Bakarska

RIJEKA . OŽUJAK 2012. . BROJ 2/449 . GOD. L . CIJENA 7 KN

Korizma - vrijeme učvršćenja vjere u uskrsnuće

Svjetski dan bolesnika

Živa vjera je spasonosna

Tribina o palijativnoj skrbi

Nijedan čovjek ne bi smio umrijeti sam i napušten

Zajednice mladih

Župa sv. Mateja, Viškovo

Kateheza

Susret s Isusom

Poruka riječkog nadbiskupa Ivana Devčića za korizmu 2012.

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Bolesničko pomazanje

Draga braćo i sestre!

1. Pred nama je korizma, vrijeme četrdesetodnevne priprave za godišnju proslavu Vazma Gospodina našega Isusa Krista. Ipak, krajnji cilj svake pri-

preme, pa i ovogodišnje, nije godišnji nego onaj konačni Vazam, kada će se Krist pojaviti u slavi kao sudac živih i mrtvih. Budući da će završna presuda pred njegovim su-dištem ovisiti o tome kako smo ga slijedili u ovome živo-tu, važne su nam godišnje korizme koje nas pozivaju da se ozbiljno pripremimo za nadolazeći godišnji Vazam jer se time pripremamo i za naš konačni prijelaz s Kristom iz smrti u život.

Činjenica je da smo u ovome životu samo u prolazu, poput putnika i hodočasnika, a stalno nam je prebivalište na nebesima, gdje Krist stanuje sa svojim svetima i gdje je i za nas pripravio mjesto. Ali da bismo do tog zadnjeg cilja naše zemaljske egzistencije mogli prispjeti, važno je ići putem koji tamo vodi. To je put kojim je Krist prošao dok je boravio na zemlji. Na tom je putu najvažnija stanica za njega, a time i za nas, upravo Vazam, njegov, a to znači i naš prijelaz iz ovoga života u nebeski, iz smrtnosti u be-smrtnost, iz odvojenosti i odijeljenosti od Oca nebeskog u puno zajedništvo s njime.

Da se Krist zaustavio pred tom stanicom, da nije kroz nju prošao, ne bi bio ušao u novi preobraženi život. A onda ne bi bilo toga prijelaza ni tog života ni za nas, pa bismo bili definitivno osuđeni na smrt kojom svaki zemaljski ži-vot završava. Ali, hvala Bogu, Krist je prihvatio poniženje i muku, križ i smrt, i tako sebi i nama otvorio prolaz u novi, uskrsni život. Kažem, sebi i nama, jer, kako kaže sv. Pavao:

„Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo“ (1 Kor 15, 13), da bi odmah uskliknuo: „Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“ (1 Kor 15, 20).

2. Prema tome, jedan od najvažnijih zadataka što ih korizma stavlja pred nas jest pročistiti i učvrstiti svoju vjeru u Kristovo i, s njim neraskidivo pove-

zano, naše uskrsnuće. Uvijek je bilo teško vjerovati u uskr-snuće kao konačno razrješenje čovjekove sudbine jer ono uključuje preobraženu egzistenciju ne samo našeg du-hovnoga nego i tjelesnog elementa. A iskustvo pokazuje kako se tjelesni element raspada pa nam se onda logično postavlja pitanje: kako je moguće njegovo uskrsnuće? I mnogi zaključuju da je nerazumno vjerovati u takvu mo-gućnost. Tako su zaključili i slušatelji sv. Pavla na aten-skom Areopagu koji su njegovu propovijed pomno slušali do trenutka kad im je počeo govoriti o uskrsnuću mrtvih. No „kad čuše ‘uskrsnuće od mrtvih’, jedni se stadoše ru-gati, a drugi rekoše: ‘Još ćemo te o tome slušati!“ (Dj 17, 32).

Slične reakcije na vjeru u uskrsnuće mrtvih susreće-mo i danas, i to ne samo kod onih koji nisu kršćani nego i kod mnogih kršćana koji radije vjeruju u reinkarnaciju ili neki drugi oblik nastavka našega života poslije smrti nego u uskrsnuće. S takvim se kršćanima već susreo sam sv. Pavao koji im je, kako smo već spomenuli, odgovorio: „Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša“ (1 Kor 15, 13-14). To znači da kršćanstvo stoji i pada s vjerom u uskrsnuće mrtvih!

Poruka riječkog nadbiskupa Ivana Devčića za korizmu 2012.

Korizma - vrijeme učvršćenja vjere u uskrsnuće

Uvijek je bilo teško vjerovati u uskrsnuće kao konačno razrješenje čovjekove sudbine jer ono uključuje preobraženu egzistenciju ne samo našeg duhovnoga nego i tjelesnog elementa.

Prihvaćati ozbiljno vjeru u uskrsnuće mrtvih znači živjeti ono što smo postali krštenjem. U krsnome smo zdencu umrli starom čovjeku (starom, grešnom životu) i s Kristom uskrsnuli na novi život u pravednosti i istini.

Prema tome, sve se ono što u korizmi trebamo činiti može svesti na obnovu naših krsnih obećanja, odnosno na življenje onoga što smo krštenjem postali.

3 B

roj 2

/449

201

2.

Poruka riječkog nadbiskupa Ivana Devčića za korizmuKorizma - vrijeme učvršćenja vjere u uskrsnuće ....................... 2-3

Zvona zvoneKorizmeno odricanje ........ 4

Razmišljanja Ispričavanje ....................... 4

HagioterapijaBrak .................................... 5

KatehezaPretpostavke susreta s Isusom Kristom ................. 6

Komisija Iustitia et paxKorizmeno odricanje od kupovanja nedjeljom ........ 7

Godina mladihUloga skupine vršnjaka u socijalizaciji adolescenata i mladih ...... 8

MladiZajednica mladih u Viškovu ............................ 9

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu ...........10-11

Iz povijesne rizniceSv. Juraj, župa uz Trsatsko svetište .........12-13

Priroda oko nas Zaštita rijetkih i samoniklih biljaka ............13

Svjetski dan bolesnika Nijedan čovjek ne bi smio umrijeti u samoći i napuštenosti ................14-15

Hospicij u Rijeci ...............16

Crkvena glazbaOprosti Gospodine - Giovanni Geraci ...............17

Obiteljski predah ...........18-19

Gospićko-senjska biskupija ....................... 20-21

Riječka nadbiskupija .... 22-23

Događanja .................... 24-26

Misa za mlade na početku korizme ............. 27

Dan posvećenog životaSvjedoci nade i ljubavi ... 28

S a d r ž a j:

3. Poznato je također da i mnogi od onih koji ustima ispovijedaju vjeru u uskr-snuće mrtvih, žive kao da u to ne vje-

ruju. To je pojava koja danas najviše zabrinjava, jer je najraširenija. Takvih je nazovikršćana bilo već u ranome kršćanstvu pa se sv. Pavao u svo-joj Poslanici Filipljanima i na njihovo ponašanje kritički osvrnuo riječima: „Mnogi žive kao ne-prijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina na-šega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijed-no tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnomu“ (Fil 3, 18-21).

4. Korizma je, braćo i sestre, vrijeme koje nam Bog daje da se učvrstimo u vjeri u uskrsnuće mrtvih, koje se događa

po Isusu Kristu, moćnome to učiniti. To ćemo ostvariti odlučno odbacujući kako ona shva-ćanja prema kojima se može biti kršćaninom i nijekati mogućnost uskrsnuća tako i ponašanja onih koji prihvaćaju uskrsnuće, ali žive kao da ga nema. Svaka od tih opcija vodi nas u konač-nu životnu propast, kako nas je upozorio sv. Pavao. Zato radije poslušajmo njegove spaso-nosne opomene nego one koji nam na razne načine sugeriraju kako je ovaj život jedino što imamo te ga trebamo iskoristiti i iskapiti uživaju-ći u onome što nam pruža, a ne težiti za nečim čega, tobože, nema.

5. Prihvaćati ozbiljno vjeru u uskrsnuće mrtvih znači živjeti ono što smo posta-li krštenjem. U krsnome smo zdencu

umrli starom čovjeku (starom, grešnom životu) i s Kristom uskrsnuli na novi život u pravednosti i istini. U starini, kad se krštenje dijelilo uranja-njem i izranjanjem u krsnome zdencu, uranja-nje je predočavalo umiranje i ukop, a izranjanje uskrsavanje i novi život s Kristom. Što iz toga proizlazi, objasnio je sv. Pavao u Poslanici Ko-lošanima: „Braćo! Ako ste suuskrsnuli s Kri-stom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi s desna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“ (Kol 3, 1-2).

Prema tome, sve se ono što u korizmi tre-bamo činiti može svesti na obnovu naših krsnih obećanja, odnosno na življenje onoga što smo krštenjem postali. Zato uzmimo tijekom korizme obrednik krštenja u ruke i proučimo što smo kr-steći se obećali Kristu i Crkvi, te se ispitajmo ko-liko smo danim obećanjima ostali vjerni. Cijela nas korizmena liturgija upravo na to poziva i po-tiče. Odazovimo se tim spasonosnim poticajima bez odlaganja, odlučno se odupirući iskušenju da još ima vremena, da ćemo ozbiljnije početi živjeti kad ostarimo i tome slično. Ne tako, bra-ćo i sestre, jer: „Sad je vrijeme milosno; sad je vrijeme spasa!“ (2 Kor 6, 2).

U tom smislu želim vam svima sretnu i bla-goslovljenu korizmu, to četrdesetodnevno vrije-me pripreme za godišnju i onu konačnu prosla-vu Kristova i našega Vazma!

Vaš nadbiskup +Ivan

Korizma je, braćo i sestre, vrijeme koje nam Bog daje da se učvrstimo u vjeri u uskrsnuće mrtvih, koje se događa po Isusu Kristu, moćnome to učiniti. To ćemo

ostvariti odlučno odbacujući kako ona shvaćanja prema kojima se može biti kršćaninom i nijekati mogućnost uskrsnuća tako i ponašanja onih koji prihvaćaju

uskrsnuće, ali žive kao da ga nema.

4 B

roj 2

/449

201

2.RAZMIŠLJANJA

Ivo Josipović u svojoj maniri ispriča-vanja ispričao se nedavno i Židovi-ma u Izraelu za ustaške zločine u

NDH. Zločini nisu sporni, ali sporno je treba li se svaki novi šef hrvatske drža-ve, koja nije sljednik NDH, iznova ispri-čavati za ono za što se već ispričao njegov prethodnik. Ne bi trebao, osim ako se ne radi o političkoj predstavi.

Naš šef države upotrijebio je i jake riječi kako bi još više dojmio domaći-ne, pa je govorio o ustaškoj guji, zmiji koja je oslabljena, ali je još negdje tu među nama. Istina, ima onih koji žive na reminiscencijama NDH, ali takvi su danas u nas na političkoj i društvenoj margini. A pojave među mladima kao što su ustaške kape i drugo znakovlje više su folklor, bunt protiv sadašnjeg stanja, a manje idejni nastavak ustaš-kog pokreta. I dok su ustaški zločini maksimalno sankcionirani, komuni-stički se često prešućuju i relativiziraju, kao da su bili nužni i neizbježni. Da je tome tako, svjedoči i izjava ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića koji kaže da nije tre-balo istraživati Josipa Boljkovca pokraj 2500 neriješenih najtežih slučajeva. U pravnoj dr-žavi ratni zločin uvijek je u vrhu prioriteta, u ovom slučaju bez obzira bio Boljkovac kriv ili ne. Sumnje na ratni zločin rješavaju se promptno. Jer da nije tako, zašto se onda to-liko hitro radi na rješavanju ratnih zločina iz Domovinskog rata, zašto se toliko češlja po hrvatskoj strani? Zločine svakako treba pro-cesuirati na svim stranama jednako, ali onda i u praksi ne smije biti dvostrukih mjerila. A ona postoje kad su u pitanju komunistički zločini. To je činjenica koju je potvrdio i Ostojić.

A šef države, koji je pobijedio na krilima nove pravednosti, trebao bi motriti na funkcioniranje sustava, na poštova-

nje Ustava, na jednakost pred zakonom, na ravnopravnost građana, a u svojim istupima trebao bi uzeti u obzir i povijesne činjenice, koliko god mu one možda teško pale kao sinu Titova partizana. A činjenice su vrlo jed-nostavne. Titov komunistički pokret ne može se istim mjerilima mjeriti s antifašističkim po-kretom u zapadnom svijetu. Jer nakon rata, 1945., Hrvatska nije dobila demokraciju, nego je dobila novu diktaturu, crni teror zamijenjen je crvenim. I koliko god se Stipe Mesić i slični trudili uvjeravati da su komunistički zločini bili odraz želje za osvetom, oni su ipak najviše bili potaknuti težnjom za uklanjanjem političkih protivnika, i to masovnim ubijanjima, materi-jalnim uništenjem, protjerivanjem, upućiva-

njem u logore i razvlašćivanjem pripadnika narodnih skupina, pa i u genocid nad folk-sdojčerima.

U nas nema opasnosti od oživljavanja ustaške zmije, koliko smo još uvijek suočeni sa živom i žilavom komunističkom zmijom. Ona se očituje u stalnom iskrivljavanju povi-jesnih činjenica, kada se i dalje suočavamo s dvostrukim mjerilima kao u slučaju Boljkov-ca... Na tim krilima sad i Ivan Fumić i boračko društvo traže ukidanje saborskog pokrovitelj-stva nad bleiburškom komemoracijom. Još jedno omalovažavanje žrtava.

No glavno je pitanje zašto veliki antifa-šist Tito nije vratio Židovima njihovu imovinu koju su im oduzeli ustaše,

nego je mora vraćati današnja Hrvatska? Nije li jedan od razloga u tome što su tu imovinu velikim dijelom preuzeli novi komunistički ka-drovi? I zašto su Židovi masovno bježali iz Ju-goslavije nakon rata? O tome se šuti. A onda treba znati i kako su se Židovi otrijeznili kad je Tito u pitanju. Oni su ga smatrali herojem par-tizanske borbe protiv nacizma. Ali arhivsko otkriće od prije nekoliko godina za Židove je došlo kao nedobrodošlo i otrežnjavajuće. Jer je otkriveno da je Tito za Šestodnevnog rata 1967. javno lagao zauzimajući neutralni stav, a na sastanku komunističkog bloka u Moskvi zapravo je bio najradikalniji od svih komuni-stičkih vođa u antiizraelskom stavu te je bio najglasniji u traženju izjave kojom bi se Izrael osudio kao agresor. Tako da spominjanje Tita Židovima danas baš i nije najpoželjnije.

