RIJEKA . SRPANJ - KOLOVOZ 2009. . BROJ 6/423 . GOD. XLVII . CIJENA 7 KN

Živjeti čovječnostBlagdan sv. Vida, zaštitnika Riječke nadbiskupije

Jelena Radan i Meritas

Ljubavne pjesme koje pjevamo Bogu

Georg Kopetzky

U demokratskom društvu značajna je uloga katoličkih i civilnih udruga

Benedikt XVI.

Započela Svećenička godina

HBK o umjetnoj oplodnji

Umjesto logike ljubavi, uvodi se logika proizvodnje

Bakarska

2 B

roj 6

/423

200

9.

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Riječani pod znakom križa

Porečko-pulski biskup Ivan Milovan predvodio je blagdansko slavlje uz domaćina, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića i još dvojicom biskupa Riječke metropolije, krčkim biskupom Valterom Županom, gospićko-senjskim Milom Bogovićem, a pridružio im se i zadarski nadbiskup Ivan Prenđa te brojni svećenici.

Riječke kapetane i mornare koji su ponijeli križ ispred riječke katedra-le sv. Vida, u svečanom ophodu riječkim Korzom slijedile su zajed-nice mladih, katoličke udruge, redovnici i redovnice, svećenici i pe-

torica biskupa te predstavnici gradske uprave na čelu s gradonačelnikom, kulturni djelatnici i brojni drugi vjernici koji su se 15. lipnja na Trgu Riječke rezolucije okupili na euharistijskom slavlju blagdana sv. Vida, zaštitnika Ri-jeke i Riječke nadbisk pije.

Porečko-pulski biskup Ivan Milovan predvodio je blagdansko slavlje uz domaćina, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića i još dvojicom biskupa Riječke metropo-lije, krčkim biskupom Valterom Županom, gospićko-senjskim Milom Bogovićem, a pridružio im se i zadarski nadbiskup Ivan Prenđa te brojni svećenici.

Pozdravljajući okupljene na euharistiji i čestitajući Dan grada nadbiskup Devčić poseban je pozdrav uputio gradonačelniku Vojku Obersnelu i njegovim suradnici-ma te članovima Gradskog vijeća preporučivši njihovo djelovanje i Grad Rijeku nebeskom zagovoru sv. Vida. Pozdravivši biskupe susjednih biskupija podsjetio je da sveci koji se u ovim krajevima štuju, ujedinjuju mjesne Crkve i crkvene zajednice. „Tu vidimo kako ljudi koji su u zajedništvu s Bogom stvaraju zajedništvo i među lju-dima, dok su na zemlji i kad se presele na nebo“, rekao je nadbiskup Devčić.

Biskup Milovan u propovijedi je pozvao vjernike na svjedočenje vrednota evanđelja. „U svijetu gdje je prisutna, prema riječi-ma pape Benedikta XVI., diktatura relativizma, koji je jako komotan jer ne obvezuje ni na što, ali degradira čovjeka i njegovo dostojanstvo i njegove sposobnosti. U svijetu gdje se mnogo govori o pravima i slobodama, ali jedva što o dostojanstvu, o svetosti osobe i života te o odgovornostima i

obvezama, kršćani su pozvani živjeti i svjedočiti Kristovu čovječnost: lju-bav, opraštanje, pomirenje, solidarnost, pravdu. To je često vrlo zahtjevno, to je tzv. bijelo mučeništvo, iako bez prolijevanja krvi, svejedno zahtijeva hrabrost, ustrajnost, odricanje i napor“, rekao je biskup Milovan.

Vjernike je uputio da snagu duha za takvo svjedočenje pronađu u eu-haristiji podsjetivši na Godinu euharistije koja je proglašena u Riječkoj nad-biskupiji. „Iskustvo Crkve od početaka do današnjih dana jest da Crkva živi

i ustraje u vjeri samo snagom euharistije. Godina euha-ristije svraća pozornost na to središnje otajstvo vjere koje je izvor i vrhunac djelovanja Crkve“, podsjetio je propovjednik.

Medalje sv. VidaNa pontifikalnoj misi u riječkoj katedrali u jutar-

njim satima nadbiskup Ivan Devčić vjernicima je govo-rio o smislu mučeništva. „Kad je motiv predaje ljubav i kad se predaja i izručenje u mučeništvo i smrt od strane žrtava prihvaća s ljubavlju prema Bogu i čovje-ku, takve predaje i žrtve postaju uvijek spasonosne za mnoge“, rekao je. Brojni su vjernici i svećenici, kao i deset dobitnika Medalje sv. Vida, sudjelujući u euhari-stiji proslavljali zaštitnika katedrale.

Nadbiskup je vjernike pozvao da, poput brojnih mučenika, hrabro ostanu vjerni Kristu. „Neka nam ne-beski Otac po žrtvi i predanju svoga Sina i po zagovoru

svoga mučenika Vida dadne milost da se svakodnevno njemu i jedni drugi-ma možemo s ljubavlju predavati, jedni se za druge žrtvovati i međusobno se pomagati te da, ako bi to bila njegova volja, imamo snage svoje predanje čak zapečatiti žrtvom vlastitog života, poput našeg sv. Vida i mnogih prije nas.“

Blagdan sv. Vida, zaštitnika Rijeke

Živjeti čovječnost

U svijetu gdje se mnogo govori o pravima i

slobodama, ali jedva što o dostojanstvu, o svetosti osobe i života te o odgovornostima i obvezama, kršćani su

pozvani živjeti i svjedočiti Kristovu čovječnost: ljubav, opraštanje,

pomirenje, solidarnost, pravdu, poručio je biskup

Milovan

3 B

roj 6

/423

200

9.

Blagdan sv. VidaŽivjeti čovječnost ........... 2-3

Zvona zvoneEuharistija, caritas i svećenici ...........................4

Razmišljanja Ideal zločina .......................4

Pogled laikaPlodovi: ja-pa-ja u krugu individualizma .........5

PastoralNačin odvijanja susreta Liturgijske zajednice .........6

Sveti Pavao i Svećenička godina ............7

O umjetnoj oplodnjiUmjesto logike ljubavi, uvodi se logika proizvodnje ..............8

Enciklika pape Benedikta XVI. Caritas in veritate ...............9

SusretiJoe Vostermans: Rad s osobama s posebnim potrebama ......10

Georg Kopetzky: U demokraciji je značajna uloga katoličkih i civilnih udruga ..................11

RazgovorJelena Radan i Meritas: Ljubavne pjesme koje pjevamo Bogu ............. 12-13

Događanja

Dan Družbe Presvetog Srca Isusova .....................14

Kritički pristup medijima ............................15

Medicinski kutakZaštitite se od toplinskog udara ..............16

Crkvena glazbaDarovna pjesma ili offertorum .........................17

Obiteljski predah ................18

Djela tijela i plodovi duhaRačunovodstvo tijela i vodstvo duše ..................19

Gospićko-senjska biskupija ....................... 20-21

Iz župa .......................... 22-23

Riječka nadbiskupija .... 24-25

Grb grada Rijeke zajednici “Agape” .............................27

Izložba Hortus Sancti Viti ..........................27

More ...................................28

S a d r ž a j:

U propovijedi je podsjetio na važnost roditeljskog primjera djeci u svjedočenju vjere upozoravajući na problem da i među samim vjernicima ima pogrešnih razmišljanja. Pogotovo je žalosno kad u Crkvi ne prepo-znaju radost Kristove poruke. „Znamo da danas mnogi očevi i majke, koji se smatraju kršćanima, pomno paze da se njihova djeca ne bi previše vezala za Crkvu i pala pod utjecaj crkvenog učenja, jer smatraju da bi to mo-glo štetiti sreći njihove djece. Kako je žalosno i izopa-čeno to uvjerenje da se prihvaćanje i življenje evanđelja protivi čovjekovoj sreći! Može li čovjek upasti u dublju zabludu od ove da Kristova Radosna vijest oduzima ili umanjuje sreću, njemu i njegovoj djeci?“, istaknuo je nadbiskup Devčić.

I ove je godine Riječka nadbiskupija podjelom 10 Medalja sv. Vida zahvalila vjernicima koji su svojim pre-danim i tihim radom za Crkvu zaslužili ovo priznanje. Iz svakog od sedam dekanata predložena je po jedna osoba: Zdenka Grgurić iz Delničkog dekanata, Marica Lusičić iz Bakarskog, Ivanka Benčić iz Trsatskog, Katarina Šikalo iz Crikveničkog, Ana Turković iz Opatijskog, Branko Valenčić iz Kastavskog te Ivan Šuljić iz Prvostolnog dekanata.

Povjerenstvo za katoličke udruge izabralo je Georga Kopetzkog katoličkog djelatnika iz Austri-je, posebno zauzetog u poticanju organiziranog djelovanja katolika u zemljama srednje i istočne Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Putem katoličkih ustanova Renovabis i Kirche in Not te fondova EU-a pomagao je u organiziranju vjernika laika u Hrvatskoj, posebno u Riječkoj nadbiskupiji te u stipendiranju brojnih studenata na poslijediplom-skom studiju. Na prijedlog nadbiskupa Devčića Medalju sv. Vida dobila je s. Katarina Saganić iz Družbe sestara milosrdnica zbog njezina dugogo-dišnjeg predanog rada u nadbiskupijskom Katehet-skom uredu. Nadbiskup je nagradio i Anu Lužinu zbog njezine dugogodišnje nesebične pomoći sve-ćenicima i časnim sestrama u crkvi Uznesenja BDM u Rijeci i u riječkoj katedrali.

Vidfest i Dani kršćanskih izdavačaFestival popularne duhovne glazbe Vidfest održan

14. lipnja, dan uoči proslave sv. Vida nebeskog zaštitnika Rijeke i Riječke nadbiskupije, u prepunoj kinodvorani Teatra Fenice ujedinio je mlade i sve koji su, razgaljeni glazbom i duhovnim porukama pjesama, uživali u glaz-benom doživljaju. U svom je drugom izdanju Vidfest okupio 21 izvođača, od kojih je 18 iz Rijeke, iz zajedni-ca koje animiraju mise u svojim župama, a pridružili su im se i gosti iz Podgore kraj Splita, Čehovca i Zagreba.

Među izvođačima bilo je i dvoje nagrađenih Riječana s ovogodišnjeg Uskrsfesta, Maja Tadić i Magda Mijatović Tomić. Posebne gošće večeri bile su djevojke iz skupine Meritas čije su dobro znane pjesme i snažno svjedo-čanstvo vjere bile sjajan uvod u nastup župnih zborova. Kako je istaknuto već u najavama, a ponovio je to i riječ-ki nadbiskup Ivan Devčić otvarajući festival, cilj je ovog okupljanja širiti i promicati kršćanske vrijednosti među mladima te potaknuti njihovo glazbeno stvaralaštvo. Organizator i generalni pokrovitelj festivala je Riječka nadbiskupija. Drugo izdanje pokazuje da će Vidfest po-stati neizostavno okupljanje mladih uoči blagdana sv. Vida, sveca poznatog kao zaštitnika mladih.

Ususret blagdanu sv. Vida ove su godine po prvi put organizirani Dani hrvatskog katoličkog izdavaštva u Nadbiskupskom domu. Izdavačke kuće Verbum, Glas Koncila i Kršćanska sadašnjost predstavile su svoja zna-čajnija izdanja u dvorani Nadbiskupskog doma od 9. do 11. lipnja, a susreti su započeli predstavljanjem 21 knji-

ge kardinala Josepha Ratzingera / pape Benedikta XVI. u nakladi izdavačke kuće Verbum iz Splita. Izdavačka kuća Glas Koncila iz Zagreba 10. je lipnja predstavila 12 knjiga iz biblioteke „Hrvatski katolički intelektualci 20. stoljeća“. Dani hrvatskog katoličkog izdavaštva zavr-šeni su predstavljanjem izdanja Kršćanske sadašnjosti, 11. lipnja. Suvremeni teološki niz odabran kao tema večeri predstavio je samo dio tematike objavljene u 39 biblioteka koje izdaje KS. Prema riječima organizatora dr. Darka Gašparovića, ovogodišnja predstavljanja izda-vača prvi su korak k ostvarenju Dana kršćanske kulture u Rijeci.

M. Šimičić / D. Delonga

I ove je godine Riječka nadbiskupija podjelom 10 Medalja sv. Vida zahvalila vjernicima koji su svojim predanim i tihim radom za Crkvu zaslužili ovo priznanje.

Drugo izdanje pokazuje da će Vidfest postati neizostavno okupljanje mladih uoči

blagdana sv. Vida, sveca poznatog kao zaštitnika mladih.

4 B

roj 6

/423

200

9.

U Beogradu je umro Simo Dubajić. Čo-vjek je preminuo prirodnom smrću, u 86. godini. Doživio je lijepu sta-

rost. Čiča je to s prepoznatljivom bradom i dugačkim brkovima, koje je sigurno volio frkati prstima. Taj je čiča godinama volio pričati ratne priče, o njima je i pisao, hvalio se sa svojim ulogama u pojedinim ratnim sekvencama, jer ipak je on bio partizanski major. Da, bio je i antifašist, valjda i komu-nist. Što je on to pričao? Možda ne bi bilo loše to ponoviti, reda radi, da se s njime ne oprostimo kao sa svakim drugim pokojni-kom. Jer on je iza sebe ostavio tisuće mrtvih koji nisu uspjeli doživjeti starost kao on. Bio je jedan od glavnih partizanskih koljača koji su izvršili masovne egzekucije ratnih zaro-bljenika i civila neposredno nakon Drugog svjetskog rata!

Čiča Simo postao je zvijezda kad je svo-ju priču ponovio i u kamere TV Slovenije po-četkom 2005. godine. U razgovoru govori kako su ga jedne noći u Šentvidu pro-budili njegovi nadređeni, Ivan Maček Matija, Maksimilijan Baće i Jovo Kapičić. Tada je bio u 22. godini i naredili su mu da ide sve pobiti. On kaže da mu nije bilo lako, kako je znao da se to radi, ali da nije vjerovao “da će sve ići tako kako je išlo”.

Po naređenju je došao u Kočevje, gdje su prihvaćali ratne zaroblje-nike koji su dolazili u željezničkim

vagonima. On je, kaže, zarobljenike pri-mao, a neposredni izvršitelji egzekucija u Kočevskom Rogu bili su Dinko Periša i Pero Božinović, obavještajni oficiri 11. dalmatinske brigade, ali i drugi. Oni su ga izvješćivali o svakoj grupi koju su poubijali, u kojoj je bilo od 300 do 500 ljudi, a on im je rekao da u jame bace trotil kako se slučajno netko živ ne bi iz njih izvukao.

Napominje kako je znao da se do-gađaju stvari koje nije želio vidjeti, pa zbog straha od onoga što bi mogao vi-djeti nije želio ići na mjesta egzekucija iako su ga zvali. Kaže i da su zarobljeni-ci molili da ih se ne skida prije ubijanja, ali on je naredio da ih se skine do gole kože. Navodi i da je barem desetak par-tizana koji su ubijali završilo u ludnici jer nisu mogli izdržati toliko masovno ubijanje, i to zato što su bili trijezni, a za sebe pak kaže da je bolje prošao jer je svaku večer bio pijan. Na kraju kaže

kako je to tada radio jer su bili vođeni velikim idealima, a da se poslije vratio pravoslavlju i Dostojevskom te da sad mora ispovijedati svoje grijehe i tražiti praštanje za počinjene zločine. Priznao je da je počinio 13 zločina, a priznanje je zatražio i od drugih, uz ostalo i od Đoke Jovanića i Rade Bulata za ono što su, kaže, radili u Lici i Dalmaciji 1941. i 1942. godine.

Nema normalnog čovjeka kojemu se nakon što ovo pročita neće slediti krv u žilama. Koji su to ve-

liki ideali da čovjeka nagnu da ubija de-setke tisuća ljudi? Kratko i jasno, bila je to komunistička revolucija, na čelu s Ti-tom, koji je naredio i znao za sve te po-kolje, i u kojoj je trebalo progutati što više ljudi koji su bili politički nepodob-ni. Najlakše je takve ljude bilo „maknu-ti“ s ovoga svijeta, samo da ne smetaju komunističkom preuzimanju vlasti. No još je tragičnije da je čiča Simo o tome pričao od 1990., objavio knjigu, da se njega s Kočevskim Rogom povezuje još od 1953., kad je o tome u inozemstvu progovorio jedan drugi partizan koji je tamo bio, a da on za takve masovne ratne zločine nikad nije odgovarao. Ne samo on, nego nitko! Ok, njega i njemu slične zločince ruka pravde očito neće sustići. Ali zato treba reći istinu. Komu-nistički režim bio je zločinački i točka.

Čiča Simo o tome je pričao od 1990., objavio knjigu, da

se njega s Kočevskim Rogom povezuje još od 1953., kad

je o tome u inozemstvu progovorio jedan drugi

partizan koji je tamo bio, a da on za takve masovne ratne

zločine nikad nije odgovarao. Ne samo on, nego nitko!

RAZMIŠLJANJA

Piše: Zvonimir DespotEuharistijska godina proglašena u Riječkoj nadbi-skupiji posvećena je vrednovanju i razumijevanju najvažnijeg kršćanskog sakramenta. No, osim što

će nam promišljanja o euharistijskom otajstvu pomoći u boljem razumijevanju nedjeljnih misnih slavlja koja su središte kršćanskog života, godina posvećena euharistiji trebala bi donijeti još barem dva neizostavna ploda.

Prvi je svakako caritas, kršćanska ljubav i solidar-nost prema bližnjemu, a posebno bližnjemu u potrebi. Euharistija nakon euharistije, poziv je

upućen svima koji se nedjeljom okupljaju u župnim cr-kvama. Nedjeljna misa nije samoj sebi svrha nego poticaj da nastavimo živjeti poruku koju je Krist uputio. A ona je nedvosmisleno jasna: ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.

Izričita Kristova zapovijed svim vjernicima govo-ri da se ljubav prema Bogu pokazuje u ljubavi prema bližnjima. Stoga je i neizostavan zahtjev Euharistijske godine da plodovi slavlja Kristova spasonosnog svjedo-čanstva o vječnom životu sazriju upravo u ovom, ovo-zemaljskom životu. Program proslave Godine euharistije u Riječkoj nadbiskupiji stoga ima i snažnu karitativnu di-menziju. Ona se očituje kao poziv svim članovima Crkve. Osim aktivnosti koje će poduzeti centralni nadbiskupij-ski Caritas, cilj je Euharistijske godine potaknuti sve one koji nedjeljom dolaze na misu, na pomoć potrebnima u njihovoj župi. S tim će se ciljem potaknuti djelovanje župnih caritasa, župnika i suradnika kojima će zadaća biti animirati ostale župljane da jednostavnim i skromnim doprinosom, koji se ne mjeri novcem, svoju vjeru po-svjedoče u susretu s bližnjim u potrebi.

Drugi očekivani plod Euharistijske godine je svećeništvo. Posebno ako uzmemo u obzir da se Euharistijska godina u Riječkoj nadbiskupiji

događa u Svećeničkoj godini na planu opće Crkve koju je papa Benedikt XVI. otvorio 19. lipnja. „Svećenička godina želi pridonijeti promicanju zauzimanja za duhovnu obnovu svih svećenika kako bi oni snaž-nije i prodornije svjedočili evanđelje u današnjem svijetu.“ Tako je Sveti Otac objasnio razloge za proglašenje godine koja je posvećena službenicima Crkve koji jedini imaju ovlasti dijeliti sakramente, znakove Božje prisutnosti, koje je Krist ustanovio. Bez svećenika nema ni euharistije. Njihovo je poslanje u današnjem svijetu relativizma i egoizma vrlo zahtjevno i traži od njih dosljedno svjedočenje ljubavi Božje. Ali svako je vrijeme pred svećenike stavljalo svoje izazove i oni su na njih mogli odgovoriti jedino slijedeći Krista. Ono što budi optimizam i nadu vjernika, mladi su svećenici koji su dali svoj pozitivan odgovor Božjem pozivu. Od osnutka Riječke nadbiskupije 2000. godine mje-sna je Crkva dobila 29 novih svećenika. Molimo da ih bude i više.

Danijel Delonga

Euharistija, caritas i svećenici

Godina posvećena euharistiji trebala bi donijeti barem dva ploda koji

neizostavno proizlaze iz tog sakramenta: caritas i svećeništvo

Ideal zločinaKoji su to veliki ideali da čovjeka nagnu da ubija desetke tisuća ljudi? Kratko i jasno, bila je to komunistička revolucija

ZVONA ZVONE

5 B

roj 6

/423

200

9.

POGLED LAIKA

Piše: Zlatko Kurtović

Način i poruke bilo kojeg izlaganja uvijek ovise o osobi koja izlaže, kao što i per-cepcija izloženog uvijek ovisi o osobi

koja prati izlaganje. No bez obzira na stupanj sličnosti ili razlike između prve i druge osobe, kvaliteta komunikacije najviše ovisi o stupnju obostranog poznavanja predmeta i o uvažava-nju osnove s koje se predmet promatra.

Predmet ovog teksta jesu plodovi New Agea, u inačici predstavljenoj u knjizi Tajna, a osnova izlaganja uvijek isto i uvijek novo evan-đelje. Pritom ove plodove, koji nastaju na bit-no drugačijoj osnovi, i koje New Age «otkriva» i svima nudi kao nove pravce i nove dimenzije humanizma, ne kanim niti osuđivati niti napa-dati, nego jednostavno «razotkrivati» u svjetlu evanđelja.

