Raznolikost u Filozofiji - Temeljna Pretpo - Gajo Petrovic

8/17/2019 Raznolikost u Filozofiji - Temeljna Pretpo - Gajo Petrovic

1/4


2/4

PROFESORE PETROVIĆU, Vaša Odabrana djela u četiri knjige donose, osim Vaših najznačajnijih originalnih djela, radova o Marxu, marksistima i Heideggeru. Upadlji-vo je da u ovom izboru nisu zastup-ljeni Vaši radovi o analitičkoj filo-zofiji i filozofima anglosaksonske tradicije. Zašto nema pete knjige s tim radovima?

- Izdavač mi je najprije biostavio u izgled odabrana djela u pet ili šest knjiga, ali za tim su misaopćili da mogu objaviti najvišečetiri. S tim sam se morao složiti, je r mi niš ta drugo nije ni preostalo. Osim toga, smatrao sam da jeizdavanje odabranih djela u bilokom opsegu rijetka prilika i velikačast jer , k olik o mi je poznato, od

suvremenih jugoslavenskih filozofa tu su čast dosad doživjeli jedinoPredrag Vranicki i Nikola Milošević.

Pristavši na izbor u četiri knjigenašao sam se u izvjesnoj neprilici,

je r, iako moj »o pus« nije ja ko velik, objavio sam ipak desetak knjiga, a tekstovi rasuti po časopisima,novinama i zbornicima mogli bi

popunit i jo š bar če tiri-p et kn jig a.Ja, naravno, ne mogu objektivno

suditi o vrijedn osti tih tekstova(možda nisu zaslužili ni izbor u je dno j knjizi!) , ali čin i mi se da seoni ne razlikuju mnogo po kvaliteti, već uz nevelika odstupanja osciliraju oko nekog svog prosjeka.U takvoj situaciji nije jednostavno napraviti izbor u četiri knjige.

I Z B O R P O S U G E S T I J I I Z D AVA Č A

Razmišljajući kako da tu teškoću riješim, u jednom sam trenutkubio pomis lio da bi bilo najb olje dau te četiri knjige unesem samo oneradove koji dosad nisu objavljenini u jednoj od mojih knjiga, pa surazbacani po raznim časopisima izbornicima (ili još uvijek neobjavljeni) teško pristupačni (ili nepristupačni) čitaocu. Međutim, s timse nije složio izdavač smatrajućida u izbor treba da uđu po mommišljenju najznačajniji teorijskiradovi, bez obzira na to koliko sui kako dosad bili dostupni.

Prihvativši tu sugestiju, u prvuknjigu odabranih djela (kojoj samdao naslov Filozofija prakse) uniosam knjige Filozofija i marksizam i Filozofija i revolucija,a u drugu- prošireno izdanje knjige M išljenje revolucije. U te tri knjigenajpotpunije su razvijena mojaglavna filozofska shvaćanja (»filozofija prakse« i »mišljenje revolucije«), pa su one i dosad pobuđivale najveću pažnju naše i inozemnefilozofske javnosti (najviše su izdavane, prevođene, citirane, kritizirane itd.).

N E O G R A Đ U J E M S E O D S V O J I H D J E L A

Na taj način, za izbor iz svih preostalih radov a ostale su mi jošsamo dvije knjige odabranih djela. Odlučio sam se za to da od mo jih po razl ičitim publikacijam a rasutih i dosad neobjavljenih radovaizaberem one koji se mogu najbolje uklopiti u relativno cjeloviteknjige pod naslovimaMarx ¡ mar-ksisti i Prolegomena za kritiku Heideggera. Na iz davanje takvih dvi ju knjiga mislio sam već duže vremena, čak i bez obzira na eventualna odabrana djela, a sad mi seučinilo da bi se upravo takve dvijeknjige najbolje povezale s onedvije prethodne u jednu zaokruženu cjelinu, te da bi ujedno pojedinačno uzete mogle biti zanimljivi

je čitaocu od tematski nedefiniranih knjiga koje bi po uvijek neizvjesnom principu kvaliteta spojileu sebi tematski raznorodne radove.

