Bruno Pui

dna.restless@gmail.comTemeljni pojmovi filozofije odgoja u djelima Stjepana Matievia i Josipa Marinkovia

Saetak

lanak je odijeljen u dva dijela. Prvi dio lanka prikazuje osnovne postavke filozofije odgoja i nastoji prikazati kako filozofija moe doprinijeti istraivanju edukacijskih znanosti. Filozofija odgoja je filozofska disciplina prema kojoj postoji velika doza skepticizma i zbog toga smatram da je navedeni prikaz potreban. Drugi dio lanka prikazati e pokuaj definiranja odgoja kod dvojice vanih filozofa odgoja u Hrvatskoj: Stjepana Matievia i Josipa Marinkovia. Prvo u prikazati definiciju odgoja od svakog autora, nakon ega e slijediti kritiki osvrt na njihove teze o odgoju.

Kljune rijei: filozofija, odgoj, Hrvatska, Stjepan Matievi, Josip Marinkovi

1. Odgoj i filozofski doprinos istraivanju odgoja

Prema Philipsu, sva ljudska drutva u prolosti i sadanjosti pokazivala su veliko zanimanje za odgoj i obrazovanje, te su neki dovitljivci ustvrdili da je pouavanje (to u svome najboljemu izdanju jest edukacijska djelatnost) druga najstarija profesija (Phillips 2008: 1). Da su odgoj i obrazovanje jedna od najvanijih drutvenih aktivnosti moemo pokazati i iz individualne perspektive i iz perspektive skupine. Svako se dijete, naime, raa nepismeno, bez znanja o znanstvenim postignuima, matematici i drutvenim i kulturnim normama drutva u kojemu se rodilo. Ta se slika brzo mijenja uslijed odgojnog djelovanja nastavnika, roditelja, obitelji i ostalih drutvenih skupina, te utjecaja masovnih medija. Kroz samo nekoliko godina dobivamo pismene i obrazovane ljude s mnotvom spoznaja iz razliitih podruja djelatnosti, upoznate sa svim ili gotovo svim drutvenim i kulturnim normama. Iz ove perspektive svrha odgoja i obrazovanja jest opremanje pojedinca vjetinama i znanjem pomou kojih e moi ostvariti svoje ciljeve i elje i sudjelovati u ivotu svojega drutva kao punopravna i samostalna osoba (usp. Phillips 2008: 1).

Gledano iz perspektive skupine, uloga odgoja i obrazovanja mijenja se. Zbog injenice da se svaki lan skupine raa i umire odgoj i obrazovanje postaju nune djelatnosti. Odgoj i obrazovanje pretvaraju se u orue kojim se osigurava kontinuitet dane skupine usprkos izmjeni svih njezinih lanova kroz due vremensko razdoblje. Pozivajui se na ideje amerikog filozofa i psihologa Johna Deweya, inae klasika filozofije odgoja, Philips istie kako se pomou odgoja i obrazovanja prenose norme i vrijednosti koje su kljune za opstanak skupine (Phillips, 2008: 1).

Problemom odgoja i obrazovanja, kao izuzetno vanim ljudskim djelatnostima, prvenstveno se bavi pedagogija, a ne filozofija. Stoga se postavlja logino pitanje: koji je doprinos filozofije istraivanju edukacijskih znanosti? Nigel Blake i suradnici dre da filozofija moe pristupiti istraivanju edukacijskih znanosti na nekoliko naina (usp. Blake i dr. 2003: 14-15). Prvi nain jest filozofska analiza jezika u edukacijskim znanostima. Glavni je zadatak ovoga pristupa pojmovna analiza iji je cilj vea jasnoa pojmova edukacijskih znanosti. Drugi nain je preispitivanje implicitnih i eksplicitnih pretpostavki i vrijednosti razliitih znanstvenih disciplina koje istrauju edukacijske znanosti. No, Blake i suradnici napominju kako je ovdje potreban oprez jer je vrlo tanka linija izmeu ispitivanja pretpostavki i vrijednosti, te propisivanja to bi koja disciplina trebala raditi kada istrauje probleme odgoja i obrazovanja. Znanstvene discipline koje istrauju edukacijske znanosti, prema Blakeu i suradnicima, zadnjih desetljea su precizno definirale kojim istraivakim projektima se bave i oekuju dijalog s filozofima na istoj razini, s istim referencama. Trei i najambiciozniji doprinos filozofije istraivanju edukacijskih znanosti, prema Blakeu i suradnicima, jest pokuaj da se zamisli to odgoj i obrazovanje mogu postati. Filozofija moe pokuati ponovno odgovoriti na kanonska pitanja (na koja su nastojali odgovoriti i klasici filozofije odgoja poput Platona, Rousseaua i Deweya) poput: koji su ciljevi odgoja i obrazovanja, koja je priroda znanja, postoji li ljudska priroda i koja je svrha pojedinih nastavnih predmeta. Blake i suradnici smatraju da bi bilo zanimljivo i korisno pokuati ponovno odgovoriti na navedena pitanja jer su se uslijed velikog napretka ljudskog znanja u zadnjih nekoliko desetljea odgovori na navedena pitanja moda promijenili.

