PUT U MEKU MUHAMED ASAD

Pa zato bi, pitao sam se, moji zapadnjaki prijatelji morali ovo uzeti kao gotovu injenicu? Da li se iko od njih ikada zaista potrudio da dobije direktan uvid u islam ili su njihova miljenja bila bazirana samo na pregrti klieja i izoblienih pojmova koji su im bili preneseni od ranijih generacija? Nije li moda onaj stari grko-rimski nain miljenja, koji je dijelio svijet na Grke i Rimljane na jednoj, i barbare na drugoj strani, bio tako duboko ukorijenjen u zapadnjaki duh da on nije u stanju ak ni teoretski priznati pozitivnu vrijednost bilo emu to lei van njegove vlastite kulturne sfere?

Sve od grkih i rimskih vremena evropski mislioci i historiari su skloni da posmatraju svjetsku historiju samo sa stanovita i pomou evropske historije i zapadnih kulturnih iskustava. Nezapadne civilizacije ulaze u igru samo ukoliko njihovo postojanje, ili posebni pokreti u njima, imaju ili su imali direktan utjecaj na zapadnog ovjeka; zato se, u oima zapadnjaka, svjetska historija i razliite kulture na kraju svode na neto vie nego to je proirena historija Zapada.Prirodno, tako suen ugao gledanja morao je dovesti do iskrivljenog promatranja stvari. Naviknut na pitanje koje prikazuje ili raspravlja probleme njegove vlastite civilizacije do najmanjih detalja i u ivim bojama, s jedva neto vie nego to je usputni letimini pogled tu i tamo na ostatak svijeta, prosjeni Evropljanin i Amerikanac lahko podlijeu iluziji da su kulturna iskustva Zapada ne samo nadmona nego van svih proporcija u odnosu na takva iskustva ostalog svijeta. Odatle slijedi da je zapadnjaki nain ivota jedina vrijedna norma 14 kojom se ostali naini ivota mogu mjeriti, podrazumijevajui, naravno, da bilo koja intelektualna zamisao, drutvena ustanova ili etika vrijednost koja se ne slae sa zapadnjakom normom ve samim tim pripada niem stupnju ivota.

Traumatske iskustvo kriarskih ratova dalo je Evropi kulturnu svijest i jedinstvo, ali ovom istom iskustvu bilo je sueno da od tada daje lanu boju u kojoj se islam pojavljivao u oima Zapada. Ne jednostavno zato to su kriarski ratovi bili prolijevanje krvi. Toliko mnogo ratova izbilo je meu nacijama, a zatim zaboravljeno, a toliko mnogo neprijateljskih mrnji, koje su u svoje vrijeme izgledale neiskorjenjive, postupno su se okrenule u prijateljstva. teta koju su izazvali kriarski ratovi nije se ograniila samo na sudar oruja. To je bila prije svega intelektualna teta - trovanje zapadnog duha protiv muslimanskog svijeta namjernim pogrenim predstavljanjem uenja i ideala islama. Jer, da bi poziv na kriarski rat bio uspjean, Poslanik i muslimani trebalo je nuno da budu igosani kao Antikrist, a njegova religija prikazana najsumornijim izrazima kao izvor nemorala i perverzije. Upravo u vrijeme kriarskih ratova smijeno 17 shvaanje da je islam religija surove senzualnosti i brutalne sile, vrenje rituala umjesto ienja srca, ulo je u zapadni duh i tamo ostalo; upravo tada su Evropljani ime poslanika Muhammeda - onog istog Muhammeda koji je insistirao da njegovi sljedbenici potuju poslanike drugih religija - prezrivo pretvorili u Mahound.

ZEJD I JA kako se kae u Arabiji, kafa, da bi bilo dobra, mora biti gorka kao smrt, a vrela kao ljubav. Da li su one samo komadi razbijenih planeta, fragmenti neke svemirske katastrofe, koji sada besciljno lete kroz beskraje kosmosa? Ah, ne! Ako pitate Zejda, on e vam rei da su to plamena koplja kojim meleki tjeraju ejtane koji se u nekim noima penju prema nebu da otkriju Boije tajne... Je li to moda bio sam Iblis, kralj svih ejtana, koji je upravo prihvatio ono mono, plameno koplje tamo na istoku...? Taj ovjek, Ibrahim, nije u stvari spadao u Ur. On je bio pripadnik samo jednog od mnogih arapskih plemena koja su u ovom ili onom vremenu nalazila svoj put iz gladnih pustara Poluotoka prema sjevernim zemljama snova, za koje se govorilo da u njima tee med i mlijeko - naseljenim zemljama Plodnog Polumjeseca, Siriji i Mesopotamiji. Ponekad su takva plemena uspijevala da nadvladaju stanovnike koje su tamo nalazili i nametnu im se kao njihovi gospodari, postepeno se mijeajui s pobijeenim narodom i izranjajui, zajedno s njim, kao nova nacija - kao Asirci i Babilonci, koji su podigli svoja kraljevstva na ruevinama ranije sumerske civilizacije, ili Kaldejci, koji su doli na vlast u Babilonu, ili Amoriti, koji su kasnije bili poznati kao Kanaanci u Palestini i kao Feniani na obalama Sirije. U neko drugo doba pridoli nomadi bili su suvie slabi da pobijede one koji su stigli ranije i bili su apsorbirani, ili su stanovnici odbacivali nomade nazad u pustinju, prisiljavajui ih da trae druge panjake i moda druge zemlje koje e pokoriti. Ibrahimovo pleme - ije je originalno ime, prema Knjizi Postanka, bilo Ab-Ram - to na starom arapskom jeziku znai Velika elja - bilo je oigledno jedno od onih slabijih plemena. Biblijska pria o njihovom boravku u Uru, na rubu pustinje, odnosi se na vrijeme kad su ustanovili da ne mogu osvojiti nove domove u zemlji Rijeka BUznakinja i upravo namjeravali da krenu prema sjeverozapadu du Eufrata prema Haranu, a odatle u Siriju. U takvom drutvu i sama ideja religije bila je svedena na jednu od dvije stvari: dosadni ritual onih koji su se vezivali uz svoje religiozno nasljee navikom - i samo navikom -, ili ciniku ravnodunost onih liberalnih, koji su religiju smatrali zastarjelim praznovjerjem s kojim se moe ponekad, formalno, sloiti, ali kojeg se potajno stidjele kao neega intelektualno neodbranjivog.

njihanje klatna od jueranjeg utjenog vjerovanja u neprekinutost ovjekovog uspona do gorkog razoaranja penglera, do Nieovog moralnog relativizma i do duhovnog nihilizma koji je podsticala psihoanaliza.