Piše: Zvonimir Despot

Ispričavanje Treba li se svaki novi šef hrvatske države, koja nije sljednik NDH, iznova ispričavati za ono za što se već ispričao njegov prethodnik

I dok su ustaški zločini maksimalno sankcionirani, komunistički se često

prešućuju i relativiziraju, kao da su bili nužni i neizbježni. Zločine svakako

treba procesuirati na svim stranama jednako, ali onda i u praksi ne smije biti

dvostrukih mjerila. A ona postoje.

Zašto kupujem nedjeljom? Pa zato što tr-govine rade! Naravno, kad nam je ponu-đeno, uzet ćemo. Većina nas vjerojatno

ne bi imali problema organizirati život i nužan odlazak u trgovinu kad bi znali da one nedjeljom ne rade. Za to nije potrebno mnogo mudrosti i savršen organizacijski plan. No, kad već rade… Nažalost, ni sindikati ni inicijativa Crkve nisu us-pijeli u zakonskoj zaštiti desetak tisuća radnika, uglavnom radnica, u trgovini. U njihovim obite-ljima nedjeljom zjapi prazno mjesto, ukućanima fali majka, sestra ili kći i rijetko se kada uspiju naći svi zajedno. Na ručku, izletu…

Korizma je, znamo, vrijeme pripreme za Uskrs. U to nas vrijeme Crkva poziva na mo-litvu, odricanje i djela milosrđa. Moderna su danas odricanje od pušenja, alkoholnih pića, sokova, kave, čokolade… i dobra ako su vođe-na istinskim motivom vjere i praćena molitvom i dobrim djelima.

Komisija Iustitia et pax (Pravda i mir) ove korizme pozvala je na odricanje od kupovine nedjeljom. Da, kad trgovine već rade, u iskuše-nju smo kupiti. Jer baš mi danas fali putar, peršin za juhu, šećer… Iskušenje dakle postoji, zato bi odluka za odricanje od nedjeljnog odlaska u trgovinu bila istinska korizmena žrtva. I istinsko dobro učinjeno sebi i drugima. Sebi, jer zaista ima mnogo boljih načina kako provesti nedjelju. Dobro i prema drugima jer blagajnice u trgovi-nama, iako su idalje prisiljene raditi, ipak bi s manje posla nedjeljom bile zadovoljnije.

Prve su korizmene nedjelje, prema nazna-kama, u trgovinama ipak prošle uobičaje-no. Nije zabilježen pad prometa. Građani

bojkotiraju poziv na bojkot trgovina, novinarski su naslovi koji prate ovu inicijativu. Izgleda da je zaista, čak i u korizmi, svima draže utažiti svoje egoistične potrebe, jer kupovati nedjeljom je praktično. A gdje je odricanje? Pa mogu se žrtvovati zbog vlastitog zdravlja, npr., preskočit ću jutarnju kavu i cigaretu. Tako patnik-isposnik odrađuje svoju korizmenu žrtvu, koja se na kon-cu odnosi samo na njega, i koju čini samo iz vlastitih duhovno-zdravstvenih interesa.

Pa dobro, možemo i tako gledati. Ne, ne-mojte nedjeljom odustati od kupnje samo radi dobra drugih. Ali za svoje dobro, nađite neki bolji način za provesti nedjelju. Pogledajte oko sebe. Proljeće je zakoračilo prema vama, isko-ristite sunčane dane za nešto pametnije od ku-povine.

Danijel Delonga

ZVONA ZVONE

Iskušenje postoji, zato bi odluka za odricanje od nedjeljnog odlaska

u trgovinu bila istinska korizmena žrtva. I istinsko dobro učinjeno sebi

i drugima.

Korizmeno odricanje

5 B

roj 2

/449

201

2.

Pripremila: Vesna Drmić

HAGIOTERAPIJA

Neću reći ništa novo ako kažem da je brak u krizi. Međutim, usprkos narušenog zajedništva u braku, činjenica je da velik broj ljudi, svih životnih dobi, traži pomoć u hagioterapiji ne bi li

sačuvali svoju obitelj od bolnog iskustva razdvajanja. Ugroženost braka svoju povijest ima od prvih bračnih partnera, Adama i Eve. Oni su , kaže Biblija, živjeli u raju. Idila, idealno! Žena i muž u prijatelj-stvu s Bogom, posvećeni jedan drugome.

Kada nastaju „nevolje u raju“? Kada nastaju nevolje u braku?

Mogla bih pretpostaviti da svi znaju gdje se nalazi izvor zla. Mogla bih, ali neću, jer mi iskustvo govori drukčije. I sama se moram često podsjetiti da razaranje moga duhovnog zdravlja ima više izvora. Često zaboravim tko sam, odakle sam došla na ovaj svijet, zašto mi se događaju bolne si-tuacije, zašto nemoći, ovisnosti, patnja. Moja „zaboravljivost“, moje neznanje o temeljnim pitanjima života često je uzrok bračnih trzavica. U nekim drugim situacija-ma ne posvješćujem dovoljno činjenicu da i ja, i moj bračni partner baštinimo doživlja-je iz djetinjstva koje su stvorile okolnosti za duhovni rast, ali i one koje taj rast priječe. Svemu se tome mogu nadodati svakodnev-ni udarci koje donosi život i jednostavno… “imamo nevolje u raju“!

Nevolje se polako uvuku. Ima jedna do-bra slika koja može pomoći primijetiti opa-snost. To je slika upiranja prstom. Prisjetimo se, u raju Adam optužuje Evu, Eva optužuje zmiju… Kažiprst uperen u drugoga! On je kriv! Ona je kriva! I, naravno, slijedi nabrajanje argumenata unedogled. Tu bi se trebalo zaustaviti. U trenutku kad primijetim taj moj uperen prst: Stop! Crveno! I kreni u sabiranje… Promisli… Tko sam ja? Je li moja vrijed-nost u istjerivanju „moga prava“? Je li moja vrijednost zaista u mojoj „pameti“? Podsjeti se na trenutak: gdje je izvor dostojanstva? Podsjeti se: neizmjerno sam veća i vrjednija od parničenja s onim koga ljubim.

Moje neznanje o tome koliko sam vrijedna zato jer postojim, jer me Stvoritelj ljubi, čini od mene takmaca osobi uz koju sam željela du-hovno sazrijevati. I ne samo to! istovremeno i ja priječim duhovni razvoj osobi koja mi je darovana da mi bude oslonac. Spoznajem to, polako, u susretu s onim tko me je stvorio, tko mi nadoknađuje i nadodaje sve

što mi nedostaje da mogu ljubiti. Spoznajem da sam ograničena, da nisam uvijek u pravu, da puno toga pretpostavljam umjesto da tražim odgovore. Znate kad ono kažem mužu: „Znaš ti dobro zašto se ljutim“. Ili tome slične rečenice.

Pazite! Spoznaja vlastite ograničeno-sti i nesavršenosti je divna, oslobađajuća.

Odjednom ne moram biti savršena, ne moram se truditi činiti bezbroj stvari kojima zaslužujem život na zemlji. Meni je život da-rovan! I mom mužu je život darovan! Razli-čitost! Bogatstvo! Svaki je dan nova šansa da zasijem zrno gorušice. Kako? Reci gla-sno, da sam čuješ, da se tvoja duša uvjeri, da probudiš nadu u sebi: „Jutros se opre-djeljujem za sebe. Jutros se, mužu/ženo opredjeljujem za tebe, za naš brak, za naše zajedništvo. Divno je što jesi, što postojiš, što smo baš jedno za drugo stvoreni!“

Reci to glasno. U kupaonici dok pe-reš zube, u kuhinji dok kuhaš kavu, dok se voziš autom na posao. Ne boj se, ako nije pristalo srce, pristalo je uho i proslijedit će do srca. Daj sebi vremena. Važno je htjeti sebi govoriti, sebe čuti i sigurno se zasadi, vjerujte! Samo nemojte reći da, da i ne na-praviti ništa.

Pridodaj tome svakodnevno svjesno opraštanje svom partneru za svaku nesavr-šenost, nesmotrenu riječ, pogled neispunjen

ljubavlju, trenutke kad se osjećaš obezvrije-đen i zamoli ga, onako u duhu, za oproštenje od svog neprihvaćanja, osuđivanja, omalovažavanja. Odreci se svake pomisli na rastavu… i reci: „Ma baš uz inat! Uspjet ćemo! Mi to možemo.“

Hagioterapija otvara put osobnom duhovnom zdravlju, i to se zdravlje prelijeva u sva područja moga života, pa tako otvara moguć-nost bračne komunikacije. Kad, među nama, u braku, koji se trebamo i želimo ljubiti krene „slika bez tona“, bilo bi dobro primijetiti da je raz-govor prepušten onoj zmiji s početka priče. Adam i Eva su mogli samo pogledati jedno drugo i pristati na razgovor, potruditi se pustiti onoga drugoga da se izreče, ispuše... gledati jedno drugo, slušati, duboko se prignuti, sažaliti, zavoljeti.

S pogledom u pravom pravcu ima izlaza!

Kad, među nama, u braku, koji se trebamo i želimo ljubiti krene „slika bez tona“, bilo bi dobro primijetiti da je razgovor prepušten onoj zmiji s početka priče. Adam i Eva su mogli samo pogledati

jedno drugo i pristati na razgovor

BrakHagioterapija osobno

Nevolje se polako uvuku. Ima jedna dobra slika koja može pomoći primijetiti opasnost. To je slika upiranja prstom. Prisjetimo se, u raju Adam optužuje Evu, Eva optužuje zmiju… Kažiprst uperen u drugoga! On je kriv! Ona je kriva!

6 B

roj 2

/449

201

2.KATEHEZA

Pripremila: Jelenka Vučkov

Osnovna vjerska istina s kojom kr-šćanstvo stoji i pada je da je Riječ u Isusu iz Nazareta tijelom postala i

nastanila se među nama (usp. Iv 1,14). Isu-sova povijesnost se sve do 18. stoljeća nije stavljala u pitanje. Ta sumnja je u kasnijoj marksističkoj ideologiji zaoštrena sve do zaključka da je Isus mit, a religija odnosno kršćanstvo opijum naroda. Razvitkom razli-čitih pomoćnih teoloških znanosti (arheo-logija, povijest redakcije, povijest oblika...) postavljeni su temelji cjelovitijem pristupa-nju Isusovoj zemaljskoj opstojnosti.

Isus je povijesna osoba. Prije svakog govora o Isusovom djelovanju valja se osvrnuti na pitanje o njegovoj povijesno-sti, tj. da li je Isus Krist povijesna osoba sa zajamčenim historijskih postojanjem? To pi-tanje je opravdano, jer niz ljudi i napisa sije sumnje u Isusovo postojanje, prvenstveno iz idejnih razloga suprotstavljanja kršćan-stvu. Opsežna povijesna literatura obrazla-že neopravdanost takvih sumnji. Dovoljno je upozoriti na niz knjiga Historija čovječan-stva (Zagreb, 1967, 2.svezak, 3. knjiga, str. 248-251), koja je pripravljena pod pokrovi-teljstvom UNESC-a.

Palestina je u vrijeme Isusa Krista bila dio Rimskoga Carstva, a rimsko građansko pravo bilo je najsavršenije pravo u povijesti zapadnoga svijeta. Prema tom pravu, izvje-štaji o sudskim procesima i drugim događa-jima morali su biti pismeno poslani u Rim i pohranjeni u carski arhiv. Sadržaj rimskog arhiva koristili su rimski pisci i povjesničari prilikom svog sastavljanja povijesti Carstva i svijeta do svoga vremena. U te rimske auto-re ubrajaju se Kornelije Tacit, Gaj Svetonije, Plinije Mlađi i Celzo. Svi navedeni autori u svojim spisima izravno spominju Krista i sla-žu se u osnovnom zaključku da je Isus po-vijesna osoba. O kršćanima i Kristu govore

na različite načine u različitim kontekstima. Iz njihovih zapisa možemo zaključiti o mje-stu i vremenu u kojem je Isus živio (osuđen u Palestini za vladanja cara Trajana, koji je vladao od 28. do 35. godine), o načinu kako je kao čovjek živio (rodio se u siromašnoj obitelji, propovijedao, imao učenike, činio čudesa, umro na križu), kako je bio prihva-ćen, pa čak ima i naznaka o tome kako je izgledao.

Što se tiče židovskih izvanbiblijskih spisa koji spominju Isusa, valja spomenuti Josipa Flavija (koji je bio farizej, odličan di-plomat i vođa ustanka Židova u Galileji 66. godine) i Talmud (zbornik židovske učenosti i predaje nastao nakon babilonskog sužanj-stva). Oba izvora gledaju na Isusa kao na povijesnu osobu.

Povijesne činjenice. Smije se reći da se Isus rodio potkraj godine 746. po rimskom kalendaru, ili godine 6. pr.n. ere. Nesuglasnost između dva datuma njegova rođenja plod je dobro poznate aritmetičke pogreške Dionizija Malenog, koju je ovaj počinio kad je pokušao uskladiti dvije teze o datumu Isusova rođenja. Isusova propo-vjednička djelatnost po svoj je prilici zapo-čela onda kad je saznao da je Ivan Krstitelj bačen u tamnicu. U to vrijeme moglo mu je biti 32 ili 33 godine. Razdoblje njegove jav-ne djelatnosti bilo je kratko (trajalo je najviše dvije godine i nekoliko mjeseci). Ono se di-jeli u dvije faze odvojene razdobljem krize, koja je nastala kad su Isusa ostavili mnogi njegovi sljedbenici. U prvoj fazi Isus je pro-povijedao u Galileji i postigao izvanredno velike uspjehe. Izliječio je stanovit broj bo-lesnika, održao glasoviti Govor na gori, a u svojim se propovijedima uglavnom služio parabolama, kako bi vjernicima što bolje objasnio svoje stavove. Nije imao nikakvo stalno sjedište, nego je putovao iz jednoga

kraja u drugi, praćen apostolima koje je od-gajao da ih pripremi za važnije zadatke.

