UVOD U PSIHOLOGIJU LIČNOSTI1.ODREĐENJE LIČNOSTI

Aristotel u knjizi Etika analizirao razne karakteristike ličnosti (psiholog ličnosti – amater)

Osobine ličnosti čine ljude različitima te se pojavljuju i u formi pridjeva; pridjevi deskriptori crta ličnosti su pridjevi koji se mogu koristiti pri opisu karakteristika ljudi (u engl. ih ima više od 20 000) te se odnose na različite aspekte ljudi (unutrašnje kvalitete uma-promišljen, dojam koji osoba ostavlja na druge-duhovit, poziciju te osobe u odnosu na druge-dominirajući, intenzitet želje da postigne određeni cilj-ambiciozan, kvaliteta uma zajedno s prirodom proizvoda koji stvaramo – kreativan, strategije kojim postiže ciljeve-lukav). Sve te karakteristike opisuju neke aspekte ličnosti.

Ličnost je skup psihičkih osobina i mehanizama unutar pojedinca koji su organizirani i relativno trajni, te utječu na interakcije i adaptacije pojedinca na intrapsihičku, fizičku i socijalnu okolinu.

Psihičke osobine su karakteristike koje opisuju načine na koje se ljudi međusobno razlikuju (npr. on je sramežljiv, a drugi društveni) ili određuju načine na koji su ljudi međusobno slični (sramežljivi su slični međusobno-anksiozni kada je pažnja na njima). Crte ličnosti opisuju prosječnu tendenciju neke osobe (pričljiva osoba ne mora uvijek pričati, ali u prosjeku započinje više razgovora nego nepričljiva). Istraživanja crta ličnosti postavljaju četiri vrste pitanja: 1. Koliko crta ličnosti postoji ? 2. Kako su crte ličnosti organizirane? (dali su povezane međusobno i sl.) 3. Koje je podrijetlo crta ličnosti? (naslijeđe, okolina?) 4.Koje su korelacije i posljedice crta ličnosti (u terminima iskustva, ponašanja i životnih ishoda)? (npr. imaju li pričljive osobe puno prijatelja, idu li na živce drugima i sl)

Psihičke osobine su korisne jer nam pomaže da opišemo, objasnimo i predvidimo razlike među pojedincima tj.:

1. pomažu nam da opišemo ljude i razumijemo dimenzije po kojima se razlikuju2. pomažu nam da objasnimo ponašanje3. pomažu nam da predvidimo neko ponašanje

Psihički mehanizmi su slični crtama ličnosti no odnose se na procese koji se odvijaju u ličnosti. Većina ih uključuje nekakvu vrstu obrade informacija (npr. ekstravertirana osoba je pripravna da uoči određenu vrstu socijalne informacije – priliku za interakciju s nekim i reagira u skladu s njom). Većina ih se sastoji 3 komponente: ulaz (određena vrsta informacija iz okoline), pravila odlučivanja (utjecaj na razmišljanje o određenim opcijama) i izlaz (vođenje ponašanja prema određenim kategorijama ponašanja). Npr. ekstravertirana osoba može tražiti mogućnost da bude s drugima, može u svakoj situaciji razmatrati mogućnost ljudskog kontakta ili interakcije i ponašati se tako da ohrabruje druge na interakciju s njom).U određenom trenutku samo je manji broj crta ličnost aktiviran (npr. hrabrost se aktivira samo nekad).

Unutar pojedinca znači da je ličnost nešto što pojedinac nosi unutar sebe tijekom vremena, od jedne do druge situacije. Izvori ličnosti se nalaze unutar pojedinca i stoga je ličnost stabilna kroz vrijeme i u određenoj mjeri konzistentna u različitim situacijama.

Organizirani znači da psihičke osobine i mehanizmi nisu jednostavan i slučajan zbroj elemenata već su oni povezani na koherentan način. Naša ličnost je organizirana tako da postoje određena pravila odlučivanja koja, ovisno o okolnostima, određuju koje će potrebe biti aktivirane.Psihičke osobine su relativno trajne u vremenu, osobito u razdoblju odrasle dobi, te općenito konzistentne u različitim situacijama (ako je netko sada srdit to nije crta ličnosti već stanje, a ako je netko često srdit odnosno sklon srdžbi ili lako raspaljiv, to je već crta ličnosti). No u nekim vrlo snažnim situacijama konzistentnost može biti prekinuta, tj. one mogu potisnuti izražavanje psihičkih

osobina. No većina psihologa smatra da su ljudi konzistentni u dovoljnoj mjeri da to opravda uključivanje te karakteristike u definiciju ličnosti. Ova činjenica ne isključuje niti promjene u ličnosti koje se mogu dogoditi s vremenom.

Naglašavanje sila koje utječu znači da crte i mehanizmi ličnosti mogu utjecati na život ljudi. Ljudi su aktivna bića i ličnost igra ključnu ulogu tako što utječe na to kako ljudi oblikuju vlastite živote tj. kako utječe na to kako ljudi misle, što osjećaju i kako se ponašaju.

