Prvo poglavlje

Problem ljudske slobode

Problemom slobode volje bavili su se mnogi: Aristotel, Augustin, Toma Akvinski, Descartes, Hume, Kant,

Locke, Leibniz. Problem slobode volje nije jedan, ve je mnogostruk i slojevit. Jedno od temeljnih pitanja ovoga problema jest Djeluje li itko od nas slobodno?. Odgovor na to pitanje ovisi o tome imamo li dobrih razloga za vjerovanje da djelujemo slobodno. Egzistencijski i epistemoloki problem se isprepleu u pitanju to gradi slobodnu volju, od ega je ona sazdana, to znai initi neto slobodno. Pitanje slobodne volje nije politiko, drutveno ili zakonsko. Iako je politiko pitanje ono koje govori o pravu glasa ene, pitanje problema slobode volje vezano je uz to je li ena samopokrenuta da izae iz kue i samopokrenuta da da svoj glas. Drugaije formulirano da li nam svijet, ovako ustrojen sa svim svojim prolim i trenutnim okolnostima, doputa da se ponaamo slobodno u dubljem smislu tako da su nae radnje doista pridodane nama, a ne neemu izvan nas (genetici, neuropsihikom programiranju, drutvenim okolnostima, ispiranju mozga...); doputa li nam metafiziko stanje da budemo upravljai vlastite sudbine? Je li sve do nas? Analiziranje termina biti do sebe (up to oneself) zahtjeva znanje o tome tko smo mi kao vritelji radnje (to znai biti ja) te prirodu kontrole iznad neke akcije. Termin slobode volje oznaava da je naa tema metafizika slobode: problem koliko kontrole nad naim akcijama (i ivotom) izvanpolitiki i prirodni svijet prua nama samima.

Skepticizam u pogledu slobode volje

Neki filozofi smatraju kako se nad terminom slobode volje ne moe provesti adekvatna analiza jer sumnjaju da postoji neki koherentni koncept povezan s njim. Richard Double tvrdi da sloboda volje ne moe postojati jer taj termin podbacuje prilikom referiranja. Double kasnije proiruje svoju tezu te tvrdi kako su filozofske teorije zavisne (a pogotovo teorije prirode slobode volje) o metafilozofskim faktorima (primjerice, o tome za to filozofija doista slui ovjeku). Ovi metastadiji su subjektivne injenice bez vrijednosti, te se ne mogu objektivno dokazati. Iz tog proizlazi da ne postoji koherentni koncept slobode volje i slobodnog djelovanja;

Double tvrdi kako je razgovor o slobodi volje jednak Ayerovoj bu-hura teoriji.

Temeljni izvor potekoe

Ve je gore navedeno kako je djelovanje po slobodi volje zapravo mogunost da osoba upravlja sama sobom, da joj trenutno stanje u svijetu doputa takvo djelovanje. Zadatak teoretiziranja u problemu slobode volje jest objasniti ovaj osobni koncept (self-conception). Ako je to doista zadatak, temeljna potekoa je ta da nas razliiti aspekti koncepta nas samih guraju u razliite teoretske pravce. U psihologiji, neuroznanosti i genetici, nae ponaanje i mi sami smo predstavljeni kao fiziki sklop. To je vidljivo i u tome da u prirodnom svijetu primjeujemo kako dogaaji imaju uzroke koji imaju svoje uzroke, pa dolazimo do zakljuka da su svijet i njegovi zakoni u potpunosti predvidljivi. Ipak, nai ivoti su nepredvidljivi i nasumini. Kako bismo se trebali definirati? Na znanstveni nain, u kojemu gledamo nae ponaanje ili se trebamo osvrnuti na perspektivu nas samih kao slobodnih agenata, miui sa strane nau sliku iz znanstvene perspektive? U prijevodu: trebamo li zauzeti unutarnji (internal) ili vanjski (external) stav, pogled? Potekoa u definiranju slobode volje lei u konfliktima vezanima uz prirodu nas samih; problem je kako predstaviti koncept o nama samima kao samo-

usmjeravajuim agentima.

