Riječke-rock-himne-pdf.pdf

HImnErOckRIjE Ke

Rijecke_rock_himne_KB_slog_fin.indd 1 11/4/11 1:04 AM

Zoran ŽmirićRIJEČKE ROCK HIMNEUCOPYRIGHT © 2011. Zoran Žmirić COPYRIGHT FOTOGRAFIJE NA OMOTU © Zoran ŽmirićMODEL S NASLOVNICE Ivana KatalinićNAKLADNIK KUD Baklje INA Rijeka, Rijeka, Baračeva 26LEKTURA I KOREKTURA Helena Pilipović LovrićOBLIKOVANJE Melina Mikulić, Plavi dabar d.o.o.TISAK Stega tisak d.o.o.UKnjiga je objavljena uz potporu Odjela za kulturu Grada RijekeUCIP ZAPIS dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 121011037ISBN 978-953-99947-4-5Uhttp://www.youtube.com/RijeckeRockHimne

GRAD RIJEKAKUD Baklje INA Rijeka

HGU PGŽ Podružnica 3

Rijeka


HImnErOckRIjE Ke

Rijeka, 2011.


1979

198019811982

1983

1984

1986

1988198919901991

979197

9801989811998080198199821989819811919

983198

984198

986198

98819898919899019999119

3

4

6

8

VRIJEME I ZEMLJA / KIŠNI DAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 TERMITI / VJERAN PAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 PARAF / NARODNA PJESMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 MRTVI KANAL / SAMO TIJELO (KORAČA U KOLONI) . . . . . . . . . . . . . . . . 38 PARAF / ZASTAVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 KAOS / SAMO PRVOM KLASOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 GRČ / NOĆAS SE BEOGRAD PALI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 DENIS & DENIS / PROGRAM TVOG KOMPJUTERA . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 FIT / MAČKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 KONJAK / ONA I JA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 XENIA / TROJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 CACADOU LOOK / SAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 DR STEEL / BITANGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 LET 2 / NE TREBAM TE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 STRUKTURNE PTICE / HRAMOVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 OGLEDALA / OGLEDALA SU OKO MENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 PUTOKAZI / TU SAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 GRAD / IMA LI NEŠTO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 LAUFER / SVIJET ZA NAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 LET 3 / NAFTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 TRANSMISIA / ŠUME UMIRU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 RI-VAL / UČINIMO NEŠTO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 UGLY LEADERS / DROP YOUR PUSSY ON THE FLOOR . . . . . . . . . . . . . . . 184 EN FACE / S�DLANA�BOGA�PALA�SI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192 ZONA INDUSTRIALE / YELLOW BUCKET. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 REGOČ / BLIMP . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 PUBLIC / TUĐE ŽENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 MC BUFFALO & MADERFANKERZ / MOJA DOMOVNICA . . . . . . . . . . . . 218 YARS / KAD ZASOPU FENDERA DVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 RI-VAL / GO HOME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232 MAYFLOWER / EPPUR SI MUOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238 NEPAL / U GLAVI METEORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244 THE STUFF / BIJELI KONJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252 GIPSS / DJEVOJČICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258

FADE INTRO / RIJEČ AUTORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6FFFFFFFAAAAAAAAAAAAAAFFFFFFF DDDDDDEEEE INININNINNNTRTRTRTRTRTRTRT OOOOO / / RIRIRIRIJEJEJEEČČČČČ AUAUAUAUUUAUAUTOTOTTOTTTOTT RARARARA . .. .. . .. . . .... . ... . . ... . . .. ... . ... .. . .. .. . .. .. .. .... . .. .. . ... . . .. .. . . ... . ... . .. . . .. . 6666

kAzalo


1992199319941996

19971998200020012002

20042005200620082009

992111199999993111199999992921111999991999999999444411119999999399311119999911199999999999966111199999999999949999411199991199

999997777111199999999999998888111199999999999999977779999777711119999999111990000000002222000000009999988889819919000001122220000000000000000000022200000000200000000

000000002222222200000000

00422000000005522000000006622220000000000882200000009922000000088008220002000

BELFAST FOOD / VEĆ VIĐENO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266 DENIS KRALJEVIĆ / DA LI TO NEŠTO NEDOSTAJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274 UNLOGIC SKILL / DAJ MI DIM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278 RI-VAL / AJMO RIJEKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 URBAN & 4 / ODLUČIO SAM DA TE VOLIM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290 ELVIS STANIĆ / AYERA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298 PASI / JEBO TE BOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304 MANDRILL / LJUBIO, VALJAO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312 E.N.I. / OČI SU TI OCEAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318 VERY EXPENSIVE PORNO MOVIE / DJEVOJČICA . . . . . . . . . . . . . . . . 326 MERI TROŠELJ & HAL / SPEAK TO ME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332 DEJAN ADAMOVIĆ / ZAMIŠLJAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 ONE PIECE PUZZLE / SUPERVESHMASHINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346 OŠ SULUD III / DROGA U MENI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 354 FATHER / MACHINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362 DAMIR HALILIĆ HAL / BRELA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370 AGGRESSIVE SNAIL ATTACK / MALI PRIRUČNIK ZA

PREŽIVLJAVANJE U GOMILI NEPOZNATIH LICA . . . . . . . . . . 378 QUASARR / TI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 384 F.O.F. / B GUILTY . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 390 MY BUDDY MOOSE / OCEAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 396 HESUS ATTOR / NABROFLEX . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 402 VLADO SIMCICH VAVA / SOUNDTRACK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 408 MORSO / IZLOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 424 DISKURZ / DEBELA GLAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 430 SAŠA MARKOVSKI / HOME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 438 MANOFON / OVISNIK, ZVUK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 444

METROBOLIK / KADA NOĆ PADNE NA GRAD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 454

FADE OUTRO / RIJEČ AUTORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 462/ ZAHVALE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 463/ O AUTORU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 465

bonus


Omiljena pjesma evocira uspomene. Na lijepo, sjetno, no-stalgično i, naravno, na buntovno. Zato i jest omiljena, jer provocira emocije kojima smo u određenom trenutku podložni i, koje uz glazbu i stih, iznova nastojimo proži-vjeti. Trudimo se udahnuti, pod jezikom osjetiti i iznova

se nauživati, nekoć prije, snažno naslađenog trenutka.U pjesmu-mezimicu zaljubljujemo se iz nekoliko razloga. Tu

otvorenu vezu čine: a) sklonost notama, b) uzbuđenost ritmom, c) bliskost s pričom koja se odmotava kroz liriku, d) nenadmašno dopadljiva izražajnost izvedbe, e) himničnost na koju smo se spremno odazivali u klubovima,

na slušaonicama, koncertima, te konačno, f) društveni kontekst u kojem je nastala i koji uvažavamo.Još je tu nekoliko čimbenika koji su nezaobilazni poput: autor-

ske hrabrosti, političke angažiranosti, strasti kojom se uzima bar-jak i krči put... dakle, pojednostavljeno, sve ono što nam pomogne u rušenju životnih dogmi i postane ništa manje negoli iskoristivo gorivo za temelj budućeg kvalitetnijeg života.

