

14