PRVA VERZIJAMeditacije o prvoj filozofijiU kojima se dokazuje Boja egzistencija i razlika izmeu ljudske due i tijela

Rene DescartesPREGLED EST SLIJEDEIH MEDITACIJAU prvoj meditaciji se izlau uzroci zbog kojih moemo sumnjati u sve stvari, naroito u materijalne. Ovakva sumnja nas oslobaa svih predrasuda i pripravlja nam najlaki put da odvojimo osjetila od samog duha; ona postie da vie ne moemo sumnjati o onim stvarima za koje poslije otkrijemo da su istinite.U drugoj meditaciji, duh koji sluei se vlastitom slobodom prepostavlja da ne egzistiraju sve one stvari u koje se moe ma i najmanje sumnjati, shvaa kako meutim nije mogue da on sam ne egzistira. Tim nainom se razlikuju stvari koje pripadaju njemu samom, tj. razumskoj prirodi (natura intellectualis), a koje pripadaju tijelu. Ovdje se slijedi poredak koji je uobiajen kod geomatera, tako da prethodno navedem sve stvari od koji zavisi traeni stavak, prije nego to o njemu zakljuim. Prvo to je potrebno da bi se spoznala besmrtnost due jeste da se obrazuje to je mogue jasniji pojam o njoj, koji je sasvim razliit od pojma tijela, to je tu i uinjeno. Zatim je potrebno i da znamo da su istinite sve one stvari koje smo jasno i odjelito razumjeli, istim onim nainom, kojim smo ih razumijeli, to se ne moe razumijeti prije etvrte meditacije; isto tako treba imati iodjelit pojam tjelesne prirode, koji se dijelom obrazuje u drugoj meditaciji, dijelom u petj i estoj, a iz toga treba zaljuiti da sve one stvari koje se jasno i odjelito poimaju kao razliite supstacije, kao to se poimaju duh i tijelo, zaista jesu supstancije koje se stvarno meusobno razlikuju; to sam zakljuio u estoj meditaciji. U istoj se isto potvruje iz toga, to ni jedno tijelo ne razumijemo drugaije negoli kao nedjeljivo, ni jedan duh ne razumijemo drugaije nego nedjeljiv jer mi ne moemo zahvatiti polovicu ni jednog duha kao to moemo i od bilo kojeg najmanjeg tijela; tako da se njihove prirode prepoznaju ne samo kao razliite, nego na neki nain i oprene. Iza raspada rijela ne dolazi propast duha, i tako se smrtnicima prua nada u besmrtnost duha; a i zbog toga to premise, iz kojih se moe zakljuiti besmrtnost duha, zavise od izlaganja cjelokupne fizike i prvo da se zna da openito sve supstancije, ili stvari koje Bog treba stvoriti da bi opstojale, po svojoj naravi su nepropadljive i ne mogu nikad prestati biti, ukoliko se ne svedu na nita tako to im isti Bog ne oduzme svoje sudjelovanje i da se upozori kako je tijelo openito uzeto supstancija, te stoga nikad ne propada. Ali ljudsko tijelo, ukoliko se razlikuje od ostalih tijela, tek je stanovit sklop stanovitih dijelova i ostalih slinih akcidencija, dok se ljudski duh ne sastoji ni od kakvih takvih akcidencija, nego je ista supstancija: iako se sve njezine akcidencije mijenjaju kao kad jedne stvari razumijeva, druge hoe, tee uti itd. ipak stoga sam duh ne izlazi drugaiji; a ljudsko tijelo pak drugaijim biva samim tim to se izmijeni lik kojeg od njegovih dijelova: pa iz svega toga slijedi da ljudsko tijelo vrlo lahko propada, dok je duh ljudski po svojoj naravi besmrtan.U treoj meditaciji dovoljno sam opirno izloio svoj glavni dokaz o Bojoj egzistenciji. Tu se nisam sluio nikakvim usporedbama posuenim od tjelesnih stvari, pa ostaju mnoge nejasnoe; kao izmeu ostalog kako da ideja bia vrhunski savrenog, koja je u nama, sadri toliko objektivne stvarnosti, da ne moe biti uzrokovana najsavrenijim uzrokom, to se tu rasvjetljava pomou usporedbe s veoma savrenim strojem, ideja kojeg je u duhu kakva umjetnika, kao to objektivna tvorevina te ideje treba imati nekakav uzrok, naime znanost toga tvorca ili nekog drugog od koga ona potjee, isto tako ideja Boga koja je u nama ne moe imati samog Boga kao uzrok.U etvrtoj se meditaciji dokazuje kako su istinite sve one stvari koje shvaamo jasno i razgovijetno, a isto se tako izlae u emu se sastoji razloh lanosti: to je potrebno znati kako radi potvrde prethodnog tako i za razumijevanje sljedeeg. (Ali tu, meutim, treba upozoriti da se nikako nisam bavio grijegom ili pogrekom, koji nastaju pri potrazi za dobrim i zlim, nego samo onim to nastaje pri prosudbi istinitog i lanog. Nisam se pozabavio ni onim to se odnosi na vjeru ili na roenje ivota, nego samo onim to se tie spekulativnih istina, spoznatih samo pomou prirodnog svjetla.)U petoj meditaciji, pored toga to se objanjava openito uzeta tjelesna narav, iznose se i novi dokazi o Bojoj egzistenciji: pri emu e se moda pojaviti neke potekoe, koje se razrjeuju poslije u odgovoru na primjedbe: a zatim se pokazuje na koji je nain istinito da i sigurnost samih geometrijskih dokaza ovisi o spoznaji Boga.U estoj meditaciji, napokon, razlikuje se razumijevanje od imaginacije; opisane su oznake razlika; pokazuje se stvarna razlika izmeu duha i tijela, a isto tako se pokazuje kako je ona s njim tako tijesno povezana, te s njim ini neko jedno; daje se i pregled svih pogreaka koje mogu potjecati od osjetila, a izlau se i naini kojima se one mogu izbjei; napokon se iznose svi razlozi iz koji se moe zakljuiti egzistecija materijalnih stvari: i to ne stoga to bih smatrao veoma korisnim dokazivati ono to oni dokazuju, naime da zaista postoji svijet, ili da ljudi imaju tijela i slino, u to nije nikad ozbiljno sumnjao nitko zdrave pameti; nego jer se razmatrajui o njima spoznaje kako oni nisu ti tako vrsti ni tako bjelodani kao to su oni pomou kojih dolazimo do spoznaje o naem duhu i Bogu; stoga to su ti najsigurniji i najbjelodaniji od svih koje moe spoznati ljudski um. U ovim Meditacijama meni je bio jedini cilj dokazati upravo to. Stoga ovdje ne razmatram razliita druga pitanja koja se zgodimice takoer dotiu.

1. MEDITACIJAO STVARIMA KOJE SE MOGU STAVITI U SUMNJUDuh liiti raznih stvari u poelima na kojima se gradilo sve ono u to se neko vjerovalo.- Osjetila ponekad varaju, a razboritost nalae da se nikad u cjelosti ne pouzdamo u one koji nas makar i jednom prevarie.Ali kako sumnjati injenice da mi upravo vidimo sebe kako sjedimo, drimo papir u ruci i imamo ogrta na sebi, sve to dolazi iz iskustva, ali ne moe se u to sumnjati.- Ali u snu nam se znalo isto to desiti da vidimo i osjeamo, ali tada smo bili obmanuti, tako da nema SIGURNOG RAZLOGA za RAZLIKOVATI SAN OD JAVE.- Vievine sna su poput naslikanih slika koje nastaju po slinosti prema istinitim stvarima. Vrste stvari koje postojesu tjelesna narav i njena protenost (extensio), takav oblik protenina (res extensas); zatim njihova koliina ili njihova veliina i broj, mjesto na kojem egzistiraju, vrijeme kojim traju i sl. Nauke koje zavise od razmatranja sloevina (res compositae) su sumnjive fizika, neodlune su. U geometriji, aritmetici koje se bave najjednostavnijim i najopenitijim stvarima ima neeg sigurnog. Spavao ja ili bdio 2+3 = 5 (2 plus 3 e uvijek davati 5) to su bjelodane istine, kao i to da kvadrat ima 4 strane, itd.U duhu je uvrena misao da postoji Bog koji moe sve i koji je stvorio mene ovakvim kakav sam, kako onda znam da On nije uinio da ne bude protene stvari (res extensas) ili barem da to ne egzistira nego to se meni ini.- Bog nije htio da se varam u najsavrenijim stvarima (kao npr. zbroj 2 i 3) jer je On u najviem smislu dobar, ali ukoliko se ne bi protivilo njegovoj dobroti, da sam stvoren takvim da se uvijek varam, onda bi bilo strano? da se ponekad varam.Potrebno je poetnu sumnju u poela stvari imati pred oima uvijek jer se neprestance ponovo vraaju uobiajene misli.-Pretpostavljam monog lukavog zloduha koj nas vara, te da su izvanjske stvari obmane snova; zamke pred mojom lakomislenosti; promatrati u sebe bez ruku, oiju, nosa, osjetila, nego da sve to imam jer krivo mislim; i ustrajat u u takvom meditiranju. Tako ne spoznajui nita istinito, ovrsnuti um koji nee vie putati lane stvari u sebe.

2. MEDITACIJAO NARAVI LJUDSKOG DUHA: DA JE ON POZNATIJI OD TIJELAOdbacujui sve u to bi se moglo posumnjati, kao da je sve lano i nastaviti dok ne spoznam togod SIGURNO, ili ako nita drugo da barem spoznam kako NITA NIJE SIGURNO. Arhimed (grki matematiar) je jednu nepominu i vrstu toku traio kako bi s mjesta posmatrao cijelu Zemlju; isto tako ja trebam pronai ono to je sigurno i neuzdrmano.- Prepostavljam da su sve stvari koje vidim lane; to lano pamenje predoava; nemam osjetila; tijelo, oblik, protenost, gibanje i mjesto su utvare.to je onda ISTINITO ?- Da nita nije SIGURNO (CERTUM) ?Meutim, postoji Bog koji mi je usadio ideje tih stvari, misli (cogitationes) da ne postoji nita razliito od stvari koje sad prosuujem. Ako ja porekoh da imam osjetila, tijelo, moda bez njih ja sam ne mogu biti ? Meutim, ako bih se uvjerio u to da nema u svijetu niega ONDA BIH JA BIO.Onaj moni i lukavi varalica ne moe postii da ne budem nita, SVE DOK MISLIM DA NETO JESAM. Ja jesam, egzistiram, duhom poimam stav, iskaz je istinit. Meutim, ne razumijem koji to JA JESAM. Ja sam OVJEK. to je ovjek? Umna ivotinja. Ja osjeam i spoznajem, a ovi postupci pripadaju DUI. ta je dua? Neto izuzetno (vatra, vjetar, eter) to proima grublje dijlove.to je tijelo? Se ono to se moe ograniiti oblikom, odrediti mjestom i tako ispuniti prostor da se iz njega iskljuuje svako drugo tijelo koje se moe opaziti pogledom, sluhom, dodirom, okusom ili njuhom. Tijelo se moe gibati na razliite naine, ne samo od sebe, nego dodirnom neega drugog. Tjelesna priroda ne moe sama sebe pokrenuti, osjeati ili misliti takve sposobnosti TIJELA NEMAJU.- Budui da tijela nema, hraniti se i hodati su izmiljotine.- Osjeati, ni toga nema bez tijela jer u snovima sam osjeao mnoge stvari da vidim, a ispostavilo se da su izmiljotine, da ih nisam ni osjeao.MISLITI: Miljenje JEST, jedino se ono od mene ne moe otrgnuti. Ja jesam, Ja egzistiram, sigurno je, onoliko dugo koliko mislim, prestanem li s miljenjem, prestajem i sa svakim BITKOM.Nuno istinito je ONO TO MISLI (res cogitans) DUH (mens) ili DUA (animus), RAZUM (intellectus) ili UM (ratio). JA SAM STVARI KOJA MISLI.Rije izmiljam (effingo), izmiljao bih kad bi zamiljao (imaginor) da sam togod, jer znamiljati (imaginari) nije nita drugo do razmatrati oblik ili sliku (imago) tjelesne stvari.Ja sam taj koji SUMNJA, razumijeva, tvrdi, nijee, hoe, nee, zamilja, osjea. Moda nijedna zamiljena STVAR NIJE ISTINTA, ali samo MO ZAMILJANJA ODISTA EGZISTIRA: dio je mog miljenja. Isto tako vrijdi i za ostale moi uma.Osjeati (sentire) Misliti (cogitare)Shvaanje (comprehensio) je razliit od imaginacije, npr. vosak mijenja svoju teksturu, oblik, okus, boju ali on ostaje vosak. Vosak prema protenosti moe primiti vie mijena nego to mogu zamisliti. Ja ne shvaam imaginacijom nego duhom. On nije spoznat osjetilima niti je zamiljen, nego je spoznati uvidom duha koji moe biti nesavren i zbrkan ili jasan i odjelit (SOLIUS MENTIS INSPECTIO).Sudimo da je vosak samo po sebi kada ga vidimo, a ne da je po boji ili oblikom, on se spoznaje i oinjim vidom, a ne samo uvidom duha, ali ono za to miljah da vidim oima shvaam sposobnou prosudbe u duhu.Ako vosak posmatram bez izvanjskih oblika, golog, ne mogu ga shvatiti bez ljudskoga duha.Doznao sam da spoznajem tijela ne osjetilima, ili sposobnou imaginacije, nego samo razumom; niti tako to ih dotiemo ili gledamo nego samo tako to ih razumijevamo jasno spoznajem da od svoga duha ne mogu spoznati nita lake i bjelodanije.

