PRVI POKUŠAJ BOSANSKIH KRAJIŠNIKA DA VRATE CETINGRAD U SASTAV BOSANSKOG EJALETA

8/2/2019 PRVI POKUAJ BOSANSKIH KRAJINIKA DA VRATE CETINGRAD U SASTAV BOSANSKOG EJALETA

1/21

PRVI POKUAJ BOSANSKIH KRAJINIKA DA VRATE CETINGRAD U SASTAVBOSANSKOG EJALETA (26. april 1809. - 14. maj 1810.) Kad je mirom uSvitovu okonan austrijsko-osmanski rat (1788.-1791.), u Bosanskomejaletu poznatiji kao Dubiki rat, stanovnici u Bosanskoj krajini su bili

iznenaeni time da su Cetingrad i Drenik-Grad, po tom mirovnom ugovoru,preputeni Austrijskom carstvu. I to tim prije to su se zaraene straneunaprijed sa-glasile da e sklopiti mir bez mijenjanja dravnih granicaobiljeenih prije izbijanja ratnih sukoba. U Bihau i njegovoj okolinistanovnici su bili ogoreni zbog ustupanja Cetingrada i Drenik-GradaAustriji, pa su negodovali i pokuavali na sve naine sprijeiti obiljeavanjenove granine linije. Tvrava Cetingrad leala je u mirnom brdovitom iumovitom kraju, a imala je samo prema Kladui "svijetle breuljke".1 Bilaje jedna od onih upornih odbram-benih taaka pred kojom je zaustavljanneprijatelj u pokuaju da prodre u dubinu Bosanskog ejaleta. I u Dubikomratu, Cetingrad je dugo izdravao opsadu austrijske vojske, sve do 20. jula1790. godine. Toga dana, kao, uostalom, i prethodnih dana, austrijski topovisu zasipali kuglama cijelu tvravu i ubacivali, sa njima, i zapaljivu masu, paje u tvravi izbio veliki poar. I dok su se branioci borili da ugase vatru, okopet sati poslije podne upuena su sedmerica dobrovoljaca iz bosanskog fra-jkora da zapale drvenu ogradu ispred prednjeg dijela tvave. Za to vrijemesu drugi dobrovoljci pucali na veliku gradsku kapiju kako bi na sebe privuklipanju branilaca. Neprestano su ispaljivane zapaljive kugle, pa je u trenutkucijela tvrava bila u plamenu: branioci su pokuavali da se spasu bijegomkroz ciganska vrata. U ovom meteu upali su austrijski vojnici u Cetingrad,zarobili dizdar-agu Alibega i 14 vojnika i odmah ih razoruali. "Sve to jeprualo otpor bilo je pobijeno".2 U est sati uvee, Cetingrad je bio osvojen.Na austrijskoj strani su bila dvojica mrtvih i 14 ranjenih, a zarobljeno je 14branilaca. Osim komandanta Cetingrada Alibega Beirevia, u ropstvo su paliage Jusuf i Muhamed Beirevi, hoda Ahmed i vie ena i djece. Odmah jeubijeno najmanje 60 osoba koje su bjeale od poara. Prema detaljnomzbirnom izvjetaju koji je sainila austrijska komanda o opsadi Cetingrada,broj poginulih je znatno vei. Za 28 dana, koliko je trajala opsadaCetingrada, austrijska strana je imala gubitke od 51 mrtvog i 229 ranjenih, asamo 20. jula, kada je zauzet Cetingrad, 10 je ubijeno i 33 ranjeno. Ovakoduga opsada i veliki gubici na obje strane uslijedili su zato to je Cetingraddo tada bio jedan od najutvrenijih gradova u Bosanskom ejaletu. Austrijskavojska se surovo obraunala sa zarobljenom cet-ingradskom posadom istanovnitvom. Zarobljene su 144 osobe; 60 je ubijeno kad je Cetingrad


2/21

poeo gorjeti, a svi ostali, kojih je prema izjavi Alibega Beirevia bilo 1.200u Cetingradu, poginuli su ili su izgorjeli; sa sigurnou je procjenjivano dajeu odbrani Cetingrada stradalo ukupno oko 2000 ljudi.3 Ubrzo poslije padaCetingrada zakljueno je primirje izmeu Osmanskog carstva i Austrijskog

carstva. O tome je sultan obavijestio bosanskog valiju fermanom koji mu jeproslijeen 5. oktobra 1790. godine, s tim da primirje traje do 31. maja1791. godine. Poetkom maja 1791. godine, kako su saznale austrijskeuhode, sultan je uputio ferman u Bosnu, kojim ih je pozvao da se pripremajuza rat "jer Nijemci ne ele vratiti zauzete tvrave", pa bi zbog toga moglodoi do obnavljanja rata. Zato su u svim veim mjestima odravani sastanciu narodu na kojima se raspravljalo o pripremama za rat. ak se govorilo dae valija hadi Salih-paa doi u Biha, pa ako bude u meuvremenusklopljen mirovni ugovor, on e se starati o odreivanju granice, a u sluajurata, povesti vojsku u borbu. Muharemaga abanovi iz Kladue jeobavijestio stanovnike da e rat biti nastavljen i od njih zatraio da odmahpotkivaju konje, da oruje dovedu u red i uope da budu spremni da krenu uvojsku, a da se kompletno stanovnitvo dri u "najbudnijem stanju". Donastavka rata nije dolo jer je uskoro sklopljen mir, 4. augusta 1791.godine.Valija Husamudin-paa imao je zadatak da omogui utvrivanje nove graniceu bihakom kraju, na ta ga je pourivala Visoka porta. Posljednjeg danazilhida 1207. godine (poetak augusta 1793.), valija je od sultana dobioferman o regulaciji graninih poslova. Na Visokoj porti su znali da stanovniciBihaa i Izaia ne dozvoljavaju rad komisije za razgranienje, iako su izStambola dostavljeni tekst mirovnog ugovora i karta Bosanskog ejaleta. Nito nije bilo dovoljno, pa su traili muftijinu fetvu, te je i ona dostavljenavaliji. Zato je sultan naredio valiji da pod prijetnjom strogih kazni prisiliBiane i Izaiane da ne ine smetnje radu komisije, i to to prije to bolje.Ni na tome se nije Visoka porta zadrala. U Bosnu je uputila mubairaHuseina iz klase kapidibaa u rangu kuuk-im-rahora sa demarkacionimfermanom i depeom za valiju. U demarkacionom ferma-nu je stajalo kakoje Visokoj porti poznato da se Bosanci protive razgranienju, ali ih je ovogaputa trebalo sprijeiti, pa je sultan oekivao skoro razgranienje "jer mu je

ono lealo na srcu." Ovo tim prije toje austrijska vlada upoznala Visokuportu sa prekidom rada komisije, a Porta je preuzela obavezu da svesmetnje uskoro budu otklonjene. Ni stanovnici Bihaa i Izaia nisu mirovali:nisu dozvoljavali lanovima osmanske komisije da idu na granicu, a ukolikobi ipak otili, zaprijetili su im smru. Nekoliko bihakih aga je u ime cijelognezadovoljnog naroda uputilo Porti teah-hud hudet, koji je predan i


