Rani Spisi i Duhovni Darovi

8/8/2019 Rani Spisi i Duhovni Darovi

1/263

1

Ellen G. WhiteRANI SPISI


2/263

Rani spisi 2

NakladnikZNACI VREMENA

Ova se knjiga smije umnoavati, djelomino ili u cijelosti, samo uz pisano doputenje nakladnika

Copyright by Ellen G. White Publications

IzvornikEARLY WRITINGS

Ellen G. White

Urednik Josip Perii

Prijevod

Hinko Pleko Lektura

Marijan Malai

KorekturaLjiljana idara

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakGrafiki zavod Hrvatske

Zagreb, 2007.


3/263


4/263

Rani spisi 4

Ako nije drukije naznaeno, svi su biblijski tekstovi

navedeni iz prijevoda Kranske sadanjosti. Brojke na marginama knjige ukazujuna brojeve stranica izvornika.

CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu

pod brojem 623701ISBN 978-953-183-132-1


5/263

5

(5)

Predgovor

U ova vremena s takvim promjenama rijetko se doga a

da za nekom knjigom i nakon stoljea i pol vlada sve veapotranja i da ona dobije mjesto u suvremenoj literaturi uzostale knjige koje obra uju aktualne probleme. A upravo tomoe se rei za Rane spise ( Early Writings ) Ellen G. White.Tijekom niza godina objavljeno je mnogo izdanja. 1

Ova mala knjiga s pravom nosi naslov Rani spisi jer jeponovljeno izdanje prvih triju knjiga Kranska iskustvai vi enja E. G. White (Christian Experience and Views of

Mrs. E. G. White ), prvi put tiskane 1851; Dodatak iskustvimai vi enjima ( A Supplement to Experience and Views ), izdane1854. i Duhovni darovi (Spiritual Gifts ), svezak 1, koja sepojavila 1858.

Velika i trajna popularnost Ranih spisa moe se pripisati

neprolaznoj elji za posjedovanjem i prouavanjem informa-tivnih i ohrabrujuih poruka koje je Crkva dobila zahvaljujuiprorokom daru.

Drugo izdanje ove teme izilo je 1882. u dvije male knjige Iskustva i vi enja i Nadopuna u prvoj, a Duhovni darovi u drugoj. to se tie nadopune prvom od ovih izvornih djelai nekih malih urednikih promjena uinjenih u to vrijeme,u predgovoru nakladnika itamo:

Biljeke u kojima se nalaze datumi i objanjenja, te nado-puna u kojoj nalazimo dva vrlo zanimljiva sna koji su spome-nuti ali ne i izneseni u izvornoj knjizi, doprinijet e vrijed-nosti ovog izdanja. Osim ovih dodataka, u ovom izdanju izvor-no djelo nije mijenjano, osim pokoje zamjene arhaine rijeisuvremenom ili promjene u konstrukciji reenice kako bi

1 Djelo smo na hrvatski jezik preveli s petog amerikog izdanja (1963.).

III

IV


6/263

Rani spisi 6se bolje izrazila misao, a iz prvobitnog djela nije nita izo-stavljeno. Nije postojala ni primisao da bi se promijenila bilokoja misao ili prikaz izvornog djela, a verbalne promjene iz-

vrene su znanjem same spisateljice i s njezinim punim odo-brenjem.

Ove dvije knjige ponovno su izdane kao jedna 1882. podnaslovom Rani spisi . Godine 1906. ponovno je sloen tiskarskislog za tree ameriko izdanje koje je iroko rasprostranjenos obzirom na stalnu potranju. Paginacija stranica tog izda-nja postalo je standardno za sve radove pa je ulo i u izdanjekazala spisa Ellen White.

etvrto izdanje Ranih spisa objavljeno je 1945. Nakonetrdeset godina tiskanja bilo je potrebno napraviti novi slog.Kod slaganja sloga sadraj je prenesen stranicu po stranicuiz prethodnog izdanja. Uveden je suvremeni pravopis i inter-punkcija, a u novom predgovoru ukratko je opisana povijestove knjige.

U petom izdanju amerikog izvornika nalazimo povijesniprolog, dodan kako bi se itatelj upoznao s vremenom i okol-nostima u kojima su nastali pojedini dijelovi knjige, kao inekoliko dodanih biljeki koje objanjavaju ne sasvim razum-ljive izraze i situacije iz doba pisanja knjige. Nikakva promje-na nije izvrena ni u tekstu Ellen White niti u oznaavanjubroja stranica iz etvrtog, prethodnog izdanja pa je u skla-

du s Indeksom spisa Ellen White .U Iskustvima i pogledima nalazimo prvu biografsku ski-cu Ellen White u kojoj je ukratko opisano njezino iskustvou adventnom pokretu od 1840. do 1844. Zatim slijedi nizranijih vi enja, od kojih su mnoga prvi put tiskana u oblikuletka ili kao lanak u asopisu.

Dodatak objanjava odre ene izraze u ranijem izdanjukoji su pogreno shvaeni ili konstruirani i upuuje dodat-ni savjet Crkvi. Njegovom objavljivanju prethodila je za go-dinu dana prva broura s naslovom Svjedoanstva za crkvu .

Duhovni darovi , sv. 1, prvi objavljeni izvjetaj o dugo-trajnom sukobu izme u Krista i Njegovih an ela te Sotonei njegovih an ela, cijenjen je zbog slikovitog jezika i njego-

ve jezgrovitosti, dodirujui pritom samo znaajnije toke. Ugodinama koje su slijedile, ovaj kratak opis sukoba uvelike je proiren u etiri sveska Duha prorotva (The Spirit of

V


7/263

7 Prophecy ), objavljenih 1870.1874. Nakon iroke distribu-cije, ovaj etverodijelni komplet nadomjestio je vrlo poznatii puno itani niz Velika borba u kojem je ovaj izvjetaj iznesenu jo podrobnijem obliku, kako je Elleni White bio prikazanu mnogim otkrivenjima. Premda su Patrijarsi i proroci , Izra-elski proroci i kraljevi , Isusov ivot , Djela apostolska i Ve-lika borba opsenije knjige koje iznose opirno doga aje u

vezi s ovim sukobom, ovdje prikazan prvobitni izvjetaj ukratkom, jasnom, jednostavnom obliku bit e zajedno s Isku-

stvima i vi enjima uvijek posebno traen.

Odbor za Ostavtinu spisa Ellen G. WhiteWashington, D.C., 1963.

Predgovor prvom izdanju Iskustava i vi enjaSvi smo svjesni da mnogi iskreni traitelji istine i biblij-

ske svetosti imaju predrasude prema vi enjima. Dva su ve-lika uzroka stvorila ovu predrasudu. Prvi je to je fanatizam,praen lanim vi enjima i postupcima, postojao manje-viesvuda. To je navelo mnoge vjernike da iskreno sumnjaju u

sve to je slino tome. Drugo, pojava mesmerizma i onogato se obino naziva tajanstvenim kucanjem, savreno jesmiljena da prevari i izazove nevjerovanje prema darovimai djelovanju Bojeg Duha.

Ali Bog je nepromjenjiv. Njegovo djelovanje preko Moj-sija pred faraonom bilo je savreno, bez obzira na to to je

Janesu i Jambresu bilo doputeno da ine uda Sotoninomsilom, koja su bila slina udima to ih je Mojsije uinio.Krivotvorine su se pojavile i u vrijeme apostola, ali su sedarovi Duha oitovali u Kristovim sljedbenicima. Nije Bojanamjera da svoj narod u ovo vrijeme prepusti gotovo neobuz-danoj prijevari bez darova i oitovanja svojeg Duha.

Namjera je krivotvorine da oponaa postojeu stvarnost.

Zbog toga je sadanje oitovanje duha zablude dokaz da sesam Bog oituje svojoj djeci silom Svetoga Duha i da e Onslavno ispuniti svoju rije.

Predgovor

VI


8/263

Rani spisi 8U posljednje u vrijeme veli Gospodin izliti od

svoga Duha na svako ljudsko bie, te e proricati vai sino- vi i vae keri; vai e mladii imati vi enja, a vai starcisne. (Dj 2,17; usp. Jl 3,1)

to se mesmerizma tie, mi smo ga uvijek smatrali opa-snim pa zbog toga nismo imali posla s njim. Nikad nismo

vidjeli osobu u mesmeristikom snu i nemamo pojma o toj vrsti iskustva.

James WhiteSaratoga Springs, N.Y.

u kolovozu 1851.


9/263

9

Povijesni prolog

Rani spisi odraavaju trajno i posebno zanimanje ad-

ventista sedmog dana jer sadre najranije knjige Ellen G. White. One su bile napisane i prvi put objavljene 1850-ihza izgradnju i pouku onima koji su zajedno s autoricom prolikroz iskustva adventistikih svetkovatelja subote 1840-ih iranih 1850-ih godina. Stoga je autorica pretpostavljala da jeitatelj upoznat s povijeu adventnog bu enja i razvojemadventistikog pokreta koji se pojavio 1844. Zbog toga suneka vrlo poznata iskustva iz tog vremena u nekim sluaje-

vima samo nagovijetena i uporabljeni su izrazi koje, da bismoih pravilno razumjeli, moramo promatrati u okviru povijestiadventistikih svetkovatelja subote u tim prvim godinama.

Kad 1858. godine pie o objavljivanju vijesti trojice an-ela iz Otkrivenja 14, Ellen White govori o iskustvima onih

koji su sudjelovali u tom radu i izvlai pouke iz njihovih isku-stava, a ne iznosi, kako bismo oekivali, jasnu sliku vijesti. Vidi str. 192197 i 207210. Ona se ponekad slui danasnepoznatim izrazima kao to su nominalni adventist, zatvo-rena vrata, otvorena vrata i drugi.

Danas smo udaljeni vie od stoljea i pol od tih herojskih vremena. itatelj to mora stalno drati na umu. Mi emosada obnoviti povijest koja je bila tako dobro poznata suvre-menicima Ellen White i ukazati na neke vane doga aje uiskustvima adventistikih svetkovatelja subote tijekom deset-ljea ili dva koja su prethodila prvom izdanju gradiva kojise ovdje pojavljuje.

U poetnim ulomcima Ellen White se ukratko osvre

na svoje obraenje i prvo kransko iskustvo. Ona govori io sluanju predavanja o biblijskoj doktrini oekivanog osobnogKristovog dolaska, za koji se mislilo da neposredno pred-

(9)

VIII

VII


10/263

Rani spisi 10stoji. Veliko adventno bu enje koje ovdje ukratko spominjebilo je pokret koji je obuhvatio itav svijet. Pojavio se kaorezultat briljivog prouavanja prorokih spisa i prihvaanjaradosne vijesti o Isusovom dolasku od strane velikog brojaljudi irom svijeta.

Veliko adventno bu enjeMe utim, adventna vijest najvie se objavljivala i prihva-

ala u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Nakon to su spo-sobni mukarci i ene u mnogim vjerskim zajednicama pri-

hvatili biblijska proroanstva koja govore o Isusovom povratku,pojavili su se brojni ozbiljni adventistiki vjernici. Me utim,treba rei da nije stvorena posebna i odre ena vjerska organi-zacija. Adventna nada dovela je do snanog vjerskog bu enjakoje je koristilo svim protestantskim crkvama i navelo mnogeskeptike i nevjernike da jasno priznaju vjerovanje u Biblijui Boga.

Kad se pokret pribliio vrhuncu u ranim 1840-im godina-ma, nekoliko stotina propovjednika ujedinilo se u objavljivanjuove vijesti. U tome je prednjaio William Miller koji je iviou istonom dijelu savezne drave New York. Imao je istaknutomjesto u svojoj drutvenoj zajednici i bavio se poljodjelstvom.Unato bogatoj vjerskoj spoznaji, u mladosti je postao skeptik.

Izgubio je vjeru u Boju rije i prihvatio deistika gledita.Kad je jedne nedjelje prije podne itao neku propovijed ubaptistikoj crkvi, Sveti Duh je ganuo njegovo srce i on jeprihvatio Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. Miller se dao naprouavanje Boje rijei, odluan da u Bibliji na e zadovo-ljavajui odgovor na sva svoja pitanja i da se upozna s istinamaiznesenima na njezinim stranicama.