3. MEDITACIJAO BOGU, DA EGZISTIRAIako one stvari koje osjeam ili zamiljam izvan sebe moda nisu nita, ipak se ti oblici miljenja (osjeaji i zamiljanja) nalaze u meni. Istinito je sve to zahvaam veoma jasno i razgovijetno (odijelito).Da li Bog moe biti obmanjiva?Ime ideja odgovara slikama stvari kao kad misli o ovjeku, nebu, anelu ili Bogu. Druge stvari volje (voluntates) ili afekti ili sudovi. Ideje ne mogu biti lane, zamislio ja kozu, nita manje nije istinito. Nema lai u afektima, volji, htio ja neto bez obzira ta. Samo sudovi mogu biti neistiniti.Ideje se dijele na uroene, pridole, od mene samog sainjenog ili su sve one jedna od tih grupa.Zato ideje koje potjeu od stvari, izvan mene smatram slinim tim istima stvarima. Ta vanjska stvar nosi u meni slinosti.Nema sposobnosti kojoj bi vjerovao kao svjetlosti (lumen natura prirodna svjetlost). Spontani porivi koji nagone da slinost unose stvari u mene, tj. forme to nas nauava priroda.Porivi, iako razliiti od moje volje, moda je u meni neka druga sposobnost, koja nije poznata proizvoaica istih ideja. Postoje ne po sigurnom sudu, nego po slijepom porivu, stvari razliite od mene koje meni putem osjetila ili nekim drugim nainom nameu svoje ideje ili slike.One ideje koje iznose supstancije su mnogo vie sadravaju u sebi vie objektivne stvarnosti (realitas objectis) od onih to predstavljaju tek oblike (modi), ili akcidencije.Ideja pod kojom razumijevamo Boga, vjenoga, beskonanoga, sveznajuega, svemonoga, i tvorca svih stvari koje postoje izvan njega; U SEBI ima vie objektivne stvarnosti nego li one po kojima se pokazuju konane supstancije. BOG SUPSTANCIJE AKCIDENCIJA(causa effciens et totus) u sveopem i tvornom uzroku Bogu treba biti toliko koliko i u uinku istog uzroka. Uinak svoju stvarnost uzima od uzroka. A uzrok mora ima sam stvarnost da bi je dao uinku. Neto ne moe postati iz nita, a ono savrenije (u sebi sadri vie stvarnosti) ne moe postati od manje savrenog. To vrijedi i za ideje u kojima se promatra objektivna stvarnost. Ne moe u meni biti ni ideje topline ni kamena; ukoliko nisu u meni nastale po nekom uzroku u kojem je barem toliko stvarnosti koliko poimam da je ima u toplini ili kamenu. I ma koliko taj isti uzrok ne pretoio nita od svoje aktualne ili formalne stvarnosti u moju ideju, ne treba stoga misliti da je ona manje stvarna, jer takva je narav same ideje da njoj izvan nje same ne treba nikakva formalna stvarnost, osim one koju dobija od mojeg miljenja, kojega je i oblik (modus). Ako pretpostavimo da se u ideji nalazi togod to ne bijae u njezinu uzroku, onda to potjee od nita; ali ma koliko bio nesavren oblik bitka (essendi modus), kojim je stvar preko ideje objektivno u razumu, ipak nikako nije nita, niti pak stoga moe potjecati od nita.A isto tako ne trebam pretpostavljati, ako je stvarnost koju razmatram u svojim idejama tek objektivna, da ista stvarnost treba biti u uzrocima istih ideja, nego dostaje ako je i u njima objektivno. Objektivni oblik bitka pripada idejama po njhovoj prirodi, a formalni oblik bitka pripada uzrocima ideja. Ako se jedna ideja moe roditi jedna iz druga, ipak od toga ne nastaje prodressus in infinitum, nego tako treba doi tek do neke prvotne ideje, kojoj je uzrok poput arhetipa, u kojem je formalno sadrana sva ona stvarnost koja je u ideji tek objektivno. Ideje mogu odstupiti od savrenstva stvari od kojih potjeu, ali ne mogu sadravati nita vee ni savrenije.Ako je objektivna stvarnost neke od mojih ideja takva da sam siguran kako ona nije u meni ni formalno ni eminentno, niti da ja sam mogu biti uzrokom te ideje, otuda neminovno slijedi da nisam u svijetu ja sam, nego da egzistira i neka druga stvar koja je uzrok dotine ideje. Ako pak u meni nema nikakve takve ideje, onda ne znam ni kakva argumenta koji bi me uvjerio u egzistenciju bilo koje stvari razliite od mene; sve sam pomno razmotrio, i nisam mogao dosad otkriti nikakva drugog. to se tie ideja tjelesnih stvari, niega u njima nema to bi bilo takvo da ini se ne bi moglo potjecati od mene samoga; jer ako pomnije razmotrim i pojedine od njih istraim istim onim nainom kojim sam istraivao ideju voska, opaam kako je u njima vrlo malo onoga to zahvaam jasno i odjelito: naime, veliinu ili protegnutost u dubinu, irinu i dubinu, lik to potjee od ogranienja protegnutosti; poloaj to ga razliite uobliene stvari izmeu sebe zauzimaju; zatim gibnje ili promjenu tog poloaja; tima se jo mogu dodati substancija, trajanje i broj: ostale pak, kao svjetlost i boje, zvuci, vonjevi, okusi, toplina i hladnoa i ostala dodirna svojstva pomiljam tek zbrkano i nejasno tako da ne znam jesu li istinite ili lane, to jest: jesu li ideje koje imam o njima ideje stvari ili ne-stvari.Pod Boijim imenom razumijevam supstaciju to je beskonana, neovisna i vrhunski razumna, vrhunski mona i koja je stvorila kako mene sama tako i sve ostalo to egzistira, ako togod ostalo egzistira. Treba zakljuiti da zbog toga to egzistiram i u meni je stanovita ideja najsavrenijeg bia, to jest Boga, najbjelodanije se dokazuje da Bog egzistira. Tu ideju sam primio od Boga; nisam je primio osjetilima, niti mi je pridola dok je nisam oekivao; niti sam je pak izmislio, jer njoj ne mogu nita ni oduzeti ni dodati; preostaje stoga da je ona uroena isto tako kao to mi je uroena i ideja mene samoga. Iz toga da je mene stvorio Bog, veoma je vjerovatno da sam stvoren prema liku i slinosti njegovoj i da tu slinost, u kojoj je sadrana ideja Boga, mogu zahvatiti istom onom sposobnou kojom sam sebe sama zahvaam. Nemogue je da egzistiram ovakve naravi kakve sam, naime: imajui u sebi ideju Boga, a da zaiste ne egzistira i Bog.

4. MEDITACIJAO ISTINITOME I LANOMENemogue je da Bog mene obmane; jer se u obmani i prijevari otkriva nesavrenstvo, te stoga u Bogu nema obmane. Meutim, ako od Boga imam sve to je u meni i ako mi nije dao nikakvu sposobnost grijeenja, ne ini se da bih ikad mogao pogrijeiti. Sve dok samo o Bogu mislim, i sav se okereem prema Njemu, ne nailazim nikakva uzroka pogreke ili lanosti; ali, tek to se okrenem prema sebi, otkrivam da sam podloan nebrojenim pogrekama, kojima istraujui uzroka opaam da se meni ne pojavljuje samo ideja Boga, nego i ideja o nita ono to je najudaljenije od savrpenstva- negativna ideja, i tako sam nainjen kao sredina izmeu Boga i nita, ili izmeu najvieg bia i nebia. Tako da iako sam stvoren od savrenog Boga, sudjelujem u nita, ili u nebiu, manjkaju mi mnoge stvari, pa se esto varam.Pogreka ne ovisi o Bogu, nego je nedostatak (defectus); grijeim zbog toga to sposobnost prosudbe istine, koja mi je od Njega data, u meni nije beskonana.Pogreka nije isto nijakanje (negatio), nego je lienost ili nedostatak (privatio sive carentia) stanovite spoznaje koja bi trebala da je u meni o uzrocima kojih nita ne znam; i zbog toga smatram da u prirodnim stvarima nita ne vrijedi sav onaj rod uzroka koji se izvlai iz svrhe, a isto tako bez lakoumlja ne mogu ni pomisliti da se mogu istraiti svrhe Boje. Djelo Boje stvorenja treba posmatrati openito, jer ako je stvari izdvojena, initi e se nasavrenom, dok e biti najsavrenija kao dio svjetske cjeline. Ne mogu zanijekati neizmjernu Boju mo pa ne mogu zanijekati da je mnoge druge stvorio ili barem mogao stvoriti, iako sam ja htio sumnjati u sve i zasigurno spoznao da nita ne egzistira osim mene i Boga. Moje pogreke ovise o dva uzroka koja istodobno djeluju:1. Sposobnosti spoznavanja koja je u meni razum (intellectus)2. Sposobnosti izabiranja ili slobode izbora volja (voluntas)Jer samim razmom zahvaam ideje o kojima mogu donositi sud, i tako u njemu nema nikakve pogreke, iako moda egzistiraju nebrojene stvari o kojima u meni nema nikakve ideje; ipak ne mogu rei da sam njih lien ve samo negativno, da mi nedostaju. On u pojedina djela nije morao staviti sva savrenstva, pa tako ni meni nije morao dati veu mo spoznaje. Isto tako ne mogu se poaliti da od Boga nisam primio dostatno iroku i savrenu volju, ili slobodu izbora; jer doista doivljavam kako je ne sputavaju nikakve ograde. Jedino je volja ili sloboda izbora koju u sebi otkrivan toliko da ideju ni jedne druge ne mogu zamisliti veom; stoga ja po njoj razumijevam da sam stanovita slika i prilika Boja. Jer, iako je ona vea, i bez ikakve usporedbe, u Bogu nego u meni, kako iz razloga spoznaje i moi koje su uz nju vezane, i koje nju ine jaom i djelotvornijom, tako i iz razloga predmeta, jer se protee na vie stvari, ali promatrana formalno i sama po sebi, ne ini mi se veom, budui je samo u tome to isto moemo initi ili ne-initi, te ne osjeamo da nas na to nagoni neka izvanjska sila. Boanska milost ni prirodna spoznaja ne umanjuju slobodu, ve je uveavaju i osnauju. Neodlunost je najnii stupanj slobode, i znak je manjka u spoznaji; jer ako bih uvijek jasno vidio ta je dobro i istinito, nikad ne bih premiljao kako valja suditi ili to treba odabrati.Uzrok mojih pogreaka ne moe biti sila volje, koju imam od Boga, jer je sveobuhvatna i savrena u svojoj vrsti, a ne moe to biti ni sposobnost razumijevanja, jer razumijevam onako kako od Boga treba da razumijevam. Moje pogreke potjeu od toga to dok volja dosee dalje od razuma ne zadravam je u istim granicama, nego je proteem i na one stvari koje ne razumijem, a kako pri tome biva neodluna, lahko odstupa od istinitog i dobrog, te se ja tako varam i grijeim. Ta neodlunost se protee na sve stvari uope koje dostatno jasno razum ne spoznaje u isto ono doba kad volja o njima odluuje. Uvid razuma mora prethoditi odreenju volje. U toj neispravnoj upotrebi slobodnog izbora nalazi se onaj manjak od kojeg se sastoji oblik (forma) pogreke; manjak je, rei u, u samom postupku, koliko taj potjee od mene, a ne nalazi se u sposobnosti koju sam primio od Boga, niti pak u djelovanju ukoliko ono od njega ovisi. U naravi konanog razuma je da je konaan, stoga treba da budem zahvalan onomu koji mi nije nikad nita dugovao, na onome to mi je podario, a ne da mislim kako me je on liio, ili mi je uskratio, onoga ili ono to mi nije dao. Narav volje je da je ira od razuma(dalje dosee), te je nedjeljiva i takvoj se ne doputa da joj se ita oduzme.Manjku, u kojem je formalni uzrok lanosti i grijeha, ne treba nikakva Bojeg sudionitva, jer nije stvar, i pripisuje li se Bogu kao uzrok ne treba to ni nazivati manjkom (privatio), nego tek nijekanjem (negatio). Nije nesavrenstvo u Bogu zbog toga to je meni podario slobodu pristanka ili nepristanka na neke stvari, nego je nesavrenstvo u meni zbog toga to se dobro ne sluim tom slobodom i donosim sud o onim stvarima koje tono ne razumijevam.Tako treba pri donoenju sudovu volju obuzdati da se protee samo na ono to joj je jasni o razgovijetno razumom podneseno, jer svako jasno i razgovijetno poimanje nedvojbeno jeste neto (aliquid), i stoga ne moe biti od nita (a nihilo), nego mu je Bog uzronik, onaj nasavreniji koji ne moe biti laan, stoga je sud nedvojbeno istinit.