Kako se moe postii takvo preusmjeravanje i kakve vrste bi trebalo da bude to novo odreivanje vrijednosti, nije mi bilo sasvim jasno. Bilo bi svakako uzaludno oekivati da e ljudi promijeniti svoj cilj - i na taj nain i smjer svoga nastojanja - im im neko pone propovijedati, kao to je radio Lao Tse, da se moramo otvoriti prema ivotu umjesto da pokuavamo da ga gradimo za sebe i tako mu inimo nasilje. Samo propovijedanje, samo intelektualno izlaganje oito ne moe dovesti do promjene u duhovnom stavu evropskog drutva; trebala je nova vjera srca, strastveno predavanje vrijednostima koje ne trpe nikakvo ako ni ali. A odakle dobiti takvu vjeru...? Vidite, najdublji simbol enje - enje svih ljudi - je simbol raja; nalazite ga u svim religijama, uvijek u razliitom prikazu, ali je znaenje uvijek isto - naime, elja da se oslobodi sudbine. Ljudi raja nisu imali sudbine; oni su je dobili tek nakon to su popustili pred iskuenjem tijela i tako pali u ono to nazivamo prvi grijeh: pokleknue duha pred porivima tijela, koji su zaista samo ivotinjski ostaci u ljudskoj prirodi. Bitni, ljudski, Ijudsko-boanski dio ovjeka je samo njegova dua. Dua tei prema svjetlu, koje je duh, ali radi prvog grijeha njen put je preprijeen preprekama koje se izdiu iz materijalnog, neboanskog sastava tijela i njegovih potreba. Ono emu tei kransko uenje je zato osloboenje ovjeka od nebitnih, prolaznih ulnih vidova njegovog ivota i vraanje njegovom duhovnom nasljeu.

Da, ree otac Feliks, znam, nedostatak vjere, ili bolje reeno, nesposobnost vjerovanja, osnovna je bolest naeg vremena. Vi, kao i mnogi drugi, ivite u obmani koja je stara hiljade godina: obmani da sam razum moe dati smjer ovjekovoj tenji. Ali razum ne moe dostii slm po sebi duhovnu spoznaju zato to je on suvie zaokupljen dostizanjem materijalnih ciljeva; vjera, i samo vjera, moe nas osloboditi takve zaokupljenosti. U Balfourovoj deklaraciji iz 1917. god., koja je obeavala Jevrejima nacionalnu domovinu u Palestini, vidio sam okrutan politiki manevar smiljen da podstakne stari princip, zajedniki svim kolonijalnim silama: zavadi pa vladaj. U sluaju Palestine ovaj princip bio je najoitiji kada su 1916. Britanci bili obeali tadanjem vladaru Meke, erifu Huseinu, kao cijenu za njegovu pomo protiv Turaka, nezavisnu arapsku dravu koja je trebalo da obuhvati sve zemlje izmeu Sredozemnog mora i Perzijskog zaliva. Oni ne samo da su prekrili svoje obeanje samo godinu kasnije, zakljuujui s Fracncuskom tajni Sykes-Picot sporazum (kojim je utvren francuski dominion u Siriji i Libanu), ve su isto tako, preutno, iskljuili Palestinu iz obaveza koje su bili preuzeli u pogledu Arapa. sirijskim Arapima su u stvari samo arabizirani autohtoni stanovnici zemlje. Neki od njih su postali muslimani tokom vijekova, drugi su ostali krani. Muslimani su se naravno enili sa svojim istovjernicima iz Arabije. Ali zar moete nijekati da je veina naroda u Palestini, koji govori arapski, bez obzira da li su muslimani ili krani, direktni potomci izvornih stanovnika, izvornih u smislu da su ivjeli u ovoj zemlji prije dolaska Jevreja u nju?Dr Weizmann se uljudno nasmijei na moj ispad i skrenu razgovor na drugu temu. ovjek dubokog religioznog uvjerenja - ortodoksan kao bilo koji Jevrej iz Istone Evrope - on nije odobravao ideju cionizma jer je vjerovao da povratak njegovog naroda u Obeanu zemlju treba da eka dolazak Mesije. Mi Jevreji, govorio mi je u vie prilika, protjerani smo iz Svete zemlje i razasuti po svijetu zato to nismo izvrili zadatak koji nam je Bog bio povjerio. On nas je bio izabrao da propovijedamo Njegovu rije, ali smo mi u svojoj tvrdoglavoj obijesti poeli vjerovati da nas je On uinio svojim izabranim narodom radi nas samih - i tako smo Ga izdali. Sada nam ostaje samo da se kajemo i istimo naa srca; a kad opet postanemo dostojni Njegove Poruke, On e nam poslati Mesiju da vodi Njegove sluge u Obeanu zemlju... Umjesto toga, sada smo znali samo ono oajniko traenje novih oblika izraavanja u umjetnosti, sociologiji, politici i onu ogorenu borbu izmeu suparnikih parola i sitniavo zasnovanih principa; sve nae maine i neboderi ne mogu nam nita pomoi da ponovno uspostavimo cjelovitost naih dua... Pa ipak, da li je ta izgubljena duhovna slava evropske prolosti stvarno zauvijek izgubljena? Nije li bilo mogue ponovno osvojiti neto od nje iznalaenjem odgovora ta se s nama desilo? Islam nije izgledao toliko religija u popularnom smislu rijei koliko nain ivota; ne toliko sistem teologije koliko program linog i drutvenog ponaanja temeljen na svijesti o Bogu. Nigdje u Kuranu nisam mogao nai pozivanje na potrebu ,,spasenja. Nikakav prvi, nasljedeni grijeh nije stajao iztnedu linosti i njegove sudbine - jer se ,,nita ne moe pripisati ovjeku osim onoga to je on sam zasluio. Nije zahtijevan nikakav asketizam da bi se otvorila skrivena kapija ednosti; jer ednost je ovjekovo pravo dobiveno s rodenjem, a grijeh znai samo skretanje od prirodenih, pozitivnih svojstava kojima je Bog obdario svako Ijudsko bie. Nije bilo traga bilo kakvog dualizma u posmatranju Ijudske prirode: tijelo i dua izgleda da su uzimani kao jedinstvena cjelina.U poetku sam bio poneto zapanjen brigom Kurana ne samo za duhovne stvari nego isto tako i za mnoge naizgoled beznaajne, svjetovne vidove ivota; ali vremenom sam poeo da shvaam da, ako je ovjek zaista jedinstvena cjelina tijela i duha - kao to islamtvrdi da jest - nikakav vid njegovog ivota ne bi mogao biti suvie nbeznaajanH da ne dode u domaSaj religije. Uza sve to, Kuran nije nikada dozvolio da njegovi sljedbenici zaborave da je ivot ovoga svijeta samo jedan stupanj na ovjekovom putu ka vioj egzistenciji i da je njegov konani cilj sl duhovne prirode. Materijalni napredak, reeno je, poeljan je ali ne kao cilj amom sebi; zato ovjekovi apetiti, iako opravdani sami po sebi, treba da budu obuzdani i kontrolirani moralnom svijeu. Ova svijest treba da se odnosi ne samo na ovjekov odnos prema Bogu, nego isto tako na njegov odnos prema Ijudima; ne samo na duhovno usavr$avanje linosti nego isto tako i na stvaranje takvih drutvenih uvjeta koji bi mogli pogodovati duhovnom razvoju svih kako bi svi mogli ivjeti punim 2ivotom.