Interakcija pojedinca i okoline je složena. Interakcije uz različite situacije uključuju percepciju (interpretacije okoline – ljudi različito percipiraju iste događaje), selekciju(način na koji biramo situacije u koje ćemo ulaziti – prijatelje, hobije, karijeru..), evokaciju(reakciju koju izazivamo kod drugih, često nenamjerno – npr. zastrašivanje) i manipulaciju(način na koji namjerno utječemo na ljude manipulirajući njihovo ponašanje, razmišljanja i osjećaje).Navedene forme interakcije – percepcija, selekcija, evokacija, manipulacija- imaju središnju ulogu u razumijevanju veze između ličnosti ljudi i prirode okoline u kojoj se nalazimo.

Naglašavanje adaptacije odražava ideju da se centralno obilježje naše ličnosti odnosi na adaptivno funkcioniranje – postizanje ciljeva, suočavanje, prilagođavanje i nošenje s izazovima i problemima s kojima smo suočeni tijekom života. Ponašanje je ciljno usmjereno, funkcionalno i svrhovito (čak i ona ponašanja koja ne izgledaju funkcionalno su funkcionalna – npr. zabrinuti pojedinci dobivaju više socijalne potpore). Uz to, neki su aspekti procesa u ličnosti nedostatak normalne adaptacije, kao što je nemogućnost suočavanja sa stresom, reguliranja socijalnog ponašanja i upravljanja vlastitim emocijama. Ako poznajemo adaptacijske posljedice takvog poremećenog ponašanja počinjemo razumijevati i način funkcioniranje normalne ličnosti.

Fizička okolina je često izazov za ljude. Ponekad je direktna prijetnja preživljavanju (ekstremne temperature, nestašica hrane, strah od zmija itd.). No ljudi su razvili rješenja za takve adaptacijske probleme (mehanizam drhtanja, preferencija izbora hrane, na psihološkoj razini izbjegavanje opasnosti radi strah itd.). Socijalna okolina je također zahtijeva adaptaciju (želimo li prestiž, zanimljive prijatelje i partnere – moramo se za to boriti). Izazovi kojima smo izloženi u nastojanju da osiguramo osjećaj pripadanja, ljubavi i poštenja od strane drugih – najvažniji su za razumijevanje ličnosti.Od potencijalno neograničenog broja dimenzija okoline u kojoj se nalazimo, naša „efektivna okolina“ je onaj mali podskup obilježja okoline na koja se usmjeravaju naši psihički mehanizmi, te stoga na njih obraćamo pažnju i na njih reagiramo (pričljiva osoba ide u socijalnu okolinu, neugodna u okolinu gdje se ljudi sukobljavaju itd.).Uz fizičku i socijalnu okolinu imamo i intrapsihičku – „unutar uma“. Svi imamo sjećanja, snove, želje, fantazije i kolekciju privatnih iskustava – i ta okolina je stvarna za svakog od nas i čini važan dio psihičke realnosti (npr. stupanj samopoštovanja može ovisiti o usporedbi u kojem stupnju uspijevamo dostići neke ciljeve).

1.1.TRI RAZINE ANALIZE LIČNOSTIKluckhohn & Murray navode da je svako ljudsko biće u određenim aspektima:

1. Jednako svima drugima (razina ljudske prirode) UNIVERZALNO2. Jednako nekima drugima (razina individualnih i grupnih razlika) OSOBNO3. Različito od svih drugih (razina individualne jedinstvenosti) JEDINSTVENO

Ljudska priroda općenito su osobine i mehanizmi ličnosti koji su tipični za našu vrstu, te koje posjeduje svatko ili gotovo svatko (npr. govor, želja pripadnosti zajednici…).

Dimenzija individualnih razlika, načini na koje su ljudi slični nekim drugim ljudima (npr. ekstrovertima, tražiteljima uzbuđenja itd.). Razlika među grupama znači da ljudi koji pripadaju određenoj grupi imaju neka zajednička obilježja ličnosti koja ih razlikuju od ljudi iz nekih drugih grupa (dobne, spolne, kulturalne razlike itd.).

Ne postoje dva pojedinca koja imaju identičnu ličnost – pojedinac je jedinstven. Jedna od rasprava u ovom području je ta da li se pojedince treba ispitivati nomotetski (kao pojedinačne primjere neke opće karakteristike koja se distribuira u populaciji) ili idiografski (kao zasebne slučajeve).Nomotetska istraživanja najčešće uključuju statističku usporedbu pojedinaca ili grupa, te zahtijevaju uzorak ispitanika, a najčešće se koriste kako bi se identificirale univerzalne ljudske karakteristike te dimenzije individualnih i grupnih razlika.Idiografska istraživanja najčešće se usmjeravaju na jednog sudionika, pokušavajući uočiti opće principe koji se manifestiraju u jednom životu tijekom vremena. Često završe kao studije slučaja ili psihološke biografije jedne osobe (S. Freud–psihobiografija L. Da Vincija).

1.2.RASCJEP U PODRUČJU Pojedini se psiholozi usmjeravaju na različite razine analize, te postoji rascjep između razine analize ljudske prirode i analize individualnih, odnosno grupnih razlika. Mnogi su teoretizirali kakvi su ljudi općenito, no kada su istraživali, usredotočili su se najčešće na individualne i grupne razlike u ličnosti. Zbog toga postoji rascjep između velikih teorija ličnosti i suvremenih istraživanja.