Druga faza njegovog djelovanja je pot-puno drugačija. Isus odlazi u Judeju, sjedi-šte i uporište njegovih najvećih neprijatelja, koji su bili zaključili da je opasan i vješto su pripremali potez kojim će ga uništiti. To im je napokon i uspjelo: postigli su da on bude izveden pred sud zbog dizanja pobu-ne protiv rimske vlasti i osuđen na smrt. Isus je pogubljen na mjestu nazvanom Golgota, nedaleko od Jeruzalema, 14. dana u mje-secu nisanu (koji je uglavnom istovjetan s našim ožujkom), i to vjerojatno 30. godine naše ere.

Posebnost kršćanstva. Upravo se po tome, to jest po povijesnim činjenica-ma koje su povezane s njenim osnivačem, religija koju je osnovao Isus korjenito razli-kuje od svih drugih tadašnjih religija, iako je jasno da i nju moramo uvrstiti među mi-stične religije zbog njene povelje spasenja i zbog njenih obreda inicijacije. U Isusovoj religiji tj. u kršćanstvu vjera je prije svega utemeljena na odanosti jednoj osobi za koju se zna da je doista postojala.

Ta vjera ne ovisi o kakvoj mitološkoj osobi ili biću. Osim toga, druge su mistične religije težile za fizičkim sjedinjenjem vjerni-ka s bogom, stapanjem njegova tijela s bo-gom, što se postizalo raznim formalnim či-nima. Međutim Isus je tražio sasvim osobit, nutarnji preobražaj vjernika, očišćenje srca. Njegova je poruka bila da se izmijeni život pojedinaca i čitavog čovječanstva podređi-vanjem svakog svakog ljudskog čina zako-nu ljubavi. To je dovelo do toga da je imao veliko razumijevanje čak i za grješnike, što su mu također zamjerili njegovi protivnici. Najvažnije u Isusovu učenju bilo je to da je na najviše mjesto stavio duhovne vrednote, izdigavši ih iznad vanjskih okolnosti.

Isusovo učenje. Ukratko rečeno, Isus nam pruža najviši mogući ideal individualne i kolektivne moralnosti, a predstavlja nam ga iznoseći nekoliko jasnih načela. Ta su načela utjelovljena u njemu samom kao živom uzoru

ljubavi i dobrote.

U Isusovoj religiji tj. u kršćanstvu vjera je prije svega utemeljena na odanosti jednoj osobi za koju se zna da je doista postojala.

PRETPOSTAVKE SUSRETA S ISUSOM KRISTOM

7 B

roj 2

/449

201

2.

KORIZMA

Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije poziva vjernice i vjernike kao i sve građanke i građane dobre volje u Republici Hrvatskoj da se od iduće nedjelje, 4. ožujka 2012.,

pridruže širokoj akciji Europskog saveza za nedjelju koja okuplja radničke sindikate, političke stranke, građanske udruge i Crkve oko zahtjeva za poštivanjem nedjelje kao dana počinka za sve, dana okupljanja obitelji, dana dobrovoljnih, kulturnih i socijalnih djelatno-sti, te kao dana Gospodnjeg koji kršćani svetkuju i slave.

1.Komisija poziva hrvatske građane, navlastito kršćane, da se od tog dana suzdržavaju od kupovanja nedjeljom, te ba-rem tako pokažu da žele poštivati sve one radnice i radnike,

koji su zbog slabosti hrvatske zakonske zaštite izloženi pritisku i prisiljeni raditi bez nedjeljnog odmora, ostajući izvan kruga svojih obitelji, svojih bližnjih i svoje djece. Jer ti zaposlenici i posebice te radnice - majke, sestre i kćeri mnogih - u taj dan odmora ne će biti sa svojima i zbog njihove odsutnosti njihovi će domovi zjapiti pra-zni, sivi i sumorni. Stoga, kupovanje nedjeljom svojevrsni je oblik licemjerja i bezosjećajnosti s obespravljenima.

2.Ljudska osoba, koju demokratska vlast nema pravo - pre-zreti, a niti gospodarstvenici u “socijalnom tržnom gospo-darstvu” Europske unije - izrabljivati, nije samo proizvođač

i potrošač roba i usluga. Čovjek se kroz rad ostvaruje, dokazuje i održava, ali on je više od radnika i, mnogo više i vrjednije od - potro-šača. Osoba je biće duhovno, okrenuto transcendenciji, ali i kulturi i umjetnosti, te sportskoj, rekreativnoj i, općenito, društvenoj i po-litičkoj zauzetosti. Sve te potrebe, međutim, ljudi mogu ostvarivati samo bivajući i djelujući zajedno s drugima, u isto vrijeme i u iste dane. A ako se ta mogućnost oduzme dijelu ljudi, onda ih se zakida u njihovim osnovnim pravima građana, roditelja i, jednostavno - in-tegralnih osoba, a u društvu se smanjuje socijalna kohezija i volja-živjeti-zajedno. U tome svemu i jest smisao i vrijednost i potreba ne-djelje. Sve do novijih vremena nedjelja se i u nas poštivala, ka-ko-tako čak i u doba komunističke diktature, koja je nažalost činila mnogo toga ne bi li udaljila, posebice mlade ljude, od svetkovanja dana Gospodnjeg.

3.S nadolaskom demokracije opravdano se očekivalo da će poštivanje nedjelje postati pravilom. Ali svjedoci smo da se pred naletom neoliberalne pohlepe razara i nedjelja, i to u

našoj domovini, gdje se 91% građana izjašnjava kršćanima. Oni koji su nametnuli svoj stav cijeloj Hrvatskoj zacijelo ne žele razu-mjeti da hrvatski građani ne će trošiti više, nego već troše na svoje potrebe, ako im se trgovine otvore - i nedjeljom. Jer građani će istu količinu novca trošiti od ponedjeljka do subote, budući da je subo-ta već za većinu zaposlenika - neradni dan.

4.Zašto onda još u ropski položaj stavljati svake nedjelje i blag-dana desetke tisuća, posebice žena, koje su kod nas najsla-bije zaštićena skupina u radnom odnosu? Konačno, upitaj-

mo se: nisu li s tradicionalnim radnim vremenom - od ponedjeljka do petka - oduvijek bila usklađena i nastava đaka i studenata? Uo-stalom, znamo li da Povelja o temeljnim pravima iz Lisabonskog ugovora EU u svom čl. 31. ozakonjuje “pravo na razdoblje dnevnog i tjednog odmora”, a u čl. 91. pravo radnika na “radne uvjete koji

poštuju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo”? Ne nalaže li ista Povelja u čl. 93. svima još i dužnost “pomirenja obiteljskog i profesionalnog života”? Nije li, dakle, nedjelja jedino vrijeme koje nitko ne bi smio dirati i ugrožavati? Jer, istraživanja Međunarodne organizacije rada (ILO - OIT) i drugih institucija su pokazala da je “rad u neuobičajeno vrijeme, navlastito tijekom vikenda, škodljiv za sigurnost, zdravlje, dobrobit i ravnotežu između života i rada” te da je uzrok brojnih “nesreća na radu i obolijevanja”.

5.Znamo, razumijemo i prihvaćamo da postoje službe od općeg i javnog interesa koje moraju pružati usluge - zdrav-stvene, sigurnosne, urbane, prometne… i nedjeljom i blag-

danom. Znamo i to da je potrebno prihvatiti određenu fleksibilnost u turističkim područjima, ali takva područja imaju i zemlje sa snaž-nom turističkom djelatnošću, pa ipak uspijevaju poštivati nedjelju. Ali kod nas vidimo da se širi agresivna i izrabljivačka tendencija u privatnim uslužnim djelatnostima koje nije potrebno pružati baš u nedjelju i blagdane i to prema tisućama žena, zaposlenima u trgo-vini, koje i inače rade prekovremeno - i vrlo često neplaćeno - ne samo svagdanom, nego i nedjeljom i blagdanom, za minimalne plaće od 2.500 kuna, ne imajući često ni jedan slobodan dan, ili pak dobivajući taj dan kad su njihova djeca u školama, a obitelji na poslu ili izvan kuće. I, na kraju, ne bježimo od činjenice da se ovim pozivom borimo i za pravo svih kršćanskih vjernika - ne samo katolika - da svetkuju dan Gospodnji pribivajući nedjeljnoj misi. Jer nije čovjek radi nedjelje, nego je nedjelja radi čovjeka.

6.Prije godinu dana pokrenuta je inicijativa Europskog saveza za nedjelju (ESN), kao širokog kruga civilnog društva diljem Europe, s ciljem da se na nacionalnim razinama i na onoj Eu-

ropske unije zaštiti nedjelja, slobodna od rada i blagdan za sve. U EU ta inicijativa do sada nije posvuda uspjela, jer je Unija oko ovog pitanja oklijevala, pa je očekivati da će ESN pokrenuti Europsku komisiju da posvuda zakonski pokrene zaštitu slobodne nedjelje. Ovaj mrežni Savez, što okuplja već 55 velikih sudionika i 23 potpor-ne institucije, podsjeća da je u EU nedjelja već priznata kao tjedni dan odmora, ali samo u Direktivi za zaštitu mladih ljudi na radu.

Predsjednik Komisije: Vlado Košić, biskup sisački

Komisija Iustitia et pax

Korizmeno odricanje od kupovanja nedjeljom

Komisija poziva hrvatske građane, navlastito kršćane, da se u korizmi suzdržavaju od kupovanja nedjeljom, te barem tako pokažu da žele poštivati sve one radnice i radnike koji su prisiljeni raditi bez nedjeljnog odmora, ostajući izvan kruga svojih obitelji.

8 B

roj 2

/449

201

2.

Piše: Marijan Benković

GODINA MLADIH

Ne može se reći da skupina vršnjaka nema značajne uloge u socijalizaciji adolescenata i mladih. Zapravo, skupina vrš-njaka snažno utječe na socijalizacijski proces i oblikovanje

identiteta mladog čovjeka. Tu adolescent živi svoju prvu društvenost koja izmiče obiteljskom nadzoru, otvara se prema drugome, stječe povjerenje i uči se iskreno-sti, ukoliko to zbog krize odgoja nije uspio u obitelji. Mnogi roditelji, gledajući iz vlastite perpektive, ne razumiju unutarnju potre-bu djeteta za druženjem. Istraživanja pokazuju kako 2/3 adolescenata izjavljuje da ih prijatelj bolje razumije od vlastitih roditelja i da o životu mogu više naučiti od prijatelja nego od roditelja.

Potreba za prijatelj-stvom jedna je od temeljnih ljudskih potreba, a adoles-centi i mladi je na poseban način osjećaju. Možemo reći da adolescenti i mladi u ovom razdoblju izgrađuju čvrste temelje na kojima će kasnije graditi svoj život. Ukoliko izgrade čvrste te-melje za međusobne odno-se unutar skupine vršnjaka, bit će im kasnije lakše su-očiti se sa životnim izazovima. Socijalizacija se događa i između pojedinca i skupine iste životne dobi. Riječ je o neizravnim promica-teljima socijalizacije unutar koje mladi najprije provjeravaju i proši-ruju već naučeno. Adolescent pronalazi privremeno mjesto - poligon, gdje će moći uvježbavati uloge koje društvo od njega očekuje.

Upravo u ovoj skupini, adolescenti i mladi otkrivaju jedni dru-gima svoj „unutarnji svijet“. Važno je da imaju dobru sliku o sebi samima jer tada uspijevaju postići skladan odnos s

drugima, a što je ta slika negativnija to im je teže i manje riskiraju u odnosima. Komunikacija unutar skupine pomaže mladom čovjeku otvarati se prema svijetu odraslih. Mladi sklapaju prijateljstva, dijele radosti i žalosti života, uspjehe i neuspjehe, uspone i padove. Razu-miju jedni druge i nailaze na zajedničke ciljeve i potrebe.

Najintimnije stvari vezane uz područje seksualnosti adolescenti najradije dijele s prijateljima ili vršnjacima. U predadolescenciji, iz-među 11. i 13. godine, prijateljstvo se više temelji na zajedničkim

aktivnostima, a manje na međusobnoj razmjeni osjećaja. Od 14. do 16. godine adolescenti inzistiraju na međusobnom povjerenju. Ono postaje stožerom za pravo prijateljstvo. To je vrijeme i prvih zalju-bljivanja. Adolescent dijeli osjećaje s onima koji su dostojni njegova povjerenja. Pri kraju adolescencije jačaju odnosi s osobama suprot-

nog spola, a gubi na inten-zitetu prijateljstvo s osoba-ma istoga spola. Skupina je idealno mjesto za izgradnju seksualnog identiteta, koji je važan za cjelovit psiho-soci-jalni razvoj adolescenta.

Mladi, kao i odrasli, ula-žući svoje životne snage u slobodno vrijeme, prijatelj-stvo, čuvstvenost, izražajne djelatnosti, formaciju, sa-vjest, hobi, volontarijat itd. mogu postizati svoj osobni identitet, te tako „izbalansi-rati“ složenost i suprotnost društvenog sustava. Mladi žele imati idealne, povjerlji-ve, intimne prijatelje na koje mogu računati i koji su im u stanju ponuditi poštovanje, divljenje i slične stavove. U skupini adolescenti doživlja-vaju prva iskustva na afek-tivnom području. Skupina može utjecati na pojedinca

pozitivno ili negativno. S tim u vezi pojedinac se može ponašati društveno i kulturno poželjno ili pak antidruštveno ili antikulturno.

Mladi danas imaju veliku potrebu biti neprekidno povezani. Oni ističu važnost odnosa s vršnjacima kao temeljno sred-stvo vlastitoga rasta, jer pomoću njih zadovoljavaju potrebu

za horizontalnim odnosima, koji se pridružuju vertikalnim odnosi-ma s odraslima. Vršnjačke skupine mogu biti tip subkulture mladih, oblikovane na temelju neke aktivnosti ili pak na temelju teritorijalne pripadnosti, te prema tome djelovati ili pozitivno ili negativno na socijalizacijski proces mladih i oblikovanje njihova identiteta.