Sljedee dvije godine posvetio je mnogo vremena prou-avanju retka za retkom u Svetom pismu. Odluio je da neeprijei na sljedei redak dok ne osjeti da je naao zadovolja-

vajue objanjenje onog retka koji je prouavao. Pred so-bom je imao samo Bibliju i konkordanciju. S vremenom jeu svojem prouavanju doao do proroanstava o doslovnom,

osobnom Kristovom drugom dolasku. Uhvatio se u kotac is velikim vremenskim proroanstvima, posebno s proroan-stvom o 2300 dana u Danielu 8 i 9, koje je povezao s proro-

IX


11/263

11anstvom u Otkrivenju 14 i porukom an ela koji objavljujeas Bojega suda (Otk 14,6.7). U ovoj knjizi, na str. 229,Ellen White kae da je Bog poslao svojeg an ela da taknesrce Williama Millera, da ga navede na istraivanje proro-anstava.

U svojem djetinjstvu Ellen White je sluala dva niza pre-davanja koja je Miller odravao u Portlandu u saveznoj draviMaine. Ona su ostavila dubok i trajan dojam na njezino sr-ce. Pustit emo je da nam prenese raunanje proroanstavaonako kako ga je starjeina Miller iznio svojim sluateljima.Zato emo se posluiti njezinom kasnijom knjigom Velika

borba :

Raunanje prorokih razdobljainilo se da proroanstvo u Danielu 8,14 najjasnije ot-

kriva vrijeme drugog dolaska: Jo dvije tisue i tri stotine veeri i jutara; tada e Svetite biti oieno. Drei se pravilada Boju rije uzima kao svojeg vlastitog tumaa, Miller jenaao da u simbolikom proroanstvu jedan dan znai godinu(Br 14,34; Ez 4,6); vidio je da se razdoblje od dvije tisuei tri stotine prorokih dana, odnosno doslovnih godina, pro-tee daleko iza vremena milosti odre enog idovima, i dase prema tome ne moe odnositi na ienje njihovog Svetita.

Miller se oslanjao na opeprihvaeno miljenje da je u kr-anskoj eri zemlja to Svetite te je zakljuio da je ienjeSvetita, proreeno u Danielu 8,14, ienje Zemlje vatromprigodom Kristovog drugog dolaska. Ako bi se, onda, mo-gao nai toan poetak za dvije tisue i tri stotine dana,zakljuio je da bi se moglo lako odrediti i vrijeme drugogdolaska. Tako bi se otkrilo vrijeme tog velikog kraja, vrije-me kada e sadanje stanje sa svom svojom oholou i silom,raskoi i tatinom, bezbonou i tlaenjem doi kraju, kadae biti skinuto prokletstvo sa Zemlje, unitena smrt, dananagrada Bojim slugama, prorocima i svetima i onima kojise boje Njegova imena, i kada e biti uniteni oni koji kvarezemlju. (S. Bliss, Memoirs of Wm. Miller , str. 76)

S novom i jo veom ozbiljnou Miller je nastavio istra-ivati proroanstva, posveujui itave noi i dane prouavanjuonoga to mu se sada inilo tako silno vanim da je zaokup-

Povijesni prolog

X


12/263

Rani spisi 12ljalo svu njegovu pozornost. U osmom poglavlju Danieloveknjige nije mogao nai nagovjetaj poetka dvije tisue i tristotine dana. Premda je an elu Gabrielu bilo zapovje enoda Danielu objasni vi enje, objanjenje je bilo samo djelo-mino. Kad se pred prorokovim oima odvijao prikaz stra-nog progonstva koje e doi na Crkvu, tjelesna snaga je otka-zala. Vie nije mogao izdrati pa ga je an eo na neko vrijemenapustio. Daniel je obnemogao i vie dana bolovao: Bijahsmeten zbog vi enja, kae, no nitko to nije dokuio. (Dn8,27)

No Bog je zapovjedio svojem glasniku: Objasni mu to

vi enje! Ova se zapovijed morala izvriti i stoga se an eoneto kasnije vratio Danielu i rekao: Daniele, evo me: do ohda te pouim, pazi dobro na rije, razumij vi enje. (Dn8,27.16; 9,22.23.25-27) U vi enju iz osmog poglavlja ostao

je neobjanjen samo jedan vaan element, i to element povezan s vremenom razdoblje od 2300 dana; stoga se an eou nastavku tumaenja zadrava iskljuivo na pitanju vremena:

Sedamdeset je sedmica odre eno tvom narodu i tvomsvetom gradu ... Znaj i razumij: Od asa kad iza e rije 'Nekase vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomaza-nika: sedam sedmica, a onda ezdeset i dvije sedmice, i bite opet sagra eni trg i opkop, i to u teko vrijeme. A poslijeezdeset i dvije sedmice bit e Pomazanik pogubljen, ali ne

za sebe ... I sklopit e savez s mnogima za jednu sedmicu: au polovici sedmice prestat e rtva i prinos. (Dn 9,24-27) An eo je Danielu bio poslan s izriitim ciljem da mu

objasni element koji nije razumio iz vi enja u osmom po-glavlju, izvjetaj o vremenu: Jo dvije tisue i tri stotine veerii jutara; tada e Svetite biti oieno. Nakon to je an eopozvao Daniela: Pazi dobro na rije, razumij vi enje, prvenjegove rijei bile su: Sedamdeset je sedmica odre eno tvomnarodu i tvom svetom gradu. Ovdje prevedena rije od-re eno u izvorniku znai odsjeeno. An eo je rekao da

je sedamdeset tjedana, to znai 490 godina, odsjeeno i dase odnosi samo na idove. Ali od ega su odsjeeni? Buduida je 2300 dana jedino vremensko razdoblje spomenuto u

osmom poglavlju, to je sedamdeset tjedana moralo biti od-sjeeno od njih te oba razdoblja moraju imati zajedniki po-etak. An eo je objasnio da sedamdeset tjedana poinje izda-

XI


13/263

13 vanjem proglasa za ponovnu izgradnju Jeruzalema. Kad bise mogao utvrditi datum izdavanja ovog proglasa, bio bi utvr-

en i poetak velikog razdoblja od 2300 dana.Ovaj proglas nalazimo u sedmom poglavlju Ezrine knji-

ge. (Ezr 7,12-26) Perzijski kralj Artakserkso izdao ga je unajpotpunijem obliku 457. godine prije Krista. Me utim uEzri 6,14 stoji da se Gospodnji dom u Jeruzalemu trebaosagraditi po naredbi Kira, Darija i Artakserksa, kralja perzij-skoga. Ova su tri kralja pokretanjem, potvr ivanjem i upot-punjavanjem proglasa u cijelosti ostvarili sve to je proreenoo poetku 2300 godina. Ako uzmemo 457. prije Krista, kada

je proglas dobio konani oblik, kao datum izdavanja naredbe, jasno je da se ispunila svaka pojedinost proroanstva od se-damdeset tjedana.

Od asa kad iza e rije 'Neka se vrate i neka opet sagra-de Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, aonda ezdeset i dvije sedmice odnosno ezdeset i devettjedana ili 483 godine. Artakserksova naredba stupila je nasnagu ujesen 457. godine prije Krista. Od ovog se datuma483 godine proteu do jeseni 27. godine po Kristu. U to se

vrijeme proroanstvo ispunilo. Rije Mesija znai Pomaza-nik. Krista je ujesen 27 godine krstio Ivan i pomazao SvetiDuh. Apostol Petar svjedoi kako Isusa iz Nazareta Bog po-maza Duhom Svetim i snagom (Dj 10,38). I sm je Spasi-

telj rekao: Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Po-slao me da donesem Radosnu vijest siromasima. (Lk 4,18)Nakon krtenja otiao je u Galileju i propovijedao Radosnu

vijest Boju. Govorio je: 'Ispunilo sevrijeme .' (Mk 1,14.15)I sklopit e savez s mnogima za jednu sedmicu. Sedmica

o kojoj je ovdje rije posljednja je od sedamdeset; to je po-sljednjih sedam godina razdoblja dodijeljenog idovima. Tije-kom tog vremena to se protee od 27. do 34. godine, Krist

je najprije osobno, a zatim preko svojih uenika uputio evan-eoski poziv posebice idovima. Kad je slao apostole s Rado-

snom vijesti o kraljevstvu, Isus ih je uputio: Ne idite k poga-nima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad! Nego idite radi-

je k izgubljenim ovcama doma Izraelova. (Mt 10,5.6)

A u polovici sedmice prestat e rtva i prinos. Godine31., tri i pol godine nakon krtenja, na je Gospodin biorazapet na kri. Velikom rtvom prinesenom na Golgoti do-

Povijesni prolog

XIII

XII


14/263

Rani spisi 14ao je kraj sustavu prinoenja rtava koje su etiri tisuegodina upuivale na Boje Janje. Sada je sjena postala stvar-nost i stoga su trebale prestati sve rtve i prinosi obrednogsustava.

Sedamdeset tjedana, ili 490 godina, posebno dodijelje-nih idovima, zavrilo je, kao to smo vidjeli, 34. godinepo Kristu. U to je vrijeme odlukom idovskog Sanhedrinanacija muenikom smru Stjepana i progonstvom Kristo-

vih sljedbenika zapeatila odbacivanje Evan elja. Budui da vie nije bila ograniena na izabrani narod, vijest spasenjapoela se otada navijetati svijetu. Uenici, primorani da zbog

progonstva bjee iz Jeruzalema, prolazili su iz jednog krajau drugi propovijedajui Evan elje Rijei. Tako Filip si e uglavni grad Samarije i tu propovijedae Krista. Vo en bo-anskom rukom Petar je otvorio Evan elje stotniku iz Ceza-reje, bogobojaznom Korneliju, a gorljivi Pavao, pridobivenza Kristovu vjeru, dobio je nalog da Radosnu vijest odnesedaleko, k poganima (Dj 8,4.5; 22,21).

Tako se svaka pojedinost proroanstva dojmljivo ispu-nila i poetak sedamdeset tjedana nedvojbeno je utvr en za457. godinu prije Krista, a njihov kraj 34. godine po Kri-stu. Polazei od navedenih podataka, nije teko odrediti kraj2300 dana. Budui da je sedamdeset tjedana 490 dana bilo odsjeeno od 2300, preostalo je 1810 dana. Nakon pro-

tjecanja 490 dana, jo se trebalo ispuniti 1810 dana. Rau-najui od 34. godine, 1810 godina see do 1844. Prema tome,2300 dana iz Daniela 8,14 zavrava 1844. godine. Po istekuovog velikog prorokog razdoblja, prema svjedoanstvu Bo-jeg an ela, Svetite e biti oieno. Tako je vrijeme i-enja Svetita koje se prema tadanjem gotovo openitom

vjerovanju trebalo zbiti prigodom drugog dolaska defini-tivno utvr eno.

Miller i njegovi suradnici isprva su vjerovali da e 2300dana istei u proljee 1844. godine, dok proroanstvo upu-uje na jesen iste godine. Pogreno razumijevanje ove inje-nice dovelo je do razoaranja i zbunjenosti kod onih kojisu u ranijem vremenu vidjeli trenutak Gospodnjeg dolaska.

Ali to nije nimalo utjecalo na snagu argumenta da 2300 da-na zavrava 1844. godine i da se mora ostvariti veliki doga-aj prikazan ienjem Svetita.

XIV


15/263

15Kad se posvetio prouavanju Svetog pisma kako bi doka-

zao da je to otkrivenje od Boga, Miller isprva nije ni slutioda e ga to dovesti do zakljuka do kojega je sada doao.On je i sm jedva mogao vjerovati u rezultat svojeg istrai-

vanja. Ali biblijski dokazi bili su odvie jasni i snani da biih mogao zanemariti.