Veina je, izgleda, mislila, svjesno ili nesvjesno, manje-vie ovako: Poto na razum, nai znanstveni eksperimenti i nai prorauni ne otkrivaju nita konano o porijeklu Ijudskog ivota i njegovoj sudbini nakon tjelesne smrti, mi treba da usredsredimo svu energiju na razvoj naih materijalnih i intelektualnih potencijala. Ne smijemo dozvoliti da nas otneta transcendentalna etika i moralne postavke bazirane na pretpostavkama, koje se opiru znanstvenoj provjeri. Na taj nain, iako zapadno drutvo nije izriito negiralo Boga, ono jednostavno vie nije imalo mjesta za Njega u svom intelektualnom sistemu. Ranije, nakon Sto sam se razoarao u religiju svojih predaka, pomiSljao sam na kranstvo. U mojim oima, kranski pojam Boga bio je beskonano superiorniji od onog u Starom zavjetu u totne to nije ograniavao brigu Boga na bilo koju grupu Ijudi, nego je pretpostavljao Njegovo Oinstvo za cijelo ovjeanstvo. Bio je, medutim, jedan element u kranskom religioznom gledanju koji je odstupao od univerzalnosti njegovog prilaza: razlika koju je pravio izmedu due i tijela, svijeta vjere i svijeta praktinih poslova. Zahvaljujui svom ranom razdvajanju od svih tendencija koje streme afirmaciji ivota i ovosvjetskih tenji, kranstvo je, osjeao sam, odavno prestalo da prua moralni podsticaj zapadnoj civilizaciji. Njegovi sljedbenici su se ve navikli na pomisao da religija ne treba da se mijea u praktini ivot. Zadovoljavali su se da religiozno vjerovanje smatraju za ublaavajuu konvenciju ija je namjena tek da podstie nejasni smisao line moralnosti - naroito seksualne moralnosti - kod pojedinaca, mukaraca i ena. U ovom im je pomagao prastari stav Crkve, koja je, slijedei princip podjele izmedu onoga Sto pripada Bogu i onoga to pripada Cezaru, ostavila skoro netaknutim cijelo podruje drutvenih i ekonomskih aktivnosti - Sto je dovelo do razvoja kranske politike i poslova u smjeru potpuno suprotnom od svega to je Krist bio zamislio. Ne pruajui svojim vjernicima konkretan putokaz u svjetovnim stvarima, religija koju ispovijeda zapadni svijet je promaila u onome to mi se ini da je prva misija Krista i, zaista, glavni zadatak svake religije: da pokae ovjeku ne samo kako da osjea nego isto tako kako da ivi pravedno. S instinktivnim osjeanjem da ga je njegova religija nekako ostavila na cjedilu, zapadni ovjek je ve vijekovima bio izgubio svu svoju stvarnu vjeru u kr$anstvo. Gubjenjem ove vjere, on je izgubio i uvjercnjc da je svemir izraz jednog Panerskog Uma i da prema tom obrazuje organsku cjelinu; a poSto jc izgubio to uvjerenje, sada je ivio u duhovnom i moralnom vakuumu. Dolo mu je u tom uskom, suhom drijelu izmedu kamenih breuljaka, toj goloj dolini sprenoj pustinjskim suncem - sveobuhvatno. Da ivotu, i duhovnom i tjelesnom; poziv kojem je bilo dosudeno da dade oblik i svrhu bezoblinoj masi plemena a, preko nje, da se za nekoliko decenija proiri kao plamen i obeanje, na zapad ak do Atlantskog oceana, a na istok do Velikog kineskog zida; bilo mu je dosudeno da ostane velika duhovna snaga do danaSnjeg dana, nakon vie od trinaest vijekova, nadivljujui svaku politiku propast, nadivljujui ak i veliku civilizaciju koju je stvorio; poziv koji je doSao Poslaniku iz Arabije.Bila su nekad dva andela, Harut i Marut, koji su zaboravili da budu ponizni, kao to prilii andelima, pa su se hvalisali svojom nedostinom istoom: ,,Mi smo stvoreni od svjetla; mi smo izna svakog grijeha i elje, razliiti od slabih sinova Covjeka, sinova tamne enine utrobe. Ali, oni su zaboravili da njihova nevinost nije proizlazila iz njihove vlastite snage, jer su bili isti samo zato to nisu poznavali elje i nikada nisu bili pozvani da joj se odupru. Njihova oholost nije se svidjela Gospodaru i On im ree: ,,Sidite na Zemlju i izdrite svoje iskuenje tamo. Oholi andeli sidoe na Zemlju i lutahu, u Ijudskim tijelima, medu Ijudima. Ba prve noi sretoe enu ija je Ijepota bila tako velika da su je Ijudi nazivali Blistava. Kad dvojica andela pogledae na nju Ijudskim oitna i s osjeanjima koja su sad imali, oni se zbunie i, upravo kao da su sinovi ovjeka, probudi se u njima elja da bude njihova. Svaki od njih ree joj: ,,Budi moja; ali Blistava odgovori: ,Ja pripadam drugom; ako me elite, morate me od njega oteti. ,,Oni ubie ovjeka i, ruku jo krvavih od nepravedno proljevene krvi, zadovoljiSe svoju probudenu strast za enom. Ali, im ih elja napusti, dva biva andela postadoe svjesni da su u svojoj prvoj noi na Zemlji zgrijeili dva puta - u ubistvu i bludu - i da njihov ponos nije imao nikakvog smisla... A Gospodar ree: ,,Odluite se izmedu kazne na ovom i kazne na buduem svijetu. U svom gorkom kajanju, pali andeli izabrae kaznu na ovome svijetu i Gospodar naredi da budu objeeni na lancima izmedu neba i Zemlje i ostanu tako visei do Sudnjeg dana kao opomena andelima i Ijudima da svaka vrlina razara samu sebe ako izgubi skromnost. Ali kako nijedno Ijudsko oko ne moe vidjeti andele, Bog pretvori Blistavu u zvijezdu na nebesima kako bi je Ijudi uvijek mogli vidjeti i, sjeajui se njene prie, sjetiti se i sudbine Haruta i Maruta. Skica legende je mnogo starija od islama; izgleda da je potekla iz jednog od mnogih mitova koje su stari Semiti ispleli oko