U posljednjih nekoliko godina u Zagrebu su se pojavile skupine mladih čiji su noćni pohodi rezultirali nasilničkim razbijanjem, a na žalost i razbojstvima i ubojstvima. Skupina vršnjaka kao promicatelj socijalizacije dužna je poučavati i promicati vrednote i norme koje su potrebne za život i rast pojedinca i društva.

Uloga skupine vršnjaka u socijalizaciji adolescenata i mladihUkoliko izgrade čvrste temelje za međusobne odnose unutar skupine vršnjaka, bit će im kasnije lakše suočiti se sa životnim izazovima. Socijalizacija se događa i između pojedinca i skupine iste životne dobi.

Mnogi roditelji, gledajući iz vlastite perpektive, ne razumiju unutarnju potrebu djeteta za druženjem. Istraživanja pokazuju kako 2/3 adolescenata izjavljuje da ih prijatelj bolje razumije

od vlastitih roditelja i da o životu mogu više naučiti od prijatelja nego od roditelja.

Ukoliko je mladi čovjek kao dijete u obitelji stekao temelje za ljudski i kršćanski život, skupina vršnjaka će mu samo pripomoći u daljnjem razvoju osobnosti, a ukoliko nije, skupina vršnjaka će

odigrati ključnu ulogu u njegovom razvoju.

9 B

roj 2

/449

201

2.

Mladi župe sveti Matej, ViškovoMLADI

Župa svetoga Matej velika je župa! Brojna! Mlade obitelji, djedovi i bake, djeca i mladi! Nedjeljom je crkva na sve četiri mise puna vjernika.

Zajednice mladih prolaze smjenu generacije. Nakon što su se poženili, neki su se posvetili obitelji, neki su pre-uzeli rad s mlađima, neki vode zborove. Još uvijek su mladi, iako ne više mladi i neobavezni, već mladi koji su preuzeli odgovornost za svoj život. Većina mlađih, sred-njoškolci i oni koji studiraju ili su se tek zaposlili prola-ze kroz razdoblje pronalaženja svojeg mjesta u Crkvi, pa usprkos nastojanjima, župa nema okupljene brojne mla-de. Postoji još jedan problem. Naglo doseljavanje iz svih krajeva Lijepe naše nije pratilo i rješavanje prostora za okupljanje i druženje grupa u župi . Nedostatan prostor ozbiljna je stvarnost koja u budućnosti čeka adekvatno rješenje.

Najmlađa skupina su mladi krizmanici i njihovi prija-telji koji glazbeno animiraju misu uz veću prisutnost dje-ce. Rekli bi, na njima svijet ostaje. Njihova je predanost i redovitost nešto što zadivljuje sve župljane i djeca ih oduševljeno gleda-ju. Tako su već rano postali uzor najmlađima. Sastaju se redovito svaki tjedan u crkvi, vježbaju, sviraju i pjevaju. Da bi mogli tako mladi samo-stalno animirati euharistijsko slavlje duže ih vrijeme za to osposobljava i prati u napredovanju Vlado, jedan od župljana koji je bio aktivan u zajednici mladih prije ulaska u brak.

Skupina srednjoškolaca i studenta se sastaje s vjeroučiteljem Hr-vojem koji u župi vodi radionice, u ovoj godini s temom „Ja i društvo u kojem živim“. Iako nisu brojni, rado se odazivaju susretima. Planirano je da se tematski druže kroz tri godine i sebe dobro upoznaju kako bi mogli što više svoj život suobličiti Kristu.

Župni vikar, vlč. Ivan, okuplja zajednicu koja se sprema na Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u Sisku 5. i 6. svibnja 2012. godine pod geslom „U svjetlosti hodimo“ (1 Iv 1, 7). Ima ih više

Skupina srednjoškolaca i studenta se sastaje s vjeroučiteljem Hrvojem koji u župi vodi radionice. Župni vikar, vlč. Ivan, okuplja zajednicu koja se sprema na Susret hrvatske katoličke mladeži.

HELENA, 17 godina - Zajednica mladih je zanimljiva. Upoznajem samu sebe. Družimo se. IVANA, 16 godina - Kroz

radionice pokušavam

upoznati sebe, društvo i

svijet oko nas. Pričamo,

gradimo povjerenje. Volim te

vježbe jer su poput nekakvih

psiholoških radionica.

IVA, 19 GODINA - Jako mi se sviđa u grupi. Svi smo mladi. Nema nas puno pa mogu biti otvorena i iskrena. Teme su zanimljive i u njima mogu pronaći što mi treba.

DELFINA - Svaki

naš susret s radošću

iščekujem, jer nam

baš to treba. Lijepa

riječ, topao osmjeh

na prijateljskim licima

punim razumijevanja.

Opuštena sam, ti mi

susreti olakšavaju

svakodnevnicu.

JURAJ - Važna mi je mogućnost upoznavanja samog sebe. Gledamo sebe iz druge perspektive, formiramo zajedništvo.

Što kažu mladi iz grupe „Ja i društvo u kojem živimo“

od dvadesetak. Još se uvijek javljaju novi. Rad se odvija prema katehe-zama koje je za susret pripremio Ured za mlade pri HBK. Kako je župa izvan grada, mladi odlaze u Rijeku u školu i studij, teško je uskladiti obaveze, vozni red autobusa i redovitost na susretima. Dolaze mnogi koji su prošle godine oduševljeno dočekali Svetog Oca u Zagrebu.

Više godina u župi se sastaju i Katolički skauti, koji se polako pribli-žavaju dobi kad ih se može nazvati mladima. Oni su ona skupina koji predstavljaju župu na raznim događanjima u Nadbiskupiji i

izvan nje, njeguju kršćanske vrednote i uče se biti samostalni i odgo-vorni.

Pozivamo sve mlade župe sveti Matej da se pridruže nekoj od zajednica mladih. Dobro došli!

V. D.

10 B

roj 2

/449

201

2.KORIZMENA PORUKA

Ove godine želim iznijeti neka svoja razmišljanja u svjetlu kratkog biblij-skog teksta preuzetog iz Poslanice

Hebrejima: “Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela” (10, 24). Ta je rečenica dio perikope u kojoj sveti pi-sac poziva pouzdati se u Isusa Krista kao najvišeg svećenika, po kojem smo zadobi-li oproštenje i otvoren put koji vodi Bogu. Plod prihvaćanja Krista je život koji počiva na tri teologalne kreposti: to jest pristupati Gospodinu “istinitim srcem u punini vjere” (r. 22), nepokolebljivim čuvanjem “vjere nade” (r. 23) u stalnoj budnosti da se zajed-no s braćom čine “ljubav i dobra djela” (r. 24). Kaže se također kako je, kao potpora vjerniku u tom ponašanju u skladu s evan-đeljem, važno sudjelovati na liturgijskim su-sretima i molitvi zajednice, upirući pogled u eshatološki cilj, to jest puno zajedništvo u Bogu (r. 25). Zaustavit ću se na retku 24 koji, u kratkim crtama, pruža dragocjen i trajno aktualan nauk o tri aspekta kršćanskog života: pozornost prema drugome, uzaja-mnost i osobna svetost.

1. “Pazimo”: odgovornost prema našoj braći i sestrama.

Prvi aspekt predstavlja poziv da “pa-zimo”: grčki izraz koji se koristi u tekstu je katanoein, koji znači dobro gledati, biti po-zoran, svjesno promatrati, primjećivati neku stvarnost. Susrećemo ga u Evanđelju kada Isus poziva učenike da “promatraju” ptice nebeske, koje su, bez imalo truda, okruže-ne brižnom i pažljivom Božjom providnošću (usp. Lk 12, 24) te da “vide” brvno u vlasti-tom oku prije nego ugledaju trun u bratovu oku (usp. Lk 6, 41). Nalazimo ga također u još jednom ulomku iz iste Poslanice Hebreji-ma, gdje Pavao poziva braću: “promotrite… Isusa” (3, 1), apostola i najvišeg svećenika naše vjere. Dakle, glagol kojim započinje naš poziv poručuje nam da svrnemo svoj pogled na drugoga, prije svega na Isusa, te da budemo pozorni jedni prema drugima, da ne budemo jedni drugima stranci, rav-nodušni prema onom što se događa našoj braći i sestrama.

Prečesto, međutim, kod nas prevladava potpuno suprotan stav: jedna ravnodušnost i nezainteresiranost koji su plod sebično-sti i prikriveni tobožnjim poštivanjem tuđe “privatnosti”. I danas snažno odjekuje Gos-podinov glas koji svakog od nas poziva da se pobrinemo za drugoga. I danas Bog tra-ži od nas da budemo “čuvari” naše braće (usp. Post 4, 9), da uspostavljamo odnose označene uzajamnom brigom, pozornošću prema dobru drugoga i prema osobi u cjeli-ni. Velika zapovijed ljubavi prema bližnjemu zahtijeva od nas da shvatimo odgovornost prema onome koji je, kao i ja, Božje stvore-nje i dijete: činjenica da smo braća u čovješ-tvu i, u mnogim slučajevima, također u vjeri mora nas navesti na to da u drugom proma-tramo istinski alter ego, kojega Gospodin beskrajno ljubi. Ako budemo odnjegovali u sebi taj stav da u drugima promatramo svo-ju braću i sestre, solidarnost, pravednost

kao i milosrđe i suosjećanje sami će kao iz nekog vrela poteći iz našega srca.

Pažnja prema drugom podrazumijeva da njemu ili njoj želimo dobro u svakom po-gledu: tjelesnom, moralnom i duhovnom. Suvremena kultura je, čini se, izgubila osje-ćaj za dobro i zlo, zato treba ponovno snaž-no isticati da dobro postoji i da pobjeđuje, jer je Bog “dobar i dobrostiv” (Ps 119, 68). Dobro je sve ono što daje, štiti i promiče život, bratstvo i zajedništvo. Odgovornost prema bližnjemu znači, dakle, htjeti i činiti dobro drugome, u nadi da će i taj drugi po-stati osjetljiv na dobrotu i njezine zahtjeve. Zanimati se za brata znači otvoriti oči za njegove potrebe. Sveto pismo upozorava nas na opasnost da nam srca otvrdnu zbog svojevrsne “duhovne neosjetljivosti” koja nas čini slijepima za trpljenja drugih ljudi.

Evanđelist Luka donosi dvije prispo-dobe u kojima su prikazana dva primjera te situacije do koje može doći u ljudskom

Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu

“Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela”

Braćo i sestre, korizma nam još jednom pruža mogućnost razmišljati o središtu kršćanskog života: ljubavi. Naime to je pogodno vrijeme da, uz pomoć Božje riječi i sakramenata, obnovimo svoj hod u vjeri, i kao pojedinci i kao zajednica. To je put označen molitvom i zajedništvom, šutnjom i postom, u iščekivanju uskrsne radosti.

Papa ističe nauk o tri aspekta kršćanskog života: pozornost prema drugome, uzajamnost i osobna svetost.

(Heb 10, 24)

11 B

roj 2

/449

201

2.

KORIZMENA PORUKAsrcu. U prispodobi o dobrom Samarijancu, svećenik i levit rav-nodušno “prođoše dalje” pokraj čovjeka kojeg su opljačkali i pre-tukli razbojnici (usp. Lk 10, 30-32), a u prispodobi o bogatašu i Lazaru, bogataš, koji je uživao sva obilja, potpuno je neosjetljiv prema siromašnom Lazaru koji umire od gladi pred njegovim vra-tima (usp. Lk 16, 19). Obje pris-podobe pružaju primjere onoga što predstavlja suštu suprotnost “posvećivanju pažnje”, promatra-nju drugoga s ljubavlju i sućuti. Što je to što čovjeka priječi da uputi taj ljudski i brižni pogled prema bratu? Često su to materijalno bogatstvo i osjećaj dostatnosti, ali to može biti i stavljanje vlastitih interesa i problema iznad svega drugog.

Ne bismo nikada smjeli biti nesposobni “imati milosti” prema onima koji trpe; nika-da naše srce ne bi smjelo biti u tolikoj mjeri obuzeto stvarima i problemima da postane gluho za vapaj siromaha. Poniznost srca i osobno iskustvo trpljenja mogu u nama probuditi osjećaje suosjećanja i empatije: “Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju” (Izr 29, 7). Moguće je tako shvatiti blaženstvo “ožalošćenih” (Mt 5, 4), to jest onih koji su kadri izaći iz samih sebe i ganuti se na tuđu bol. Susret s dru-gim i otvaranje srca njegovim potrebama su prigoda za spasenje i blaženstvo.

“Paziti” na brata podrazumijeva također brigu za njegovo duhovno dobro. I tu želim podsjetiti na jedan aspekt kršćanskog živo-ta koji je, kako mi se čini, pao u zaborav: riječ je o bratskom ispravljanju poradi vječ-nog spasenja. Danas smo, općenito, vrlo osjetljivi kada se govori o brizi i ljubavi pre-ma tjelesnom i materijalnom dobru drugih, ali kada je riječ o našoj duhovnoj odgovor-nosti prema braći zavladala je šutnja. Tomu nije bilo tako u prvoj Crkvi i u zajednicama doista zrelim u vjeri, koje su pokazivale bri-gu ne samo za tjelesno zdravlje brata, već također za zdravlje njegove duše u pogledu njegovog konačnog određenja. U Svetom pismu čitamo: “Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi praved-noga, i uvećat će se njegovo znanje” (Izr 9, 8. sl.). Sâm Krist zapovijeda da prekorimo brata koji pogriješi (usp. Mt 18, 15). Glagol kojim se izražava to bratsko ispravljanje – na grčkom elenchein – isti je onaj koji označa-va proročko poslanje kršćana da raskrinka-vaju naraštaj koji se odao zlu (usp. Ef 5,11).