On je dvije godine posvetio prouavanju Biblije dok 1818.godine nije doao do sveanog zakljuka da e otprilike zadvadeset pet godina Krist doi da izbavi svoj narod. ( Veli-ka borba , str. 280284)

Razoaranje i njegove posljediceOni koji su vjerovali u advent s velikom su se enjom

pribliavali danu kad se prema oekivanju trebao vratiti nji-hov Gospodin. Za njih je jesen 1844. bilo vrijeme na koje

je ukazivalo Danielovo proroanstvo. Ali ovi posveeni vjernicimorali su doivjeti gorko razoaranje. Kao to su uenici uprolosti doivjeli razoaranje jer nisu razumjeli tonu na-rav doga aja koji e se zbiti u ispunjenju proroanstva pove-zanog s prvim Isusovim dolaskom, tako su se adventisti 1844.razoarali u vezi s odigravanjem proroanstva koje se odnosilona oekivani drugi Kristov dolazak. O tome Ellen White pi-e u ovoj knjizi:

Isus nije doao na Zemlju kako je to oekivala spremna,radosna skupina, da oisti Svetite ienjem Zemlje ognjem. Vidjela sam da su ispravno izraunali proroka razdoblja; pro-roko vrijeme zavrilo je 1844. i Isus je uao u Svetinju nadsvetinjama da na kraju dana oisti Svetite. Pogrijeili su utome to nisu razumjeli to je Svetite i kakva je narav njegovaienja. (str. 200)

Gotovo neposredno nakon razoaranja 22. listopada, mno-gi su vjernici i propovjednici, koji su bili ujedinjeni advent-nom vijeu, otili. Neki od njih su se prikljuili pokretu

vie iz straha i kad je oekivano vrijeme prolo, napustilisu svoju nadu i nestali. Drugi su preli u fanatizam. Okopolovine adventistike skupine grevito se drala uvjerenja

da e se Krist uskoro pojaviti na nebeskim oblacima. Doksu doivljavali ismijavanje i izrugivanje kojim ih je svijet oba-suo, mislili su da vide dokaze kako je vrijeme milosti za svijet

Povijesni prolog

XV


16/263

Rani spisi 16prolo. Ovi su ljudi vrsto vjerovali da je Gospodnji povra-tak jako blizu. Ali kako su se dani pretvorili u tjedne i Gos-podin se nije pojavio, dolo je do podjela u miljenju i ovase skupina podijelila. Jedan dio, brojano velik, zakljuio

je da se proroanstvo nije ispunilo 1844. i da je moralo do-i do pogreke u raunanju prorokih razdoblja. Poeli suobraati pozornost na neki odre eni budui datum tog do-ga aja. Drugi, a to je bila manja skupina, praoci Crkve ad-

ventista sedmoga dana, bili su toliko sigurni u dokaze djelovanja Bojeg Duha u velikom adventnom bu enju da su biliuvjereni kako bi nijekanje da ovaj pokret nije bio Gospodnje

djelo, znailo preziranje Duha milosti. Smatrali su da to nemogu uiniti.

Vi enje koje je dobila Ellen HarmonOva je skupina u posljednjim redcima Otkrivenja 10 nala

potvrdu steenog iskustva i djela koje su trebali obaviti. Tre-balo je oivjeti oekivanje drugog dolaska. Bog ih je i dalje

vodio. U njihovoj je sredini bila mlada djevojka, Ellen Har-mon, koja je u prosincu 1844., samo dva mjeseca nakon ra-zoaranja, primila od Boga proroko otkrivenje. U tom vi enjuGospodin joj je pokazao putovanje adventnog naroda u No-

vi Jeruzalem. Premda ovo vi enje nije objasnilo razlog razo-

aranja, jer je to objanjenje moglo doi i dolo je zahvaljujui prouavanju Biblije, ono im je pruilo uvjerenje da ihBog vodi i da e ih nastaviti voditi na putu prema nebes-kom gradu.

Na poetku ovog simbolikog puta pokazanog mladojEllen bilo je jarko svjetlo, za koje je an eo rekao da je pononipoklik, izraz povezan s posebnim propovijedanjem u ljetoi jesen 1844. o neposrednoj blizini drugog Kristovog dolas-ka. U ovom je vi enju vidjela Krista kako vodi narod u Bo-

ji grad. Njihov razgovor ukazivao je na to da e putovanjetrajati due nego to su oekivali. Neki su izgubili iz vidaIsusa i skrenuli s puta, ali oni koji su i dalje upirali pogledu Isusa i grad, stigli su sigurno na svoje odredite. Upravo

je to opisano u lanku Moje prvo vi enje na stranicama3336.

XVII

XVI


17/263

17Dvije skupine adventista

Isprva se samo nekolicina pridruila ovoj skupini kojase kretala prema veem svjetlu. Kad je nastupila 1846. godina,bilo ih je pedesetak.

Vea skupina koja nije vjerovala u ispunjenje proroan-stva u 1844. brojila je tridesetak tisua. Njihovi su se vo eokupili 1845. u Albanyju u saveznoj dravi New York nakonferenciji od 29. travnja do 1. svibnja i u tom su razdobljuponovno razmotrili svoja stajalita. U donesenoj odluci ob-

javili su upozorenje protiv onih koji tvrde da imaju poseb-no svjetlo, koji ue idovske bajke i odre uju nove ispi-te ( Advent Herald , 14. svibnja 1845). Tako su zatvorili vratasvjetlu o suboti i Duhu prorotva. Bili su uvjereni da se pro-rotvo nije ispunilo 1844., a neki su kraj razdoblja od 2300dana odredili u budunosti. Bili su postavljeni razliiti da-tumi, ali su jedan za drugim proli. Ovi ljudi, koje je naokupu drala zajednika nada u Kristov drugi dolazak, ispr-

va su se povezali u labavo vezane skupine sa zamjetnim raz-likama u odre enim doktrinarnim stajalitima. Neke od tihskupina ubrzo su nestale. Skupina koja je preivjela postala

je Adventistikom kranskom crkvom. U ovoj knjizi nazvanisu adventistima prvog dana ili nominalnim adventistima.

Pojavljivanje svjetla o Svetitu No sada se moramo vratiti onima koji su se uporno drali

uvjerenja da se prorotvo ispunilo 22. listopada 1844. i kojisu otvorena uma i srca zakoraili prema istinama o suboti iSvetitu kad je nebesko svjetlo obasjalo njihov put. Ti ljudinisu bili okupljeni na jednom mjestu, ve su kao pojedinciili vrlo male skupine bili raspreni tu i tamo u sjevernim,sredinjim i sjeveroistonim dijelovima Sjedinjenih Drava.

Hiram Edson, jedan od te skupine, ivio je u saveznojdravi New York u Port Gibsonu. Bio je vo a adventista utom kraju. Vjernici su se 22. listopada 1844. okupili u nje-govom domu da ekaju Gospodnji dolazak. Mirno i strplji-

vo ekali su na veliki doga aj. Ali kad je dola pono i kad

su shvatili da je vrijeme ekanja prolo, postalo je jasno daIsus nee doi tako skoro kako su mislili. To je bilo vrijemegorkog razoaranja. U ranim jutarnjim satima Hiram Edson

Povijesni prolog

XVIII


18/263


19/263

19prouavatelja Biblije bio potvr en vi enjima Boje vjesni-ce.

Iduih godina Ellen White je dosta pisala o istini o Sve-titu i njezinom znaenju za nas; o tome se dosta govori u

Ranim spisima . Posebno zapazimo poglavlje koje pod na-slovom Svetite poinje na str. 205. Razumijevanje Kristo-

ve slube u nebeskom Svetitu pokazalo se sredstvom koje je otkrilo tajnu velikog razoaranja. Nai su pioniri jasno vidjelida se proroanstvo o tome da je doao as Bojeg suda ispu-nilo u doga ajima koji su se odigrali 1844. godine, ali da je

jo trebalo obaviti slubu u Svetinji nad svetinjama u nebes-

kom Svetitu prije nego to Isus do e na Zemlju.Poruke prvog i drugog an ela odjeknule su u objavi adventne vijesti i sada je poela objava poruke treega an e-la. Pod ovom porukom poelo je svitati znaenje subote.

Poetak svetkovanja suboteKad pratimo izvjetaj o poetku svetkovanja subote me u

adventistima, moramo svratiti do male crkve u okrugu Wash-ington u sreditu savezne drave New Hampshire, koja gra-nii s dravom Maine na istoku, a ija je zapadna granicaudaljena oko 90 km od granice sa saveznom dravom New

York. Ovdje su 1843. vjernici jedne nezavisne kranske cr-

kve uli i prihvatili adventnu vijest. To je bila ozbiljna sku-pina. K njima je dola jedna baptistica sedmog dana, RachelOakes, koja je dijelila traktate u kojima su bile istaknute ob-

veze etvrte zapovijedi. Neki su 1844. vidjeli i prihvatili ovubiblijsku istinu. Jedan od njih, William Farnsworth, ustao

je na nedjeljnom prijepodnevnom bogosluju i izjavio danamjerava svetkovati Boju subotu u skladu s etvrtom zapo-

vijedi. Pridruilo mu se desetak lanova koji su vrsto odlu-ili vriti sve Boje zapovijedi. To su bili prvi adventisti sed-moga dana.

Propovjednik koji je vodio brigu o ovoj crkvenoj skupi-ni, Frederick Wheeler, ubrzo je prihvatio istinu o suboti itako bio prvi adventistiki propovjednik koji je svetkovao

subotu. Jedna drugi adventistiki propovjednik, T. M. Preble,koji je ivio u istoj saveznoj dravi, prihvatio je istinu o su-boti i u veljai 1845. objavio lanak u Hope of Israel , jed-

Povijesni prolog

XX


20/263

Rani spisi 20nom od adventistikih asopisa, u kojemu je izloio obve-zujue zahtjeve etvrte zapovijedi. Joseph Bates, istaknutiadventistiki propovjednik koji je ivio u Fairhavenu u sa-

veznoj dravi Massachusetts, itao je Prebleov lanak i pri-hvatio svetkovanje subote. Ubrzo nakon toga starjeina Batesotputovao je u Washington u saveznoj dravi New Hamp-shire da ovu novoprona enu istinu proui s tamonjim ad-

ventistima koji su svetkovali subotu. Kad se vratio kui, bio je potpuno osvjedoen u istinu o suboti. Nakon nekog vre-mena Bates je odluio tiskati traktat u kojem je izloio obve-zujue zahtjeve etvrte zapovijedi. Njegova broura od 48

stranica objavljena je u kolovozu 1846. Jedan primjerak do-spio je u ruke Jamesu i Ellen White nekako u vrijeme nji-hova vjenanja krajem kolovoza. Na osnovi biblijskih dokazaiznesenih u lanku, oni su prihvatili i poeli svetkovati su-botu. O tome je Ellen White poslije pisala: Ujesen 1846.poeli smo svetkovati biblijsku subotu, nauavati je i bra-niti. (Testimonies , sv. 1, str. 75)

Otkriveno znaenje subote James i Ellen White odluili su se za svetkovanje subote

iskljuivo na osnovi biblijskih dokaza na koje im je ukazalaBatesova broura. A onda prve subote u travnju 1847., sedam

mjeseci nakon to su poeli svetkovati subotu i nauavatiistinu o njoj, Gospodin je Elleni White u Topshamu, u saveznoj dravi Maine, dao vi enje u kojem je naglaena va-nost subote. Vidjela je ploe Zakona u Kovegu u nebes-kom Svetitu i vijenac svjetla oko etvrte zapovijedi. Na stra-nicama 4750 nalazi se izvjetaj o tom vi enju. Zakljuakdo kojeg su prije doli prouavanjem Boje rijei sada je biopotvr en. Ovo je vi enje pomoglo vjernicima da proire po-

jam svetkovanja subote. U ovom otkrivenju Ellen White jebila prenesena do svretka vremena i vidjela da je subota

velika istina na osnovi koje e ljudi odluiti hoe li sluitiBogu ili nekoj otpaloj sili. Vraajui se 1874. na ovo iskustvo,ona je pisala:

Vjerovala sam u istinu o suboti prije nego to sam u vi enju vidjela ita vezano uz subotu. Mjesecima poslije od-luila sam svetkovati subotu prije nego to mi je pokazana

XXI

XXII


21/263

21njezina vanost i mjesto u vijesti treeg an ela. ( Letter 2,1874.)

Vanost konferencija o subotiBojom providnou nekoliko propovjednika koji su

predvodili u nauavanju ovih istina, zajedno s vie sljedbe-nika sastali su se 1848. godine na pet konferencija o subo-ti. Oni su uz post i molitvu prouavali Boju rije. Starje-ina Bates, apostol istine o suboti, predvodio je u zastupa-nju obvezujuih zahtjeva subote. Hiram Edson i njegovi po-magai, koji su prisustvovali nekima od ovih konferencija,neumorno su iznosili istinu o Svetitu. James White, temeljitu prouavanju proroanstava, usmjerio je pozornost na do-ga aje koji se trebaju odigrati prije Isusovog ponovnog do-laska. Na tim su sastancima udruene sve doktrine koje ad-

ventisti danas cijene. Vraajui se 1874. na ovo iskustvo, ona je pisala:Mnogi nai vjernici ne shvaaju koliko je vrst temelj

nae vjere. Moj suprug, starjeina Joseph Bates, otac Pierce, 2starjeina (Hiram) Edson i drugi, mudri, plemeniti i poteniljudi, bili su me u onima koji su, nakon 1844. godine, tra-gali za istinom kao za skrivenim blagom. Sastajala sam se snjima i mi smo ozbiljno prouavali i molili se. esto bismoostajali zajedno do kasno u no, a ponekad i itavu no moleiza svjetlo i prouavajui Rije. Ova bi se braa stalno sasta-

jala da prouavaju Bibliju kako bi razumjela njezino znaenjei bila su je spremna iznositi sa silom. Kad bi tijekom proua-

vanja doli do neega gdje bi rekli: Dalje ne moemo, Go-spodnji Duh bi siao na mene i ja bih dobila vi enje i jasnoobjanjenje ulomaka koje smo prouavali, uz upute kako dadjelotvorno radimo i pouavamo. Tako smo dobili svjetlo kojenam je pomoglo da razumijemo pisma u pogledu na Krista,Njegovu zadau i sveenitvo. Bio mi je objanjen niz istinaod vremena u kojem smo se mi nalazili do vremena kad e-mo ui u Boji grad i ja sam prenijela drugima upute kojemi je Gospodin dao.