6RIjE KerOckHImnE


7Svatko je sebi najbolji DJ. Okružje iz kojeg vadimo uzorke može

se kretati od onog globalnog iz kojeg biramo, potpuno subjek-tivno, najdraže pjesme ikad skladane. Ukoliko niste samo prosječan konzument popularne glazbe sebi dajete za pravo svjetsku scenu svesti na onu regionalnu, pa potom, negdje u sebi otvoriti posebne datoteke i nazvati ih, primjerice, „najbolje“: britanske, američke, ta-lijanske, irske, hrvatske, ili, zašto ne, primorske, istrijanske ili sla-vonske pjesme.

No, pri odabiru najdraže pjesme s gradske scene nije dovoljno istu poznavati. Valja je uvažavati, i to kroz sve njezine subjekte; žanrove, glazbenike, publiku, klubove, medije… Voljeti je, kroz svaki iracionalni, ponekad uzaludno, uloženi trud jer njezin benefit pre-često ostaje tek na razini osobne zadovoljštine. Osjećati se njenim djelom, promičući je, ne suditi je, praštati joj, davati joj šansu. Biti svjestan njezina postojanja i monumentalizma koji je oko nje stvo-ren, i koji ju je, bez osobitog htjenja i pregnuća, ustoličio da bude to što jest. Svoja, i, da, naša.

Ako stvar želite dodatno zakomplicirati, morat ćete uvrstiti i faktor fizikalne jedinice. Vremenska vrpca može se odmotati od praiskonskog, u kojemu nešto blisko volimo imenovati „najboljim ikad“, mada je istina, koliko god ono iznad moćno zvuči, da uglav-nom seže tek do onih par desetljeća u kojima smo doista i pratili glazbu. Kombinacije postaju beskonačne: možete odabrati najbolje pjesme na svijetu ikad napisane, ili, najbolje jazz skladbe posljed-njeg desetljeća, legitimno je sve skučiti na ponajbolje domaće ‘stvari’ prošle sezone, ili jednostavno, ono čemu sam se ja priklonio, oda-brati neku obljetnicu lokalne scene zabovši pribadače i razapevši traku od 1979. do 2009.

7Ne nužno i bolje od samih pjesama, jesu priče o njihovom na-

stanku. Uvjerenja sam, naime, kako nema istinskog ljubitelja glazbe, koji se prepušten taktovima omiljene pjesme, makar jednom nije upitao otkud je stigao baš taj stih, upravo onaj ton koji se tako dobro uklapa u nas, ispunjavajući međuprostor nastao iščeznućem davno proživljenih trenutaka.

Ugao iz kojeg slušatelj gleda na pojedinu pjesmu uvelike se ra-zlikuje od onoga iz kojeg na nju ima autor. Slušatelji s vlastitim dojmovima nemaju upitnika, sve im je jasno jer pjesma ih podsje-ća na nešto njima razumljivo ili blisko, no priča iz objektiva autora gotovo obvezno ostaje tajna.

7


Gdje je izvor emociji koja je potaknula autora da se dohvati pa-pira, olovke, instrumenta, ili da jednostavno zazvižduće ono što će kasnije postati kompozicija? Tražeći ovjeru svog viđenja nekih pje-sama, upitao bih njihove tvorce o porijeklu inspiracije, i dogodilo bi se nešto doista čudno. Ispostavilo se kako je u nemalom broju slu-čajeva, autor pišući pjesmu, u glavi imao sasvim drukčije ishodište od onoga u koji sam ja vjerovao. No jedno je čuđenje odmah zami-jenilo drugo. Priče o nastanku pojedinih stihova ili glazbenih linija, bile su naime, počesto, bolje i životnije od samih konačnih kreacija.

Vođen mišlju kako će motivi nastanka pjesama biti zauvijek za-kopani u misterioznim autorima, odlučio sam pokušati demistifici-rati čitav niz pjesama nastalih s istom poveznicom. Odabravši, po osobnoj sklonosti, dio pjesama s riječke rock-scene, pokušao sam, kako sebi tako i slušateljima, pomoći da zavirimo na onu drugu, ne-poznatu stranu, u autorske radionice.

Pitanje koje će si većina postaviti, bit će zašto baš te pjesme? U jednom razgovoru, supruga Carmela mi je definirala umjetnost na način koji mi se toliko svidio da sam ga usvojio ne tražeći daljnjih pojašnjenja. Umjetnost prepoznajem, rekla je, onda kad u meni po-

budi emociju, ne da to posjedujem, već da i sama znam takvo što

stvoriti. Priklonivši se tom stavu, mogu reći da su pjesme, koje sam odabrao, upravo one za koje bih volio da sam im ja osobno autor.

Ipak, odabrati listu (po)najboljih pjesama riječke glazbene sce-ne, i to u periodu od 30 godina, nije laka zadaća. Posebice stoga što takav čin iziskuje pretjeranu dozu samouvjerenosti i arogancije, gotovo bahatosti, a s čijom percepcijom javnosti morate ozbiljno ra-čunati. Tko bi im i zamjerio, s obzirom da ne postoji egzaktnost pri izboru. Ne postoje start i štoperica, skok i letvica. No, zato je pošteno, jednako koliko i kukavički reći: riječ je o mojem izboru, činom kojim ohrabrujem i ostale da načine svoj! Ovo su tek dijelovi nekih priča o okupljanju i djelovanju bendova, i kreiranju zimzelenih skladbi nastalih u Rijeci...

Mnogi će, vjerujem, listajući ovu knjigu primijetiti kako nedosta-ju njegovi vlastiti favoriti. To ne znači da ne uvažavam izostavljene pjesme ili autore, već da sam se na neki način s njima iz bilo kojeg razloga mimoišao. Zato ne spominjem ‘60-te, Uragane i Sonore, ili pjesme i sastave za koje se nisam emotivno zakačio. Kao ishodišnu točku postavio sam 1979. godinu, jer dalje od tog doba sjećanje me izdaje, a sretna je okolnost što se uz nju veže i izdanje prvog riječ-kog rock albuma kao i prvi Ri Rock, čime sam dobio dvostruki alibi za start. Kako sam negdje morao podvući crtu, trideseta godina mi se činila zgodnom obljetnicom za zaokruživanje cjeline.

8RIjE KerOckHImnE


7I za kraj uvoda...