5. MEDITACIJAO ESENCIJI MATERIJALNIH STVARI I JO JEDNOM O BOJOJ EGZISTENCIJIPrije nego to istraim da li takve stvari egzistiraju izvan mene, moram razmotriti njihove ideje ukoliko su u mojoj svijesti, i vidjeti koje su od njih razgovijetne, a koje zbrkane. Tako, razgovijetno zamiljam kvantitet kolikou (quantitas), koju filozofi obino nazivaju stalnom, ili protenost tog kvantiteta ili bolje protegnue kakve stvari u duinu, irinu, dubinu; tu ubrajam razliite dijelove; pa tim dijelovima pripisujem veliine, likove, poloaj i mjesna gibanja (motus locales), a tim gibanjima opet bilo koje trajanje. Opaam one stvari koje su ve odavno bile u meni, samo to im prije nisam obratio pozornost svojeg duha.U sebi otkrivam ideje o stanovitim stvarima za koje se, premda moe rei da izvan mene nigdje ne egzistiraju, ipak ne moe rei da su nita, nisam ih ja izmislio, ve imaju svoju istinsku i nepromjenjivu narav, kao npr.: kada zamislim trout, takav lik izvan moje svijesti nigdje ne egzistira, pa ipak je posve odreena njegova narav, ili esencija ili oblik, koji je nepromjenjiv i vjean, koji ne ovisi o mojem duhu. Najsigurnije istine pripadaju likovima ili brojevima, ili ostalim stvarima u aritmetici ili geometriji ili uope istoj i apstraktnoj matematici.Ako iz toga to mogu ideju bilo koje stvari izvui iz svoje svijesti, proizilazi da sva ona svojstva za koja jasno i razgovijetno shvaam da pripadaju toj stvari njoj zaista i pripadaju, odatle se moe izvesti dokaz i o Bojoj egzistenciji. Njegovu ideju ne nalazim u sebi nita manje nego ideju bilo kojeg broja lika ili broja; i nita manje jasno i odjelito razumijevam kako njegovoj naravi pripada da uvijek egzistira, upravo kao ono to dokazujem o nekom liku ili broju pripada prirodi toga lika ili broja; iz toga izlazi da Boja egzistencija mora u meni imati barem onaj stupanj sigurnosti koji su dosad imale matematike istine.Boja egzistencija se ne moe odvojiti od Boje esencije kao to se od esencije trokuta ne moe odvojiti da je veliina njegovih triju kutova jednaka dvoma pravim, kao to se ne moe odvojiti ideja brijega od ideje doline. Moje miljenje ne namee nikakvu nunost (necessitas) stvarima; pa kao to se moe zamisliti krilati konj, iako ni jedan konj nema krila, tako moda mogu izmisliti i egzistirajueg Boga, iako nikakav Bog ne egzistira. Meutim, o Bogu se ne moe razmiljati nego kao o egzistirajuem, jer takvo moje miljenje odreuje nunost same stvari, naime Boje egzistencije ()to jest: o najsavrenijem biu bez navieg savrenstva. Poto Bog posjeduje sva savrenstva, egzistencija je jedno od njih, pa je nuno pretpostaviti egzistirajueg Boga. Zakljuti da prvo i najvie bie egzistira je ispravno, kao pto nije potrebno da zamislim bilo koji trokut, ali kad hou razmatrati pravougli lik samo s tru ugla, nuno je da mu pripiem svojstva iz kojih ispravno slijedi da sva tri njegova ugla nisu vea od dva prava ugla, iako ja to sad ne zapaam.Ne mogu smisliti ni jednu drugu stvari ijoj bi esenciji pripadala egzistencija, osim samog Boga, i drugo, ne mogurazumjeti dvojicu ili vie takvih Bogova, i jer, pretpostavivi da jedan egzistira, , jasno je da je nuno da je vjeno i otprije egzistirao i da e egzistirati u vjenosti. Od Boga zavisi sigurnost drugih stvari, bez njega bi se nikad nita ne bi moglo savreno spoznati, tj. ne bi mogao imati istinskog i sigurnog znanja (scientia) o bilo enu, nego tek nestalna i promjenljiva mnijenja (opiniones). Istinitost i geometrijskih istina kao to je ta da su tru ugla pravouglog trougla jednaka dvoma pravim, zavise od Boga. Bog jeste, od njega ovisi sve ostalo i on nije varljiv, pa su nuno istinite sve one stvari koje zahvaam jasno i razgovijetno, te prije no to Njega ne upoznah nisam mogao savreno spoznati nita ni o jednoj stvari. Sada mogu jasno i sigurno spoznati neizmjerno mnogo toga, kako o samom Bogu i drugim predmetima razuma, tako i o cijeloj tjelesnoj prirodi, koja je predmet iste matematike.

6. MEDITACIJAO EGZISTENCIJI MATERIJALNIH STVARI I O STVARNOJ RAZLICI IZMEU DUHA I TIJELAPreostaje mi jo ispitati da li egzistiraju materijalne stvari. Prvo treba istraiti razliku izmeu imaginacije i istog razumijevanja (intellectio). Potreban je svojevrstan duevni napor za zamiljanje (ad imaginandum) koji mi nije potreban za razumijevanje (ad intelligendum): te taj novi duevni napor jasno pokazuje razliku izmeu zamiljanja (imaginatio) i istog razumijevanja (intellectio).Pored te tjelesne prirode koja je predmet iste matematike, uobiavam zaista zamiljati i mnoge druge stvari kao pto su boje, zvuci, ukusi, bol i slino, ali nita tako odjelito; i budui da ja njih bolje shvaam osjetilima putem koji je pomou pamenja dolo do zamiljanja, kako bi ih pogodnije obradio, moram na isti nain postupiti i sa osjetilima te vidjeti da li se iz onog to primam onim istim oblikom svijesti koji nazivam osjeanjem (sensus), moe izvui kakav dokaz o egzistenciji tjelesnih stvari.Dva razloga za sumnju: prvo, nita od onoga to sam vjerovao da osjeam dok sam budan nije takvo da ne bih mogao pomisliti da isto osjeam i dok sanjam,; i kako za ono koje mi se ini da osjeam u snovima ne vjerujem da potjee od stvari koje su smjetene izavn mane, nisam uvidio zato bih to prije povjerovao o onome to mi se ini da osjeam dok sam budan. Drugo, kako tad nisam jo poznavao tvorca svojega bia, nisam vidio to bi prijeilo da budem po naravi tako nainjen da se varam, pa ak i u onome to mi se inilo najistinitijim.Budui da znam kako sve ono to jasno i razgovijetno razumijevam takvim od Boga moe biti kakvim ga ja razumijevam; dovoljno je to mogu jasno i razgovijetno razumijevati jednu stvar bez druge, da bih bio siguran da je jedna razliita od druge, jer barem Bog ih moe postaviti ponaosob; i nije vano kojom moi biva tako da se smatraju razliitim, te zato samo zbog toga to znam da egzistiram i to opaam da nita drugo ne pripada mojoj naravi ili esenciji nego jedino to da sam stvar koja misli ispravno zakljuujem da se moja esencija sastoji jedino u tome to sam stvar koja misli ispravno zakljuujem da se moja esencija sastoji jedino u tome to sam stvar koja misli.Ja u svojoj svijesti imam pored ideja Boga i drugih razumom spoznatljivih stvari, ideje i tjelesnih stvari. Bog mi nije dao nikakvu sposobnost da to spoznam, nego naprotiv veliku sklonost kako ideje tjelesnih stvari potjeu od tjelesnih stvari, a kako Bog nije prijevaran, tjelesne stvari egzistiraju. Moda ne ne egzistiraju kako ih ja osjetilima poimam, jer je osjetilno poimanje u mnogim sluajevima veoma pomueno i zbrkano; ali su barem u njima sve one stvari koje razumijevam jasno i razgovijetno, tj. openito uzevi, koje su predmetom iste matematike.Priroda kao raspored tvorevina kako je od Boga postavljen me ui da imam tijelo, kojem treba hrane ili pia kad osjetim glad ili e, te stoga ne trebam sumnjati da u tome ima neke istine. Priroda me preko tih osjeta boli, gladi, ei pouava da svojem tijelu nisam nazoan samo kako je brodar brodu, nego sam najprisnije povezan i gotovo pomijean tako da tvorimo jedinstven sklop. Kada se tijelo ozlijedi, ja koji sam stvar koja mislim osjeam bol a ne tek da razumijevam to, a zbrkani oblici svjesti kakvi su osjeti ei, gladi, bola su nastali od spoja i mjeavine tijela i duha. Pored toga priroda me pouava da egzistiraju i druga tijela oko mene kao to su boje, zvukovi, mirisi, okusi, toplina, tvrdoa i s pravom zakljuujem da u tim tijelima (od kojih dolaze razliiti osjetilni opaaji) postoje stanovite razliitosti (varietates) koje njima odgovaraju, iako im moda nisu sline (similes); a zbog toga to su mi neki od tih opaaja ugodni a drugi neugodni, posve je sigurno da moje tijelo (bolje reeno, cijelo moje bie, ukoliko sam sklop tijela i duha) izloeno razliitim ugodama i neugodama (commodis et incommodis).Velika razlika izmeu duha i tijela u tome je to je tijelo po svojoj naravi uvijek djeljivo, dok je duh posve nedjeljiv; jer uistinu dok njega promatram, ili sebe sama ukoliko sama stvar koja misli, ne mogu u sebi razlikovati nikakve dijelove, nego razumijevam da sam jednostavno jedna i cjelovita stvar; pa iako se ini da je s cijelim mojim tijelom sjedinjen cijeli duh, odsjee li se noga ili ruka ili koji drugi dio tijela, ne vidim da je time ita oduzeto duhu; a ne mogu se njegovim dijelovima nazvari ni sposobnost htijenja, osjeanja, razumijevanja.Svi ti dijelovi tijela ne djeluju na duh, nego samo na mozak, ili moda samo na jedan njegov mali dio, onaj u kojem je smjeten sensus communis (zajedniko osjetilo); i kako god taj dio (epifiza) bio raspoloen, on to isto i duhu prenosi, pa ma kako u meuvremenu drugaije bili raspoloeni ostali dijelovi tijela.Narav tijela je da se ne moe pokrenuti ni jedan njegov dio od strane nekog neto udaljenog dijela, a da se na isti nain ne bi mogao pokrenuti bilo kojim od dijelova to se nalaze izmeu njih, iako taj udaljeni dio ne djeluje. Kao na primjer, ako se na uetu A,B,C,D povue njegov posljednji dio D, pokrenut e se prvi dio A, kao to bi se mogao pokrenuti da se povue jedan od dijelova to su izmeu B ili C, dok posljednji dio D ostaje nepokretan. Gotovo isto tako, kad osjetim bol u nozi, taj osjet nastaje uz pomo ivaca koji se nalaze u nozi, i koji se poput uadi pruaju do mozga, i koji kad se povuku u nozi, povuku i unutranje dijelove mozga kojim pripadaj, te u njima izazivajustanovito gibanje koje je od prirode podeeno tako da u duhu izazove osjeaj bola kao da je taj u nozi.Iskustvo nam posvjedouje da su nam takvi svi osjeti kojima smo obdareni od prirode; u njima se stoga ne moe otkriti nita to ne bi svjedoilo o moi i dobroti Bojoj. Ljudska priroda, bez obzira na neizmjernu Boju dobrotu, kao spo duha i tijela, ne moe a da povremeno ne obmane. Tako zbog nekog uzroka, ne u nozi, nego u bilo kojem od dijelova nastane posve isto gibanje kao kad je ozlijeena noga, osjetit e se bol kao da je u nozi, i osjetilo e se naravno prevariti. One openitosti o sanjanju koje nisam razlikovao od bdijenja; sad primjeujem kako je golema razlika izmeu toga dvoga, u tome to moje pamenje moje snove nikad ne povezuje s ostalim postupcima ivota kao to to ini s onima koji mi se dogaaju budnome. Na temelju toga to Bog nije prijevaran, openito prozilazi da se u tima ne varam. Ali kako nuda obavljanja svakodnevnih poslova ne prua uvijek vremena za tako tono istraivanje, mora se pristati na to da je u posebnostima ljudski ivot esto podloan pogrekama i mora se priznati slabost nae prirode.