3/21

lanovima komisije za razgranienje. Zbog toga su se lanovi komisijeobratili za pomo Husamudin-pai. On je predoio nezadovoljnicima mirovniugovor i ferman koji je dobio od Visoke porte, pa i to da mu je sultannaredio da on, valija, sa svojom vojskom, kao toje ve inio El-hadi Salih-

paa, ode na granicu, smiri nezadovoljnike, odstrani ih sa granice i takoomogui rad komisiji. Sultan je dalje traio da se razgranienje obavi bezobzira na vrijeme, a valiji je jo naredio da uzme kartu u ruke, pa da na elusvoje vojske silom udalji pobunjenike sa granice u druge provincijeOsmanskog carstva,jednom rijeju, dobio je tako neograniena ovlatenjakako bi brzo ispunio hatierif, to bre to bolje. "Moja je elja - stajalo je uhatierifu - da sa linom vojskom odmah idete na granicu i da me uskoroobavijestite o ispunjenju hatierifa, a imate punomo da kaznite sve one kojinisu ispunili moje dosadanje fermane, a one ije je udaljavanje potrebnoudaljite na osnovu asne fetve i protjerajte u druge provincije. Dakle,naredite da komisije rade, i da se poslovi ne produavaju i odlau". Sultan jezaista elio da se razgranienje obavi hitno; valjda je i Austrija insistirala natome da se najprije povue nova granica, a tek onda da preda Dubicu i Novi.Ipak je razgranienje obavljeno tek 29. decembra 1795.), ali time nijeotklonjeno nezadovoljstvo stanovnika Bihake krajine to je. sultan, kako sutvrdili, tako olahko prepustio dio njihove zemlje, i istovremeno jo jednuvanu tvravu za odbranu Bosne ustupio Austriji.6 Tako je Austriji pripaoteritorij od Dvora na Uni preko Cetingrada do gornjeg toka rijeke Zrmanje.Samo Likoj pukovniji pripala su sela: Lapac, Dobro Selo, Doljani, Kupirovo,Osredci, Srb, Su-vaja i Tikovac. Na tom podruju uglavnom su smjeteniprebjezi iz Bosne, koji su inae bili teret vojnim zapovjednicima, jer za sveobitelji nije bilo dovoljno obradive zemlje, pa su za neke morali obrazovatiprivremene logore za preseljavanje. Zato su oni naseljeni u 12novoosnovanih sela oko Cetingrada i Drenik-Grada.7 Ne moe se prihvatitiLopaieva tvrdnja da je "hrvatska mea" trebala biti pomaknuta do Une,ali, kada je dolo do provedbe, "dobila je Hrvatska krpu zemlje na Kordunukod Cetina, Drenika, izpod gore Pleevice kod Plitvikih jezera i u Krbavi, usvemu 15 1/2 etvornih milja dok je sav Unski kut sa 17 etvornih milja

ostao i dalje Turskoj dravi." Istina Lopai s pravom zakljuuje da"bezkunici Turci iz Cetinskih i drugih ovim mirom Hrvatskoj ustupljenihmjesta ne mogahu pregorjeti svojih zaviaja; njihovi jadi i nevolje naoeodziva kod ostalih muhamedanskih krajinika, a to bude povodomdugotrajnim smutnjam i kavgom na Kordunu".8 Od tada se gomilalonezadovoljstvo Bosanaca prema Visokoj porti i sultanu i svima koji su u ime


4/21

njih upravljali ovim ejaletom. Bili su uvjereni da ih sultan nee tititi prednajezdom osvajaa, te da se sami moraju braniti ako ele ostati u svojojdomovini. Iako su nekako prihvatili razgranienje, ipak su ga smatrali samoprivremenim. U vrijeme kad se raja Smederevskog sandaka pobunila protiv

sultana (1804.) iz Bosne su upuivani vojnici da ugue ustanak. Na graniciBosanskog ejaleta, Francuzi su gospodarili posjedima Dubrovake republike icijelom dalmatinskom obalom. Oni su bili ratoborniji od Austrijanaca, anjihov cilj se nije znao, i zavisio je od uspjeha glavnine armija kojim jekomandovao car Francuza, Napoleon. U Bosni su strahovali od velikoguspjeha Francuza i od njihovog uestalog interesiranja za prilike uOsmanskom carstvu i Bosni. Nepovjerenje prema Francuzima se povealoposlije otvaranja francuskog konzulata u Travniku i iskazane naklonostinjihovog valije prema Pjeru Davidu. U vrijeme kad se u Travniku nagaalo otome da li e Husrev Mehmed-paa produiti sa upravljanjem ovimvilajetom, Pjer David je svaku vijest o vali-ji prosljeivao u Pariz; 8. jula1807. pisao je daje valija potvren, a onda, 17. Jula da ta vijest nijepouzdana, to je zakljuio na osnovu toga to je valija primio vie dopisa "dasu mu ulila strah s obzirom na budunost." I ja se bojim, pie konzul, danam ne oduzmu ovog vezira. "I general Marmont, s kojim je Mehmed-paavezan najuim prijateljstvom, bie zbog toga takoe vrlo ozlovoljen. Svanaa naprezanja da neutraliziramo mrnju Bonjaka, da uvedemo direktni islobodni saobraaj meu ovim dvjema provincijama i potpuni sklad meunjihovim poglavicama ostae uzaludni,ako nam pozovu natrag naegprijatelja Mehmed-pau".9 Mehmed-paa je opozvan. Izgleda, kako je pisaofrancuski konzul, da mu je upravo nakodilo veliko prijateljstvo i sfrancuskim konzulom i komandujuim francuskim generalom u Dalmaciji. "Jedna deputacija bosanskih muslimana - pisao je Pjer David - tuila se uCarigradu na njega, daje u sporazumu s Francuzima, da odrava s njima vrlotijesne veze i da se kod njega nalaze jedan francuski oficir i vie vojnika.Meni je ao, da mu je ba ovo nae prijateljstvo nakodilo".10 Za novogbosanskog valiju imenovanje Halim Ibrahim-paa. On je ranije bio velikivezir i sigurno upueniji u meunarodne prilike. Do dolaska novog valije

imenovanje Sulejman-paa, roeni Bosanac, koji je vie razumijevao odnoseu Bosni i njihov strah od velikog pribliavanja Francuza granicamaBosanskog ejaleta. U jednom razgovoru s francuskim konzulom on je kazao:"Osmansko carstvo posjeduje polovicu svijeta, Francusko carstvo je vrlomono; dao Bog, da ta dva carstva budu uvijek prijatelji! Mi emo tosvakako biti; ali u sluaju sukoba izmeu ova dva carstva, Francuzi e u


5/21

meni nai najljueg neprijatelja." U svom izvjetaju Francuskoj vladi o ovomrazgovoru Pjer David je dodao da mu je kajmak-am vie puta ponovio ovuposljednu izreku, pa mu se uinilo da iz njegova glasa odzvanja slabopritajena prijetnja.11 Halim Ibrahim-paa je stigao u svoju rezidenciju u

Travniku 7. aprila 1808. godine.12 U Travnikje 1808. godine prispio iaustrijski konzul pukovnik Miteser. Ova dva konzula su u poetku inili jedandrugom usluge i tako odavali utisak da se radi o dvojici prijatelja. Ustvari, tajnjihov odnos je zavisio od onih odnosa koji su vladali izmeu njihovih carevai vlada. Pjer David posjetio je austrijskog konzula 22. decembra 1808.godine da bi mu saopio nove vijesti iz panije u kojima se govorilo otamonjim uspjesima francuske vojske.Prilikom ovog razgovora tu se naao ijedan bosanski franjevac, pa mu se obratio francuski konzul s pitanjem da lion neto zna o francuskom vojevanju u paniji. Fratar mu je odgovorio dasu, s Bojom pomoi, Francuzi posvuda pobijeeni. I ako ikada Francuzi uuu Bosnu, da e se i Bosanci povesti za primjerom panaca, da su u tu svrhuve pripremljeni bosanski krani i da tursko gospodstvo vole sto puta vieod francuskog.13 Ovaj odgovor bosanskog fratra nije se svidio francuskomkonzulu, ali je i on potvrdio da je bosansko stanovnitvo nepovjerljivo premaFrancuskoj. Paul fon Miteser je 13. aprila 1809. godine posjetio bosanskogvaliju. U razgovoru je zapazio onaj dio valijinog govora u kojem je naglasioda su tri velike sile: Osmansko carstvo, Austrijsko carstvo i Engleskasaveznici i da e "uz pomo Boga sve dobro ii." Ali se bosanski valija moraopripremati za rat, pa zbog toga nee ni ekati posebnu naredbu iz Stambolaza napad na Srbiju, nego je radi toga pozvao kapetane na dogovor uTravnik.14 Valija je dobio 25. aprila 1809. godine sultanov fer-man kojimmu nalae da die bosansku vojsku. Iz Srbije su stigle vijesti daje Novi Pazarbio opkoljen. To je navelo valiju da odmah objavi pristigli ferman i dazaprijeti zaimima i spahijama da e im oduzeti zijamete i timare ako se neodazovu pozivu u vojsku. Srpski ustanici su napadali i kraj s obje straneDrine, pa su upadali i u okolinu Bijeljine i opkolili Sokol.15 Izmeu Austrije iFrancuske su u aprilu 1809. ponovo zapoela neprijateljstva. Osmanskocarstvo je ostalo neutralno, odnosno nije se priklonilo nijednoj strani u ovom

sukobu. Izgleda da su to iskoristili bosanski Krajinici, pa su u nou 26.aprila 1809. provalili u okolinu Cetingrada i zauzeli cijeli teritorij koji im jebio otet mirom u Svitovu. Tom prilikom su popalili sva novopodignuta sela,crkve i vojne stanove. Jedino su potedjeli Kupirovo i Tikovac.16 HistoriarDr. Drago Roksandi smatradaje prijedlog da se iskoriste bosanski Krajinicipotjecao od Marmonta, ali da je u njegovom ostvarivanju najveeg udjela "U