Sebi sam predstavljao najveću muku pri pisanju. Kako se, pišući o periodima kad sam i sâm bio članom nekih grupa, odmaknuti od sebe kao glazbenika? Odlučio sam odvojiti sudionika scene – mene

– od promatrača – opet mene – koji bilježi događaje na njoj. Zato, u većini teksta, pišem u trećem licu, čime držim da ću, onome komu ove stranice posluže kao izvor informacija za neki njegov možebitni budući rukopis, tako unositi manje zabune.

9



Da bi neka pjesma bila himna, kaže definicija, mora biti općeprihvaćena u narodu. Što je, pak, potrebno da neka pjesma bude rock himna?

Zoran Žmirić u ovoj knjizi svakom rečenicom dokazuje da nije posrijedi pojednostavljen spoj rock izričaja i masovne percepcije, nego kompleksni sustav parametara prema kojima se neka pjesma izdvaja. Pritom termin rock služi kao kulturološka odrednica i odnosi se na stil i stav uvriježen u Rijeci, više nego u drugim urbanim središtima. Glavna odlika te scene bila je i ostala kohezivnost izvođača, bez obzira na glazbeni izričaj, a ova knjiga, kroz priče o nastanku pjesama i izvođačima koji su obilježili scenu, upravo tome zajedništvu daje neskrivenu počast.

BOJAN MUŠĆET


„Ne vidimo stvari kakve jesu,

vidimo stvari kakvi jesmo.’’

ANAÏS NIN



Dva dječarca, u dobi od 14 i 16 godina, Joško Serdarević i Marinko Radetić Lajbek, nekako su se istovremeno za-ljubili u glazbu. Joško je još od jedanaeste godine inten-zivno nabijao po bubnjevima, dok je Lajbek imao bas gitaru koju bi rado i ukopčao u pojačalo te usput vjež-

bao s Joškom. Samo da mu nije nedostajao taj ključni dio opreme. No, budući da nisu imali novaca za pojačalo, a želja je bila veća od mogućnosti, dječaci su skovali plan. Iz novina su izvukli kontakte oglašivača i složivši popis krenuli u posjet vlasnicima magičnih kutija koje su iz gitara ne samo izvlačile već i, kako im samo ime kaže, pojačavale zvuk. No, taj je plan imao i prikrivenu ideju: njihov F

OT

OIZ

VO

R I

Z A

RH

IVE

ED

IJA

KR

AL

JIĆ

A

14RIjE KerOckHImnE


je obilazak imao za cilj tek osluškivanje kako Lajbekov bas zvuči. Pretvarajući se da su ozbiljni kupci, obilazili su razne adrese zaneseno isprobavajući gitaru sve dok vlasnicima pojačala nije sinulo u čemu je štos, nakon čega bi ih ispratili preko praga.

Slučaj je htio da u to vrijeme u novinama osvane oglas Nenada Bačića (kasnije Nenad Bach), pa nije trebalo dugo da se Joško i Lajbek pojave i u njegovoj dnevnoj sobi ukopčani u pojačalo koje je čekalo na kupca. No, za razliku od ostalih prodavatelja, Nenad je vrlo brzo shvatio kako su mladići, umjesto zbog kupovine, u njegov stan došli održati besplatnu pro-bu, pa je, fasciniran energijom golobrade ritam sek-cije, nekoliko godina kasnije dečke pozvao da mu se pridruže u bendu koji je osnivao.

Uz Nenada koji je svirao gitaru i pjevao, bend u osnutku čine klavijaturist Davor Tolja, te gitarist i vokal, Duško Perhat. Nakon pridruživanja Lajbeka i Joška, grupa se uskoro koncertno predstavila publi-ci i to u velikoj auli medicinskog fakulteta u Rijeci. Umjesto bubnjeva Joško je svirao bongose, šuškalice i slične udaraljke, pa je sve imalo akustičarski prizvuk. Zadovoljni učinjenim, ekipa je odlučila konkretizirati svirku i pjesme podebljati bubnjevima, nakon čega je došlo do konsolidiranja redova poslije kojega jedin-stveni u naumu ostaju njih četvorica: Nenad, Davor, Marinko i Joško.

S obzirom na različite glazbene afinitete, sastav je brojne pop-rock utjecaje vrlo uspješno spajao u novu sintezu vlastitog stila. Obzirom da ih nije bilo jedno-stavno prikloniti nekom određenom glazbenom prav-cu prozvali su se Ničija zemlja, što je u političkim krugovima protumačeno na sasvim drugačiji način. Ni krivi ni dužni, dečki su doživjeli etiketu nepodob-nih koja bi bila bliža nekom punk bendu kakvi su u Rijeci u to doba nicali po svim kvartovima. Uvidjevši kako ih glazbeni urednici s radio Rijeke bojkotiraju ne želeći im dati minutažu u eteru, dečki su shvatili da se oko njih veća prašina diže zbog imena negoli po-radi same glazbe, pa se odlučuju prekrstiti u Vrijeme i zemlja, ime po kojem ih pamtimo i danas.

Prvi medijski proboj bend je dosegao, 1977. godine, na Omladinskom festivalu u Subotici gdje je nastupio u natjecateljskom dijelu, a zatim i na Večeri slobodnih formi Zagrebačkog Festivala. Na tom koncertu grupu

1979. TVOJA MAJKA SJAJNO KUHA – DA LI DA OSTANEM NEPOZNAT I SAM7’’ VINIL · EP

RTV Ljubljana

1979. VRIJEME I ZEMLJA I.MC · LP

RTV Ljubljana

1980. KAKO DA TI PRIĐEM (VESNA) – NE BUDI LUDA7’’ VINIL · EP

RTV Ljubljana

2009. VRIJEME I ZEMLJA I. REIZDANJECD

Scardona / Nenad Bach Music Ltd

15


je zamijetila urednica Radio Zagreba Maja Sabolić koja ih upućuje svom kolegi s radija Novi sad, Anđelku Maletiću nakon čega Vrijeme i zemlja dobiva prigodu snimiti nekoliko skladbi u radijskom studi-ju, što će godinu kasnije i iskoristiti. U vrlo kratkom roku dogodile su se sve važne stvari. Godine 1978. bend se još jednom penje pred subotičku publiku, te opet nastupa na Večeri slobodnih formi pri Zagrebačkom festivalu čiji je direktor bio Arsen Dedić. Tu Vrijeme i zemlja bilježi i prvo pojavljivanje na vinilu kao dio kompilacije