DRUGA VERZIJARENE DESCARTES MEDITACIJE O PRVOJ FILOZOFIJI U KOJIMA SE DOKAZUJE BOJA EGZISTENCIJA I RAZLIKA IZMEU LJUDSKE DUE I TIJELA Posveta najmudrijim i najsvetijim muevima, dekanu i doktorima svetog teolokog fakulteta u Parizu.Otkriva kako su mu pitanja o Bogu i ono o dui glavna od onih za koje smatra da bi ih valjalo dokazivati vie filozofijom nego teologijom. Vjernicima je lako dokazati boju egzistenciju, a s nevjernicima nije tako lako. Ono to se moe znati o Bogu ne treba razlozima traiti nigdje drugdje nego nam moe otkriti na vlastiti duh. Tvrdi da se Bog lake i sigurnije spoznaje negoli stvari ovog svijeta. On e pokuati ovdje pronai stalne tvrdnje i razloge da Bog jest i da se ljudski duh razlikuje od tijela. Za shvatiti njegove razloge, potreban je duh lien predrasuda koji se lako oslobaa pridruenih osjetila. Na svijetu nema toliko prikladnih za metafizika kao za geometrijska razmatranja. Njegov cilj je dati tako bjelodane i oite dokaze koje e moi prihvatiti apsolutno svi da vie nitko ne moe posumnjati u Boju egzistenciju te razliitost ljudske due od tijela. PROSLOV ITATELJU Najprije objanjava neke najvanije kritike na njegove prethodne tekstove nije istina da ljudski duh okrenut samom sebi ne prima sebe nikako drukije nego kao stvar to misli to je krivo tumaena izjava - > mislio je na to da on u vezi svoje esencije ne moe spoznati nita drugo osim da je stvar koja misli. Drugo postoji prigovor za to da ne mora postojati stvar koju je on zamislio a koja je savrenija od njega, ali Descartes tvrdi da zaista samo iz toga to u njemu postoji ideja stvari savrenije od njega proizlazi da i ta stvar istinski postoji. PREGLED EST SLJEDEIH MEDITACIJA PRVA MEDITACIJA izlau se uzroci zbog kojih moemo sumnjati u sve stvari, osobito u materijalne, a to je korisno jer se oslobaamo predrasuda i pripravlja nam se najlaki put da odvojimo osjetila od samog duha DRUGA MEDITACIJA tu se prelazi na fazu kada duh pretpostavlja da ne postoje sve one stvari u koje se moe i najmanje sumnjati, ali shvaa da nije mogue da i on sam ne postoji. Neki e tu oekivati razlog za besmrtnost due no on nee pisati ni o emu to ne moe dokazati. Prirode duha i tijela se shvaaju kao oprene jer duh je neto to je nedjeljivo, a tijelo dijeljivo. Ljudsko tijelo vrlo lako propada, a ljudski duh je po svojoj naravi besmrtan. TREA MEDITACIJA u dokazivnaju Boje egzistencije, nema smisla koristiti se nikakvim usporedbama koje se odnose na tjelesne stvari. Jednostavno ideja Boga, koja je u nama, ne moe ne imati samog Boga kao uzrok. ETVRTA MEDITACIJA dokazuje se kako su istinite sve one tsvari koje shvaamo jasno i odjelito, a isto tako se objanjava u emu je razlog lanosti (neistinitosti): to je potrebno znati kako radi potvrde prethodnog tako i za razumijevanje slijedeeg. PETA MEDITACIJA openito se objanjava tjelesna narav, iznose se novi dokazi o Bojoj egzistencijiESTA MEDITACIJA razlikuje se razumijevanje od imaginacije, opisane su oznake razlika, pokazuje se stvarna razlika izmeu duha i tijela, a pokazuje se i to kako je on s tijelom usko povezan te s njim ini jedno, o pogrekama do kojih se dolazi osjetilima, naini na koji se one mogu izbjei, iznose se svi razlozi za dokaz egzistencije materijalnih stvari; razlozi za dokazivanje njih ne mogu biti tako vrsti i bjelodani kao oni pomou kojih dolazimo do spoznaje o naem duhu i Bogu1. MEDITACIJA O STVARIMA KOJE SE MOGU STAVITI U SUMNJU Descartes kae kako je opazio da je ve od malena usvojio neke stvari kao istinite koje su ustvari lane, a nadogradnja na taj temelj bila je jo sumljivija. Zadnjih godina je shvatio kako mora doekati pravo vrijeme da to sve skupa preispita i postavi vrste i postojane temelje. Uhvatit e se prvo samih poela na kojima se gradilo sve ono u to je prije vjerovao. Ono to je dosad primio kao najistinitije, primio je od osjetila, a otkrio je da ona pokatkad varaju. Iako se u neke stvari moe stopostotno uzdati u njih, primjetice da je to njegovo tijelo, da su to njegove ruke itd. Koliko ga je puta znao zbuniti san koji je izgledao tako stvarno, u kojem je takoer mogao vidjeti svoje ruke, svoje stvari, uobiajeni prostor oko sebe a ipak je to bio samo san. I on je nastao po uzoru na ono stvarno kao i imaginacija bilo kojeg slikara koliko god on udnovatu stvar naslikao, npr. sirenu koja je samo sastavljena od ve postojeih detalja iz stvarnosti. Takve stvari, pomou kojih nastaju istinite i lane slike u naem miljenju su tjelesna narav uope i njezina protenost ( extensio ); takav je oblik protenina (res extensa), zatim njihova koliina, ili njihova veliina i broj, samo mjesto na kojem egzistiraju, vrijeme kojim traju i slino. Fizika, medicina, zvjezdoznanstvo i slino su prilino sumnjive discipline jer promatraju sloevine ( res compositae ), dok aritmetika, geometrija i slino bave se samo najjednostavnjim i najopenitijim stvarima. Dva i tri su uvijek 5, takva jasna istina ne moe biti lana. Sve to je i najmanje sumnjivo treba odmah odbaciti dok se ne pronae ono vrsto. Iako pokuava proistiti svoje misli, stalno ih treba imati pred oima jer cijelo vrijeme zapada pod utjecajem onih starih uobiajenih misli kojima je navikao vjerovati, iako njih sve treba preispitati. Zato e pokuati sam sebe prevariti i sve e ih smatrati lanima i izmiljenima dok vie nijedna opaka misao ne bude prijeila pravo poimanje stvari. Pretpostavit e, ne da postoji najbolji Bog i izvor istine, nego vrlo moni i lukavi zloduh koji ga sa svime to je oko njega pokuava obmanuti i zato e ustrajati u tome da nebo, zrak, boje, likovi, zvukovi, da su to sve zamke, promatrat e samog sebe kao da nema ni oiju, ni mesa ni krvi. To je vrlo teko, i lijeno mu je, najradije bi se vratio koloteini i uobiajenim svakodnevnim mislima, ali ne smije odustati.

2. MEDITACIJA O NARAVI LJUDSKOG DUHA: DA JE ON POZNATIJI OD TIJELA Zapoinje s nijekanjem svega oko sebe. to e onda biti istinito? Moda jedino to da nita nije sigruno. No tko mu je usadio sve te misli? Moda Bog? A moda i on sam je tvorac tih misli. Ali ni to ne moe biti kada je porekao i postojanje samog sebe. Obmanjiva ga vrlo uspjeno vara, no ne moe ga prevariti u jednoj vrstoj misli da on egzistira,on jest, i to nuno jest istinito. Treba dakle otkriti koji je to on koji nuno jest. Dosad je za sebe mislio da je ovjek. A to je ovjek? Ne moe rei da je umna ivotinja jer bi to kasnije zahtjevalo vrlo opirna razmiljanja.Opazio je da se hrani, koraa, osjea i spoznaje i to je pripisivao dui, a to je dua, nije ni razmiljao. Pod tijelom podrazumijeva sve to se moe ograniiti nekim oblikom, odrediti mjestom, koje se moe opaziti pogledom, dodirom, sluhom, okusom i njuhom i gibati na razliite naine dodirom neeg drugog. Moe li ustvrditi da on ima sve te nabrojene karakteristike tijela? Ne moe, zanijekao je da uope ima tijelo, pa se na to nadovezuju i karakteristike due, hranjenje, hodanje, osjeanje koje ne moe biti ako nema tijela. Jedino to ostaje je miljenje, ono se ne moe od njega otrgnuti. Prestane li sa svakim miljenjem, prestaje i sa bitkom. On je ukratko stvar to misli (res cogitans), to jest duh (mens) ili dua (animus), ili razum (intellectus) ili um (ratio).On je stvar koja misli ono to sumnja, razumijeva, tvrdi, nijee, hoe, nee, zamilja i osjea. Napokon, dolazi do dijela kada vie samom sebi ne moe zanijekati da vidi, uje, osjea toplinu. To se sve tono naziva osjeati (sentire). Kako mi spoznajemo da je neko tijelo ba to tijelo? Uzima za primjer vosak, koji jo ima okus meda, jo ima miris cvjetova, oiti su njegova boja, oblik, veliina, vrst je, hladan, udari li ga se prstom, isputa zvukima sve potrebno da ga se smatra nekim tijelom. No primakne li se ognju, nestaju ostaci okusa, isparava miris, mijenja boju, iezava oblik, veliina raste, postaje teku, vru je, ako se udari, ne isputa zvukaOstaje li to isti vosak? Nesumnjivo da. Dakle, osjeti nama ne mogu dati informaciju o tome da je to jo uvijek taj vosak, ali mi to ipak znamo da jest. Mi to moemo znati samo uvidom duha (solius mentis inspectio). On kad spoznaje da je tu vosak, spoznaje to najprije oinjim vidom, a ne samo uvidom duha. U drugom prizoru on s prozora, pod ogrtaima i klobucima vidi ljude, ali ipak sudi da su to ljudi i ne sumnja u to. Dakle ono za to je mislio da vidi oima, shvaa tek sposobnou prosudbe koja je u njegovom duhu. Ako sudi da vosak egzistira po onom to vidi, onda jo bjelodanije proizlazi da i on sam egzistira po samom tom to vidi. Ako sudi da vosak jest, po tome to ga dotie, opet proizlazi isto, da on jest. Sve s pomou ega spoznaje odjelito vosak, direktno pomae dokazivanju postojanja njegova duha. U zakljuku, jasno spoznaje da od svojeg duha ne moe spoznati nita lake i bjelodanije. 3. MEDITACIJA O BOGU, DA EGZISTIRA Na poetku ovog treeg razmatranja zakljuuje da je istinito sve to zahvaa veoma jasno i odjelito. Pa ipak, znalo se dogoditi da je mnoge stvari primao kao posve sigurne i oigledne, za koje je poslije otkrio da su sumnjive. Kakve su to stvari onda? Naravno, nebo, zemlja, zvijezde i sve ostalo to se zahvaa osjetilima. U njegovom su duhu zaista bile ideje ili misli takvih stvari. No, to izgleda nije bilo zbog snage njegovog zahvaanja. Prije je spominjao nekakvog boga obmanjivaa. Postoji li uope Bog? Treba istraiti da li Bog jest i ako on jest, moe li biti obmanjiva. Odluuje podijeliti svoje misli u dva reda, istraiti u kojima se nalazi istina ili la. Jedne stvari se nazivaju voljama (voluntates) ili afektima, a druge sudovima (judicia).U samoj volji ili afektima ne treba se bojati nikakve lai, jer kakve opake stvari on poelio ili pak one kojih nikad nema, nije neistinito da ih eli. Kod sudova mora paziti da se ne prevari. Glavna pogreka u njegovim sudovima moe biti u tome da su ideje koje su u njemu sline ili sukladne stvarima koje su izvan njega. Od tih ideja, jedne su uroene (kao kad razumijeva to je istina, toje miljenje), druge pridole (ako slua buku, osjea vatru, gleda sunce), tree od samog sebe sainjene (ako sam izmilja sirene, hipogrife i slino). Ideje koje potjeu od stvari koje egzistiraju izvan nas esto se pojavljuju protiv nae volje, ne ovise o naoj volji, npr. Osjeamo toplinu od vatre koja je neka stvar razliita od nas (i kraj nas je) i ne moemo to ne osjeati. Koliko te ideje ne ovisile o naoj volji, ne mora ipak proizlaziti da one potjeu od stvari koje su izvan nas. Moda je u nama i neka druga sposobnost, proizvoaica tih idejaO suncu imamo razliite ideje jedna je dobivena pomou osjetila, i po njoj mislimo da je sunce veoma malo, a druga se temelji na astronomskim razlozima prema kojima znamo da je sunce nekoliko puta vee od zemlje. Objektivni oblik bitka pripada idejama po samoj njihovoj prirodi,a formalni oblik bitka pripada uzrocima ideja, barem prvih i glavnih, po njihovoj prirodi. Moda se jedna ideja raa iz druge, ali to ne ide do u nedogled, nego tako treba doi do neke prvotne ideje, kojoj je uzrok poput arhetipa, u kojem je formalno sadrana sva ona stvarnost koja je u ideji tek objektivno. No ako je objektivna stvarnost neke od njegovih ideja takva da ona nije u njemu ni formalno ni eminentno, niti da on moe biti uzrokom te ideje, onda slijedi da nije u svijetu on sam, nego da egzistira i neka druga stvar koja je uzrok dotine ideje. Dakle postoje neke ideje koje su samo njegove a to su jedna koja predstavlja Boga, neke stvari tjelesne i neive, neke anele, jedne ivotinje i drugi ljudi njemu slini. Ideje koje ima o ljudima, ivotinjama i anelima je mogao lako proizvesti od znanja koja ima o sebi samom, tjelesnim stvarima i Bogu. to se tie spoznavanje ideja tjelesnih stvari, u njima je sve takvo da bi moglo poticati od nas samih. Tijela imaju niz razliitih karakteristika koje su zapravo ne-stvari, malo jasne i odreene, kao npr. pitanje je li hladoa manjak topline ili toplina lienost hladnoe.Takvim idejama smo zaista tvorci mi sami jer one su tu jer neto manjka naoj naravi koja nije posve savrena. Sve stvari od kojih se sastoje ideje tjelesnih stvari: protenost, oblik, poloaj, gibanje, formalno u nama nisu sadrane, jer nismo nita drugo nego tek stvar koja misli, stvar to misli, stanovit oblik supstancije, a mi samo smo supstancija. Preostaje jo ideja Boga za kou treba zakljuiti ima li u njoj to god a da nije poteklo od nas samih. Pod Bojim imenom Descartes podrazumijeva posebnu supstanciju koja je beskonana, neovisna i vrhunski razumna, vrhunski mona, koja je stvorila njega i sve ostalo to egzistira. U njemu je ideja supstancije jer je i sam supstancija, ali je konaan, a on ima ideju beskonane supstancije, te ona mora potjecati od supstancije koja je istinski beskonana. Descartes zakljuuje da nam je uroenija i prirodnija spoznaja, tj. predodba o Bogu nego o nama samima. Jer kako moemo drukije imati miljenje da nismo savreni i potpuni nego ako nemamo ideju o nekom savrenom biu zbog kojeg spoznajemo svoje nedostatke? Dakle ako imamo ideju neeg takvog jasnog i odjelitog, ideju beskonanog iako smo mi konani i ne moemo do kraja shvatiti to to znalu beskonano, to nam ne smeta da shvatimo da ono savreno to moemo zamisliti da se nalazi u Bogu, da ideja koju o njemu imamo bude najistinitija, najjasnija i najodjelitija od svih koje su u nama. Uvia da se njegova spoznaja polako poveava pa zato ona ne bi dotakla beskonanost Boga? Objanjava da je to nemogue jer koliko god se spoznaja poveala, uvijek e imati mjesta za jo irenja jer nikad nee biti potpuna, a Bog oduvijek ima svu beskonanost jer se njoj vie ne moe nita dodati. Istraivanje o egzistenciji Boga nastavlja propitivanjem po kome on jest? Po sebi samom, po roditeljima, ili bilo emu drugom manje savrenom od Boga?Kada bi bio po sebi samom, dao bi samom sebi sva savrenstva, uinio bi se Bogom. Takoer, ivei zakljuuje da je prolog trenutka postojao a idueg nije moraotako da oito postoji neka sila koja ga odrava na ivotu. Smatra da ista ta sila utjee i na stvaranje nove stvari i na odravanje. Stvaranje od odravanja se razlikuje u razumu i to je oito po prirodnoj svjetlosti..( to je pojam koji stalno spominje, to mu je valjda neto kao po logici)Dakle, ne bavi se pitanje to ga je jednom proizvelo, nego to ga to dri na ivotu. U Bogu moraju biti sadrane sve ideje savrenstava. On mora postojati sam po sebi, a ne po nekom drugom, jer kad bi bio po nekom drugom, onda bi se taj drugi opet morao istraiti dok se opet ne bi dolo do Boga tako da to ne moe ii u nedogled. Jedno od glavnih savrenstava za koje razmije da su u Bogu su jedinstvo, jednostavnost ili nerazdvojivost svega onog to je u Bogu. Kojim je nainom primio ideju od Boga? To nije bilo osjetilno, nije ju izmislioIdeja Boga je njemu uroena kao to mu je uroena ideja sebe samog.