Crkvena je tradicija ubrojila među djela duhovnog milosrđa “opominjanje grešnika”. Važno je ponovno vratiti taj vidik kršćanske ljubavi. Pred zlom ne treba šutjeti. Mislim tu na stav onih kršćana koji se, zbog ljudskog

obzira ili iz jednostavne lagodnosti, prilago-đavaju prevladavajućem mentalitetu, radije no da upozoravaju svoju braću na načine razmišljanja i djelovanja koji su u opreci s istinom i ne slijede put dobra. Kršćanski se prijekor, međutim, nikada ne vodi duhom osude ili uzajamnog optuživanja. Naprotiv, uvijek je potaknut ljubavlju i milosrđem te proizlazi iz istinske brige za dobrobit dru-goga.

2. “Jedni na druge”: dar uzajamnosti.

To “čuvanje” u odnosu na druge u opre-ci je s mentalitetom koji, svodeći život is-ključivo na zemaljski vidik, ne promatra ga u eshatološkoj perspektivi i prihvaća svaki moralni izbor u ime individualne slobode. Društvo kao što je ovo današnje može po-stati gluho bilo na tjelesna trpljenja, bilo na duhovne i moralne životne potrebe. Ne smi-je tako biti u kršćanskoj zajednici! Apostol Pavao nas poziva da tražimo ono što vodi “miru i uzajamnom izgrađivanju” (Rim 14, 19) i koristi “bližnjemu na dobro, na izgra-đivanje” (isto 15, 2), ne tražeći vlastitu korist “nego što koristi mnogima na spasenje” (1 Kor 10, 33). To uzajamno ispravljanje i opo-minjanje, u duhu poniznosti i ljubavi, mora biti sastavni dio života svake kršćanske za-jednice.

Gospodinovi učenici, sjedinjeni s Kri-stom po Euharistiji, žive u zajednici koja ih međusobno povezuje kao udove istoga ti-jela. To znači da mi drugi pripada, njegov život, njegovo spasenje tiču se moga života i moga spasenja. Dotičemo ovdje jednu ve-oma duboku sastavnicu zajedništva: izme-đu našeg života i života drugih ljudi postoji neka međuovisnost, bilo u dobru bilo u zlu; i grijeh i dobra djela imaju jednu društvenu dimenziju. U Crkvi, Kristovom mističnom tijelu, ta uzajamnost nalazi svoju potvrdu: zajednica ne prestaje činiti pokoru i moliti za oproštenje za grijehe svoje djece, ali se također raduje neprestance i s klicanjem zbog svjedočanstava kreposti i ljubavi koje se javljaju u njezinu krilu. Neka se “udovi jednako brinu jedni za druge” (1 Kor 12, 25),

kaže sveti Pavao, jer smo jedno ti-jelo.

Ljubav prema braći, čiji jedan izraz – milostinja, koja je, zajedno s molitvom i postom, tipična ko-rizmena praksa, ima svoj korijen u toj zajedničkoj pripadnosti. I u konkretnoj brizi za siromašne svaki kršćanin može izraziti svoje dioniš-tvo u jednom tijelu koje je Crkva. Jedan je od pokazatelja pozorno-sti prema drugima u uzajamnosti također prepoznati dobro koje Gospodin čini u njima i zahvaljivati

s njima za čudesne milosti koje dobri i svemogući Bog nastavlja izvoditi u svojoj djeci. Kada neki kršćanin otkrije u drugom djelovanje Duha Svetoga, mora se tome ra-dovati i slaviti nebeskog Oca (usp. Mt 5, 16).

3. “Da se potičemo na ljubav i dobra djela”: zajedno hoditi u svetosti.

Taj izraz iz Poslanice Hebrejima (10, 24) potiče nas razmišljati o općem pozivu na svetost, neprestanom napredovanju u duhovnom životu, stremljenju većim kariz-mama i ljubavi koja će biti sve uzvišenija i plodonosnija (usp. 1 Kor 12, 31-13, 13). Bri-ga jednih za druge ima za cilj uzajamno po-ticanje na sve veću djelatnu ljubav koja nas, “kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana” (Izr 4, 18), potiče da živimo svaki dan kao predokus dana koji ne pozna zalaza koji nas očekuje u Bogu. Vrijeme koje nam je dano u našem životu je dragocjeno za otkrivanje i vršenje dobrih djela, u Božjoj ljubavi. Tako sama Crkva raste i razvija se da prispije punini uzrasta Kristova (usp. Ef 4, 13). U toj perspektivi dinamike rasta smje-šten je naš poziv na uzajamno poticanje da bismo prispjeli punini ljubavi i dobrih djela.

Nažalost, uvijek je prisutna napast mla-kosti, gašenja Duha Svetoga, odbijanja da “oplodimo talente” koji su nam dani za naše vlastito i za dobro drugih ljudi (usp. Mt 25, 25 sl.). Svi smo primili duhovna i materijalna dobra koja su korisna za ispunjenje Božjeg nauma, za dobro Crkve i za naše osobno spasenje (usp. Lk 12, 21b; 1 Tim 6, 18). Du-hovni učitelji podsjećaju da u vjerskom živo-tu onaj koji ne napreduje, nazaduje. Draga braćo i sestre, prihvatimo trajno aktualan poziv da težimo “visokom mjerilu redovitog kršćanskog života” (Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millennio ineunte [6. siječnja 2001.], br. 31). Mudrost Crkve u priznavanju i proglašavanju blaženstava i svetosti nekih uzornih kršćana ima također za cilj probudi-ti želju za nasljedovanjem njihovih kreposti. Sveti Pavao potiče: “Pretječite jedni druge poštovanjem!” (Rim 12,10).

Papa Benedikt XVI.

Neka u svijetu koji traži od kršćana novo svjedočanstvo ljubavi i vjernosti Gospodinu svi osjete koliko je prijeko potrebno to nastojanje u pretjecanju u ljubavi, služenju i općem dobru (usp. Heb 6, 10). Taj je poziv posebno

snažan u svetom vremenu priprave za Uskrs. Uz želju za svetom i plodnom korizmom, povjeravam vas zagovoru Blažene Djevice Marije i svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov!

12 B

roj 2

/449

201

2.

Starodrevna župa sv. Jurja mučenika na Trsatu postojala je 1288. godine, jer se u Vinodolskom zakoniku spo-

minje “iz Crsata Vazmina plovan”. Trsatska župa je mogla biti utemeljena u doba kralja Bele IV., koji je darovnicama iz 1242. i 1251. godine knezovima Krčkim osigurao na-sljedno pravo u drevnom Vinodolu.

Do 1938. godine, jedina župa istočno od Rječine

Drugi trsatski plovan koji se spominje koncem XIII. stoljeća, Aleksandar Jurje-vić, sudionik je predaje o prijenosu Svete kuće na Trsat 1291. godine. Od tih dalekih vremena sve do 1938. godine područje s lijeve strane utoka Rječine imat će samo jednu župu. Podjelom župe sv. Jurja 1938. godine utemeljena je najprije župa sv. Ćirila i Metoda na Sušaku. Župa na Donoj Vežici postoji od 1942., na Pećinama od 1963., a na Gornjoj Vežici od 1971. Župljani na Peći-nama (Sv. Obitelj) i Gornjoj Vežci (sv. Ana) još nemaju svoje župne crkve.

Osim župne crkve sv. Jurja, koju su uz kaštel podigli Frankopani, postoji na Trsatu Svetište Gospe Trsatske o kojem od 1453. godine brinu franjevci, čiji je samostan na-slonjen na crkvu Majke Milosti.

Plovan Matija Knežić je početkom XVII. st. popravljao crkvu sv. Jurja, koju će “pop Mikula Anthonych plovan i primincir modr(uški).” temeljito preurediti 1673., te će je “znovicz produxenu, rasirenu i uzignenu” s velikim oltarom “na cast i postenije Sve-toga Giurija Mucenika i Viteza Isukerstova” posvetiti 23. travnja iste godine biskup senj-sko-modruški Ivan Smoljanović. O tome postoji zapis na kamenoj ploči u svetištu crkve. Biskup je taj dan također posvetio

“na desnu stran, ça ie od Rike Oltar na cast Divicze Marie od Carmina, i Svetoga Antona od Padove”. Istoga dana “posvetih Oltar na stran livu u Criquu ulizech, ça ie od kastell na çast SS. Fabiana i Sebastiana”.

U svetištu obnovljene crkve vjerojatno je ostao prijašnji glavni žrtvenik, jer 1676. braća Bratovštine sv. Jurja prodaju neko ze-mljište kako bi se podigao veliki oltar, koji je 1678.-1679. načinio meštar Valentin. Župnik Nikola (Mikula) Antonić dao je uklesati u ka-men, među ostalim, datum posvete crkve “letta 1678. na dan 26. Ienara”, tj. 26. siječ-nja 1678. godine.

Kanonik Jeronim Genova dao je 1709. godine popraviti pobočne oltare Gospe Karmelske i sv. Sebastijana, a ostalo je zabilježeno kako je žrtvenike popravio te ih pozlatio Juraj Serenić iz Kastva. U doba župnika Jakova Tijanića (ili Tiana), godine 1796., načinio je glavni oltar od obojanog mramora majstor Saverio Meddelini. Na ol-taru se nalaze kameni kipovi sv. Šimuna i sv. Matije. Drveni kip sv. Jurja postavljen je iznad glavnoga oltara 2004. godine.

Crkva je dobila današnji izgled 1866. godine u doba župnika Paškala Žuvičića. Jednobrodnoj građevini dozidana je na strani epistole kapela Srca Isusova, uklonje-na je lopica te je umjesto preslice sazidan zvonik s kamenom kupolom.

Osim glavnoga žrtvenika, u crkvi su još tri oltara, svi iz 1905. godine. Pobočni oltari, koje je izradio riječki klesar Dorigo, posve-ćeni su sv. Sebastijanu (na strani evanđelja) i Gospi Karmelskoj (na strani epistole), te Srcu Isusovom (u kapeli). Crkvu je uredio i te oltare podigao župnik Andrija Rački, koji je dao gravirati prozorska stakla s likovima

svetaca te je kupio orgulje 1905. od češke tvrtke Tuček.

Župni stan izgrađen je 1680., ali nije dobio današnji izgled odjednom. Zgrada je stradala u potresu 1750., pa župnik Zando-nati iz temelja gradi stan na jedan kat. Dru-gi kat je dograđen 1807. Stan je preuređen 1976., a u doba župnika Antona Sironića on-dje je bilo i uredništvo mjesečnika “Zvona.”

Između franjevaca i župnikaIako je Franjevački samostan na Trsatu

bio upravno odvojen od Trsatske gospošti-je, Općine i crkve sv. Jurja, bio je kaštald župne crkve u prvoj polovici XVIII. stoljeća dužan, prema običajnome pravu, na blag-dan župe donijeti “u kloštar ocu gvardijanu” kozlića, a za vrijeme ručka “u refektoriju poštovanim ocima fratrima (...) dobra i lipa vina (...) za trud i službu što su ovi redovni-ci činili prema crkvi sv. Jurja”. Odnosi župe sv. Jurja i Franjevačkog samostana bili su veoma složeni zbog trvenja između župnika i redovnika. Nesporazumi su trajali od XVI. do XIX. stoljeća, a nastali su zbog prava na ubiranje pristojbi za sprovode, jer su često i župnici i fratri polagali pravo na ukop istoga pokojnika.

Tijekom XIX. stoljeća bilo je ideja da se župa utjelovi samostanu, te se 1847. time bavilo i ugarsko Namjesničko vijeće. Biskup senjsko-modruški Mirko Ožegović, stavši u obranu prava župnika, predlagao je vlasti-ma čak i preseljenje fratara s Trsata.

Kada je trsatski župnik dr. Andrija Rač-ki završio sredinom svibnja 1920. godine u talijanskoj internaciji, a njegov izgon je tra-jao do 12. srpnja 1921. godine, senjski i mo-druški ili krbavski biskup dr. Josip Marušić imenovao je privremenim upraviteljem župe

Piše: Goran Moravček

IZ POVIJESNE RIZNICE

Sv. Juraj, župa uz Trsatsko svetište

Crkva je dobila današnji izgled 1866. godine u doba župnika Paškala Žuvičića.

Taj je spor razrješen, a crkvu sv. Jurja od 1991. godine opslužuju franjevci iz Trsatskog samostana. Njihovim zalaganjem crkva je obnovljen 1995. godine u doba Marijana Glamočaka, župnika-franjevca i fra Serafina Sobola, gvardijana Franjevačkog samostana i čuvara Svetišta Majke Božje Trsatske.

13 B

roj 2

/449

201

2.

Proljeće tek što nije stiglo. Topli dani s obiljem vlage probudit će uspavane biljke (i životinje). Zeleni pokrov zamijenit će sivilo suhe trave, snijega i leda, a cvrkut ptica obdarit će naše šume i proplanke posebnim ugođajem. Rode, vjerni stanovnici svojih

gnijezda (o njima će biti više riječi u kolovozu, kad pada Dan roda), dolaze svake godine točno 19. ožujka na svoje kuće, u sela poput Čigoša, u Lonjsko po-lje. Da je proljeće stiglo, najbolje se to osjeća na našim tržnicama i u trgovinama, u kojima se u na ve-liko nuđaju na prodaju „pušleci“ prvih vjesnika proljeća - jaglaca, kukurjeka, drijemovaca, visibaba, ljubica, ciklama…

Neracionalno sakupljanje biljaka koje se vršilo u prošlosti, a dijelom i danas, uzrokovalo je prorjeđivanje, a ponegdje i nesta-nak pojedinih biljnih vrsta. S više hrvatskih gorskih lokaliteta, primje-rice sa zagrebačke Medvednice zamalo je nestao planinski božur (Paeonia corallina) i alpski jaglac (Primula auricula), s Risnjaka ru-nolist (Leontopodium alpinum), a s Velebita velebitska degenija (Degenia velebitica), jedinstveni tercijarni relikt hrvatske flore. Bilj-ke, poput božikovine (Ilex aquifo-lium), širokolisne veprine (Ruscus hypoglossum), lovorastog likovca (Daphne laureola) i dr. zbog vrlo dekorativnog lišća intenzivno beru cvjećari, a za runolistom i nekim drugim bilinama visinskih predjela posežu pojedinci iz redova nedisciplniranih planinara i izletnika.