etvrti mogui doprinos filozofije istraivanju edukacijskih znanosti iznosi Curren (2003). Naime, edukacijske znanosti nuno su interdisciplinarne i nadilaze granice svake pojedine znanstvene discipline koja se njima bavi. Curren tako smatra da je filozofija bolje opremljena od svih ostalih disciplina koje se bave edukacijskim znanostima da obavi posao sinteze znanja iz razliitih disciplina u jednu kohezivnu cjelinu (Curren 2003: 2).

1.2. Filozofija odgoja: definicija

Filozofija odgoja je interdisciplinarno podruje na kojem dolazi do sinteze filozofije i edukacijskih znanosti. Preciznije reeno, radi se o primjeni filozofskih metoda spomenutih u prethodnome odsjeku na sadraje, teme i probleme edukacijskih znanosti. Curren tako istie da je filozofija odgoja pomona znanost politikoj filozofiji i etici jer se najvaniji doprinosi filozofije odgoja odnose upravo na politiku i etiku odgoja i obrazovanja. No Curren dodaje da filozofija odgoja, iako jest najvie oblikovana politikom filozofijom i etikom, inspiraciju za prouavanje problema odgoja i obrazovanja crpi i iz ostalih filozofskih disciplina, poput epistemologije, aksiologije, filozofije uma i filozofije jezika (Curren 2003: 1-2).

Curren filozofiju odgoja odreuje kao praktinu i normativnu filozofsku disciplinu. Filozofija odgoja prvenstveno je praktina disciplina zato to se u kontekstu odgojno-obrazovne problematike bavi temama poput autonomije, jednakosti, pravednosti, autentinosti, slobode, odgovornosti i dr. Meutim, filozofija odgoja je i normativna disciplina zato to se mora nositi s normativno bitnim znaajkama razvoja u svijetu odgoja i obrazovanja te raspravlja o prednostima i nedostacima odgojno-obrazovnih prijedloga, teorija i praktinih djelatnosti (Curren, 2003: 1).

Kod Phillipsa (2008) moemo pronai kratak prikaz aktualnih tema s podruja filozofije odgoja: obrazovanje kao prenoenje znanja nasuprot obrazovanju kao gajenju vjetina propitivanja i rasuivanja, kako je uenje mogue i to znai neto nauiti, treba li dati prednost obrazovanju za osobni razvoj ili obrazovanju za demokratsko graanstvo, postoji li razlika izmeu obrazovanja i enkulturacije, razlikovanje pojmova obrazovanje, pouavanje, trening, indoktrinacija; odnos izmeu obrazovanja i odravanja klasne strukture drutva, pitanje da li su prava djece, roditelja i etnikih skupina u konfliktu i ako jesu ija prava bi trebala imati prednost, da li sva djeca trebaju imati pravo na obrazovanje koje prua drava, te da li bi takvo obrazovanje trebalo potivati obiaje i vjerovanja svih skupina i kako se to moe realizirati. Popis tema koji sam naveo nije potpun, njegova je svrha tek upozoriti na neke od tema kojima se bavi filozofija odgoja, a zanimljivo je istaknuti da se veinom tih tema bavio i Platon u svojoj Dravi (Phillips 2008: 2).

2.1. Pedagogijski akt kod Stjepana Matievia

U lanku Pedagogijski akt i odgajateljsko zvanje (1934) Stjepan Matievi odgoj naziva pedagogijski akt. Matievi pedagogijski akt definira kao: "Posredovanje i pribliavanje, predoivanje i asimilaciju, ocjenu i usvajanje u onoj neizbjenoj korelaciji svih odgojnih faktora: odgajanik odgajatelj vrijednost." (Matievi, 1991: 113). U ovoj definiciji moemo uoiti tri osnovna elementa odgoja: odgajanik, odgajatelj i vrijednost. U toj trijadi, odgajatelj je posrednik izmeu kulturnih vrijednosti i odgajanika. Matievi naglaava da je pedagogijski akt osobni odnos izmeu jednog konkretnog odraslog ovjeka, odgajatelja i jednog mladog ovjeka, odgajanika. S obzirom da je pedagogijski akt osobni odnos izmeu odgajatelja i odgajanika, potrebno je poznavati motive iz kojih se odgajatelj bavi odgojnom djelatnosti (Matievi 1991: 113).