Većina velikih teorija ličnosti se bavi analizom ljudske prirode. Pokušavaju nam omogućiti uvid u temeljne psihičke procese i karakteristike naše vrste. Tvrdnje o univerzalnoj biti ljudske prirode najčešće su središnji dio takvih teorija ličnosti. Mnogi udžbenici su strukturirani oko takvih teorija, no često se kritiziraju jer mnoge od tih teorija imaju samo povijesnu važnost. Manji broj sadrži informacije bitne za današnja istraživanja ličnosti.

Suvremena istraživanja bave se načinima na koje se pojedinci i grupe razlikuju (unutar grupa, među grupama, kroskulturalno).No vrlo je bitno da se ovi nalazi objedine kako bi se dobila ispravna perspektiva pogleda na ličnost, a ne samo parcijalno zahvaćanje pojedinih faktora koji je određuju.

1.3.ŠEST DOMENA ZNANJA O LJUDSKOJ PRIRODIRazličite perspektive se bave različitim domenama znanja iz čega proizlaze i različiti stavovi istraživača pri istraživanju. Domena znanja je specifično područje znanosti i obrazovanja, u kojem se psiholozi usmjeravaju samo na jedan specifičan i ograničen aspekt ljudske prirode. Domene znanja proizlaze iz ograničenja koja postavljaju znanje, stručnost i interesi istraživača. Određen stupanj specijalizacije je opravdan, ali je poželjno u određenoj mjeri i integrirati različite domene kako bi se vidjelo kako se slažu. Istraživači su formirali više prirodnih tematskih cjelina te unutar njih razvili zajedničke metode za postavljanje pitanja; akumulirali poznate činjenice te razvili teorijska objašnjenja, koja vrijede za ono što se zna o ličnosti iz perspektive pojedine domene. Iako neke teorije naizgled mogu biti kontradiktorne, svaka teorijska perspektiva unutar neke domene ličnosti može se usmjeravati na jedan važan dio psihičkog funkcioniranja, no niti jedna ne može sama zahvatiti cijelu osobu.Ličnost je pod utjecajem osobina s kojima se čovjek rađa ili tijekom života razvija (dispozicijska domena), bioloških faktora (biološka domena), konflikata unutar nečijeg uma (intrspsihička domena), osobnog razmišljanja, osjećaja, želja, uvjerenja i drugih subjektivnih doživljaja (kognitivno-iskustvena domena), socijalne, kulturalne i rodne pozicije u društvu (socijalna i kulturalna domena) te prilagodbe na probleme koje život neizbježno donosi (domena prilagodbe).

Unutar svake prikazane domene u daljnjem tekstu pažnja će biti usmjerena na najzapaženije : 1. predložene teorije, uključujući i pretpostavke o ljudskoj prirodi i 2. akumulirana empirijska istraživanja.

1.Dispozicijska domena se prvotno bavi razlikama među pojedincima (po emocijama, samopoimanju, fiziologiji, intrapsihičkim mehanizmima…).Ona se zanima za ukupan broj i prirodu temeljnih dispozicija, a osnovni cilj istraživača je identificirati i izmjeriti najvažnije dimenzije individualnih razlika. Zanima ih i podrijetlo važnih individualnih razlika, te njihov razvoj i stabilnost.

2.Najvažnija pretpostavka biološke domene da su ljudi prvotno skup bioloških sustava koji su građevni materijal za ponašanje, mišljenje i emocije. To su najčešće tri područja istraživanja: genetika (istraživanja blizanaca), psihofiziologija (funkcioniranje živčanog sustava) i evolucija (funkcionalni aspekt ličnosti).

3.Intrapsihička domena se bavi mentalnim mehanizmima ličnosti, koji su često nesvjesni (dominantan Freud - psihoanaliza). Navedene teorijske pretpostavke se često nalaze izvan domašaja empirijskih provjera (npr. seksualni i agresivni nagoni). Ova domena također obuhvaća i obrambene mehanizme od kojih su neki ispitivani empirijski.

4.Kognitivno-doživljajna domena usmjerava se na kogniciju te na subjektivne doživljaje. Psihički mehanizmi uključeni u subjektivne doživljaje su međusobno različiti po obliku i sadržaju. Vrlo važan aspekt doživljavanja je samopoimanje. To je deskriptivni aspekt vlastitog ja koji oblikuje naše viđenje nas samih Drugi aspekt ovog polja bavi se ciljevima kojima težimo gdje neki istraživači naglašavaju temeljne potrebe i vide ličnost kao usmjerenu. Sljedeći važan aspekt je subjektivno doživljavanje emocija.

5.Socijalna i kulturalna domena ukazuje kako je ličnost pod utjecajem socijalnog konteksta, a također i ona utječe na njega. Potpuno je jasno da se grupe razlikuju (agresivni Yanommamo Indijanci iz Venezuele/miroljubivi !Kung San iz Botswane). Različite kulture mogu dovesti različite facete naše ličnosti na razni manifestnog ponašanja.Na razini individualnih razlika u kulturi, ličnost se očituje u socijalnoj sferi (npr. uspješnost braka). Odnos muškaraca i žena je jedan od važnijih u ovoj sferi. Rod je esencijalni dio našeg identiteta, a na razini razlika među spolovima, procesi u ličnosti mogu biti različiti kod muškaraca i žena.