Moć čovjekaPrvi je plod New Agea, kako nam sugerira

autorica Tajne, svijest o neograničenoj moći čo-vjeka, jedinog stvoritelja samoga sebe i jedino-ga stvoritelja svoga svijeta. Ovaj je plod osnova na kojoj rastu svi ostali plodovi, koliko je prisut-na i jaka svijest o vlastitoj neograničenoj moći toliko su prisutni i veliki svi ostali plodovi.

Moć je neograničena misao, misao je neo-graničena moć. I svaka misao ima snagu ostva-renja, uvjerava nas Tajna.

Samo treba misliti jasno i uporno, svatko sam iz sebe i za sebe. Pritom se treba usredoto-čiti na svoju misao i biti svjestan moći i ostva-rivosti svoje misli, ponovno svatko sam iz sebe i za sebe. I na koncu, treba svjesno tražiti, vje-rovati i primati, ponovno i uvijek svatko sam za sebe i iz sebe. Jer, otkriva nam Tajna – kao krun-ski dokaz teze o načelu sepstva – nitko ne može za drugog plesati, pjevati, uživati.

A Tajna se, kao što i priliči New Ageu, obra-ća čovjeku «novoga doba» i nudi mu čarobni šta-pić kojim može, bezuvjetno i beziznimno, rje-šavati sve svoje moderne probleme, primjerice probleme ljepote, zdravlja i bogatstva. Možete biti lijepi, zdravi i bogati ako «mislite» lijepe, zdrave i bogate misli. I obratno, ružni, bolesni i siromašni ako «mislite» takve misli.

Eto, sve je jednostavno čarobno, i čarobno jednostavno. U New Ageu. No kako je on po-kret, a ne sustav, u njemu ima mnoštvo razli-čitih inačica. Istodobno, cilj svake inačice nije sustavnost nego fleksibilnost, nije temeljitost nego površnost, nije sadržaj nego forma.

Tako Tajna – primjerice – glede sustavnosti istodobno tvrdi da je svaki čovjek svoj stvori-telj i da su, «nazovite to kako hoćete», svi ljudi jedno, glede temeljitosti ona svakog pojedinca uvjerava da je svoj vlastiti stvoritelj, a ne zani-ma je pitanje stvoritelja onog što naziva jednim,

dok se glede sadržaja bavi samo privlačenjem sličnih misli, a ne i solidarnošću i suradnjom ra-zličitih ljudi koji su – kako tvrdi – jedno.

Plodovi moćiU svojoj fleksibilnosti, površnosti i zauze-

tosti formom jedino što se doima kao čvrsta sadržajna konstanta New Agea i Tajne jest pre-šutno poricanje uskrsloga Krista i ustoličenje čovjeka na njegovo mjesto. Novog čovjeka koji virtualno povezuje čitav svijet, koji puni super-markete modernim proizvodima, koji stvara sa-moga sebe i koji može sve što zamisli i poželi.

Može, kako smo ranije vidjeli, postati lijep, zdrav i bogat. Ako slijedi Tajnu. Primjerice, «ljudi koji u svoj život privlače bogatstvo svjesno se ili nesvjesno koriste Tajnom. Ispredaju misli obilja i bogatstva, ne dopuštajući bilo kojim mislima da se ukorijene u njihovoj glavi. …i u njihovim mislima ništa drugo i ne postoji.»

Eto uzora i čarobnog štapića za čovjeka novoga doba, pa i za stotine milijuna njegovih siromašnih i gladnih pripadnika.

Naravno, kao stvoritelj samoga sebe i sve-ga oko sebe moderan čovjek na isti način može postići i sve drugo. «Vi ste stvoritelj i stvorite-ljica vlastitog života i stoga počnite promišlje-no stvarati svoj dan», savjetuje nam autorica Tajne. No to joj nimalo ne smeta da nam na jed-nom drugom mjestu kaže nešto, prije spome-nuto, posve drugo: «Nazovite to kako želite, ali svi smo mi jedno.»

E, pa pogledajmo što imamo danas, svatko za sebe i svi kao jedno, u kulturi neoliberalnog individualizma. Imamo jedan zatvoreni krug praznine: (1) pojedinca koji «ispreda misli o bogatstvu» – (2) virtualno i materijalno obilje izvan sebe – (3) brzinu, jer moramo sve ispro-bati i što više posjedovati – (4) površnost, jer nemamo dovoljno vremena za sve – (5) prazni-nu, jer površnost ne ostaje u nama – (1) povra-tak sebi i početak novog kruga.

A u tome krugu imamo stalan rast razlika između najbogatijih i najsiromašnijih, stalan rast rastavljenih brakova, kriminala, prometnih udesa, droge i sličnih – sličnim mislima privu-čenih, prema osnovnom zakonu Tajne – nedaća. Uz stalan pad udjela sretnih obitelji i sretnih ljudi.

Pritom za stvoritelje samih sebe vrijedi pra-vilo: sve što u životu ostvarite, to i zaslužujete, jer ste dovoljno jasno – svjesno ili nesvjesno – mislili i dovoljno usredotočeno željeli. S druge strane, za sve što u životu ne ostvarite, sami ste krivi, jer niste postupali dovoljno dosljedno – namjerno ili nenamjerno – prema jednostavnim napucima Tajne.

I sve to u krugu etike ja-pa-ja individualiz-ma i odbacivanja vlastitog križa, u krugu etike iz koje izviru i koju podupiru New Age i njegova Tajna.

Svjetlo evanđeljaNasuprot individualizmu New Agea i Tajne

postoji Krist, u kojemu je sva punina. Danas i ovdje, na početku i na svršetku svijeta. U vječ-nosti. On je u Betlehemu, u Jeruzalemu, na Golgoti, ponovo među svojim učenicima, uklju-čujući i svetoga Tomu, nevjernog, ali na koncu uvjerenog. On je u novozavjetnim knjigama, u životu svetaca, u Crkvi, u našem srcu.

Samo ako ne postoji uskrsli Krist, kao dru-ga božanska osoba, nama kršćanima nema dru-ge nego vjerovati u svoju misao i u svoj svemir. I pomiriti se s time da je sve ono što OSMISLIMO i ostvarimo – bilo siromaštvo, bilo bogatstvo – samo kratkotrajna morska pjena, bez mora i bez Neba.

NEW AGE i «TAJNA» RHONDE BYRNE (3)

Plodovi: ja-pa-ja u krugu individualizma

U kulturi neoliberalnog individualizma imamo zatvoreni

krug praznine: (1) pojedinca koji «ispreda misli o bogatstvu»

(2) virtualno i materijalno obilje izvan sebe

3) brzinu, jer moramo sve isprobati i što više posjedovati

(4) površnost, jer nemamo dovoljno vremena za sve

(5) prazninu, jer površnost ne ostaje u nama

(1) povratak sebi i početak novog kruga.

Tajna se obraća čovjeku «novoga doba» i nudi mu čarobni štapić kojim može rješavati sve svoje moderne probleme

6 B

roj 6

/423

200

9.PASTORAL

Piše: Milan Šimunović

SadržajiVažno je imati pred očima da se Liturgijska

zajednica ili skupina ne shvati samo kao osigura-nje ‘tehničke infrastrukture’ za odvijanje liturgije. Naprotiv, ona treba biti (uz župno pastoralno vi-jeće) svojevrsna ‘pokretačka snaga’ u liturgijskom životu župne zajednice. Osim toga, ona u projek-tu odgoja vjere (župne kateheze) u župnoj zajed-nici predstavlja i pravu mogućnost za formiranje katehetske skupine u kojoj mogu biti zajedno djeca, mladi i odrasli. To je od posebne važnosti jer djeca i mladi nakon proslavljenih sakra-menata često zapuštaju župu, osobito misu. U ovakvim se skupinama najbo-lje događa ‘međugeneracijski prije-nos’ vjere, gdje mlađi imaju nešto reći starijima, tim više što prolaze i vjeronauk u školi, a dakako i stariji mlađima, iz svoga vjerničkoga isku-stva. Bez toga zajedništva nema ni prave učinkovitosti slavlja ni djelova-nja iz vjere.

Iniciranjem razgovora, u prvoj vari-janti, o nekim liturgijskim pitanjima u okviru biblijskih večeri, ili obradom teme na tjednim ili povremenim susretima Liturgijske zajednice (ako službeno nema biblijskih večeri), ili pak da se su-sreti održavaju samo nekoliko puta godišnje.

Važnija usmjerenjaLiturgijska zajednica pozvana je da se, pod

vodstvom župnika ili njegova zamjenika, susreti-ma osposobljava kako bi župnoj zajednici poma-gala rasti u ‘umijeću slavljenja’, kako bi se bogo-služje odvijalo dostojanstveno, s pozornošću i pobožno. Jednako tako trajno izražavati ljepotu i važnost znakova i simbola, i što se tiče gesta, kretnji, poklika, vodeći računa o tome da obred u liturgijskom slavlju mora biti nosiocem i otkriva-teljem Tajne, Kristova otajstva, što rezultira dru-gačijom radošću i zajedništvom nego što je neko obiteljsko ili drugo slavlje, zatim da liturgijski prostor bude osmišljen u službi istinskoga slavlja, zajedništva Boga i ljudi, da se poštuju liturgijske zakonitosti te da u pripremi i slavlju liturgije budu dobro koordinirane sve ‘liturgijske službe’: mini-stranti, čitači, pjevači....

Dakako, od posebne je važnosti uloga pjeva-nja, odnosno pjevačkoga zbora. Potrebno je upor-no naglašavati i provoditi povezanost ‘oltara’ i ‘zbora’ u animiranju sudjelovanja cijele zajednice.

Liturgijska zajednica mogla bi organizirati jednodnevne ili dvodnevne liturgijske seminare u

župi ili u nekim duhovnim središtima, kako za sve suradnike tako i za druge zainteresirane župljane.

Veće vrednovanje teološki educiranih suradnika

Nema sumnje da se ukazuje potreba veće zauzetosti oko pripreme i vrednovanja župnih animatora, počevši od katehetskih i liturgijskih. U tom se smislu postavlja pitanje i onih laika koji su završili petogodišnji studij Teologije. Zašto se negdje slabo uključuju iz svoje župske svijesti i

kao liturgijski animatori? Koliko im se ‘otva-ra prostor’ za djelovanje od strane žu-

pnika? Isto tako, što je s onim laicima koji su nedavno završili dvogodiš-nju Školu za župne animatore (pri Teologiji u Rijeci), odnosno kako su prihvaćeni od župnika i cijele župne zajednice?

Uza sve to što maksimalno treba vrednovati volonterstvo, to

jest da župljani rade za svoju župnu zajednicu iz svoje vjere i ljubavi, kao nje-

zini članovi, ipak se u ovo vrijeme, sa sve većim zahtjevima u novim pastoralnim iskoracima, oče-kuje da neki, osposobljeniji laici, djeluju više vre-mena i da budu čak i financijski nagrađeni, barem u nekim većim i zahtjevnijim pastoralnim sredi-štima, sve do njihova upošljavanja. U tom smislu mora se, na primjer, razmišljati o većem vrednova-nju uloge sakristana/mežnjara koji je prva osoba nakon župnika u odnosu prema župljanima. On je osoba koja informira, povezuje, angažira druge suradnike, konkretno, i u liturgijskom događanju. Sve se više ukazuje potreba da bi tu ulogu ‘sutra’ mogao i trebao obavljati završeni teolog koji bi, uz liturgijsko animiranje, mogao raditi i u župnoj administraciji, voditi neku katehetsku skupinu, pomoći u izdavanju župnoga lista i dr.

Dakako, takva bi osoba trebala biti zaposle-na, barem na pola radnoga vremena, što pretpo-stavlja i promjenu svijesti župne zajednice u prav-cu ulaganja u takve osobe, uz pomoć biskupije. Treba izraziti priznanje onim župnim zajednicama gdje postoji ustaljena praksa da se daje doprinos za mežnjara. Izgleda da će u ovoj Euharistijskoj godini trebati raspraviti ova pitanja i na razini župnog i biskupijskog pastoralnog vijeća. Jer sav teret ne može i ne smije ostati samo na svećeni-cima. Štoviše, nekih pomaka neće biti dok se više ‘pastoralno’ ne osvijeste laici, i kao volonteri, a negdje i dijelom ili cjelovito uposleni. Vrijeme je da se od ‘riječi prijeđe na djela’.

Liturgijska zajednica ili liturgijska inicijativna skupina

Način odvijanja susreta

Način odvijanja susreta

Predlažem model iz knjižice “Bogo-služje u župnoj zajednici” (str. 24-25), koji je sličan modelu župne kateheze pojedinih skupina ili ‘živih vjerničkih krugova’ prema dokumentu HBK “Župna kateheza u obnovi župne zajednice”. Ovaj se model može ko-ristiti bilo da se održavaju ‘biblijske večeri’ bilo da se sastaju samo članovi Liturgijske zajednice.

= Početak: molitva (također i Zborna molitva ili otpjevni psalam naredne nedjelje),

= Poučni dio: biblijska čitanja (iz Mi-sala ABC ili Živog vrela), uz neke druge tek-stove,

= Razmišljanje (u pretpostavci da su-dionici imaju tekst - Misal, Živo vrelo),

= Razgovor, pod vodstvom animatora (župnika, vikara, katehete ili drugog ani-matora) što nam Duh Božji poručuje preko tekstova, kako se to može ugraditi u slavlje (homilija, molitva vjernika, izbor liturgijskih pjesama...), kako se poruka treba odraziti na život pojedinca i zajednice, odnosno na neke druge pothvate (župna kateheza, karitativno djelovanje) i dr.

= Zadaci koji proizlaze iz susreta,= Zaključna molitva (pjesma).

Nužno je koristiti literaturu Krajnje je vrijeme da se vjernicima uči-

ne dostupnim neki važniji dokumenti i ma-terijali i u tom smislu valja pokrenuti župne knjižnice:

- rimski (vatikanski) dokumenti o litur-giji, posebno o euharistiji (poželjno je da ih imaju barem voditelji pojedinih podskupina);

- rimski misal: uvod (opća uredba), s bogatstvom tumačenja svih pitanja koja se odnose na euharistijsko slavlje.

- nedjeljni i blagdanski misal i druge liturgijske knjige, što treba promatrati kao izvrstan molitvenik, a ne samo kao obred-nike, jer su polazište za molitvu i meditaciju.

- liturgijsko-pastoralni list “Živo vrelo” (HILP), kao i “Služba riječi” (KS)

Od iznimne je

važnosti da se unutar Liturgijske zajednice događa katehetska i litur-gijska edukacija

sudionika

7 B

roj 6

/423

200

9.

PASTORAL

Vatikan / IKA

Draga braćo i sestre!Slavljem Prve večernje svetkovine svetih

Petra i Pavla, kojim ću predsjedati večeras u ba-zilici Svetog Pavla izvan zidina, završava Pavlo-va godina, proglašena povodom dvije tisućite obljetnice rođenja Apostola naroda. Bilo je to pravo vrijeme milosti u kojem je, kroz hodoča-šća, kateheze, brojne publikacije i razne inicija-tive, lik svetog Pavla bio ponovno predložen u cijeloj Crkvi i njegova je snažna poruka posvu-da, u kršćanskim zajednicama, iznova oživjela ljubav prema Kristu i prema evanđelju. Zahvali-mo zato Bogu za Pavlovu godinu i za sve duhov-ne darove koje nam je ona donijela.

Božanska je providnost htjela da upravo prije nekoliko dana, 19. lipnja, na svetkovinu

Presvetog Srca Isusova, započne druga poseb-na godina - Svećenička godina, u prigodi 150 obljetnice smrti – dies natalis – Ivana Marije Vianneya, svetog Arškog župnika. Dodatni je to duhovni i pastoralni poticaj, koji će – u to sam siguran – donijeti mnoge dobrobiti kršćanskom narodu a napose kleru.

Koja je svrha Svećeničke godine? Kao što sam pisao u prigodnom pismu koje sam uputio svećenicima, ona želi pridonijeti promicanju zauzimanja za duhovnu obnovu svih svećeni-ka kako bi oni snažnije i prodornije svjedočili evanđelje u današnjem svijetu. Apostol Pavao predstavlja, u tome pogledu, divni primjer koji treba nasljedovati ne toliko u konkretnosti živo-ta – njegov je život bio doista jedinstven – nego u ljubavi prema Kristu, u žaru prema navještaju evanđelja, u posvećivanju zajednicama, u izradi djelotvorne sinteze pastoralne teologije. Sveti je Pavao primjer svećenika koji se potpuno po-istovjetio sa svojom službom – kao što će to učiniti i sveti Arški župnik – svjestan da nosi neprocjenjivo blago, to jest poruku spasenja, ali

da ga nosi u “glinenoj posudi” (usp. 2 Kor 4, 7); zato je on istodobno snažan i ponizan, duboko uvjeren da je sve Božja zasluga, da je sve njego-va milost. “Ljubav nas Kristova obuzima” – piše Apostol, i to može biti geslo svakog svećenika, naime da je “okovan” tim Duhom (usp. Dj 20, 22) kako bi postao vjerni poslužitelj otajstava Božjih (usp. 1 Kor 4, 1-2): prezbiter mora sav pri-padati Kristu i Crkvi, kojoj je pozvan posvetiti se nepodijeljenom ljubavlju, kao vjerni zaručnik prema zaručnici.

Dragi prijatelji, zazovimo sada, pored zago-vora svetih apostola Petra i Pavla, također zago-vor Djevice Marije, da izmoli Gospodinu obilje blagoslova za svećenike tijekom ove Svećeničke godine koja je upravo započela. Neka Gospa, koju je Ivan Maria Vianney toliko ljubio a zbog njega i njegovi župljani, pomogne svakom sve-ćeniku da ponovno oživi Božji dar koji je u nje-mu snagom svetog svećeništva, tako da raste u svetosti i bude spreman svjedočiti, ako treba i do mučeništva, ljepotu svojega potpunog i defi-nitivnog posvećenja Kristu i Crkvi.

Proslavljajući Svećenički dan Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupi-je, 25. lipnja u župi Rukavac okupilo se pedesetak svećenika ovih dviju biskupija na čelu s poglavarima, nadbiskupom Ivanom Dev-čićem i biskupom Milom Bogovićem. „Smisao svećeničkog dana je naš međusobni susret, ali i susret s Gospodinom“, istaknuo je nadbiskup Devčić na početku molitve trećeg časa u župnoj crkvi sv. Luke. Zajedničkom proslavom Svećeničkog dana kler dviju bi-skupija nastavlja živjeti povezanost koja ih je do prije 9 godina objedinjavala u zajedničkoj Riječko-senjskoj nadbiskupiji.

Ostvarivanje svećeničkog poziva u duhovnosti i pastoralu bila je tema duhovnog nagovora dr. Milana Špehara, potaknuta pro-glašenjem Svećeničke godine na planu opće Crkve, koju je papa

Benedikt XVI. otvorio 19. lipnja. Dr. Špe-har je istaknuo kako se u svećeničkom radu molitva i djelovanje moraju isprepli-tati i nadopunjavati, nasljedujući poznato geslo „moli i radi“ koje je promicao sv. Be-nedikt i koje je postalo temeljem kršćan-stva. Govoreći o ključnoj ulozi molitve, istaknuo je kako molitva nije sredstvo za dostizanje duhovnosti nego samo njezino središte.

O povijesti župe Rukavac i obnovi crkve govorio je župnik dr. Đuro Puška-

rić. Župna crkva zapaljena je 1943. godine, a obnovu je započeo mons. Josip Šimac osamdesetih godina prošlog stoljeća. Dola-skom sadašnjeg župnika 1992. godine crkva je osposobljena za bogoslužje, a obnova još traje. Župnik Veprinca dr. Dražen Volk svećenike je u župnoj crkvi, s neponovljivim pogledom na Kvar-nerski zaljev, upoznao s bogatom poviješću starodrevne župe sv. Marka evanđelista. Posebno je istaknuo legendarnog župnika Jo-akima Pilata koji je u Veprincu službovao od 1923. godine do smrti 1955. U narodu poznat i cijenjen kao vjerodostojan svjedok Krista, trpio je progone od fašista, nacista i komunista, ali dosljedno je naviještao Božju riječ i milosrđe prema potrebnima.

Papin nagovor uz molitvu Anđeoskog pozdravljenja 28. lipnja 2009.

Sveti Pavao i Svećenička godinaProtekla je godina posvećena sv. Pavlu bila pravo vrijeme milosti u kojem je, kroz hodočašća, kateheze, brojne publikacije i razne inicijative, lik svetog Pavla bio ponovno predložen u cijeloj Crkvi i njegova je snažna poruka posvuda, u kršćanskim zajednicama, iznova oživjela ljubav prema Kristu i prema evanđelju. Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 19. lipnja, započela je druga posebna godina - Svećenička godina

Svećenički danOve je godine domaćin bio Opatijski dekanat, a svećenici su posjetili srednjovjekovnu gospoštiju Veprinac, Rukavac, Park prirode Učka te Brseč, rodno mjesto mons. Josipa Uhača, uglednog crkvenog velikodostojnika koji je, među ostalim, obnašao službu tajnika Kongregacije za evangelizaciju naroda.