Poseban je problem neracionalno iskorišćavanje ljekovitog i aromatskog bilja, koje se sve do nedavno vršilo stihijski, ne vodeći računa o rasprostranjenosti i stupnju ugroženosti. Od ljekovitog bilja, upozoravaju zaštitari, osobito su ugrožene one vrste koje se teško

regeneriraju, a sakupljaju se njihovi podzemni dijelovi, na primjer kod medvjetke, planike ili medvjeđeg grožđa (Arctostaphylos uva ursi). Taj vazda zeleni grm naraste i do metar visoko, čiji ogranci u početku leže na tlu da bi im se kasnije zeljasti završetci uspravili. Kao ljekovitoj biljci opasnost da nestane zaprijetila je već od sredine prošlog stoljeća košutnjem uhu, u nas poznatijem kao srčanik ili lincura (Gentiana lutea). Nekad široko rasprostranjena po cijeloj Gorskoj Hrvatskoj (Gorski kotar, Velebit, Plješivica, Dinara, Biokovo), da se spriječi daljnja devastacija, Konzervatorski zavod zaštitio je srčanik još 1955. g. Za sve ostale ljekovite biljke snažno razvijenog korijena važi pravilo da se iskapanju podvrgavaju podzemni dijelovi samo starijih primjeraka pri čemu treba voditi računa da jedan dio ostane u tlu kako bi se iz njeg mogla opet razvijati nova biljka. Na udaru je naoko široko rasprostranjena kadulja (Salvia of-ficinalis), koja se i danas mnogo sakuplja (i to s korijenjem) upravo na području riječke regije, zbog čega povremeno reagiraju pčelari zbog smanjivanja pčelinje paše. Popis ugroženih, a otud i zaštićenih biljaka, odveć je dug da bismo ga mogli objaviti u našoj rubrici.

PRIRODA OKO NAS

Piše: Alojzije Frković

Neracionalno sakupljanje biljaka koje se vršilo u prošlosti, a dijelom i danas, uzrokovalo je prorjeđivanje, a ponegdje i nestanak pojedinih biljnih vrsta.

Zaštita rijetkih i samoniklih biljaka

Nekoliko pravila ponašanja za sakupljače:• upoznajte se sa zakonskim i podzakonskim

propisima u vezi zaštite biljnih vrsta,• nemojte nikada brati i sakupljati primjerke

ugroženih i zaštićenih vrsta,• nemojte nikada sakupljati biljke radi materijalne

koristi,• nemojte svakom pričati gdje ste pronašli (ili ubrali)

nešto zanimljivu, rijetku vrstu. Tajne koje ste nekom povjerili najčešće prestaju biti tajnom,

• suzdržite se već ovog proljeća od kupnje zaštićenih proljetnica; znajte da su one ubrane na Učki, Platku, Tuhobiću, u rekreacijskim zonama našega grada.

franjevca Rafaela Rodića, koji je bio od 1912. do 1918. provincijal Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, a potom i gvardijan samostana na Trsatu, a kasnije i beogradski nadbiskup. Biskup Marušić je opravdao svoj postupak time što su “prilike ovog vremena u trsatskoj župi imperativno iziskivale od Ordinarijata da spomenutoj župi dade takva svećenika, koji može i zna braniti prava Crkve, plodonosno ši-riti slavu Božju i spas duša”.

Franjevci su upravljali trsatskom župom također između dva svjetska rata, nakon umi-rovljenja župnika Andrije Račkog 1933. godi-ne. Biskup Ivan Starčević umirovio je Račkog jer se, kao politički pristalica jugoslavenstva i član Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS), nije svrstao uz Katolički pokret na Sušaku. Pri-vremeno je župom upravljao franjevac Kalisto Medved, ali već 1936. župu preuzima Martin Bubanj, koji će nakon dismembracije trsatske župe biti i prvi župnik nove sušačke župe sv. Ćirila i Metoda, osnovane 1938. Gradsko za-stupstvo Sušaka, kao patron trsatske župe, za-ključilo je kako bi najbolje bilo da se župa sv. Jurja preda na stalnu upravu franjevcima i pod tim uvjetima bilo je voljno da sušačka općina osigura potrebna sredstva za utemeljenje nove župe na Sušaku. Objašnjeno je to činjenicom da je župna crkva sv. Jurja “malena i trošna i odviše na strani (...) dok je franjevačka bazilika prostrana, nalazi se na najljepšem mjestu, a (...) obavljanju dohovne pastve nema prigovo-ra”. Pored toga, trsatska župa bila je, zahvalju-jući Gospinom Svetištu, “najunosnija od svih župa u biskupiji, a što je glavno u njoj nema posla, jer ga fratri obavljaju”.

Taj je spor razrješen, a crkvu sv. Jurja od 1991. godine opslužuju franjevci iz Trsatskog samostana. Njihovim zalaganjem crkva je ob-novljen 1995. godine u doba Marijana Glamo-čaka, župnika-franjevca i fra Serafina Sobola, gvardijana Franjevačkog samostana i čuvara Svetišta Majke Božje Trsatske.

Župni stan izgrađen je 1680., ali nije dobio današnji izgled odjednom. Zgrada je stradala

u potresu 1750., pa župnik Zandonati iz temelja gradi stan na jedan kat. Drugi kat je dograđen

1807. Stan je preuređen 1976., a u doba župnika Antona Sironića ondje je bilo i uredništvo

mjesečnika “Zvona.”

14 B

roj 2

/449

201

2.DAN BOLESNIKA

Misa u kapeli Psihijatrijske bolnice Lopača

Što činimo za druge činimo i za IsusaRiječki nadbiskup Ivan Devčić 9. veljače, u povodu Svjetskog dana bo-

lesnika, u kapeli Psihijatrijske bolnice Lopača predvodio je misno slavlje za djelatnike i korisnike centra. „Svjetski dan bolesnika poziv je da sami sebe preispitamo kako se odnosimo prema drugima, posebno prema onima koji su potrebni naše pomoći. Isus Krist nam u evanđelju poručuje što treba či-

niti, kako živjeti. Treba služiti potrebnima, poziva nas da što više činimo jedni za druge jer tada, kaže Isus, sve to činimo i za njega“, rekao je nadbiskup u kapeli potaknuvši okupljene na solidarnost i milosrđe. Na misi su sudjelovali predstavnici Op-ćine Jelenje i Grada Rijeke te župnik Jelenja Sanjin Francetić, koji svake subote slavi misu u kapeli bolnice.

Nadbiskup posjetio Dom za starije i nemoćne

Zakon ljubavi je zakon životaUoči središnje proslave Svjetskog dana bolesnika,

riječki nadbiskup Ivan Devčić 10. veljače predvodio je misu u Domu za starije i nemoćne na Kantridi. U prepu-noj dvorani okupili su se brojni korisnici Doma i djelatni-ci, a nadbiskup im je uputio riječi poticaja da smisao ži-vota pronađu u darivanju i žrtvi po zoru na Isusa Krista. Sa svećenicima je nakon propovijedi udijelio sakrament bolesničkog pomazanja kojega su zatražili brojni kori-snici Doma. „U njemu nam Bog udjeljuje svoju milost, ako ga prihvatimo vjerom“, objasnio je nadbiskup.

U propovijedi je, s obzirom na spomendan Alojzija Stepinca, istaknuo blaženikov primjer kao dostojno na-sljedovanje Krista. „Njega Crkva u Hrvatskoj štuje kao zaštitnika pred nevoljama i nedaćama, a njegov primjer pokazuje kako živjeti vjeru i ostati vjeran Gospodinu unatoč svim protivštinama vremena.“

„Naša živa vjera je spasonosna, ne samo za nas nego i za druge, za svijet. Po njoj Isus dijeli svoje milosrđe. Zato naša motivacija kada pristupamo bolesnima mora biti

nadahnuta vjerom“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić u pro-povijedi na misi za Svjetski dan bolesnika 11. veljače u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u Rijeci. Najveća riječka crkva i ove je godine bila puna, unatoč neuobičajeno niskim temperatura-ma. Ispunili su ju posebno stariji ili bolesni koji su došli u pratnji njegovatelja, brojnih volontera i medicinskog osoblja. Mnogi od njih nakon pro-povijedi primili su sakrament bolesničkog poma-zanja kojega je s nadbiskupom dijelilo desetak svećenika.

„Sakrament bolesničkog pomazanja poka-zuje da vjernička zajednica želi biti uz bolesna čovjeka. To nije sakrament umirućih, nego sa-krament ozdravljenja i spasenja“, rekao je nad-biskup dodavši da je za prihvaćanje sakramenta i Božje milosti nužna vjera, po njoj Krist dono-si ozdravljenje, kako je pisano i u evanđeljima. Objasnio je da zbog toga vjera daje dodatno značenje brizi za bolesne. „Motivacija za pomoć bolesnima može biti i čisto ljudska, jer u naravi je čovjeka solidar-nost i pomoć potrebnima. Ali vjernik dodatnu motivaciju dobiva u primjeru Isusa Krista. Isus Krist je spasitelj i ozdravitelj i kada pri-stupa bolesnima ne usredotočuje se samo na tjelesno ozdravljenje.

On liječi u dubini, u srcu, oslobađa od grijeha. A grijeh je izvor zla i nereda, s grijehom se udaljujemo od Boga i jedni od drugih. Samo ozdravljenje koje Isus nudi, ozdravljenje u srcu i od grijeha, je pravo ozdravljenje. Isus tako ne želi samo zaliječiti čovjeka nego spasiti

ga.“ Nadbiskup je stoga potaknuo sve koji o bo-lesnima brinu da ne zanemare njihove duhovne potrebe i omoguće im sudjelovanje u euharistiji, primanje sakramenata, a posebno sakramenta bolesničkog pomazanja.

Podsjetio je i na jubilarnu 20. proslavu Dana bolesnika u svijetu pa tako i u Rijeci. „Ov-dje u Rijeci od samih početaka uključili

smo se u obilježavanje Svjetskog dana bolesni-ka. Trudili smo se na što učinkovitiji način poka-zati ljubav i solidarnost s onima koji trpe. Sre-dišnja euharistija slavi se u crkvi Gospe Lurdske koja naš riječki Lurd. Riječki kapucini izgradili su je upravo zato da bude utjeha onima koji u Lurd ne mogu otputovati. Posvećena je Mariji koja se u Lurdu objavila kao zaštitnica bolesnih i slabih.“ U proteklih 19 godina u obilježavanje Svjetskog dana bolesnika u Rijeci od samih početaka bile su uključene zdravstvene institucije, liječnici

i medicinari, ali i Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija kao pokrovitelji, čiji predstavnici aktivno sudjeluju u događanjima orga-niziranim tim povodom, pa tako i na središnjem misnom slavlju u crkvi Gospe Lurdske.

Misa za Svjetski dan bolesnika

Živa vjera je spasonosnaMotivacija za pomoć bolesnima može biti i čisto ljudska, jer u naravi je čovjeka solidarnost i pomoć potrebnima. Ali vjernik dodatnu motivaciju dobiva u primjeru Isusa Krista. Isus Krist je spasitelj i ozdravitelj i kada pristupa bolesnima ne usredotočuje se samo na tjelesno ozdravljenje.

Najveća riječka crkva i ove je godine bila puna, unatoč

neuobičajeno niskim temperaturama. Ispunili su ju posebno stariji ili bolesni koji su došli u

pratnji njegovatelja, brojnih volontera i medicinskog osoblja. Mnogi od njih

nakon propovijedi primili su sakrament bolesničkog

pomazanja kojega je s nadbiskupom dijelilo

desetak svećenika.

15 B

roj 2

/449

201

2.

DAN BOLESNIKA

Proslavljajući jubilarni 20. Svjetski dani bolesnika, u Rijeci je 8. veljače u dvorani Nadbiskupskog doma održana tribina o hospicijskoj brizi za umiruće.

Neposredni povod temi najava je otvaranja hospicija u Rijeci, u preuređenoj bivšoj zgradi teološkog fakulteta. O hospiciju i palijativnoj skrbi s medicinskog i duhovnog as-pekta govorili su liječnica dr. Karmen Lončarek i svećenik Piotr Modrzejewski. Mr. Asja Valković-Mika, predsjed-nica Organizacijskog odbora za proslavu Svjetskog dana bolesnika u Rijeci, osvrnula se na proteklih 19 godina proslave. Na tribini su sudjelovali riječki nadbiskup Ivan Devčić, obnašatelj dužnosti primorsko-goranskog župa-na Vidoje Vujić te predstavnica Grada Rijeke, pročelnica Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, Ankica Perhat. U umjetničkom dijelu programa nastupio je Liječnički pje-vački zbor iz Rijeke, a tribinu je vodila novinarka HTV-a Irena Hrvatin.

Pružiti bolesnima uvjete da dostojanstveno, što bez-bolnije, provedu posljednje mjesece svojega života, okru-ženi pažnjom i ljubavlju te rodbinom, cilj je hospicijske palijativne skrbi. Umiranje je neizostavni dio života i pred time ne treba zatvarati oči nego tu činjenicu prihvatiti i pokušati sve učiniti da ona bude što manje bolna. Za to je važna duhovna priprema, ali i okruženje te medicinska pomoć pri olakšavanju tjelesnih boli. „Čovječno umira-nje znači: medicinska zaštita, njega čovjeka i emocional-na podrška, uključujući i „Mysterium mortis“ (otajstvo smrti)“ rekao je Piotr Modrzejewski koji je ispred Riječke nadbiskupije zadužen za pripremu i pokretanje hospicija u Rijeci. Istaknuo je kako je briga za umiruće dio poslanja Crkve i njezina obveza.

„Papinsko vijeće za pastoral zdravstva smatra da se tu radi o punoj ljubavi koja potiče povjerenje i nadu kod bolesnika i pomaže mu se pomiriti sa smrću. Svrha du-hovne brige za umiruće jest pomoći u vraćanju duhovne vedrine i mira, da bi ono što se činilo da je bez smisla dobilo smisao i vrijednost.”