Znaaj slobode volje

Generalno govorei, zanima nas i brine imamo li slobodu volje ili ne. Zanima nas kako bi bilo imati je, ak iako ne moemo istaknuti i objasniti zato je to vano i koji koncept ovog termina posjedujemo. Samousmjeravanje je neto emu stremimo i to elimo zadrati i zatititi. Rani kolonisti, junjaci tijekom Civilnog rata, Ukrajinci i slini su bili jedni od onih koji su se borili za mogunost da budu samoodreeni (self-determining) u politikom smislu. Vanost o individualnom usmjeravanju samoga sebe dostupna je u razliitoj literaturi (Vronski u Ani Karenjinoj). Ako tvoji roditelji ne odobravaju tvoj izbor karijere, ipak je to tvoj izbor neto to ti eli biti i prema emu se usmjerava sam. injenica to nas ovo sve zanima ne objanjava nas interes. Zato je vano za sve nas usmjeravamo li se ili ne samostalno prema neemu (ne samo politiki, ve i metafiziki)? Ako je posjedovanje slobode volje neto vrijedno, njena vrijednost mora biti ili intrinzina ili derivirana iz dobara.

Moralna odgovornost

Najraireniji izvor interesa u temu slobode volje je briga za odgovarajue pripisivanje moralne odgovornosti. Veina naih reakcija na nae ponaanje i ponaanje drugih je upravljano brigom je li to ponaanje bilo slobodno. Kada zabije svoja shopping kolica u moja, reagirat u sa bijesom, sve dok ne otkrijem da su te

gurnuli i da nisi samovoljno gurnuo kolica. Ukoliko smo samovoljno izdali prijatelja i otkrili njegovu tajnu,

osjeamo kajanje. No, ako smo otkrili prijateljevu tajnu jer su nas muili, vie smo skloni saaljevanju nego prijeziru. Osobe se smatraju moralno odgovornima samo ako poine djela po vlastitoj volji. Razdvajanje slobodnih od neslobodnih djela je vano za nae prosudbe je li neko djelo prikladno, kao i za prosudbe prikladnosti odreenih praksi i institucija. Prikladnost krivice ili pohvale, kao i nagrade ili pak kazne, ovisi o tome je li osoba bila moralno odgovorna za uinjeno, a to ovisi o tome je li osoba uinila to samovoljno, slobodne volje. Ako osoba nije to napravila slobodom volje, nego ju je netko nagovorio na neki in (bila je primorana zbog iznimne gladi) onda nije prikladno okriviti ili kazniti osobu. Donator velike koliine novca nekoj humanitarnoj akciji, koji nije samovoljno dao taj novac, takoer nije odgovarajua osoba koju bi se pohvalilo i nagradilo. Ako je donator morao dati novac, zato bismo ga morali hvaliti? Svi ovi primjeri pokazuju kako su slobodna volja i moralna odgovornost povezani na mnoge naine. Valja primjetiti kako se znaaj slobode volje ne sadri samo u moralnoj odgovornosti.

Primjer rajskog otoka

Zamislite da se probudite jednoga jutra na tropskom otoku. Dokle god see pogled je sve predivno: tirkizna voda, palme koje se savijaju pod povjetarcem, velika plaa sa bijelim pijeskom, male pastelne kuice, grmlje ispunjeno raznolikim cvijeem. Kornjae i arene ribice plivaju meu koraljima, osjea se miris ribe na rotilju, kokosa i ananasa. Ljudi koji se smjekaju mau. Tijekom sljedeih nekoliko dana shvaate da vam je sva osnovna potreba zadovoljena: hrana, pie, drutvo, sklonite. Zamislite sada da je ova okolina u potpunosti bez slobode izbora. Na otok ste dospjeli bez vlastitog izbora i ne moete otii ak i da probate. Ipak, ne elite otii i nikada neete eljeti otii. Determinirano je da uvijek budete htjeli ostati, a sve vae elje moraju biti tono onakve kakve su sada. Svjesni ste da na otok niste dospjeli svojom voljom, ali nemate uvida u nedostatak