8 B

roj 6

/423

200

9.DOGAĐANJA

Učiteljstvo Katoličke crkve stav o medicin-skoj oplodnji zasniva na poštivanju triju temeljnih načela: prava na život i tjele-

snu cjelovitost, bračnog jedinstva i nerazdvaja-nja bračnog čina od prokreacije. Stoga, katolici ne mogu prihvatiti medicinsku oplodnju (ni ho-molognu ni heterolognu) kao moralno dopusti-vu, jer se njome uvelike narušava dostojanstvo osobe, dostojanstvo braka i prenošenja života u braku, a gotovo uvijek dolazi do ugroze zdravlja i/ili života osoba uključenih u postupke medi-cinske oplodnje. Poglavito se to odnosi na pre-drođenčad koju se u najranijim fazama života dovodi u smrtnu opasnost te izlaže zdravstve-nim i drugim rizicima, od kojih mnogi još nisu niti dovoljno poznati niti do kraja istraženi.

Umjesto logike ljubavi, uvodi se logika proizvodnje. Pri tome se javlja opasnost da se dijete smatra produktom reprodukcije izvan naravnih datosti, s kojim se po volji može ras-polagati, umjesto da ga se shvaća kao plod lju-

bavi muškarca i žene unutar, ljudskoj spolnosti, specifičnog bračnog čina, čime oni zajedno sa Stvoriteljem sudjeluju u nastanku novog čovjeka, tog najvećeg dara koji daruju jedno drugome i svijetu.

Poštivanje života, braka i prokreacije

U Hrvat-skoj je sve oči-tiji trend izjed-načavanja bračne zajednice s drugim alternativnim oblici-ma zajedničkog života. Takva nastojanja koja vode omalovažavanju i obezvrjeđivanju braka kao zastarjele institucije u izravnom su

proturječju sa stavom četiri petine hrvatskih građana utvrđenog u Europskoj studiji vredno-

ta iz 2008. godine koji smatraju da brak nije zastarjela i prevladana institu-

cija. Štoviše, Ustav RH u članku 61. izrijekom propisuje da je

“obitelj pod osobitom za-štitom države” iza čega mora stajati interes dr-žave da djeca, ako je ikako moguće, imaju i oca i majku, pri čemu je zdrav brak temelj zdrave obitelji i za di-

jete najsigurniji oblik zajedništva. Dosljedno,

Ustavom bi izrijekom treba-lo zaštiti brak kao zajednicu

muškarca i žene. Zaštita braka nije samo moralno, nego gospodarsko

i društveno pitanje, jer bračna nestabilnost i

Izjava HBK o medicinskoj oplodnjiŽeleći dati doprinos aktualnoj raspravi o Prijedlogu zakona o medicinskoj oplodnji biskupi ističu neka temeljna načela na kojima se temelji stav Katoličke Crkve i koja valja uzeti u obzir prilikom donošenja odluka o tom delikatnom pitanju

Zagreb, (IKA) - Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije uputio je Izjavu HBK o medicinskoj oplodnji. Izjavu prenosimo u cijelosti:“Prateći razvoj medicine i znanosti, Učiteljstvo Katoličke Crkve je u svojim enciklikama i napucima u više navrata iznijelo svoj jasan i nedvo-

smislen stav o medicinskoj oplodnji, kao i drugim pitanjima koja se tiču ljudske spolnosti i prokreacije. Želeći dati doprinos aktualnoj raspravi o Prijedlogu zakona o medicinskoj oplodnji osjećamo obvezu istaknuti neka temeljna načela na kojima se temelji stav Katoličke Crkve i koja valja uzeti u obzir prilikom donošenja odluka o tom delikatnom pitanju:

Priznavanje dostojanstva osobe svakoga ljudskog bića od začeća do naravne smrti, uz posljedični subjektivitet prava na život i tjelesni integritet.

Jedinstvo braka, koje sa sobom nosi uzajamno poštivanje prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno s drugim.Dar ljudskog života mora se ostvariti u braku s pomoću čina koji specifično i isključivo pripadaju supruzima, u skladu sa zakonima što su

upisani u njihove osobe i u njihovo sjedinjenje, jer ljubav i rađanje idu zajedno i ne smiju se nasilno razdvajati.U nastojanjima da se pravno regulira područje ljudske prokreacije želimo izraziti potporu svim onim sudionicama u procesima odlučivanja

koji se pridržavaju tih iznesenih načela. Naposljetku, u cilju sprečavanja teških i dalekosežnih posljedica, apeliramo da se donese takvo zakon-sko rješenje koje će onemogućiti narušavanje dostojanstva uključenih osoba – napose djeteta, prava na život i tjelesnu cjelovitost od začeća, dostojanstvo braka i dostojanstvo prenošenja života u braku te koje će primjerenim odredbama spriječiti svaku moguću zloporabu.”

Ured za obitelj HBK o umjetnoj oplodnji

Umjesto logike ljubavi, uvodi se logika proizvodnje

Ured Hrvatske biskupske konferencije za obitelj 8. srpnja uputio je priopćenje kojim se osvrće na Prijedlog Zakona o medicinskoj oplodnji želeći time dati svoj doprinos raspravi o medicinskoj oplodnji.

U aktualnoj ra-

spravi o Prijedlogu zakona osobito se problema-

tiziraju odredbe koje predviđaju da se pristup medicinskoj oplodnji ograniči samo za bračne drugove, da pohranjivanje zametaka nije di-jelom zakona te da se tako začetoj djeci prilikom stjecanja punoljet-nosti zajamči pravo da saznaju

za svoje podrijetlo i svoje biološke roditelje.

9 B

roj 6

/423

200

9.

DOGAĐANJA

Predstavljena treća enciklika pape Benedikta XVI.

Enciklika “Caritas in veritate” posvećena je socijalnim tematikamaVatikan, (IKA)

U Vatikanu je 7. srpnja predstavljena treća enciklika pape Benedikta XVI. koja nosi naslov “Caritas in veritate”,

“Ljubav u istini”. Encikliku su predstavili predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir kardinal Renato Raffaele Martino, pred-sjednik Papinskog vijeća Cor unum kardinal Paul Josef Cordes, dosadašnji tajnik Papinskog vijeća za pravdu i mir nadbiskup Giampaolo Crepalci te redovni profesor ekonomske politike na Bolonjskom sveučilištu prof. Stefano Zamagni.

Nova Papina enciklika, kako je rečeno na predstavljanju, pridružuje se nizu socijalnih enciklika koji započinje s Rerum novarum Lava XIII. i objavljuje se 18 godina nakon posljed-nje socijalne enciklike Centesimus annus Ivana Pavla II. U naslovu enciklike javljaju se dva temeljna izraza učiteljstva Benedikta XVI. – ljubav i istina. Ta su dva izraza označila cjelokupno njegovo učiteljstvo u ove dvije godine pontifikata, jer predstavljaju samu bit kršćanske objave. Oni, kada ih se promatra zajedno, temeljni su motiv povijesne i javne dimen-zije kršćanstva, stoga su u pozadini socijalnog učenja Crkve. Crkva, podsjeća se u enciklici, nema tehničkih rješenja koja bi predložila, ali ima dužnost prosvijetliti ljudsku povijest svje-tlom istine i toplinom ljubavi Isusa Krista, duboko svjesna da “ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji”.

Dok je još donedavno u suprotstavljenim političkim blo-kovima tehnika stajala u službi političke ideologije, sada kada blokova više nema i geopolitička se scena umnogome promije-nila, tehnika teži osloboditi se svake hipoteke. Ideologija teh-nike teži jačati tu svoju samovolju kulturom relativizma. Samo-volja tehnike jedan je od najvećih problema današnjega svijeta, upozorava se u enciklici. Papa u svojoj trećoj enciklici naširoko obrađuje i fenomen globalizacije koji je “transverzalan”, dotiče naime ne samo aspekte ekonomskog, društvenog i političkog života već vrši svoj utjecaj i na okoliš i obitelj, kulture i reli-gije, selilaštvo i zaštitu prava radnika. Enciklika progovara i o promjenama na polju religije. Dok se s jedne strane, posljed-njih dvadesetak godina, uslijed pada suprotstavljenih političkih blokova, bilježi povratak religije na javnu svjetsku scenu, s dru-ge strane sve je prisutniji militantni, i katkad pretjerani laicizam koji želi religiju isključiti iz javne sfere, što ima negativne, a ponekad i razorne posljedice po opće dobro.

Caritas in veritate promatra taj problem s više aspeka-ta i smatra da ga je vrlo važno riješiti kako bi se čo-

vječanstvu zajamčio razvoj dostojan čovjeka. U enciklici se također primjećuje kako su se neke zemlje uspjele oslo-boditi okova siromaštva i krenuti putom razvoja, što u veli-koj mjeri mijenja geopolitičke ravnoteže u svijetu. Uz tu su pojavu vezani također funkcioniranje međunarodnih tijela, problem energetskih izvora, novi oblici kolonijalizma i izra-bljivanje. Stoga je taj fenomen potrebno pravilno usmjeriti, što za sobom povlači problem međunarodnog upravljanja. Nova Papina enciklika trebala je biti objavljena u prigodi 40. obljetnice socijalne enciklike Pavla VI. Populorum progressio, koja se slavila 2007., ali je njezino sastavljanje malo duže po-trajalo. Ipak, prvo poglavlje enciklike posvećeno je upravo toj enciklici čija su učenja u novoj socijalnoj enciklici proširena i produbljena.

poglavito rastava braka imaju pogubne posljedice na sve aspekte zdravlja supruž-nika i djece uključujući veći morbiditet i mortalitet, kao i na školski uspjeh i pro-duktivnost te općenito uzrokuje siromaš-tvo i velike gospodarske gubitke.

Nadalje, smrzavanje zametaka je etič-ki potpuno neprihvatljivo rješenje, a usli-jed najnovijih dostignuća u području kri-obiologije više nije niti nužno. Što se tiče prava djeteta da zna svoje roditelje ono je određeno člankom 7. stavkom 1. Konven-cije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. koji se u hrvatskom pravnom su-stavu primjenjuje od 29. prosinca 1990. (Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori, br. 15/1990 i Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 12/1993: “Dijete ima pravo da zna tko su mu roditelji i pravo na njihovu skrb.”).

Prijedlog zakona iznimno dopušta iz-bor spola čime se u biti otvara eugenička pandorina kutija, a s druge strane za razli-ku od zakonskih regulativa nekih drugih europskih zemalja poput Italije i Francu-ske ne predviđa zabranu i oštro kažnjava-nje eugeničkih postupaka. Na taj se način otvara široko područje zloporabe, gdje se liječniku prepušta da proizvoljno odlučuje o sudbini „manje vrijednih“ zametaka.

Upravo su kaznene odredbe možda i najproblematičnije poglavlje Prijedlo-ga zakona. Novčane su kazne apsolutno neadekvatne s obzirom na dobiti koje je moguće ostvariti kršenjem zakona, a nije predviđena kombinacija zatvorske i nov-čane kazne. Uzimajući sve spomenuto u obzir zaključujemo da je zakonski prijed-log nedorađen i nedovršen zakonski akt na kojem bi, u svim njegovim sastavnica-ma, trebalo još dosta poraditi. Prijedlog zakona je neprihvatljiv po više osnova, a ponajviše primjedbi odnosi se na hetero-lognu oplodnju. Postavlja se pitanje zašto se išlo u usvajanje rješenja poput moguć-nosti davanja jajne stanice, kad to nije do-zvoljeno važećim zakonom, a zabranjeno je i u nekim drugim europskim zemljama poput Austrije, Italije, Njemačke, Norveš-ke i Švedske.

Moralno prihvatljiva rješenja

Uvažavajući opravdanu želju bračnih drugova za vlastitim potomstvom i dubo-ku patnju koja proizlazi iz nemogućnosti ostvarivanja roditeljstva smatramo po-trebnim ponuditi im moralno prihvatljiva rješenja. Optimalno bi bilo ozbiljno se usredotočiti na uzroke problema i poku-šati ih u smislu cjelovite priprave za zače-će prvenstveno riješiti na što prirodnije i manje invazivne načine poput onih koje znanstveno dokazano nude moderne me-tode prirodnog planiranja obitelji (Billin-gsova ovulacijska metoda te FertilityCare sustav uz NaPro tehnologiju). Iznad svega, u sagledavanju i rješavanju problema s

plodnošću, prema najnovijim spoznajama, neizostavno je potrebno obuhvatiti čita-vu osobu u njezinim tjelesnim, duševnim, društvenim ali i duhovnim sastavnicama. Ovdje valja naglasiti kako medicinska oplodnja nije niti može biti liječenje ne-plodnosti, nego predstavlja nadomjestak liječenju, jer nakon postupaka medicinske oplodnje nitko od uključenih ne ozdravlja, već naprotiv, izlaže ih se dodatnim zdrav-stvenim rizicima.

S obzirom da je zakonski prijedlog pred izglasavanjem u Saboru, sve one koji će sudjelovati u odlučivanju, a smatraju se katoličkim vjernicima, vrijedi podsjetiti na Uputu Svete Stolice o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u politič-kom životu iz 2002. godine u kojoj se isti-če: „nije zadaća Crkve izložiti konkretna rješenja – za ovozemna pitanja koja je Bog prepustio slobodnom i odgovornom sudu svakog pojedinca, premda je pravo i duž-nost Crkve izreći moralne sudove o svje-tovnim pitanjima kada se to traži od vjere ili moralnog zakona.“ (br. 3), što je upravo slučaj kad je riječ o Prijedlogu zakona o medicinskoj oplodnji. Valja nadalje imati na umu kako je „etički pluralizam nepri-hvatljiv“ te nije opravdano shvaćati ga kao preduvjet demokracije (usp. br. 2). Izričita je obveza katolika, a poglavito onih koji su izravno uključeni u zakonodavna tijela da se suprotstave svakom zakonu koji na-pada ljudski život, jer takvi zakoni moraju braniti temeljno pravo na život počevši od njegova začeća do njegova svršetka.

Jednako tako „potrebno je čuvati i promicati obitelj, utemeljenu na monoga-mnu braku između osoba različita spola i zaštićenu u njezinu jedinstvu i postojano-sti“, pri čemu se „s njom ni na koji način ne mogu izjednačiti ostali oblici suživota, niti smiju kao takvi biti zakonom priznati.“ Nakon jasno izrečenog stava i protivljenja takvim zakonskim rješenjima, katolicima je dozvoljeno ponuditi vlastitu potporu prijedlozima koji smjeraju smanjenju štete nekog zakona i negativnih učinaka na ra-zini kulture i javne moralnosti. (usp. br. 4).

Kao doprinos raspravi i pomoć vjer-nicima katolicima te svim ljudima dobre volje koji žele upoznati stav Katoličke cr-kve i bolje se informirati o ovoj delikatnoj problematici, a osobito za katolike uklju-čene u zakonodavne procese, Ured HBK za obitelj na svojim mrežnim stranicama (obitelj.hbk.hr), uz još neke korisne sadr-žaje, donosi pristup digitalnim izdanjima spomenutih dokumenata.

Naposljetku, želimo potaknuti sve one koji će sudjelovati u procesu odluči-vanja da ne podlegnu etičkom relativizmu i pluralizmu, već da ostanu dosljedni u poštivanju temeljnih prava, općeljudskih vrednota i ćudoređa na kojima je hrvatsko društvo izgrađeno.

10 B

roj 6

/423

200

9.SUSRETI

Arca je zajednica osoba s posebnim potrebama. Možete li izdvojiti neko iskustvo rada ili prijateljstva s jednom od tih osoba koje je na vas ostavilo trag?

Jednom sam živio s čovjekom po imenu Loyd. Bio je osoba s poseb-nim potrebama, mentalnim i fizičkim. Patio je od manične depresije i čuo glasove u glavi koji mu govore da se ubije, da nije dobar i da treba umrijeti. Mene je to prestrašilo i nisam znao što učiniti. Uza svu terapiju i lijekove, glasovi nisu odlazili, i kasnije, nakon mnogo godina, još uvijek uz glasove, rekao mi je koliko mu je značila molitva i moje prijateljstvo s njime. Glasovi nisu otišli, ali bilo je moguće preživjeti uz nečiju toplinu. Katkada mislimo da moramo učiniti velike stvari, ali najvažnije je dati vrijeme, ljubav i srce... Većini ljudi to puno pomogne kada su u problemu.

Koliko je unutar formalnog obrazovanja moguće formativno djelovati, što je jedan od ciljeva Vaše Intercordie, organizacije za interkontinentalnu razmjenu studenata i praktično iskustvo života u sredini radikalno drugačijoj od one trenutne?

Obrazovanje je vrlo važno. Moramo učiti povijest, kulturu, pravdu, zašto je svijet takav kakav jest, jezike, ali potrebno je nešto komplemen-tarno, realno životno iskustvo. Ne znaš nečiju povijest samo čitajući knji-gu. Prvo čitajući, a onda kada dođeš, npr. u Hrvatsku, vidiš žive ljude. Vidiš i čuješ na licu mjesta kako je bilo živjeti u ratu, zašto se to dogodilo i gdje ste danas, jeste li sretni i imate li nade za budućnost. To znanje nadopunjeno iskustvom dovodi do pravog razumijevanja i tada se mogu pitati koji je moj sljedeći korak.

Kako pomoći ili savjetovati mladu osobu pred kojom je izbor i koja je na prekretnici?

Mogu samo ispričati o svome životnom iskustvu. Nikako ne mogu nekome reći, to moraš učiniti. Iskreno ću reći da vjerujem kako nije isti-na da je previše patnje u svijetu nego da mi nemamo hrabrosti preuzeti rizik i podijeliti težinu života s osobom pokraj nas koja pati. Možda je to susjeda s bolesnim djetetom ili problemom u braku, ili starci, osamlje-ni. Uvijek smo pozvani otkrivati tko su ti ljudi, djelovati koliko možemo i vjerovati u uspjeh. Često čekamo velika pitanja i odgovore, krenuti u misiju, a potrebni su „duhovni invalidi“ oko nas. Ne moramo svi nešto veliko raditi, nego raditi s ljubavlju. Biti najbolji učitelj ili stolar, raditi s ljubavlju najbolje što možeš, dati sve od sebe s radošću i zadovoljstvom, na to smo pozvani. Uvijek se začudim kada čujem učitelja ili svećenika koji se stalno žale kako su umorni i nezadovoljni. Pronađi nešto što voliš i radi to ispunjena srca.

Uz zahvalu za Vaše misli podijeljene s našim čitateljima, želite li što poručiti mladima?

Živimo u svijetu gdje se vrlo lako možemo obeshrabriti. Mladi gle-daju uzore. Odrasli, političari, vjerski lideri i roditelji često nam nešto obećaju, ali tada nas razočaraju i otkrijemo da se bave nečime što ih više privlači ili im donosi korist. Kada dijete to doživi, tada često postane sebično jer mu svijet oko njega govori da je dobro biti samodostatno. Mlade treba poticati i hrabriti za ogroman iskorak od navezanosti koja ih ograničuju, poput nekvalitetnih odnosa ili situacija, i da svoj talent daju i dijele s drugima. Najvažnije je biti znak onima oko nas, možda će rodite-lji jednom reći da su imali pravo. Ali kao mlada osoba često si podložan utjecaju i ranjiv, pa treba ogroman rizik za to. Mladi će najčešće odustati kada im odrasli kažu „gubiš vrijeme i ti još ne znaš“, ali poruka mladima koju je i papa Ivan Pavao II često isticao, glasi „ne bojte se“.

Natalia Renčić

Joe Vostermans dugogodišnji član zajednice Arca „Daybreak“ u Torontu, direktor organizacije za razmjenu studenata Intercordia Canada.

Rad s osobama s posebnim potrebamaVjerujem kako nije istina da je previše patnje u svijetu nego da mi nemamo hrabrosti preuzeti rizik i podijeliti težinu života s osobom pokraj nas koja pati.

Vjera i svjetloVjera i svjetlo internacionalna je ekumenska zajednica za osobe s posebnim potrebama, kao i njihove obitelji i prijatelje, a osnovali su je

1968. godine Jean Vanier i Marie Helen Mathieu planirajući hodočašće u Lurd osoba s posebnim potrebama. Prema riječima Jeana Vaniera, Uskrs u Lurdu 1971. godine bio je za 12 000 ljudi poseban trenutak slavlja i radosti. Danas, ima više od 1500 zajednica, u 76 država i na 5 kontinenata. U srcu tih zajednica su osobe ranjene različitim stupnjevima teškoća u razvoju, bez obzira na njihovu dob, okružene svojim obiteljima i prijateljima.

U Hrvatskoj se zajednica Vjera i svjetlo rađa 1993. godine kada se u Zagrebu u župi sv. Franje Ksaverskog počelo okupljati nekoliko ro-ditelja, djece s mentalnim hendikepom, prijatelja i fra Ivan Široki. Danas postoji preko dvadeset zajednica koje su stalno povezane međusob-nim posjetima, sastancima koordinatora, duhovnim vježbama, nacionalnim i regionalnim hodočašćima, zajedničkim ljetovanjima i osobnim kontaktima.

U Rijeci se 1998. godine okupila zajednica koja danas broji petnaestak članova. Sastaje se svake prve nedjelje u mjesecu u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na Žabici. Kao i u drugim zajednicama, i u Rijeci je prvi dio susreta okupljanje, razgovor, međusobno slušanje i kateheza. Drugi dio je sv. misa u koju se svi uključuju prema sposobnostima. Treći dio je druženje uz razgovor, sok, kolače i pjesmu. Veze među člano-vima njeguju se i između dva susreta. Nekoliko puta godišnje zajednica ide i na hodočašće ili neki izlet, bilo sama ili s drugom zajednicom.