Iz tako koncipiranog izbora izostali su ne samo moji radovi oanalitičkoj filozofiji i filozofimaanglosaksonske tradicije, nego iradovi o filozofima njemačke filozofske tradicije (osim onih o Heideggeru) i o mnogočemu drugome.Tako tu nema ništa od mojih radova od kraja četrdesetih do kraja pedesetih godina (k oji su inače dosta utjecali na razvoj naših tadašnjih filozofskih diskusija), a nijeuključen nijedan od mojih polemičkih tekstova i intervjua (premda su neki od ovih bili čitani višeod mojih »čisto teorijskih« tekstova). Općenito govoreći, u ovaj iz bor nije ušla ni je dna str anic a iz pet mo jih knjiga koje inače ne

smatram lošim (Engleska empiristička filozofija, Filozofski pogleG. V. Plehanova, Logika, Od Lokea do Ayera, Čemu Praxis),a izdvije knjige (Suvremena filozofiji Praksa/Istina) uzet je p

jedn tekst . Prema to m e, ovaj izbne treba shvatiti kao pokušaj nkog prezentiranja (ili samoprezetiranja) mene kao filozofskog pca s ciljem da se ravnomjerno pkažu različiti aspekti moje filozske djelatnosti, nego prvenstvekao pokušaj da se čitaocu prunekoliko cjelovitih i međusob

povez anih kn jiga, koje bi meventualno mogle biti zanimlji bez obzira na to tko je njihov ator.

Kad je napose riječ o analičkoj filozofiji i anglosaksonskfilozofskoj tradiciji, želim istada neuključivanje odgovarajućradova u ovaj izbor nipošto ne t ba shvati ti k ao m oje ogra điv anod te tradicije (ili od mojih radoo filozofima te tradicije). Smatrada plodonosno suvremeno mišlnje u duhu Marxa nije mogu bez pro učavanja cje lo kupne svremene filozofske misli. Pozna je npr. da je (i to sam o naposhvaćen!) Hume probudio Kaniz dogmatskog drijemež a, edasuse Brentano i Husserl insistiraviše engleskom (i Hu sserl - fracuskom) filozofskom tradicijonego njemačkom. Stoga ideju »ncionalnog« rasparčavanja evroske filozofske tradicije (i napo pote je njivanje en glesk e filozofstradicije) smatram pogrešnom.

Što se tiče mojih radova o filzofima anglosaksonske filozofsktradicije, mislim da npr. moj teko Humeu (pisan 1955, a objavlje1956) pripada među moje najbolj

radove, te da slično vrijedi i za nke druge tekstove o filozofima agloameričke filozofske tradicij(npr . o Lock etu, Russellu, Ayeritd., svakako i o Wittgensteinu, ko

je g izdvajam je r može biti sp ornkojoj tradiciji pripada). Priznajemda nemam loše mišljenje ni o svo jim ra dovim a o filozofima njemačke i nekih drugih filozofskih tradicija. Moj pokojni prijatelj Danko, koji je vjerovatno jedini odmojih prijatelja i poznanika filo

zofa pročitao moj tekst o SimonWeil (jer je objavljen kao predgo

•7


3/4

vor knjizi koja nije izišla ni u kakvoj filozofskoj biblioteci) rekaomi je da ga smatra jednim od mo

jih boljih tekstova, i ja sam se snjim složio. Prema tome, dalekood toga da bih se ograđivao od svo jih radova o anglo saksonskoj (ilinekoj drugoj) filozofskoj tradiciji,te ću radove vrlo rado još jednomobjaviti ako mi neko izdavačko

poduzeće ponudi npr . altern ativniizbor iz mojih radova u više knjiga, ili, recimo, izbor iz radova o povijes ti fi lo zo fi je i suvre m enojfilozofiji u 2-3 knjige.

P O G R E Š N E I N T E R P R E TA C I JE I

D A L J E P R O S P E R I R A J U

Upadljiva je da velik prostor po-svećujete raspravama o Friedrichu Engelsu. Engels je tvorac marksiz-

ma II internacionale. Prema tom shvaćanju Marx je ponajprije histo-rijski materijalist i politekonomist. Vaša interpretacija Marxa, kao i interpretacije svih filozofa prakse, naglašavaju druge aspekte Marxova mišljenja, problem alijenacije, postvarenja, prakse i mišljenje revo-lucije. Otkuda onda taj interes za Engelsa?