6.Domena prilagodbe se odnosi na činjenicu da ličnost igra ključnu ulogu u načinu na koji se suočavamo sa svakodnevnim događajima te im se prilagođavamo. Neka istraživanja su ukazala na povezanost ličnosti i zdravlja te čak i dugovječnosti. Ličnost je povezana i s brojnim problemima u domeni suočavanja sa stresom i domeni prilagodbe. Određena obilježja ličnosti povezana su i s lošom prilagodbom te su označena kao poremećaji ličnosti. Razumijevanje „normalnog funkcioniranja“ ličnosti se može produbiti ispitujući poremećaje ličnosti.__________________________________________________________________________________Dobra znanstvena teorija usmjerava istraživanja (prema važnim pitanjima), organizira poznate nalaze (kako bi se dobio osjećaj koherentnosti i razumijevanja) i omogućuje predviđanje o ponašanju i psihološkim fenomenima Teorije moramo razlikovati od vjerovanja (astrologija – utjecaj zvijezda na ličnost). Teorija se provjerava sustavnim opažanjem koje može biti ponovljeno sa strane drugih istraživača tako da dovede do istih zaključaka (vjerovanja to ne mogu).

Postoji pet znanstvenih kriterija za evaluaciju teorija ličnosti: sveobuhvatnost (dali je dobra u objašnjavanju svih činjenica i opažanja unutar domene), heuristička vrijednost (dali je dobar vodič za nova otkrića), provjerljivost (empirijska, preciznost predikcija), parsimonija (nekad su bolje teorije koje nisu parimonične jer obuhvaćaju više), kompatibilnost i integrativnost kroz različite domene (dobro poznate činjenice u domenama moraju biti kompatibilne).

U području ličnosti nema sveobuhvatne teorije, već su se istraživači usmjerili prema pojedinim domenama funkcioniranja. Takva teorija, kada nastane, morati će ujediniti navedeni šest domena.

2. DISPOZICIJSKA DOMENADispozicijska domena se odnosi na aspekte ličnosti koji su stabilni tijekom vremena, relativno konzistentni u različitim situacijama, te čine ljude međusobno različitima (neki su sramežljivi, neki pričljivi i sl.). Istraživanje crta ličnosti sastavni je dio dispozicijske domene. Termin dispozicija se koristi zbog toga što upućuje na inherentnu tendenciju na neke osobe da se ponaša na neki određeni način (isto značenje ima i termin crta). Za psihologe koji se bave ovom domenom, važna su pitanja: Koliko crta ličnosti postoji?, Koja je njihova najbolja taksonomija ili klasifikacija? Koji je najbolji način za otkrivanje i mjerenje crta ličnosti?, Kako se razvijaju crte ličnosti? Koje crte ličnosti u interakciji sa situacijama u kojima se pojedinci nalaze, dovode do određenih ponašanja?.U okviru ove domene na crte ličnosti se gleda kao na sastavne dijelove ličnosti. Kako bi se identificirale najvažnije crte ličnosti, na temelju kojih se formiraju sve individualne razlike među ljudima, razvijene su tri tradicije istraživanja: 1 .Analiza prirodnog jezika (ako je neka osobina socijalno važna ljudi će stvoriti riječi za njen opis)2 .Statistička strategija (uočavanje određenih obrazaca u podacima)3 .Teorijska strategija (deduciranje osnovnih crta ličnosti polazi od teorije)Istraživači koriste sve tri istovremeno ili jednu kako bi validirali podatke dobivene pomoću druge strategije.

Neki su predlagali i taksonomije ili kategorizacije. Najpoznatija taksonomija sadrži pet temeljnih crta ličnosti: ekstraverziju, neuroticizam, ugodnost, savjesnost i otvorenost prema iskustvima. Predložene su i neke druge u rasponu od tri do šesnaest crta ličnosti. Neke određuju i strukturu koja govori kako su crte u taksonomiji međusobno povezane (interpersonalni kružni model – crte povezane interpersonalnim ponašanjem raspoređene unutar kruga).Dispozicijska domena naglašava važnost mjerenja – kvantitativne tehnike za ispitivanje i mjerenje crta ličnosti. Također ima i široku primjenu (selekcija za posao na temelju crta ličnosti,) – temelji se na ideji da crte ličnosti mogu biti korisne za predviđanje.

U ovoj domeni postoji predodžba kako se ljudi mijenjaju, no također u određenoj mjeri ostaju stabilni (dominantna djevojčica će odrasti u dominantnu djevojku, no ponašanja u kojima se ističe ta dominantnost se mogu mijenjati).