Želite li se vi uključiti u zajednicu ili makar osobno vidjeti kako izgleda susret, slobodno se javite voditeljici Klari Labinac na tel. 051 642 917. Ljudi koji žele pomoći uvijek su dobrodošli.

Ne moramo svi nešto veliko raditi, nego raditi s ljubavlju. Biti najbolji učitelj ili stolar, raditi s ljubavlju

najbolje što možeš, dati sve od sebe s radošću i zadovoljstvom, na to smo pozvani. Pronađi nešto što

voliš i radi to ispunjena srca.

11 B

roj 6

/423

200

9.

SUSRETI

Među ovogodišnjim dobitnicima Medalje sv. Vida, kojom Riječka nadbiskupi-ja odaje priznanje vjernicima koji su

svojim predanim i tihim radom zadužili mjesnu Crkvu, našao se i austrijski državljanin, vjernik laik, Georg Kopetzky. Medalju je dobio na pri-jedlog nadbiskupijskog Povjerenstva za katolič-ke udruge s kojim intenzivno surađuje.

Oženjen i otac četvoro djece, g. Kopetzky iz biskupije st. Pölten u Austriji, zauzeti je kato-lički djelatnik od svoje rane mladosti, ponajpri-je u svojoj domovini Austriji gdje je prisutan u svim forumima katoličkih udruga. Nakon pada Berlinskog zida, kao potpredsjednik međuna-rodne katoličke udruge Unum Omnes, poticao je organizirano djelovanje katolika u svim tran-zicijskim zemljama srednje i istočne Europe. Preko katoličkih ustanova Renovabis i Kirche in Not te fondova EU poticao je sustavno obrazo-vanje vjernika laika iz tranzicijskih zemalja. U tom kontekstu na poseban je način pomogao organiziranju vjernika laika u Republici Hrvat-skoj pa tako i u Riječkoj nadbiskupiji, te stipen-diranju brojnih studenata na postdiplomskim studijima.

Svoje osobno opredjeljenje da se posveti djelovanju za dobrobit Crkve objašnjava motiva-cijom iz vjere i željom za nasljedovanjem Krista. „Odlučio sam slijediti Krista ovdje i sada“, reći će Kopetzky. Objašnjava kako vjernici imaju za-daću uvijek živjeti ono što vjeruju. „To znači da u svemu što čine svoje odluke moraju donositi na temelju Kristova nauka,“ poručuje Kopetzky.

Udruženo djelovanje laikaPosebno aktivan u djelovanju laičkih udru-

ga, Kopetzky objašnjava važnost i ulogu kato-ličkih organizacija u modernoj Europi. „U su-stavu moderne demokracije uloga udruga, kako katoličkih tako i civilnih, priznata je i značajna. Katoličke udruge imaju utjecaj na političare kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini. Njihova je uloga političke odluke i zakone tuma-čiti u svijetlu kršćanskih vrijednosti i socijalnog nauka Crkve. Aktivne su u predlaganju rješenja i imaju pravo na kritiku odluka s kojima se ne slažu. Pored toga, mnogi su političari članovi takvih udruga, a i one same mogu biti odskoč-nom daskom za političko djelovanje,“ govori Kopetzky te ističe kako je udruženo djelovanje laika mnogo snažnije u zemljama koje nemaju komunističku prošlost. U zemljama zapadne Europe postoji mnogo duži kontinuitet djelova-nja, a posebnu su promociju katoličke udruge dobile nakon Drugog vatikanskog sabora koji je definirao važnost i poslanje laika u Crkvi.

Zemlje istočne Europe prošle su drugačiji put nakon Drugog svjetskog rata. Poznato je da Crkva u komunizmu nakon Drugog svjetskog rata nije imala mogućnost javnog djelovanja pa tako niti djelovanje katoličkih udruga u tim ze-mljama još nema dugu tradiciju. Danas, 20 godi-na nakon pada komunizma, još uvijek se sporo razvijaju, iako je situacija različita od zemlje do zemlje.

Hrvatska dijeli istu sudbinu postkomuni-stičkih zemalja. Djelovanje katoličkih udruga u Hrvatskoj Kopetzky ipak ocjenjuje pozitivno, iako kaže da još ima prostora za intenzivnije djelovanje. Razvoj udruženog djelovanja laika prati od početka demokratskih promjena koje su omogućile javno djelovanje Crkve i svjedoče-nje vjere. Pozitivnim je ocijenio početak djelo-vanja Komisije HBK za laike 1995. na čelu s tada krčkim biskupom Josipom Bozanićem. „Danas taj odbor predvodi riječki nadbiskup Ivan Dev-čić i svakako je dobro da biskupi HBK podupiru djelovanje laika“, zaključio je.

Osnivanje odbora za laike bio je i poče-tak suradnje međunarodne organizacije Unum Omnes, čiji je Kopetzky bio predstavnik, s bi-skupima i laicima u Hrvatskoj. „Udruga hrvat-skih katoličkih muževa „Papa Ivan VIII.“ vrlo je aktivan partner u djelovanju Unum Omnesa i redoviti sudionik naših godišnjih skupština. Nažalost imam dojam da predstavnici udruga iz Hrvatske ipak premalo sudjeluju na katoličkim forumima koji se organiziraju u Europi.“

Unum OmnesOve jeseni ističe mu šestogodišnji mandat

na mjestu potpredsjednika međunarodne kato-ličke udruge Unum Omnes koja je prošle godine proslavila 40. obljetnicu osnutka te danas oku-plja predstavnike katoličkih udruga iz 28 zema-lja na 5 kontinenta. Predstavnici Unum Omnesa sudjeluju na sastancima novoosnovanog vati-kanskog Foruma za međunarodne nevladine katoličke udruge, UN-ove organizacije za hranu i poljoprivredu FAO u Rimu, UN-ovih ureda u Beču te Europskog parlamenta. “Prisutnost ka-toličkih udruga u međunarodnim institucijama važan je oblik prisutnosti Crkve u suvremenom društvu i pruža mogućnost zastupanja kršćan-skih vrijednosti i stavova. To je ujedno i smisao i cilj postojanja Unum Omnesa koji daje stalne poticaje za svjedočenje vjere u životu, društvu i politici te poziva na zajedništvo katolika na svjetskoj razini. U tijeku mojega šestogodiš-njeg mandata Unum Omnes nastavio je svoje aktivnosti okupljanja katolika, a intenziviran je ritam međunarodnih susreta članova na jed-

nom godišnje. Stalno radimo na poticanju novih zemalja članica. Uspostavili smo web stranicu s osnovnim podacima o organizaciji i djelatno-stima. Njemačka katolička udruga domaćin je akademije koja okuplja predstavnike katoličkih udruga zemalja istočne Europe kako bi im se pomoglo u konsolidiranju udruženog djelovanja laika. Unum Omnes preuzeo je i zadatak pro-mocije projekta „Global Marshall Plan“, kojim se želi iz zemalja Europske unije osigurati sredstva za pomoć siromašnim zemljama.“

U rujnu će se u Njemačkoj održati gene-ralna skupština, na kojoj će biti izabrano novo vodstvo Unum Omnesa. Tema koja će biti nit vodilja udrugama u sljedećih godinu dana jest „Povratak duhovnosti u suvremenom društvu“. S obzirom na globalnu ekonomsku krizu tema zasigurno ističe problem koji je zahvatio sve zemlje svijeta.

Danijel Delonga

Georg Kopetzky dobitnik medalje sv. Vida

U demokratskom društvu značajna je uloga katoličkih i civilnih udruga

Posebno aktivan u djelovanju laičkih udruga, potpredsjednik Unum Omnesa Georg Kopetzky objašnjava važnost i ulogu katoličkih organizacija u modernoj Europi

„Cilj je međunarodne udruge Unum Omnes pomoći vjernicima

ostvariti sve svoje potencijale živeći kao katolici i ohrabriti

ih da preuzmu aktivnu ulogu u Crkvi i društvu. Redovitim

susretima predstavnika udruga na međunarodnoj razini želi se

ujediniti katolike diljem svijeta u djelovanju oko zajedničkih ciljeva.

Razmjenom iskustava najviše se uči, pa su međunarodni susreti

nepresušan izvor inspiracije,“ objašnjava Kopetzki.

12 B

roj 6

/423

200

9.RAZGOVOR

Jelena Radan i članice skupine Meritas, Meri Jaman i Anita Valo, bile su posebne gošće Vidfesta 2009, održanog 14. lip-nja uoči blagdana sv. Vida. Anita i Meri česte su gošće du-

hovnih seminara i susreta katoličke mladeži. Upoznale su se u Hr-vatskoj katoličkoj misiji u Münchenu, a njihove skladbe prožete su duhovnom notom. U posljednje vrijeme često surađuju s Jelenom Radan. U župnom stanu sv. Nikole biskupa kod domaćina Matije Matičića ove tri glazbenice otkrile su nam svoje dojmove s Vidfe-sta, kako su se upoznale i što vjera predstavlja u njihovim životima.

Vrijeme je ljetnih turneja i godišnjih odmora. Kako to da ste ipak pronašle vremena i odazvale se pozivu na Vidfest?

Jelena Radan: Kad sam prvi put čula glas vlč. Matije na mobi-tel, mislila sam da ima jedno 50 godina i razmišljala sam kako ću sad odbit jednog takvog starijeg svećenika (ha, ha, ha...). Općeni-to mi je teško kad moram odbiti neki poziv, ako se mogu odazvati. Dogodilo se da smo bile slobodne i da smo mogle doći. Sve što sam čula u pozivu i u uvodnom razgovoru zvučalo je primamlji-vo. Posebno meni koja nikad nisam bila na jednom ovakvom do-gađaju i bilo mi je zanimljivo pojaviti se i vidjeti kako to izgleda i što ja to mogu učiniti. Mislim da jednokratne stvari nemaju toliku vrijednost. Želim sve u životu raditi s nekim dugoročnijim ciljem i planom. Nadam se da će i ovo otvorit neka druga vrata i suradnju. Mi smo cijelo vrijeme u kontaktu i u svakom razgovoru dođemo do neke ideje i do nekog plana.

Glazba je nešto što dira u naše najintimnije osjećaje. Imate li osjećaj da svojom glazbom utječete na ljude?

Anita: Mi kad stvaramo glazbu ne razmišljamo o drugim ljudi-ma. To je osobna emocija. Ali postoje neke situacije gdje osjetimo povratnu informaciju. Kad smo bile u Puli na susretu mladih, cijela

je Arena pjevala „Odjednom ti“. To je stvarno bilo nešto posebno i drago mi je da su je ljudi prepoznali. Ona ima tu neku duhovnu notu, ali ona je u stvari ljubavna pjesma koju mogu pjevati Bogu ili jednoj osobi. Ja ne volim sve nacrtati. Više volim upakirati misao na drugačiji način, i prepustiti slušatelju to prepoznati.

Meri: Mi samo možemo napraviti pjesmu s puno ljubavi i pa-žnje, ali ljudi onda neke stvari izdvoje. Ustvari, „Odjednom ti“ po-stala je „Odjednom ti“ zato što su to ljudi od nje napravili. I ako tako utječemo na ljude, lijepo je što se bavimo poslom koji ljudima intimno nešto znači.

U posljednje smo te vrijeme češće imali priliku vidjeti na televiziji u sklopu emisije „Hrvatska traži zvijezdu“. Danas ve-ćina mladih ljudi želi brzo do slave i bogatstva. Kakva su tvoja iskustva s mladima iz te misije?

Jelena Radan: Ukoliko se odluče nastaviti karijeru, neće biti u takvim uvjetima koji ih ponekad i nerealno podržavaju. Važno mi je da nauče kako se moraju postaviti i da na neke stvari moraju reći i „ne“. Drago mi je da su to sve dobro odgojena djeca, a neki od njih su toliko talentirani, da će mi biti žao ukoliko ne nastave ovaj glazbeni put. Želim im da se okruže dobrim ljudima. Neka procije-ne što ih zadovoljava, nema ništa ako se to pretvori samo u posao, jer na taj način ne možeš prenijeti emociju. Naučila sam koliko tre-ba biti oprezan i na dobar način objasniti nekome da nije za nešto, a s druge strane biti spreman prepoznati napredak. Mislim da je bogatstvo u različitosti i u tome da budeš svoj.

Je li se ta različitost mogla prepoznati na Vidfestu?Jelena Radan: Da, kako ne! Nisam očekivala takvu razinu. Li-

jepo je da su svi nastupili uživo, i to je nešto što stvara dignitet takvog događaja i atmosferu u kojoj svima bude čast kad mogu

Jelena Radan i članice skupine Meritas, Meri Jaman i Anita Valo, bile su posebne gošće Vidfesta 2009

Ljubavne pjesme koje pjevamo Bogu

Jelena Radan: Jednokratne stvari nemaju vrijednost. Želim sve u životu raditi s nekim dugoročnijim ciljem i planom.

13 B

roj 6

/423

200

9.

RAZGOVOR

nastupiti na takvom događaju. Neki od izvođača zaista su iskočili. Izvrsno mi je koliko ih je, kako su sa žarom pjevali o Bogu, a onda i publika iz koje se osjećala podrška. Meni je to bilo zaista divno iskustvo.

Kako je nastala suradnja između tebe i skupine Meritas?Jelena Radan: Kao pjevačica uvijek sam u potrazi za pjesmom,

ali ja imam mali problem da me malo toga zadovoljava kod nas, što se tiče autorskog rukopisa. Postoje spojevi koji funkcioniraju, i oni koji funkcioniraju površno i često ti se život ispuni upravo ovim dru-gim i ti si zadovoljan, dok ne osje-tiš tu drugu stranu. Ja sam uvijek vrlo otvorena, volim komunicirati, isprobati i zato sam im prije sedam godina poslala e-mail poruku. Me-đutim, one su tada bile puno više u Njemačkoj. Ipak, našle smo se, na prvom su albumu napisale dvi-je pjesme, i tako je počeo taj neki put. To nije bila suradnja ili prija-teljstvo koje se dogodilo isti tren. U nekim okruženjima ljudi kao da prebrzo ulaze u neke prevelike od-nose, i svi su si jako brzo dobri, te brzo kažeš da si nekome prijatelj. Mislim da ne treba preuveličavati. Uz sve spektakularno, kod nas nema više ocjene dobar ili vrlo do-bar, sve je fenomenalno. Mi smo si dale taj jedan proces, putovanje u kojemu smo se otkrivale. Nisam se nadala da ću imati ovakve pri-jatelje i ovakve suradnike i nekoga tko me uči. A nadam se da i ja njih učim. Ova je suradnja za mene ne-što divno i u glazbenom i ljudskom smislu. Ovo nadilazi samu glazbu, kojom se profesionalno bavimo, i čini jedno predivno prijateljstvo.

Skupina Meritas se razvila iz crkvenog zbora. Kako ste se upoznale i kojim je tijekom išla vaša suradnja?

Anita: Ja sam iz glazbene obitelji, imam dva starija brata i dvi-je sestre. Svi smo od malih nogu svirali u župi. Roditelji su nam živjeli u Njemačkoj gdje smo i odrasli, a uvijek smo se sastajali u Hrvatskom domu. Imali smo jako puno mogućnosti, jer su fratri u toj zajednici polagali pažnju okupljanju mladih, pa nam je bilo jako zanimljivo tamo provoditi vrijeme. Imali smo disco, bilijar, folklor, zbor...

Meri: Anita je već s pet godina stala na pozornicu. A kad sam ja počela pjevati u crkvenom bandu, Anita je već svirala klavija-

ture u tom bandu. Jednom je mene zapalo da solo pjevam jednu pjesmu, pa smo zajedno surađivale, te se postupno dogodilo da nas dvije predvodimo to pjevanje u crkvi. Vrlo brzo nakon toga započele smo naše dvoglasno pjevanje i razvile poseban način na koji se izražavamo. Spojile smo se, odgovarali su nam glasovi i tako se to razvijalo.

Koliko je vjera važna u vašim životima i na koji način danas pristupiti mladom čovjeku i ponuditi mu vjeru na njemu razu-

mljiv način?Meri: Kad si u tinejdžer-

skim godinama kao što smo mi bile, ne razmišljaš o vjeri na način kao danas. U tim na-šim prvim koracima kad smo postale aktivne u crkvi, nešto nas je privuklo. Nama je bilo zabavno družiti se uz glazbu. Mi smo znali da slavimo Boga, i osjećali tu toplinu, a vjera se s vremenom razvila u ono što je danas. Vjera mi je osobno vrlo važna i u tom našem po-slu, koji je jako nestvaran, drži me u nekom usmjerenju i na-čelima da se ne izgubim, jer lako se izgubiti. S druge stra-ne mi je snaga, poticaj, utjeha i na kraju čista, bezuvjetna ljubav, koju svi tražimo a naj-lakše ju je pronaći kod Boga. Vjera igra jako veliku ulogu u mom životu.

Danas, kada često govo-rimo o krizi, ljudi pronalaze razna rješenja za svoje ži-votne probleme. Može li im vjera u tome pomoći i kako?

Meri: Ja mislim da ako je riječ o krizi u smislu da samo moramo smanjiti neke svo-

je zahtjeve, ja to ne smatram nekim velikim životnim ispitom, već samo nečim gdje bi se trebali prirodno prilagoditi. Veliko životno iskušenje i pitanje vjere je kad staneš pred nešto što nije rješivo ni za godinu, ni dvije, i ne vidiš svjetlo ni za pet godina. U mojoj obitelji imam rodicu koja je teško bolesna. Moja teta, njena majka, ima stav da ne može promijeniti situaciju niti ozdraviti svoje dijete, ali svaki se dan moli da joj Bog da snage to izdržati. I to su onda situacije koje čak nadilaze moju vjeru i moje razumijevanje. Kad dođeš do ovakvih situacija možda je najbolje potražiti savjet i pot-poru kod svećenika.

Maja Šimičić

Nalazimo se u Godini euharistije. Što za tebe predstavlja euharistija i smatraš li da je potrebno redovito ići na nedjeljnu euharistiju?MeriJa sama volim ići, lijepo mi je... Mislim da je dobro nedjelju posebno obilježiti. Kao što volimo ići kod prijatelja i družiti se, tako se volimo

družiti i s Isusom, a i korisno je. Naučiš puno stvari. Nama je to sviranje u crkvi i odlazak u crkvu bio cool. U inozemstvu nekako tražiš svoj identitet i put. Sve nas je vezala pjesma i na kraju to postaje zajednica. To te vodi, te isto želiš prenijeti svojoj djeci i tako to ide iz generacije u generaciju.

Velečasni Matija, vi ste povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije i jedan od organizatora ovogodišnjeg Vidfesta. Kako ste došli na ideju da pozovete upravo Jelenu Radan i Meritas kao posebne gošće Vidfesta?

Vlč. Matija MatičićU kontakt s Jelenom stupio sam preko Lidije Samaržije koja je menadžer više izvođača i poznato ime u glazbi. Zahvaljujući njoj rodila

se ta ideja. Dala je prekrasne preporuke, konkretno za Jelenu, a Jelena je pozivom na Vidfest došla na ideju pozvati i skupinu Meritas s koji-ma zajedno nastupa po turneji „End tomorrow comes“. Kao osobe vrlo su jednostavne, skromne, posebnog živog duha mladih ljudi, svaka zrači na svoj način. Upravo u toj jednostavnosti i skromnosti imaju poseban pristup svakome čovjeku i nadam se da će se ta suradnja dalje nastaviti na obostrano zadovoljstvo.

Meri Jaman: Vjera mi je osobno vrlo važna i u

tom našem poslu, koji je jako nestvaran, drži me u nekom usmjerenju i

načelima da se ne izgubim, jer lako se izgubiti. S druge strane mi je snaga, poticaj,

utjeha i na kraju čista, bezuvjetna ljubav, koju svi

tražimo a najlakše ju je pronaći kod Boga.

Anita Valo: Pjesma „Odjednom ti“ ima tu neku duhovnu notu,

ali ona je u stvari ljubavna pjesma koju mogu pjevati Bogu ili jednoj osobi. Ja ne

volim sve nacrtati. Više volim upakirati misao na drugačiji način, i

prepustiti slušatelju to prepoznati.

14 B

roj 6

/423

200

9.

Sestre Presvetog Srca Isusova, autohtone riječke zajednice redovnica, 6. srpnja prosla-vile su Dan Družbe osnovane prije 110 godina. Cjelodnevni program u kući matici na Drenovi okupio je gotovo sve sestre iz Družbe, od uku-pno 68, koliko ih djeluje na području Riječke nadbiskupije. Vrhunac susreta bilo je euhari-stijsko slavlje koje je predvodio mladomisnik Mario Tomljanović. „Koliko vi budete radosne i nasmijane, toliko će ovaj svijet biti radostan i nasmijan. Nemojte skidati osmijeh s lica, velika je to pastoralna zadaća“, rekao je Tomljanović ohrabrivši sestre na njihovu putu posvećenja. Predvođene glavaricom s. Felicitom Špehar, se-stre su obnovile posvetu svoga života Presve-tom Srcu Isusovu u kojoj se, među ostalim, kao

jedna od zadaća ističe mir u srcima ljudi i među narodima.