- U četiri knjige Odabranih djela ima samo jedan zasebantekst o Engelsu. Međutim, točno je

da u tekstovima koji govore oMarxu i o marksizmu, kao i u onima u kojima je riječ o suvremenim problemima Marxove mislidosta često govorim o Engelsu, ponekad u pućujući n a njegove vrije dne doprinose, ali mnogo češćekritizirajući njegovu interpretaciju M arxove misli. Po m om miš ljenju Engels nije samo »tvorac marksizma II internacionale«, kako toVi inače točno primjećujete, negotakođer začetnik i glavni inspirator marksizma III internacionale iOpćenito začetnik ili osnivač marksizma kao samootuđenog oblikaMarxove misli ili, kako sam se izrazio u jednom tekstu prije decenije i po, »u doktrinu pretvorenemisli Karla Marxa«.

U toku više od jednog stoljećabrojn i marksis ti i m arksolo zi izjednačavali su shvaćanja M arxa iEngelsa, pa je Engels štoviše smatran najmjerodavnijim interpretom njihovih navodno identičnih

ili zajedničkih pogleda. Nasuprottakvim mišljenjima morao samuvijek iznova razjašnjavati ne samo razlike između Marxa i Engelsa, nego napose i defekte Engelsovog mišljenja, ne zato da bih Engelsa obezvrijedio ili omalovažio,nego zato da bi se bolje vidjeliMarxova autentična misao i njenesuvremene mogućnosti.

Što se tiče filozofskog »interesa«, moram priznati da me mnogi»marksistički« i »nemarksistički«mislioci danas zanimaju mnogoviše od Engelsa, ali izgleda da ćui dalje morati povremeno pisati onjemu, prvenstveno zato što dosadašnje pisanje (ne samo moje, nego i nekih drugih naših filozofa)nije urodilo odgovarajućim plodom, pa neke pogrešne interpretacije koje smo odavno kritizirali jo š uvijek cirkuliraju i pro speri ra ju . Izvje sna nejasnoća do lazi doizražaja i u načinu na koji Vi formulirate pitanje, svodeći Engelsovu tvoračku ulogu na marksizamII internacionale. Po mom mišljenju Engelsova interpretacija Marxa nadživjela je II internacionalu, pa je i služb en a in te rp reta cij aMarxa u Jugoslaviji još uvijek

pre težno »en gelsizam«. Ali pro blem Engelsa n ije otv oren jo š samo u Jugoslaviji. Pogledajte samos kakvim se borbenim žarom i za je dlj iv om ironijom na kri tike engelsizma i Engelsa obara GeorgesLabica, urednik francuskog »K ritičkog rječnika marksizma«, djelakoje se na sva usta hvali kao »kritičko« čak i u Jugoslaviji. Uza sveostalo Labica nekim »potcjenjivačima« (ili »preziračima«) Engelsadijagnosticira čak i »bolest«!

E N G E L S Z A H T I J E VA S V E S T R A N O I

O B J E K T I V N O R A Z J A Š N J E N J EPrema tome, nemojte se iznena

diti ako uskoro napišem još nekitekst o Engelsu, ne s ciljem da gadefinitivno »dezavuiram«, negoda još jednom pokušam razjasnitiodnos između njega, Marxa i marksizma. Ne treba očekivati da ćuo Engelsu pisati s onom zlovoljoms kojom Labica piše o kritičarima»engelsizma«, jer Engels, uprkossvim zabludama i pogreškama,

ima i velike zasluge, medu ostali zato što ponekad umuje u duautentične Marxove misli. Kaosvaki drugi mislilac, i on treba bude tr eti ran svestrano i objektno, ali nikakvi obziri ne treba nas odvrate od punog razjašnjavnja njegove uloge u nastanku i zvoju marksizma kao ideologi bitno različite od M arx ove mis

Vaš je stav da Marx nije razvio»marksističku političku ekonom

ju«, nego da je on napisao kritikpolitičke ekonomije s jedne višneekonomističke pozicije. Ali ipaMarx je Smithovim i Richardovimteorijama suprotstavio svoju teorijuo zakonima funkcioniranja kapitalističkog društva. Važno mjesto njegovoj koncepciji zauzima čestosporavana radna teorija vrijedno-sti. Ne čini li Vam se da je u kontekstu marksizma ta problematika jednako relevantna kao problematika otuđenja razotuđenja, huma-nizma i mišljenja revolucije?