6/21

tom asu doe glas, da e Turci - kao saveznici Napoleonovi - provaliti izBosne u Hrvatsku. I zaista zapale Turci 26. travnja Cetin te uzmu robiti ipustoiti po ogulinskoj i otokoj pukovniji." imao francuski konzul u TravnikuPjer David. Taj napad trebao je uslijediti 26. aprila 1809., istovremeno kad

je zapoelo osvajanje austrijskih posjeda prema Osmanskom carstvu.Upravo ih je, tvrdi Roksandi, francuski konzul poticao ne samo da napadnukordon na "suhoj mei" nego i da prodiru dalje u Vojnu krajinu. INapoleonov stav je bio da treba i dalje poticati bosanske Krajinike u"austrijsku Hrvatsku" i uvjeravati ih u to da nisu imali povoljnije prilike danadoknade svoje gubitke. "Dapae, Napoleon je ovlastio Davida da im izjavida im se garantira obnova starih granica ako nastave ratovati protivAustrijanaca". Bosanski Krajinici su zapoeli napad kad je na kordonu bilonedovoljno austrijskih vojnika da bi im se uspjeno oduprli. Ipak, bosanskiKrajinici su se ograniili na osvajanje samo onog teritorija koji im je bio otetSvitovskim mirom: Kupirovo, Osredak, Srb, Suvaja, Doljani, Dobro Selo,Lapac, Nebljusi, Petrovo Selo, Ljeskovac, Cetingrad i Blagaj.17 Austrijskikonzul u Travniku Miteser izvijestio je kneza Meterniha da su bosanskiKrajinici iz ostroake kapetanije u noi 25. na 26. april 1809. "ugrabiliCetin" i sve kue na novoj granici slunjske regimente zadili i uspostavilistaru granicu. Istakao je da su dvojica kapetana bihake kapetanije,Mustajbeg i Rustanbeg, zasluni za mirno dranje na granici.18 Kad jebihaki kapetan Rustanbeg poslao haber valiji da je povraen Cetingrad i savteritorij koji je bio otkinut od Bosanskog ejaleta, valija je upitao austrijskog

konzula da li on ima, moda, iscrpnijih vijesti sa granice. Poto mu je konzulodgovorio da nije dobio pouzdane vijesti, valija je 29. aprila sazvao svepae, mun-lu i ridale na vijeanje. Proitao im je izvjetaj bihakogkapetana da su stanovnici ostroake kapetanije upali na austrijski teritorij,osvojili Cetingrad, i da su du kordona zapaljeni svi austrijski ardaci i kule.Bosanski divan je cijele noi zasijedao, pa je zakljueno da se odmah uputina granicu defter ehaja Dervi Abdulah-beg, ridal, koji ima rang pae sadva tuga, da izvidi stanje u Ostrocu i Cetingradu, pa ako ustanovi dajezaista Cetingrad u rukama bosanskih krajinika da odmah kazni sve koji su

naruili mir.19 "Cetingradska afera" je donijela novo stanje na granici.Uestali su izvjetaji uhoda o raspoloenju bosanskih Krajinika i ostalihstanovnika Bosanskog ejaleta. Veina stanovnika u Bosni je strahovala zbogovog nesvakidanjeg postupka ostroakog kapetana, predviajuiprotuudar austrijske strane kome se nisu mogli suprotstaviti u vrijeme kadje veina bosanskih vojnika rasporeena prema Srbiji.Arhimandrit manastira


7/21

Motanica Vlaini tvrdio je dvojici austrijskih graniara da je veina "turaka"nezadovoljna upadom u Cetingrad, i da naruitelji mira neprestano traepomo od ostalih bosanskih kapetana, te daje ve sultan naredio da se predaCetingrad Austriji, a naruitelji mira strogo kazne.20 U Buimu i Krupi su

odmah uspostavljeni panduri, po 140, da bi patrolirali du granice. Iztvrava Dubice, Prijedora, Kozarca i Novog krenuli su nou 1. maja po 20 do30 konjanika prema granici, i ovo je uinjeno u najstrooj tajnosti.21Poetkom maja austrijski konzul je imao vie podataka o naruavanju mirana austrijsko-osmanskoj granici. Ve su bili osvojeni Cetin, Srb i Lisac, a iDrenik-Grad je bio ugroen. Novopodignute kue su bile spaljenje, kao icrkve. Osim ridala Abdulah-bega, tamo su upueni kaftan-aga i vie tatara."Saznao sam - pie austrijski konzul - da je ruitelj mira ili capo Hasanaga izPei, koji pripada ostroakom kapetanu".22 U napadu na austrijski teritorijuestvovalo je oko 4.000 ljudi iz bihake i ostroake kapetanije; u napaduje poginulo 3o vojnika, deveterica su ranjena, zarobljeno je devet topova ionda su sve snage usmjerene prema Drenik-Gradu.23 Iekivalo se kako ese ponijeti Sarajlije. Prema izvjetajima francuskog konzula u Travniku,valija Halim Ibrahim-paa nije imao ugleda, nego je Bosnom upravljao poshvatanju i eljama Sarajlija, koji su uvijek bili opozicija valiji. U Sarajevu sustanovali najutjecajniji ljudi i bogati i moni begovi i age. "Sarajevo jerepublika bez efa, bez sigurne vlade, gdje niko ne zapovijeda i niko neslua, ali se svi sloe kad ne treba posluati valiju".24 Valija je odmah poslaotatara u Stambol da Visokoj porti preda izvjetaj o "Cetingradskoj aferi", paje oekivao otuda dalja uput-stva.25 S poetka juna 1809. potiu i prvevijesti o tome da Francuzi nagovjetavaju da e teritorij koji su zauzelibosanski kapetani osvojiti i prikljuiti Francuskom carstvu. U isto vrijeme,Austrija je rasporedila nove vojne snage na granici sve do Gradike.Simben izvjetava Generalnu direkciju kako ga je jedan uhoda izvijestiokako je kapetan Beirevi na prevaru zauzeo Cetin, traio je pomo oddrugih kapetana, ali mu nisu priskoili u pomo, pa je on sam preduzeo ovajnapad Kapetan Filipovi je izvijestio 11. juna 1809. Simbena da jeHuseinbeg Beirevi iz Ostroca, koji se nalazi nedaleko od Cetingrada i

Drenik-Grada, uputio hitno u Gradaac slugu Murata kod svog ogoraOsmanbega Gradaevia, gradaakog kapetana, da ga obavijesti ozauzimanju Cetingrada i da ga zamoli da mu pomogne sa pomonimtrupama. Osmanbeg je naredio stanovnitvu sel koja lee uz Savu da pazena pokrete austrijske vojske, da amce izvuku na suho, a ukoliko to neurade, zaprijetio im je smrtnom kaznom.27 Jedan drugi uhoda je, opet,