4. MEDITACIJA O ISTINITOME I LANOME Njemu je nekako lake spoznavati ljudski duh od bilo koje tjelesne stvari, zamiljajui ga kao stvar to misli, to nije protegnuta u duinu, irinu i dubinu, niti ima bilo to drugo od tijela. ini mu se da e moi doi do motrenja istinskog Boga kojem su skrivene sve mudrosti i spoznaje o svim stvarima. Nemogue je da Bog nas obmane. Obmana je znak nesavrenstva, svjedoi o zloi i slabosti. Zakljuuje da je u nama sposobnost prosudbe i budui da nas Bog ne obmanjuje, nije nam je dao da bi njome ikada mogli pogrijeiti ukoliko se njome ispravno sluimo. Kad je tako, da nam je prosudba dana od Boga, ini se da mi nikada ne bismo smjeli pogrijeiti. Ali, to se dogaa samo dok smo okrenuti Bogu. Postoji i njegov kontrast, nebie, i kad se okrenemo njemu, tada grijeimo. Mi smo stvoreni kao sredina izmeu Boga i nebia. Bog nam nije dao mogunost grijeenja, to je samo nedostatak jer mogunost prosudbe u nama nije beskonana. Mnoge stvari koje postoje, ne razumijemo zato postoje. Bog je beskonaan, neshvatljiv pa je iz tog razumljivo da postoji itav niz uzroka sadranih u Bogu, a nama neshvatljivih da bismo mogli znati mnoge stvari. Zakljuuje da vrijednost stvari treba promatrati kroz ukupnost svih stvari jer svaki dio ima smisla i savren je tek u cjelini svega to je Bog stvorio. Pogreke ovise od dva uzroka koja istodobno djeluju: razuma i volje . Volju nam je dao zaista bezgraninu slobodnu, dok je npr. za sposobnost razumijevanja osjea da je dosta ograniena. Neodlunost je najnii stupanj slobode i znak je manjka u spoznaji.Budui da su i volja i razum dati od Boga, nemogue je da je neto od tog nesavreno i da je ba to uzrok grijeenja. Pogreke nastaju zbog toga to naa volja esto prelazi na podruja koja ne razumije, pri tome je i neodluna pa lako odstupa od istinitog i dobrog. Neodlunost se odnosi ne samo na one stvari koje se uope ne mogu jasno spoznati nego i na one koje se ne mogu dovoljno spoznati. Dakle, uvijek kad postoji sumnja, tu je i neodlunost.Uvid razuma mora uvijek predhoditi odreenju volje. Nikada ne treba razmiljati da nam Bog nije dao dovoljnu mo razumijevanja, treba biti zahvalan to nam je dao to, a ne da mislimo da nas je neeg liio. Nema se razloga aliti ni to nam je volja ira od razuma, to je ira, to ve zahvalnost duguje njezinom davatelju. Ne treba misliti da nam Bog nije dao dovoljnu mo razmijevanja, ona je dana od njega i stoga je dobra onakva kakva jest. Treba se kloniti toga da donosimo sudove o tome o emu nemamo jasne spoznaje, volja se treba protezati samo na ono to joj je jasno.

5. MEDITACIJA O ESENCIJI MATERIJALNIH STVARI I JO JEDNOM O BOJOJ EGZISTENCIJIVano je raspraviti moe li se otkriti to sigurno u materijalnim stvarima. Ono o emu jasno zna i to moe jasno zamisliti je kolikoa, protenost, dijelovi, veliina, likovi, poloaj, mjesna gibanja.Descartes kae da on u sebi otkriva i neke ideje stvari koje ne moraju egzistirati nigdje izvan njega ali on opet ima jasnu ideju o njima, o njima moe promiljati, govoriti o svojstvima te stvari, kao to je npr. trokut. Moda mu je spoznaja o trokutu dola putem osjetila jer je nebrojeno puta oko sebe vidio stvari trokutastog oblika. Istinite su sve stvari koje se jasno spoznaju. Nemogue je zamiljati Bou esencije od egzistencije, tj. neprihvatljivo je misliti Boga (kao najsavrenije bie) kojem manjka neko savrenstvo (egzistencija). No, samo to on moe zamisliti egzistirajueg Boga, to ne znai i da on postoji, jer nikakvo postojanje takvih stvari ne ovisi o njegovim mislima. Njegovo miljenje odreuje nunost same stvari: nije mu slobodno misliti o Bogu bez egzistecije (tj. o najsavrenijem biu bez najvieg savrenstva) kao to mu je slobodno misliti npr. konja s krilima ili bez njih. Golema je razlika izmeu lanih pretpostavki i istinskih ideja koje su mu uroene, a od kojih je prva i glavna ideja Boga. Shvaa kako ta ideja nije neto izmiljeno, ovisno o njegovu miljenju, nego je slika istinske i nepromjenjive naravi on ne moe zamisliti nijednu drugu stvar kojoj automatski pripada i esencija i egzistencija, osim samog Boga niti moe razumijeti vie takvih Bogova.Budui da nam je savreni Bog dao mogunost da stvari shvaamo jasno i odjelito i da te koje shvaamo tako uzimamo kao istinite, mi se ne moemo varati u naoj spoznaji dok tako donosimo zakljuke. Ako uzmemo da je neto istinito iz nekih drugih razloga, nekih koji se temelje na klimavim postavkama, koji su manje pouzdani, mi se najee varamo.

6. MEDITACIJA O EGZISTENCIJI MATERIJALNIH STVARI I O STVARNOJ RAZLICI IZMEU DUHA I TIJELA Odluuje najprije istraiti razliku izmeu imaginacije i istog razumijevanja. Mi moemo razmiljati o trokutu i razumijeti da je to lik omeen trima stranicama a moemo ga i zamisliti, njegov oblik, njegove tri stranice. Za zamiljanje je potrebno unutarnje duhovno oko, odreen duevni napor na se takav lik predoi u mislima. Tako on za tisuokutnik moe razumijeti da ima 1000 kuteva ali mu je jako teko zamisliti takav zbrkan lik. Duh se dok razumijeva okree sebi smaome te promatra neku od ideja koje su u njemu, a kad zamilja, okree se tijelu i u njemu promatra neto to je u skladu ili s idejom koju je sam smislio ili primio osjetilno.On isto tako moe zamiljati i okuse, boje, zvuke, bol, ali nita tako odjelito i jasno. Najprije od svega je osjetio da ima tijelo i njegove dijelove kojima moe osjeati uope i to osjeati ugodu ili bol. Kad god je pokuavao neto zamisliti, a da prethodno to nije osjetio osjetilima, to zamiljanje nije bilo tako ivo nego kad bi neto primio osjetilima. Zbog ega osjea glad pa zna da mora uzeti hranu, zbog kojeg bola osjea tugu, ini mu se da je nauio od prirode.Poslije mu se uzdrmavala vjera u osjetila stvari koje su se izdaleka inile nekakvima, kad bi se pribliio, bile bi drukije, kipovi na vrhu tornjeva izgledali su mali iako su velikiNe treba naprosto prihvaati sve to dolazi od osjetila, ali ne treba ni u sve sumnjati. On zbog jasnog i odjelitog razumijevanja danog od Boga moe razumijeti da stvari bivaju razliite, ak i kada jedna stoji sama za sebe. On u sebi vidi ove posebne oblike miljenja: zamiljanje i osjeanje. Bez njih on moe sebe cijelog jasno i odjelito razumijeti, ali ne i obrnuto, one ne mogu biti bez razumske supstancije u kojoj bi se nalazile. Prepoznaje i druge sposobnosti koje ne mogu postojati bez neke tjelesne supstancije koja bi ih sadravala. Tjelesne stvari egzistiraju. Ne egzistiraju tono onako kako ih se poima osjetilima jer je osjetilno poimanje esto vrlo zbrkano i pomueno, ali one koje se shvaaju jasno i odjelito moemo uzeti kao da zaista postoje, i predmetom su iste matematike. to se tie ostalih tjelesnih stvari koje su nejasnije razumljive (kao svjetlost, boja, slika), koliko god bile sumnjive, Bog je takav da nas nije stvorio da u naim mislima ima neka lanoa, za koju nam usput nije i dao sposobnost da tu lanou ispravimo. Pod prirodom shvaa samog Boga, a sebe shvaa kao sklop svega onoga to mu je dato od Boga. Priroda nas ui da imamo tijelo koje osjea bol, kojem treba hrane i pia kad osjea glad, pa ne treba sumnjati da u njemu ima neke isitne. Priroda nas takoer ui tomu, kako osjeamo glad, bol, e itd., da smo s tijelom najvre povezani i inimo jedinstven sklop. Kad se tijelo ozlijedi, ne osjeamo zbog tog bol, nego tu ozlijedu primamo istim razumom, osjeti koje osjeamo su zbrkani oblici svijesti nastali zbog povezanosti i mjeavine duha i tijela. Oko nas postoje razliita tijela od kojih takoer primamo razliite osjetilne opaaje, koji mogu biti ugodni i neugodni i sudimo po tome koja od tih tijela treba izbjegavati, a kojih se treba drati. Postoje i neke stvari za koje, iako se ini da ih je nauio od prirode, zapravo ih je poprimio od posebne navike nesmotrena rasuivanja. to znai kad kae da ga emu ui priroda? Piroda se uzima u uem smislu, kao skup svega onoga to mu je nod Boga dano, i tu su mnoge stvari koje pripadaju samo duhu i stvari koje su od Boga dane kao sklop duha i tijela. Kada znamo da nam neto nanosi bol, to nije samo zbog osjetilnih opaaja, mi smo o tome promislili i razumom, to znai da smo duhom spoznali istinu, a ne sklopom duha i tijela. Ponekad u ugodama koje elimo, stoji i neka teta, kao to bi u jelu stajao otrov, ali to naa priroda ne pozna to znai da i ta priroda nije sveznajua, nama kao ogranienim stvorovima pripada samo priroda ograniena savrenstva. U drugom pravom znaenju, pod prirodom razumijeva neto to se zaista nalazi u stvarima i stoga sadrava neku istinu. Velika je razlika izmeu duha i tijela po tome to je tijelo uvijek djeljivo na dijelove, a duh nije jer uvijek isti duh eli, , hoe, osjea, razmilja itd. Kad bi tijelu odsjekli nogu, to ne bi nita oduzelo duhu. Svi djelovi tijela ne djeluju neposredno na duh, nego samo na mozak u kojem se nalazi epifiza koja zatim duhu prenosi raspoloenja tih dijelova. Narav tijela je takoer takva da se ni jedan njegov dio ne moe pokrenuti, od strane nekog neto udaljenog dijela, a da se na isti nain ne bi mogao pokrenuti bilo kojim od dijelova to se nalaze izmeu njih, iako taj udaljeni dio ne djeluje. Gibanja koja se odvijaju u mozgu duhu uvijek prenose informaciju o tome kako treba neto uiniti za odravanje ovjekova zdravlja. Tako da,kad npr. ivci do mozga iz noge prenesu impuls boli, duh zna da treba uiniti neto da otkloni uzrok te boli. Kao i kad je ovjek edan, taj se osjeaj duhu prenosi da bi otklonio osjeaj ei jer je nama pie potrebno za odravanje zdravlja. Zakljuuje da ne moe pomijeati budno stanje i sanjannje jer nikada mu nee pasti na pamet da realne dogaaje iz svakodnevnog budnog stanja povezuje s onim to se dogaa u snovima. Npr. ako se netko samo odjedanput pojavi niotkud i odmah iezne, tada e smatrati da je to utvara, neto nestvarno jer takve se stvari dogaaju samo u snovima.