- Slažem se s Vam a da je pr blem atika na koju upućuje te vema značajna u kontekstu marksima, samo što je marksizam ( = egelsizam) smatram negacijom bnog smisla Marxove misli. Glavnsvrha Marxove analize kapitalisčkog društva nije bila elaboraciteorije o zakon ima funkcionirankapitalističkog društva, koja bi bla bolja od Ricardove i Smithovnego pokazivanje nehumanosti povijesn e p ro lazn osti kapitalistčkog društva i njegovih zakonfunkcioniranja.

P O T R E B N E S U N O V E , S A M O S T A L N E

A N A L IZ E U D U H U M A R X A

Od početka Marxovih ekonomskih studija prošlo je već gotovstoljeće i po, a od objavljivanj prvo g to ma Kapitala - 120 godina. Kapitalizam se kroz to vrijemstalno mijenjao. Već je Hilferdingu, Rosi Luxemburg i Lenjinu mnogim drugima) bilo jasno da skapitalizam njiho va vrem ena mnogome razlikuje od onog što g

je analizir ao M arx, a današnji k pitaliza m sig urn ose dosta razliku je od onog koji su pro učaval i RLuxemburg i Lenjin. Smatram d

je Marx dobro ra zotk rio bit kap

8


4/4

talističke eksploatacije, ali da sumnoge njegove konkretne ekonomske analize ne samo sporne,nego i zastarjele. Zato ako želimorazumjeti suvremenu ekonomskuzbilju, potrebne su nove, samostalne analize u duhu Marxa. Najbes

perspektivnije je kad se iz Marxo-ve kritike klasične političke ekonomije želi izvesti »politička eko

nomija socijalizma«.Ono što se u svijetu zbivalo u pro teklih 120 godina sv ak ak o jerelevantno i za filozofiju, ali temeljna situacija čovjekovog samootuđenja nije se bitno izmijenila, nego se otuđenje još više produbilo, pa su i Marxove općefilozofske (i transfilozofske) analizesačuvale veću vrijednost od onihuže ekonomskih. Naravno, i uMarxovim općefilozofskim koncepcijama ima mnogo teškoća,

otvorenih pitanja i praznina, pamišljenje revolucije ne može bitisamo prepričavanje ili interpretiranje Marxa.

Uzgred rečeno, »problematika«otuđenja-razotuđenja i humanizma nije za mene nešto što bi sta

ja lo naporedo s »pro blem atikom «m išljenja revolucije, nego su »teorija« otuđenja, humanizam i sl.samo momenti jedinstvenog mišljenja revolucije.

Nadam se da radnu teoriju vri- jednosti ne ubrajate u »konkretne ekonomske analize«?

Ne ubra ja m , ali o to j teori ji okojoj zasad još nisam pisao, ne bih že lio da se iz ja šnjavam ovakouzgred.

K R I T I K A P O L I T I Č K O G O T U Đ E N J A

N E Z A O B I L A Z N A Z A P R E V L A D AVA N J E S A M O O T U Đ E N J A

Čitanjem radova u kojima razvi- jate vlastite koncepcije o filozofiji prakse i mišljenju revolucije stječe se dojam o Vašoj zaokupljenosti su-vremenom zbiljom, o težnji da se u duhu Marxa raspravlja o aktualnim problemima. Pri tome je, čini se, politika privilegirani aspekt stvar-nosti u pogledu zastupljenosti u Va-šim promišljanjima. Da li je tome tako zato što se politika nametnula kao sveprisutni element u našoj zemlji kao i u drugim socijalisti-

čkim zemljama? Ili je možda politi-ka izabrana kao područje najpodesnije za elaboraciju Vaših temeljnih filozofskih postavki?

- Područje politike nije najpodesnije za elaboraciju mojih temeljnih filozofskih postavki. Pomom mišljenju čovjek je u »biti«slobodno stvaralačko biće prakse,a ta se mogućnost može najbolje

realizirati u umjetnosti. O tome jeizvanredno pisao Danko Grlić, amoj je nedostatak što sam takvuelaboraciju zapostavio. Ali to nijeiz p r incipa, nego više respekta.