Povijesni prolog

2 Ovdje prema sjeanju govori o starijoj brai me u pionirima. OtacPierce bio je Stephan Pierce koji je u tim ranim danima obavljao propo-

vjedniku i administrativnu slubu.

XXIII


22/263

Rani spisi 22Tijekom toga vremena nisam mogla razumjeti razmilja-

nja brae. Um mi je bio zatvoren i jednostavno nisam moglashvatiti znaenje biblijskih tekstova koje smo prouavali. To

je bila jedna od velikih alosti u mojem ivotu. U takvomstanju uma ostala sam dok u naim mislima sve glavne tokenae vjere nisu postale jasne, u skladu s Bojom rijeju. Braasu znala da bez vi enja ne mogu razumjeti te stvari pa sudana otkrivenja prihvatili kao svjetlo koje dolazi izravno sNeba. (Selected Messages, sv. 1, str. 206,207)

Tako je doktrinarni temelj Crkvi adventista sedmog da-na postavilo vjerno prouavanje Boje rijei, i kad pioniri

nisu mogli napredovati, Ellen White bi dobila svjetlo koje je objanjavalo njihovu tekou i otvaralo put za nastavakprouavanja. Vi enja su tako er bila peat Bojeg odobra-

vanja na ispravne zakljuke. Tako je dar prorotva djelovaokao sredstvo ispravljanja zabluda i potvr ivanja istine. (VidiGospel Workers , str. 302.)

Pioniri poinju s izdavanjem literatureUbrzo nakon pete od tih subotnjih konferencija odra-

nih tijekom 1848. godine, sazvan je jo jedan sastanak u domuOtisa Nicholsa u Dorchesteru (u blizini Bostona). Braa suprouavala i molila u vezi sa svojom odgovornou da obja-

ve svjetlo kojim je Gospodin obasjao njihov put. Za vrijemeprouavanja Ellen White je dobila vi enje i u tom joj je ot-krivenju bila pokazana dunost brae da to svjetlo objavetiskanom rijeju. Ona pie o ovom doga aju u Life Sketches:

Nakon vi enja rekla sam suprugu: Imam za tebe poru-ku. Zaponi s izdavanjem malog asopisa koji e slati ljudima.Neka isprva bude malen; ali kad ga budu itali, poslat e tisredstva potrebna za tiskanje i to e od samog poetka us-pjeti. Pokazano mi je da e od tog malog poetka poteirijeke svjetla koje e obuhvatiti svijet. (str. 125)

Ovo je bio poziv na djelovanje. to je James White mogaouiniti? Imao je malo svjetovnih dobara. Ali vi enje je biloboanska uputa i on je osjeao da treba krenuti naprijed u

vjeri. I tako je sa svojom Biblijom od 75 centa i konkordan-cijom kojoj su nedostajale obje korice James White poeopripremati lanke o suboti i drugim slinim predmetima koje

XXIV


23/263

23e tiskati u malom asopisu. Za to je trebalo vremena, ali

je na kraju predao rukopis jednom tiskaru u Middletownuu saveznoj dravi Connecticut, koji je u dobroj vjeri prihva-tio narudbu. Slog je bio sloen, napravljene korekture i tis-kano je tisuu primjeraka. James White ih je prenio iz uredatiskare u Middletownu u dom Beldenovih u kojem su on iEllen nali privremeno sklonite. Traktat je imao osam stra-nica veliine 15 x 22,5 cm s naslovom Sadanja istina (The

Present Truth ). Datum je bio srpanj 1849. Mali sveanj aso-pisa spustili su na pod, a onda su se braa i sestre okupilioko njega i sa suzama u oima molili Boga da blagoslovi

ovih nekoliko listova kad budu poslani. Zatim su asopisesavili, umotali i adresirali, a James White ih je ponio do dva-naest kilometara udaljene pote u Middletownu. Tako je po-elo nakladniko djelo Crkve adventista sedmoga dana.

Na ovaj su nain poslana etiri broja; nad svakim se brojem molilo prije nego to su asopisi bili odneseni na potu.Ubrzo su poela stizati pisma od ljudi koji su poeli svetko-

vati subotu zahvaljujui itanju tih asopisa. U nekim je pis-mima bio novac pa je James White u rujnu mogao tiskaruu Middletownu platiti 64,50 dolara koje je dugovao za etiribroja.

Poetak izdavanja asopisa Review and Herald Dok su James i Ellen White putovali od mjesta do mjesta,

zadravi se po nekoliko mjeseci tu i tamo, priredili su izda- vanje novih brojeva asopisa. Na kraju je izdan jedanaesti iposljednji broj u Parisu u saveznoj dravi Maine, u studeno-me 1850. Ellen White je napisala nekoliko lanaka za aso-pis Sadanja istina . Vei dio njih nalazimo u prvom dijelu

Ranih spisa . Vidi stranice 5063.Tako er su u studenome, na jednoj konferenciji odra-

noj u Parisu, braa poela razmatrati rastue nakladnikodjelo. Odluili su poveati asopis i promijenili mu ime uThe Second Advent Review and Sabbath Herald . Izlazio jenekoliko mjeseci u Parisu, a poslije u Saratoga Springsu u

saveznoj dravi New York. Od tog vremena do danas izlazikao crkveno glasilo adventista sedmoga dana.

Povijesni prolog

XXV


24/263

Rani spisi 24Nakladniko djelo napreduje

Dok je ivio u Saratoga Springsu, James White je u kolovozu 1851. za tisak pripremio prvu knjigu Ellen White podnaslovom A Sketch of the Christian Experience and Viewsof Ellen G. White, sada na stranicama 3185 ovoga djela.Sa 64 stranice to je zapravo bila samo broura.

U proljee 1852. Whiteovi su se preselili u Rochesteru saveznoj dravi New York i tu osnovali ured u kojem sumogli sami tiskati literaturu. Braa su se odazvala pozivuza prikupljanje novca kojim bi se kupio tiskarski stroj i sku-pljeno je 600 dolara za opremu tiskare. Kako su sretni biliprvi vjernici kad su se nai asopisi mogli tiskati na strojukoji je svetkovao subotu! Neto manje od tri godine ivjelisu u Rochesteru i tu tiskom objavljivali vijest. Osim Reviewand Heralda i Youths Instructora (asopisa za mlade) koji

je James White poeo izdavati 1852., oni su s vremena na vrijeme izdavali i traktate. Druga broura Ellen White, Sup- plement to the Christian Experience and Views of EllenG. White, objavljena je u Rochesteru u sijenju 1854. Onase danas nalazi u Ranim spisima na stranicama 87118.

Battle Creek postaje nakladniki centar

U studenome 1855. James i Ellen White i njihovi poma-gai sele se u Battle Creek u saveznoj dravi Michigan. Tiskar-ski stroj i druga tiskarska oprema preseljeni su u zgradu po-dignutu od strane nekolicine adventistikih svetkovatelja su-bote koji su osigurali novac za osnivanje vlastite tiskare. Nakonto se njihov rad razvio u tom gradiu, Battle Creek je po-stao upravno sredite Crkve adventista sedmoga dana. Ali

James White je samo uz velike potekoe odravao naklad-niko djelo.

Kad prouavamo okolnosti u kojima su nastali Rani spisi ,trebamo zapaziti da su prvi adventisti svetkovatelji suboteisprva nastojali istinu o suboti objaviti samo svojoj bivojbrai u velikom adventnom bu enju, odnosno onima koji

su bili s njima u navjeivanju vijesti prvog i drugog an e-la. Zbog toga je oko sedam godina nakon 1844. njihov radbio uglavnom usmjeren na adventiste koji jo nisu zauzeli

XXVII

XXVI


25/263

25stav prema vijesti treeg an ela. Za onoga tko je upoznat sokolnostima, to je i razumljivo.

Zatvorena i otvorena vrataU nastojanjima da objave adventnu vijest u ljeto 1844.,

vo e pokreta prepoznali su svoje vrijeme u usporedbi o Desetdjevica zapisanoj u Mateju 25. Postojalo je vrijeme kanje-nja nakon kojega je slijedio povik: Zarunik ide! Izi itemu u susret! O tome se obino govorilo kao pononompokliku. U njezinom prvom vi enju to je prikazano kao

jarko svjetlo koje svijetli iza adventista na poetku njihovaputa. U usporedbi su itali da su zarunika pratili priprav-ni, te se zatvorie vrata (Vidi Mt 25,10.). Zato su zakljuilida su se 22. listopada 1844. zatvorila vrata milosti za onekoji su odbili prihvatiti vijest koja se svuda objavljivala. Ne-koliko godina kasnije Ellen White je o tome pisala:

Nakon to je prolo vrijeme oekivanja Spasiteljeva do-laska, oni [vjernici u advent] su i dalje vjerovali da je Njegov dolazak blizu. Drali su da je za njih nastupio kritian trenutaki da je Kristovo djelo posredovanja za ovjeka pred Bogomzavreno. inilo im se da Biblija ui kako e vrijeme ku-nje zavriti kratko vrijeme prije stvarnog dolaska Gospodi-na na nebeskim oblacima. To su zakljuili na osnovi biblij-skih tekstova koji upuuju na vrijeme kada e ljudi traiti,kucati i plakati pred vratima milosti, ali se ona nee otvoriti.Me u njima se pojavilo pitanje ne oznauje li datum u kojisu oekivali Kristov dolazak zapravo poetak onog razdob-lja koje neposredno prethodi Njegovom dolasku. Budui dasu objavili upozorenje o sudu, smatrali su da je njihova du-nost prema svijetu obavljena pa im je sa srca pao teret spaa-

vanja grenika. S druge strane, inilo im se da je drsko ibogohulno izrugivanje bezbonih jo jedan dokaz da se BojiDuh povukao od onih koji su odbili Njegovu milost. Sve touvrstilo ih je u uvjerenju da je vrijeme milosti zavrilo ili,kako su govorili u ono vrijeme, da su vrata milosti zatvo-rena. (Velika borba , str. 369)

Zatim Ellen White nastavlja pokazivati kako je o tom

pitanju poelo svitati danje svjetlo:Ali jasnije svjetlo dolo je istraivanjem predmeta Sve-tita. Sad su uvidjeli da su bili u pravu kad su vjerovali da

Povijesni prolog

XXVIII


26/263

Rani spisi 26svretak 2300 dana 1844. godine oznauje vaan trenutak.Premda je bila istina da su se vrata nade i milosti kroz kojasu ljudi osamnaest stoljea mogli prii Bogu zatvorila, otvo-rila su se druga vrata i ljudima je, zahvaljujui Kristovoj slubiu Svetinji nad svetinjama, ponu en oprost grijeha. Jedan jedio Njegove slube zavren, ali samo zato da ustupi mjestodrugome. Jo su uvijek postojala otvorena vrata u nebeskoSvetite, u kome je Krist vrio slubu u korist grenika.