TREAVERZIJARen DescartesMEDITACIJE O PRVOJ FILOZOFIJIPrva meditacija: o stvarima o kojima se moe dvojitiOpazio sam tomu je ve nekoliko godina kako sam u svojoj prvoj dobi bi primio mnoge lane pod istinite stvari i koliko su dvojbene one koje sam poslije na te iste nadogradio, te da se stoga treba jednom u ivotu sve to preokrenuti, pa poeti iznova od prvih osnova, elim li u znanostima utemeljiti togod vrsto i postojano* (str. 32.) um nalae da pristanak pritom treba uskratiti nita manje onim [mnijenjima (opinioni)] to su nedovoljno pouzdana i nedvojbena nego onima to su oito lana; budem li naao kakav god razlog za dvojbu u bilo kojem od njih dostajat e to da ih sasvim odbacim. (str. 34.) jasno uviam da se nikakvim znacima ne moe razlikovati java od sna... (str. 36.) Pretpostavit u stoga ne najboljega Boga, izvora istine, nego nekakva zloduha (genius malignus) koji je u najveoj mjeri moan, koji je uloio sve svoje umijee u to da mene prevari: mislit u kako nebo, uzduh, zemlja, boje, likovi, zvukovi i sve ostale izvanjske stvari nisu nita drugo nego obmane snova, zamke koje je postavio mojoj lakovjernosti: promatrat u samog sebe kao da nemam ruku, ni oiju, ni mesa, ni krvi, niti kakva osjetila, nego da sve to imama jer krivo mislim: ustrajat u tvrdoglavo u takvom razmiljanju pa ako ve u mojoj moi ne bude spoznati togod istinito barem u ovrsnula uma sauvati u sebi ono to imam, ne prihvaajui lane stvari te mi nee nita moi nametnuti onaj obmanjiva, pa ma koliko bio moan i lukav. Ali takva zadaa je naporna a neka me lijenost vraa u svakodnevnu ivotnu koloteinu. Nego kao kakav suanj koji se u snovima hrani zamiljenom slobodom; pa i kad osjeti poslije da sanja boji se probuditi, te se uljuljkava ugodnim tlapnjama: tako se i sam od sebe preputam starim mislima i bojim se probuditi, iz straha da me naporno bdijenje ne samo ne izvede na kakvu svjetlost, nego jo uvali meu neprozirne tmine nastalih tekoa. (str. 44.) Druga meditacija: o naravi ljudskog duha; da je on poznatiji od tijelaJueranjom meditacijom baen sam u takve dvojbe da ih vie ne mogu zaboraviti a ne vidim ni naina na koji bi se mogle razrijeiti, nego kao da sam odjednom baen u duboki vir, toliko sam osupnut, pa niti mogu nogom dno dosei niti pak isplivati na povrinu. Ipak u ponovno pokuati onim istim putem kojim sam se juer bio zaputio... i nastavit u tako sve dok ne spoznam togod sigurno ili barem da spoznam zasigurno da nita nije sigurno. (str. 46.) Pretpostavljam stoga da su lane sve stvari koje vidim; vjerujem kako nikad nije postojalo nita od onih stvari koje predoava laljivo pamenje; nemam nikakvih osjetila; tijelo, oblik, protenost, gibanje i mjesto tek su utvare. to e onda biti istinito? Moda jedino to da nita nije sigurno. (str. 46.) Ne postoji li kakav Bog ili da ga nazovem bilo kojim drugim imenom koji mi je usadio te misli? Ali zato da tako mislim kad bih moda i sam mogao biti njihovim tvorcem? Nisam li dakle barem ja sm neto? Ali ve zanijekah da imam ikakva osjetila, ikakvo tijelo; a ipak oklijevam; ali kamo odatle? (str. 46.) Ali postoji neki obmanjiva, veoma moan i lukav, koji me uvijek umjeno vara. Samo, bez ikakve dvojbe, ako me i vara, ja jesam; pa neka vara koliko moe nikad nee postii da ne budem nita sve dok sam ja svjestan** (cogito) da neto jesam. Stoga, poto se o svemu dobro promislilo, moe se rei kako ovaj iskaz: ja jesam, ja postojim, koliko god ga puta izrekao ili duhom poimao, nuno jest istinit. (str. 48.) Ovdje iznalazim, svijest (cogitatio) je to, ona se jedina ne moe od mene odcijepiti; ja jesam, ja postojim, to je sigurno. No kako dugo? Samo tako dugo dok sam svjestan (cogito); moglo bi naime moda biti da prestanem li sasvim s tim svjesnim-biti (cogito), smjesta tad prestajem i biti. Ne tvrdim sada nita osim ono to je nuno istinito; ja sam stoga ukratko neto svjesno (res cogitans), to jest duh, ili dua, ili razum, ili um to su nazivi kojih mi znaenje ne bijae poznato ranije. Ja sam dakle neto istinito i doista postojee; ali kakvo neto? Rekoh, svjesno (cogitans). (str. 52.) Ali ipak, to sam ja? Neto svjesno (res cogitans). to je to? Naravno: ono to dvoji, razumijeva, tvrdi, nijee, hoe, nee, te zamilja i osjea. (str. 54.) to se razlikuje od moje svijesti (cogitatio)? to se moe nazvati odvojenim od mene samoga? Jer da sam ja taj koji dvojim, koji razumijevam, koji hou toliko je oito da nema nieg drugog ime bi se bjelodanije objasnilo. Ali ja sam zaista i onaj koji zamiljam; pa iako moda kao to ve pretpostavih ni jedna zamiljevina nije istinita, ipak sama mo zamiljanja doista postoji i dio je moje svijesti (cogitatio). Isto tako ja sam onaj koji osjeam ili onaj koji osjetilima prima tjelesnine: naime svjetlost vidim, ujem buku, osjeam toplinu. Ali i te stvari da su lane, jer zapravo sanjam. No izvjesno se vidi da vidim, da ujem, da se zagrijavam...a to strogo uzeto nije nita drugo do biti-svjestan (cogito). (str. 56.) Trea meditacija: o Bogu, da opstojiSad u zatvoriti oi, zaepit u ui, odvratit u sva svoja osjetila, ak u i sve slike tjelesnih stvari izbrisati iz svoje svijesti (cogito); ili u ih barem jer se to jedva moe postii smatrati ispraznim i lanim, te u se obratiti sebi samom i nastojati razmotrivi pomnije upoznati bolje sama sebe i vie se pribliiti sebi. Ja sam neto svjesno (res cogitans) to jest: neto to dvoji, tvrdi, nijee, malo stvari razumije, mnoge ne poznaje, koja hoe, nee, koja zamilja i osjea; kao to sam ve prije primijetio, iako one stvari koje osjeam ili zamiljam izvan sebe moda nisu nita, ipak se ti oblici svijesti (kako nazivam i osjeaje i zamiljaje) samo utoliko ukoliko su oblici svijesti (cogitandi modi) siguran sam, nalaze u meni. (str. 66.) Pa ipak, primio sam prije mnoge stvari kao posve sigurne i oigledne, za koje sam poslije otkrio da su dvojbene: naravno, zemlja, nebo, zvijezde i sve ostale koje prihvatih svojim osjetilima. (str. 68.) Ali postoji i drugi nain da se istrai postoje li izvan mene neke stvari o kojima su zamisli u meni. Uistinu, ukoliko su te iste zamisli tek oblici svijesti (cogitandi modi), ne razaznajem meu njima nikakve nejednakosti i ini se da sve potjeu od mene na isti nain; ali ukoliko jedna predstavlja jednu, a druga drugu stvar, oito je da se one veoma razlikuju meusobno. (str. 78.) Odakle moe uinak uzeti svoju stvarnost ako ne od uzroka? A kako da je uzrok njemu dadne, ako je sam ne bi imao? Odatle pak slijedi ne samo da neto ne moe postati iz nita, nego i da ono to je savrenije (to u sebi sadri vie stvarnosti) ne moe postati od onog to je manje savreno. A to nije oigledno istinito primjera radi tek za nekakav kamen koji ne moe sad poeti postojati ukoliko se ne proizvede od neega se nalazi sve ono od ega se sastoji kamen; nego ne moe u meni biti zamisli kamena ukoliko nije nastala po nekom uzroku u kojem je barem toliko stvarnosti koliko poimam da je ima u kamenu. (str. 82.) Ali to da iz toga zakljuim? Ako je predmetna stvarnost neke od mojih zamisli takva da sam siguran da ja sam ne mogu biti uzrokom te zamisli, otud neminovno slijedi da nisam u svijetu ja sam, nego da postoji i neka druga stvar koja je uzrok dotine zamisli. Ako pak u meni nema nikakve takve zamisli, onda ne znam nikakva dokaza koji bi me uvjerio u opstojnost bilo koje stvari razliite od mene; sve sam pomno promotrio i nisam mogao dosad otkriti nikakva drugog. (str. 82.) *** [Pokazuje se da sve zamisli koje ima stvari ive i neive, anele, ivotinje, druge ljude njemu sline moe izvesti iz zamisli sebe samoga i zamisli o neemu protenom (res extensa). No jedna preostaje.] Preostaje tako jedina zamisao Boga, o kojoj treba razmotriti ima li u njoj togod to nije moglo potei od mene samog. Pod imenom Bog podrazumijevam stanovito bie (substantia) koje je beskonano, neovisno i vrhunski umno, vrhunski mono i koje je stvorilo kako mene sama, tako i sve ostalo to postoji, ako togod ostalo postoji. Budui sam sm konaan, u meni ne bi bilo zamisli beskonanog bia (substantia) da ona ne potjee od nekog drugog bia (substantia) koje je istinski beskonano. A ne trebam misliti kako shvaam beskonano tek nijekanjem konanoga, kao to shvaam mirovanje i tamu nijekanjem gibanja i svjetlosti; naprotiv oito razumijem da je vie stvarnosti u tome beskonanom nego li u konanom, pa je stoga u meni nekako prvotnija predodba o beskonanom nego o konanom, to jest o Bogu nego o meni samom. Jer, kojim bi drugim nainom razumio da dvojim, da elim, to jest: da mi togod manjka i da nisam sasvim savren, da u meni ne postoji nikakva zamisao savrenijeg bia, iz usporedbe s kojom spoznajem svoje nedostatke? (str.88.)*** Ne smeta ni to ja ne shvaam beskonano ili pak to se u Bogu nalaze druge nebrojene stvari koje nikako ne mogu shvatiti niti moda na bilo koji i nain dohvatiti svijeu (cogito); u samoj je naravi beskonanoga da ga ja koji sam konaan ne mogu shvatiti. (str. 90.) Ali moda sam ja neto vie nego to sam razumijevam i sva ona savrenstva koja pripisujem Bogu su moda kao mogunost u meni, iako se jo nisu izluila ili ozbiljila. Ve doivljavam kako moja spoznaja pomalo raste; i ne vidim to prijei da tako sve vie i vie raste do beskonanosti...; napokon niti to zato mogunost za ista savrenstva, ako je ta mogunost u meni, ne bi dostajala da proizvede zamisao o njima.Samo, niti jedno od toga ne moe biti. Premda se moja spoznaja uvijek sve vie i vie poveava, ipak uviam da ona stoga nikad nee postati zbiljski (actu) beskonana, jer nikad nee otii tako daleko da ne bude sposobna za jo vei porast; Boga pak smatram toliko zbiljski (actu) beskonanim da se njegovu savrenstvu ne moe nita dodati.A doista u svemu tome nema niega to se pomnoj pozornosti ne bi oitovalo naravnom svjetlou; ali nad sam manje pozoran i kad slike osjetilnih stvari zaslijepe otrinu duha, onda se tako lako ne sjeam zato zamisao bia savrenijeg od mene nuno potjee od nekog bia koje je zaista savrenije.Naime, po kome ja jesam? Da sam po sebi samome niti bih dvojio, niti bih elio, niti bi mi uope bilo to manjkalo; dao bih sebi sva ona savrenstva od kojih je u meni neka zamisao, i tako bih sam bio Bog. (str. 94.) Budui da se cijelo vrijeme ivota moe razdijeliti na nebrojene dijelove, od kojih pojedini nikako ne ovise od drugih, iz toga to ja maloprije bijah, ne proizlazi kako i sad trebam biti, ukoliko me kakav uzrok kao iznova ne stvara u ovom trenutku, to jest odrava. (str. 94.) Moda zaista to bie nije Bog, pa su me proizveli ili roditelji ili pak kakvi drugi uzroci manje savreni od Boga? Samo, kao to ve prije rekoh, oigledno je da u uzroku treba biti najmanje toliko stvarnosti koliko je u uinku; i stoga, kako sam neto svjesno (res cogitans) i u sebi imam nekakvu zamisao Boga, kakav god se uzrok mene pripisao, i on e biti neto svjesno, i mora imati zamisao savrenstva koju ja pripisujem Bogu. (str. 96.) O tom se uzroku moe opet pitati postoji li po sebi ili po neem drugom. Postoji li po sebi, iz reenog je jasno da je on sam Bog Ako je po neem drugom treba opet i o tome istraiti sve dok se tako ne doe do posljednjeg uzroka koji e biti Bog.A dostatno je jasno kako ovdje ne moe biti napredovanja u beskonanost, osobito stoga to se ne bavim uzrokom koji me neko bio proizveo nego onim to me odrava u sadanjem vremenu. (str. 98.) to se pak roditelja tie, ne samo da me oni zaista ne odravaju, nego me nikakvim nainom i ne proizvedoe koliko sam neto svjesno (res cogitans)...