8/21

donio vijest o raspoloenju bosanskog stanovnitva; zbog otimanjaCetingrada i pustoenja mnogih sela du austrijsko-osmanske granicestrahuje se od osvete, pogotovo jer je to uinjeno bez sultanovog odobrenja.Izmeu Travnika i Novog "turci" su priali, da zbog "ove lukavtine sigurno

e doi do rata Austrije i Turske", a onda e u tim krajevima austrijskigraniari poiniti nasilje i zauzeti sve tvrave na "gornjoj granici" do rijekeUne da bi tako uspostavili trajni mir. To isto misle i "turci" od StarogMajdana do Prijedora.28 Austrijski konzul u Travniku izvijestio jeinternuncija u Carigradu o povredi austrijske granice. Internuncij je 6. junaprimljen na Visokoj porti kako bi uloio protest austrijske vlade. Na Porti muje reeno da se ne odobrava ponaanje Bosanaca. Portin ministar se sloio utome "da austrijske vlasti, radei na tome da oslobode Portu od susjeda ijazloba i slavoljublje nisu drugo nego dvolinost, vii je interes osmanskeimperije, beka vlada, daleko je od toga da prigovara u vezi s tomoperacijom, pa u tom protestu samo vidi dobronamjernost na koje ima pravojedan iskren i lojalan prijatelj i koji nije sluajno nego stvarno saveznik Portei to po svemu onome to ini... Trojica ministara koji su uestvovali u timrazgovorima nisu imali muke da prepoznaju francuske manevre u napaduBosanaca iz Ostroca, koji su imali cilj da privuku komandanta naih trupaprema toj strani, da bi se izvrila jedna diverzija Francuza u Dalmaciji."Ministri su se usprotivili tome da se Porta okrivi za ovu agresiju. "Ljudi odzakona, koji su vrlo uticajni na donoenje odluka su potvrdili da se ni poKur'anu ne dozvoljava muslimanima da prvi prekinu mir".29 Uporedo sadiplomatskim raspravama u Travniku i Carigradu, vojni autoriteti u Austrijisu pokuali cara pridobiti na odmazdu. Nadvojvoda Karol je izvijestio cara dasu Bosanci povrijedili austrijsku granicu u Pounju i da su opljakali i popalilikue, otjerali stoku. Predlagao je caru da bi trebalo s vojskom brzo prodrijetiu to podruje, oistiti ne samo granino podruje nego pljakae progoniti donjihove domovine, razoriti topovima njihove tvrave, a tetu koja jepoinjena nadoknaditi iz imovine pljakaa i njihovih naselja, i ne povui seiz osmanskog podruja dok se mir ne uspostavi i teta nadoknadi.30 Ipak,Austrija u tom trenutku nije preduzimala vojnu akciju, ali je pratila kako se

izvravaju nalozi valije i osmanske vlade. Po sigurnim vijestima iz Bosne,sultan je kapetane Bihaa, Ostroca i Vakufa proglasio odgovornim zaharanja austrijskog teritorija, tavie, oni su u fermanu nazvani pljakaima,a oni e biti i lino odgovorni ukoliko ne sprijee dalje ugroavanjeaustrijskog teritorija. U tom sluaju, sultan preputa nevjerne muslimanenjihovoj sudbini, s tim da nikad vie ne mogu raunati na sultanovu


9/21

podrku.31 Jedan drugi uhoda je u svom izvjetaju potvrdio da zaista valijaneprekidno poziva kapetane na odgovornost, ali oni njegove naredbeodbijaju. Njemu se inilo da su kapetani ipak, dobili od sultana tajnuzapovijed da osvoje svoje bive posjede, jer nije moguno da se nekanjeno

tako dugo zadrava okupacija ovog teritorija.32 U Sarajevu je 10. augusta uprisustvu vie od hiljadu ljudi proitan sultanov ferman o vraanjuCetingrada. Odmah su odreeni delegati iz Travnika i Sarajeva da u noi 10.na 11. augusta 1809. odu na lice mjesta i da zauzeto podruje vrate.Kapidibaa je rekao austrijskom konzulu da nee odavde otii dok zapovijedosmanskog dvora ne bude ispunjena, a ako kapetani pokuaju izvrdati, onima sredstava da ih prisili, pa ako zatreba, da pozove i strane trupe izDalmacije da Bosnu zauzmu, a moda je to i najkrai put da se Bosna dri umiru.33 Diplomatski pritisak je nastavljen i u Carigradu. Internuncij jeponovo intervenirao na Porti. Primio ga je 18. jula Galib-efendija. U ovomrazgovoru internuncij je naglasio Galib-efendiji da e mu biti teko uvjeritisvoju vladu u to "da nekoliko rukovodilaca distrikta drsko povreuju naugranicu, a da pri tome ne raunaju da e im se progledati kroz prste odUzviene porte i guvernera provincije." Galib-efendija gaje uvjeravao daVisokoj porti koriste austrijski vojni uspjesi u Dalmaciji, i na Porti sunezadovoljni da su ove vojne operacije sprijeene "od nekolicine zlih ljudi."Zato je bosanskom valiji nareeno da primijeni najotrije mjere uspreavanju izgreda na granici, jer je to u neskladu sa prijateljskimodnosima koji vladaju izmeu dvije drave. "Nisam mogao a da ne zapazim -pie internuncij - iz rijei Galib-efendije da su Francuzi bili ti koji su uticali nanerede zbog kojih se vlada ali upravo na pravu adresu. Zato sam traioizgon francuskog konzula iz Travnika." Galib-efendija mu je rekao: "Ako bitakav ferman bio proitan u Bosni, onda bi to bila objava rata Francuskoj." Usadanjim prilikama, kad Porta ima neprilika s Rusijom, ne bi bilo uputnozaratiti i s Francuskom. Meutim, ib-efendija mu je obeao da e uz fermanposlati posebno pismo bosanskom vali-ji u kojem e mu objasniti tajnenamjere osmanske vlade. Kad gaje internuncij upitao o kojim se to tajnimnamjerama radi, osmanski ministar je objasnio: da se planira sprijeiti

snabdijevanje Francuza u Dalmaciji ivenim namirnicama iz Bosne,udaljavanje konzula Davida iz Travnika i izvoenje jednog manevra u koristAustrije na granici Bosne i Dalmacije, prema Kotoru i Dubrovniku.34Internuncij je bio potpuno zadovoljan mjerama koje mu je naznaio Galib-efendija. U Travniku je 20. augusta zasijedao Veliki divan. Austrijski konzulnije mogao saznati o emu su vijeali, ali je pretpostavljao, po izjavama


10/21

uesnika, da su razgovarali o tetama koje su priinjene na zauzetomteritoriju. Pogranino stanovnitvo je odluno da se ne povue sa zauzetogteritorija, pa makar sultan slao i stotinu ferma-na. U Sarajevu je vrenamobilizacija. Svi koji mogu nositi oruje bili su spremni da pou u rat.35

Uskoro je konzul saznao da su vojne pripreme obavljene kako bi 4.septembra valija krenuo, ne prema Cetingradu, nego protiv Srbije. Na istomvijeanju je zakljueno da kapidibaa Abdulah-bey 7. septembra sa 27najuglednijih bosanskih prvaka iz Travnika i Sarajeva posjeti Biha i da, uime cijele Bosne, zatrai vraanje Cetingrada i ostalih zauzetih mjesta, te dato pogranini kapetani pismeno potvrde. Tajno je dogovoreno, ako na to nepristanu, da e onda valija Ibrahim-paa, poslije povratka iz Srbije, lino, naelu vojske, ii u Biha i silom Cetingrad predati austrijskim vlastima. Valijaje zaista 4. septembra otiao prema Srbiji, a kapidibaa sa 25 bosanskihprvaka i est kapetana u Biha. "Obojica, i valija i kapidibaa, su ljudi odpovjerenja Visoke Porte, i tako se ponaaju". Delegaciju su sainjavali, izSarajeva: Alikadi Mehmed-efendija, Mufti-efendija, Imam-efendija, IzetSalih-efendija, Nazif Mehmed-efendija, Salih Mute-efendija, Hadibeg idvojica prvih janjiara; iz Travnika: au Emin-efendija i araili Zaim; izBanjaluke: Muftija hadi Hafiz-efendija, Gulus Dervi-efendija i Mehmedbeg;iz Kozarca: Dervi-efendija; iz Liv-na: Gebar Ahmed-efendija; iz Ostroca:Ahmet-efendija; iz Foe: Jaja-efendija; iz Mostara: Mufti-efendija; izAkhisara Mehmed-efendija; iz Skoplja Hasan Dervi-efendija, Hasanbeg,Dautovi Osmanbeg i Urakli Daferbeg, i iz Jajca: Zeheaga.36I berbirskikapetan je dobio nalog da ide u Cetingrad.37 Miteser je obavijestio i dvorskutajnu kancelariju u Beu o odlasku bosanske delegacije u Biha. Na eludelegacije od 25 uglednih ljudi i est kapetana nalazio se kapidibaa MelekMehmed- paa zade Abdulah-bey. Pogranino stanovnitvo Ostroca iBihaa, kako je konzul obavijeten, strahuje od kapidibae, pa je konzulzatraio da i Generalkoman-da iz Karlovca radi u sporazumu sakapidibaom.38 U Travniku je francuski konzul podravao pograninekapetane, bodrio ih da zadre Cetingrad i proturao glasine da su seaustrijska i ruska vojska sjedinile da napadnu Tursku.39 Ugledna delegacija

na elu sa kapidibaom se sporo kretala ka Bihau, vjero-vatno zbog togato je na putu morala zastajkivati da saeka dolazak svih lanova delegacije,a moda i zbog ustanka pravoslavnih hriana u Lijeve polju. Sara Jani,supruga Jovana Jania, voe bune, izjavila je da je general Marmontnovano pomagao ustanike. Ona je ula od nekih bosanskih kapetana danee ni kapidibaa, niti sila svih kapetana natjerati Cetingraane da predaju