kontrole vlastitog ivota sada. Na otoku rutinski dobivate ono to elite i trebate. Istina je da vae elje i ideje nisu proizvedene od strane vas, ali je nemogue da imate drugaije elje ili misli od onih koje imate. Primjerice, jedne noi tijekom veere u restoranu gdje inae jedete zamiljate kako biste htjeli jesti sabljarku sa papajom za veeru. Ubrzo, ovo jelo stie za va stol. Nepoznato vama, restoran posluuje samo sabljarke sa papajom te je nemogue da ste imali drugaiju veeru, niti biste mogli poeljeti ita drugo za veeru. Sve je namjeteno. Tijekom jutra, kada ste htjeli pitati osobu za spoj naveer, to je bilo isto determinirano u odreenom vremenu biste formirali elju o tono odreenoj osobi. Svi na otoku su u istoj situaciji kontrolirani na isti nain. Da se osvjestite i shvatite ovu poziciju, vjerojatno biste pomislili da ste kao lutka na koncima sretni, ali neslobodni. Razmislite sada o ovim pitanjima: je li ivot na ovom rajskom otoku neto to biste eljeli za sebe? Nedostaje li neto takvom ivotu, neka vrijednost, i ako da koja? Neki bi mogli prigovoriti ovom primjeru da je prikaz ivota na rajskom otoku uvijek pozitivan i sretan, bez negativnih dogaaja, te da zbog toga su ljudi spremni odbaciti slobodu volje. No, ne mora se zamiljati ivot na ovakvom otoku u potpunosti bez patnje. Mogle bi se na otoku dogoditi i loe stvari: bolesti, tropske oluje. Bitno je za istaknuti da nijedan postupak i misao na otoku ne dolaze kao rezultat slobodnog izbora i slobode volje, jer njih na otoku nema.

Dostojanstvo

Ako je tvoj ivot kontroliran, onda si lutka. Ako si lutka, ivot ti je trivijaliziran, te nema dostojanstva ni znaajnosti kao djelatnik. Bez slobode volje, ti si pasivna igraka. Ukoliko bi to otkrio, bio bi oajan i beznadan. ivot ne bi vrijedio nita ukoliko ne bi posvjedovao neki oblik dostojanstva, pa barem i u sluaju da zna kako su proizvodi tvog ivota proizali iz tvog djelovanja. Dostojanstvo je neki nain potovanja samoga sebe i od strane drugih, potovanja bia kao nekoga tko je vrijedan potovanja. Poveznica izmeu ovjekovog dostojanstva i slobode volje, kao i izmeu osobnog osjeta potovanja i vjerovanja da osoba ima slobodu volje, je poduprta teza meu brojnim filozofima. Nozick upotrebljava termin originative value funkcija vrijednosti bia koja se predstavlja svijetu, intrinzina vrijednost koja nije ukljuena u prethodnu instrumentalnu vrijednost. Sloboda volje omoguava svojim posjedovateljima da ukljue zlo u svijet, ali i dobro koje inae ne bi postojalo (dobrota, kreativnost, humanitarnost). Nozickova misao jest da ukoliko smo determinirani da poinimo takva djela, ne bi bili originalni kreatori dobrote, ve provoditelji tih vrijednosti. Provoenje tih vrijednosti bi i nama dalo neko vrijednost (contributory value). Ipak, i lutka na koncima moe imati ovakvu vrijednost, no to nije dovoljna vijednost i nije dovoljno ispravna. elimo da je istina da bi u istoj situaciji napravili neto drugaije, kako bi nae djelatnosti imale originatory value. Iz toga proizlazi da stanovnicima na rajskom otoku nedostaje dostojanstva: iako je njih ivot ispunjen uitkom, oni su na neki nain bez vrijednosti i smisla. Moe ih se okarakterizirati kao vrijedne potovanja zbog emocija, razuma i svjesnosti, ali nemaju mogunosti da djeluju sami.