(str. 98.)etvrta meditacija: o istinitome i lanomeI zaista imam mnogo odjelitiju ideju ljudskog duha, ukoliko je neto svjesno (res cogitans), neto to nije protegnuto u duinu, irinu i dubinu, niti ima ita drugo od tijela, od ideje neke tjelesne stvari. I kako razmatram da dvojim, da sam stvar nepotpuna i zavisna, objavljuje mi se jasna i odjelita zamisao bia nezavisnog i potpunog, to jest Boga. I po tome zakljuujem da Bog opstoji i da o njemu ovisi cijela moja opstojnost svakog pojedinanog trena, pa tako vjerujem da se ljudskim duhom ne moe spoznati nita bjelodanije ni pouzdanije.Najprije spoznajem da je nemogue da on mene obmane: jer u svakoj obmani ili prijevari otkriva se neko nesavrenstvo. I koliko god se moglo initi kako je obmanjivanje znak otroumlja ili moi, nema nikakve sumnje da htjeti obmanuti svjedoi ili o zloi ili o slabosti te stoga u Bogu nema obmane.Uviam zatim kako je u meni stanovita sposobnost prosudbe koju sam upravo kao i sve ostalo to je u meni primio od Boga; i budui da me on ne eli obmanuti, takvu mi zaista nije dao da bih njome ikad mogao pogrijeiti, sve dok se njome pravo sluim. (str 104.) I sve dotle dok sam samo Boga svjestan (de Deo tantum cogito) i sav se okreem prema njemu, ne nalazim nikakva uzroka pogreke ili lanosti; ali tek to se okrenem prema sebi otkrivam kako sam podloan nebrojenim pogrekama. Istraujui njihov uzrok nalazim da mi se ne pojavljuje samo ideja Boga, ili bia koje je najsavrenije, koja je realna i pozitivna, nego, da tako kaem, i ideja o nita, ili o onome to je najudaljenije od nekog savrenstva, to jest stanovita nijena (negativna) ideja; i tako sam nekako nainjen kao sredina izmeu Boga i nita, ili izmeu najvieg bia i nebia. Tako da ukoliko sam stvoren od najvieg bia nema u meni niega po emu bih se varao ili grijeio, ali ipak, ukoliko sudjelujem u nita, ili u nebiu, to jest: ukoliko nisam samo najvie bie, manjkaju mi mnoge stvari, pa onda nije ni udo to se varam. (str. 106.) Nema dvojbe da me je Bog mogao stvoriti takvim da nikad ne pogrijeim; niti pak ima dvojbe u tome da uvijek kani ono to je najbolje: je li stoga bolje da se varam ili da se ne varam? (str. 108.)Nema u meni nijedne druge stvari koja bi bila tako savrena ili velika a da ne bih mogao zamisliti da moe biti jo savrenija i jo vea. () Jedina je volja ili sloboda izbora ona koju u sebi otkrivam tolikom da zamisao nijedne druge ne mogu niti zamisliti veom budui je ona samo u tome to jedno te isto moemo initi ili ne initi (to jest potvrivati ili nijekati, slijediti ili izbjegavati) te ne osjeamo da nas na to nagoni bilo koja izvanjska sila. A nije potrebno niti to da se zanosim da obje strane kako bih bio slobodan, nego naprotiv: to se vie drim jedne (bilo zbog toga to u njoj bjelodano razumijem razlog istine i dobrote, bilo zbog toga to je Bog tako ugodio mojim najdubljim mislima) to je slobodnije izabirem. Jer doista, ni boanska milost ni naravna spoznaja ne umanjuju slobodu, nego je dapae uveavaju i osnauju. Dok je ravnodunost koju doivljavam kad me nikakav razlog ne nagoni na jednu stranu vie nego na drugu najnii stupanj slobode i nije znak nikakve njene savrenosti nego tek manjka u spoznaji i stanovite negativnosti. Jer ako bih uvijek vidio to je dobro i istinito nikad ne bih premiljao kako valja suditi i to valja izabrati; pa tako, koliko god bio slobodan ipak ne bih mogao biti ravnoduan. (str. 112.) Odakle onda potjeu moje pogreke? Naravno, jedino od tuda to dok volja see dalje od razumijevanja ne zadravam je u istim granicama nego je proteem i na one stvari koje ne razumijem. A kako pri tome biva ravnoduna, lako odstupa od istinitog i dobrog, te se tako varam i grijeim. (str. 114.) Dapae, ta se ravnodunost ne protee samo na stvari o kojima razum nita jasno ne spoznaje, nego uope na sve koje ne spoznaje dostatno jasno u isto ono doba kad volja o njima odluuje. ()Ako pak dostatno jasno i odjelito ne uviam to jest istinito, oito je da ispravno postupam ako se usteem donijeti kakav sud. U neispravnoj upotrebi slobode izbora nalazi se ona lienost od koje se sastoji forma pogreke: lienost je u samom djelovanju, koliko ono potjee od mene. ()Isto tako nemam nikakva razloga aliti se to mi Bog nije dao veu mo razumijevanja ili to mi nije dao veu naravnu svijetlost nego to mi je dao jer je u naravi konanog razuma da mnoge stvari ne razumije, i jer je u naravi stvorenog razuma da bude konaan. Nego trebam biti zahvalan onomu koji mi nije nikad nita dugovao na onome to mi je podario, a ne da mislim da me je on ega liio, ili mi je uskratio neto to mi nije dao. (str. 118.) I zaista nita drugo ne moe biti uzrok pogreke i lanosti nego ono to objasnih. Jer kad god pri prosudbi volju tako obuzdavam da se ona pretee samo na ono to joj je jasno i odjelito razumom podneseno, naprosto ne mogu pogrijeiti jer svako jasno i odjelito poimanje nedvojbeno jest neto pa stoga ne moe biti od nita. Pa mu je nuno uzronik Bog, Bog kaem onaj najsavreniji koji ne moe biti laan; stoga je sud nedvojbeno istinit. I nisam danas samo nauio ega mi se valja uvati da nikad ne pogrijeim, nego istodobno i to mi je initi da postignem istinu. I do nje u zaista doi ako se dostatno drim samo onoga to savreno razumijevam, a susteem se onih stvari koje poimam zamreno i nejasno. Na to u ubudue brino paziti. (str. 122.) Peta meditacija: o biti tvarnina; i jo jednom o Bojoj opstojnostiU sebi otkrivam nebrojene zamisli o stanovitim stvarima za koje se premda moda izvan mene nigdje ne opstoje ipak ne moe rei da su nita: ipak ih je nisam izmislio nego one imaju svoje istinske i nepromjenjive naravi. Kao kad na primjer zamislim trokut, onda moda takav lik izvan moje svijesti nigdje na svijetu ne postoji, niti je postojao, pa ipak posve je odreena njegova narav, ili bit (essentia), ili oblik, koji je nepromjenjiv i vjean, i koji ne ovisi o mojem duhu; kao to proizlazi iz toga da se mogu dokazati razliita svojstva dotinog trokuta (str. 126.) Svi su ti likovi zaista istiniti, kad ih jasno spoznajem, te su stoga neto, a ne jednostavno nita. Bjelodano je naime sve ono to je istinito jest neto; a ve sam dostatno dokazao kako su istinite sve one stvari koje jasno spoznajem. (str. 128.) esta meditacija: o opstojnosti tvarnina i stvarnoj razlici izmeu duha i tijelaJasno opaam kako mi je potreban svojevrstan poseban duevni napor za zamiljanje koji mi nije potreban za razumijevanje: pa taj duevni napor jasno pokazuje razliku izmeu zamiljanja i istog razumijevanja (differentiam inter imaginationem et intellectionem puram). Pri tome primjeujem kako ta snaga zamiljanja koja je u meni - utoliko u koliko se razlikuje pod moi razumijevanja nije nuna za moju bit (essentia), tj. za bit mojeg duha. Jer sve i da nje nemam nedvojbeno bih ostao isti onaj koji sam sad. Iz toga ini se slijedi kako ona ovisi od neega to je razliito od mene. Tako da se taj nain svijesti (modus cogitandi) razlikuje od istog razumijevanja utoliko to se duh dok razumijeva nekako okree prema sebi samome i promatra neku od zamisli koje su u njemu. A kad zamilja okree se tijelu i u njemu promatra neto to je ili u skladu sa zamisli koju je sam smislio ili primio osjetilno. () Zakljuujem iz toga kako tijelo vjerojatno postoji, ali samo vjerojatno. I koliko god pomno istraio ipak ne vidim kako bi se iz te odjelite zamisli tjelesne naravi mogao izvesti ikakav dokaz po kojem bi se nuno zakljuilo da neko tijelo postoji. (str. 144.) Ne mislim kako treba naprosto prihvaati sve to dolazi od osjetila; ali ne treba ni o svemu dvojiti. (str. 152.) I jer mi [je Bog dao] veliku sklonost da vjerujem kako one [zamisli] potjeu od tjelesnina, ne vidim kojim bi se nainom moglo razumjeti da on nije varljiv, ako bi one potjecale od nekog drugog izvora a ne od tjelesnina. Stoga: tjelesnine opstoje. Moda one sve i ne opstoje tono onako kako ih ja osjetilima poimam, jer je osjetilno poimanje u mnogim sluajevima veoma pomueno i zbrkano; ali su barem u njima sve one stvari koje razumijevam jasno i odjelito (clare et distincte), tj. openito uzevi, koje su predmetom iste matematike. (str. 156.) **** Primjeujem kako je velika razlika izmeu duha i tijela u tome to je tijelo po svojoj naravi uvijek djeljivo, dok je duh posve nedjeljiv. Je uistinu dok sebe sama promatram ukoliko sam neto svjesno (res cogitans) ne mogu u sebi razlikovati nikakve dijelove, nego razumijevam da sam jednostavno neto jedno i cjelovito. Pa mada mi se ini da je s cijelim mojim tijelom sjedinjen cijeli duh, odsjee li se noga ili ruka ili koji drugi dio tijela, ne vidim da je time ita oduzeto duh. A ne mogu se njegovim dijelovima nazvati ni sposobnost htjenja, osjeanja, razumijevanja i sl., jer uvijek je jedan te isti duh koji hoe, koji osjea, koji razumijeva. Nasuprot tome, ne mogu zamisliti ni jednu tjelesninu ili proteninu koju u svome razmiljanju ne bih mogao lako razdijeliti na dijelove, te je stoga i razumijevam kao djeljivu. I to bi jedino dostajalo da me poui kako je duh od tijela posve razliit, kad to isto ne bih i od drugdje dostatno znao. (str. 170.) *Iz Edmund Husserl, Kartezijanske meditacije: Svaki poetnik filozofije poznaje udnovati misaoni tok Meditacija. Oprisutnimo sebi njenu ideju vodilju. Njen cilj je jedna potpuna reforma filozofije u znanost iz apsolutnog utemeljenja. A to za Descartesa ukljuuje odgovarajuu reformu za sve znanosti. Jer one su po njemu nesamostalni lanci jedne univerzalne znanosti, a to je filozofija. Samo u njihovu sistematinu jedinstvu mogu one