11/21

tvravu Austrijancima dok je i jedne kapi krvi njih i njihove djece.40Putovanje delegacije je prekinuto u Majdanu. Kapidibaa Abdulah-bey sezaista vratio 6. oktobra u Travnik. Austrijski konzul je pohitao kod njega dabi saznao za ovaj neoekivan preokret. Ni ehajabeg, ni kajmakam, ni

kapidibaa nisu dali nikakvo objanjenje sve dok se ne zavri zasjedanjeBosanskog divana koje je zakazano za 8. oktobra.41 Poslije zasjedanjaDivana, kapidibaa je posjetio konzula, koji mu je, valjda da ga odobrovolji,poklonio zlatni sat na navijanje. Ispriao je Miteseru daje doao u StariMajdan, tuje saekao da prispiju i ostali lanovi delegacije i svi pozvanikapetani. Tu im je proitao ferman i hatierif, te im objasnio da morajuizvriti akviziciju Cetingrada i okoline. Tome su se usprotivili hadi Ali Roi injegov tast Rustanbeg, bihaki kapetani, koji nisu ni doli u Stari Majdan,nego su poruili kapidibai da sa delagacijom doe u Biha. Za to vrijeme jefrancuski konzul uputio pomenutoj dvojici bihakih prvaka etiri pisma, i onisu mu na svako odgovorili. Upoznali su kapidibau sa sadrajem jednog odtih pisama: Volja cara Napoleona je da bosanski Turci zadre oteti im kraj saCetingradom i Drenik-Gradom, te da oni ostanu zauvijek u sastavu Bosne.Samo iz politikih razloga, Porta je izdala ferman o vraanju ovog teritorijaAustriji i uputila kapidibau da to izvri. Francuska strana je uvjerena u toda je Visoki divan bio rtva, kad je naredio da se to zemljite vrati, ali da gakapetani ne trebaju predati. Ako ovaj teren ne vrate, i ako ga zadre, konzulim je tvrdio da e za sve to se 38 HHStA W, St. K. Konsulate Travnik, K 40,Miteser Tajnoj dvorskoj kancelariji. Travnik 19. septembra 1809. 39 HHStAW, St. K. Konsulate Travnik, K 40, Miteser Dvorskoj tajnoj kancelariji.Travnik 7. septembra 1809. 40 A. Ivi, Spisi, Knjiga VI-Godina 1809., 432.41 HHStA W, St. K. Konsulate Travnik, K 40, Miteser Tajnoj dvorskojkancelariji. Travnik 9. oktobra 1809. 122 Galib ljivo, Prvi pokuaj Bosanskihkrajinika da vrate Cetingrad... Prilozi, 31, Sarajevo, 2002., str. 111-136. izatoga dogodi imati zatitu cara Napoleona. Kad je to uo, kapidibaa jeprekinuo dalje putovanje i vratio se u Travnik, a zatraio je da trojicakapetana: Rustanbeg Beirevi iz Bihaa, Mustajbeg Kulenovi iz Ostrovica-Vakufa i Muhamed Imir-oglu iz Ostroca dou u Travnik da bi novonastale

prilike raspravili sa valijom Halim Ibrahim-paom. Kapetani se nisu odazvaliovom pozivu, pa je kapidibaa zamolio konzula za strpljenje i "da nepotpaljuje fitilj", a on e, kao i valija, obavijestiti Visoku portu. Za svakisluaj, hitno je uputio Emira Mehmeda u Stambol da odmah podneseizvjetaj.42 Austrijski uhoda je izvijestio i to da kapidibaa do sada nijerijeio nijedan zadatak. Po izjavi Salihbega, berbirskog kapetana, on to nije


12/21

ni mogao postii jer se Cetingraani nisu povinovali njegovoj naredbi dapredaju tvravu, pa je preostalo da sultanova vojska doe, od njih preuzmetvravu i preda Austriji, i u tom sluaju "oni su svoju sudbinu zapeatili".43U isto vrijeme sakupljala se vojska na "gornjoj granici". Konzul se obratio

11. oktobra kajmakamu s pitanjem da li su, moda, Austrija i Osmanskocarstvo u ratu. Dobivi na ovo pitanje negativan odgovor, konzula je daljezanimalo zato se na teritoriju izmeu Cetingrada i Vakufa skuplja vojska, pase govori o njenom upadu i prema Karlovcu i prema Dalmaciji. Kajmakammu je odgovorio da on o tome nije dobio nikakve vijesti i da o tome nita nezna, pa e uputiti odmah jednog tatara da ispita tamonje prilike.44Internuncij je, dobivi izvjetaj od Mitesera, odmah zatraio nova uputstvaod grofa Stadiona. Dvoumio se da li da sa sadrajem tog izvjetaja upoznaosmanske ministre jer se radilo o tome da se potpuno razotkrije "francuskaperfidnost".45 Uskoro jeu Travnik prispio i hadi Ali Roi i donio arzuhal nakoji je stavljeno nekoliko stotina potpisa sa muhurovima i potpisima aga ujednom dosta tekom sanduku, toje sve trebalo odnijeti u Carigrad. Kad jedoao u Travnik, prvo je svratio kod francuskog konzula. Ovim arzuhalom setrai od Visoke porte da se ne vraa zauzeti teritorij. Kajmakam je ovajarzuhal prvo poslao valiji u Zvornik.46I tako su se smjenjivale oprenevijesti sa "gornje granice" dok valiji nije stigao od Visoke porte nedvosmislenferman o vraanju unskih krajeva u sastav Austrijskog carstva i 42 HHStAW, St. K. Konsulate Travnik, K 40, Miteser Meternihu. Travnik 8. oktobra1809. 43 A. Ivi, Spisi, Knjiga VI-Godina 1809., 436. 44 Vjekoslav Jelavi,"Iz prepiske francuskog generalnog konzula u Travniku u godinama 1807.1814. Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo 1904., 473. 45 HHStA W, St.K. Trkei VII, K 3, Internuncij Stadionu. Carigrad 25. oktobra 1809. 46HHStA W, St. K. Konsulate Travnik, K 40, Miteser Meternihu. Travnik 18.oktobra 1809; HHStA W, St. K. Konsulate Travnik 1807-1809., K 35, MiteserMeternihu. Travnik 17. maja 1808. Upravo se ovdje nalazi postariji "turin"po imenu hadi Ali Roi koji je ilirski dragoman kod kajmakama Sulejman-pae. Ranije je bio u Bihau i ima veliko poznanstvo sa fml Rukavinom. 123Galib ljivo, Prvi pokuaj Bosanskih krajinika da vrate Cetingrad... Prilozi,

31, Sarajevo, 2002., str. 111-136. vrstim i potvrenim prijateljskimodnosima izmeu dvaju suverena. Miteser je odmah ovaj ferman proslijediou Be. bersetzung eines an den Gouverneur von Bosnien und vormaligenGro-wezier Halimi Ibrahim Pascha erlassenen Fermans, der zugleichgerichtet ist an den Cadi von Bosnien, an den als Mubaschir nach Bosnienabgeschickten Kapidgi baschi Abdullah Bey, an den Mufti, die Ulema, Ajans