svoje boginje Itar, grke Afrodite iz kasnijih dana, a obje se izjednauju s planetomkoju danas nazivamo Venerom. Korijen ovog gotovo monistikog potvrdivanja ivota nalazi se u islamskom shvaanju da je izvorna ovjekova priroda u sutini dobra. Suprotno kranskoj ideji da je ovjek roden grijean, ili uenju hinduizma da je on u ishoditu nizak i neist i da mora s tnukom proi kroz dugi niz utjelovljenja prema konanom cilju savrenstva, Kuran kae: ,,Zaista smo stvorili ovjeka u savrenom obliku - stanje istoe koje moe biti razoreno samo loim postupkom - ,,a zatim smo ga sveli na najnie, osim onih koji vjeruju u Boga i ine dobra djela. Uza sve to, vehabije zaista nisu posebna sekta. ,,Sekta bi pretpostavljala postojanje nekih posebnih doktrina koje bi njene sljedbenike razlikovale od ogromne mase svih drugih sljedbenika iste vjerc. Medutim, u vehabizmu nema posebnih doktrina - naprotiv, ovaj pokret je pokuao da ukine sve novotarije i doktrine koje su se u toku mnogih vijekova nagomilale oko izvornih uenja islama i da se vrati nekadanjoj poruci Poslanika. U svojoj beskompromisnoj jasnoi, ovo je svakako bio veliki pokuaj, koji je vremenom mogao dovesti do potpunog oslobodenja islama od svih predrasuda koje su zamraile Poruku. U stvari, svi renesansni pokreti u modernom islamu - ehli-hadis pokret u Indiji, senusi pokret u sjevernoj Africi, rad Demal ed-Din el-Afganije, i Egipanina Muhameda Abduhua - mogu se neposredno vezati za duhovni impuls koji je u osamnaestom stoljeu dao Muhamed ibn Abel el-Vehab. Medutim, razvoj njegovih uenja u Neddu ima dva nedostatka koji su vehabije sprijeili da postanu sudbonosna duhovna sila. Jedan od ovih nedostataka je sputanost kojom pokret nastoji da ogranii gotovo svako religiozno pregnue na doslovno pridravanje propisa, previdajui potrebu za prodiranje u njiHov duhovni sadraj. Drugi 137 nedostatak je ukorijenjen u samom arapskom karakteru - u onoj fantastioj kreposnoj usmjerenosti osjeaja koja nikotne ne daje pravo da bude drukiji; stav toliko svojstven pravom Semitu koliko njegova dijametralna suprotnost - potpuna nemarnost u stvarima vjere. To je tragina osobina Arapa da uvijek moraju oscilirati izmedu dva pola i nikad ne mogu nai srednji put. Nekada - jedva prije dva stoljea - Arapi iz Nedda bili su u sutini dalji od islama ncgo bilo koja druga grupa u muslimanskom svijetu; od dolaska Muhameda ibn Abd el-Vehaba oni sebe smatraju ne samo braniocima Vjere nego njenim gotovo jedinim nosiocima.Duhovno znaenje vehabizma - tenja za unutarnjom obnovom muslimanskog drutva - bilo je iskvareno gotovo u istom trenu kad je njcgov vanjski cilj - postignue druwene i politike moi - bio ostvaren uspostavljanjem Saudi Kraljevine koncem osamnaestog, i njenim proirenjem preko vecg dijela Arabije poetkom dcvctnaestog stoljea. Cim su sljedbcnici Muhameda ibn Abd el-Vehaba dobili vlast, njegova ideja se okamenila jer duh ne moe biti sluga vlasti - a vlast nee da bude sluga duha. posljednje uporite.Vrhunac Ibn Saudove ekspanzije doao je 1924-1925. godine, kada je pokorio Hidaz, ukljuujui Meku, Medinu i Didu, i protjerao erifsku dinastiju koja je tamo bila dola na vlast nakon pobune erifa Huseina kojeg su pomogli Britanci protiv Turaka 1916. Upravo ovim osvajanjem Svete zemlje islama Ibn Saud, sada etrdesetpetogodinjak, potpuno je izbio u javnost u vanjskom svijetu. Jer, zaista, upravo islam je vodio prve muslimane do kolosalnih kulturnih uspona, usmjeravajui njihovu energiju prema svjesnom miljenju kao jedinom sredstvu za shvaanje prirode Bojeg stvaranja i, prema tome, Njegove volje. Od njih se ne zahtijeva da vjeruju u dogme koje je teko ili ak nemogue shvatiti; u stvari, nikakva dogma se ne moe nai u objavi Poslanika pa, prema tome, e za znanjem kojim se odlikovala rana muslimanska historija nije morala, kao drugdje u svijetu, da vodi munu borbu protiv tradicionalne vjere. Naprotiv, ona je izbijala upravo iz te vjere. Arapski Poslanik je objavio da je traenje znanja najsvetija dunost svakog muslimana i muslimanke, a njegovi sljedbenici su shvatili da samo sricanjem znanja mogu potpuno sluiti Bogu. Razmiljajui o Poslanikovoj izreci da Bog nije stvorio bolesti a da nije stvorio i lijek protiv nje, oni su shvatili da e traenjem nepoznatih lijekova doprinijeti ispunjenju Boje volje na Zemlji; tako je nastalo medicinsko istraivanje kao sveta vjerska dunost. U Kuranu su itali ajet Stvorili smo sve ivo iz vode - a u svom nastojanju da prodru u znaenje ovih rijei oni su poeli da studiraju ive organizme i zakone njihovog razvoja i tako su osnovali biologiju. Kuran je ukazao na sklad zvijezda i njihovog kretanja kao svjedoke slave njihovog Tvorca, a muslimani su preuzeli astronomiju i matematiku sa arom koji je u drugim religijama rezerviran samo za molitvu. Kopernikov sistem, koji ustanovljuje rotaciju Zemlje oko svoje osi i obrtanje planeta oko Sunca, razvio se u Evropi poetkom esnaestog vijeka (doekan s bijesom od strane crkvenih otaca, koji su u tome vidjeli proturjenost s bukvalnim tumaenjem uenja Biblije); temelji ovog sistema su u stvari bili poloeni est vijekova ranije u muslimanskim zemljama - jer su ve u devetom i desetom vijeku muslimanski astronomi