Podsjetio je da osjetljivost na duhovnu bol bolesnika nije samo zadaća svećenika, nego i svih koji ga okružuju. Pored toga, na brigu za umiruće pozvano je cijelo druš-

tvo. „Sinergijsko djelovanje civilnoga društva i zajednice vjernika treba imati za cilj ne samo da svi žive dostojan-stveno i odgovorno, nego i da iskustvo umiranja i smrti prođe u najboljim uvjetima bratstva i solidarnosti. Ljudska i vjernička solidarnost postavljaju zahtjev da nijedan čo-vjek ne bi smio umrijeti u samoći i napuštenosti“ zaključio je Modrzejewski.

Dr. Lončarek je objasnila razliku između medicin-ske skrbi u bolnicama i one u hospiciju. “U po-stavkama bolnica nije predviđeno da tamo ljudi

umiru nego da se liječe. One služe tome da najvećem broju ljudi omoguće pristup najboljoj tehnologiji, dakle u njima je organizacija primarno podređena tehnologiji, zatim liječnicima, a tek onda bolesnima. Svakome je pa-cijentu bolje i ugodnije u vlastitoj kući. Bolnice su slične tvornicama, industrijskom postrojenju“, rekla je Lončarek objasnivši da time ne umanjuje značaj bolnica i da takva organizacija omogućuje veću učinkovitost. No, u posljed-njim danima života, kad medicina više ne može pomoći, bolesnome je potrebno nešto drugo, toplije i prijateljskije okruženje, u kojemu će se osjećati ugodno, ne usamljeno i napušteno.

„Bolest i smrt uvijek su patnja, ali lakše je podnijeti bol kada je čovjek okružen ljudima i ljubavlju. Zbog toga je velika razlika između umiranja u bolnici ili u vlastitom domu. Hospicij želi biti što bliži domu. Pruža humani pristup koji uključuje skrb za cjelovitog čovjeka. Gleda na čovjeka kao na cjelinu, za razliku od bolničke medicine koja je fokusirana samo na onaj dio čovjeka koji treba liječiti.“ Objasnila je da su medicinski kriteriji za primanje u hospicij definirani na svjetskoj razini, a na razini Pri-morsko-goranske županije sve će zdravstvene ustanove potpisati sporazum koji definira te uvjete. Prvi i osnovni uvjet je da dva liječnika potvrde da toj osobi ne preostaje više od 6 mjeseci života. „Tu dolazimo do pitanja, je li hospicij umiralište? Ne, ljudi u hospicij ne dolaze umirati nego što kvalitetnije proživjeti svoje posljednje dane. Tu im se olakšava patnja i sva se njega podređuje njihovim potrebama“, zaključila je dr. Lončarek.

Tribina o palijativnoj skrbi

Nijedan čovjek ne bi smio umrijeti u samoći i napuštenosti

Neposredni povod temi najava je otvaranja hospicija u Rijeci, u preuređenoj bivšoj zgradi teološkog fakulteta. Pružiti bolesnima uvjete da dostojanstveno, što bezbolnije, provedu posljednje mjesece svojega života, okruženi pažnjom i ljubavlju te rodbinom, cilj je hospicijske palijativne skrbi.

U povodu 20. proslave Svjetskog dana bolesnika,

mr. Valković-Mika pod-sjetila je da se Rijeka od samih početaka, otkako

ga je prije 20 godina pro-glasio papa Ivan Pavao

II., uključila u taj projekt. Posebno je istaknula i za-hvalila prvoj predsjednici Organizacijskog odbora prim. Blaženki Kozulić.

Osim misama, Dan bole-snika uvijek je obilježen

i tematskom tribinom nadahnutom papinom porukom ili aktualnim

potrebama zdravstvenog sustava. U ovih 19 go-dina izmjenjivale su se medicinske i duhovne

teme, sve s ciljem pobolj-šanja položaja bolesnika

i pomoći u patnji. Do-stojanstvo bolesti, uloga

obitelji u brizi za bolesne, smisao patnje, palijativna

skrb, doniranje organa, AIDS, obiteljsko nasilje…

neke su od tema kojima se htjelo na promišljanje potaknuti širu društvenu zajednicu. U organizacij-

skom odboru sudjeluju Klinički bolnički centar

Rijeka, Medicinski fakultet Rijeka, Dom zdravlja PGŽ

Rijeka, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ,

Medicinska škola u Rijeci, Riječka nadbiskupija, a

pokrovitelji su Primorsko-goranska županija i Grad

Rijeka.

16 B

roj 2

/449

201

2.DAN BOLESNIKA

U večernjim satima 9. veljače Riječko HNK Ivan pl. Zajc također je dalo svoj doprinos Danu bolesnika i otvaranju Hospicija. Dio prihoda od prodanih ulaznica toga dana za dramu Ma-

skarada, u suradnji s Gradom Rijekom preusmjeren je kao donacija Hospiciju. Prije predstave okupljenima su se obratili gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, obnašatelj dužnosti primorsko-goranskog župana Vidoje Vujić i riječki nadbiskup Ivan Devčić. Istaknuli su kako i ova inicijativa u suradnji s kazalištem ukazuje na potrebu da se sve strukture društva uključe u projekte pomoći potrebnima.

Zvona prenose što je tom prilikom okupljenima rekao nadbi-skup Devčić.

Prije svega želim zahvaliti HNK-u što se uključilo na ovaj način u proslavu 20. obljetnice Svjetskog dana bolesnika i što je odlu-čilo dio prihoda od ulaznica za večerašnju predstavu darovati

za potrebe našeg riječkog hospicija. Dakako, od srca zahvaljujem i organizacijskom odboru za proslavu Svjetskog dana bolesnika na čelu s dr. Asjom Valković. Veliko hvala i svim suorganizatorima i po-kroviteljima ove proslave.

U ovom trenutku u nama izranja sjećanje na početke Svjetskog dana bolesnika i na njegovo obilježavanje tijekom proteklih dvade-set godina. Znamo da je ustanovitelj tog Dana za Katoličku Crkvu bio sada blaženi Ivan Pavao II. koji je tijekom pet dana bio i naš gost u Rijeci. Njegova inicijativa da se slavi dan posvećen bolesnom čo-vjeku ubrzo je prerasla crkvene okvire i postala prilika da se svi, bez obzira na vjersko opredjeljenje ili neopredjeljenje, zajednički uklju-če u obilježavanje tog dana, a time i u nastojanje da se onima kojima je pomoć najpotrebnija složno pomogne. Znamo da je Ivan Pavao

II. bio i sam veliki patnik i bolesnik te ja kao takav imao posebno razumijevanje i ljubav prema bolesnicima. I mi smo u Rijeci odmah rado prihvatili njegovu ideju o proslavi Dana bolesnika i na to mo-žemo danas biti ponosni. Sinoć smo na tribini imali prilike prisjetiti se svega što je u povodu svakog Dana bolesnika tijekom dvadeset godina bilo učinjeno.

Posebno treba istaknuti da se već kod organizacije prve pro-slave Dana bolesnika u Rijeci razgovaralo o potrebi osniva-nja hospicija. O istoj se temi raspravljalo i o proslavi desete

obljetnice Dana bolesnika. I što reći nego da smo radosni i ponosni što se o 20. obljetnici Dana bolesnika ta ideja, stara dvadeset godi-na i vezana od početka uz proslavu Dana bolesnika, sada najvećim dijelom ostvarila. Imamo, naime, u ovom trenutku potpuno uređen prostor za hospicij. Za koji mjesec dana bit će ugrađena i potrebna medicinska oprema. Pripremljena je i sva potrebna dokumentaci-ja. Predstoji nam još ishoditi sve potrebne dozvole od mjerodavnog Ministarstva i riješiti redovno financiranje hospicija, kao i ekipirati personal. Što prije to učinimo, to prije će hospicij otvoriti svoja vrata za prve stanare. Apeliram stoga na sve da pomognu kako bi se i ta završna dionica puta do hospicija što prije i uspješnije prošla, pa da se doskora možemo radovati početku njegova rada. Lijepo bi bilo kad bismo to mogli ostvariti do početka nekog od ovogodiš-njih blagdana našeg grada, bilo do 3. maja i Gospe Trsatske ili do blagdana gradskog zaštitnika sv. Vida 15. lipnja. Bila bi to najljepša čestitka našem gradu i svim njegovim građanima, a posebno onima kojima je hospicij najpotrebniji.

Uvjeren sam da zajedničkim silama preostalu dionicu puta mo-žemo uspješno do nekog od tih datuma, a to znači tijekom prve polovice ove godine, prevaliti i na cilj stići kao pobjednici. Znam da će nas svojim nebeskim zagovorom u tom našem plemenitom na-stojanju pratiti i blaženi Ivan Pavao II., koji je prije devet godina bo-ravio u novoj sjemenišnoj zgradi. Ona je fizički povezana sa starom zgradom u kojoj je smješten hospicij. Sigurno je Papin blagoslov tada i na nju sišao i da će pratiti sve one koji će živjeti i raditi u našem hospiciju. Želim da se u tog velikog Papu svi ugledaju: bolesnici u strpljivom podnošenju boli, a djelatnici u ljubavi prema bolesnom i nemoćnom čovjeku.

Pozdravna riječ riječkog nadbiskupa Ivana Devčića u HNK-u u povodu 20. obljetnice Svjetskog dana bolesnika

Zajedno u posljednju dionicu otvaranja hospicija

Želim da se u tog velikog Papu svi ugledaju: bolesnici u strpljivom podnošenju boli, a djelatnici u ljubavi prema bolesnom i nemoćnom čovjeku.

Riječki nadbiskup Ivan Devčić, obnašatelj dužnosti primorsko-goranskog župana Vidoje Vujić i gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel posjetili su 2. veljače prostorije budućeg hospicija, ustanove za palijativnu skrb u Tizi-anovoj ulici u Rijeci. Brojni su okupljeni novi-nari potvrdili da vlada veliko zanimanje za ovu ustanovu.

Nadbiskup je podsjetio da osnivač hospici-ja Caritas nadbiskupije Rijeka, a imat će 9 soba za korisnike te prostorije za osoblje, dnevni

hospicijski boravak, pokretne timove i rodbinu koja prati ili posjećuje korisnika. U cijeli tijek priprema, kao i u daljnju suradnju, uključeni su predstavnici medicinske struke iz riječkih bolnica. U ostvarivanju projekta, uz Riječku nadbiskupiju, sudjelovat će Grad Rijeka i PGŽ, a očekuje se i potpora Ministarstva, odnosno Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Potvrdili su to i gradonačelnik i župan istaknuvši nužnost jedne takve ustanove koja bi korisnicima omogućila besplatnu skrb. Grad

Rijeka i PGŽ već financiraju pokretne timove za palijativnu skrb koji bi trebali postati dio hos-picija.

Pročelnik županijskog odjela za zdravstve-nu zaštitu i socijalnu skrb Ivo Afrić procijenio je da bi za kapacitet hospicija od 14 korisnika bilo potrebno zaposliti tridesetak ljudi. „Procjena je da bi rad hospicija koštao oko 4,5 milijuna godišnje. Ta se sredstva trebaju osigurati iz više institucija i donacija,“ rekao je Afrić.

Nadbiskup, župan i gradonačelnik posjetili hospicij

D. D.

17 B

roj 2

/449

201

2.

CRKVENA GLAZBA

18 B

roj 2

/449

201

2.

Iz prošlosti Rijeke

Trsatske moto trke

Trsat je u mnogočemu bio pionir i kvasac primorskog kraja. Mnogi se ne sjećaju da su na našem Trsatu održavane moto trke. Teren nije bio baš pogodan jer ulice su bile slabo asfalti-rane, a djelomično popločene grubim kamenim pločama od granita. Trkači su bili izvrgnuti opa-snostima u slučaju pada. Brzina vozila dostizala je do 100 km/h pa su natjecatelji morali biti vje-šti. Gledalaca je uvijek bilo mnogo, a vozilo se nekoliko krugova oko Trsata.

Prve utrke u Rijeci održale su se na obali, a kasnije na Preluci pa do danas na Grobniku. Asovi su bili poznati motociklist Bevanda, kasni-je vrhunski ugostitelj i mladi Kostić.

Nažalost bilo je i nekoliko nezgoda, a jednu je prouzročila mlada gledateljica koja je neopre-zno pretrčala cestu-kolnik, pa je vozač nažalost pokupio nekoliko gledalaca. Zbilo se to u da-našnjoj Mihanovićevoj ulici.

Od te davne godine Trsat je prešao u „mir-ne vode“ i danas je postao omiljeno sastajalište riječana i hodočasnika.

Maks Peč

OBITELJSKI PREDAH

Dok gledam Te na križu raspetog, Tvojim licem kaplje krvi teku, krunom glava okrunjena. Kap po kap klizi niz lice tvoje, niz tijelo tvoje. Ruke krvave, o dlanove čavao zabijen, raspet na križu za mene, za nas rekao si DA Ocu svome i spasio duše naše. Čavao u desni dlan, čavao u lijevi dlan, čavao u noge, na križu razapet umireš. Sve bi učinio za nas, za spas naš. Život svoj dao si nam da bi mi život vječni imali.

Dok gledam Te tako u boli, u srcu mi tjeskobno trplje-nje, a Ti mi s križa kažeš: „Za tebe moja ljubavi sve bih učinio i sve bih ponovo kada bih morao, zato ljubav moju osjeti i kreni u život moj.“ Žive vode potekoše s boka Tvo-ga, te žive vode meni nikad dosta. Zauvijek Tvoja ću biti, nježnost očiju Tvojih osjećati. Ljubav razljevaš mi srcem. Toplina me Tvoja opija. Ljubav mi svoju daruješ, u mene je s neba uljevaš.

„Raspni ga, raspni ga!“ rulja viče, a Ti šutiš i volju svo-ga Oca vršiš. „Raspni ga, raspni ga!“ rulja i dalje viče, volji Očevoj Ti se pokoravaš i spašavaš sve nas raspet na križu da bi ljubav mogla živjeti, da bi radost mogla rasti, tugu da rastjera.