Glavni motiv odgajatelja za izvravanje pedagogijskog akta je odgajateljski eros:

Odgajateljska ljubav upravljena je na nedorasla ovjeka, ovjeka u razvoju, ona je filantropija naroite vrste. Kraj ljubavi karitativne (dobrotvorne) i kraj ljubavi seksualne (spolne) ljubav je odgajateljska znaenja duebrinikog (psihagogikog): ljubav je odgajateljska upravljena na mladu duu, na onu duu koja krije u sebi sve mogunosti razvijenog, punog duhovnog ivota, ivota istine, ljepote, dobrote i svetosti, ivota vrijednosti i kulture. Ta dakle mlada dua, koja sama u sebi krije ljubav, eros za sve idejno i vrijedno (platonski eros), koja e sama u svom razvoju da porodi sve, to ovjeka kao duhovno, kulturno bie oznauje, da postane postupice puna batinica i rasadnica svih ljudskih vrednota, ona je zapravo predmet odgajateljskog erosa, kako je to uvidio i nedostino ocrtao ve Platon u svom dialogu "Fedro"." (Matievi 1991: 114)

Prema Matieviu, odgajateljska je ljubav sinteza dvaju elemenata. Prvi element je iskrena briga odgajatelja za razvoj mladoga ovjeka. Drugi element odnosi se na ljubav odgajatelja prema istini, ljepoti, dobroti i svetosti. Meutim, odgajatelj ne tei navedenim vrijednostima zbog njih samih, ve kako bi ih prenio mladom ovjeku (Matievi 1991: 114-115).

Odgajanik u pedagogijski akt unosi elju za duhovnim razvojem. Matievi smatra da svaki ovjek osjea potrebu za duhovnim rastom i razvojem. Upravo iz tog razloga odgajanik se dobrovoljno povjerava odgajatelju. Odgajanik vjeruje da e mu odgajatelj pomoi razviti se u odrasla kulturna ovjeka. Matievi ovaj odnos odgajanika prema odgajatelju naziva odanou (Matievi 1991: 115).

Pedagogijski akt prema Matieviu jest odnos sklada, privlaenja i susretanja odgajatelja i odgajanika. Odgajatelja u pedagogijskom aktu vodi ljubav prema odgajaniku, a odgajanika vodi odanost prema odgajatelju. Naravno, odgajatelj i odgajanik ne moraju biti uvijek usklaeni, izmeu njih se moe pojaviti i konflikt koji proizlazi iz razliitih uloga koje zauzimaju u pedagogijskom aktu. Odgajatelj, prema Matieviu, zastupa svijet objektivnih vrijednosti koje su utemeljene u odreenom drutvu i njegov je glavni cilj asimilirati odgajanika u taj skup vrijednosti. Odgajanik, s druge strane, u pedagogijski akt unosi i svoju posebnost. On nastoji pronai sebe, te istraivati i nove vrijednosti. Navedena tenja odgajanika ne mora uvijek biti u skladu s odgajateljevim ciljem, te na toj liniji moe doi do napetosti izmeu odgajatelja i odgajanika. Matievi smatra da u idealnom pedagogijskom aktu odgajatelj vodi odgajanika onoliko koliko odgajanik eli biti voen i odgajatelj odgajaniku daje onoliko slobode koliko je odgajanik i trai. Bez ovakvog sklada naruava se cijeli pedagogijski akt, to moe dovesti do napetosti (Matievi 1991: 115-117).

Prema Matieviu, svaki odgajatelj mora odgajanika voditi svojim primjerom. Odgajatelj mora biti proet vrijednostima i ivjeti vrijednosti koje prenosi odgajaniku. Kao to smo vidjeli, za Matievia je pedagogijski akt osobni odnos izmeu odgajatelja i odgajanika. Upravo zbog toga Matievi smatra da odgajatelj mora ivjeti vrijednosti koje prenosi, jer to je jedini nain na koji moe svojim primjerom djelovati na odgajanika u osobnom odnosu. Odgajatelj takoer mora vrijednosti koje prenosi odgajaniku prilagoditi njegovu stupnju razvoja. On mora u odgajaniku pobuditi interes za vrijednosti koje mu prenosi, te ukazati na njihovu vanost kako bi ga uinio prijemivim za njihovo usvajanje (Matievi 1991: 115-118).

Krajnji cilj pedagogijskog akta, prema Matieviu, jest izgraditi autonomnog pojedinca. Izgraditi ovjeka koji e biti u stanju samostalno kroiti kroz ivot i biti sam svoj autoritet. Gledano iz perspektive skupine, cilj je pedagogijskog akta izgraditi osobu koja e biti koristan lan drutva i kulture u kojoj ivi. Dok je iz perspektive odgajatelja cilj odgoja uiniti svoje vodstvo suvinim (Matievi, 1991: 118).