doli do zakljuka da je Zemlja okrugla i da se okree oko svoje osi, izveli su tane proraune geografskih irina i duina, a mnogi od njih su smatrali - a da nikad nisu bili optueni za jeres - da Zemlja rotira oko Sunca. Na isti nain oni su preuzeli kemiju, fizikui fiziologijukaoisvedrugeznanostiukojimajemuslimasnskigenijepostavio162 svoj najtrajniji spomenik. Kod izgradnje toga spomenika oni su samo slijedili savjet svoga Poslanika da e svakome ko krene u potragu za znanjem Bog olakati put u raj; da uenjaci idu Bojim putem; da je nadmo uenjaka nad onim ko je samo poboan kao nadmo punog Mjeseca nad svim drugim zvijezdama; da je tinta uenjaka vrednija od krvi muenika. Pria o propasti Ajajne toliko je zamagljena legendama da je teko razabrati historijske injenice. Najvjerovatnije je da je grad razorio prvi Saudi vladar kad je odbio da prihvati uenje Muhammeda ibn Abdel-Vehaba; ali vehabijska legenda kae da su, kao znak Boije kazne, svi bunarovi Ajajne presuili u jednoj jedinoj noi prisiljavajui stanovnike da napuste grad. NIZ LANAKA koje sam nakon toga napisao prvi put je jasno pokazao da pobunjenike pomae jedna velika evropska sila. U njima je naglaeno da je glavni cilj ovih spletki da potisnu granice Ibn Sauda prema jugu i, konano, pretvore njegove najsjevjernije pokrajine u nezavisnu kneevinu izmeu Saudi Arabije i Iraka, koja bi dozvolila Britancima da izgrade eljezniku prugu kroz njeno podruje. Nije bilo sluajno da je poslanik Muhamed umro a da nije imenovao nasljednika i, u stvari, odbio da ga imenuje kada mu je to bilo predloeno prije njegove smrti. Ovim je postupkom on namjeravao saopiti, prvo, da spiritualni kvalitet poslanstva nije nita to se moe naslijediti i, drugo, da budue vodstvo zajednice mora proizii iz slobodnog izbora samog naroda a ne odredbom Poslanika (to bi, naravno, bilo implicirano njegovim oznaavanjem nasljednika); zato je on namjerno odbacio ideju da vodstvo zajednice bude ikada bilo ta drugo osim svjetovno, prema tome nikakvo apostolsko nasljee. Ali ovo je bilo upravo ono emu je teila iijska doktrina. Ona ne samo da je insistirala jasnoj kontradikciji s duhom islama - na principu apostolskog nasljea, nego je i rezervirala to nasljee samo za potomke Poslanika, to jest, za njegovog roaka i zeta Aliju i njegove izravne potomke.Ovo je bilo potpuno u skladu s mistinim naklonostima Iranaca.

Islam preporuuje, bez sumnje, jednoenstvo, ali doputa da mukarac uzme do etiri ene u izuzetnim okolnostima. Mogli bismo se upitati zato takva sloboda nije data i eni, ali odgovor je jednostavan. Uprkos spiritualnoj injenici ljubavi koja je ula u ljudski ivot u toku razvoja ovjeka, osnovni bioloki razlog za seksualni nagon je, kod obaju polova, raanje; dok ena moe, u isto vrijeme, zaeti dijete samo od jednoga mukarca i treba da ga nosi devet mjeseci prije nego to bude u stanju da zane drugo, mukarac je tako graen da moe zaeti dijete svaki put kad obljubi enu. Odatle, dok bi priroda bila samo rasipnika ako bi dala poligamni instinkt eni, mukareva nesumnjiva poligamna naklonost je, sa stanovita prirode, bioloki opravdana. Naravno, oito je da je bioloki faktor samo jedan - i nipoto uvijek najvaniji - aspekt ljubavi; ipak, on je osnovni faktor i, zato, odluujui u drutvenom ustanovljenju enidbe kao takve. S mudrou koja uvijek potpuno uzima u raun ljudsku prirodu, islamski zakon samo titi drutveno-bioloku funkciju enidbe (to, naravno, ukljuuje i brigu za potomke), doputajui da mukarac ima vie od jedne supruge a ne dozvoljavajui eni da ima vie od 236 jednog mua u isto vrijeme; spiritualni problem enidbe, poto se ne moe mjeriti, van je odredaba zakona i preputen je nahoenju partnera. Kad god je ljubav puna i potpuna, pitanje druge enidbe se naravno ne pojavljuje ni kod jednog od njih; kad god mu ne voli svoju enu svim svojim srcem, ali jo uvijek dovoljno da je ne eli izgubiti, on moe uzeti drugu enu, uz uvjet da se prva slae s takvim dijeljenjem osjeaja; ako ona ne moe da se s tim sloi, moe dobiti razvod i slobodna je da se opet uda. U svakom sluaju - poto enidba u islamu nije sakrament nego graanski ugovor - pribjegavanje razvodu je uvijek otvoreno bilo kojem branom partneru, tim vie to sramote, koja se drugdje vezuje uz razvod s veim ili manjim intenzitetom, nema u muslimanskom drutvu (s mogunou izuzea indijskih muslimana, na koje je u ovom pogledu uticao vjekovni kontakt s hinduskim drutvom u kojem je razvod potuno zabranjen).Sloboda koju islamski zakon doputa i mukarcu i eni da ugovori ili raskine brak, objanjava zato blud smatra jednim od najodvratnijih zlodjela, jer za takvu slobodu nikakav emocionalni niti senzualni zaplet ne moe nikada posluiti kao izgovor. Tano je da su u vijekovima muslimanskog nazadovanja drutveni obiaji esto oteavali eni da ostvari svoje pravo razvoda onako slobodno kako je to zakonodavac namjeravao; za ovo, meutim, ne treba kriviti islam nego obiaje - upravo kao to obiaje, a ne islamsko pravo, treba okriviti za izoliranost u kojoj se dri ena tako dugo u mnogim muslimanskim zemljama, jer niti Kuran niti ivotni primjer Poslanika ne prua nikakvu osnovu za ovu praksu, koja je kasnije nala svoj put u muslimansko drutvo iz Bizantije.