„Večeri slobodnih formi ‘78.“, skladbom Nocturno.Nenadovo uporno obilaženje diskografskih kuća na koncu je uro-

dilo plodom. Odbijeni od Jugotona koji je preferirao isključivo ko-mercijalne izvođače, bend se zaustavlja u Ljubljani i to zahvaljujući Arsenu Dediću koji im nakon nastupa na Zagrebačkom Festivalu daje podršku. Čelnim ljudima izdavačke kuće „Radio Televizija Ljubljana“ materijal se svidio, pa je ubrzo, koncem ‘78. godine, potpisan i prvi profesionalni ugovor za snimanje i objavljivanje ploče. Materijal je uvježbavan u Joškovoj „kantini“, vrlo kreativnom prostoru kojeg su pohodili razni bendovi i formacije. Znali su se tu zateći i osmoškol-ci Čarobni vrtlog, koji je kasnije izrastao u bend Gea čiju su ritam sekciju također tvorili Joško i Lajbek, a koji je ostao upisan kao jedan od onih koji su nastupali na legendarnom koncertu u Klubu zajednice Talijana, Circolu. Vrijeme i zemlja je tu vježbao u svim fazama razvoja, prije i nakon odlaska Davora Tolje, te sa pokojnim Asminom Acijem Lukačom, a u istom je prostoru boravila i Xenia Roberta Funčića, koja će razlazom ViZ naslijediti ritam sekciju, a time i prostor za vježbanje. Album je sniman u studiju „Akademik“ u Ljubljani, siječnja i veljače iste godine, a prethodile su mu iscr-pljujuće probe koje bubnjar Joško opisuje riječima:„ Na probi su se aranžmani radili zajednički. Uvijek bi dolazilo

do razmimoilaženja mišljenja, uglavnom Nenadovih i mojih,

pa bi onda običavali u jednoj repeticiji primijeniti moj, a u dru-

goj Nenadov prijedlog. To je naravno dovodilo do kompliciranijih

16RIjE KerOckHImnE


aranžmana, ponekad vrlo zahtjevnih za memoriranje i izvođenje.

Pred samo snimanje je počelo bjesomučno vježbanje koje je trajalo

desetak dana, sa po dvije probe dnevno uz pauzu za ručak. Puno

nervoze i promjena aranžmana uz niz kompromisa, ali na kraju

smo bili više nego spremni. Bio je siječanj, vrijeme školskih pra-

znika, imao sam 16 godina, živio u hotelu u Ljubljani i snimao LP.

Nevjerojatan osjećaj!“

Tijekom dva mjeseca, studio i hotelska soba postali su bendu drugi dom, a domaću kuhinju zamijenila je obližnja pizzerija u koju su dečki svakodnevno svraćali. Snimalo se na 16 kanala, na traci od dva inča, i to po ho-ruk sistemu, svi instrumenti odjednom. Jedino što je na materijalu nasnimljeno bile su solo dionice na synthu, koji je u to doba bio prava senzacija čak i kao mono instrument na kojem se mogao svirati tek ton po ton. Snimljene dionice tim su značajnije jer je Davoru Tolji instrument posudio Bojan Adamič, proslavljeni slovenski skladatelj filmske glazbe čije su zvučne kulise krasile ondašnje blockbustere jugoslavenske kinematografije: Partizanska eskadrila, Valter brani Sarajevo, Vuk samotnjak, Kapelski kresovi, Abeceda straha…

Adamičev gudaći orkestar, kojim je maestro osobno ravnao, ta-kođer je sudjelovao na snimanju albuma, a koliko su Riječani bili oduševljeni što uopće imaju snimljen synth, govori i činjenica da su isti od uzbuđenja u konačnici preglasno umiksali. Svatko sa svo-jim instrumentom, albumu su također pomogli Branka Janjanin s harfom, Lado Jakša s alt saksofonom, Miljenko Karabaić kao pra-teći vokal i stari prijatelj s početaka, Duško Perhat, na akustičnoj gitari i kao preteći vokal na skladbi Sjena. Zanimljivo je kako se na snimanju dogodilo i jedno poznanstvo koje se pokazalo ključnim u radu koji je uslijedio nekoliko godina kasnije. Davor Tolja je u studiju upoznao Marinu Perazić koja je pratećim pjevanjem došla pomoći nastajanju materijala.

Izlasku albuma prethodio je singl koji je na A strani nosio pjesmu Tvoja majka sjajno kuha, nastalu iz početne suradnje s Robertom Funčićem, a s druge strane je snimljena skladba Da li da ostanem

nepoznat i sam. Cjeloviti album pod nazivom „Vrijeme i Zemlja I.“ izašao je 1979., godine postavši prvi album nekog riječkog rock sa-stava koji je zasjao na policama trgovina. Pokazao je širinu talenta i interesa članova sastava koji su s neviđenom lakoćom plivali od šansone, popa, rocka do jazza, a snimljenom rečeničnom zavrzla-mom bez glazbe, nazvanom Štrndrfir, otvorili su vrata bizarnog kojeg se ne bi odrekli možda ni Monty Python. Skladbe Vrijeme i

zemlja, Blizu dosade, Zar ljubavi nema u ispitnom roku, Ti čupava

glavo hej, Nema plesa u mom selu bile su jednako koncertne i ra-dijske uspješnice.

17


Zanimljivo je kako se uz prvu promociju albuma vežu dva datuma i dva koncerta. Prvo predstavljanje albuma bilo je 21. svibnja u riječ-kom Circolu, no s obzirom da je izlazak ploče kasnio, bend je album predstavio svirkom, bez materijalnog dokaza. Publika je vidjela tek omot ploče dok je LP još bio na umnažanju. Zato se pravom velikom promocijom drži ona održana pet mjeseci kasnije u kinu Partizan (kasnije Teatro Fenice). Usprkos istovremenoj eksploziji punka pu-blika je pokazala kako i dalje uvažava laganije note od onih inspi-riranih buntovničkom energijom. Dvorana je stoga bila premalena da primi sve radoznalce koji su se tog 26. listopada 1979., nagurali oko ulaza kako bi uveličali dolazak prvog rock albuma u gradu na Rječini. Atmosferu s promocije Nenad pamti i danas:„ Bio je to jedan od najljepših perioda u mom glazbenom životu.

Četvoro ljudi sviralo je zajedno, bez kalkulacije o tome kako

uspjeti. Bili su posvećeni isključivo zanatu stvaranja nečeg novog.