Osvrnimo se najprije na Matievievu tvrdnju da je pedagogijski akt odnos izmeu jedne odrasle osobe odgajatelja i jednog mladog ovjeka, odgajanika. Samorazumljivo je da odgajatelj treba biti odrastao ovjek, jer su samo odrasle osobe dovoljno dobro upoznate s vrijednostima kulture koju nastoje posredovati odgajaniku, ali ne postoji niti jedan apriorni razlog zato bismo odgajanika smatrali mladim ovjekom?

Krenimo od temeljnog Matievieva odreenja pedagogijskog akta kao trijade odgajatelj odgajanik vrijednosti u kojoj odgajatelj posreduje kulturne vrijednosti odgajaniku. Ako Matievi smatra da odgajanik u ovoj trijadi mora biti mlad ovjek, ini se da on u tom sluaju pretpostavlja da je samo mladim ljudima potrebno posredovati vrijednosti. Postoje situacije, meutim, u kojima odgajanik, kao onaj kojemu treba posredovati vrijednosti, moe biti i odrasla osoba. Migracija je jedna takva situacija. Osoba koja migrira naputa drutvo i kulturu s ijim normama i vrijednostima je upoznata i dolazi u sredinu ije norme i vrijednosti ne mora nuno poznavati. Ako je kultura koju je osoba napustila slina kulturi u koju dolazi, tada ne postoji potreba za odgajateljem koji bi posredovao vrijednosti nove kulturne sredine. Meutim, ako je razlika izmeu kulture koju je osoba napustila i nove kulturne sredine velika, onda postoji potreba za odgajateljem. Posredovanje kulturnih vrijednosti u navedenoj situaciji je i poeljno jer se tako skrauje vrijeme potrebno da se osoba koja se tek doselila prilagodi novoj kulturnoj sredini.

Moemo takoer zamisliti situaciju u kojoj je odrasla osoba preivjela teku nesreu u kojoj je doivjela potpunu i trajnu amneziju. Takva odrasla osoba bila bi ekvivalentna djetetu i trebala bi joj pomo odgajatelja da se ponovno upozna s normama i vrijednostima sredine u kojoj ivi. Smatram da se iz navedenih primjera vidi da u trijadi odgajatelj odgajanik vrijednosti, odgajanik ne mora nuno biti mlada osoba, ve da moe biti i odrasla osoba. U tome smislu, kako vjerujem, Matievi pogreno pretpostavlja da odgajanik nuno mora biti mlada osoba.

Drugi element Matievievog odreenja pedagogijskog akta na koji bih se htio osvrnuti je odgajateljski eros. Matievi smatra da je odgajateljski eros glavna motivacija odgajatelja za bavljenje odgojem. Odgajateljski eros usmjeren je na rast i razvoj mlade osobe, te njezino sazrijevanje u autonomnu odraslu osobu, ime e vodstvo odgajatelja postati suvino. Smatram da Matievi pri odreivanju motivacije za bavljenje odgojem polazi iskljuivo iz perspektive pojedinca. Meutim, ako bismo razmatrali glavnu motivaciju odgajatelja za bavljenje odgojem iz perspektive skupine, dobili bismo drugaiji rezultat. Prisjetimo se, na poetku rada je istaknuto da je iz perspektive skupine cilj odgoja posredovanje vrijednosti koje osiguravaju kontinuitet skupine. Strogo gledano iz ove perspektive, dobrobit skupine vanija je od dobrobiti pojedinca. Odgajatelj koji gleda na odgoj iz ove perspektive nema za odgojni cilj podii autonomnu i samostalnu osobu, ve prvenstveno osobu koje e doprinijeti kontinuitetu skupine i od koje e skupina imati koristi. Autonomija i samostalnost u ovoj su situaciji podreene vrijednostima kolektiva. Odgajatelj koji odgoju pristupa iz ove perspektive prvenstveno se brine za dobrobit skupine, a tek sekundarno za dobrobit odgajanika. Glavni je zadatak odgajatelja postii prijenos vrijednosti koje osiguravaju kontinuitet skupine bez obzira na njegov osobni odnos s odgajanikom. Posao e odgajatelja biti laki ako odgajanik dobrovoljno prihvati vodstvo odgajatelja. Takoer je bitno dodati da e odgajatelj napraviti sve to je u njegovoj moi da odgajaniku ukae na vanost vrijednosti skupine, ali kljuna je stvar da dobrobit skupine ipak ima prvenstvo nad dobrobiti odgajanika. Iako osobno ne zastupam ovaj stav, elim ukazati na to da odgajateljski eros ne mora biti jedina motivacija i pristup odgoju od strane odgajatelja. Briga za uspjean opstanak skupine moe biti jednako uinkovita motivacija za pristup odgoju kao i odgajateljski eros.