Sada je Kristove rijei u Otkrivenju upuene Crkvi bilomogue primijeniti upravo na to vrijeme: Ovo govori Sve-ti, Istiniti, onaj koji ima Davidov klju; onaj koji otvori i

nitko ne zatvori; onaj koji zatvori i nitko ne otvori. Poznamtvoja djela: Gle, otvorio sam pred tobom vrata koja nitkone moe zatvoriti. (Otk 3,7.8)

Oni koji vjerom slijede Krista u velikom djelu pomire-nja primaju prednosti Njegovog posredovanja u svoju korist,ali oni koji odbacuju svjetlost koja ini vidljivom ovu slu-bu, nemaju od nje nikakve koristi. (Isto, str. 369,370)

Dva izlaza iz nedoumiceEllen White zatim govori kako su se ove dvije skupine

onih koji su vjerovali u advent odredile prema razoaranju22. listopada 1844.:

Po isteku vremena 1844. godine, uslijedilo je razdoblje velike kunje za one koji su se jo uvijek drali adventne vjere. Njihova jedina pomo, u odnosu na odre ivanje nji-hovog pravog stajalita, bila je svjetlost koja je njihove misliusmjerila prema gornjem Svetitu. Neki su se odrekli vjero-

vanja u ranije raunanje prorokih razdoblja i snani utje-caj Svetoga Duha koji je pratio adventni pokret pripisivaliljudskim ili sotonskim oru ima. Drugi su bili vrsto uvje-reni da ih je Bog vodio u ranijem iskustvu; i dok su ekali,bdjeli i molili kako bi spoznali Boju volju, vidjeli su da jenjihov Veliki sveenik otpoeo drugu vrstu slube i, slije-dei Ga vjerom, upoznali i zavrno djelo Crkve. Sada su bo-lje razumjeli vijest prvog i drugog an ela i bili pripremljenida prihvate i svijetu upute sveano upozorenje treeg an-

ela iz Otkrivenja 14. poglavlja. (Isto, str. 371)U ovom djelu otvorena i zatvorena vrata pojavljujuse na stranicama 5456. To moemo ispravno razumjeti samo

XXIX


27/263

27ako na umu imamo okolnosti u kojima su se nalazili naiprvi vjernici.

Nedugo nakon razoaranja pioniri su vidjeli da, prem-da su mnogi konanim odbacivanjem svjetla zatvorili vratasvojem spasenju, ima mnogo onih koji nisu uli vijest i ni-su je odbacili, a koji bi mogli prihvatiti uvjete postavljeneza ovjekovo spasenje. Poetkom 1850-ih to je postalo sa-svim jasno. Osim toga, poele su se otvarati mogunosti zaiznoenje vijesti trojice an ela. Nestajale su predrasude. Osvr-ui se na njihovo iskustvo nakon razoaranja, Ellen White

je pisala:

U to je vrijeme bilo gotovo nemogue pristupiti nevjer-nicima. Razoaranje 1844. zbunilo je umove mnogih i oninisu bili spremni sasluati nikakvo objanjenje o tom pita-nju. ( Review and Herald , 20. studenoga 1883.)

Ali 1851. starjeina White je mogao izvijestiti: Sada sugotovo svuda otvorena vrata za iznoenje istine i mnogi suspremni itati literaturu za koju prije nisu imali nikakvogzanimanja. ( Review and Herald , 19. kolovoza 1851.)

Zahtjev za crkvenom organizacijom Ali s ovim novim prilikama i sve veim brojem onih

koji su prihvaali vijest, pojavili su se i neki koji su se protivili.

Ako ih se ne sprijei, djelu e biti nanesena velika teta.Me utim, i ovdje vidimo Boju providnost u vo enju Nje-govog naroda jer 24. prosinca 1850., u jednom vi enju koje

je dobila, Ellen White kae:Vidjela sam koliko je Bog velik i svet. An eo je rekao:

Paljivo hodi pred Njim jer je visok i uzvien i skut Njego- ve slave ispunjava hram. Vidjela sam da je sve na Nebu bilou savrenom redu. An eo je rekao: Pogledaj, Krist je glava,potuj red, potuj red. Daj svemu znaenje. Rekao je: Pogle-daj i vidi kako je savren, kako je prekrasan red na Nebu;slijedi ga. ( Manuscript 11, 1850.)

Trebalo je vremena da vjernici ponu cijeniti potrebu i vrijednost evan eoskog reda. Njihova prijanja iskustva u pro-

testantskim crkvama iz kojih su izili navela su ih da buduoprezni. Osim u podrujima u kojima je bila oita ova prak-tina potreba, strah od formalnosti spreavao ih je da pri-

Povijesni prolog

XXXI

XXX


28/263

Rani spisi 28hvate crkvenu organizaciju. Tek desetljee nakon vi enja 1850.konano su bili ostvareni zreliji planovi za organizaciju. Ne-ma sumnje da je od najveeg znaenja za ostvarenje ovihnapora bilo saeto poglavlje pod naslovom Evan eoski red,objavljeno u Supplement to the Christian Experience and Views of Ellen G. White. Njega nalazimo u ovom djelu nastranicama 96101.

Godine 1860., u vezi s organiziranjem nakladnikog djela,izabrano je ime. Neki su smatrali da bi odgovarao naziv CrkvaBoja, ali je prevladalo miljenje da ime treba biti odraz

jasnog nauka Crkve. Konano su prihvatili naziv adventisti

sedmoga dana. Sljedee godine neke su se zajednice vjernikaorganizirale u crkve, a crkve u Michiganu u konferenciju koja je pokrivala tu saveznu dravu. Ubrzo je bilo organizirano vie konferencija u granicama saveznih drava. A onda je usvibnju 1863. organizirana Generalna konferencija adventi-sta sedmog dana. To nas vodi u vrijeme nakon to su napi-sani Rani spisi .

Vi enje velike borbeSpomenuli smo preseljenje nakladnikog djela iz Roche-

stera u Battle Creek u studenome 1855. James i Ellen Whitesmjestili su se u Battle Creeku i nakon to je djelo bilo dobro

utvr eno, nastavili putovati. Tijekom posjeta u saveznoj dr-avi Ohio u veljai i oujku 1858. Ellen White je u kolskojzgradi u Lovetts Grove dobila vano vi enje o velikoj borbi.Izvjetaj o ovom vi enju koje je trajalo dva sata nalazimo u

Life Sketches, str. 161,162. U rujnu 1858. objavljeno je djeloSpiritual Gifts , sv. 1: The Great Controversy Between Christ and His Angels and Satan and Gis Angels . Ova knjiicaod 219 stranica trei je i posljednji dio Ranih spisa .

Nakon malih izdanja u prvih petnaest godina rada EllenG. White slijedile su mnogo vee knjige koje obra uju pred-mete vane za one koji vre zapovijedi Boje i imaju vjeruIsusa Krista. Pa ipak, najraniji spisi uvijek e biti posebnodragi srcima svih adventista sedmog dana.

Odbor za Ostavtinu Ellen G. WhiteWashington, D. C., u oujku 1963.

XXXII


29/263

29

KRANSKAISKUSTVA I VIENJA

ELLEN G. WHITE


30/263

Rani spisi 30


31/263

31

Iskustva i vi enja

Na zahtjev dragih prijatelja pristala sam ukratko opisatisvoja iskustva i vi enja koja e, nadam se, ohrabriti i osnaitismjernu Gospodnju djecu punu pouzdanja.

Obratila sam se kad mi je bilo jedanaest godina, a s dva-naest sam se krstila i pridruila Metodistikoj crkvi.3 U dobiod trinaest godina sluala sam Williama Millera kada je odr-avao drugi niz predavanja u Portlandu u saveznoj draviMaine. Tada sam uvidjela da nisam ni sveta ni spremna da

vidim Isusa. A kad su vjernici crkve i grenici bili pozvanida izi u pred ostale na molitvu, iskoristila sam tu priliku

jer sam bila svjesna da trebam obaviti velik posao kako bihbila dostojna Neba. U dui sam eznula za punim i besplat-nim spasenjem, ali nisam znala kako da ga dobijem.

Godine 1842. u Portlandu u saveznoj dravi Maine stal-no sam posjeivala sastanke na kojima se govorilo o Kristo-

vom drugom dolasku i bila vrsto uvjerena da e Gospodinuskoro doi. Bila sam gladna i edna potpunog spasenja, pot-punog suglasja s Bojom voljom. Borila sam se danju i nouda dobijem ovo dragocjeno blago koje nije mogue kupitini za sva bogatstva ovoga svijeta. Dok sam se kleei predBogom molila za ovaj blagoslov, postala sam svjesna duno-sti da trebam otii i moliti se na javnom molitvenom sastanku.Nikad se prije nisam naglas molila na sastanku pa sam ustuk-nula u strahu da u se zbuniti ako se pokuam javno moliti.Svaki put kad bih izila pred Gospodina u tajnoj molitvi,postala bih svjesna ove neispunjene dunosti. Najzad samse prestala moliti i zapala u stanje potitenosti, a na kraju iu duboki oaj.

(31)

3 Ellen White ro ena je u Gorhamu u saveznoj dravi Maine 26.studenoga 1827.

11


32/263

Rani spisi 32U takvom sam duevnom raspoloenju ostala tri tjedna

a da ni jedna zraka svjetla nije probila guste oblake tamekoja me okruivala. A onda sam usnila dva sna koji su mipruili zraku svjetla i nade.4 Nakon toga sam se povjerilasvojoj pobonoj majci. Rekla mi je da nisam izgubljena isavjetovala me da posjetim brata Stockmana koji je u to

vrijeme propovijedao adventnom narodu u Portlandu. U njegasam imala veliko povjerenje jer je bio posveen i mio Kri-stov sluga. Njegove su me rijei duboko ganule i ulile minovu nadu. Vratila sam se kui i ponovno izila pred Go-spodina; obeala sam da u uiniti i pretrpjeti sve samo da

dobijem Isusov osmijeh odobravanja. Ponovno mi je prika-zana ista dunost. Te veeri bio je zakazan molitveni sasta-nak na koji sam otila i kad su drugi kleknuli na molitvu,

ja sam drui kleknula s njima; nakon to se dvoje ili trojenjih pomolilo, otvorila sam usta prije nego to sam toga bilasvjesna i Boja obeanja uinila su mi se kao mnotvo dra-gocjenih bisera koji se mogu dobiti samo ako ih molimo.Dok sam se molila, nestalo je tereta i patnje due koje samdugo osjeala, a Boji blagoslov je siao na mene kao blagarosa. Dala sam slavu Bogu za ono to sam osjeala, ali sameznula za neim viim. Nisam mogla biti zadovoljna dokne budem ispunjena Bojom puninom. Moju duu ispunila

je neizreciva ljubav prema Isusu. Preko mene je prelazio val

za valom slave dok mi se tijelo nije ukoilo. Za mene je i-eznulo sve osim Isusa i slave; nisam bila svjesna niega tose doga alo oko mene.

Dugo sam ostala u takvom stanju tijela i due i kad sampostala svjesna okoline, sve mi je izgledalo drukije. Sve jeizgledalo slavno i novo, kao da se smijei i proslavlja Boga.Sada sam bila spremna da svuda govorim o Isusu. est mje-seci nikakav tamni oblak nije se spustio nad moj um. Duami se svakodnevno napajala bogatim istinama spasenja. Uvje-rena da e se svi koji ljube Isusa radovati Njegovom dolas-ku, otila sam na sastanak razreda i ispriala to je Isus ui-nio za mene i kakvu sam puninu uivala kad sam povjero-

vala da Gospodin dolazi. Voditelj mojeg razreda prekinuo

me rijeima zahvaljujui metodizmu, ali ja to nisam mogla4 Ovdje spomenute snove nalazimo na stranicama 8183.

13

12


33/263

33pripisati metodizmu jer sam znala da me je oslobodio Kristi nada u Njegov skori dolazak.

Veina lanova obitelji mojeg oca vrsto je vjerovala uKristov drugi dolazak. Zbog svjedoenja o ovom slavnom na-uku sedmero nas bilo je istodobno iskljueno iz Metodis-tike crkve. U to vrijeme posebno su nam drage bile rijeiproroka: Govore braa vaa koja na vas mrze i odbacuju

vas radi moga imena: Neka se proslavi Jahve, pa da radost vau vidimo. Ali oni e biti posti eni. (Iz 66,5)

Od tog vremena pa sve do prosinca 1844. moje radosti,kunje i razoaranja bili su isti kao mojih dragih adventnih

prijatelja oko mene. U to sam vrijeme posjetila jednu od naihsestara koja je vjerovala u drugi Kristov dolazak pa smo prijepodne oko obiteljskog oltara kleknuli na molitvu. To nijebila neka uzbudljiva prigoda; bilo je prisutno nas pet, svesame ene. Dok sam se molila, na mene je sila Boja silakakvu nikad prije nisam osjetila. Potpuno me je obuzelo vi-

enje Boje slave; inilo mi se da se sve vie i vie uzdiemsa Zemlje i tada mi je pokazano neto o putovanju advent-nog naroda u Sveti Grad, o emu e biti rijei u nastavku.