S. Dobroslava Mlakić održala je izlaganje o razlozima štovanja Presvetog Srca Isusova. „Srce je u svim kulturama, osim tjelesnog orga-na, uvijek bilo i simbol ljubavi i središte svega unutarnjeg čovjekova života, ne samo njegove tjelesno-osjećajne sfere nego i duševno-duhov-ne. U biblijskom smislu srce je mjesto susreta čovjeka i Boga, susreta koji postaje djelotvor-nim u ljudskom srcu Sina Božjega. Upoznava-jući čovjeka upoznajemo njegovo srce, a upo-znavajući i približavajući se Srcu Sina Božjega, spoznajemo neizrecivu Božju ljubav koju Bog ima prema nama. Štovati Kristovo Srce znači klanjati se onom Srcu koje je, nakon što nas je

ljubilo do kraja, kopljem probodeno i iz kojega je potekla krv i voda, neiscrpan izvor novoga ži-vota,“ rekla je s. Dobroslava. Povijest svjedoči o tradiciji štovanja Presvetog Srca od najranijih vremena kršćanstva, a biblijske i teološke razlo-ge potvrdilo je i crkveno učiteljstvo. „Dvotisuć-ljetni evanđeoski Kristov poziv trajno je aktua-lan za čovjeka svih vremena, čovjeka izranjena grijehom te potrebna ljubavi i oproštenja da se približi njegovu otkupiteljskom Srcu,“ zaključila je s. Dobroslava.

Proslavi Dana Družbe pridružile su se uče-nice iz Doma majke Marije Krucifikse Kozu-lić, izvevši nekoliko vlastitih skladbi, te Danijela Morsan koja je uglazbila pjesme utemeljiteljice Družbe majke Marije Krucifikse Kozulić.

Studenti i profesori riječke Nadbi-skupijske škole za crkvenu glazbu animi-rali su euharistijsko klanjanje pjevanom Večernjom 2. srpnja u crkvi sv. Jakova u Opatiji. Pjevanu Večernju s gregorijan-skim napjevima i antifonama koje je skla-dao maestro Giovanni Geraci, predvodio je nadbiskup Ivan Devčić. Nadbiskupijski je zbor prvi put izveo skladbe napisane prigodom Euharistijske godine u Riječkoj nadbiskupiji, te povodom završetka prve školske godine glazbene škole.

Govoreći o važnosti euharistije, nad-biskup Devčić je poručio: „Bog nam nije mogao bolje pokazati ljubav nego time što je zapečatio savez s ljudima krvlju svoga Sina. Nije mogao dati više nego što je dao. I ne samo da je dao nego se daje i uprisutnjuje svaki put u euharistiji. U štovanju euharistije važno je euharistijsko klanja-nje. Važno je naći vremena, doći pred Gospodina i s Njime biti, dopu-stiti da nas On pogleda i da se s Njime susretnemo.“

Osim izvedene Večernje Presvetog Tijela i Krvi Kristove, u pri-premi su i ostale euharistijske skladbe i cijeli oratorij mise koja će se

pjevati za završni Euharistijski kon-gres. Povjerenica za crkvenu glazbu i profesorica škole Andrejka Srdoč istaknula je da su sve te skladbe na-stale radom škole. „To nisu prevedene skladbe već nove melodije napisane za našu nadbiskupiju. Njihova funk-cionalnost očituje se u tome što su pjevne, melodiozne i lako se pamte. Važno je da svi vjernici mogu sudje-lovati u pjevanju, a ove su melodije pjevali svi vjernici okupljeni na ve-čerašnjem klanjanju iako su ih čuli po prvi put.“ U našoj se nadbiskupiji malo pjevaju večernje i psalmi. „Škola

može pomoći u promjeni takve situacije ako crkvene zborovođe na-uči pravilno pjevati psalme, koji će onda naučiti zborove u župama,“ rekla je Andrejka Srdoč, pozvavši sve zainteresirane na nove upise u rujnu. Detaljnije informacije mogu se dobiti na internetskim strani-cama Riječke nadbiskupijeili ili se tajništvu škole obratite e-mailom: crkvena.glazba@ri-nadbiskupija.hr

Maja Šimičić

Dan Družbe Presvetog Srca Isusova

Nemojte skidati osmijeh s lica

Upoznavajući čovjeka upoznajemo njegovo srce, a upoznavajući i približavajući se Srcu Sina Božjega, spoznajemo neizrecivu Božju ljubav koju Bog ima prema nama

Premijera Večernje maestra Geracija

15 B

roj 6

/423

200

9.

„Vlasnici medija diktiraju sadržaje i oni su zapravo, a ne novinari, tzv. četvrta vlast u demokraciji“, rekao je glavni urednik Hrvatskog katoličkog ra-

dija Anto Mikić članovima katoličkih udruga Riječke nadbi-skupije okupljenim na polugodišnjoj skupštini 20. lipnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci. Sadržaji koje mediji nude, zašto ih nude te kako prepoznati manipulaciju publikom bile su teme tribine koja je zamišljena kao doprinos edu-kaciji publike za korištenje medija, o čemu je, uz Mikića, govorio i nezavisni novinar Vjekoslav Krsnik, svojevremeno prvi urednik Hine.

U prvom je izlaganju Mikić analizirao dominantne sa-držaje koji se serviraju publici objašnjavajući i zbog čega mediji odabiru upravo te sadržaje. „Imamo osjećaj da nas mediji na neki način preodgajaju, nude nam sadržaje koje nam ne trebaju i pogled na svijet s kojim se ne slažemo. Dominiraju kriminal, nesreće i politika, a nedostaje pozitivnih sadržaja.“ Mikić je podsjetio da je krajnji cilj svakog privatnog medija masovne ko-munikacije stvaranje novca, što objašnjava i izbor sadržaja i forme koji se nude publici. Popularni medijski formati ne dopuštaju ozbiljan pristup temama nego potiču površnost. „Novinari postaju najamnicima kapitala. Takvim stanjem mnogi su nezadovoljni, djelatnici u kulturi, Crkva, pa i sama novinarska struka kojoj pada ugled.“ Vlasnička struktura ide za

okrupnjavanjem, sve manje vlasnika drži u rukama sve veći broj izdanja. To negativno utječe na vjerodostojnost i razno-likost sadržaja. U Hrvatskoj dva velika strana vlasnika, Styria i EPH-Waz, osim što posjeduju 4 od 5 najtiražnijih dnevnih novina, imaju i velik broj drugih izdanja kojima zahvaćaju sve tipove publike utječući tako na trendove stila života.

Kao rješenje u ovakvoj situaciji Mikić je istaknuo važ-nost edukacije publike i novinara te osnivanje novih medija. Pozvao je na kritički pristup onome što se u medijima pre-zentira jer „ono što čitamo, zasigurno u stvarnosti nije baš onako kako je predstavljeno u medijima“.

Vjekoslav Krsnik ustvrdio je kako je Hrvatska izgubila medijski suverenitet, kao što ga je rasprodajom izgubila i na području bankarstva i energetike. Gubitak medijskog suve-reniteta otvara mogućnosti manipulacije jer bez slobodnih medija nema ni demokracije. Krsnik je na primjeru prezenta-

cije nedavne izjave o ekonomskoj krizi komisije Iustitia et pax u dnevnim listovima pokazao kako se ista vijest može predstaviti na više načina i dajući joj tako različito značenje. Promovirao je i osnivanje Udruge protiv medijskog terorizma koja bi trebala stalno ukazivati na primjere manipu-lacije publikom. U živoj raspravi koja je uslijedila vidjelo se koliko pitanje medija zahvaća svakog pojedinca, a razmišljanje o potrebi osnivanja ka-toličke televizije naišlo je na opće odobravanje.

“Žena u spisima svetog Pavla”, bila je tema Teološke tribine održane 3. lipnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci. Mr. Anđela Jeličić, profesorica biblijske teologije na Teologiji u Rijeci u uvodnim je rije-čima odbacila predrasude o negativnom stavu sv. Pavla prema ženama. „Svaki biblijski tekst moramo promatrati u kontekstu nastanka. Prva Crkva nastaje u kulturi koja ne favorizira ulogu žene u javnom životu. Krist i kršćanstvo mijenjaju taj stav priznajući jednako dostojanstvo muškarcu i ženi. Pavao kao svjedok Krista nužno dijeli taj stav“, objasnila je Jeličić. Prije Krista nije bilo govora o jednako-stima muškarca i žene. Stoga je razumljivo da pojedini dijelovi novozavjetnih tekstova zadržavaju dio duha tadašnjeg vremena. Kršćanstvo donosi preokret, novi mentalitet koji ističe dostojanstvo svakog čovjeka, roba i slobodnog, muškarca i žene. „Zadaća Pavla i drugih kršćana bila je polako mijenjati kulturu i institucije svoga vremena“, rekla je Jeličić.

Evanđelja svjedoče da je Krist došao svima, a na njegovom životnom putu značajnu ulogu imale su žene, što je predavačica pokazala nizom novozavjetnih citata. Pavao je svjedok i apostol Krista, prenosi Isusovu poruku. „Pavao govori o ženama u kontekstu obitelji, kršćanske zajednice i Božjeg plana spasenja. U poslanici Galaćanima ističe jednakost ljudi. Dokida suprotnosti i upućuje na sklad muškarca i žene.“ Mr. Jeličić je istaknula citate u spisima sv. Pavla koji ukazuju na promjenu dominan-tnog mentaliteta onoga vremena u odnosu na značaj žene u zajednici. „U dijelovima svojih tekstova u kojima nabraja imena ljudi koji su značajni za pojedinu kršćansku zajednicu, i koje obično pre-skačemo u čitanju, Pavao ističe i žene što ukazuje na to koliko su bile važne i cijenjene već u prvim kršćanskim zajednicama. I sam Pavao time im odaje priznanje“, zaključila je Jeličić.

Tribina katoličkih udruga

Kritički pristup medijskim sadržajimaSadržaji koje mediji nude, zašto ih nude te kako prepoznati manipulaciju publikom bile su teme tribine koja je zamišljena kao doprinos edukaciji publike za korištenje medija

Anto Mikić: „Novinari postaju

najamnicima kapitala. Takvim stanjem mnogi

su nezadovoljni, djelatnici u

kulturi, Crkva, pa i sama novinarska struka kojoj

pada ugled.“

Predrasude o odnosu sv. Pavla prema ženama

ur

16 B

roj 6

/423

200

9.MEDICINSKI KUTAK

Priredio: dr. Ivan Host

Posebno su na toplinu i sunce osjetljivi djeca, starije osobe, te kronični bolesnici. Oni se posebno trebaju čuvati izlaska na sunce i velikih vrućina.

Savjeti za velike vrućine

Treba nositi odjeću svijetlih boja, jer one

bolje reflektiraju sun-čeve zrake i odjeća se

ne zagrijava tako brzo. Najbolja je roba od

pamuka, jer je lagana i ugodna za nošenje, te uz to dobro upija

znoj. Ako idete van, sa sobom uvijek pone-site kapu ili šešir, te pamučnu maramicu

kojom od sunca mo-žete zaštititi vrat (koji

obično ne štiti kapa) ili ju natopiti vodom i

malo se osvježiti.

Inače za zdravlje važna preporuka da se

treba što više kretati iznimno ne vrijedi kod velikih vrućina. Naime,

kod kretanja organi-zam se zagrijava, što u

kombinaciji s velikim vrućinama može iza-zvati toplinski udar.

Jedite samo lako probavljivu hranu - kao npr. povrće, salate, pa-

štu, i to u umjerenim količinama. Bolji su

manji, ali češći obroci. Pijte puno tekućine, no

izbjegavajte alkohol-na i jako slatka pića.

Možda zvuči neobično, ali dobro osvježenje tijekom toplih dana može pružiti šalica

toplog čaja od mente. Njega za osvježenje

pri velikim vrućinama koriste i stanovnici

sjeverne Afrike.

Promjenite dnevni ritam: ustanite ranije,

a odmarajte se za vrijeme velikih po-

podnevnih vrućina (u Španjolskoj i Meksiku to zovu «siestom»). Za

sve aktivnosti koristite ugodnija jutra i pred-

večerja.

Konačno je ljeto stiglo i kalendarski. Ali dok ovo pi-šem, vrijeme baš i nije ljetno. Tamni oblaci prekrili su nebo, grmi, pada kiša i puše. Prehladno je za

ovo godišnje doba. Tako i cijeli lipanj ove godine po vre-menu baš i nije bio tipičan. Jesu li to naznake klimatskih promjena kojima je nedvojbeno i čovječanstvo kumovalo svojim bezobzirnim ponašanjem prema prirodi i svemu stvorenom. Nije li ovo vrijeme možda upozorenje da se mora nešto mijenjati, kako je konačno vrijeme da se počnemo ponašati ekološki svjesno. No ovo je tema za drugu rubriku.

Ne dvojimo - ljeto će prije ili kasnije pokazati svoje pravo lice - dolaze za ljeto karakteristične velike vrućine. Koliko se god radujemo toplu vremenu, odlas-cima na plažu ili u planine, toliko smo svjesni da je potreban velik oprez pri izlaganju suncu. Osim što kod neopre-znog izlaganja suncu postoji rizik od ope-klina na koži, može doći i do svojevrsnog pregrijavanja organizma, kolapsnih stanja i sunčanice - sve s mogućim težim posljedicama.

Toplinski udarKada je vani jako toplo, i pri najmanjem će fizičkom

naporu doći do značajnijeg povećanja tjelesne tempera-ture organizma. To je još izraženije ako je prisutna velika vlažnost zraka. Tada organizam uključuje vlastite «ras-hladne mehanizme»: šire se površne krvne žile tako da u njih dospijeva više krvi koja se tako rashlađuje. To se pre-poznaje po crvenilu kože prilikom izlaganja toplini. Isto-vremeno se aktiviraju znojne žlijezde. Izlučeni znoj ispa-rava na površini kože. Toplina (energija) koja je potrebna za ispravanje znoja uzima se organizmu koji se tako hladi.

No ovaj mehanizam hlađenja ponekad, i to posebno kod starijih osoba, ne funkcionira onako kako bi trebao. Kao posljedica dolazi do sve većeg nakupljanja topline u organizmu. Koža je topla i crvena - posebno na mjestima koja su izložena izravnim sunčevim zrakama. To se po-sebno odnosi na glavu ako nije zaštićena kapom ili šeši-rom. Zbog toga se javlja glavobolja praćena vrtoglavicom, mučninom i povraćanjem. Osobu moramo neodložno skloniti na hladnije mjesto zaštićeno od izravnog sunca. Uska roba mora se otpustiti, košulja raskopčati. Tijelo se treba hladiti hladnim oblozima. Ukoliko se osoba ubrzo ne osjeća bolje, treba pozvati hitnu pomoć.

Idealno rashlađenje, naravno, pruža kupanje u moru. No podsjećam da je potreban veliki oprez, posebno ako je tijelo pregrijano. Ni za mlađe osobe, a kamoli za starije ili za kronične bolesnike, ne preporučam nagao ulazak u more već postupni. Naime, nagla je promjena temperatu-re za organizam velik šok i može biti opasna. Zato u more ulazite polako i postupno tako da vlastitom organizmu date vremena adaptirati se na novu temperaturu.

Kolaps zbog toplineAko ste za velikih vrućina znoje-

njem izgubili puno tekućine, a niste ju na vrijeme stigli nadoknadili, može doći do smanjenja volume-na krvi. To ima velike posljedice na stabilnost krvotoka i održa-vanje zadovoljavajućeg krvnog

tlaka. Posebno to dolazi do izra-žaja dok stojite jer tada i dodatna

količina krvi zbog sile teže zaostaje u venama nogu. Zbog toga puls postaje

brži i slabiji. Osoba osjeća izrazitu slabost i vrtoglavicu. Počinje joj se «mutiti» («crniti») pred

očima i može se srušiti – kolabirati. Češće se to događa tijekom velikih skupova na otvorenom. Ako je osoba pri svijesti, treba je staviti u hlad u ležeći položaj i podignuti joj noge. Sve ljude okolo treba odmaknuti da osoba ima više zraka. Tako će opet više krvi i kisika doći do mozga i osoba će se vrlo brzo oporaviti.

SunčanicaZa razliku od toplinskog udara i kolapsa, uzrok sun-

čanice nije sama visoka vanjska temperatura već izrav-no sunčevo zračenje na glavu. Posebno su u opasnosti ljudi slabe i svijetle kose, te oni koji imaju ćelu. Toplina sunčevih zraka povisuje temperaturu mozga i podražuje moždane ovojnice. Posljedica toga jesu glavobolja i muč-nina. Ukočenost vrata (šije) i sve veća pospanost ukazuju na teži oblik (edem mozga). Osobe koje nakon izlaganja suncu imaju ove tegobe treba smjestiti u hlad s povišenim gornjim dijelom tijela (suprotno od navedenog položaja kod kolapsa) i odmah zvati hitnu pomoć.

Najbolja je zaštita od sunčanice kapa ili šešir koji štiti od izravnih sunčevih zraka, ali ipak dopušta strujanje zra-ka po koži glave.

Ljeto, sunce, sunčanica

Zaštitite se od toplinskog udara

Ide-alno rashla-

đenje, naravno, pruža kupanje u moru. No pod-

sjećam da je potreban veliki oprez, posebno ako je tijelo

pregrijano. Ni za mlađe osobe, a kamoli za starije ili za kronične

bolesnike, ne preporučam nagao ulazak u more

već postupni.

17 B

roj 6

/423

200

9.

CRKVENA GLAZBA

Priredila: Andrejka Srdoč

DAROVNA PJESMA ILI OFFERTORIUMProcesiju u kojoj se prinose darovi prati prinosna pjesma, koja traje barem sve dok se darovi ne stave na oltar. Pjesma može uvijek pratiti obred prinosa, pa i onda kada nema procesije s darovima.

Povijest darovne pjesmeNajstarija svjedočanstva o darovnoj pje-

smi dolaze iz afričke crkve. Sv. Augustin (354.-430.) progovara o psalmodijskim pjesmama za vrijeme offertorija i communija u jednoj svojoj knjizi suprotstavljajući se Ilariju koji je kri-tizirao kršćane jer su imali naviku pjevati za vrijeme donošenja darova na oltar. Dok se u Rimskoj crkvi u IV. i V. stoljeću obred prikaza-nja odvijao u tišini, bez pjevanja ili određene formule blagoslova, đakoni su donosili kruh i vino u onoj količini koja je bila neophodna za pričest.

Odmah iza toga biskup je započeo euhari-stijskom molitvom. Najvjerojatnije je darovna pjesma bila uvrštena u liturgiju Rimske crkve na kraju V. st., u vremenu nastanka i drugih promjenjivih dijelova mise.

Opća uredba rimskog misala o darovnoj pjesmi

«Procesiju u kojoj se prinose darovi prati prinosna pjesma, koja traje barem sve dok se darovi ne stave na oltar. Za to pjevanje vrijede isti propisi kao i za ulaznu pjesmu. (Usp. 48: tu pjesmu pjeva pjevački zbor naizmjence s pukom, ili na sličan način, pjevač naizmjence s pukom, ili pak cijelu pjesmu pjeva puk ili samo zbor.

Može se upotrijebiti bilo antifona sa svo-jim psalmom iz Graduale romanum ili Graduale simplex, bilo neka druga pjesma koja odgovara svetom činu, značaju dana ili vremena, s time da joj je tekst odobrila konferencija biskupa.) Pjesma može uvijek pratiti obred prinosa, pa i onda kada nema procesije s darovima.» (br. 74.)

Sadašnji misal ne donosi ništa osim darov-ne pjesme, što potvrđuje da nije nužna, te da je nerazdjeljivi dio bogoslužja koji lako može nadomjestiti tišina ili darovna pjesma.

Oblici darovne pjesmePrilikom prinosa prigodne su procesijske

pjesme u kojima bi bio prigodan dijalog zbora i zajednice. Ako zajednica sudjeluje, potrebna je kraća antifona jednostavne melodije, dok zbor pjeva strofe. Može se pružiti i mogućnost da ri-ječi blagoslova budu pjevane, a narod odgovori dvostrukim pjevanim odgovorom-poklikom: „Blagoslovljen Bog u vijeke!“

Prema sadržaju Graduale triplex (službena pjesmarica s gregorijanskim napjevima na la-tinskom jeziku), donose se antifone za offer-torij različitih obilježja: npr. tekst psalma 92, 2 za 4. nedjelju k. g.: „Dobro je slaviti Gospodina, pjevati imenu tvome, Svevišnji.“ Ili „Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zaista mi noga na putima tvojim. Prikloni mi uho i čuj riječi moje. Proslavi na meni dobrotu svoju, one što se utječu desnici tvo-joj.“ (5. nedjelja k .g., Ps 17,5.6.7). Blagoslovljen si, o Gospodine, nauči me svojim pravilima. Usnama svojim navješćujem sudove usta tvojih. (6. nedjelja k. g., Ps 119,12.13) Svakako se treba osvrnuti na prepoznatljivu pjesmu Velikog četvrtka Gdje je ljubav prijateljstvo.