I do današnjeg dana prijateljstvo je tu i nadam se da ćemo jednog

dana nastaviti gdje smo stali. Fenice je bio najbolji koncert koji smo

imali kao grupa. Pao je snijeg, dan ranije smo donijeli instrumente,

pa smo mogli biti malo relaksiraniji. Imamo i neke fotke s tog na-

stupa. Dvorana je bila krcata i atmosfera fantastična.“

Ni ostali koncerti nisu budili manje zanimanje, a svakome od njih prethodio je nemali trud svih članova sastava. Neke od tih pri-ča danas zvuče egzotično, čemu svjedoči Joško, prisjećajući se an-gažmana pred nastup:„ Kad je došao dan organiziranja „velikog“ samostalnog kon-

certa u ondašnjem kinu Partizan, sve se svodilo na snalaže-

nje po principu „uradi sam“. Plakati i karte su umnožavani na ša-

pirografu, čini mi se u 3. maju. Ručno smo ih rezali i sami lijepili

po gradu. Dva velika i izuzetno teška panela od iverice, dimenzija

1,5m x 2,5m, oslikani su logotipom benda i to šablonama u pismo-

slikarskoj radionici istoimenog razreda građevinske škole koje smo

potom, po noći, sami ručno prenijeli na dvije lokacije: jedan ispred

Radio Rijeke, a drugi kod Konta. Roditelji nam nisu imali aute da bi

nas vozikali uokolo, dakle bilo je po sistemu „put pod noge i veselo

druženje u ekipi“. Na sam dan koncerta svi smo već bili izmoreni,

a ja sam dobio temperaturu 38°. Takav sam i odsvirao koncert. Ali

što je to prema kinu prepunom ljudi koji su došli slušati baš tebe?

Bio sam okružen svojim i posuđenim bubnjevima i činelama, tu i

tamo bih popio čaja iz termosice i svirao iz sveg srca. Kad je došao

trenutak mog sola, već sam bio podosta iscrpljen, ali znao sam da

publika to voli i iščekuje, pa sam dao sve od sebe. Dobiveni pljesak

izbrisao je svaku bol. Bolovao sam idući tjedan.“

18RIjE KerOckHImnE


Razliku između ta dva promotivna nastupa činilo je i pojačanje s još jednom akustičnom gitarom koju je svirao Edi Kraljić. Edi je repertoar uvježbavao s ritam sekcijom grupe, uz što se veže i jedna anegdota koje se Joško vrlo živo sjeća:„ Na koncertu u kinu Partizan pridružio nam se i Edi u ulozi pra-

tećeg vokala plus akustična dvanaestica, posuđena od našeg

prijatelja. Koncert se bližio, pa je u kratko vrijeme trebao savlada-

ti puno kompliciranih aranžmana i tekstova. Vježbalo se u kanti-

ni, a Lajbo i ja smo imali zadatak s Edijem prosviravati repertoar.

Naviknutima na Nenadov režim nama to nije predstavljalo problem,

ali Ediju... Sva sreća da je u kantini uvijek bio neki kauč na koji se

moglo baciti i prileći. Kako i priliči energičnim adolescentima, Lajbo

i Edi su se u jednom trenutku počeli naguravati i hrvati, pa su se u

zanosu borbe srušili na kauč na kome se spokojno odmarala posu-

đena gitara. Ni Lajbo ni ja nikada nećemo zaboraviti Edijev pogled

na prepolovljeni vrat dvanaestice.“

Teško je danas procijeniti da li je skorim razlazom grupe scena više izgubila ili dobila. Davor je ‘80-te napustio grupu, te s Marinom Perazić pokrenuo elektro-pop bend Denis & Denis koji je osvojio

19


federativno glazbeno tržište. Na klavijaturama ga je tada zamijenio Asmin Lukač Aci s kojim je Vrijeme i zemlja snimila i jedan singl; „Kako da ti priđem (Vesna)’’ / ‘’Ne budi luda“. Malo potom Joško i Lajbek s Robertom Funčićem i Vesnom Vrandečić formirali su još jedno veliko ime domaćeg rocka, grupu Xenia. Nenad je, pak, izgradio međunarodnu karijeru pojavljujući se na kompilacijama u probra-nom društvu članova grupa U2 i The Band ili izvođača poput Brucea Springsteena, Leonarda Cohena i Luciana Pavarottija. Najpoznatiji je po antiratnoj pjesmi Can We Go Higher? koja je koncem devedesetih bila svjetski hit, a u čijem su video spotu, nastupili glumci Martin Sheen i Michael York, a John Malkovich joj je dao poseban doprinos recitirajući Gundulićeve stihove „O lijepa, o draga, o slatka slobodo…“.

Nosači zvuka na kojima se nalazi Nenadovo ime prodali su se u više od dva milijuna primjeraka, a potpisuje i glazbu za niz igranih i dokumentarnih filmova.

Vrijeme i zemlja se ponovo okupio na 30-tu godišnjicu izlaska njihovog prvijenca koji je tom prigodom predstavljen u reizadnom CD obliku. Objavljen je u ograničenoj nakladi, a osim materijala s LP-ja našlo se mjesta za još tri dodatne skrivene skladbe iz 1980.

20RIjE KerOckHImnE


godine: Vesna, Ne Budi Luda i Između dva leta. Kao izdavači potpi-sane su kuće Scardona i Nenad Bach Music Ltd.

Njihova pjesma koja se i danas može čuti na radio postajama omiljena je glazbenim urednicima posebno za kišnih dana. Riječ je o atmosferičnoj i eteričnoj glazbenoj slikovnici Kišni dan. Kako je komponirana svjedoči autorica stihova Gloria, te Nenad, autor glazbe.

Gloria Fabijanić-Jelović:„ Vrijeme koje je proteklo od prvih napisanih stihova za pjesme

grupe Vrijeme i zemlja u granicama nekih naših života je po-

prilično, punih 30 godina, ali kao da je negdje u meni ostao isti pje-

snički duh i poimanje svijeta, iako se sama kutija, u kojoj je sve to

spremljeno negdje na dno, poprilično pohabala. Sjećam se vremena

kada smo Neno i ja s njegovog balkona na vrhu zgrade ulice Janka

Polić Kamova gdje je stanovao, znali promatrati buđenje dana ili

večernji smiraj i kada bi nam takvi trenutci postajali bogata inspi-

racija za nastajanje glazbe ili stihova. Posebno sam voljela taj nje-

gov neobični i strastveni entuzijazam za pisanje glazbe u kojoj je

bio 48 sati dnevno. To raspoloženje je dosta utjecalo i na moju želju

za stihovima koji su nastajali spontano u neobičnim vremenskim

periodima i na neobičnim mjestima. Znala sam sjediti s društvom u

kafiću i odjednom bih zamijetila nekog ili nešto što drugi oko mene

ne bi vidjeli. Konobar je uvijek bio spreman pokloniti olovku i ko-

madić papira pa bi se stihovi u kratkom roku našli na njemu, a da

oni oko mene ne bi ni primijetili da sam otplovila mislima daleko.

Jedna od pjesama koja je tako nastala je i ona, Ti čupava glavo, hej!

U to sam vrijeme imala puno bilježnica i rokovnika ispunjenih pje-

smama, jer bilo je to moje inspirativno životno doba, kada su emo-

cije najjače, kada je percepcija natprosječno izoštrena, kada je lju-

bav pokretač svih racionalnih i imaginarnih radnji i želja. Pjesme

su tekle, nabujalo su se stvarale u mojoj glavi i prenosile na papir.