Pridjevski deskriptori su riječi koje opisuju crte, osobine osobe koje su relativno karakteristične za tu osobu i relativno trajne tijekom vremena. Većina psihologa pretpostavlja da su crte (koje se nazivaju i dispozicijama) relativno stabilne tijekom vremena i u različitim situacijama, ali stupanj u kojem su crte stabilne kroz vrijeme i situacije bio je predmet značajne teorijske rasprave i empirijskih istraživanja. Važna su tri ključna pitanja:

1. Kako konceptualizirati crte ličnosti? (precizna formulacija)2. Kako možemo identificirati najvažnije crte ličnosti? 3. Kako možemo formulirati sveobuhvatnu taksonomiju crta ličnosti ? (barem onih najvažnijih)

2.1.ŠTO JE CRTA LIČNOSTI? (dvije osnovne formulacije)Neki psiholozi vide crte ličnosti kao interna (ili skrivena) svojstva pojedinca koja uzrokuju njihovo ponašanje. Drugi psiholozi ličnosti ne pretpostavljaju uzročnost, već jednostavno koriste crte za opisivanje trajnih aspekata nečijeg ponašanja.

„Crte ličnosti kao interna kauzalna svojstva“ npr. žudnja za materijalnim, želja za moći – ono što uzrokuje da se pojedinci ponašaju na određeni način; pojedinac prenosi svoje žudnje, potrebe i želje iz jedne situacije u drugu, a one su kauzalne u smislu da objašnjavaju ponašanje pojedinca koji ih posjeduje. Psiholozi koji crte vide kao interne dispozicije ne izjednačavaju crte s eksternim ponašanjem o kojem je riječ ( ako netko želi hamburger, a želi smršaviti – suzdržati će se od toga da svoju želju realizira u bihevioralnom smislu). Crte ličnosti mogu biti pritajene u smislu da, čak i kada se određeno ponašanje ne iskazuje, postoji mogućnost da se ono iskaže. Pretpostavlja se da crte

postoje – u smislu unutarnjih potreba, nagona, želja i slično – čak i odsutnosti njihovih ekspresija koje bi se mogle opažati. Znanstvena korisnost gledanja crta ličnosti kao uzroka ponašanja jest u isključivanju drugih uzoraka ( ako kažemo da netko odlazi na zabave jer je ekstrovertiran isključujemo druge uzroke – možda ga neko ekstrovertiran vodi uvijek).Ovakva formulacija se radikalno razlikuje od one koja crte shvaća kao deskriptivne sažetke ponašanja.

„Crte ličnosti kao deskriptivni sažeci“ ne pretpostavlja ni internost niti kauzalnost (npr. ljubomora – iskazana ponašanja koja upućuju na nju sumiraju se u opći trend u iskazanom ponašanju, no ne pretpostavljaju što uzrokuje ta ponašanja; iako razlog ljubomori može biti interan kao što je recimo nesigurnost, može biti i socijalna situacija biti uzrok tomu). Psiholozi u ovom području ne pretpostavljaju uzroke nečijeg ponašanja već koriste crte ličnosti kako bi na sažet način opisali trendove u nečijim ponašanjima. Oni tvrde kako prvo moramo identificirati i opisati važne individualne razlike među ljudima, a tek onda razvijati kauzualne teorije koje će ih objašnjavati.

2.3.FREKVENCIJA POSTUPAKAPrimjer formulacije crta ličnosti kao deskriptivnih sažetaka u programu pod nazivom „pristup frekvencije postupaka“ npr. dominantna osoba je ona koja u odnosu na druge čini velik broj dominantnih postupaka, odnosno crta kao što je dominantnost je deskriptivni sažetak općeg trenda u ponašanju pojedinca koji se sastoji od činjenja velikog broja postupaka unutar te kategorije.

Pristup frekvencije postupaka obuhvaća tri ključna elementa: označavanje postupaka, prototipsko prosuđivanje i bilježenje izvođenja postupaka.

Označavanje postupka je procedura koja je razvijena kako bi se odredilo koji postupci pripadaju kojoj kategoriji crta ličnosti (npr. koji su postupci tipični za impulzivnu osobu).

Drugi korak je prepoznavanje za pojedinu kategoriju glavnih ili prototipskih ponašanja (npr. vrabac je bolji prototip ptice nego puran).Za procjenu stupnja u kojem su pojedini postupci prototipski za neku crtu, može se koristiti skupina procjenjivača.

Bilježenje izvođenja postupka osigurava informacije o stvarnoj izvedbi pojedinca u svakodnevnom životu (često samoiskazi ili iskazi bliskih osoba).

Kritika formulacije frekvencije postupaka Većina kritika je bila usmjerena na tehničko provođenje tog pristupa. Primjerice, on ne specificira u kojoj mjeri, u deskripciju za neku crtu relevantnog ponašanja, treba biti obuhvaćen kontekst. (npr. da bi razumjeli neki dominantan postupak, tipa kada netko inzistira da se negdje ide, moramo znati 1. odnos među ljudima koji su uključeni, 2.razlog za odlazak, 3. povijest odlazaka u kojima su ti ljudi bili uključeni i 4.tko će platiti).

Druga kritika se sastoji u tome što je ovo primjenjivo samo na vidljiva ponašanja (hrabrost se ne iskazuje često u normalnim životnim uvjetima).

Još jedan izazov pristupa je njegova mogućnost da zahvati kompleksne crte, kao što je tendencija narcističnih pojedinaca da osciliraju između visokog i niskog samopoštovanja.