Kao darovna pjesma može još biti neka zborska skladba koju zbor pjeva sâm upućuju-ći srce vjernika na molitveno ozračje. Isto tako, orguljske skladbe “orguljaš može sam svirati tako da prati procesiju, te bi trebalo skladati skladbe koje bi nosile podnaslov: za praćenje procesije s darovima (usklađena s naravi obre-da). To je osobito zahtijevan obredni element za orguljaše/ice i druge glazbenike”. Pjesma može biti odjek čitane Riječi, može biti i dru-gačijeg karaktera koji odgovara određenom slavlju, mogu se izgovarati riječi blagoslova ili svirati prigodna orguljska skladba ili skladba nekog drugog instrumenta... Ima mnogo mo-gućnosti. Na nama je crkvenim glazbenicima da ih uvidimo i uvrstimo u liturgijsko slavlje.

U prošlom je broju tema bila ulazna pjesma, te i ovaj put nastavljamo obrađivati procesijalne pjesme koje se odnose na jednu procesiju. U sv. su misi tri procesijalne pjesme: ulazna pjesma (antiphona ad introitum ili introitus), darovna pjesma (offertorium) i pričesna pjesma (antiphona ad communionem ili communio). Trenutno se samo pričesna pjesma izvodi kao procesijalna, dok druge dvije pjesme ovu karakteristiku obično dobivaju u svečanijim prigodama. Ulaz svećenika redovito ne sadrži jednu stvarnu procesiju jer je ophod često od sakristije do oltara vrlo kratak, stoga ulazna pjesma naglašava tematiku euharistijskog slavlja. Isto tako, darovna procesija nije česta, tako da darovna pjesma svečano prati prinos darova kruha i vina koji se već nalaze na oltaru.

Prema sadržaju, darovne su pjesme vrlo razli-čite: • neke se odnose na pročitanu Božju riječ;• druge ponovno dozivlju u spomen konkret-

ni blagdan, odnosno tajnu liturgijskog dana; • treće nagovještaju dolazak Riječi, koja će u

trenutku pretvorbe postati Tijelom Kristo-vim, te tako prizivaju vjernike da se srcem pripreme na pričest. Darovna prošnja može biti i prošnja da se

ujedinimo u zajedništvo Božjeg Sina.

Tekst darovne pjesme može biti iz:• Graduale Romanum (latinski)• Graduale simplex (latinski)• Hrvatski crkveni kantual (HCK)Glazbena forma (struktura):• antifona (gregorijanski koral)• antifona sa psalmom• himan• motet, zborska skladba• popijevka ili drugoObredno značenje:• procesijalna pjesma: prati procesiju u kojoj

se prinose darovi i koja traje barem sve dok se darovi ne stave na oltar

Izvođači:• izmjenjujući se zbor i narod • narod• samo zbor• orgulje

NADBISKUPIJSKA ŠKOLA ZA CRKVENU GLAZBU

OBAVIJEST

Upisi u Nadbiskupijsku školu za crkve-nu glazbu za školsku godinu 2009./2010. bit će otvoreni od 1. rujna do 10. listopada. Za više informacija obratite se na e-mail: crkvena.glazba@ri-nadbiskupija.hr

18 B

roj 6

/423

200

9.OBITELJSKI PREDAH

Iz prošlosti Rijeke

Mrtvi kanal

Ovaj tekst odlučio sam napisati ponukan nevjericom naših građana o plovnosti nekadašnjeg Mrtvog kanala, gdje su uplovljavali veliki jedrenjaci koji su na plovećoj tržnici prodavali ulje i vino iz Dalmacije i južno voće iz Italije. Na protivnoj strani bili su prekoocean-ski brodovi koji su krcali lijes - drvo za Alžir, Maroko, Tunis i Francusku. Do današnjeg spomenika zimovali su naši bijeli putnički brodovi. Svi mostovi su bili željezni i pokretni, otvarali su se dva puta dnevno. Jedan takav još postoji kod luke Baroš.

Maks Peč

DODIJAVANJA STAROG PROFESORA

Tko sam ja?“Ne pripisuj sebi zasluge ni za što.

Svojataš li ih, kradeš od Boga.”(Sv. Vinko Paulski)

Reče abba Ksantije: “Razbojnik, koji je bio na križu, opravdao se po jednoj riječi, a Juda, koji bijaše ubrojen među dvanaestoricu, u jednoj noći upropasti svu svoju plaću te siđe s nebesa u pa-kao. Zato, neka se nitko tko čini dobra djela ne uzvisuje, jer svi koji su bili previ-še sigurni u sebe, pali su.”

Opat Josip upita Opata Pastira: “Reci mi kako mogu postati monah?”

Starac odvati: “Ako želiš imati mir ovdje u ovome svijetu, a također i u dru-gome, u svakom nesporazumu s drugim reci: “Tko sam ja?” I ne sudi nikoga.”

Dario Miletić

Sunce se ogleda u moru. Šara ga svojim toplim zrakama i mijenja mu boju. Krade sivu boju stijene, zelenu borova. Ljeto nas obuhvaća toplinom svojih dugih dana rasipajući zlato uokolo. Najavljuje su-srete, ne priprema za rastanke. Pomalo nemirne i oslabljene zrakama sunca pronalazi nas osjećaj kako sva ta ljepota mora jednom nestati.

Tako smo mali na toj obali. Tako smo iznenađeni sred moći ljeta. Tek što si napisao ime na pijesku, val ga prekrije. Pa iako je bilo tako puno vremena, znaš da se sve zbilo prebrzo. Ostaje osjećaj da će se opet vratiti kao što se i ljeto svake godine iznova vraća. Nije ga potrebno dozivati.

Slatki okus ljeta ne priprema za rastanke, a oni nekako sami dođu. Nenajavljeno poput ljetne kiše. Nismo se ni uspjeli skloniti, a ona je već prestala. Sunce će zasjati još jače i svojim zlatom paliti pu-teve kojima idemo. Iznenađeni i pomalo nespremni. Naivno kao djeca pomislit ćemo kako je vrijeme za igru prošlo prebrzo. U utrci s vremenom nismo sve uspjeli učiniti. To se ljeto s nama šali. I opet će se vratiti kao i taj osjećaj da smo mogli drugačije.

Sandra Oršanić Šimunić

Putovanje ljetom

Pa iako je bilo tako puno vre-mena, znaš da se sve zbilo prebrzo. Ostaje osjećaj da će se opet vratiti kao što se i ljeto svake godine iznova vraća.

19 B

roj 6

/423

200

9.

Svjetska kriza, kako je rečeno u prvom dijelu ove priče, različito zahvaća svaku osobu koja sluša i gleda pada-juće krivulje ekonomskih pokazatelja svoje države.

A kako pritom dobrom dijelu ljudi njihove osobne krivulje ekonomskih pokazatelja rastu, ne možemo govoriti o čovje-ku koji proživljava neku prosječnu razinu svjetske krize.

Jer ne možemo ni dobiti prosjek od osobe koja ostaje bez posla i jedinih prihoda i one osobe koja dobiva nove poslove i povećava prihode.

Stoga ćemo samo zamisliti jednog prosječnog «pod-nositelja» tereta svjetske krize, odnosno govoriti o jednoj zamišljenoj osobi koja u cijelom razdoblju svjetske krize bilježi pad osobnih aktivnosti, osobnih prihoda i osobne po-trošnje za tri posto, to jest za onoliko postotaka za koliko je predviđen pad prosječnog svjetskog bruto proizvoda.

Procjena je dana u jednom trenutku, a za ovo razmatranje nije toliko ni važno koliko će dugo kriza trajati i koliko će se puta procjena korigi-rati.

I naravno, ovdje razmatramo kako tu razinu krize doživljavaju i pro-življavaju dva unutarnja brata naše zamišljene osobe, Golijat i David.

Prvi u svome tijelu, a drugi u svome duhu.

Život Golijata u svjetskoj kriziKvantiteta je sve. Preispitivati vrijednost nekog količinskog porasta s obzi-rom na čovjekovu dobrobit, znači počiniti herezu i oslabiti sustav. (Mumford)Prije svega, ja svojim osjetilima pratim i promatram vidljive manife-

stacije svjetske krize. Pratim zloguke poruke i promatram ozbiljne glaso-ve voditelja TV dnevnika i vijesti, očajne nove nezaposlenike na ulicama, padajuće krivulje na grafikonima ekonomskih pokazatelja. I istovremeno osjećam kako se sva tjeskoba krize uvlači u moje srce.

Kako se svjetska kriza prelijeva u moju osobnu krizu.Istina, ja i dalje uredno ispunjavam sve svoje primarne ljudske po-

trebe, nisam ni gladan ni žedan, ali strahujem za posao, za redovne eg-

2. dio: Život u svjetskoj krizi

Računovodstvo tijela i vodstvo duše

Piše: Zlatko Kurtović

zistencijalne prihode, za školovanje djece, za mirnu starost, za otplatu kredita koji su mi omogućavali – u onim dojučerašnjim starim dobrim vremenima – rastuće trošenje i uživanje.

Kredita koji su mi omogućavali i neprekidno natjecanje u trošenju i uživanju, sa svojim kolegama, sa susjedima, s bližnjima. Iz dana u dan.

A sada, bez vedrine otvorenih kredita, novi se oblaci gomilaju na horizontu mojih očekivanja, novi valovi praznine ulaze u moje srce.

Ne mogu normalno trošiti, ne mogu izazivati zavist moje okoline.

Život Davida u svjetskoj kriziVidjeh nadalje da svaka stvar odgovara ne samo svome mjestu nego i svome vremenu. (sv. Augustin)Naravno, i ja pratim i promatram manifestacije svjetske krize o ko-

jima govori moj zabrinuti brat Golijat, ali samo kratko i informativno. Pritom ne osjećam niti neka iznenađenja, niti uzbuđenja, niti promjenu raspoloženja. Umjesto utapanja u sveprisutnu sumornu priču o svjetskoj krizi, ja u njoj vidim samo prirodnu posljedicu neoliberalnog razmišljanja i djelovanja u ekonomiji.

Nešto kao slabu žetvu nakon jake suše.Istodobno, u njoj vidim i priliku za brata Golijata, kao i za sve nje-

gove kolege po oholosti i pohlepi, priliku za prebacivanje na duhovniji kolosijek, priliku za razmišljanje o mogućnostima duhovnog bogaćenja.

Što se mene osobno tiče, premda je svjetska kriza u pu-noj mjeri zahvatila i moj svjetovni život, ne osjećam je kao neki zlokobni znak, sudbonosno događanje, egzistencijalnu prijetnju. Jer ona se događa – sa svim svojim padajućim krivu-ljama – u isključivoj komunikaciji materijalnog svijeta i mojih osjetila, ali ne pogađa moju duhovnost i moje srce, moju du-hovnu vertikalu.

A kako je tekuća svjetska kriza prije svega prirodni plod ljudske pohlepe, ona najprije s njome mora izravnati svoje račune.

S druge strane, moja vjera u Krista nema nikakvih ne-riješenih računa, pa čak niti računovodstva, pogotovo ne financijskog i materijalnog.

Svakome svojeGospodarstvene krize... porast kriminala, kriza braka i obitelji. ... A na dnu svega toga leži istinska kriza: kriza unutarnjeg opredjeljenja. Kriza duha. (Ph. Bosmans)Kako je unutarnje opredjeljenje našeg Golijata materijalni rast, samo

rastuća gospodarska krivulja stimulira njegovo djelovanje i osmišljava njegov život. Uz padajuće krivulje za njega nema više onog količinskog rasta koji proizvodi čar novoga, čarobne zvuke nove «neoliberalne mate-rijalne glazbe» koja smiruje njegovu neograničenu pohlepu.

Premda je riječ o – suma sumarum – svega tri postotnom padu.Nasuprot tome naš je krotki David, uz svoje unutarnje opredjeljenje

za rast na duhovnoj vertikali, spreman nositi teret i višestruko većeg pada svojih ekonomskih krivulja, kako bi pomagao onim drugim osoba-ma čije krivulje padaju niže od njegove.

I tako, dijeleći s drugima, duhovno rasti i postajati bogatiji.

U sljedećem broju: Izlazak iz krize

DJELA TIJELA I PLODOVI DUHA

Kako je tekuća

svjetska kriza prije svega

prirodni plod ljudske pohlepe, ona

najprije s njome mora

izravnati svoje račune

OSOBNA PRIČA O SVJETSKOJ KRIZI

““

“

20 B

roj 6

/423

200

9.GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Gospić

Svećeničko ređenje Marinka

MiličevićaU ponedjeljak 29. lipnja na svetko-

vinu apostolskih prvaka Petra i Pavla u katedrali Navještenja BDM u Gospiću gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović zaredio je za prezbitera Marin-ka Miličevića iz župe Gornja Tramošni-ca kod Gradačca u BiH. U godini u ko-joj se priprema proslava 10. obljetnice osnutka najmlađe hrvatske biskupije, to je bilo šesto svećeničko ređenje. Time je nasušna potreba za slugama Božjima u velikoj biskupiji koja osjeća permanentan nedostatak svećenika donekle zadovoljena. Ređenju je nazo-čilo 15 svećenika među kojima dvojica iz njegova rodnog kraja, više svećenika iz mjesne biskupije, dr. Andrija Vrane iz Zagrebačke nadbiskupije, nazočili su i redovnički i dijecezanski bogoslovi, ča-sne sestre, rodbina, prijatelji i mnoštvo okupljenih vjernika.

Biskup Bogović u uvodnoj je rije-či poručio: “Lika treba svećenika! Bog nam ih daje iz svih krajeva gdje žive Hr-vati”, te naglasio da si u ovoj Svećenič-koj godini trebamo posvijestiti kako je svećenik ne samo onaj koji okuplja, uje-dinjuje, odgaja, pokreće akcije, nego je i čovjek molitve koji svojim pozivom i službom svjedoči Božju prisutnost u svijetu. „Teološkim studijem pokazao si ustrajnu volju i izvanredne sposob-

nosti. Neka dostojno nasljeduješ sv. Petar i Pavla u svom budućem poslanju. U 10. obljetnici najmlađe hrvatske bi-skupije ovo je 6. svećeničko ređenje.“

Nakon homilije uslijedili su obredi svećeničkog ređenja te nastavak euha-ristijskog slavlja pri kojem su se mlado-misnici pridružili svome nadbiskupu za stolom Gospodnjim. U svom je obraća-nju novi prezbiter Marinko Miličević poručio: „Krist poziva, Marija odgaja. Cilj mi je da mi život bude na radost Mariji i njenom sinu, uz geslo: „Živim, ali ne više ja nego Krist u meni.“ Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je obi-teljsko i prijateljsko druženje zajed-ničkim blagovanjem.

Zvonko Ranogajec

Trošmarija

Biskup Bogović predslavio proštenje Gospe od Utjehe

U subotu 4. srpnja u Svetištu Gospe od Utjehe u Trošmariji održano je 216. proštenje koje se tradicio-nalno održava prve subote nakon blagdana sv. Petra i Pavla. Pobožnost križnog puta i misu bdjenja za brojne je hodočasnike, kao i prethodnih devet godina od uspostave Gospićko-senjske biskupije, predvodio biskup Mile Bogović u koncelebraciji deset svećenika i mjesnog župnika don Željka Kutena.

Odgovornost i obmana bile su teme o kojima je biskup govorio nazočnim vjernicima. Ako svoje darove koristimo za pomaganje drugima, pokazat ćemo odgovornost i biti sretniji ljudi, poručio je biskup Bogović i istaknuo problem današnjice kada se javljaju i oni koji obmanjuju i koje žele da se za njima luduje. Takvih ima na polju sporta, estrade i politike, a ponekad i u Crkvi. Ne slijedimo takve već svoje darove dobivene od Boga ugradimo u živote drugih. Jer u svijetu ima i dobrote, a mi kršćani kao misionari pomognimo da se dobrota ojača. Nakon mise u župnoj su crkvi pjevane litanije Blaženoj Djevici Mariji, nakon čega je hodočasnicima izrečen oprost grijeha koji se daje na taj dan od 1793. Godine, prema buli pape Pija VI.

Z. R.

Otočac

Biskupijski susret ministranataU Otočcu je u utorak 16. lipnja odr-

žan redoviti godišnji biskupijski susret ministranata Gospićko-senjske bisku-pije. U organizaciji otočkog župnika i generalnog vikara Gospićko-senjske bi-skupije mons. mr. Tomislava Šporčića i biskupijskog povjerenika za ministrante vlč. Antuna Luketića u Otočcu se okupi-lo preko 250 ministranata i ministranti-ca na čelu sa svojim župnicima.

Susret je počeo okupljanjem u žu-pnoj crkvi Presvetog Trojstva kada su ministranti nazočili pokorničkom bogo-služju koje je predvodio mons. Tomislav Šporčić koji je protumačio evanđeoski tekst o Zakeju (Lk 19,1-10) i izrekao nekoliko upita za ispit savjesti. Sudionici ministrantskog susreta uputili su se zatim u gradski park odakle su u odorama u velebnoj povorci ušli u župnu crkvu. Misu je predslavio gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović. U svom obraćanju ministrantima biskup je istaknuo potrebu za duhovnim zvanjima, pogotovo što je naredna pastoralna godi-na u znaku svećeničkih zvanja. Ohrabrio ih je da i nakon „ministrantskih godina“ ostanu vjerni Crkvi te da kreposti koje su učili kod oltara prenesu u vlastite živote. Ponadao se da će se neki od njih odlučiti za du-hovni poziv, te postati svećenikom ili časnom sestrom. Biskup je podsjetio i na skoru proslavu 10. obljetnice osnutka Gospićko-senjske biskupije. Pjevanje na pokorničkom bogoslužju i na misi predvodio je bogoslov biskupije iz Otočca Josip Šimatović, uz pomoć s. Velimire.

Nakon mise upriličen je kratki igrokaz na temu slavljenja imendana. Poslije okrepe u popodnevnom dijelu održan je sportsko-zabavni dio u kojemu su ministranti u sportskoj dvorani i na vanjskom igralištu odmjerili snage u nogometnim vještinama. Trijumfirali su ministranti iz Ogulina. U isto su vrijeme ministrantice pohodile Križni put na Fortici iznad Otočca, a kod kapelice Gospe Žalosne uz nadzor časnih sestara i bogoslova Josipa održane su razne igre.

Zvonko Ranogajec

Udbina

Finale Trke znanja 2 na UdbiniNa Krbavskom polju i Udbini u subotu 6. lipnja

održano je finalno natjecanje „Trke znanja 2“ za 10 najuspješnijih natjecatelja, učenika osnovnih škola iz čitave Hrvatske koji su tijekom godine svojim rezul-tatom u igri znanja, odnosno rješavanja zadataka na Učilici dobili mogućnost boriti se za glavnu nagradu, pravo na zemljište u Republici Hrvatskoj.

U premijernom nastupu Trke znanja projekt je podržao i gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bo-gović koji je i dočekao sudionike finala s roditeljima.

Uz gradilište Crkve hrvatskih mučenika na Ud-bini, čija se gradnja približava kraju, biskup Bogović održao je sudionicima finala „Trke znanja 2“ sat po-vijesti te ih upoznao s idejom gradnje hrama zahval-nosti za sve mučenike tijekom povijesti na hrvatskih prostorima. Akademik Josip Bratulić, inače član sa-

vjeta Učilice, govorio je o graditeljskim značajkama hrvatske sakralne arhitekture, posebno ukazavši na idejni predložak udbinske crkve, crkvicu sv. Kri-ža kod Nina, koja je u ono vrijeme bila graditeljsko čudo. Organizator Trke znanja Željko Markota iz tvrtke Morkottel istaknuo je da su se pred 600 go-dina na Krbavskom polju borili za zemlju oružjem, a danas znanjem.

Finalno natjecanje održano je u OŠ Kralja Tomi-slava na Udbini, a pobjednik Trke znanja 2 i osvajač zemljišta postao je učenik 6. razreda OŠ Biograd iz Biograda na Moru Josip Turić. On će po svojoj želji dobiti u vlasništvo zemljište u svojoj županiji kojim nitko neće moći raspolagati dok on ne postane pu-noljetan.

Z. Ranogajec

21 B

roj 6

/423

200

9.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Gospić

Drugi saziv Biskupijskog pastoralnog vijeća

U subotu 21. lipnja u Gospiću je u biskupskom ordinarijatu održano konstituiranje drugog sa-ziva Biskupijskog pastoralnog vijeća Gospićko-senjske biskupije. Pod predsjedanjem gospićko-senj-skog biskupa Mile Bogovića, uz tehničku podršku kancelara mr. Draženka Tomića te radno vodstvo generalnog vikara biskupije mons. mr. Tomislava Šporčića vijećnici su se nakon molitvenog uvoda upoznali s izmijenjenim statutom.

Biskup Bogović je iznio važne datume prvog saziva (10. prosinca 2002. donesen je statut Bisku-pijskog pastoralnog vijeća koje je konstituirano 10. svibnja 2003.), a iskustva prvog saziva ukazala su na potrebu nekih izmjena koje je usvojila svećenička skupština. Novim je vijećnicima biskup po-ručio: „Vjernik zna reći što biskup ili svećenici nisu uočili, a dano povjerenje vas obvezuje da svojim savjetima kao pravi kršćani i svjedoci pomognete uspješnijem rastu mlade biskupije.“ Uslijedilo je pojedinačno predstavljanje svih 35 nazočnih članova vijeća, poslije čega je konstituiran Poslovni odbor.