13/21

und Capitains von Bosnien. In den letzten Tagen des Ramazans 1224 d.i.Anfang November 1809. In Folge des von der hohen Pforte bey Ausbruchdes Krieges zwischen sterreich und Frankreich angenommenen Neutralittssystems, und der von Seiten des k.k. Hofes hierauf gegrndeten Zuversicht

und vollen Vertrauens in die hohe Pforte, waren die uersten Punkte dersterreichischen Grenze unbesetzt geblieben. Dieser Umstand ward von demCapitain von Ostrosatz, Namens Besiro-vich und einem gewissen BekhchiHassan bentzt, um mit einer betrchtlichen Anzahl bewaffneter, desNachts, die in dem letzten Friedensschlue an sterreich abgetrettenen,dem Capitanat von Ostrosatz gegenberliegenden Schler Cettin, Dresnikund Jaganatz zu berfallen, und daselbst Gewaltttigkeiten aller Art zuverben. Aus den hierber seiner Zeit von Euch an die hohe Pforteeingelangten Berichtenwar zu ersehen, da Ihr auf die von demBihadschiCapitain ber diesen Vorfall erhaltene Anzeige, alsogleich den DefterdarKiagassi von Bosnien Abdullah ernannt habet, um sich mit der ihmbeygegebenen Begleitung an Ort und Stelle zu verfgen, und da Ihr allemgliche Muhe angewandt habet, um die Bosnaken aus jenen Palankenhinauszuschaffen und die Schuldigen zu bestrafen. Zu gleicher Zeit ward vondem an derhohen Pforte resierenden k.k. Inter -nuzius und BevollmchtigterMinister Ritter von Strmer in einer eigens de-wegen abgehaltenenConferenzan die hohe Pforte das Begehren gestellt Euch aufzutragen dieUrheber jener Gewaltthtigkeiten zu bestrafen, die Sicherheit an der Grenzeherzustellen, und die in Besitz genommenen Palanken rumen zu machen.In Folge dieses Begehrens ward seiner Zeit in diese Angelegenheit eineigener in gemessenen Ausdrcken abgefater Ferman erlassen undabgeschickt. Allein die hohe Pforte erhielt die sichere Anzeige, da dieAnzahl der belgesinnten, welche an jenen unangenehmen Auftritten Antheilgenommen, sich in der Folge noch vermehrt habe, und da zu besorgen sey,da sie sich zu noch betrchtlicheren Verletzungen des sterreichischenGebiets, und zu nochschwereren bertrettungen der bestehenden Vertrgeund Friedenschlsse erkhnen drften. Es ward daher spterhin ein andererFerman folgenden Inhalt an Euch erlassen: 124 Galib ljivo, Prvi pokuaj

Bosanskih krajinika da vrate Cetingrad... Prilozi, 31, Sarajevo, 2002., str.111-136. Die der k.k. sterreichische Hof der geliebste Freund undaufrichtigste Nachbar unserer hoher Pforte ist, so ist es unser sehnlichsterkaiserlichen Wunsch gegen selben jede mgliche Rcksicht zu beobachten.Es hatten sich zwar in Folge des im Jahre der Hegire 1152. (1709) zwischender Pforte undsterreich abgeschlossenen Frei-dens, in Betref der


14/21

beyderseitigen Grenzen grosse Streitigkeiten erhoben; allein dieselbenwurden spter durch den im Jahre 1205. (1791) unterzeichneten SistoverFrieden, und die 3 ten Artikel der demselben angehngten SeparatConvention, als in welchem die beyderseits festgesetzten Grenzen angefrt

und ausgedruckt sind, beygelegt. In dem 10. Artikel des gedachtenFriedensschlues wird Fermans festgesetzt, welchergestalt die von bey denHfen an der Grenze aufgestellten Gouverneur und Commandanten dieOrdnung herzustellen htten, wie da die durch die beyderseitigenCommissrefestgesetzten Grenzen auf keine Weise wieder gendert oderumgestossen werden sollten; da Sicherheit und Ruhe an der Grenze aufalle mgliche Weise gehandhabt, Raub, Plnderung und hnliche Eqzessenabgehalten, jene so es wagen den zwischen bey den Reichenabgeschlossenen Vertragen zuwider zu handeln, geahndet, und wenn dienichts fruchten sollte, nach ihren Vergehen bestraft werden sollten. berdiewurden nach dem Sistover Friedenschlue von Seite Unserer hohen Pforteeigene Grenz Commissre ernannt, und mit Beyzie-hung des damaligenGouverneurs und der bosnische Ayans, die Grenze mit wechselseitigenEinvernehmen abgestrecket, die Grenz Zeichen aufgerichtet, und alleSreitigkeiten beendigt. Die an der Grenze vorgefallenen, den bestehendenVertrgen zuwiederlau-fenden, hchst unangenehmen Auftritte sind daher injeder Rcksicht gegen unserer k.k. Willensungenung, und es erregt unserehchsten Unwillen, da man durch selte, ohne vorhergegangenerVeranlassung, zu einer Erkltung zwischen beyden Hfen Gelegenheitgegeben. Denn die Verletzungdes Gebietes eines so freundnachbarlichenHofes und die berschreitung seiner Grenzen sind Handlungen, die sowohldem klaren Sinne der Traktaten und Vertrge, als auch Unserem heiligenGesetze zuwiderlaufen. Es wurde Euch daher zu wissen gemacht, es seyunser ausdrcklicher Allerhchster Wunsch, da Ihr die im Besitzgenommenen Ortschaften rumen, und den k.k. Commandirendenbergeben machet um allen weiteren Beschwerden abzuhekfen. Zugleichward Euch aufgetragen unter den Beglerbegen von Baustein und denbrigen Personen taugliche Offiziere zu whlen, an alle, die es betrifft,

gemessene Befehle zu erlassen, und Euch, wenn es nthig seyn sollte, ineigener Person an Ort und Stelle zu verfgen, um auf was immer fr eineWeise, durch gemeinschaftliche bereinkunft und Beywirkung mit Zuziehungdes obbe-bannten Mubaschirs deises Geschft aufs Bandigste zu beendigen.Es ward Euch ferner anbefohlen jene, so die Grenze berschritten hatten,ohne einen Augenblik Zeit zu verklieren aus den besetzten Districten


15/21

fortzuschaffen, an den Schuldigen ohne Verzug die die verdiente Strafe zuvollziehen, die Verpflichtungen des Friedens Vertrags zu erfllen, und diesterreichischen Befehlshaber zufrieden zu stellen, endlich eine solcheOrdnung einzufhren da diefreundschafts Verhltnisse 125 Galib ljivo, Prvi

pokuaj Bosanskih krajinika da vrate Cetingrad... Prilozi, 31, Sarajevo,2002., str. 111-136. Austrijski konzul je oekivao da se vie neeodugovlaiti izvrenje striktnih nareenja i daje time to sporno pitanjerijeeno na miran nain. Ipak, trebalo je jo biti strpljiv, kako su se dogaajiodvijali na "gornjoj granici", i zbog odsustvovanja valije iz Travnika. Kako jeMiteser obavijestio svoju Vladu, kapidibaa se ni do 6. novembra nije vratioiz Zvornika u Travnik, kuda je bio otiao jo 17. oktobra da bi se s valijomdogovorio o novim mjerama, poto nije uspio provesti dvije valijine bu-juruldije o vraanju zauzetog podruja.48 Kapidibaa se vratio u Travnikkako bi proslavio Ramazanski bajram, koji je poinjao 10. novembra, anagaalo se da bi moda, poslije Bajrama, putovao i u St-ambol da bi tamo,na Visokoj porti, podnio izvjetaj o razvoju dogaaja oko Cetingrada. Valijase nalazio u Tenju, koji je udaljen od Travnika 15 sahata hoda, odakle jenamjeravao u Banjaluku da izvri suenje ustanicima Janieve bune.49Krajem decembra 1809. se ulo da e i valija uskoro u Travnik da biproslavio Kurban bajram.50 Halim Ibrahim-paa prispio je u Travnik tek 6.januara 1810. godine. Usput je presuivao zbog zlodjela koja su poinjenaprilikom pobune hriana u Lijeve polju. Sa sobom je doveo 92 muslimana,pet hriana i jednog popa, koje je strpao u travniku hapsanu.51 Miteser jepourio da posjeti valiju, da mu estita vojne uspjehe na granici prema Srbijii da od njega uje najnovije vijesti. Tom prilikom valija mu je izjavio dajevrlo nezadovoljan to su, po posljednjem mirovnom ugovoru, Francuzi dolina granicu Bosanskog ejaleta kao susjedi.52 Prilike u neposrednomsusjedstvu Bosanskog ejaleta su se izmijenile poslije mirovnog ugovora uenbrunu. Tada su obrazovane Ilirske provincije od dijelova austrijskihzemalja u Dalmaciji, Dubrovake republike i slovenakih krajeva. I dijeloviVojne krajine su im pripojeni. Tada je Marmont zatraio da mu Bosanci vrateunski kraj, koji su oni preoteli Austrijancima na njegov poticaj. A to je

trebalo da im saopi francuski konzul po Marmontovom nalogu. "Rei etemu (bosanskom veziru) - pisao je Marmont Davidu - da od njegove pravdeoekujem da odmah naredi vraanje Hrvatima (koji su danas carevipodanici) teritorije i tvravu Ce-tin, koje su oni sebi prigrabili za vrijemeposljednjeg rata." Pjer David se nije nadao takvom obrtu. Ako ve mora takobiti, onda je pokuao da se ovo ne dogodi uz njegovo sudjelovanje. Odmah