Usprkos navedenim ograničenjima, ovaj pristup je doveo do vrijednih postignuća. Osobito je korisno to što su bihevioralni fenomeni, na koje se većina riječi koje označavaju crte ličnosti odnose, učinjeni eksplicitnima. Usprkos poteškoćama, istraživanje bihevioralnih manifestacija ličnosti ostaje najvažniji i nezaobilazni dio, a pristup frekvencije postupaka može pomoći u prepoznavanju bihevioralnih pravilnosti – fenomena koje mora objasniti svaka sveobuhvatna teorija ličnosti. Taj pristup je bio

koristan i u istraživanju značenja koje neke crte imaju (npr. impulzivnost, kreativnost). Stoga bi ovaj pristup trebao biti evaluiran s obzirom na doprinos i na ograničenja.

Zaključak: Postoje dvije glavne formulacije crta ličnosti. Prva pretpostavlja da su crte interna kauzalna svojstva osobe koja utječu na vidljivo ponašane. Druga pretpostavlja da su crte deskriptivni sažeci vidljivog ponašanja, a da uzroke opaženih trendova u ponašanju tek treba utvrditi.

2.4. IDENTIFIKACIJA NAJVAŽNIJIH CRTA LIČNOSTITri temeljna pristupa kroz povijest dispozicijske domene u psihologiji ličnosti, korištena su za identifikaciju najvažnijih crta ličnosti: leksički pristup (crte ličnosti se nalaze u rječniku – prirodni jezik), statistički pristup(faktorske analize i sl. procedure) i teorijski pristup (na temelju teorije). Često se koriste kombinacije navedenih pristupa.

Leksički pristup pri određivanju važnih crta započinje leksičkom hipotezom : sve važne individualne razlike bit će kodirane u prirodnom jeziku. Razlike koje su važne biti će uočljive te će ljudi izmisliti riječi kako bi mogli o tim razlikama pričati. Termini za označavanje crta koji nisu bili korisni zaboravljeni su te nisu kodirani u prirodnom jeziku. Pažljivo čitanje rječnika pokazalo je kako postoji oko 2 800 pridjevskih deskriptora crta ličnosti što ukazuje na njihovu važnost u komunikaciji.

On koristi dva jasna kriterija za identificiranje važnih crta ličnosti: frekvenciju sinonima (što je važniji ima više sinonima i finih razlika u značenju pojedinih razlika) i međukulturalnu univerzalnost ( što su individualne razlike značajnije za ljudske transakcije to će u više jezika postojati ta riječ). Npr. kod Yanomamo Indijanaca (Venezuela) postoji riječ unokai i ne-unokai (čovjek koji je postigao muškost ubivši drugog čovjeka). U toj kulturi su te razlike vrlo važne jer unokai imaju veći status, svi ih se boje itd. dok kod nas su to obične ubojice, odnosno riječi nemaju isto značenje.

Problemi ovog pristupa su to što postoje brojni termini čije je značenje nejasno ili metaforičko (npr. zagonetan, svinjski, zmijski). Također postoji mnogo termina koji su opskurni ili teški te ih treba prvo identificirati jer neki ljudi ne znaju njihovo značenje. Drugi problemi su povezani s činjenicom da se ličnost označava različitim vrstama riječi (imenice, glagoli…), a istraživači su se u prvom redu usmjeravali na pridjeve jer je najveći broj deskriptora ličnosti sadržan u njima. Leksički pristup se pokazao kao iznenađujuće svobuhvatna početna točka za identificiranje važnih individualnih razlika. No trebao bi se koristiti zajedno s drugim pristupima.

Statistički pristup kreće od skupine čestica koje su povezane s ličnošću (riječi koje označavaju crte, niz pitanja o ponašanju, iskustvima, emocijama, samoprocjene itd.).On se sastoji od toga da se velika skupina ljudi procjenjuje na nekim česticama, te se zatim koristi statistička procedura kako bi se identificirale grupe ili klasteri čestica. Cilj statističkog pristupa je identifikacija glavnih dimenzija ili „koordinata“ na karti ličnosti.

Najčešće korištena statistička procedura za identificiranje glavnih dimenzija ličnosti je faktorska analiza. Ona identificira skupove čestica koje međusobno kovariraju, a ne kovariraju s drugim skupovima čestica. Glavna prednost prepoznavanja klastera ličnosti koji kovariraju je to što to omogućuje određivanje varijabli ličnosti koje imaju neko zajedničko svojstvo. Faktorska analiza može biti korisna i u smanjivanju velikog broja različitih osobina ličnosti u manji broj faktora koji se nalaze u njihovoj osnovi. Ona tako omogućuje organiziranje tisuća osobina ličnosti.

Faktorska opterećenja su indeksi koji pokazuju koliko je varijacije među česticama objašnjeno pomoću faktora, te upućuju na stupanj u kojem čestica korelira s latentnim faktorom. Ona nam recimo govori kako su marljivost, produktivnost i odlučnost u korelaciji u tolikoj mjeri da se mogu smatrati jednom crtom ličnost, a bez statističke procedure bi ih morali promatrati kao međusobno različite.