Osobne veze

S obzirom da su na otoku svi stanovnici bez slobode volje, ini se da su njihove osobne interakcije fiktivne i lane. Oni sami ne odabiru s kim e provesti vrijeme, koga e voljeti, a koga mrziti. ini se da sve te veze nisu utemeljene na pravim emocijama, enjama i obavezama. Ukoliko je istina da postoji veza izmeu istinitosti osobnih veza i osobnog posjedovanja slobode volje, i ako stvarnost i kvaliteta naih veza jest neto vano, sloboda volje je znaajna.

Zadovoljenje elja

Mi brinemo o slobodi jer prirodno elimo zadovoljiti nae ene. Ako eli okoladnu tortu, moe biti zadovoljan u zadovoljavanju svoje elje samo ako si slobodan da uzme okoladnu tortu. Naa mogunost uzimanja ovisi o nedostatku prepreka i manjku manipulacija naih elja.

Self-Concept

Ovo je finalna tema u kojoj problem slobode volje dobiva na znaaju, a tie se brige za znanjem istine o nama samima kao djelatnicima. Stanovnici rajskog otoka su sretni jer uivaju u prelijepoj okolini, no oni su zavedeni: normalno je za ljude da pomisle da su slobodni i da im je ivot u vlastitoj kontroli, no njihove misli su netone. Interes u temu slobode volje je voen brigom jesmo li mi pokretai odreenih akcija ili samo mozgovi u bavi. Znanje istine je intrinzino vrijedno, a znanje istine o nama samima je i vrijedno i uzbudljivo.

Izazovi slobodnoj volji

Nitko u scenariju rajskog otoka nema slobodnu volju, ali takoer nitko od nas sada ne smatra da je u takvoj situaciji. S obzirom da je slobodna volja znaajna jer nam osigurava mnoga dobra, zato ne zakljuiti naprosto da imamo slobodnu volju i zatvoriti cijelu raspravu? Iako je oito da nismo stanovnici rajskog otoka, nije oito da ne postoje situacije koje su prijetnja naoj slobodi djelovanja. Odreene teoloke i znanstvene doktrine mogu opisati nau stvarnost, a ako je to doista tako kako ih opisuju, naa mogunost slobodnog djelovanja pada pod sumnju.

Boansko predvianje

Dio teistike koncepcije Boga jest taj da je Bog sveznajui i da postoji oduvijek. Ukoliko Bog uvijek postoji, zna sve i ne moe biti u krivu, Bog zna sve o tebi, ukljuujui to radi i misli u bilo kojem trenu tvog ivota. Ako Bog to zna, on takoer zna to e odabrati i prije nego li odabere svjesno. Ako Bog zna unaprijed koju knjigu e izabrati u knjiari, kako moe biti ovisno o tebi to e izabrati? Po toj doktrini je nemogue da izabere knjigu i da Bog pogrijei u tome to e odabrati, jer je on nepogreiv. ini se po tome da nisi slobodan izabrati tu knjigu. Osim na primjer knjige, ovaj primjer se protee na sve u osobinu ivotu: odabir fakulteta, suprunika, karijere, naih politikih stavova.

Boanska providnost

Problem za ljudsku slobodu se moe nai u jo tednoj teolokoj doktrini, a to je ona o boanskoj providnosti pogledu da Bog kontrolira cijeli svemir. Bog moe uiniti sve i ima autoritet nad svim biima. Ako je Bog u kontroli svega, kako pojedinci mogu biti u kontroli iega? ini se da se nita ne dogaa izvan njegove boanske volje. Ako Bog kontrolira sve to je stvorio, onda kontrolira i nas te nae akcije, te ih usmjerava da one djeluju u njegovu korist. Takoer, ako je do Boga da odredi tko ide u raj, a tko ne, to znai da mi ne moemo promijeniti nau sudbinu.