Moje prvo vi enje 5Poto mi je Bog pokazao putovanje adventnog naroda

u Sveti Grad kao i bogatu nagradu onima koji ekaju po- vratak svojega Gospodina sa svadbe, smatram dunou daukratko opiem to mi je Bog otkrio. Dragi sveti morali suproi kroz mnoge kunje. A naa nam sadanja ali kratko-trajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjenu sla-

vu, nama koji ne smjeramo na vidljivo nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo vjeno. Pokuala samdonijeti dobar izvjetaj i nekoliko grozdova iz nebeskog Kana-ana, zbog kojih bi me mnogi kamenovali kao to je zborIzraelaca namjeravao kamenovati Kaleba i Jouu zbog njiho-

vog izvjetaja (Br 14,10). Ali kaem vam, draga brao i sestreu Gospodinu, to je dobra zemlja i zauzmimo je jer je moe-mo zadobiti.

Iskustva i vi enja

5 Ovo je vi enje Ellen White dobila nakon velikog adventnog razoara-nja 1844. i prvi put je objavljeno 1846. U to je vrijeme vidjela samo neko-liko buduih doga aja. Kasnija su vi enja bila potpunija. Vidi Dodatak.

14


34/263

Rani spisi 34Dok sam se molila kod obiteljskog oltara, Sveti Duh je

siao na mene i inilo mi se da se uzdiem sve vie i vie, visoko iznad mranog svijeta. Osvrnula sam se traei u svijetuadventni narod, ali ga nisam mogla nai dok mi jedan glasnije rekao: Pogledaj ponovno i malo vie. Nato sam podi-gla oi i ugledala ravnu, usku stazu koja se dizala visokoiznad svijeta. Po toj stazi iao je adventni narod prema gradukoji se nalazio daleko na kraju puta. Na samom poetku putaiza njih je svijetlilo jako svjetlo za koje mi je jedan an eorekao da je pononi poklik. Ovo svjetlo je obasjavalo itavustazu i osvjetljavalo im noge da se ne bi spoticali. Dokle

god su pogled upirali u Isusa koji je iao pred njima vodeiih u grad, bili su sigurni. Ali neki su se ubrzo umorili i reklida je grad odvie daleko i da su oekivali kako e prije stiido njega. Isus ih je hrabrio podignuvi svoju slavnu desni-cu i iz Njegove je ruke poteklo svjetlo koje je preplaviloadventnu skupinu pa su povikali: Aleluja! Drugi su se ne-promiljeno odrekli svjetla iza sebe i rekli da to nije Bogkoji ih vodi tako daleko. Svjetlo iza njih odmah je ieznu-lo; noge su im ostale u potpunom mraku pa su se spoticalii iz vida izgubili cilj i Isusa te su pali s puta u mraan i zaosvijet. Uskoro smo6 uli Boji glas poput uma mnogih vo-da, koji nam je objavio dan i as Isusova dolaska. ivi sveti,njih 144.000, uli su i razumjeli reeno, dok su zli mislili

da se radi o grmljavini ili potresu. Kada je Bog rekao vrije-me, izlio je na nas Svetoga Duha i naa su lica poela odsja- jivati Boju slavu, kao to je svijetlilo Mojsijevo lice kad jesiao sa Sinaja.

Svih je 144.000 bilo zapeaeno i savreno ujedinjeno.Na njihovim elima bilo je napisano: Bog, Novi Jeruzalem iblistava zvijezda koja je sadravala Isusovo novo ime. Pri po-gledu na nae radosno, sveto stanje, zli su se razgnjevili ipojurili da nas uhvate kako bi nas strpali u zatvor, a mi smou Gospodnje ime pruili ruku dok su oni bespomono palina zemlju. Tada su oni iz Sotonine sinagoge znali da Bogljubi nas koji smo mogli jedan drugome oprati noge i poz-draviti brau svetim cjelovom, pa su se poklonili pred na-

im nogama.6 Vidi Dodatak.

15


35/263

35Ubrzo je na pogled privukla pojava malog tamnog ob-

laka na istoku, veliine otprilike pola ovjejeg dlana, za kojismo svi znali da je znak Sina ovjejeg. Svi smo u sveanojtiini promatrali kako se oblak pribliava i postaje sve svje-tliji i velianstveniji da bi se konano pretvorio u veliki bi-

jeli oblak. Donja strana bila mu je kao u plamenu. Iznadoblaka se dizala duga, dok su oko njega deseci tisua an-

ela pjevali najljepu pjesmu, a na oblaku je sjedio Sin o- vjeji. Kosa Mu je bila bijela i u uvojcima se sputala naramena, a na glavi je imao mnogo kruna. Noge su Mu bilekao razgorjeli oganj; u desnoj ruci je imao srp, a u lijevoj

srebrnu trubu. Oi su Mu bile plamen ognjeni kojim je pro-dirao u dno due svoje djece. Lica svih okupljenih problije-djela su, a lica onih koje je Bog odbacio pocrnjela. Ondasmo svi povikali: Tko e opstati? Je li moja odjea bez mrlje?Na to su an eli prestali pjevati i za trenutak je zavladala za-straujua tiina dok Isus nije progovorio: Opstat e samooni u kojih su iste ruke i isto srce; dosta vam je mojamilost. Na te su se rijei naa lica ponovno oblila sjajem iradost je ispunila svako srce. An eli su sada jo glasnije za-pjevali, dok se oblak sve vie pribliavao Zemlji.

Zatim je odjeknula Isusova srebrna truba dok se spu-tao na oblaku okruen ognjenim plamenovima. Pogledao

je na grobove usnulih pravednika da bi zatim svoj pogled i

ruke podigao prema nebu i povikao: Probudite se, probu-dite se, probudite se vi koji spavate u prahu i ustanite! Nato je silan potres zatresao Zemlju. Grobovi su se otvorili imrtvi su izili obueni besmrtnou. Kad su prepoznali svojeprijatelje koje im je smrt otela, 144.000 povikale su: Aleluja!i u istom trenutku su se preobrazili i bili odneseni u zrak ususret Gospodinu.

Svi smo se skupa na oblaku uznosili sedam dana do sta-klenog mora, kamo nam je Isus donio krune i vlastitom ihdesnicom stavio na glavu svakome od nas. Dao nam je i zlatneharfe i palme pobjede. Tu, na staklenom moru, u savrenometverokutu stajale su 144.000. Neki od njih imali su vrloblistave krune, a drugi ne ba tako sjajne. Neke su krune

bile teke od zvijezda, dok su ih druge imale tek nekoliko.Svatko je bio potpuno zadovoljan svojom krunom. I svi subili obueni u velianstvene bijele haljine koje su ih pokri-

Iskustva i vi enja

17

16


36/263

Rani spisi 36 vale od vrata do stopala. An eli su bili svuda oko nas doksmo koraali preko staklenog mora do gradskih vrata. Isus

je podignuo svoju monu, slavnu ruku drei biserna vratakoja su se otvorila na svojim svjetlucavim arkama i rekaonam: Oprali ste svoje haljine u mojoj krvi i vrsto se dralimoje istine. U ite! Svi smo uli osjeajui da imamo punopravo na ovaj grad.

Tu smo ugledali drvo ivota i Boje prijestolje. Iz prije-stolja je tekla bistra rijeka, a na objema obalama rijeke bilo

je stablo ivota. Na jednoj obali rijeke bilo je stablo, a nadrugoj tako er stablo, oba od istog prozirnog zlata. Isprva

sam mislila da vidim dva stabla. Ponovno sam pogledala i vidjela da su na vrhu sjedinjena u jedno stablo. Takvo jebilo stablo ivota na obje strane rijeke ivota. Njegove suse grane savijale do mjesta na kojem smo mi stajali i plod

je bio prekrasan; izgledao je kao zlato pomijeano sa sre-brom.

Kad smo otili pod stablo i sjeli da uivamo u ljepotitog mjesta, prila su nam braa Fitch i Stockman7 koja sunavijetala Evan elje o kraljevstvu i koju je Bog poloio ugrob da bi ih spasio, i pitala nas to smo doivjeli dok suoni spavali. Pokuali smo se prisjetiti svojih najveih ku-nji, ali su one izgledale toliko male u usporedbi s izvanred-no velikom i vjenom slavom koja nas je okruivala da ih

nismo mogli spomenuti pa smo svi povikali: Aleluja, Nebo je stvarno lako zadobiti! i dotaknuli svoje bljetave harfetako da je nebeski svod odjekivao od njihovih zvukova.

S Isusom na elu sili smo iz grada na ovu Zemlju, na veliku i visoku planinu koja nije mogla podnijeti Isusa pase raspolovila tako da je nastala velika ravnica. Onda smougledali veliki grad s dvanaest temelja i dvanaest vrata, potroja sa svake strane i s po jednim an elom na svakim vra-tima. Svi smo povikali: Dolazi grad, veliki grad silazi s Ne-ba od Boga, i on se spustio na mjesto na kojem smo sta-

jali. Onda smo poeli promatrati to se nalazi izvan grada. Vidjela sam prekrasne kue koje su izgledale kao od srebra,na etiri stupa ukraena prekrasnim biserima. U njih su se

trebali naseliti sveti. Svaka je imala zlatnu policu. Vidjela sam7 Vidi Dodatak.

18


37/263

37mnoge svete kako ulaze u kue, skidaju blistave krune istavljaju ih na policu, a zatim izlaze u polja iza kua da ne-to obave na zemlji; ne onako kako to mi radimo sa zem-ljom ovdje; ne, ne. Blistavo svjetlo okruivalo je njihovu glavui oni su stalno klicali i slavili Boga.

Vidjela sam jo jednu poljanu prepunu raznovrsnog cvi- jea i dok sam ga brala, uskliknula sam: Ovo nee nikaduvenuti. Zatim sam vidjela poljanu s visokom travom, prekra-snoga izgleda; trava je bila predivno zelena s odbljeskom sre-bra i zlata; ponosno se lelujala u slavu Kralja Isusa. Zatimsmo stigli u podruje prepuno svakovrsnih ivotinja bio

je tu lav, janje, ris i vuk, svi zajedno u savrenoj slozi. Prolismo posred njih i one su nas miroljubivo slijedile. Zatimsmo uli u umu, ne mranu kao to su nae ovdje; ne, ne,

ve svijetlu i predivnu; grane stabala su se lelujale i mi smosvi kliknuli: ivjet emo mirno u pustinji i spavati po u-mama. Proli smo kroz umu jer smo bili na putu na goruSion.

Usput smo sreli skupinu koja je tako er promatrala lje-potu ovog mjesta. Primijetila sam na njihovoj odjei crveniporub; njihove su krune bile blistave, a odjea savreno bi-

jela. Kad smo ih pozdravili, upitala sam Isusa tko su oni.On je rekao da su to muenici koji su izgubili ivot radiNjega. Pratilo ih je drutvo mnogobrojne djece; i ona su imala

crveni porub na odjei. Gora Sion bila je upravo pred na-ma i na vrhu se nalazio velianstveni hram, a oko njega josedam gora na kojima su rasle rue i ljiljani. Vidjela samdjecu kako se penju ili, ako im se vie svi a, lete pomoumalih krila do vrha brda i beru cvijee koje nikad ne vene.Oko hrama su rasla svakovrsna stabla da uljepaju prizor:imir, bor, jela, maslina, mirta, nar i smokva savijali su sepod teretom zrelih plodova to je to mjesto inilo jo veli-anstvenijim. Upravo kad smo trebali ui u sveti hram, Isus

je svojim umilnim glasom rekao: Samo 144.000 ulaze naovo mjesto, a mi smo uskliknuli: Aleluja!

Hram je bio oslonjen na sedam stupova, svaki od pro-zirnog zlata, ukraen prekrasnim biserima. Ne mogu opisati

ljepotu koju sam tamo vidjela. O kad bih mogla govoritikanaanskim jezikom, mogla bih tek blijedo opisati slavu bo-ljega svijeta. Vidjela sam tamo kamene ploe s ugraviranim

Iskustva i vi enja

19


38/263

Rani spisi 38imenima 144.000 zlatnim slovima. Nakon to smo vidjeli lje-potu hrama, izili smo i Isus nas je napustio i otiao u grad.Uskoro smo uli Njegov umilni glas kako govori: Do ite,narode moj, vi koji ste izili iz velike nevolje i vrili moju

volju; stradali ste radi mene; do ite na veeru, a ja u seopasati da vas posluujem. Mi smo poviknuli: Aleluja! Sla-

va! i uli u grad. Vidjela sam stol od istog srebra, duga-ak vie kilometara, ali smo ga pogledom mogli obuhvatiti.