Nadalje bih se osvrnuo na Matievievu tvrdnju da odgajatelj mora voditi odgajanika svojim primjerom. Ranije u tekstu je istaknuto kako Matievi smatra da odgajatelj mora ivjeti vrijednosti koje posreduje odgajaniku. Smatram da to takoer nije nuno. Postavimo situaciju na slijedei nain; zamislimo odgajatelja koji je odlian govornik i koji razumije da je, na primjer, vrijednost domoljublja iznimno vana vrijednost koja osigurava kontinuitet skupine ukoliko je prihvaa veina njezinih pripadnika, ali da je on osobno ne zastupa. Takoer pretpostavimo da retorike sposobnosti odgajatelja uvelike nadilaze retorike sposobnosti odgajnika. Smatram da u ovako postavljenoj situaciji odgajatelj ne bi imao problema s posredovanjem vrijednosti domoljublja odgajaniku.

Na kraju bih se htio osvrnuti na Matievievo pretjerano idealiziranje pedagogijskog akta. Smatram da Matievi u jednom momentu prikazuje nerealno savrenu sliku odnosa izmeu odgajatelja i odgajanika. Taj moment odnosi se na Matievievu tvrdnju da odgajanik u pedagogijski akt unosi elju za duhovnim razvojem, te da se dobrovoljno preputa odgajatelju zbog toga to vjeruje da e ga oblikovati u kulturna ovjeka. Pogledajmo jedan zanimljiv primjer u kojem se problematizira ova tema:

"Bivi uitelj, prisjea se dogaaja u kojem je uloio puno uzaludnog truda ne bi li pridobio interes i panju vrlo problematinog uenika. Djeak je odluio napustiti kolu prije nego to je pristupio polaganju bilo kojeg ispita. Prilikom naputanja kole, mladi je ponosno izjavio kako ga uitelj nikada nije niemu uspjeno nauio. Kada su ga upitali zato je nastavio dolaziti na nastavu, mladi je odgovorio, "Jednostavno sam elio vidjeti da li e ikada odustati." (Davis i Williams, 2003: 268)

U navedenom primjeru odgajanik uope ne eli sudjelovati u pedagogijskom aktu. Radi se o ekstremnom primjeru, ali svakako je pitanje koliki broj odgajanika pristupa odgoju na nain kako to prikazuje Matievi. Ne sumnjam u to da postoje odgajanici koji iskazuju elju za uenjem i stjecanjem novih spoznaja, ali smatram da je realna odgojna situacija daleko od toga kako je prikazuje Matievi. Rekao bih da je stvarnost situirana negdje na pola puta izmeu Matievieve prezentacije pedagogijskog akta i situacije prikazane u navedenom primjeru.

2.3. Josip Marinkovi i definicija odgoja

U lanku Pitanja filozofije odgoja (1987) Marinkovi nastoji precizno definirati pojam odgoja. Nakon kratke rasprave o vanosti filozofije odgoja za obrazovanje samih pedagoga, Marinkovi zapoinje definiranje pojma odgoj, tako to nastoji odgovoriti na pitanje to je filozofija odgoja. Kako bi mogao odgovoriti na pitanje to je filozofija odgoja, Marinkovi smatra da je prvo potrebno odvojeno istraiti to razumijemo pod pojmom filozofija, a to razumijemo pod pojmom odgoj.

Odgovarajui na prvo pitanje Marinkovi istie da se filozofski pristup istraivanju odgoja razlikuje od pristupa drugih znanstvenih disciplina (poput psihologije, sociologije i dr.) po tome to se upravlja cjelini svega to jest, te logiki suvislim miljenjem nastoji odgonetnuti odgojnu bit. Filozofija nastoji spoznati bit odgoja polazei iz cjeline svega to jest, to jest iz svijeta kao cjeline (Marinkovi, 1987: 18).

Odgovarajui na drugo pitanje Marinkovi konstatira da potreba za odgojem proizlazi iz dva elementa karakteristina za ljudski nain postojanja: prolaznosti i injenice da ovjek tijekom svoga postojanja stvara samoga sebe i svijet u kojem postoji. Prvi element ne treba posebno objanjavati. Svi ljudi su smrtni, a prolaznost je zajednika osobina svih ivih bia i ovjek nije iznimka. Prema Marinkoviu, ovjek se razlikuje od svih ostalih ivih bia po tome to sam oblikuje svoj svijet. ovjek se ne preputa instinktivno prirodnome tijeku dogaaja ve na njega utjee i nastoji ga oblikovati kako mu odgovara. Upravo odgoj, smatra Marinkovi, omoguuje takvo postojanje ovjeka. Odgojem se prenose korisna znanja, vjetine i vrijednosti s jedne generacije na drugu.