postati prave znanosti. Kako su one pak historijski nastale, to im nedostaje ova autentinost (Echtheit) skroz provedenog i posljednjeg utemeljenja iz apsolutnih uvida uvida iza kojih se vie ne moe zai. Potrebna je stoga jedna radikalno nova izgradnja koja bi zadovoljila ideju filozofije kao univerzalnog jedinstva znanosti u jedinstvu takvog racionalnog utemeljenja. (CM1)Ovaj zahtjev za novom izgradnjom iskazuje se kod Descartesa u jednoj subjektivno upravljenoj filozofiji. U dva znaajna stupnja izvodi se ovaj obrat. Najprije: svatko tko ozbiljno hoe biti filozof mora se ''jednom u ivotu'' povui ka sebi samom i pokuati u sebi prevrat svih njemu dotada vaeih znanosti te ponovnu njihovu izgradnju. Filozofija mudrost (sagesse) jest sasvim osobna stvar onoga koji filozofira. Ona treba postajati kao njegova mudrost, kao njegovo samosteeno, univerzalno napredujue znanje, za koje on moe od poetka i na svakome koraku poloiti rauna iz svojih apsolutnih uvida. Ukoliko sam donio odluku da ivim ususret tom cilju, dakle odluku koja me jedino moe dovesti do filozofskog postajanja, time sam odabrao poetak apsolutnog siromatva spoznaje. to je oigledno u tom poetku najpree jest osvjetenje, kako da naem metodu koja bi mogla dovesti do pravog znanja. Kartezijanske meditacije ne ele dakle biti samo privatna stvar Descartesa, a kamoli tek dopadljiva knjievna forma za jedan prikaz prvih filozofijskih utemeljenja. One naprotiv ocrtavaju prauzor (Urbild)nunih meditacija svakog zapoinjueg filozofa, iz kojih jedino moe izrasti jedna filozofija. (CM1) Mi dakle zapoinjemo nanovo, svatko za sebe i u sebi, s odlukom radikalno zapoinjuih filozofa, da prije svega stavimo van igre sva dosad vaea uvjerenja, a po tom takoer i sve nae znanosti. (CM3) ** Iz Damir Barbari, Ren DescartesDa se uveno Descartesovo cogito ne smije bez daljnjega naprosto prevesti s ''mislim'', zadravajui pritom to ''miljenje'' u nekoj prosjenoj neodreenosti predodbe, oito je ve iz Descartesova teksta osmog odjeljka druge meditacije, gdje je cogito izrijekom pokazano kao ono zajedniko i objedinjujue za prividno tako razliite duhovne djelatnosti kao to su dvojenje, razumijevanje, potvrivanje, nijekanje, htijenje, nehtjenje, uobraavanje i zamjeivanje. I u jednom pismu nepoznatom primatelju iz oujka 1638. ustvruje Descartes da rije cogitatio uzima za sve djelatnosti due, na taj nain da su cogitationes ne samo razmatranja i oitovanja volje, nego i same djelatnosti gledanja, sluanja, odluivanja za jedan pokret radije nego za drugi itd. tovie, nee se ustruavati ni stava da to tako shvaeno ''miljenje'' tonije kazano ''samosvijest'', no dakako bitno dinamiki i djelatno shvaena ini samu unutranju narav due, te stoga u njoj nikad ne prestaje. U pismu pateru Gibieufu od 19. sijenja 1642. veli: ''Razlog iz kojeg vjerujem da dua uvijek misli isti je onaj koji me ini vjerovati da svjetlo uvijek svijetli, pa i ako nema nikakvih oiju koje ga vide, da je toplina uvijek topla, pa i ako se nitko na njoj ne grije, da tijelo, odnosno protegnuta supstancija uvijek posjeduje protegu, i sasvim openito, da ono to sainjava narav neke stvari uvijek jest u njoj, dok god postoji. Tako da bi mi, kae li se da dua prestaje misliti, lake bilo povjerovati da prestaje postojati nego shvatiti da je bez misli.'' esto je opet cogitatio, trudei se to bolje sebi i drugima pribliiti smisao i znaenje toga to pod tim sam shvaa, nazivao i ''refleksijom''. Tako primjerice u jednom pismu Arnauldu od 29. srpnja 1648. kae: ''[]kad pak odrasli neto zamjeuje, ujedno zamjeuje i to da je zamijetio; ovaj drugi opaaj nazivam refleksijom te ga odnosim samo na razum, premda je zamjedbi tako pripojen da bivaju ujedno i ne izgledaju kao da se mogu uzajamno odvojiti.'' Po rijei samoj, cogito je sloeno od co i agito. Agito je opet iterativ od ago i znai neprestano, bolje reeno stalno iznova na neto nagoniti ili k neemu tjerati. Ta upravljenost spram neega odreenog upravo je ono bitno u izrazu agito: goniti na, tjerati k Rijeca co (cum, ) kazuje pak neku skupljenost, sabranost, vezanost uz neto i upuenost neemu. Cogito, to navodno ''mislim'' znai zapravo neku sabranost u upravljenosti na neto odreeno. A upravo se u tome, izgleda, oituje bit onoga to inae nazivamo samosvijeu. Uostalom, u Naelima filozofije i sam Descartes kae: ''Pod imenom kogitacije razumijem sve ono to se s nama zbiva dok smo svjesni, ukoliko je u nama svijest o tome.'' (str. 77.)*** Iz Walter Schulz, Bog novovjekovne metafizikeZato, tako se ipak na ovoj toki mora pitati, Descartes ne zavrava ovdje svoje Meditacije? Nije li ovdje naen fundamentum inconcussum na kojem se jednoznano moe utemeljiti sva sigurnost znanja? Descartes si to pitanje postavlja. On pita posve izriit: mogu li ja kao svjesno bie, koje odolijeva svakoj dvojbi, koje svoju slobodu potvruje u mogunosti iskljuenja svakog bia, ukljuujui Boga, zbilja utemeljiti svijet i znanje o njemu? Nije li, zapitajmo sami sebe, veoma vjerojatno da ono ja, koje u sebi nosi snagu da dvojenjem dovede svijet do uruenja i to uruenje izdri mora imati snagu i za izgradnju novoga svijeta? Ali na to pitanje Descartes odgovara nijeno. I to se nijekanje izvodi kao dokaz da res cogitans mora sebi pretpostaviti Boga. Descartes opet zapoinje sasvim svjesno ateistiki. () To ishodite, naelno formulirano glasi: ja sm u svojoj moi mogu biti izvorom svih ideja koje moj vlastiti bitak ne nadmauju snagom i sadrajem bitka. Descartes stoga izjavljuje tjerajui svoj solipsistiki ateizam do vrhunca: sve ideje unutarsvjetskog bia mogu ja sam utemeljiti svojim vlastitim bitkom. Nije nuno da ima prirodnih stvari meni nasuprot, drugih ljudi unaokolo mene, jer je opstanak tih ideja u mojoj svijesti objanjiv i svediv na mene i moju mo. Na toj se toki do koje Descartes svjesno vodi zbiva veliki preokret. Descartes kazuje sebi: u meni je ipak, osim ideja prirodnih stvari i ideje drugih ljudi, takoer ideja Boga, te se pita: to mnim zapravo pod tom idejom? Odgovor je: pod idejom Boga razumijem bie koje je beskonano, svemono i sveznajue. I sad izjavljuje sasvim jednoznano: tu ideju ne mogu ja svojom vlastitom moi omoguiti i garantirati. Kao razlog nemogunosti utemeljenja ideje Boga iz mojega vlastitog bitka navodi Descartes ljudsku nesavrenost. Ja sam bie koje ima elje, dakle sam bie nedostatka; ja sam bie koje se vara, dakle sam bie koje ne posjeduje u sebi apsolutnu istinu; i prije svega, ja sam bie koje dvoji, dakle sam bie koje nije u sebi apsolutno savreno. Jednom rijeju moja mi se konanost pokazuje sa svih strana. Dakle ne mogu ja, res cogitans, biti stvarnim temeljem ideje beskonanog. () Ovdje stojimo na odluujuoj toki i vano je pojmiti jedinstvenu bit moi i nemoi misleeg ovjeka. Res cogitans dvojei stavlja sve u pitanje, ona navodi dvojbu i na sebe samu, te iskuava da ona sebi samoj kao dvojeoj odolijeva. Sigurnost one res cogitans nije dakle ba nita drugo do mogunost dvojenja! I upravo se u tome pokazuje konanost mislee samosvijesti. Bie koje se kao dvojee u svojoj dvojbi i putem nje osvjedouje o svome bitku, jest uope bie kojemu je stalo do osiguranja, koje sebi svoju sigurnost tek mora dokazati.A upravo je ta sigurnost dana samo u momentu dvojenja i samo za taj moment dvojenja. On kae: ''Budui da se cijelo vrijeme ivota moe razdijeliti na nebrojene dijelove, od kojih pojedini nikako ne ovise od drugih, iz toga to ja maloprije bijah, ne proizlazi kako i sad trebam biti, ukoliko me kakav uzrok kao iznova ne stvara u ovom trenutku, to jest odrava.'' Descartes ispituje je li u sebi svjestan neke takve sile, te to nijee. U tome se pokazuje ovisnost ovjekova, jer, objanjava on, kad bih bio beskonaan, tad bih zacijelo mogao sam sebe odrati.U suprotnosti spram mene stoji ideja Boga. Bogu uope ne potrebuje to da se u dvojbi i putem nje svaki put iznova u trenutku osvjedouje o svom bitku. Bog ne treba sebi svoj bitak uope dokazivati jer je on sam u njegovoj moi. Upravo je dakle dvojba ta koja mi dokazuje moju konanost, te mi daje da tu konanost spoznam u otklonu od ideje beskonane savrenost, to je kao ideju sa sobom nosim a da je ipak ne mogu stvarno ozbiljiti. () Ovdje vlada neko najunutranjije jedinstvo: Boja beskonanost i konanost ovjeka pripadaju zajedno, jer samo je onaj ovjek koji svoju konanost spoznaje preko ideje Boga prisiljen iznad sebe staviti Boga, kao drugo sebe sama. Samo u pogledu na moju vlastitu, meni samom u miljenju dokazanu konanost, moe Bog, kao beskonana savrenost, za mene kao misleeg biti nekom smislenom zbiljom. Bog nije nikakav puki pojam, nego je mjera, stavljena s unutranjom nunou naspram mene i nad mene, na kojoj ja sebe spoznajem kao konanog. Samo u pogledu na tog Boga mogu ja svoju konanost prihvatiti i izdrati, jer taj me Bog u svojoj apsolutnoj svemoi preputa meni samom. (str. 30. i dalje) **** Iz Claus-Artur Scheier, Oprotaj spekulativnog uma''iskaz: ja jesam, ja postojim, koliko god ga puta izrekao ili duhom poimao, nuno jest istinit'' u toj je prvoj spoznaji ''jasnoa i razgovijetnost'' suvina. Jasnoa i razgovijetnost nemaju snagu prisile ondje gdje ne moe biti da bi ono to svijest uvia moglo biti lano. Mo iskrivljujueg i izopaujueg davanja, genius malignus, ovdje oito ne moe nita zbog proturjeja u suprostnosti. No i samo ovdje! Jer nunost se ne prenosi na onaj sud koji odreuje metodiko napredovanje os te prve spoznaje a koji bi glasio: ''Neto to ja nisam, razliito od mene, egzistira.'' () Jer moguim ostaje i drugi sud: ''Ono protegnuto ne egzistira, nego se jedino predoava ako dano.'' Utvrivanje onoga to se samo jasno i razgovijetno uvia ne slijedi iz nemogunosti istine onoga to proturjei samom sebi. Ono nije nuno, nego tek svrsishodno (utilis). Pri toj svrsishodnosti svijest bi se trebala umiriti; a to bi i mogla da joj je uope do svrsishodnosti. No budui da je jednom iskusila istinu koja se zbog svoje nunosti ne moe uzdrmati, ona je uznemirena zbog izostanka te nunosti. Prva spoznaja imala je znaajke jasnoe i razgovijetnosti; ali ona je bila vie nego jasna i razgovijetna: bila je nuna. No u tome se takoer pokazalo i da jasnoa i razgovijetnost nisu jamci istine. Dvojba, dakle, iz iskustva neega nuno istinitog pita s obzirom na izostanak te nunosti u pukoj izvjesnosti protegnutoga: ''Je li Bog, i, ako jest, moe li biti varalica? Ako se to naime ne zna ini mi se da ne mogu nikad biti potpuno izvjestan u pogledu bilo koje stvari.'' (str. 9. i dalje)

26