ALI, KONANO, zar je tako teko shvatiti okrutnost srca veine Mekelija koju su ispoljili kada su prvi put uli Muhammedov poziv? Lieni svih spiritualnih potreba, oni su znali samo za praktine tenje, jer su vjerovali da se ivot moe poboljati samo poveanjem sredstava pomou kojih se moe ostvariti vanjska udobnost.Takvom narodu pomisao da se mora bez kompromisa predati moralnom zahtjevu - jer islam, doslovno, znai samopredanost Bogu - mogla je izgledati sasvim nepodnoljivom. Uz to, Muhammedovo uenje je ugroavalo ustaljeni red stvari i plemenske obiaje tako drage Mekelijama. Kad je on poeo propovijedati Boju jedinost i proglasio oboavanje idola za najvei grijeh, oni su u tome vidjeli ne samo napad na svoja tradicionalna vjerovanja nego isto tako i pokuaj razaranja drutvene slike njihovog ivota. Naroito im se nije svidjelo mijeanje islama u ono to su oni smatrali isto svjetovnim predmetima van domaaja religije - kao ekonomija, pitanja drutvene jednakosti i ponaanja ljudi openito - jer ovo mijeanje se nije sasvim slagalo s njihovim poslovnim navikama, njihovom razuzdanou i njihovim pogledima o plemenskoj koristi. 240 Za njih, religija je bila lina stvar - vie pitanje stava nego ponaanja. ALI, KONANO, zar je tako teko shvatiti okrutnost srca veine Mekelija koju su ispoljili kada su prvi put uli Muhammedov poziv? Lieni svih spiritualnih potreba, oni su znali samo za praktine tenje, jer su vjerovali da se ivot moe poboljati samo poveanjem sredstava pomou kojih se moe ostvariti vanjska udobnost.Takvom narodu pomisao da se mora bez kompromisa predati moralnom zahtjevu - jer islam, doslovno, znai samopredanost Bogu - mogla je izgledati sasvim nepodnoljivom. Uz to, Muhammedovo uenje je ugroavalo ustaljeni red stvari i plemenske obiaje tako drage Mekelijama. Kad je on poeo propovijedati Boju jedinost i proglasio oboavanje idola za najvei grijeh, oni su u tome vidjeli ne samo napad na svoja tradicionalna vjerovanja nego isto tako i pokuaj razaranja drutvene slike njihovog ivota. Naroito im se nije svidjelo mijeanje islama u ono to su oni smatrali isto svjetovnim predmetima van domaaja religije - kao ekonomija, pitanja drutvene jednakosti i ponaanja ljudi openito - jer ovo mijeanje se nije sasvim slagalo s njihovim poslovnim navikama, njihovom razuzdanou i njihovim pogledima o plemenskoj koristi. 240 Za njih, religija je bila lina stvar - vie pitanje stava nego ponaanja. Prema Kuranu, Bog nije pozivao ovjeka na slijepu pokornost nego se vie obraao njegovom razumu; On nije stajao po strani ovjekove sudbine nego je bio blie nego vaa ila kucavica na vratu, On nije povlaio nikakvu graninu liniju izmeu vjere i drutvenog ponaanja a, to je moda bilo najvanije, On nije poinjao s aksiomom da je ivot optereen sukobom izmeu materije i duha i da put prema Svjetlu zahtijeva oslobaanje due od okova tijela. Svaki oblik nijekanja ivota i samouguivanja strasti muenjem tijela Poslanik je osudio u izrekama kao: Asketizam nije za nas i Nema odricanja ovog svijeta u islamu. Ljudska elja da ivi ne samo da je priznata kao pozitivan, koristan instinkt nego je isto tako obdarena svjetou etike postavke. ovjek se, u stvari, ui: Ti ne samo da moe potpuno koristiti svoj ivot, nego si obavezan da tako radi. Prije trinaest stoljea jedan ovjek je ustao i rekao: Ja sam samo smrtnik; ali On koji je stvorio svemir zapovjedio mi je da vam donesem Njegovu Objavu. Da biste mogli ivjeti u skladu s planom Njegovog stvaranja, On mi je naredio da vas podsjetim na Njegovo postojanje, svemo i sveznanje i da vam pruim program ponaanja.Ako prihvatite ovo podsjeanje i ovaj program, slijedite me. Ovo je bila sutina Muhamedove poslanike misije. U ovom pogledu, islam i kranstvo, moglo bi se rei, imali su isti cilj: zastupaju meunarodnu zajednicu ljudi ujedinjenih njihovom pripadnou zajednikom idealu; meutim, dok se kranstvo zadovoljilo samo moralnim zastupanjem ovoga principa i, savjetujui svojim sljedbenicima da caru daju njegovo, ograniilo svoj univerzalni poziv na duhovnu sferu, islam je iznio pred svijet viziju politike organizacije u kojoj bi svijest o Bogu bila glavni izvor ovjekovog praktinog ponaanja i jedina osnova svih drutvenih ustanova. Zato - ispunjavajui ono to kranstvo nije ispunilo - islam je otvorio novo poglavlje u razvoju ovjeka: prvi sluaj otvorenog, ideolokog drutva, nasuprot zatvorenim, rasno ili geografski ogranienim drutvima prolosti. Poruka islama zamislila je i ostvarila u praksi civilizaciju u kojoj nije bilo nikakva mjesta za nacionalizam, nikakvih posebnih interesa, nikakve klasne podjele, nikakve crkve, nikakvog sveenstva, nikakvog nasljednog plemstva, u stvari, nikakvih nasljednih funkcija uope. Cilj je bio uspostavljanje teokratije u odnosu na Boga i demokratije izmeu ovjeka i ovjeka. Najvanije svojstvo te nove civilizacije - svojstvo koje je razlikuje od svih drugih pokreta u ljudskoj historiji - bila je injenica da je ona bila koncipirana pomou voljnog pristanka i izrasla na voljnom pristanku zainteresiranih ljudi. Ovdje drutveni progres nije bio, kao u svim drugim zajednicama i civilizacijama poznatim u historiji, rezultat pritiska i protupritiska suprotstavljenih interesa, nego sastavni dio izvornog ustava. Drugim rijeima, iskren drutveni ugovor lei u korijenu stvari; ne kao govorna fraza koju su formulirale kasnije generacije vlastodraca u obranu svojih privilegija, nego stvarni, historijski izvor islamske civilizacije. Kuran kae: Gle, Bog je kupio od vjernika njihove linosti i imovinu, nudei im raj za uzvrat... Radujte se, zato, pogodbi koju ste napravili, jer to je sjajna pobjeda. Neko vrijeme veliki mislioci