Vidjela sam plod sa stabla ivota, manu, bademe, smokve,nar, gro e i mnoge druge vrste voa. Pitala sam Isusa smi-

jem li jesti od tih plodova. On je rekao: Ne sada. Oni koji

jedu od ovih plodova, ne vraaju se vie na Zemlju. Ali akobude vjerna, jo malo i jest e plodove sa stabla ivota ipiti vodu s izvora. Onda me an eo njeno spustio na ovajmrani svijet. Ponekad pomislim kako vie ne mogu ovdjeostati; sve na Zemlji izgleda tako sumorno. Osjeam se vrloosamljenom jer sam vidjela bolju zemlju. O kad bih imalakrila golubice pa da odletim i na em pokoj!

* * *

Po zavretku vi enja sve mi je izgledalo drukije; nekakoprena pokrivala je sve to sam promatrala. O kako mi jemraan izgledao ovaj svijet. Plakala sam kad sam se ponov-

no nala ovdje, proeta silnom enjom za domom. Vidjelasam bolji svijet i nakon njega sve mi se ovdje uinilo ru-nim. Svoje vi enje ispriala sam naoj maloj skupini u Port-landu; oni su bili potpuno uvjereni da je poteklo od Boga.Bilo je to vrijeme ispunjeno silom. Na nama je poivala sve-anost vjenosti. Oko tjedan dana poslije Gospodin mi jedao drugo vi enje i pokazao kunje kroz koje moram proite da moram poi i drugima iznijeti ono to mi je otkrio,da u naii na veliko protivljenje i pritom trpjeti duevnepatnje. Ali an eo je rekao: Dosta ti je Boja milost; On eti pomoi.

Nakon ovog vi enja bila sam jako uznemirena. Bila samslabog zdravlja i imala samo sedamnaest godina. Znala sam

da su mnogi pali zbog samouzvienja i da e me Bog napustitiako se u bilo emu ponesem, pa u svakako biti izgublje-na. Obratila sam se Gospodinu s molbom i molila Ga da

20


39/263

39ovo breme poloi na nekoga drugog. inilo mi se da ga nemogu nositi. Dugo sam leala niice, ali sve to sam dobilabio je odgovor: Objavi drugima ono to sam ti otkrio.

Tijekom mojeg sljedeeg vi enja usrdno sam molilaGospodina da me sauva od samouzvienja ako ve moramii i iznijeti ono to mi je pokazao. Onda mi je pokazao da

je moja molitva usliana i da e On, budem li u opasnostida se ponesem, na me poloiti ruku pa u se razboljeti. An eo

je rekao: Ako vjerno iznese vijest i ustraje do kraja, jeste rod sa stabla ivota i piti vodu iz rijeke ivota.

Ubrzo se poelo govoriti da su vi enja posljedica mes-

merizma8

i mnogi su adventisti bili spremni u to povjero- vati i dalje iriti. Jedan lijenik, cijenjen kao mesmerist, rekaomi je da su moja vi enja mesmeristika i da se na menemoe vrlo lako utjecati i da bi me mogao mesmerizirati iuiniti da dobijem vi enje. Rekla sam mu da mi je Gospo-din u vi enju pokazao da mesmerizam potjee od avla, izbezdana, i da e uskoro otii tamo zajedno s onima koji senjime nastave sluiti. Zatim sam mu dopustila da me mes-merizira ako moe. Pokuavao je vie od pola sata pribjega-

vajui razliitim postupcima da bi na kraju odustao. Vjeromu Boga mogla sam se oduprijeti njegovom utjecaju tako dami nije ni najmanje naudio.

Ako sam imala vi enje na nekom sastanku, mnogi bi go-

vorili da je to posljedica uzbu enja i da me je netko mes-merizirao. Ja bih na to otila u umu gdje me nije moglo vidjeti nijedno oko ni uti ijedno uho i molila se Bogu i Onbi mi ponekad tamo dao vi enje. Zatim bih se radovala irekla im to mi je Bog nasamo otkrio tamo gdje na me nijemogao utjecati nijedan smrtnik. Ali neki su mi govorili dasam sama sebe mesmerizirala. O, pomislila sam, zar je dolodotle da oni koji iskreno pristupaju Bogu da prihvate Nje-gova obeanja i mole za Njegovo spasenje budu optuenida su pod pokvarenim i po duu pogubnim utjecajem mes-merizma? Molimo li naeg dragog nebeskog Oca za kruhda bismo dobili samo kamen ili tipavca? Takve su mistvari ranjavale duh i nanosile bol dui i dovodili me do oaja

jer su me mnogi uvjeravali da ne postoji Sveti Duh i da su

Iskustva i vi enja

8 Vidi Dodatak.

22

21


40/263

Rani spisi 40svi doivljaji svetih Bojih ljudi bili samo mesmerizam ili So-tonine prijevare.

U to se vrijeme u saveznoj dravi Maine pojavio fanati-zam. Neki su izbjegavali svaki rad i osu ivali sve koji nisudijelili njihovo miljenje o toj i drugim stvarima koje su sma-trali vjerskim dunostima. Bog mi je ove zablude otkrio u

vi enju i poslao me da ih objavim Njegovoj zabludjeloj dje-ci, ali su mnoga od njih potpuno odbacila vijest i optuilame da se priklanjam svijetu. S druge strane nominalni ad-

ventisti su me optuivali za fanatizam pa su me lano, a nekizlobno, prikazali kao vo u fanatizma kojeg sam se trudila

onemoguiti. Odredili su razliita vremena Gospodnjeg do-laska i nametali ih brai, ali mi je Gospodin pokazao da esva ona proi jer prije Kristovog dolaska mora doi vrijemenevolje i da e svako odre ivanje vremena, kada se ne is-puni, samo oslabiti vjeru Bojeg naroda. Zbog toga su meoptuili da se ponaam kao zao sluga koji je u svojem srcugovorio: Moj gospodar nee doi zadugo.

Sve mi je to teko optereivalo duu i u zbunjenosti samponekad dola u kunju da posumnjam u ono to sam do-ivjela. Jednog jutra, za vrijeme obiteljske molitve, na mene

je poela djelovati Boja sila i u tom sam trenutku pomi-slila da je to mesmerizam pa sam mu se usprotivila. Istogtrenutka sam onijemjela i nekoliko trenutaka bila nesvjesna

svega oko sebe. Tada sam shvatila da sam sagrijeila to samposumnjala u Boju silu i da sam zbog toga onijemjela i dae mi se jezik odrijeiti u manje od dvadeset etiri sata. Po-kazana mi je karta na kojoj su zlatnim slovima bila napi-sana poglavlja i redci pedesetak tekstova iz Svetoga pisma. 9Nakon zavretka vi enja zatraila sam ploicu i na njoj na-pisala da sam nijema, kao i ono to sam vidjela i da elim

veliku Bibliju. Uzela sam Bibliju i odmah otvorila sve tek-stove koje sam vidjela na karti. Cijelog dana nisam moglagovoriti. Rano idueg jutra duu mi je ispunila radost i mojse jezik oslobodio da kliem hvale Bogu. Nakon toga se vienisam usu ivala posumnjati niti se za trenutak oduprijeti Bo-

joj sili, bez obzira na to to e drugi misliti o meni.

9 Ovi tekstovi navedeni su na kraju ovog ulomka, str. 4247.

23


41/263

41Dok sam 1846. bila u Fairhavenu u saveznoj dravi Mas-

sachusetts, moja sestra (koja me je obino pratila u to vrijeme), sestra A., brat G. i ja krenuli smo amcem s jedromu posjet jednoj obitelji na West Islandu. Bila je skoro nokad smo krenuli. Plovili smo kratko vrijeme kad se iznena-da podigla oluja. Sijevalo je i grmjelo i kia se kao bujicaizlila na nas. inilo se da emo sigurno propasti ako nasBog ne izbavi.

Kleknula sam u amcu i poela moliti Boga da nas iz-bavi. I tamo usred bijesnih valova, dok se voda prelijevalapreko nas, dobila sam vi enje i vidjela da e se prije osu-

iti svaka kap mora nego da mi stradamo, jer je moj posaotek zapoeo. Po zavretku vi enja svi su moji strahovi ne-stali i mi smo pjevali i slavili Boga; na mali amac bio jeza nas plovei Betel. Urednik The Advent Heralda rekao jekako je poznato da su moja vi enja posljedica mesmeris-tikog djelovanja. Ali, pitam, kakve je mogunosti za mes-meristike postupke bilo u takvim trenucima? Brat G. inio

je vie nego to je mogao da upravlja amcem. Pokuao seusidriti, ali se sidro vuklo za nama. Na je amac poskakivaona valovima i bio tjeran vjetrom; bilo je tako mrano danismo mogli vidjeti s jednog kraja amca do drugoga. Ubr-zo se sidro zakvailo i brat G. je pozvao u pomo. Na oto-ku su bile samo dvije kue i pokazalo se da smo bili blizu

jedne od njih, ali ne one u koju smo eljeli doi. Cijela obi-telj se ve spremila na spavanje osim malog djeteta koje jezahvaljujui providnosti ulo poziv za pomo na moru. Njegov otac je uskoro doao da nam pomogne pa nas je u malomamcu prevezao na obalu. Vei dio noi proveli smo uzahvaljivanju i slavljenju Boga za Njegovu udesnu dobrotuprema nama.

* * *

Iskustva i vi enja

24


42/263

Rani spisi 42TEKSTOVI SPOMENUTI NA PRETHODNOJ STRANICI

(u prijevodu Dude i Fuaka)

I evo, budui da nisi povjerovao mojim rijeima, koje e seispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet e i nee moi govoriti dodana dok se to ne zbude. (Lk 1,20)

Sve to ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojegauzima i navjeivat e vama. (Iv 16,15)

Svi se napunie Duha Svetoga i poee govoriti drugim jezici-ma, kako im ve Duh davae zboriti. (Dj 2,4)

I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj sluga-ma svojim sa svom smjelou navjeivati rije tvoju! Prui rukusvoju da bude ozdravljenja, znamenja i udesa po imenu svetogaSluge tvoga Isusa. I poto se pomolie, potrese se mjesto gdje bi-

jahu sabrani, i svi se napunie Duha Svetoga te stanu navjeivatirije Boju smjelo. (Dj 4,29-31)

Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinjeda ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Itite i date vam se! Traite i nai ete! Kucajte i otvorit e vam se! Doista,tko god ite, prima; i tko trai, nalazi; i onomu koji kuca, otvorite se. Ta ima li koga me u vama da bi svojemu sinu, ako ga zaitekruha, kamen dao? Ili ako ribu zaite, zar e mu zmiju dati? Akodakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, ko-

liko li e vie Otac va, koji je na nebesima, dobrima obdariti onekoji ga zaitu! Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, inite i vinjima. To je, doista, Zakon i Proroci. uvajte se lanih prorokakoji dolaze k vama u ovjem odijelu, a iznutra su vuci grabeljivi.(Mt 7,6-12.15)

Ustat e, doista, lani kristi i lani proroci i iznijeti znamenja velika i udesa da, bude li mogue, zavedu i izabrane. (Mt 24,24)

Kao to primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu ivite:ukorijenjeni i nazidani na njemu i uvreni vjerom kako ste pou-eni, obilujte zahvaljivanjem. Pazite da vas tko ne odvue mudro-

vanjem i ispraznim zavaravanjem to se oslanja na predaju ljud-sku, na poela svijeta, a ne na Krista. (Kol 2,6-8)

Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaa! Postoja-nosti vam uistinu treba da biste vrei volju Boju zadobili obe-ano. Jer jo malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doi e i neezakasniti. A pravednik e moj od vjere ivjeti, ako li pak otpadne,

25


43/263

43ne mili se on dui mojoj. A mi nismo od onih koji otpadaju, sebina propast, nego od onih koji vjeruju na spas due. (Heb 10,35-39)

Zaista, tko u e u njegov poinak, poinuo je od djela svojihkao ono i Bog od svojih. Pohitimo dakle ui u taj Poinak da ni-tko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. iva je, uistinu, RijeBoja i djelotvorna; otrija je od svakoga dvosjekla maa; prodiredotle da dijeli duu i duh, zglobove i modinu te prosu uje na-kane i misli srca. (Heb 4,10-12)

Uvjeren sam u ovo: Onaj koji otpoe u vama dobro djelo, do- vrit e ga do Dana Krista Isusa ... Samo se ponaajte dostojnoevan elja Kristova, pa doao ja i vidio vas ili nenazoan sluao

to je s vama da mogu utvrditi kako ste postojani u jednomeduhu i jednoduno se zajedniki borite za evan eosku vjeru neplaei se ni u emu protivnika. To je njima najava njihove propasti,a vaega spasenja, i to od Boga. Jer vama je dana milost: za Krista,ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti. (Fil 1,6.27-29)

Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.Sve inite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni iisti, djeca Boja neporona posred poroda izopaena i lukava ukojem svijetlite kao svjetlila u svijetu. (Fil 2,13-15)

Ubudue jaajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obu-cite svu opremu Boju da se mognete oduprijeti lukavstvima av-lovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhov-nitava, protiv Vlasti, protiv upravljaa ovoga mranoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremomBojom da uzmognete odoljeti u dan zli i odrati se kada sve nad-

vladate. Drite se dakle! Opaite bedra istinom, obucite oklop pra- vednosti, potpaite noge spremnou za evan elje mira! U svemuimajte uza se tit vjere: njime ete moi ugasiti ognjene strijeleZloga. Uzmite i kacigu spasenja i ma Duha, to jest Rije Boju.Svakovrsnom se molitvom i pronjom u svakoj prigodi u Duhu molite.Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnou i molitvom za sve svete,(Ef 6,10-18)

Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; prataj-te jedni drugima kao to i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4,32)

Poto ste posluhom istini oistili due svoje za nehinjeno bra-toljublje, od srca arko ljubite jedni druge. (1 Pt 1,22)

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao to sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom e svi znati daste moji uenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. (Iv 13,34.35)

Iskustva i vi enja

27

26


44/263

Rani spisi 44Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte!

Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inae nistepravi. (2 Kor 13,5)

Po milosti Bojoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj po-stavih temelj, a drugi nazi uje; ali svaki neka pazi kako nazi uje.

Jer nitko ne moe postaviti drugoga temelja osim onoga koji jepostavljen, a taj je Isus Krist. Nazi uje li tko na ovom temelju zla-tom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom svaijee djelo izii na svjetlo. Onaj e Dan pokazati jer e se u ognjuoitovati. I kakvo je ije djelo, oganj e iskuati. (1 Kor 3,10-13)

Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi

nadglednicima, da pasete Crkvu Boju koju stee krvlju svojom. Ja znam da e nakon mog odlaska me u vas uljesti vuci okrutnikoji ne tede stada, a izme u vas e samih ustati ljudi koji e iskriv-ljavati nauk da bi odvukli uenike za sobom. (Dj 20,28-30)

udim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu takobrzo prelazite na neko drugo evan elje, koje uostalom i ne posto-

ji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoe prevratiti evan eljeKristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam an eo s neba navje-ivao neko evan elje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka

je proklet! to smo ve rekli, to sad i ponavljam: navjeuje li vamtko neko evan elje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.(Gal 1,6-9)

Naprotiv, sve to u tami rekoste, na svjetlu e se uti; i toste po skrovitima u uho aptali, propovijedat e se po krovovi-ma. A kaem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubi-

jaju tijelo, a nakon toga nemaju vie to uiniti. Pokazat u vamkoga vam se bojati: onoga se bojte koji poto ubije, ima mo bacitiu pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrap-ia za dva novia? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja.

A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji stenego mnogo vrabaca! (Lk 12,3-7)

Ta pisano je: An elima e svojim zapovjediti za tebe da teuvaju. I: Na rukama e te nositi da se gdje nogom ne spotakneo kamen. (Lk 4,10.11)

Ta Bog koji ree: Neka iz tame svjetlost zasine , on zasvijetli usrcima naim da nam spoznanje slave Boje zasvijetli na licu Kri-stovu. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanrednaona snaga bude oito Boja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, aline pritijenjeni; dvoumei, ali ne zdvajajui; progonjeni, ali ne na-puteni; obarani, ali ne oboreni. (2 Kor 4,6-9)

28


45/263

45Ta ova malenkost nae asovite nevolje donosi nam obilato,

sve obilatije, breme vjene slave jer nama nije do vidljivog negodo nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo vjeno. (2Kor 4,17.18)

Vas koje snaga Boja po vjeri uva za spasenje, spremno dase objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sadamoda trebalo malo i alostiti zbog razliitih kunja: da prokua-nost vae vjere dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipaku vatri kua stekne hvalu, slavu i ast o Objavljenju Isusa Kri-sta. (1 Pt 1,5-7)

Da, sada ivimo kada ste vi postojani u Gospodinu! (1 Sol 3,8)

A ovi e znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime e mojeizganjati zloduhe, novim e jezicima zboriti, zmije uzimati; i popijuli to smrtonosno, ne, nee im nauditi; na nemonike e ruke po-lagati, i bit e im dobro. (Mk 16,17.18)

Njegovi roditelji odvrate: Znamo da je ovo na sin i da seslijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvoriooi, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govo-ri! Rekoe tako njegovi roditelji jer su se bojali idova. idovi sedoista ve bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopiti svakikoji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoe njegovi roditelji: Pu-noljetan je, njega pitajte! Pozvae stoga po drugi put ovjeka kojibijae slijep i rekoe mu: Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je tajovjek grenik! Nato im on odgovori: Je li grenik, ja ne znam.

Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim. Rekoe mu opet: toti uini? Kako ti otvori oi? Odgovori im: Ve vam rekoh i neposluaste me. to opet hoete uti? Da ne kanite i vi postati njego-

vim uenicima? (Iv 9,20-27)

I to god zaitete u moje ime, uinit u, da se proslavi Otacu Sinu. Ako me to zaitete u moje ime, uinit u. Ako me ljubite,zapovijedi ete moje uvati. (Iv 14,13-15)

Ako ostanete u meni i rijei moje ako ostanu u vama, to godhoete, itite i bit e vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da dono-site mnogo roda i da budete moji uenici. (Iv 15,7.8)

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao ovjek opsjednut ne-istim duhom. On povika: to ti ima s nama, Isuse Nazareanine?Doao si da nas uniti? Znam tko si: Svetac Boji! Isus mu zapri-

jeti: Umukni i izi i iz njega! (Mk 1,23-25)

Uvjeren sam doista: ni smrt ni ivot, ni an eli ni vlasti, nisadanjost ni budunost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi

Iskustva i vi enja

30

29


46/263

Rani spisi 46stvor nee nas moi rastaviti od ljubavi Boje u Kristu Isusu Gospo-dinu naem. (Rim 8,38.39)

An elu Crkve u Filadelfiji napii: Ovo govori Sveti, Istiniti,Onaj koji ima klju Davidov i kad otvori, nitko nee zatvoriti; kadzatvori, nitko nee otvoriti: Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam predtobom vrata kojih nitko zatvoriti ne moe. Doista, malena je tvojasnaga, a ouvao si moju rije i nisi zatajio mog imena. Evo, dovestu neke iz sinagoge Sotonine koji sebe zovu idovi, a nisu, negolau evo, prisilit u ih da do u da ti se do nogu poklone teupoznaju da te ja ljubim . Budui da si ouvao moju rije o posto-

janosti, i ja u ouvati tebe od asa kunje koji ima doi na sav svijet da se iskuaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. vrsto dri toima da ti nitko ne ugrabi vijenca. Pobjednika u postaviti stupomu hramu Boga moga i odande on vie nee izii i napisat u nanjemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalemakoji si e s neba od Boga mojega, i ime moje novo. Tko ima uho,nek poslua to Duh govori crkvama! (Otk 3,7-13)

Ti se ne okaljae sa enama, djevci su! Oni prate Jaganjca ka-mo god po e. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;na ustima se njihovim la ne na e, neporoni su. (Otk 14,4.5)

Naa je pak domovina na nebesima, odakle iekujemo Spasi-telja, Gospodina naega Isusa Krista. (Fil 3,20)

Strpite se dakle, brao, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratariekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobijekiu ranu i kasnu. Strpite se i vi, ovrsnite srca jer se Dolazak Go-spodnji pribliio! (Jak 5,7.8)

Snagom kojom ima mo sve sebi podloiti on e preobrazitiovo nae bijedno tijelo i suobliiti ga tijelu svomu slavnomu. (Fil3,21)

I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin o-vjeji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci otar srp. I drugi jedanan eo izi e iz hrama viui iza glasa onomu to sjedi na oblaku:Mahni srpom i anji jer do e as etvi, zrela je etva zemaljska!I onaj to sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi ponjeve-na. I drugi jedan an eo izi e iz hrama nebeskoga. I on imae o-tar srp. (Otk 14,14-17)

Dakle: preostaje neki subotni poinak narodu Bojemu! (Heb4,9)

I Sveti grad , novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, op-remljen kao zarunica nakiena za svoga mua. (Otk 21,2)

31


47/263

47I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto etr-

deset i etiri tisue na elima im napisano ime njegovo i imeOca njegova! (Otk 14,1)

I pokaza mi rijeku vode ivota, bistru kao prozirac: izvire izprijestolja Bojeg i Jaganjeva. Posred gradskoga trga, s obje stra-ne rijeke, stablo ivota to rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svojrod. A lie stabla za zdravlje je narodima. I nee vie biti nika-kva prokletstva. I prijestolje e Boje i Jaganjevo biti u gradu isluge e mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime e imnjegovo biti na elima. Noi vie biti nee i nee trebati svjetlaod svjetiljke ni svjetla suneva: obasjavat e ih Gospod Bog i onie kraljevati u vijeke vjekova. (Otk 22,1-5)

* * *

Kasnija vi enjaGospodin mi je sljedee vi enje dao 1847. u Topshamu

u saveznoj dravi Maine, za vrijeme okupljanja brae u su-botu.

Osjeali smo posebnu potrebu za molitvom. Za vrijememolitve na nas je siao Sveti Duh. Bili smo presretni. Ubrzosam izgubila osjeaj za zemaljsko i bila potpuno zaokuplje-na vi enjem Boje slave. Vidjela sam kako je jedan an eo

brzo doletio k meni. Ponio me sa Zemlje u Sveti Grad. Ugradu sam ugledala hram u koji sam ula. Prola sam kroz vrata i stigla do prvog zastora. Zastor je bio podignut i jasam ula u Svetinju. Tu sam ugledala kadioni rtvenik, svi-

jenjak sa sedam svjetiljki i stol s prinesenim kruhovima.Nakon to sam vidjela slavu Svetinje, Isus je podigao drugizastor i uao u Svetinju nad svetinjama.

U Svetinji nad svetinjama ugledala sam Koveg; poklo-pac Kovega i njegove stranice bile su od istog zlata. Nasvakom kraju Kovega nalazio se ljupki kerubin koji ga jepokrivao krilima. Kerubini su bili licem okrenuti jedan premadrugome pogleda usmjerenih na Koveg. Izme u an ela na-lazila se zlatna kadionica. Nad Kovegom, tamo gdje su stajali

an eli, vidjelo se iznimno jarko svjetlo nalik na Boje prije-stolje. Isus je stajao pokraj Kovega i kad su se k Njemudizale molitve svetih, iz kadionice se dizao dim tamjana, a

Iskustva i vi enja

32


48/263

Rani spisi 48On je njihove molitve s dimom tamjana prinosio svojem Ocu.U Kovegu sam vidjela zlatnu posudu s manom i Aronov procvjetali tap te kamene ploe sloene kao knjiga. Isusih je otvorio i ja sam na njima ugledala Deset zapovijedinapisanih Bojim prstom. Na jednoj ploi bilo je etiri, ana drugoj est zapovijedi. etiri zapovijedi na prvoj ploisjale su jae od ostalih est. Ali etvrta, zapovijed o suboti,sjala je jae od svih ostalih jer je subota bila odvojena dasauva ast Bojeg svetog imena. Sveta je subota izgledala

velianstveno, okruena vijencem slave. Vidjela sam da za-povijed o suboti nije bila prikovana na kri jer da je bila

ona, bilo bi i ostalih devet; u tom bismo ih sluaju smjeliprekriti kao i etvrtu. Vidjela sam da Bog nije promijeniosubotu, jer se On nikada ne mijenja. Ali ju je papa promijenioiz sedmog u prvi dan tjedna jer je proreeno da e promijenitiblagdane i Zakon.

Da je Bog premjestio subotu sa sedmog na prvi dan, vidjela sam da bi promijenio i tekst etvrte zapovijedi napi-san na kamenim ploama koje se sada nalaze u Kovegu unajsvetijem dijelu nebeskog hrama. U tom bi sluaju pisalo:

A prvoga je dana subot

Documents

Rani Spisi i Duhovni Darovi