Oduvijek sam bila romantičarka, zaneseni poeta, pjesnička duša i to

sam ostala do danas. U ono vrijeme, nitko se tome nije čudio, danas

to moram potiskivati, skrivati u sebi jer izaziva podsmijeh kolega i

okoline u kojoj radim i živim. Valjda zato što je ovo danas vrijeme

surove grubosti, crno-bijele stvarnosti i moj poetski izraz postaje

neprimjeren okruženju, a slikovito opisivanje naziva se patetikom.

Šteta, jer stihovi današnjih pjesama rijetko se mogu pohvaliti du-

binom razmišljanja i snagom izraza.

Jedna od meni najdražih pjesama s albuma „Vrijeme i Zemlja I.“ je

Kišni dan, a nastao je kao priča na prozorskom oknu moje sobe. Bio

je neobično siv dan, tada se u mene uvukla neka sjeta, ali pozitivna,

a kišne su kapi crtale slike po staklu prozora dok sam promatra-

la kako šareni kišobrani „plove“ po sivom pločniku. Bilo je u tome

nekog optimističnog poziva na šetnju kroz mokri grad. I odšetala

sam, ne razmišljajući, do Nenada. Tu je čekala topla soba, glazba

21


bez koje nije bilo ni njega i mirisni topli čaj koji se našao preda

mnom. Nastali su stihovi u kojima je Nenad osjetio moje emocije i

sjajno ih popratio glazbom.

Nekako mi je žao što se neke stvari ne mogu i dalje na isti način

raditi kao u vrijeme kad sam imala 20 jer vremenom se u prostoru

ispunjenom nekim drugim, „važnijim“ stvarima istopila i izgubi-

la poezija. Negdje je nestao suživot Nenadove gitare i moje flaute,

rastočile su se note s crtovlja mojih kajdanki, izgubilo se slobod-

no vrijeme u kojem sam mogla usred dana sjediti na šljunku neke

gradske plaže i osjećati miris mora bez onog neprekidnog osjećaja

da moram žuriti jer me čeka ovo i ono… Da, to je ta ljepota mladosti

bez velikih opterećenja i obaveza, ali čini mi se da bi s malo truda

i volje i uz razumijevanje okoline, i danas u ovim godinama, čovjek

mogao pronaći trenutke poezije i mira u dnevnom tempu življenja.

Možda pokušam, jer Nenad je svojim dolaskom na obilježavanje 30

godina od izlaska prvog i jedinog albuma grupe Vrijeme i zemlja u

meni probudio žar nekih davnih pjesničkih stvaranja.“

Nenad Bach:„ Rijeka je moja mladost, nadam se i starost. Od Trsatskih stuba

do kišnih kapi. Od plesne škole do Pećinskih plaža. Od Joškove

kantine do kina Fenice. Kad se svi potresi, svi ratovi, sva nogometna

prvenstva, svi porazi i pobjede, sve ispunjene i neispunjene ljubavi,

sve frustracije, sve boli i sva ushićenja stišaju, ostaje intima sobe,

intima jednog popijenog čaja dok kiša rominja, a njezin zvuk smiruje.

Toplina sobe daje sigurnost koju smo vjerojatno imali samo u utrobi

majke. Te intime pamtim čak i više od najvećih masovnih intimnih

momenata kao Woodstocka, Pavarottija, intervjua s Ed Bradleyem

ili U2. Pjesma je nastala u par minuta, sjedeći na krevetu u mojoj

sobi slušajući kišu, doslovno. Tekst sam imao pred sobom i prsti su

sami klizili po žicama. Kad kažem klizili, mislim na promjenu od

četiri akorda u prvom taktu. Svaka riječ ima svoj akord.

Kišne – Cdur

kapi – Cis

i nebo – Hmol

i ljudi – Emol.

Sjećam se kako je Davor na Rhodesu interpretirao upravo ono što

sam pomislio. Vrijeme i zemlja je bio intiman bend. Puno smo vjež-

bali tehniku, ali smo s intuicijom bili na vrhu, jedan prema drugo-

me. Uskladili smo mehanizme kreativnosti, stila i želje da se stvori

novo glazbeno tkivo.“

22 RIjE KerOckHImnE


Kišne kapi i nebo i ljudi

i mokar dan.

Jedan kišobran otvoren plovi,

pod njim sam sam.

Šušti kiša po pločniku sivom,

šetam kroz grad.

Neka vrata otvorena širom,

prelazim prag.

Čaj i topla soba, mirisni tren,

neka tiha glazba svira.

Vizija topline, blagosti dah,

prozračna kiša rominja.



Vizija života, blagosti dah,


Staklo prozora topi se vlažno,

spušta se mrak.

Tamne promiču sjene u magli,

korak je lak.



Vizija topline, blagosti dah,




Vizija života, blagosti dah,


Kišne kapi i nebo i ljudi

i mokar dan.

Jedan kišobran otvoren plovi,

izlazim van.


Iako mnogi članci nultom godinom grupe Termiti navode 1978., istina je kako je bend začet čak dvije godine ranije, e da bi svoje glazbeno rođenje doživio navedene godine.

Termite su još kao klinci osnovali bubnjar Davor Horvat, basist Dean Blažević Frile, gitarist Robert Tičić Tica i pjevač

Predrag Kraljević Kralj. Mada u osnivačkoj formaciji nije imao glaz-beno zaduženje članovi Termita Igora Jurčevića Juru i danas drže čovjekom koji je odigrao ulogu u pokretanju benda. Jure je radio ono što za bendove odrađuje čitav mehanizam – skrbio je o infrastrukturi i bio glavni kreator vizualnog identiteta. Članovi grupe to su držali više nego dovoljnim pa su ga priznali kao petog člana. Okupljena mladost željela si je nadjenuti ime, a u gomili prijedloga izbistrila su se tri: Štakori, Linč i Termiti.

FO

TO

IZ

AR

HIV

E D

AM

IRA

MA

RT

INO

VIĆ

A

24RIjE KerOckHImnE

RmIvjErAn pas


Za ovo posljednje zalagao se Kralj koji je, kako pri-znaje, i danas fasciniran savršenom organizacijom

„bijelih mrava“. Svaka kolonija ovih kukaca ima svog kralja, složni su i nepobjedivi u svojim naumima, nji-hove su građevine misterija za znanost. Kralj, koji je osjetio da bi ime benda moglo biti različito od onoga koje je on artikulirao, imenovanje odlučuje prepustiti demokratskim navadama. Prividno, naravno, jer punk u svojoj prirodi ne drži ni do čega osim do nametanja svoje volje koja ruši uobičajene sustave održivosti. Tako se dogodilo da je na terasi kavane Ri, u istoime-noj riječkoj robnoj kući, jedna zimska kapa napunjena papirićima s prijedlozima za ime benda. No, Kralj je, prevenirajući moguća demokratska previranja, na sve njih napisao jednu, pogađate koju, riječ nakon čega je uslijedilo izvlačenje i „parlamentarno“ prihvaćanje danas kultnog imena jednog od predvodnika jugo-slavenskog punka.