islama pokuavali su odrati njegovu pravu ideologiju uzvienom i istom, ali oni koji su doli iza njih bili su manje vrijednosti i poeli su zapadati nakon dva-tri stoljea u movaru intelektualnih konvencija, prestali su da misle samostalno i zadovoljili se ponavljanjem mrtvih fraza ranijih generacija - zaboravljajui da je svako ljudsko miljenje vremenski uslovljeno, pogreno, i zato mu je potrebna stalna obnova. Prvobitna pokretaka snaga islama, tako ogromna u svom poetku, bila je dovoljna za neko vrijeme da nosi muslimansku zajednicu naroda do velikih kulturnih visina - do onog velianstvenog nivoa naunih, literarnih i umjetnikih dostignua koja historici opisuju kao zlatni vijek islama; ah u toku jo nekoliko vijekova ova pokretaka snaga se gasila usljed nedostatka duhovne hrane, i muslimanska civilizacija je sve vie stagnirala liena stvaralake moi. Ne elim rei da muslimani ne bi mogli mnogo nauiti od Zapada, naroito na polju znanosti i tehnologije. Ali, dakako, usvajanje znanstvenih pojmova i metoda u stvari nije oponaanje, a posebno ne u sluaju naroda ija vjera nareuje da trae nauku gdje god je mogu nai. Znanost nije ni istona ni zapadna, jer su sva znanstvena otkria samo karike u beskrajnom lancu intelektualnog nastojanja koje obuhvata ovjeanstvo kao cjelinu. Svaki uenjak gradi na temeljima koje su pripremili njegovi prethodnici, bili oni iz njegove vlastite nacije ili iz neke druge; ovaj proces gradnje, ispravljanja i poboljanja nastavlja se od ovjeka do ovjeka, iz vijeka u vijek, iz civilizacije u civilizaciju, tako da se ne moe nikada rei da nauna dostignua odreenog doba ili civilizacije pripadaju tome dobu ili civilizaciji. U jednom vremenu neka nacija, krepkija od drugih, u stanju je da vie doprinese opem fondu znanja, ali u dugim periodima svi s pravom uestvuju u njemu. Bilo je doba kada je civilizacija muslimana bila snanija od evropske civilizacije. Ona je prenijela Evropi brojne tehnoloke pronalaske revolucionarne prirode i jo vie od toga, same principe znanstvenog metoda na kojem je izgraena savremena znanost i civilizacija. Ipak, Dabir ibn Hajjanova fundamentalna otkria u kemiji nisu uinila kemiju arapskom znanou, niti algebra i trigonometrija mogu biti opisane kao muslimanske znanosti iako je jednu razvio El-Havarizmi, a drugu El-Battani, obojica muslimani, upravo kao to se ne moe govoriti o engleskoj teoriji gravitacije, iako je onaj ko ju je formulirao bio Englez. Sva takva dostignua su zajedniko vlasnitvo ljudske rase. Zato, ako muslimani usvoje, kao to moraju usvojiti, savremene metode u nauci i tehnologiji, oni e samo slijeditievolucioni instinkt koji tjera ljude da se koriste iskustvima drugih ljudi. Ali ako oni usvoje - a za to nema potrebe - zapadne ivotne oblike, zapadne manire i obiaje i drutvene koncepcije, oni time nee nita dobiti, jer ono to im Zapad u tom pogledu moe dati nee biti nadmonije onom to im je dala njihova vlastita kultura i na ta upuuje njihova vlastita vjera. Elzin mali sin, Ahmed, ostao je sa mnom vie od godinu dana i pratio me na mojim prvim putovanjima u unutranjosti Arabije - smion desetogodinji pratilac. Ali nakon nekog vremena morao sam se oprostiti i s njim jer me je porodica njegove majke konano uvjerila da ga treba poslati u kolu u Evropu; tada nije ostalo nita od Elze osim uspomene na nju, kamena u mekanskom groblju i tame koja se razila tek znatno kasnije, dugo nakon to sam se predao bezvremenskom zagrljaju Arabije. Elif se moze izgovoriti samo s vokalom.Kad je neko sretan, i maka mu se u manjerku posere", hvalisao se onome kome bi se smilovao i davao mu repete. "A kad je neko nesretan, i zlatnu ribicu pojede!" Ili se predstavljaj onakvim kakav jesi, ili ivi onako kakvim se predstavlja!", dao mu je savjet, koji je i ovaj starac uo od nekoga, mudrijeg i od njega samog. "Ne misli, ako si mislio - ne govori, ako si govorio - ne pii, ako si napisao - ne potpisuj, ako si potpisao - porii." ZABORAVLJENI GOVOR PROBUDJENIH

Sluajno sam u gradu susreo Asima eguljia, mada, iskreno govorei, u sluaj ne vjerujem. Ni profesorska objanjenja me u to nisu razuvjerila. Jo na studijama sam imao prilike sluati profesora koji se napinjao da nas uvjeri kako se sluaj javlja na presjeku izmeu dviju nunosti. Sjeam se i primjera. Nunost je da voz krene u toliko i toliko sati iz Beograda prema Baru. Nunost je, opet, da neki ovjek, u odreeno vrijeme, krene u pravcu pruge, a sluajnost je da ga voz pregazi na nekom mjestu u momentu prelaska preko tranica. ovjek, dakle, sluajno zaglavi na presjeku izmeu tih dviju nunosti. Sauvaj nas, Boe, gradskog fakinluka i seoske filozofije," zamiljeno zavri vadei novu cigaretu. Bilo je to vrijeme u kome su se stomak i guzica nametali kao najsuptilniji dijelovi ljudskog tijela. "Donekle si upravu, barem kad je u pitanju traenje logike u svemu. Ali, zar ti svi zakoni, koje ti nazva naunim, nisu u svojoj sutini Boijom voljom odreeni? Zar ih mi samo ne otkrivamo? Zar oni ne postoje nezavisno od nae volje? Kao da se, Boga mi, voda u kadi nije podizala prije Arhimeda, do njegovog otkria, i zar svi zakoni, otkriveni i neotkriveni, nisu stvar iste logike? Poslije otkria, naravno, ne prije. Kakvog smisla ima vjerovati da je Bog prirodi podario logiku, a nama neto to se u logiku ne da uklopiti? Da budem iskren, meni uope nije jasno zbog ega si ti takav kakav jesi." 'im ti kau', govorio bi Omer, 'da se u preduzeu uvodi deura, znaj da se predsjednik ili na itko posr'o ili mu se poveao broj leukocita. "Srbi e poludjeti, Muslimani e biti k'o pijani, a Hrvati e ih iznenaditi!" Alija kae da je Ramo pripovijedao da e se uspostaviti nekakvo primirje. Ali, nee zadugo. 