Znanstveni determinizam

Trei izazov naoj metafizikoj slobodi je doktrina o prirodi fizikog svijeta. Po njoj svaki dogaaj je uzrokovan prethodnim dogaajom, te je sve povezano uzrono-posljedinim lancom dogaaja koji se protee u povijest. Kao to je Inwagen rekao, po determinizmu postoji tono jedna fiziki mogua budunost. Svaki dogaaj se ravna po zakonima prirode i dogaajima u prolosti. Postoji posebna filozofska debata o tome da li se ovakav determinizam i posjedovanje slobode volje iskljuuju, a time se bavi i ostatak knjige. Neki smatraju da je ovakav determinizam kompatibilan sa naom sposobnosti da djelujemo slobodno. Ti zastupnici teorije odbijaju inkompatibilistike tvrdnje da je ivot u determiniranom svijetu neto slino imanju automatiziranog svijeta. Kompatibilisti odbijaju takve tvrdnje. Daniel Dennett odbija takve tvrdnje kao one koje strae, te smatra da je

problem slobode volje slian obitelji anksioznosti, te kako se ne treba ovakvim skeptinim primjerima hraniti ljude.

Drugo poglavlje

Argumenti za inkompatibilizam

Postoji velika struja filozofa koja podupire misao da posjedovanje slobode volje implicira da ta osoba barem

ponekad ima mogunost ponaati se na drugaiji nain nego to to inae ini. Ukoliko postoje situacije u kojima je odreena akcija bila jedina mogua koja se mogla sprovesti, postavlja se pitanje imamo li doista slobodu volje ukoliko je ta akcija bila jedina mogua?

Alternativne mogunosti

Akternativne mogunosti provoenja slobode volje se mogu iitati u razliitim djelima filozofa kroz povijest (Aristotel u Nikomahovoj Etici u naoj moi je djelovati isto kao i ne djelovati; Hume sloboda je mo djelovanja ili nedjelovanja ovisno o determiniranosti volje, ako odaberemo da mirujemo, moemo i obratno; Reid mo proizvodnje efekta implicira mo da se efekt ne proizvede). Ayer kae da se podrazumijeva pod terminom djelovanja po slobodi volje mogunost djelovanja na drugi nain nego to je neto napravljeno. Inwagen pie kako ovjek, prilikom odabira slobodnom voljom izmeu dvije ili tri mogue akcije, nemogue da iznese sve tri akcije, ve mora odabrati jednu i ima mo da ju provede. Postalo je stoga zajedniko miljenje da posjedovanje slobode volje zahtjeva mo da se ponekad uini neto drugaije. Ne treba se uvijek tumaiti da u upotrebi slobode volje osoba uvijek mora imati vie opcija za neku situaciju. Teza minimalne pretpostavke ljudske slobode volje je mogunost da se neka akcija provede drugaije. Ako nijedna osoba ne moe djelovati suprotno od onoga kako inae djeluje, minimalna pretpostavka ljudske slobode volje je netona, jer ona zahtjeva da barem jednom po prilici to osoba moe napraviti nije iscrpljeno onime to ona radi.