Kako je Jurčevićev otac tada bio partijski službe-nik, bendu nije bio problem doći do osnovnih čimbeni-ka za rad – od prostora za vježbanje, opreme za svirku, sve do kombija za prijevoz do koncertnih odredišta. Nakon selidbe po prostorima pojedinih društvenih za-jednica, Termiti se trajnije nastanjuju u donjem dijelu privatne kuće na Šumcima, što se moglo iščitati sim-boličkim okretanjem leđa sustavu. Ako se u socijaliz-mu nešto držalo opasnim onda je to definitivno bila pogrešno orijentirana mladost, a Termiti su na naj-podmukliji mogući način bili upravo to – inspira ciju su pronalazili u glodanju društvenog temelja, istovre-meno koristeći svu infrastrukturu koju im je državni sistem pružao.

Godine 1977., grupa prolazi kroz prve personalne promjene. Damir Plečić je zamijenio basistu, Frileta. Davor Horvat, odlaskom iz Termita, postaje jednim od osnivača Mrtvog kanala, bubnjarski stolac ustupa Berislavu Dumenčiću koji je i danas najpoznatiji po svom nadimku, Kiko. S njima je u bend ušao i novi čovjek s novim instrumentom, klavijaturist, Krešo Ka štelan. No, ni ta postava se nije činila kompak-tnom, pa su Plečić i Kaštelan ubrzo napustili druš-tvo. Istovremeno se u Pomorskoj školi u Bakru Kralj upoznao s Damirom Martinovićem Mrletom koji je svirao bas u grupi Beta Centaury. Druženje ovih otka-čenjaka ubrzo je pokazalo kako se obojica nalaze na

1981. NOVI PUNK VAL ‘78-’80KOMPILACIJALP

ZKP RTV Ljubljana

1996.2008.

LP PLOČA: VJERAN PASCD

Dallas Records, 1996.

reizdanje 2008.

2008. RIJEČKI NOVI VAL – ANTOLOGIJA KOMPILACIJA3CD

Dallas Records

25


ujednačenoj valnoj duljini. Na Kraljev poziv da poneki put posjeti Termite i, ukoliko osjeti potrebu, priskoči im u procesu rada, Mrle, došavši na probu i oduševljen viđenim i iskrenjem ukupne energije, istog časa uskače u bend povukavši iz bivšeg sastava klavijaturistu, Josipa Krošnjaka Pepija. Od tog trenutka ustoličuju se Termiti koje danas pamtimo po njihovu radu i ostavštini.

U konačno posloženoj postavi zaredali su se koncertni nastupi. Prvi se zbio 23. listopada 1978., u riječkom klubu Modra. Odmah potom širi se glas o žestokim pankerima koji iza svojih nastupa ostavljaju lom, a dobar glas je potvrđen 11. ožujka 1979., u Dvorani mladosti, na prvom Ri Rocku gdje su s kolegama iz grupa Naša Stvar, Beta Centaury, Quarter i Rađanje udarili temelj najdugovječ-nijeg rock festivala Hrvatske. Organizatori koncertnih aktivnosti ubrzo ih zajedno s Parafima i Pankrtima aranžiraju u, dotad ne-viđeni eksplozivni, paket, od čega je ostao upamćen njihov zajed-nički nastup na Dan mladosti, 25. svibnja 1979., na Pop festivalu u Mostama kraj Ljubljane.

Prekretnički koncert u Kristalnoj dvorani Hotela Kvarner dogo-dio se, pak, 21. studenog 1979. godine. Uz Termite i Parafe, nastu-pili su još Parobrod i Smrt u sandolini, te kao zvijezde večeri, tada već legendarni, Buldožer. Natjeravši prethodno publiku u mahnitost Termiti su demolirali pozornicu ostavivši iza sebe dvoranu prekri-venu perjem. Taj brutalni nastup Kralja s WC školjkom na glavi, Dubravko Jagatić, glazbeni novinar i publicist, drži jednim od naj-šokantnijih trenutaka u povijesti hrvatskog rocka, zbog čega je i uvršten u njegov film „Kad muzičari šokiraju“ (Trezor Idea, 2005.).

Buldožeri su bili oduševljeni nazirući u Termitima svoju neka-dašnju buntovnu snagu i neskrivenu ironiju. Kao bend sa statusom jednog od vodećih subjekata YU rocka, pozivaju Termite da ih pra-te u svojstvu predgrupe na turnejama, čime je Kralju i ekipi diljem (ondašnje, dakako) zemlje otvorilo vrata koncertnih odaja. Zaredali su nastupi u svim većim gradovima u državi, od kojih bend, kao najdojmljivije, drži one u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu i naravno, rodnoj Rijeci.

Kralj je bio mišljenja kako paralelno s koncertnim aktivnostima pjesme treba i snimati, pa su Termiti odlazili u studio kad god bi im se u džepu zatekao novac. Ovisno dakle o financijama, jer studiji su varirali od amaterskih do profesionalnih, u jednom od njih, koji je gotovo odgovarao ovoj posljednjoj kvalifikaciji, ljubljanskom Radio Študentu, Termiti su snimili pjesme koje su se našle na kompilaci-ji „Novi Punk Val ‘78-’80“ (ZKP RTV Ljubljana, 1981.). To su redom Vjeran pas, Mama s razlogom se brineš i Vremenska prognoza.

Zahvaljujući iskrenim svirkama i žestokim scenskim nastupi-ma, bend se 16. siječnja 1981., pojavio na naslovnici časopisa Polet, čime je uz već dokazane Parafe, Rijeka potvrdila status meke

26RIjE KerOckHImnE


jugoslavenske punk scene. Tada veliki izdavač Jugoton (danas Croatia Records) pokušava okruniti rad Termita vinilnim izdanjem, no, za razliku od nekih zagrebačkih punk klinaca koji su omiri-savši novac odbacili manire bunta, Termiti odbijaju ugovor koji je uvjetovao nemali broj kompromisa, od kojih je najbolniji bio onaj o cenzuri tekstova.

Razgovor kojim se Termite trebalo omekšati i privoljeti na su-radnju, međutim, završava neslavno. Po izdavača. Spominju se čak i žestoke psovke te demonstrativno lupanje vratima dvorane za sa-stanke. Planirani LP „Vjeran pas“ nikad nije dočekao svjetlo dana, pa su u lipnju 1982. godine Termiti u hodniku riječke Dvorane mladosti, znanoj i kao Plava sala, održali svoj posljednji koncert, zaključivši tako karijeru kao demo bend.