Prema novom statutu, za predsjednika je izabran general-ni vikar biskupije mons. mr. To-mislav Šporčić, za jednog člana predsjednik Poslovnog odbora Prezbiterskog vijeća mons. Mile Pecić, dok se za izbor drugog člana iz redova laika pristupilo tajnom glasovanju. Nakon tri kru-ga izabran je Ivan Prpić iz Senja, inače voditelj združenog zbora biskupije. Na prijedlog predsjed-nika Poslovnog odbora izabrani su voditelji i članovi odbora BPV-a. Voditelj liturgijsko-glazbenog odbora (p)ostao je župnik i dekan senjski Mile Čančar, Katehetsko-vjeronaučnog predstojnik Katehetskog ureda Nikola Turkalj, Odbora za pastvu obitelji generalni vikar biskupije mons. Tomislav Šporčić, za medije senjski dekan mons. Mile Pecić, Odbora za mlade mr. Tomislav Rogić, za Caritas i bolesnike gvardijan kapucinskog samostana u Karlobagu Stjepan Bergovec te Građevinsko-ekonomskog odbora ekonom biskupije Nikola Turkalj.

Mons. Šporčić predstavio je okvirni pastoralni plan za narednu godinu koja je, kao i na razini čitave Crkve, u znaku svećenika. Biskup Bogović je pojasnio značaj ulaska u novu pastoralnu godinu dan ranije, na blagdan Srca Isusova. Zatim je ukazao na skore aktivnosti oko obilježavanja 10. obljet-nice od osnutka biskupije, povijesnog događaja u povijesti Crkve u Hrvata kojim se povezao njezin sjever i jug. Izdat će se knjiga o povijesti nastanka biskupije, knjiga o shematizmu, odnosno popisu svih institucija, kao i razgovora s biskupom. Rezultat je desetogodišnjeg hoda biskupije i skori zavr-šetak gradnje Crkve hrvatskih mučenika koja je već pod krovom i čija će posveta biti naredne godi-ne. Uskoro slijedi i premijera filma Jakova Sedlara i Hrvoja Hitreca „Lika od početka hrvatske države do Crkve hrvatskih mučenika“. U kasnijem druženju biskupu je generalni vikar mons. Šporčić, u ime svih vijećnika, uručio čestitku za deset godina obnašanja odgovorne dužnosti vođenja najmlađe hrvatske biskupije. Zahvaljujući na čestitkama, biskup je istaknuo kako nije važna visina službe koju netko obnaša nego ljubav i trud koji se usađuju u taj posao.

Zvonko Ranogajec

Modruš

Trideseta obljetnica smrti legendarnog župnika

Modruša Alojzija KunceaNa drevnom Modrušu u župnoj crkvi Presve-

tog Trojstva služena je u subotu 6. lipnja misa za-dušnica povodom 30. obljetnice smrti legendar-nog župnika Modruša i okolnih župa vlč. Alojzija Kuncea. Uz članove Hrvatskoj pjevačkog društva Klek iz Ogulina i članove Katedre čakavskog sa-bora Modruša misu je predslavio župnik i dekan gospićki, inače mještanin susjednog Zagorja, vlč. Antun Luketić. Koncelebrirali su župnik Modruša i Zagorja dr. Željko Blagus, umirovljeni župnik Modruša vlč. Zdenko Skender i župnik Josipdola Ilija Janjić. Prije mise položeni su vijenci i zapalje-ne svijeće na grobu svećenika koji je svojim dje-lovanjem obilježio povijest Modruša u olovnim vremenima nakon Drugog svjetskog rata.

Vlč. Luketić je u homiliji podsjetio na bio-grafske podatke i školovanje vlč. Kuncea od Nove Gradiške i Nadbiskupske klasične gimnazije u Travniku pa do studija prava u Beogradu i Visoke bogoslovne škole u Senju. Za svećenika je zare-đen 27. lipnja 1937. godine u Senju nakon čega je imenovan upraviteljem župe Presvetog Trojstva u Modrušu. Propovjednik bilježi važan dio ratne kronike: “Pred kraj II. svjetskog rata, u vrijeme napada na katoličke svetinje, četnici su ubili vlč. Dragutina Fifku, župnika cerovničkog. Župna cr-kva Uzašašća Isusova na Cerovniku spaljena je. Devastirana je i župna crkva sv. Ane u Plaškom. Kada su polovicom rata partizani zapalili Modruš i župnu crkvu, očevidci spominju kako pop Kun-ce ostaje u crkvi i klečeći moli pred oltarom. Par-tizanski komesar tada naređuje da popa izvuku van iz crkve. Jedni zaključuju da je to zbog toga što je pokojni Kunce u ratnim strahotama spasio njegove poznanike. Kunce kao župnik Modruški postaje upravitelj župa Cerovnik i Plaški, a od 1946. godine upravlja i četvrtom župom – sv. Ju-raj u Zagorju.“

Vlč. Kunce nije dopustio slamanje duha, u tim teškim vremenima bio je feniks koji je zapo-činjao duhovnu i materijalnu obnovu iz pepela, iznova. Mnoge je tješio i spašavao, mnoge savje-tovao i za njih tražio pravdu i iznašao materijalnu pomoć iako ni sam nije gotovo ništa imao. Vlč. Kunce bio je veliki kateheta, gostoljubiv čovjek, uporni obnovitelj i graditelj, ali i čovjek koji je pomagao ljudima u domovini i inozemstvu. Na kraju je vlč. Luketić poručio: „Župni list Modruš dao je značajniji doprinos osvjetljavanju lika i djela vlč. Alojzija Kuncea. Ovaj veliki čovjek, koji je bio svijetla točka u muci naroda modruškog kraja, zavrijedio je značajnije spomen-obilježje ne radi njega samoga, jer bi u svojoj skromno-sti vlč. Kunce bio protiv toga, već zato jer je u njegovu liku i njegovu četiri desetljeća dugom svećeničkom radu u ovim župama najbolje ocrta-na životna situacija ljudi ovoga kraja tijekom 20. stoljeća. Jer radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi modruškog kraja bila je radost i nada, žalost i tje-skoba vlč. Alojzija Kuncea. Dao nam Bog takvih duhovnih pastira koji će nastaviti duhovnu i ma-terijalnu obnovu Modruša i modruškoga kraja.“

Zvonko Ranogajec

Ogulin

Izborna skupština Hrvatske katoličke zajednice MI U subotu 27. lipnja održana je u župnoj dvorani župe sv. Križa u Ogulinu 3. izborna skupština Hr-

vatske katoličke zajednice MI iz Ogulina. Izvješće o radu HKZ-a MI iz Ogulina u zadnje četiri godine podnio je predsjednik Robert Stipetić,

inače kancelar u Vojnom ordinarijatu. Težište rada po čemu su ogulinski miovci postali prepoznatljivi bilo je u promoviranju ekološke svijesti građana u zaštiti najdužeg podzemnog špiljskog ekosustava Đulina ponora i špilje Medvedice. Za projekt „Grad nad gradom“ dobili su kredit Svjetske banke, a sami su uz pomoć HGSS-a Stanice Ogulin čistili Đulin ponor i postavljali velik natpis o potrebi čuvanja ogulinskog krškog podzemlja i njegove rijetke faune. Svake godine organizirali su na Dan sjećanja na Vukovar hodočašće u grad heroj na Dunavu, a organizirali su i brojne tribine i predstavljanja knjiga čime su promicali kršćansku kulturu i širili marijansku pobožnost.

Nakon izbora za novu predsjednicu izabrana je Lavinija Stipetić, za potpredsjednike Robert Stipetić i Ana Marija Stipetić, tajnicu Ivona Puškarić te članove Nadzornog odbora Josip Anušić, Marija Brozović i Matija Udiković. Nova predsjednica Lavinija Stipetić predstavila je svoj plan rada koji je usvojen. HKZ MI iz Ogulina još će predanije raditi na zaštiti bioekološke raznolikosti Đulina ponora, surađivati sa župni-cima Ogulina i Gradskim vijećem Ogulina. Brzojavom je rad pohvalio predsjednik HKZ-a MI iz Zagreba Anton Kliman i član središnjice dr. Božo Skoko. Dogradonačelnik Ogulina Tone Radočaj, pohvalivši rad miovaca, istaknuo je komplementarnost ciljeva s ciljevima Grada Ogulina.

Z. R.

22 B

roj 6

/423

200

9.

Skrad

Blagoslov sv. BernardaSvečanom pjevanom misom ispred planinarskog doma, po

prvi puta na otvorenom u djelu Zelenog Vira 14. lipnja održano je misno slavlje u povodu otkrivanja kipa sv. Bernarda zaštitnika pla-ninara. Na početku misnog slavlja Stjepan Porkulabić župnik župe Skrad-Divjake pozdravio je domaćine upravitelja šuma Delnice Roberta Abramovića, upravitelja šumarije Skrad Roberta Bukov-ca, načelnika opčine Skrad Damira Grgurića te prisutne planinare iz Skrada, Brod Moravica i Lokava i sve prisutne vjernike i posjeti-telje izletišta Zeleni Vir.

Misno slavlje bilo je posvećeno svecu kojeg se štuje kao za-štitnika planinara. On nije samo zaštitnik planinara več i zaštitnik svih onih koji dođu u planine i koji tamo žive. O štovanju toga sve-ca u kršćanstvu pridonio je papa Pio XI. i sam alpinist, početkom prošlog stoljeća. “Danas posvećujemo kip sv. Bernarda, jedini u Hrvatskoj, koji će čuvati ovo izletište i Vražji prolaz te sve izletnike i planinare koji se kreću ovim krajem” rekao je vlč. Porkulabić, za-hvalio se svima koji su omogućili realizaciju ovog projekta i koji su svesrdno pomogli financijski i uloženim radom te ideju Vjekoslava Pintara i inicijativu pokojnog voditelja izletišta “Zeleni Vir” Josipa Žagara da se u Vražjem prolazu postavi kip.

Po završetku mise u kanjonu Vražjeg prolaza gdje je u pri-rodnoj kamenoj volti kip je otkrio upravitelj šuma Delnice Robert Abramović, a posvetu kipa izvršio je vlč. Porkulabić.

Krešimir Đaković

Posveta novog oltara, ambona i krstionice

Vjernici župe sv. Josipa u Praputnjaku u nedjelju 14. lipnja imali su višestruko slavlje u svojoj župnoj crkvi. Riječki nadbiskup Ivan Devčić posvetio je novi oltar, ambon i krstionicu i podijelio sakrament potvr-de za devetero mladića i djevojaka. Kako je župnik Praputnjaka mons. Ivan Šporčić rekao u pozdravnom govoru, župa Praputnjak u nedjelju je proslavila i vrlo značajne jubileje: 220. godišnjicu osnutka župe, 225. godišnjicu gradnje oltara sv. Josipa, 140. obljetnicu posvete današnje crkve i 200. godišnjicu početka gradnje župnog stana.

Novi oltar i ambon izrađeni su od svjetski poznatog crvenog ere-trijskog mramora s grčkog otoka Eubeje. Gornji dio krstionice je služio u staroj crkvi sv. Josipa kao kamenica za blagoslovljenu vodu, a donji dio je nov i izrađen od talijanskog travertina.

Nadbiskup Devčić u propovijedi je objasnio teološko i pastoralno značenje krstionice, oltara i ambona. Preko krštenja, kojim se uključu-je u kršćanstvo i postaje članom naroda Božjega, dolaze i drugi sakra-menti. Vrhunac svega je euharistija, a Duh Sveti je onaj koji sve posve-ćuje. „Nema kršćanstva bez svjedočanstva roditelja. Ako roditelji ne idu u crkvu, uzalud je sve drugo“, rekao je mladima nadbiskup Devčić čuvši jednog oca kako sa sinom krizmanikom pjeva psalam.

Misno slavlje pjesmom je animirao mješoviti međužupni zbor župa Hreljin, Praputnjak i Škrljevo.

Gordana Fumić

OBILJEŽAVANJE STOTE OBLJETNICE ŽUPNE CRKVE U CERNIKU

Časna prošlost utkana u župno zajedništvo

Ove godine navršava se 100 godina od izgradnje župne crkve u župi svetog Bartola apostola u Cerniku. Za današnju generaciju župljana cernič-ke župe ova obljetnica predstavlja veliki dar i izazov. U cilju njenog dostoj-nog obilježavanja Župno pastoralno vijeće osnovalo je, na inicijativu i uz svesrdnu uključenost župnika Pere Zebe, veliki Odbor za proslavu.

Na temelju zaključka Žu-pnog pastoralnog vijeća osnovan je, u mjesecu ožujku ove godine, Odbor za proslavu stote obljet-nice župne crkve i Bartoje 2009. U travnju je izrađen okvirni pro-gram za cijelu godinu, mnoge njegove točke već su realizirane, a glavne će biti upriličene kon-cem kolovoza, u sklopu proslave ovogodišnje Bartoje.

Tijekom dosadašnjih sa-stanaka i neformalnih susreta iskristalizirani su glavni ciljevi obilježavanja ovog datuma. Ista-knuto je, prije svega, da proslava stote obljetnice župne crkve ne bi smjela imati samo jednokratni manifestativni karakter. U tomu

smislu usmjerena je i Kantata od svetog Bartola Cerničkog, svoje-vrsna župna himna kojoj su au-tori pjesnikinja Vlasta Juretić i glazbenik Vinko Škaron. Kantata poziva na «buđenje Grobnišćine», a premijerno će biti izvedena uoči blagdana svetog Bartola.

Prvi korak prema izgradnji današnje župne crkve učinio je župnik Nikola Gršković 1895. go-dine. Tada je u molbi svojim pret-postavljenima ukazao na potrebu izgradnje nove crkve, s obzirom da je stara, koja je izgrađena kon-cem 18. stoljeća za 700 vjernika,

postala «tesna, nizka i kratka» za tadašnjih «1.630 dušah». Nedugo zatim za-počinju pripreme za izgradnju nove crkve koje, unatoč spremnosti župljana na velika odricanja, teku prilično sporo.

Padom režima bana Khuena-Herdervaryja i odlaskom župnika Grško-vića u mirovinu pripreme nakratko zastaju 1903. godine, a iste godine ih nastavlja novi župnik, mladi i ambiciozni Srećko Blažević. On se osobito istakao u prikupljanju dobrovoljnih priloga među kojima su se, uz obilne priloge župljana i mještana iseljenih u Ameriku, našli i da-rovi cara Franje Josipa i kotarskog predstojnika, baruna Zmajića.

A kad su sve aktivnosti krenule prema konačnoj realizaciji projekta, problemi nastaju oko dozvole za gradnju, koju općinska vlast izdaje tek u siječnju 1908. godine. U ljeto iste godine srušena je stara crkva i na istom mjestu postavljen kamen temeljac nove, današnje crkve, koja je pod rukovodstvom poduzetnika i gradite -lja Lovre Miculinića dovršena koncem 1909. godine.

Z. Kurtović

Obilježavanje stote obljetnice župne crkve treba, prema riječima župnika Pere Zebe, biti u znaku naše časne prošlosti, ali i okrenuto u budućnost. U tomu smislu glavni ciljevi prosla-ve su: (1) iskazivanje zahvalnosti i poštovanja prema ljudima koji su izravno ili neizravno sudjelovali u izgradnji župne crkve, (2) dostojno osvjetljavanje i vrednovanje povijesti cerničke župe i kršćanske tradici-je Grobnišćine i (3) učvršćivanje kršćanskih vrijednosti, župnog zajedništva i osobne vjere današnjih vjernika.

IZ ŽUPA

23 B

roj 6

/423

200

9.

Srebrna misa Branka DragojevićaBranko Dragojević 4. srpnja proslavio je 25. obljetnicu svećeničkog

ređenja. Srebrnu misu predvodio je u svojoj sadašnjoj župi Lukovdol u koju je došao 2005. godine, kada je preuzeo i upravljanje susjedne župe Pleme-nitaš. „Okupilo nas je slavlje onoga što nam je Krist ostavio - nebeski sa-krament i spasenjski dar“ rekao je u propovijedi u župnoj crkvi Uznesenja

Blažene Djevice Marije mons. Nikola Imbrišak, kancelar Riječke nad-biskupije. Okupljenim vjernicima govorio je o temeljima svećeničke službe koja se ostvaruje u služenju i zajedniš-tvu. „Kristovi službeni-ci djeluju kroz zajedni-cu, ali i osobno. Krist je Crkvu uspostavio kao zajednicu u kojoj svoju

ulogu imaju svi vjernici. Ali u svakom je služenju prisutan i osobni element, od svakoga se traži da osobno odgovori Božjem pozivu, što je vidljivo i pri odabiru svećeničkog zvanja“, rekao je mons. Imbrišak zaključivši riječima: „Neka naše župno zajedništvo bude ujedno i naša čestitka slavljeniku“. Na kraju mise pročitao je čestitke riječkog nadbiskupa Ivana Devčića koji je slavljeniku zahvalio na dosadašnjem služenju poželjevši mu zdravlja i Božje milosti u daljnjem svećeničkom djelovanju.

Branka Dragojevića zaredio je riječko-senjski nadbiskup Josip Pavlišić 1984. godine. U 25 godina svećeničkog služenja obnašao je službe kapela-na u Senju te župnika u Krasnom, Rakovici, Križpolju, Velom Brgudu, Muna-ma i Vodicama te konačno u Lukovdolu. Najdulje se zadržao u Križpolju, 11 godina. Rođen je 1955. u Zagrebu, a teologiju je završio u Rijeci.

O sadašnjoj župi govori s brigom pastira koji u ovome goranskom mjestu sa samo 720 stanovnika želi narodu pružiti razlog i nadu ostanka. Veliki problem je iseljavanje stanovništva zbog nedostatka posla. Mali broj onih koji ostaju u Lukovdolu ne može financirati održavanje župne crkve, no brigu za njezinu zaštitu i obnovu preuzelo je Ministarstvo kulture, a do sada je obnovljen zvonik, postavljena drenaža, te uređeno krovište i fasa-da. „Iako nas je malo, župljani se rado i redovito okupljaju na euharistiji. Ako uzmemo u obzir broj stanovnika, onda je postotak onih koji dolaze na misu veći nego u gradovima“, govori župnik. Ovo se mjesto ponosi velikim pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem, a svake se godine u održava kul-turna manifestacija Goranovo proljeće. Goranova rodna kuća pretvorena je u muzej u čijem sklopu su knjižnica, galerija i memorijalni dio sa stalnim postavom o Goranovom životu i stvaralaštvu.

Kastav

Krštenje osmero blizanaca

Župna crkva sv. Jelene Križarice u Kastvu 14. lipnja svjedočila je posebnom događaju. Nakon mise u 11 sati župnik Franjo Jurčević krstio je če-tiri para blizanaca. Jelenčić Ema i Nika,

Levak Petra i Iris, Toto Mateo i Dario te Vicić Ani i Leon novi su članovi Crkve i ponos svojih roditelja. „Ovaj nesvakidašnji događaj velika je radost za župu u Kastvu“ istaknuo je župnik ne skrivajući zadovoljstvo zbog krštenja osmero dje-ce.

Fužine

Monsignoru Josipu Šepiću priznanje za

životno djeloNajveće priznanje Općine Fužine, nagrada

za životno djelo s plaketom najistaknutijeg Fu-žinarca, kanonika, povjesničara i prvog pred-sjednika JAZU dr. Franje Račkog, na svečano-sti u Domu kulture u Fužinama ove je godine dodijeljeno mons. Josipu Šepiću, fužinarskom župniku. Ova goranska općina već petu godinu za redom za blagdan Antuna Padovanskog 13. lipnja, zaštitnika župe i mjesta, dodjeljuje mje-štanima posebna priznanja za različita gospo-darska, kulturna, sportska i druga ostvarenja.

U trenutku kad je voditelj svečanosti izre-kao župnikovo ime, dvoranom se prolomio gromoglasan aplauz, najrje-čitije ukazujući da je Poglavarstvo s komisijom za izbor i dodjelu pri-znanja znalo prepoznati pravu osobu koja je, prema riječima načelnika Marinka Kauzlarića, tijekom svog gotovo četrdeset godišnjeg župniko-vanja uspjela “poravnati duhovne i materijalne vrijednosti ovog kraja, naše župne zajednice”. Uz priznanje velečasnom Šepiću, inače rođe-nom Mrkopaljcu, čast da postane počasnim građaninom Fužina pripala je još jednom “fureštu”, veterinaru-patologu i povjesničaru dr. Maksu Karloviću iz Zagreba, suautoru objavljenih knjiga o školstvu, glazbi i vatrogastvu Fužina. Uz više dodijeljenih povelja godišnjim nagradama nagrađeni su književnica Zlata Bujan Kovačević za “priče i štorije” o rod-nom kraju te paraolimpijac Rudolf Petrović za svoj uspješan nastup na Ljetnim paraolimpijskim igrama u Pekingu.

Velečasni Josip Šepić stigao je u Fužine još davne 1970. godine, kada, kako to duhovito reče, nitko nije htio doći u Fužine. Zavolio je svo-je župljane, kao i župljani njega, jer su iza njega brojna konkretna ostva-renja, od obnove crkve i župnog ureda do svakog euharistijskog slavlja, svete mise, koja je za njega bila i ostaje izazov. Zacijelo je sjeme koje je posijao palo na plodno tlo. Zahvalio je u ime nagrađenih na dodijeljenim priznanjima i nagradama, koje će im biti poticaj za daljnja ostvarenja. Apelirao je na prisutne, posebno na općinsko Poglavarstvo, da se što prije ostvari ideja otvorenja spomen sobe dr. Frane Račkog u njegovoj rodnoj kući, u koju bi se pohranio bogati arhiv starih dokumenata (s najstarijim iz 1724. g.), misale, brevijare te brojne požutjele spise pisane krasopisom, kojim se i sam služi već gotovo puna četiri desetljeća.