Marinkovi napominje, meutim, da odgoj nije tek most izmeu generacija, niti se u potpunosti iscrpljuje kroz predaju znanja, vjetina i vrijednosti. Odgoj to nadilazi, on nadilazi i odgajatelja i odgajanika. Odgoj, po tome, nije neto to slui neemu drugom, zbivanje iji se logos iscrpljuje u funkciji, segment neega to ga nadilazi, pa niti puki svjedok opstanka, nego njegov sudionik i sustvaratelj (Marinkovi 1987: 20). Prema Marinkoviu, odgoj je oblik ljudskoga postojanja, sve ljudsko stoji u odgojnoj relaciji. Marinkovi nadalje tvrdi da je odgoj uvijek odgoj neega ili odgoj po neemu, on ne moe biti sadraj samom sebi. Moemo rei da je odgoj uvijek ovisan o sadrajima koje nastoji prenijeti. Odgoj uz obrazovnu komponentu sadri i vrijednosnu komponentu. ovjek odgojem nastoji sauvati od prolaznosti sve to smatra vrijednim. Samim time, smatra Marinkovi, odgoj je uvijek orijentiran prema budunosti (Marinkovi 1987: 19-23).

Zadrimo se na Marinkovievoj tvrdnji da se filozofski pristup istraivanju odgoja razlikuje od ostalih po tome to se orijentira na cjelinu svega to jest, te logiki suvislim razmiljanjem nastoji odgonetnuti odgojnu bit polazei iz cjeline svega to jest. Na poetku rada istaknuo sam etiri naina kako filozofija moe doprinijeti istraivanju edukacijskih znanosti, a prvi je nain bila pojmovna analiza. Rije je o filozofskoj metodi kojom se sloeni pojam ili izraz rastavljaju na sastavne dijelove. Cilj pojmovne je analize postii veu jasnou pojmova u ovom sluaju u edukacijskim znanostima. Drugi nain je preispitivanje implicitnih i eksplicitnih pretpostavki i vrijednosti razliitih znanstvenih disciplina koje istrauju edukacijske znanosti. Trei doprinos filozofije istraivanju edukacijskih znanosti jest pokuaj da se zamisli to one mogu postati. etvrti doprinos filozofije istraivanju edukacijskih znanosti je sinteza. Prikazao sam etiri razliita filozofska pristupa istraivanju edukacijskih znanosti koje navode suvremeni filozofi odgoja. etiri navedena pristupa ne predstavljaju sve naine kojima filozofija moe pristupiti istraivanju edukacijskih znanosti. Daljnjim istraivanjem vrlo vjerojatno bi otkrili i druge naine kojima filozofija moe napraviti doprinos edukacijskim znanostima. Na temelju navedenog smatram kako Marinkovi neopravdano tvrdi da je differentia specifica filozofskog pristupa prouavanju odgoja, u odnosu na pristupe ostalih znanstvenih disciplina, u tome to filozofija polazi od cjeline svega to jest. Takoer smatram da to nije jedini pristup kojim filozofija moe doprinijeti istraivanju edukacijskih znanosti. Pristup istraivanju odgoja koji koristi Marinkovi je jedan legitiman pristup kojim iz filozofske perspektive moemo pristupiti istraivanju edukacijskih znanosti, no to nikako nije jedini pristup.

Osvrnimo se i na Marinkovievu tvrdnju da odgoj nije samo most izmeu generacija, ve neto to nadilazi i odgajatelja i odgajanika. Odgojem se prenose znanja, vjetine i vrijednosti, ali Marinkovi smatra da je odgoj i vie od toga, odgoj je nain postojanja. Marinkovi s pravom tvrdi da odgoj nadilazi odgajatelja i odgajanika. Za odgojni proces potrebna su najmanje tri elementa: odgajatelj, odgajanik i sadraj odgoja. Odgajanik i odgajatelj nuni su uvjeti potrebni za odvijanje odgojnog procesa, ali ne i dovoljni. Bez sadraja koji se moe sastojati od znanja, vjetina ili vrijednosti odgojni proces ne moe niti zapoeti. Povezana s navedenom tvrdnjom je i Marinkovieva tvrdnja da odgoj nije aktivnost koja slui neemu drugom i koja se iscrpljuje samo u svojoj funkciji, u ovom sluaju prijenosu znanja, vjetina i vrijednosti. Odgoj je i vie od toga.