Tek 1996. godine, Dallas Records objavljuje dokumentaciju Termita na CD-u ironična naziva „LP ploča: Vjeran pas“. Izdanje im krasi kompletan studijski opus, 24 pjesme koje su prije desetljeća i pol izazivale dvoranske i klupske euforije; (Tko vas jebe) Šminkeri,

Ujo gastarbajter, Zdravo Marijo, Kišni razdraganci, Žaca, Prljava

sudbina, Pobuna, Nova umjetnost, Vjeran pas… Dvanaest godina kasnije, isti izdavač plasirat će reizdanje tog

CD-a dodavši audio zapisu i video isječak o Termitima, preuzet iz Kra

lj 2

00

8.

FO

TO

ZO

RA

N Ž

MIR

IĆ

27


dokumentarnog filma „Ritam rock plemena“ (Istra film, 2005.), reda-telja Bernardina Modrića i scenariste Koraljka Pasarića. Zahvaljujući tom filmskom ulomku, kao i dostupnoj foto arhivi, te očuvanim no-vinskim člancima, Termiti su dobili i svoj video spot za najpoznatiju pjesmu Vjeran pas, čiju režiju potpisuje tim ljudi imena, Retro Elektro.

Vjeran pas, generacijska himna čija će aktualnost preživjeti sve sisteme po mnogim je anketama najprepoznatljivija riječka rock pjesma. Let 3 ju je, respektabilno, obradio i uvrstio na album „El Desperado“, a kasnije i na koncertne zapise, „Živi kurac“ i „Živa pička“. I danas je jedna od njihovih najvećih koncertnih atrakcija.

Na pitanje kako je nastao Vjeran pas i kako s odmakom proživlja-va svoje stihove, Kralj prepričava kako je pauzu na probi iskoristio za odlazak na toalet. U nekoliko minuta je nanizao stihove koji su odmah potom dobili glazbeno ruho. Iskaz je nestandardan, pomalo artificijelan, a donosimo ga u formi transkripta: „ Što se tiče mog starog banda Termiti i mene, priznajem, to

je duga priča. Imali smo nekoliko dobrih glazbenih stvari,

tako reći hitova, ali možda je najuspješniji ipak bio Vjeran pas. Evo,

kako je to bilo. Znaš i sam što je mladost, koja je to snaga i ljubav.

Tako sam i ja intenzivno osjećao sve oko sebe: život, ljubav, pjesme,

28RIjE KerOckHImnE


druženja. Pokojni Robert Tičić Tica i ja smo svirali i skladali. Uvijek,

u tišini, uvijek, u društvu s prijateljima, na turističkim putovanji-

ma, ljetovanjima… I odjednom, jedne godine, sva ta mladost i ljubav

pretvorili su se u divnu pjesmu kojoj je mat’ bila klasična akustič-

na gitara, a otac glas s porukom – jak, neobuzdan, erotičan i iskren.

Sve što sam do tada spoznao, do svoje osamnaeste godine, bio je

– vjeran pas. U stvari bili su to Termiti: Kiko, Pepi, Mrle i Tica. Kao

band smo se mnogo trudili da istinom dokažemo kako to što nam

srca pjevaju vrijedi.

Zakupili smo prostorije u tadašnjem omladinskom naselju, „Lovorka

Kukanić“ i tu smo oplemenili sve naše ideje, prve rifove, strofe, riječi,

refrene. Po prirodi nisam socijalan tip, ponekad sam i bespotrebno

grozničav, a ljudska glupost me može lako skrenuti s kolosijeka,

te sam tako i pisao sve te stihove, pretvarajući ih u rock poeziju u

društvu dobrih drugova i glazbenika. Baš tog trenutka nalazio sam

se u WC-u, gdje sam kroz veliku nuždu zapravo ispjevao i izrekao

ono najbitnije o životu, istini, znanosti i edukaciji. Tako je moralo

biti, iz mene ništa drugo i nije moglo proizaći.

Cijelo sam vrijeme imao osjećaj kako nas suvremenici i razumiju i

ne razumiju, da nas istovremeno odobravaju i osporavaju. Vraćao

29


sam se iz grada kući gdje me u dvorištu dočekao prijatelj iz djetinj-

stva i rekao: „Tvoj Vjeran pas je prvi na Radio Rijeci“ i tog trenut-

ka sam shvatio što je to slava, vječnost. Spoznao sam zapravo svu

tu zavrzlamu oko karijere i uspjeha. No, iako sam brzo odustao od

estradnih snova, pjesma je, eto, nastavila svoj mukotrpan put ka

vrhu top lista, vrhu svih vrhova, prema generacijskoj himni mla-

dih, i danas je tako.

Vjeran pas i kao pjesma i kao nešto više od toga, sve više buja u meni.

Ispunjava me ponekad tragičnim sjećanjima, ponekad beskrajnim

radostima života. Ta je pjesma nastala u jednom kaotičnom ras-

položenju koje je prethodilo velikim društvenim promjenama, na

univerzalan se način dotičući samih suštinskih tema, da bi slutnje,

strahove i nedoumice pretvorila u pobunu, u revoluciju bez oružja,

stvarajući novi humanizam, novo nasljedstvo mira, ljubavi i sreće.

Hvala bogu da je tako, da tih nekoliko strofa opisuju vrijeme prije

nas, naše vrijeme i ono koje će tek doći i to tek kroz dvije tri, minute

poštene i korektne svirke i, usto, vrlo snažne društvene poruke, a u

smislu općeg dobra, održivog razvoja, u smislu ljudskosti.

Od tada je prošlo trideset godina, a kao da su prošle samo tri se-

kunde. Još uvijek mi u ušima zvuči Ticin rif dok je stvar nastajala,

Mrletov rif na basu, Pepijev i Kikotov angažman na klavijaturama

i bubnjevima i moje vlastite misli koje poletješe k njima, ka tim

lijepim glavama i srcima, rukama i nogama, ka oblacima i suncu,

moru i planini da bi se već istog trenutka vraćale svom vlasniku,

tekstopiscu, da bi ga obogatile povratnom porukom, porukom du-

hova dobre volje, odzivom publike i javnosti, da bi vlasnika pjesme

ponekad natjerale u suze i plač, ponekad u radost i veselje.

Tada bi se zapili i krenuli dalje, jer pjesma je put, kroz trnje do zvi-

jezda, krčila sama sebi, a mi, njeni stvaratelji, samo smo je slijedi-

li poput vojske ljubavnika, i pomagali joj da dobije krila, da odleti,

postane slobodna.“

30 RIjE KerOckHImnE


Documents

Riječke-rock-himne-pdf.pdf