Sto se tiče »politike«, ona je usuvremenom samootuđenom društvu, kako kapitalističkom, tako i»socijalističkom« dobila zaistaizuzetno zn ačajnu ulogu, pa je kritika političkog otuđenja svakako je dan od najz načajn ij ih zadatakakritike čovjekova samootuđenja i

je dna od nezaobilaznih pre tp ostavki prevladavanja samootuđenja i uspostavljanja istinski slo bodne zajednice slobodnih ljudskih ličnosti.

Meni se inače dosta prigovarada se ne bavim dovoljno analizomsuvremene političke i ekonomskezbilje, nego ostajem više u »filozofskim apstrakc ijama« - pri ela boraciji osnovnih »pojm ova« mišljenja revolucije. Ja se s tim prigovorom slažem, samo smatramda bez »ontološko «-»antropološke« analize temeljnih»pojmova« nije moguća ni istinski kritička analiza suvrem ene zbilje na bilo kom područ ju - odekonomije i politike do znanosti iumjetnosti.

» R A Z N O L I K O S T « P O N E K A D

» D E L E K T I R A « , P O N E K A D

» D E P R I M I R A «

I na kraju, molim Vas da ukrat-ko opišete trenutno stanje u jugo-slavenskoj filozofiji. Možemo li, po Vašem mišljenju, prihvatiti stav da slika suvremene jugoslavenske filo-zofije potvrđuje latinsku izreku VARIETAS DELECTAT?

Latinske izreke ponekad sjajno izražavaju značajne životne is-tine. Vrlo često to su lucidni uvidi, doduše ponekad malo potkresani po mjeri prosječne pameti. Ima ih

i dosta površnih i banalnih. Jedih je filozof zato nazvao »malofilozofijom za mediokritete«. Dmašaj nekih latinskih izreka d bro ilustr ira i ova koju ste ci tira

Po mom m iš ljenju » raznolikost« ponekad »delektira«, a pnekad »deprimira«. Pravi je utak promatrati »raznolikost« (

sudjelovati u »raznolikosti«) formata, čiji su elementi pojaod ranga i kvaliteta. Žalosno pro m atrati raznolikost či ji su ementi drugorazredne i beznačaj pojave.

Kad je riječ o raznolikosti u svremenoj jugoslavenskoj filozo

ji , čini mi se da ona ne prip ada u jedan od ova dva krajnja slučaraznolikosti. Ima tu najrazličitij

pravaca, o rij enta cij a i varij acij a

u okviru njih najrazličitijih indvidualnih pokušaja. Predstavninekih orijentacija (kao npr. onkoja se najčešće naziva »stvaračkim marksizmom«, a ja bih jeskladu sa svim što je naprijed rčeno radije nazvao »mišljenjemduhu Marxa«, »filozofijom prase« ili »mišljenjem revolucijedali su neke doprinose i međunrodnoj filozofskoj diskusiji, dofilozofski pokušaji u okvirudru gih pra vaca im aju još u vek

više učenički i sljedbenički karater, pa ne igraju neku primjetljivulogu u međunarodnoj diskusi

-čak ni u okviru pravaca za koje inače vatreno zalažu.

No nemoguće je »ukratko opisati sva ta zbivanja ovako uzgred, u okviru jednog pitan ja. Bojim se da i on im št sam već rekao nisam sliku suviše simplificirao ili nekog nepravedno zanemario ili potcijenio. Stoga je bolje d Vam umjesto »opisa« ponudim svo načelni stav: Smatram da je raznoli-kost u filozofiji poželjna i potrebn kao jedna od temeljnih pretpostavki za slobodno stvaranje i za stvaralački dijalog. Smatram da nijedan filozofsk pravac ni individualni misaoni napor ne treba da bude političkim sredstvi-ma ni na bilo koji drugi način onemogućivan (ni pogotovu, što za misa može biti još pogubnije preferiran Ali raznolikost suma po sebi još n garantira filozofski kvalitet. Čak i na jraznovrsn ije čavr ljan je može ostati ispod elementarnog nivoa filozofsko razgovora.

Pitanja postavio: Božo Kovačev

9

Documents

Raznolikost u Filozofiji - Temeljna Pretpo - Gajo Petrovic