A. Frković

IZ ŽUPA

24 B

roj 6

/423

200

9.RIJEČKA NADBISKUPIJA

Kraj akademske godineKraj akademske godine na riječkoj Teologiji obilježen je

10. lipnja svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio ri-ječki nadbiskup Ivan Devčić uz koncelebraciju biskupa dr. Mile Bogovića, predstojnika Teologije dr. Milana Špehara, te brojnih profesora. Prisutne studente bogoslove i laike, te profesore, nad-biskup Devčić je pred sam završetak godine svetoga Pavla, uz zahvalu svima koji su sudjelovali i djelovali tijekom akademske godine, podsjetio što znači biti teolog promatrajući lik ovoga sve-ca. „Djelovao je velikim misionarskim i pastirskim žarom, direk-tno ili šaljući svoje učenike. Iz brojnih poslanica možemo otkriti što je naučavao, ali svi odgovori su u svjetlu Isusa Krista i samo životnom povezanošću s Isusom Kristom možemo teološki pro-mišljati, pastoralno djelovati i pronicati Duhom i srcem u otajstvo našega života. Prepoznatljiv je Pavlov žar za mlade i djecu, ali i kako mu ništa nije bilo teško u naviještanju Isusa,” istaknuo je nadbiskup Devčić.

Metropolitanski susret vjeroučitelja

Domaćin ovogodišnjeg metropolitanskog susreta vjeroučitelja bio je Katehetski ured Krčke biskupije. Susret je 22. lipnja započeo misom u svetištu Majke Božje Goričke kraj Baške koju je predvodio krčki biskup Valter Župan. Nakon mise uslijedilo je razgledavanje svetišta, a potom odlazak u razgledavanje povijesnog kompleksa sv. Lucije u kojem se čuva Bašćanska ploča.

U poslijepodnevnim su satima vjeroučitelji imali priliku razgle-dati kulturno-povijesnu baštinu grada Vrbnika. Susret je protekao u ugodnom raspoloženju vjeroučitelja koji su ovim susretom potvr-dili pozitivna iskustva zajedničkih druženja.

Pastoralne promjene U Riječkoj će nadbiskupiji iz pastoralnih potreba i ove godine dio sve-

ćenika preuzeti nove službe. Petorica svećenika odlaze u mirovinu, a trina-est župa dobit će nove župnike ili upravitelje te njih 6 nove župne vikare. Pojačan će biti i nadbiskupijski Ured za mlade imenovanjem Siniše Vujčića duhovnikom za vjeroučitelje, studente i mlade. Nadbiskup Ivan Devčić uru-čio je ukupno 29 novih dekreta, a u većini župa svećenici će nove službe preuzeti tijekom kolovoza.

Zahvalivši im na svemu učinjenom u desetljećima njihova svećeničkog služenja, nadbiskup Devčić razriješio je službe petoricu župnika prihvativši njihove zahtjeve za umirovljenjem. Zbog godina ili zdravstvenih razloga u mirovinu su se povukli: mons. Gabrijel Bratina, župnik župe Bl. Dj. Marije Karmelske na Donjoj Drenovi, Franjo Šiško, župnik župe sv. Jurja na Hreljinu i župe sv. Ivana Krstitelja na Zlobinu, Alojz Kukec, župnik župe sv. Katarine djevice i mučenice u Selcu, mons. Juraj Petrović, župnik župe Bl. Djevice Marije Žalosne u Mrkoplju i mons. dr. Ivan Šporčić, župnik župe sv. Josipa u Praputnjaku i profesor na Teologiji u Rijeci.

Župe sv. Jurja mč. na Hreljinu, sv. Ivana Krstitelja na Zlobinu te sv. Jurja mč. u Liču preuzet će novi župnik Zlatko Čibarić koji odlazi s Gornje Vežice. Na njegovo mjesto u župu sv. Ane doći će Ante Zovko, dosadašnji župnik Muna, Velog Brguda i Vodica, a te će župe kao upravitelj preuzeti Marinko Kajić, vikar iz riječke župe Assunta. Župom u Selcu upravljat će Tomislav Ćurić, koji je po povratku sa studija u Rimu imenovan i upraviteljem župe u Grižanama te sužupnikom u Bribiru. Marijan Benković preuzet će upravlja-nje župe na Donjoj Drenovi u kojoj je do sada bio župni vikar. Ovogodišnji mladomisnik Slobodan Bunoza upravljat će župom u Mrkoplju. Župa sv. Jo-sipa u Praputnjaku, u kojoj će i dalje na raspolaganju za pastoralnu pomoć ostati umirovljeni mons. Ivan Šporčić, povjerena je na brigu župnicima okol-nih mjesta te voditelju župničke skupine i dekanu Petru Belaniću.

Dvojica svećenika zaređenih u ovoj godini preuzet će službe župnih vi-kara, Tadija Tomkić u Jelenju te Ivan Šarić na Donjoj Vežici, a mladomisnik Mario Tomljanović upućuje se na postdiplomski studij duhovnosti u Rim.

Do promjena je došlo i u župama kojima upravljaju redovnici. U župi sv. Nikole Tavelića službu župnika preuzet će fra Anzelmo Stulić, kapelan će biti fra Mate Plonijo, a odlazi župnik Dragutin Ljevar. U župi sv. Franje Asiškog na mjesto dosadašnjeg župnika fra Milana Šokčevića doći će fra Josip Vrdo-ljak, a službu kapelana umjesto fra Bernarda Rubinića preuzima fra Mladen Pejić. U isusovačkoj župi na Zametu službu kapelana preuzeo je o. Jure An-tunović iz Opatije umjesto o. Antuna Volenike.

Na Sušak, u župu sv. Ćirila i Metoda, kao pastoralni suradnik došao je Luka Lučić, Marko Barišić razriješen je službe župnika u Liču, a Leonid Bevza službe župnika u Grižanama i vikara u Selcu te je stavljen na raspolaganje Neokatekumenskom putu. Đakon Matija Žugaj đakonski praktikum odradit će u župi sv. Mateja na Viškovu.

Ukupan broj svećenika koji djeluju u Riječkoj nadbiskupiji je 118, od toga je 78 dijecezanskih i 43 svećenika redovnika. Službu župnika vrši 64 svećenika, 52 dijecezanska i 12 redovničkih, što znači da neki župnici vode više župa kako bi pokrili svih 90 župa u Nadbiskupiji.

Đakonsko ređenje Matije Žugaja

Svećenici kakve izmolimoBogoslov Matija Žugaj zare-

đen je za đakona Riječke nadbisku-pije 28. lipnja, a za mjesto svoga đakonskog ređenja odabrao je Mr-kopalj, mjesto u Delničkom deka-natu u kojemu nije bilo ređenja već 52 godine, od kada je za svećenika zaređen mrkopaljski župnik mons. Juraj Petrović. Svečano euharistij-sko slavlje u župi Gospe od Sedam Žalosti na kojemu je sudjelovao velik broj Mrkopljana te vjernika iz Rijeke i Slavonskog Broda, pred-vodio je nadbiskup Ivan Devčić u koncelebraciji s petnaestak sveće-nika, a liturgijsko pjevanje je animirao župni zbor koji u tom malom mjestu broji čak pedesetak članova.

Nadbiskup Ivan Devčić, koji je na taj dan proslavio i 34 godine od svo-ga svećeničkog ređenj,a u propovijedi je poručio: „Matija, i ostali kandidati za svećeništvo plod su molitava mnogih. Molite i dalje za nova svećenička i redovnička zvanja, ali i za svoje svećenike. Božji narod uvijek želi dobre svećenike, a oni tu službu ljubavi ne mogu izvršiti sami. Potrebna im je pomoć Gospodina i vaše molitve. Imat ćemo onakve svećenike kakve iz-molimo.“

Matija je rođen 7. veljače 1985. u Slavonskom Brodu, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju fra Marjana Lanosovića, nakon čega je došao u Rijeku na Teologiju kao bogoslov Riječke nadbiskupije. Ovom se prigodom zahvalio svima koji su ga na njegovom putu podržavi i vodili. „Od velikog značenja za moju formaciju bili su i sadašnji i bivši župnik župe Gospe od Brze Pomoći u Slavonskom Brodu Ivan Lenić i Mate Lešić, a na poseban način zahvaljujem nadbiskupu Ivanu Devčiću kojega nisam doživ-ljavao samo kao biskupa, već kao oca i prijatelja.“

Maja Šimičić

25 B

roj 6

/423

200

9.

DOGAĐANJA

Vjerske radijske emisije

Tri najslušanije radio postaje na području Riječke nadbiskupije u svojim programima nude i vjerske sadržaje. Uz informativnu emisiju „Katolički vidici“ Radio Rijeke koja traje već 15 godina, tematske vjerske emisije možete slušati i na radio valovima Radija Trsat i Primorskog radija.

Radio Rijeka „Katolički vidici“, nedjeljom u 8.15Tjedna informativna emisija

Radio Trsat „Maranatha“, ponedjeljkom u 10.45 Emisija o aktualnim temama„7. dan“, nedjeljom 9.00 Homilije i duhovni nagovori„Ima nade“ nedjeljom u 9.30 Ekumenska emisija“Efata”, utorkom od 20.30 Emisija s urbanom kršćanskom glazbom

Primorski radio„Moja obitelj“ nedjeljom u 9.00Emisija koju uređuje nadbiskupijski Ured za obitelj

Poseban gosti na krizmi u Hrvatskoj crkvi sv. Pavla u Clevelandu (SAD) 6. lip-nja bio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. Na poziv župnika Mirka Hladnog, koji je u Cleveland došao upravo iz Riječke nadbiskupije 1984. godine te kapelana Zvonka Baška, nadbiskup je sakrament kršćanske potvrde udijelio je 67. krizmanika.

U tri je dana boravka u Clevelandu susreo brojne vjernike iz Hrvatske te ih podsjetio na važnost očuvanja korijena, ne samo vjere, nego i jezika i kulture iz koje dolaze.

Crkva sv. Pavla utemeljena je 1902. godine nedaleko od centra Clevelanda. Trenutno župa broji više od 1,200 obitelji ili oko 3,300 župljana koji većinom žive u Cuyahoga, Lake, Geauga, Ashtabula, Summit, Portage i Lorain okruzima. Mise se slave na engleskom, ali redovito i na hrvatskom jeziku te je crkva mjesto oku-pljanja žitelja podrijetlom iz Hrvatske.

Zadušnica za nadbiskupa Tamaruta

Misu zadušnicu za blagopokojnog riječko-senjskog nadbiskupa dr. Antona Tamaruta, riječki nadbiskup Ivan Dev-čić predvodio je 29. lipnja u riječkoj katedrali, dan nakon 9. obljetnice njegove smrti. U ozračju blagdana apostolskih pr-vaka Petra i Pavla, nadbiskup Devčić prisjetio se službovanja svojega prethodnika, njegove brige i skrbi za mjesnu Crkvu. Mons. Anton Tamarut imenovan je nadbiskupom koadjutorom

Riječko-senjske nadbiskupije 4. prosinca 1987. godine, a služ-bu nadbisku-pa metropolita preuzeo je 5. siječnja 1990. U teškim godi-nama Domovin-

skog rata nije mogao nogom stupiti na cijeli teritorij tadaš-nje nadbiskupije jer su krajevi u Lici bili pod okupacijom. No upravo se u tim vremenima vidjela njegova briga za povjere-nu mu zajednicu vjernika. „Danas molimo za Crkvu i za nje-zine pastire, da dostojno nastave Kristov nauk, kao što je to činio blagopokojni nadbiskup Tamarut“, rekao je nadbiskup Devčić.

Na kraju Pavlove godine vjernike je podsjetio na svje-dočanstvo zajedništva koje je dao sv. Pavao zauzimanjem za osnivanje i rast prvih kršćanskih zajednica. „Pavao je bio svjestan kolika je važnost zajednice, jer u njoj leži sna-ga kršćanstva. Zajednica može puno više nego pojedinac. U prenošenju vjere u Krista potrebni su nam živi svjedoci, pojedinci, obitelji, ali prije svega zajednice, posebno u našim župama“, zaključio je nadbiskup potičući vjernike na jačanje župnog zajedništva.

Knjiga svetog Alfonza Liguorija „Vježbanje u savršenosti“

„Vježbanje u savršenosti“, svetog Alfonza jedinstveni je priručnik kršćan-ske savršenosti, koji vrijedi za sva vremena i za sve životne okolnosti, nastao kao izbor iz spisa i naučavanja svetoga Alfonza Liguorija, jednoga od najomi-ljenijih duhovnih pisaca, čija su djela mnogi pape preporučivali za čitanje i meditiranje.

U knjizi sv. Alfonz na pristupačan način iznosi dubok nauk o dvanaest ključnih krjeposti kršćanskoga života: vjeri, ufanju, ljubavi prema Bogu, ljubavi prema bližnjemu, siromaštvu i nenavezanosti, čistoći, poslušnosti, blagosti i poniznosti, mrtvljenju, sabranosti, molitvi te samoodricanju i ljubavi prema križu.

Pisana jednostavnim i lako razumljivim stilom, ova knjiga je namijenje-na najširemu krugu čitatelja koji će u njoj naći pouku za izgrađivanje vlastite osobnosti i putokaz za sreću kako na ovomu svijetu, tako i u vječnosti.

Inače, sveti Alfonz Marija de Liguori, biskup i crkveni naučitelj, rođen 1696. godine u blizini Napulja u Italiji, kao sin velikoga admirala Napuljskoga kraljevstva, već sa 17 godina postao je doktor pravne znanosti, a dvije godine kasnije samostalni odvjetnik. Osjetivši Božji poziv, napušta karijeru i godine 1726. postaje svećenik. 1732. godine utemeljio je Družbu Presvetoga Otkupi-telja – redemptoriste, koji su postali poznati po pučkim misijama koje su bu-dile i obnavljale istinski vjerski žar u dušama. Nadasve je poznat kao moralist i jedan od najomiljenijih kršćanskih duhovnih pisaca. Njegova su djela preve-dena na mnoge svjetske jezike i neprestano im se obnavljaju izdanja te se na njima nadahnjuju i duhovno obogaćuju naraštaji mnogih vjernika, a u izdanju Verbuma objavljeno je njegovo poznato djelo Kako ćemo ljubiti Isusa Krista.

Nadbiskup na krizmi u Clevelandu

IZDANJA VERBUM

26 B

roj 6

/423

200

9.

Jedan od dobitnika ovogodišnje zlatne plakete Grb Grada Rijeke je Molitveno-karitativna zajednica “Agape”, koja oku-plja učenike Prve riječke hrvatske gimnazije pod vodstvom vjeroučitelja Miroslava Radića. Nagradu su dobili za desetgodišnju aktivnost na polju humanosti, duhovnosti i kulture te promicanju solidarnosti, ekumenizma i međureligijskog dijaloga, kako stoji u obrazloženju koje potpisuje pred-sjednica Gradskog vijeća Dorotea Pešić-Bukovac. Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća 16. lipnja u HNK Ivan pl. Zajec nagradu je vjeroučitelju uru-čila predsjednica Pešić-Bukovac te riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.

Vjeroučitelj Miroslav Radić izrazio je nadu da će ova nagrada biti po-ticaj i drugim sličnim udrugama na činjenje dobra i evangelizacijski rad, a mnoge od njih već zaslužuju ovakvu nagradu. Zajednica Agape nastala je nadahnuta programom vjeronauka, koji potiče učenike da ono što uče o vjeri to i djelima posvjedoče. Radić je istaknuo da se iz tog razloga ova nagrada može shvatiti i kao priznanje vjeronauku i vjeroučiteljima. U pro-teklih deset godina učenici zajednica “Agape” sudjelovali su u 127 karitativ-nih ili molitvenih aktivnosti, od posjeta bolnicama i domovima, prikuplja-nja pomoći i volontiranja, do molitvenih i duhovnih obnova.

Ime Agape drugi je naziv za caritas, odnosno kršćansku ljubav, a nju su učenici Gimnazije pokazali u svakom susretu s potrebnima. „Naša je sre-ća kad razveselimo druge“, govore učenici. S vremenom su se u zajednicu uključili i učenici Glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov. Aktualna, treća ge-

neracija zajednice Agape okuplja 30 učenika 20 gimnazijalaca i 10 iz glaz-bene škole. Posljednjih godina Agape je prepoznatljiv po multimedijalnim ekumenskim molitvama u Riječkoj gimnaziji i humanitarnoj akciji koju već treću godinu zaredom organizira za maturante, a koja se provodi pod mo-tom “Brašno ne bacajte nego ga darujte“.

Okupljenima u kazališnoj dvorani obratili su se predstavnici gradske uprave Dorotea Pešić-Bukovac i Vojko Obersnel podsjetivši na učinjeno kako bi Rijeka postala što ugodnije mjesto života svojih građana. Riječki nadbiskup Ivan Devčić istaknuo je potrebu brige za obitelji i djecu. „Otvo-renost i ljubav prema djeci znači otvorenost i ljubav prema životu. Ako svatko od nas učini što je u njegovoj moći, Grad sv. Vida sve će više po-stajati grad mladosti i života, a time i perspektivnije budućnosti za nas i za buduće generacije.“

Nagrade Grada Rijeke za životno djelo dodijeljene su glumcu Galianu Pahoru i professoru emeritusu Ivanu Šegoti. Zlatnu plaketu dobili su i Riječko filatelističko društvo, Udruga slijepih Primorsko-goranske župa-nije, Rudolf Zambelli, Prve riječke mažoretkinje te Grand hotel Bonavia.

Izložba pod naslovom ¨Hortus Sancti Viti¨ (Vrt sv. Vida) koja donosi prikaze cvjetnih i biljnih motiva u umjetninama od XVII. do XX. stoljeća u katedrali sv. Vida u Rijeci otvorena je 10. lipnja u Hrvatskom državnom arhivu u Rijeci. Zbog iznimne umjetničke vrijednosti i originalnosti projekta, izložba je izazvala veli-ko zanimanje, a na otvorenju su govorili rektor riječke katedrale mons. Ivoslav Linić, ravnatelj Državnog arhiva Goran Crnković te autori prof. Nina Kudiš Burić i prof. Damir Tulić, oboje s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fa-kulteta u Rijeci.

Cilj je ove izložbe istaknuti bogate detalje umjetnina i umjetnički oblikovanih uporabnih predmeta u katedrali sv. Vida. „Navikli da ve-ćinu ovih predmeta promatramo kao cjelinu, skloni smo previdjeti ljepotu detalja marljivom i strpljivom rukom oslikanih na platnu, papiru ili koži, uklesanih ili inkrustiranih u kamenu, oblikovanih u plemenitom metalu ili izvezenih skupocjenim svilenim nitima ili tankim zlatove-zom u tkanini. Na to smo željeli usmjeriti pa-žnju promatrača“, rekla je na otvaranju auto-rica izložbe.

Rektor katedrale podsjetio je da je sva-ka izložba prilika za učenje. „Ova nas izložba upućuje na promišljanje o govoru cvijeća u li-turgiji. Cvijeće simbolizira vjernike, prolaznost ovozemaljskog svijeta, ono je simbol sklada kao pomirenja s Bogom. Cvijeće produžuje molitvu i postaje spomenom spasenja. Stoga je ova izložba naš doprinos tumačenju simbo-like cvijeća u liturgiji“, rekao je mons. Linić.

Izložba donosi izbor iz opreme nekadaš-nje isusovačke crkve i današnje katedrale svetog Vida, nastale od XVII. do XX. stoljeća, koja se odlikuje kvalitetnim, stilski specifičnim ili na drugi način značajnim prikazima cvjetnih

i biljnih motiva. Umjetnička i liturgijska opre-ma katedrale sv. Vida stoljećima je odražavala stremljenja suvremene umjetnosti.

U povodu izložbe Hortus Sancti Viti tiskan je i prigodni deplijan pod nazivom Umjetnost satkana od latica o cvjetnim aranžmanima ča-sne sestre Regine Kristanić koja 54 godine, uz sve druge obveze, cvijećem ukrašava i uređu-je riječku prvostolnicu.

Izložbu je, na inicijativu Riječke nadbisku-pije, realizirao Bruno Lončarić ispred Novog lista i pod pokroviteljstvom GP-a Krk.

Grb Grada Rijeke zajednici gimnazijalaca “Agape”

Izložba Hortus Sancti Viti

Zajednica Agape nastala je nadahnuta programom vjeronauka, koji potiče učenike da ono što uče o vjeri to i

djelima posvjedoče.

MorePogledom pokušavam obuhvatiti Tvoje plavetnilo.Ali ne uspijevam. Pruža se van mojeg dohvata...Htjela bih zaploviti Tvojim strujamaI pustiti da me odvedu tamo gdje Ti želiš.Želim plutati u beskraju snage koju prepoznajem u Tvojim valovima.

Gledam kako se dodiruju i izmjenjuju u savršenom skladu.Želim biti dio toga.Prepustiti se, zaroniti...da mojim pokretima upravlja tvoja snaga.

I dok svim srcem pokušavam zaroniti u Tvoje dubine,Promatram kako se Tvoji valovi lomeNa obali ljudske nesavršenosti.

Nemoj dopustiti da ostanem nasukana na njoj.Neka me snaga Tvojih valova otisne na pučinu života u Tebi. M.