Pri faktorskoj analizi moramo biti oprezni jer ako je neka važna osobina ličnosti izostavljena – ona se neće pokazati u rezultatima te je zbog toga vrlo važno obraćati pažnju na inicijalnu selekciju čestica koje će se uključiti u istraživanje.

Najveći doprinos je u tome što je na temelju ove vrste analiza bilo moguće reducirati veliki i nepraktični broj čestica povezanih s ličnošću na manji broj širokih i smislenih, temeljnih faktora.

Teorijski pristup započinje teorijom koja određuje koje su varijable važne, za razliku od statističke koja je ateoretična (ne određuje se unaprijed što je važno). Primjerice teorija socioseksualne orijentacije (Simpson & Gangestad) . Prema njoj muškarci i žene će koristiti jednu od dviju alternativnih strategija. Prva uključuje traženje jedne veze koju će karakterizirati monogamnost i veliko ulaganje u djecu, a drugu karakterizira veći stupanj promiskuitetnosti, više mijenjanja partera i manje ulaganja u djecu. Individualne razlike u strategijama koje će se koristiti pri biranju partnera su vrlo važne.Prednost mu je istovjetna s prednostima teorije, tj. ako je teorija snažna pristup će biti snažan i obrnuto.

U praksi mnogi istraživači koriste kombinacije navedenih triju strategija. Recimo leksička strategija se može koristiti za izbor termina koji označavaju ličnost, a faktorska analiza je snažna metoda koja daje uvid u strukturu i red tih faktora.

2.5.TAKSONOMIJE LIČNOSTISlijedeće taksonomije imaju solidno empirijsko i teorijsko opravdanje.

EYSENCKOV HIJERARHIJSKI MODEL LIČNOSTI (najmanja taksonomija)Ovaj model ima najčvršće utemeljenje u biologiji. Eysenck je razvio model ličnosti koji se osniva na crtama koje je on smatra visoko heritabilnima, odnosno crtama koje su imale psihofiziološko utemeljenje. Tri glavne crte koje udovoljavaju tim kriterijima su: ekstraverzija – introverzija (E), neuroticizam – emocionalna stabilnost (N) i psihoticizam (P) (PEN).OpisEkstraverzija podrazumijeva veliki broj užih crta (socijabilnost, aktivnost, avanturizam, živahnost, dominantnost) te su te osobine obuhvaćene sa širom crtom ekstraverzije jer kovariraju u dovoljnoj mjeri da bi imale isti širi faktor. Ekstroverti tipično vole zabave, imaju puno prijatelja, vole se šaliti na račun drugih, bezbrižni i neopterećeni su te imaju visoku razinu aktivacije itd. Introverti vole biti sami, preferiraju mir, čitanje, imaju manji broj bliskih prijatelja, ponekada hladni i distancirani, često ozbiljniji od ekstroverta i vole umjetnost, preferiraju rutinu, organiziraniji.

Neuroticizam se, kao crta ličnosti, sastoji od klastera više specifičnih crta uključujući anksioznost, iritabilnost, manjak samopoštovanja, napetost, sramežljivost, zlovoljnost (iritabilnost i anksioznost povezane). Osobe koje su na visokoj razini neuroticizma su često zabrinute, anksiozne, depresivne, imaju problema sa spavanjem, doživljavaju razne somatske simptome, više od pola ih pokazuje pretjerane reakcije u području negativnih emocija, imaju problema s vraćanjem na stanje prije nego što su doživjele emocionalnu pobuđenost. Osobe koje su nisko na razini neuroticizma su stabilne, uravnotežene, smirenije i sporije reagiraju na stresne događaje te se vrlo brzo vraćaju u prvotno stanje nakon događaja koji je pobudio emocionalne reakcije

Psihoticizam se sastoji od užih crta koje obuhvaćaju agresivnost, egocentričnost, kreativnost, impulzivnost i nedostatak empatije te asocijalno ponašanje. Impulzivnost i nedostatak empatije često kovariraju. Oni koji postižu visoke rezultate su često samotnjaci, mogu biti okrutni i nehumani (muškarci postižu dvostruko veće rezultate na P), često su okrutni prema životinjama, neosjetljivi na bol i patnje drugih, agresivne, imaju sklonost čudnim i neobičnim stvarima, te mogu pokazivati i simptome antisocijalnog poremećaja ličnosti u krajnim slučajevima.

Empirijski skala P predviđa brojne fascinantne kriterije. Oni s visokim rezultatom: preferiraju nasilne filmove i scene kao ugodne i komične, religiju promatraju s cinizmom, pokazuju sklonost sudjelovanju događajima koji su opasni za život, muškarci koji pokazuju visok rezultat na skali makijavelizma (koji visoko korelira s P) pokazuju promiskuitetne i hostilne seksualne stavove (praviti se da su zaljubljeni, opijati potencijalne partnere, silovati). Oni koji imaju nizak rezultat su često religiozni.