Kompabilistiko pitanje

Kauzalni determinizam je doktrina koja govori kako postoji samo jedna fiziki mogua budunost. Za deterministe, svi zakoni prirode su determinirani i svaki dogaaj je pokriven tim zakonima ili potpada pod njih. Ne postoje dva mogua svijeta koja su slina jedna drugome i u kojemu su zakoni prekreni. Ako su minimalna pretpostavka ljudske slobode volje i teza o determinizmu kompatibilni, nema logike kontradikcije u pretpostavljanju da su istiniti u isto vrijeme. Ako su nekompatibilni, onda je najvie jedna tvrdnja od te dvije istinita. Inkompatibilisti su Inwagen, Lamb, Kane, Ginet, Wiggins, Fischer, uz filozofe iz povijesti poput

Aristotela, Akvinskog, Leibniza, Kanta, Bramhalla, Reda i Campbella. Kompatibilisti (determinizam je istinit)

bili su Lehrer, Davidson, Lewis, Dennett i Wolf, uz povijesne filozofe poput Hobbesa, Spinoze, Humea, Milla,

Edwarda i Schlicka.

Jednostavni argumenti za inkompatibilizam

Argumenti se kreu od jednostavnijih prema kompleksnijim, a potom e se promisliti o glavnim tezama u odgovorima na inkompatibilistike argumente.

Sudarajue slike osobnog ivota

Razumijevanje nas samih kao djelatnika pretpostavlja dvije stvari: da smo emocionalno odvojeni od prolosti na nain da ona ne diktira kako bi trebali initi neke stvari te razumijevanje toga pretpostavlja forking-paths (neto slino izgranati) model budunosti koji predstavlja prirodnu interpretaciju mogunosti da se neto uini na suprotan nain. U ovom modelu staze ivota slobodnog djelatnika, djelatnik se suoava sa razliitim odabirima to uiniti te se time otvara mnogobrojnim mogunostima u moguoj budunosti i mogunostima to odluiti.

Gledajui sliku, moemo vidjeti ukoliko je osoba slobodan djelatnik, kako vrijeme odmie s lijeva na desno i kako osobin ivot putuje, postoje razliita raskrija, razliiti alternativni putevi iz kojih osoba moe izabrati. Ovaj prikaz je u suprotnosti sa znanstvenim determinizmom po kojemu svaki novi dogaaj potjee iz dogaaja koji su se zbili u prolosti te kako postoji samo jedna fiziki mogua budunost. Ako je determinizam istinit, onda se slijed dogaaja koji ine prolost svijeta moe prikazati ovako:

ini se da postoje grane na cesti iz perspektive osobe koja ivi u determiniranom svijetu, ali zapravo postoji samo jedna alternativa kojom pojedinac moe poi, jer je dan samo jedan put. Iz tog razloga ne moe biti istina da sloboda volje i determinizam mogu biti istiniti, jer je jedno od toga neistinita tvrdnja.

Argument iz posljedice

Peter van Inwagen predstavio je tri argumenta za inkompatibilizam. Osnovna crta urazumljavanja, koju van

Inwagen predstavlja kao Argument iz posljedice (the Consequence Argument je sljedei: ako je determinizam istinit, nae djelatnosti su posljedice zakona prirode i zakona iz udaljene prolosti. No dogaaji koji su se odvili u prolosti, prije naog roenja, nisu bili uzrokovani nama i nismo imali nikakvog utjecanja na njih, tako da ak nije ni do nas koji su zakoni prirode. Iz toga se moe zakljuiti kako posljedice ovih stvari (pa i sadanjih dogaaja) nisu na nama i do nas. S obzirom da se pod slobodne djelatnosti podrazumijevaju samo one koje su do nas, argument pokazuje da, ukoliko je determinizam istinit, nikada ne moemo djelovati slobodno. Prirodna reakcija na ovaj argument je sigurno taj da sadanje djelatnosti jesu do nas. Neki dogaaji (bilo u ivotu, politici i sl.) nisu u potpunosti do mene, oni su izvan moje kontrole. Ali ono to radim danas (kako mislim, kako emocionalno reagiram i slino) jest do mene, osim ako netko ne manipulira sa mnom. Ipak, ova reakcija na argument ne rui nuno argument iz posljedice. Argument iz posljedice se fokusira na implikacije determinizma i prikazuje ono to nam se ini intuitivno privlanim.