16/21

je pisao francuskom ministru da su mogue hrave posljedice iz ovogMarmontovog nareenja, i da e, po njegovom miljenju, to "potpaliti velikdio Bosne, dii uzbunu u ostalim dijelovima ove pokrajine, izazvati sumnje,strah i mrnju, koje sam ja sa tolikom mukom stiao, okaljati ugled

francuskog konzulata izazivajui prema njemu mrnju i prezir...". Ako su viiinteresi dravne politike nalagali da se sprovede Marmontovo nareenje,David je traio da to uini neko drugi a da se njemu, istovremeno, naezamjena. U svojim memoarima, Marmont je to objasnio: "Francuski konzulPjer David, kojim sam se dotad mogao stalno samo da hvalim, i priznajemmu revnost i sposobnost, ponio se u ovoj prilici vrlo ravo. Sav oajan tomora da govori neto to gaje dovodilo u protivrjenost sa sa- mim sobom,on nije htio da shvati kako politika esto nalae djela koja stroga pravdaodbacuje i brani nekom privatnom licu".53 Nedugo poslije toga valiju jeposjetila jedna francuska delegacija koju mu je uputio maral Marmont, daga pozdravi kao novog susjeda i tada su razgovarali i o prilikama na granici,vjerovatno i o ustupanju spornih podruja.54 Pribliavanjem proljea,uestali su dogovori u Travniku. Miteser je obavijestio svoju vladu da su 16.marta, od est sati uveer pa do 11 sati nou, vijeali bosanski kapetani kojisu se nalazili u Travniku sa valijom i da su se dogovarali o tome kakosakupiti jednu vojsku koju treba poslati na granicu sa Srbijom; i da liomoguiti da francuska vojska proe kroz Bosnu prema Srbiji. Tri danakasnije iz "gornjih krajeva" prispio je tatar s hitnom porukom u Travnik:Francuzi su postavili svoju vojsku prema Trcu, a prema Cetingradu uperili iest topova. Jedan svoj odred razmjestili su na prilazima Bihau. Valija jeodmah sazvao Veliki divan na koji je pozvao i francuskog konzula. Pjer Davidnije doao na ovaj Divan, nego je uputio svog tumaa, koji je izjavio danemirno ponaanje tamonjih "turaka" doprinosi takvim dogaajima, a kadaosmanska strana promijeni ponaanje i zauzme miroljubiv stav, izostat eskupljanje francuske vojske na granici. Istovremeno je upuen Visokoj portiarzuhal u kojem stoji: Bosna ve est godina ratuje protiv Srba, pa su na tajnain potroili i novac i namirnice. Oni to vie ne mogu snositi. Bosna je satri strane napadnuta, prvo, od Srbije, drugo, od Crne Gore i, tree, u novije

vrijeme, od Francuza. Bosna se mora protiv svih njih boriti, a nema nisjedne strane prijatelja ili onog koji e joj pomoi da bi se odbranila. Udosadanjem ratovanju, Bosanci su sve sami morali sebi pribaviti, i novac, imuniciju i provijant, pa, zato, od Visoke porte trae pomo. Za svaki 53Mithat ami, Francuski putnici u Bosni na pragu XIXstoljea i njihovi utisci onjoj. Sarajevo 1966, 107;Isto, 106. Autor nije u pravu kado sporu oko


17/21

Cetingradau 1809.-1810. godini pie: "Jedan dio teritorije, u blizini hrvatskegranice, u zapadnoj Bosni, bio je esto predmet prepirke izmeu Turske iHrvatske. Budui daje ovaj teritorij pripadao as Turskoj, as Hrvatskoj,stanovnici su esto inili "upade jedni drugima", ak i onda kad su njihove

vlade ivjele u miru. Iskoriavajui rat izmeu Francuske i Austrije, 1809.godine, Turci su se dokopali gradova Cetina, Vakufa i Bihaa". Potpuno jenepouzdan i kad navodi da su tada osvojeni Biha i Vakuf, jer su ova dvagrada, Vakufi Biha, pripadala Bosanskom ejaletu i nisu bila predmet spora.St. K. Konsulate Travnik, K 36, Miteser Meternihu. Travnik 5. marta 1810.Bosanski valija ima vie od 200 posluge koja ne prima platu nego ivi odpoklona koji se daju prilikom audijencije. Isto je i kod ehajabega. Za svakuposjetu francuskog konzula valiji, i kod dolaska i odlaska, valija upuuje 8-10 lanova svoje posluge, i on svakom mora da plati po 100 pjastera. "Samnom valija tako ne postupa -pie Miteser -jer on plaa one koje menialje, i zato alje samo po etiri ovjeka, ali, kojima ja ipak moram platiti po100 pjastera." 129 Galib ljivo, Prvi pokuaj Bosanskih krajinika da vrateCetingrad... Prilozi, 31, Sarajevo, 2002., str. 111-136. sluaj su izjavili da imse kao pomo ne alju nikakvi Arnauti, ali nee ni dozvoliti stranoj vojsci daprolazi kroz Bosnu. Ako sada sultan uslii njihovu molbu, Bosanci e dokazatida su u stanju odbraniti Bosnu od svih neprijatelja, u protivnom, ako im nepomogne, nee biti dobro i Bosna moe doivjeti sudbinu Krima.55Oigledno, bio je na pomolu rasplet oko Cetingrada. U Travnik su sesvakodnevno slijevale vijesti iz Bihake krajine, nagovijetavan je sukob sfrancuskom vojskom. U Travnik su 27. marta stigli trgovci iz okoline Krupe ipotvrdili da su stanovnici tog kraja odbili valijinu naredbu da predajuCetingrad i da e ga oni braniti. Isti putnici su priali da su uli kako se vevodi borba oko pomenute tvrave, i da su Francuzi zatraili da im, osimCetingrada, predaju jo "17 tvrava i gradova." Ovi putnici su usput susretalii mnoge naoruane "turke" kako hitaju u gomilama prema cetingradskojokolini; a iz daljine, ba iz tog kraja, uli su se topovi kako gruhaju dan-no.Iz valijine okoline, pak, austrijski konzul je douo da sve naredbe i uputstvakoja su stizala iz Carigrada u Travnik u posljednje tri sedmice nisu glasile

drugaije nego da "turci" teritorij koji su zaposjeli moraju ustupitiFrancuzima. U Bosni je vrenje bilo takvo da se nije ni pomiljalo, u ovomtrenutku, na okupljanje vojske radi odbrane istonih granica ejaleta.56Pritisak Francuza nije se samo nagovjetavao nego je i ostvaren. Ve 24.marta 1810. godine uputio je komandant hrvatskih trupa, general Delison,poznatog doktora Nicolletija, inae u slubi tumaa kod marala Marmonta,