Jedan misaoni eksperiment e nam pomoi da utvrdimo da li je odgoj samo u funkciji prenoenja znanja, vjetina i vrijednosti ili je i vie od toga, kao to tvrdi Marinkovi. Zamislimo vrstu kod koje se znanje, vjetine i vrijednosti prenose genetski s roditelja na potomstvo i nazovimo ih Goa'uld. Postavimo si pitanje da li pripadnici vrste Goa'uld trebaju odgajati svoju djecu? Ako se genetskom memorijom prenosi i poznavanje drutvenih i kulturnih normi i vrijednosti s roditelja na djecu, odgoj malih Goa'ulda izgleda potpuno suvino. im se Goa'uld rodi, u potpunosti je upuen u sve vrijednosti i norme drutva u kojem su ivjeli njegovi roditelji. Zna to se u njegovoj kulturnoj sredini smatra dobrim, pravednim, potenim, koje aktivnosti nailaze na moralnu osudu, a koje ne. Goa'uldu ne treba odgajatelj koji e ga u sve to uputiti.

Kako nam ovaj misaoni eksperiment moe pomoi da utvrdimo da li se odgoj iscrpljuje u funkciji prenoenja znanja, vjetina i vrijednosti ili ne. Odgovor je jednostavan. Ako se odgoj ne iscrpljuje u funkciji prenoenja znanja, vjetina i vrijednosti, te je neto vie od toga, kao to tvrdi Marinkovi, tada bi ga i Goa'uldi imali potrebu provoditi. S druge strane ako se odgoj iscrpljuje u funkciji prenoenja znanja, vjetina i vrijednosti, tada Goa'uldi od odgoja nemaju nikakve praktine svrhe, te ga niti ne provode.

Kada zakljuku koji proizlazi iz misaonog eksperimenta prikljuimo Marinkovievu tvrdnju da je odgoj uvijek ovisan o sadrajima koje nastoji prenijeti tada postaje jo jasnije da se odgoj u potpunosti iscrpljuje u svojoj funkciji prenoenja znanja, vjetina i vrijednosti. Odgoj bez sadraja koji se njime prenosi je prazan. Zato ga Goa'uldi niti ne trebaju prakticirati. Sav sadraj koji ljudi trebaju odgojnom djelatnosti prenositi svojoj djeci, kod Goa'ulda se prenosi genetskom memorijom.

Zakljuak

Odgoj i obrazovanje su jedne od najvanijih ljudskih aktivnosti i stoga ne udi to se i filozofija upustila u istraivanje ove djelatnosti. Platon, Aristotel, Locke, Rousseau, Dewey i brojni drugi filozofi su se u svojim djelima bavili odgojnom problematikom. Na naim podrujima takoer postoji duga tradicija istraivanja odgojne problematike. Petar Pavao Vergerije, Frane Petri, Nikola Gueti, Franjo Markovi, Pavao Vuk-Pavlovi, Stjepan Matievi i Josip Marinkovi samo su neki od autora iz Hrvatske koji su se u svojim djelima upustili u istraivanje odgoja.

Filozofija odgoja u Hrvatskoj razvijala se pod jakim utjecajem kontinentalne filozofije, a utjecaj analitike filozofije bio je jako ogranien sve do nedavno. Prikaz filozofije odgoja iz prvog djela rada zasnovan je na struji analitike filozofije odgoja koja se intenzivno razvija na engleskom govornom podruju od etrdesetih godina 20. stoljea.

Stjepan Matievi bio je kolovani filozof i priueni pedagog, te je intenzivno pisao o odnosu filozofije i pedagogije, dok je Josip Marinkovi gotovo cijelu akademsku karijeru posvetio filozofskom istraivanju edukacijskih znanosti. Oba autora, u tekstovima koje sam odabrao, pokuala su definirati odgoj, temeljni pojam edukacijskih znanosti. Ovaj rad trebao je pokazati koliko su u tome bili uspjeni, te da li postoje elementi u njihovim definicijama odgoja koje je mogue kritiki preispitati s ciljem postizanja vee pojmovne jasnoe, a u interesu daljnjeg razvoja znanosti. Smatram da je odgovor potvrdan, te kako definicije odgoja od oba autora imaju problematine momente. Kod definicije odgoja Stjepana Matievia problematizirao sam tvrdnje: a) da odgajanik mora biti mlada osoba, b) da je odgajateljski eros glavna motivacija odgajatelja za bavljenje odgojem, c) da odgajatelj odgajanika mora voditi svojim primjerom, te sam na kraju istaknuo kako d) Matievi pretjerano idealizira odgojno djelovanje kada tvrdi da odgajanik u pedagogijski akt unosi elju za duhovnim razvojem. Kod definicije odgoja Josipa Marinkovia problematizirao sam dvije tvrdnje: a) da se filozofski pristup istraivanju odgoja razlikuje od pristupa drugih znanstvenih disciplina po tome to se upravlja cjelini svega to jest, te tvrdnju b) da je odgoj vie od instrumenta kojim se prenose znanja, vjetine i vrijednosti izmeu generacija, to jest da je odgoj nain postojanja.