'Govorio je', veli Alija, 'da e opet -doi do velikog sukoba. Tri e se vojske sukobiti na Biu. Krv e se velika proliti, a onda e doi nekakvi ljudi u bijelom, silna vojska iz pravca Neuma koja e zavesti takav red da e narodi morati ivjeti jedni pored drugih, kao vuk pored koze, a da niko nikome nita naao nee smjeti uiniti'. Ali, opet, biva, selameta nee biti sve dok Kina ne proe ispod Rima!" "A, jok, sinko! Jes' da se nije smjelo, znam, ali najvei broj ljudi i nije imao potrebe priati da nema slobode. Samo mali broj ljudi ima potrebu za slobodom, miljenjem i ta ti ja znam. Samo ljudi od pameti osjeaju da nema slobode kad je nema. Hableinama ona i ne treba, jer je oni imaju koliko im treba. Ja sam se hiljadu puta s bratom svadio oko toga. On ti je bio partija, pa bih ga ja izokola ee potklipio, a on se zanjeprcaj, pa galama, svaa. Ama, ne treba ti pitati. Pa, pita on, k'o, ta kome fali. On bi ti, onda, meni, po ko zna koji put, poeo naklapati: Te, evo, more hodat' kud hoe, popit', pojes', te mirno spavat'... Helem, po njegovoj, o'jeku ti vie nita i ne treba. A i ne treba, ako emo pravo zboriti. Veini ne treba. Kome ti sloboda govora treba, nego onima koji 60 znaju govoriti? to e sloboda miljenja ljudima koji ne misle glavom, a veina ih ne misli? Veini, mimo jela, pia i spavanja, nita vie i ne treba od tih sloboda. I, zato, velim, ako ovi budu imalo pametni, okladat e s nama koliko god hoe. Ali, nee, jer se u njima nakupilo previe mrnje, a to je, opet, naa velika srea koliko i nesrea!" "Eh, da mi je je sad stotinjak 'nakijeh k'o to je Selim bio! Ne bi nama trebalo Numanovih mieva." "Pazi ta pria!" BOSKO I RAMIZ, AHMET-AGA I VAHID, HAKIIJA I IBRAHIM, "Ja prvo pojedem kreme eera. I, im eer sie u stomak, oko njega se iskupi na stotine onih malih hajvania, bacila i bakterija, kako to zovu doktori. Dua im slatko. Skupe se na jedno mjesto, a onda ja skrenem lozu i jednim ih metkom likvidiram!" Mara mu nasula vino, hoda popio himber! dvojica dandara, preobueni u civilna odijela, otili u neko selo, u kome su nabasali na nekakvu babu. "Ima li, baba, u selu lopova?", pitat e oni nju, a baba im odgovorila: "Nema djeco, sve to je u selu bilo lopova, otilo je il' u dandare ili u filance!" Uoi rata, umalo se ne pobismo, izmeu sebe - zbog imena. Jedni prizvae ime koje nam jedino i odgovara i pristaje, jer Bonjaci jesmo, drugi skoie da ih dave. Muslimani, i nikako drukije! Tjeskobnim im se uinilo ime Bonjaci. Zasmetalo njihovoj kosmikoj misiji! Ali, kad vidjee da nee ni ovo malo zemlje ostati - e, jesmo Bonjaci! Danas bi, ini mi se, bili najrahatniji da je to manja... efendija mi je najslikovitije ispriao o tome kako su drugi preuzimali sve u svoje ruke. Neko bonjako dijete prosilo je po ariji u vrijeme stare Jugoslavije. I, ono e prii i grupi gazda koji su sjedili pred kafanom. Svi mu neto dadoe, i Bonjaci, i Srbi, kome je god priao. Svi se za dep uhvatie. Iza toga se, za malo vremena, pojavilo neko srpsko dijete. I ono se pribliilo grupi koja je sjedila. I ono je pruilo ruku... Gazda Srbin, onaj koji je samo prije koju minutu izvadio neto sitnih para i pruio ih malom Bonjaku, ustao je i udario mu amarinu. Dijete se jedva odralo na nogama... Zauene gazde upitac toga Srbina zbog ega je to uradio, a on im odgovori: "E, vi vae uite da prose, mi nae neemo!" Ali, im im se prui prilika, otii e ih jo dosta... Ja ne kaem da je to dobro, ali zapamti: ne da li Srbinu vlast, Hrvatu da se pita u kulturi, oni odoe! A ako hoemo da bude Bosne, morat emo ih zadrati. E, kako, ne znam. Ne znam ja, ne zna ni ti, ni vlast ova ne zna, a ne znamo ni ko zna." "Trebamo li mi imati svog Petra?!" "Za onog rata, Hrguani dovukli nekakav top. Okupilo ih se petnaesetak oko njega. K'o, pucat e oni na Dubrave. Ali, nisu znali rukovati topom. Taman k'o i ovaj na haiar. Kad su opalili, top povratio nazad - devetero ih izginulo. Onda e jedan izmeu preivjelih, obavijen dimom, rei: `Ja kakav li je tamo agaret, kad smo mi `vako hela!" A ta je psovanje nego prekoraivanje praga privatnosti! ta bi psovanje bilo drugo nego promocija ateizma kao javne stvari! "Najgore je", moj Ramize, "kad se voda na vrelu zamuti." Bog najbolje zna je li kaznu bolje odmah izvriti ili je ostaviti za kasnije. Kad bismo mi o tome odluivali, u svijetu bi zavladao haos. Krv bi tekla potocima. Naa kazna bi bila osvetnika. Samim tim, ne bi bila pravina. Kazna, pak, ako nije pravina, i nije kazna, nego samo novi zloin. Ko zna, moda bismo se i sami pretvorili u zloince kad bi nam Bog prepustio da mi kanjavamo. Ima li ita gore od toga kad poeli da se vaz to prije zavri, kad ti u damiji postane dosadno? Hoda je opet, po ko zna koji put, priao o opasnostima koje sa sobom nosi alkohol, naglaavajui kako je to veliki grijeh i da direktno vodi u dehenemsku vatru... Pria ono to svako zna. I, tako svaki put. Pa, da se bar jednom godinje sjeti i prie o neem drugom. Da bar jednom spomene da je i neznanje teki grijeh. Jok! Nego uvijek rakija, pa rakija, i samo rakija. Doe ovjeku, nakon takvih zastraivanja, da se napije k'o crna zemlja! Koliko sam samo rakije, kao student, salio niz grlo i, evo, vidim, kako god okreni, Dehennem mi ne gine. Opet, raunam sluajui ga, nije Bog dragi delat, pa da samo kanjava. Bog je Milostiv, ne posee samo za kaznama, nego i prata. Vratio se 'vamo, ta u ti priati, da umre. I, veli on meni: 'Ko se iz Amerike vrati s parama, znaj da je izgubio zdravlje. Ko doe zdrav, budi siguran da je do'o praznih depova'. On se vratio s parama, ali uiv'o nije. U Evropi ima puno islama bez muslimana, a u islamskim zemljama puno muslimana bez islama.