Hijerarhijska strukturaSvaka super-crta ličnosti se nalazi na vrhu hijerarhije, a uže crte ličnosti na drugoj razini. Ispod svake uže crte su habitualne reakcije ili navike – treća razina (npr. često razgovaranje telefonom). Na najnižoj razini hijerarhije su specifične reakcije (npr. pričao sam telefonom s prijateljem),a ako se one nastavljaju ponavljati postaju navike na trećoj razini. Klasteri habitualnih reakcija postaju uske crte ličnosti na drugoj razini. Ova struktura omogućuje lociranje svake specifične i za ličnost relevantne reakcije u precizno umrežen sustav (npr. na 4. razini= divlje plešem na zabavama, na 1.= ekstravertirana, na 2.= druželjubiva, a na 3.= navika odlaženja na zabave).

Biološka osnovaBitne su dvije stvari: heritabilnost i fiziološka osnova. Ključni kriterij za utvrđivanje „temeljne“ dimenzije ličnosti za Eysencka je relativno visoka heritabilnost – sve tri supercrte Eysenckove taksonomije su umjereno heritabilne kao i mnoge druge crte ličnosti.

Što se fiziološke osnove tiče, ekstraverzija bi trebala biti povezana s pobudljivošću ili reaktivnošću središnjeg živčanog sustava, neuroticizam s osjetljivošću autonomnog živčanog sustava, a osobe koje postižu visoku razinu na psihoticizmu bi trebale imati visoku razinu testosterona i nisu razinu monoamin oksidaze (MAO), koja je inhibitor neurotransmitera.

Zaključak Teorija je hijerarhijska i obuhvaća široke crte ličnosti, uže osobine te navike i specifične reakcije. Široke crte ličnosti unutar sustava su umjereno heritabilne, a Eysenck ih je pokušao povezati s fiziološkim funkcioniranje (što druge teorije nemaju). Nedostaci su ti što mnoge druge crte ličnosti pokazuju umjerenu heritabilnost te što on iz taksonomije izostavlja neke važne osobine.

CATTELLOVA TAKSONOMIJA: SUSTAV 16 FAKTORA LIČNOSTI (najveća taksonomija)Cattell je faktorsku analizu vidio kao snažno sredstvo u razvijanju objektivne, znanstveno utemeljene taksonomije ličnosti te se posvetio razvijanju faktorske analize i njezinoj primjeni u području ličnosti. Cilj mu je bio definirati, opisati, objasniti i predvidjeti sve dimenzije individualnih razlika.Na početku karijere je za cilj postavio identifikaciju i mjerenje osnovnih sastavnica ličnosti po uzoru na biokemiju. Po uzoru na biokemičare, faktore koje je otkrivao je nazivao slovima (kao npr. vitamin A, a on je nazvao faktor A). To što poneko slovo nedostaje znači da faktor koji je prvotno označen tim slovom nije izdržao ekstenzivnu krosvalidaciju, te je stoga izbačen iz sustava. Faktori označeni slovom i brojkom su specifični faktori nađeni u prvom redu u upitnicima samoiskaza. Cattell je vjerovao kako se istinski faktori ličnosti trebaju pronalaziti različitim tipovima podataka, kao što su podaci samoiskaza (S-podaci) i podaci laboratorijskih istraživanja (T-podaci). Iako ne dovode uvijek do istog broja faktora, različiti izvori podataka su dovoljno konzistentni da njegov model bude uvjerljiv. Cattellu pripadaju zasluge za snažan razvoj empirijske strategije u identificiranju osnovnih crta ličnosti. No njegov rad je bio kritiziran jer neki istraživači nisu mogli replicirati 16 faktora, a mnogi su tvrdili da je dovoljan i manji broj faktora za obuhvaćanje važnih individualnih razlika.

KRUŽNE TAKSONOMIJE LIČNOSTIDva najpoznatija zagovaratelja kružne reprezentacije ličnosti u 20. stoljeću su Timothy Leary (pokusi s LSD) i Jerry Wiggins (statistički postupci).

Wiggins je krenuo od leksičke pretpostavke, no otišao je dalje tvrdeći da termini koji označavaju crte ličnosti zapravo označavaju različite načine na koje se ljudi razlikuju. Jedna vrsta individualnih razlika odnosi se na to što ljudi rade jedni drugima, odnosno što rade zajednički – interpersonalne crte.Druge vrste individualnih razlika određene su: temperamentalnim crtama (nervozan, depresivan, suporen, uzbuđen), karakternim crtama (moralan, principijelan, neiskren), materijalnim crtama ( škrt, štedljiv), crtama stavova (pobožan, spiritualan), mentalnim crtama (pametan, logičan, dalekovidan) te fizičkim crtama (žilav, zdrav).Prvenstveno su ga zanimale interpersonalne crte, te je interpersonalno definirao kao interakciju ljudi koja uključuje razmjenu. Socijalnu razmjenu određuju dva resursa, koja je on nazvao ljubav i status: „ interpersonalni događaji mogu se odrediti kao dijadne interakcije koje imaju relativno jasne socijalne (status) i emocionalne (ljubav) posljedice za oba sudionika. Dakle, dimenzije statusa i ljubavi određuju dvije glavne osi Wigginsova kruga.

Tri osnovne prednosti 1. Omogućuje eksplicitnu i preciznu definiciju interpersonalnog ponašanja (u smislu ljubavi i statusa, svaku je transakciju moguće locirati u određenom području kruga).2.