Literatura:

Curren, Randal. 2003. Introduction. U: A Companion to the Philosophy of Education. Randal Curren, ur. Oxford: Blackwell Publishing.

Davis, Andrew, Kevin Williams. 2003. Epistemology and Curriculum. U: The Blackwell Guide to the Philosophy of Education. Nigel Blake, Paul Smeyers, Richard Smith, Paul Standish, ur. Oxford: Blackwell Publishing.

Marinkovi, Josip. 1987. Ogledi iz filozofije odgoja. Zagreb: kolske novine.

Kujundi, Nedjeljko i Ivan Marijanovi. 1991. Personalistika pedagogija Stjepana Matievia. Zagreb: Katehetski salezijanski centar.

Nigel Blake, Paul Smeyers, Richard Smith, Paul Standish. 2003. Introduction. U: The Blackwell Guide to the Philosophy of Education. Nigel Blake, Paul Smeyers, Richard Smith, Paul Standish, ur. Oxford: Blackwell Publishing.

Phillips, D. C. 2008. Philosophy of Education. The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Winter 2009 Edition). Edward N. Zalta, ur. (Pristupljeno 4. veljae 2010)

Abstract

This paper consists of two parts. The first part shows the basic postulates of philosophy of education and seeks to show how philosophy can contribute to the study of education. Philosophy of education is a philosophical discipline, toward which is geared a lot of scientific skepticism and because of it I believe that this review is required. The second part of the paper will show an attempt to define education by two important philosophers of education in Croatia: Stjepan Matievi and Josip Marinkovi. First I will show the definition of education of each author, after which will follow the critical review of their definitions of education.

Key words: philosophy, education, Croatia, Stjepan Matievi, Josip Marinkovi

Stjepan Matievi roen je 1880. u Velikom Graditu, a umro je 1940. u Zagrebu. Studirao je filozofiju i klasinu filologiju u Zagrebu i Beu, gdje je i doktorirao s disertacijom iz logike. Pisao je za: "Nastavni vjesnik", "Rad", "Kransku kolu", "Hrvatsku reviju", "Seljaku prosvjetu", "Jugoslavensku njivu", "Obzor" i "Novosti". Bio je lan "Matice hrvatske", "Hrvatskog pedagoko-knjievnog zbora" i brojnih prosvjetnih komisija u kojima je odreivao smjernice obrazovanja, ispravljao pedagoke tekstove i odluivao o kolskim udbenicima svoga vremena. Njegovi najznaajnija djela su: "Zur Grundlegung der Logik" (1909), "Pojam rada ili aktivnost u radnoj koli" (1934), "Osnovi nove kole" (1935), "Priroda, kultura i odgoj" (1935), "Uzgoj, kola, i uitelj u novoj pedagogiji" (1938). Radio na Vioj pedagokoj koli, Pukom veleuilitu a kasnije je bio profesor pedagogije i filozofije na Filozofskom fakultetu. Stjepan Matievi je jedini hrvatski pedagog akademik.

Josip Marinkovi roen je 1926. godine na otoku Visu. kolovao se u Zagrebu, gdje je i diplomirao na filozofskoj grupi predmeta s povijeu. Doktorirao je s tezom "Odgojna i obrazovna funkcija filozofije u nastavi", na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pokrenuo je i ureivao "Bilten za nastavu filozofije", objavio je niz teorijskih rasprava i lanaka u asopisima ("Praxis", "Filozofska istraivanja", "Filozofija", "Nae teme", "Gledita"), te knjiga "Metodika nastave filozofije" (1983), "Filozofija kao nastava" (1990), "Ogledi iz filozofije odgoja (1987), "Utemeljenost odgoja u filozofiji" (1981) i dr. Predavao je filozofiju i sociologiju na Pedagokoj akademiji u Zagrebu, gdje je neko vrijeme bio i dekan. Takoer je bio redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao filozofiju odgoja i osnove marksizma.

Englesku rije "education" preveo sam kao odgoj i obrazovanje. Toan prijevod rijei "education" je obrazovanje, meutim tim prijevodom gubi se iz vida odgojni aspekt tog pojma.

Vrsta koja se pojavljuje u znanstveno fantastinoj seriji "Zvjezdana vrata: SG-1". Navedena osobina Goa'ulda naziva se genetska memorija.