18/21

kao hitnog kurira francuskom konzulu u Travnik. U pismu, koje je uruiofrancuskom konzulu, bila je naredba da posjeti bosanskog valiju i da mupostavi pitanje u vidu ultimatuma: "Da li e Turci sve krajeve koji supripadali austrijskom caru a koje su silom zaposjeli i uzurpirali, dobrovoljno

vratiti ili nee?" Valija je trebao na ovaj ultimatum odgovoriti u roku od 24sahata, s tim da valiju istovremeno upozna daje Cetingrad sa svih stranaopkoljen francuskom vojskom, pa u sluaju da odgovor bude negativan,francuska vojska e ga silom zauzeti. Pjer David je 25. marta posjetio valiju,uruio mu maralov ultimatum i ostavio rok od 24 sahata za odgovor. Valijaje odmah pozvao na vijeanje sve ugledne ljude iz Travnika, kao i svezemaljske prvake i predstavnike vlasti koji su se nalazili u Travniku. Pozvaoje kapidibau da upozna prisutne o spornom predmetu, a on je tomprilikom izjavio: "Ja sam ovdje ve est pisama dobio iz Stambola, i u svimastoji da Visoka porta nije u neprijateljstvu s Francuskom i da sa svoje straneini sve da odri postojee prijateljske odnose. Francuzi trae ono zemljitekoje je bilo dodijeljeno njemakom 55 HHStA W, St. K.Konsulate Travnik, K36. Miteser Meternihu. Travnik 23. marta 1810. 56 HHStA W, St. K.Konsulate Travnik, K 36, Miteser Tajnoj dvorskoj kancelariji. Travnik 28.marta 1810. 130 Galib ljivo, Prvi pokuaj Bosanskih krajinika da vrateCetingrad... Prilozi, 31, Sarajevo, 2002., str. 111-136. imperatoru. Obje ovesile su, sada, u savezu i slozi, a one, istovremeno i opkoljavaju Bosnu. Turcisu Nijemce uvrijedili kad su ugrabili Cetingrad, pa je Visoka porta uputilanekoliko fermana sa zahtjevom da se vrati zaposjednuto podruje." Potom jeupitao ta se do tog trenutka uradilo i odgovorio da nije nita, pa su Francuzii Nijemci prisiljeni da sami prodru u Bosnu, i da se samo za mjesec dana svaBosna izgubi. "Na svoj vrat smo navukli", nastavio je kapidibaa, " novogneprijatelja, kad ve imamo dumanina iz Srbije koji svom snagom napadana Bosnu." Zato je predloio da se francuski zahtjev prihvati, i Cetingrad isva okolina miroljubivo vrati, jer e samo tako "vaa e domovina bitiostavljena na miru." Ton kojim je ovo govorio, i nastavak razgovora koji jeuslijedio, nisu se uvijek podudarali. Bilo je onih koji su se sloili sakapidbainim prijedlogom, ali i onih koji su se ogoreno suprotstavljali. Na

kraju je, ipak, odlueno da kapidibaa i urula-paa sa munlom, svimridalima, predstavnicima Sarajeva i Travnika, te kapetanima i svim ljudimaod visokog ugleda, na elu vojske od 6.000 do 7.000 ljudi, odu 31. marta uCetingrad i tamonje "turke" na lijep nain privole da predaju CetingradFrancuzima. Kad se 26. marta pojavio francuski konzul kod valije da dobijeodgovor, tako mu je i odgovoreno. Moda bi se tako i dogodilo da iznenada,


19/21

28. marta, nije dolo do preokreta. Bonjaci sa "gornje granice" su uputilisvim Bonjacima, i valiji, pismo o tome kako oni vide ovaj spor i zbog egane pristaju na miroljubivu predaju Cetingrada. "Brao, pravovjerni muslimani- stajalo je u pismu - ako su Francuzi sa osmanskim dvorom u prijateljstvu,

onda francuski car ne bi traio Cetingrad, a ako trai, u tom sluaju emo gai mi sami predati, pogotovo ako je to zaista odluka cijele Bosne. Mi, pak,zakljuujemo da Francuzima ovaj mali komad zemljita, i jo drugih pettvrava ne treba, i nije im to cilj. Njihov cilj je, u to nema sumnje, daljeosvajanje Bosne. Zato smo mi radije odluili da ih zaustavimo na samompoetku njihovog osvajanja Bosne, i to borbom na ivot i smrt, i to inimoradi toga to je to bolje nego da to uinimo kad oni ve uu u Bosnu." Potomsu pozvali sve Bosance da im se pridrue u ovoj borbi. Kad je ovo pismoproitano, ono je ostavilo dubok utisak na prisutne. Pokolebali su se u odlucikoju su ve bili prihvatili. Stekao se utisak da e se svi odluno suprotstavitiovom cilju Francuza. Ipak su na kraju odluili da se sa sadrajem pismaupozna Visoka porta, i da ona izda novu naredbu. Do odgovora osmanskevlade nee se preduzimati nita.57 Kapidibaa je bio raspameen izmeunaloga Visoke porte, zbog kojih je upuen u Bosnu, i uvjerljivih dokazabosanskih Krajinika da je Cetingrad vaan i za Bosansku krajinu i zaBosanski ejalet i za Osmansko carstvo. 57 HHStA W, St. K. KonsulateTravnik, K 36, Miteser Meternihu. Travnik 28. marta 1810. 131 Galib ljivo,Prvi pokuaj Bosanskih krajinika da vrate Cetingrad... Prilozi, 31, Sarajevo,2002., str. 111-136. Austrijski konzul je saznao daje valija za svaki sluajuputio u bihaki kraj delegaciju koju su predvodili urula-paa i kapidibaa.Krenuli su prema Petrovcu u koji su namjeravali stii za samo etiri dana inoi. U ulhisaru ih je presrelo nekoliko "neposlunih turaka", koji su impokuali sprijeiti dalje putovanje, ali su oni nastavili, i tek za devet danazanoili u Petrovcu. Ve petnaest dana delegacija nije poslala nijedanizvjetaj valiji. Austrijski konzul je pisao svojoj vladi daje, povjerljivimputem, uspio saznati da je Cetingrad sa tri strane opkoljen i da je dovueno40 topova. Po tom izvjetaju, "nezadovoljni turci" su tamo ostali, ilavo sebore, i poruuju Francuzima da im nee predati ovaj teritorij. Stanovnici

Travnika su ozlojeeni na francuskog konzula, iz dana u dan mu prigovarajuda ih je on nagovorio da izvre napad na Cetingrad, da ga zauzmu imeusobno podijele parcele u osvojenim krajevima. Da bi se nekako izbaviood prijetnji razljuenih "turaka", Pjer David je, po miljenju austrijskogkonzula, obmanjivao i valiju i stanovnike Bosne. Naime, on im je obeao dae pisati i maralu Marmontu i caru Napoleonu i upoznati ih da su Bonjaci


20/21


21/21

urula-paom ne obavivi predaju Cetingrada. Ko je prekinuo pregovore,nije se pouzdano znalo. Nisu bile provjerene vijesti kako su ve zapoeleborbe, i daje napadnut Izai, ali da se oko Cetingrada jo vode borbe.Pouzdano se znalo da su Biani poslali nekoliko pisama Sarajlijama u

kojima ih mole za pomo.62 Da li je bilo manjih arki oko Cetingrada,konzulski izvjetaji ne svjedoe. Moda ima istine u tome daje "majamjeseca zaposjednuta unska teritorija koju su turci ranije popalili. Hiljadunaoruanih ljudi iz Lapca krenulo je na Biha preko Neblusa, Kamenskog iPriboja. Oni su 5. maja istjerali "turke" iz Vaganca i spalili Izai i Klokot.Prethodno je u ovaj kraj pristiglo oko 20.000 Francuza. Liani su 7. majajuriali na Biha i spalili Golubi, poslije toga su se turci predali i povukli saunskog teritorija i platili tetu".63 Ipak, najvjerodostojniji izvjetaj potjeeod Bajbu-ta Kulenovia iz Ostrovice-Vakufa, koji je 14. maja poslao poekspresnom tataru urula-pai u Travnik. U ovom izvjetaju stoji dajemaral Marmont na elu velikog vojnog korpusa i sa mnogo topova opkoliotvravu Biha i od kapetana Rustanbe-ga i hadi Alije Roia zatraio ili dadobrovoljno predaju Cetingrad i njegovu okolinu, koju su od austrijskog carana prepad zauzeli, ili e on silom oruja i bihaku tvravu i grad za jedan satrazoriti i zapaliti. Poslije ove prijetnje, odmah su se Rustanbeg i had

Documents

PRVI POKUŠAJ BOSANSKIH KRAJIŠNIKA DA VRATE CETINGRAD U SASTAV BOSANSKOG EJALETA