Isuse, Ti uvijek prebivaš u meni. I dok gledam te, oči skopih i osjetih koliko me ljubiš. I kada nema nikog, i kada sama sa sobom patim Ti me držiš za ruku, nježno miluješ po kosi. Nosiš me u rukama svojim, nježno me ljuljaš i čuvaš, još toplije grliš. A ja, ja to tad ne znam, ne osjećam, ali znam da si mi tad još više blizu. To tek kasnije shvatih jer pošalješ drage ljude da me ljubavlju Tvojom pohode i obrišu suze moje. Tad snage mi dadeš da krenem dalje. Podižem se s dna što pod križem svojim sam pala i slu-šam tihi glas Tvoj: „Ustani djevojko i hodi.“ Suze radosti poteku, suze radosti iz suza očaja. Ej pa to je Isus moj, što to od sebe činim da pod križem svojim ležim i ništa ne učinim već slabostima svojim se prepuštam... Ah koliko puta to uvijek činim, koliko puta grijehom te uvrijedih. Ti tad žalosno oči sklopiš, moliš za mene i podižeš križ s mojih leđa i stavljaš ga sebi na leđa. Podižeš me ponovo po tko zna koji put već i nosiš me u rukama svojim svetom svome podaniku da oslobodi me grijeha mojih preko ruku njegovih što ruke su Tvoje. Ti me Isuse oslobodiš i pono-vo u život uvodiš.

Križ svoj nosim kao i mnogi i kad težak posta tad Ti mi Šimuna Cirenca šalješ da lakše kroz život hodim.

Isuse raspeti hvala Ti na svakoj kaplji krvi što prolio si za mene i za sve ljude. Neka Tvoja Presveta krv sve nas od zla oslobodi i ljubavlju svojom ispuni naša srca, znajući da si nas otkupio za Život vječni, za Kraljevstvo nebesko otišavši na Sveti Križ za nas, naše otkupljenje i spasenje darujući nam Križ života da ga s tvojom ljubavlju i snagom nosimo prema Vječnosti.

Denis Tonkela

DODIJAVANJA STAROG PROFESORA

Marta, Marta...Isus ne kori Martu jer radi, niti brani Mariju jer ne radi.

Naglasak je drugdje: Isus kori Martu jer zabrinuto radi, uzne-mireno, jer u svojoj zabrinutosti zanemaruje ono što je bitnije. U silnoj želji da pogosti Isusa sposobna je i posvađati se sa svojom sestrom. Ta joj zabrinutost također ne daje moguć-nost shvatiti da u ovom času može biti i nešto važnije od nje-ne želje da bude gostoljubiva.

Nebo će i zemlja proći, ali neće proći Božja riječ! Marija je zaista odabrala najbolji dio jer sve se drugo dade nado-knaditi, sve drugo nije toliko bitno. Da bi mogla upiti tu riječ, Marija jednostavno sluša u miru i sabranosti. Ponesena je unutarnjim mirom i zaštićena od svakog izvanjskog nemira. Ona dakle nije tjeskobno zabrinuta, nego smirena - to je ono što Isus želi i Marti.

Zapažamo još ovaj detalj: Marija šuti u trenutku kad je Marta na neki način napada i dok joj prigovara. Kao da sve prepušta Isusu. I zaista, Isus preuzima obranu Marijina stava. Često ljudi ne mogu na kraj s drugima. Možda bi bilo spaso-nosno i za nas kad bismo u mnogim slučajevima svoju obra-nu prepustili Isusu.

Gospodine! Marija je sjela do Tvojih nogu. Danas svi ljudi trče, muče se, nemaju vremena, a pogotovo ga nemaju za Tebe i Tvoju riječ. Zapravo, smatraju to izgubljenim vreme-nom. Došao si pogostiti nas svojom Riječi, a mi trošimo svoje sile da zaradimo svoje ništa. Nauči nas kako i danas izabrati onaj najbolji dio koji nam se neće oduzeti!

Priredio: Dario Miletić

Isuse razapeti

19 B

roj 2

/449

201

2.

OBITELJSKI PREDAH

“Smisao ljubavi” Vladimira SolovjevaVladimir Solovjev, briljantni je i svjetski poznati ruski filozof s kraja 19. stoljeća, a knjiga “Smi-

sao ljubavi” jedno je od njegovih najznačajnijih djela. Svakome tko sumnja da je ljubav nešto više nego samo slijepi seksualni nagon, ili simbioza

dvaju više ili manje egoističkih interesa, ova knjiga će otvoriti nova obzorja. Po Solovjevu ljubav između muškarca i žene uvodi nas u srce stvarnosti i ima ključnu ulogu u mističnomu preobra-ženju svijeta. Ljubav, koja omogućuje osobi da pronađe bezuvjetno dovršenje u drugoj, postaje evolucijska strategija za prevladavanje kozmičkoga raspada.

Smisao ljubavi, o kojemu Solovjev govori u svojoj knjizi, nedvojbeno će današnjemu čovjeku pružiti mnoge odgovore i poticaje da o smislu života i ljubavi razmisli u posve novomu svjetlu.

Ovo djelo ruskog filozofa Vladimira Solovjeva, nezaobilazni klasik filozofske misli i najpozna-tija studija o ljubavi, sada ovim objavljivanjem u nakladi izdavačke kuće Verbum po prvi put biva dostupno i na hrvatskom jeziku.

Vladimir Sergejevič Solovjev (1853.-1900.) bio je ruski filozof, pjesnik, književni kritičar koji je odigrao značajnu ulogu u razvoju ruske filozofije i poezije krajem 19. stoljeća, a odigrao je i zna-čajnu ulogu u ruskoj duhovnoj renesansi na početku 20. stoljeća. Autor je više knjiga među kojima je jedna od najpoznatijih “Smisao ljubavi”.

IZDANJA VERBUM

• Aledory - Jer Ti me voliš (Rijeka)• Antonio Tkalec - Ti me poznaješ najbolje (Varaždin)• Apostoli mira - Hvali dušo moja Gospoda (Mađarevo)• Damir Topić i klapa Levanda - Jedini put (Zagreb)• Danijel Svalina - Da spoznam (Đakovo)• Davor Terzić & Metanoia – Kirie (Rovinj)• Ivana Janko - Duši život da (Zagreb)• Ivo Šeparović - Trag vremena (Zagreb)• Katja Budimčić - Dao si mi dar (Kostrena)• Ljubo Vuković i Maja Tadić - Beskrajno si svet (Zagreb – Rijeka)• Marija Jaramazović & VIS Proroci - Slavit ću Gospodina (Subotica)• Petra Antolić i Quartet Mystique - Samo tu moj Bože (Zagreb)• Petra Lešković - Samo ljubav (Zagreb)• Sliryc 33 – Sumnja (Dugo Selo)• Sperantes – Nevera (Split)• VIS Mir - Tvoje ime je ljubav (Županja)• VIS Risus – Aleluja (Požega)• VS Trinity – Gospodine (Josipovac)• Zbor Barka - Slava Bogu (Velika Mlaka)• Zvonimir Kalić - Osloni se na Krista (Vrpolje)

Izabrani sudionici Uskrs festa 2012.

Izabrani su sudionici ovogodišnjeg Uskrs festa, našeg najstari-jeg festivala kršćanske glazbe, koji će se održati 15. travnja, 2012, u Koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“ u Zagrebu. Organizatori festivala - Ured HBK za mlade i Hrvatski katolički radio – rezultate su objavili u četvrtak navečer u HKR-ovoj glazbenoj emisiji „Sacro ritam“.

Glazbenici - bilo pjevači, bilo sastavi - dolaze iz svih krajeva Hrvatske. Izvođači Uskrs festa 2012. - njih 20, od ukupno 61 prijavlj-nog - izabrani su od strane tekstualne i glazbene komisije i dolaze iz 14 hrvatskih gradova (Đakovo, Zagreb, Županja, Kostrena, Split, Požega, Mađarevo, Rijeka, Vrpolje, Dugo Selo, Varaždin, Velika Mlaka, Josipovac, Rovinj) i jednog srpskog, iz Subotice u Vojvodini.

I ove 2012. zastupljen je velik broj debitanata što opetovano potvrđuje da je hrvatska duhovna scena vrlo živa, ali i kreativna. Naime, kritika najavljuje da će izdanje festivala stilski biti, do sada, možda najraznovrsnije. Zanimljivost je što su neki od pjevača su-djelovali i na televizijskim natjecanjima talenata na kojima su ostva-rili zapažene rezultate.

Uskrs fest 2012. medijski prati 16 novinskih kuća. Organizatori Uskrs festa 2012.

Predstavljanje knjige

Mons. Božo Milanović, istarski svećenik

Knjiga dr. Stipana Trogrlića „Mons. Božo Milanović, istarski svećenik (1890. - 1980.); crkveno-vjersko i javno-političko djelovanje“ 27. veljače predstavljena je u Državnom arhivu u Rijeci. Objavljena prošle godine u iz-danju Kršćanske sadašnjosti i Državnog arhiva u Pazinu, ova je knjiga prvo sustavno djelo o tom velikom istarskom svećeniku. O knjizi i o legendarnom svećeniku Boži Milanoviću, govorili su istarski svećenik i profesor dr. Josip Grbac, ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci Goran Crnković te Anton Šuljić ispred Kršćanske sadašnjosti. Posebno je zanimljivo njegovo djelovanje u vrijeme Drugog svjetskog rata te njegove zasluge za oslobođenje Istre od fašističke i nacističke okupacije i pripojenje matici Hrvatskoj.

„Iz knjige izvire Milanović kao čovjek Crkve. Do savršenstva je doveo balans političkog angažmana svećenika. On daje primjer i odgovor na vječ-no pitanje za svećenike, kako politički djelovati, a ne kompromitirati sebe i Crkvu. I danas od njega svećenici i vjernici mogu puno naučiti“, rekao je dr. Grbac ističući kako je Milanović ostavio dubok trag, ne samo u povijesnim događajima za Istru nego i na ljude koji su od njega učili.

Goran Crnković istaknuo je kako je mons. Milanović izvrsno čitao znakove vremena i znao se prilagoditi prilikama ne kompromitirajući te-meljne vrijednosti. „A među tim vrijednostima bilo je domoljublje i hrvatski identitet Istre. Prigovarali su mu i komunisti i Crkva. Prvima je smetalo što je on ipak svećenik i čovjek Crkve, a drugima što surađuje s partizanima komunistima. Tada je rekao poznatu rečenicu: Režimi se mijenjaju, ali na-rod ostaje.“

Za vrijeme talijanske fašističke uprave u Istri mons. Milanović bio je jedan od rijetkih koji su političkim djelovanjem promicali prava hrvatskog, ali i slovenskog stanovništva. Najpoznatiju ulogu imao je kao jedan od pred-stavnika Istre na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine na kojoj se odlučivalo o sudbini Istre. Podatci koje je prikupio zajedno s drugim hrvat-skim svećenicima bili su jedan od glavnih argumenata zašto je Istra pripala Hrvatskoj koja se tada nalazila u sastavu Jugoslavije.

Abecedni popis izvođača Uskrs festa 2012:

20 B

roj 2

/449

201

2.

U Domu za starije i nemoćne u Otočcu 25. veljače održan je bisku-pijski susret djelatnika u domovima za starije i nemoćne s područja Gos-pićko-senjske biskupije. Domaćin su-sreta župnik Otočca i generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić istaknuo da je to od 2006. godine do sada peti susret i da se iskristalizirala potreba pastoralnog djelovanja i susreta za ovakvu vrstu djelatnika. Palijativna skrb za ljude tre-će životne dobi sve je izraženija zbog promijenjenih odnosa u društvu i tra-dicionalnoj obitelji. Sudionike, njih oko 40 iz Ogulina, Josipdola, Slunja, Gra-čaca, Otočca, Brloga i gostiju iz Varaž-dina pozdravila je ravnateljica doma Ivana Krpan nakon čega je predavanje na temu „Promicanje dostojanstva i poslanja osoba u starosti i nemoći“ odr-žala s. Blanka Vrdoljak.

Ona je na temelju dugogodišnjeg djelovanja i rada u ustanovama zdrav-stva i socijalne skrbi u kojima veliko iskustvo imaju redovnice iz reda „Druž-be sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog“ kojoj i sama pripada prenijela bogato životno iskustvo potkrijepljeno duhovnošću ali i znanstvenim poka-zateljima. Ljudski život Božji je dar, svet i nedodirljiv, a prestankom života on ne završava nego se samo mijenja. Modernom čovjeku čija se životna dob sve više produžuje zdravlje dolazi na sam vrh ljestvice vrednota, a iskustva

starenja postaju preteška kušnja s kojom se ljudi sve teže nose. Zato je ponajbolji lijek djelatnika prema osobama treće i četvrte životne dobi topla riječ i blizina bazirana na biblijskoj „činimo prema drugima ono što bi željeli da se čini prema nama“. Govoreći o smislu i vrijed-nosti starosti s. Blanka je istaknu-la karizme starijih ljudi koje mogu oplemeniti ostale, a to su nesebič-nost, dugotrajno pamćenje, životno i vjersko iskustvo te to potkrijepila i primjerima iz Biblije u slučajevima Abrahama, Mojsija Zaharija i Eliza-bete.

Najvećim problemima kojima se susreću stariji ljudi su istaknuti odbačenost i isključenost iz druš-

tva, nemogućnost socijalne skrbi o sebi, nemogućnost zaposlenosti i pri-padnosti. U radu s takvim osobama važno je stručno usavršavanje ali još više duhovna obnova samih djelatnika, istaknula je s. Blanka. U kasnijoj raspravi govoreno je o skrbi štićenika koji su psihički bolesni u čemu je ve-lika mogućnost volontiranja, na što upućuju iskustva sa zapada, ponajviše Italije. Isticana je i problematika odnosa osoba u domovima i bolesničkog pomazanja u čemu ima otpora jer ljudi teško shvaćaju pravi značaj tog sa-kramenta, kao da je on namijenjen samo umirućem.

Zvonko Ranogajec

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Biskupijski susret djelatnika u domovima za stare i nemoćne

Gospić

Susret savjetnika i dekana U četvrtak 9. veljače u biskupskom ordinarijatu u Gospiću održan je pod predsjedanjem bisku-

pa Mile Bogovića sastanak savjetnika i dekana Gospićko-senjske biskupije. U dopodnevnom dijelu s biskupom su o najznačajnijoj problematici raspravljali savjetnici, a u popodnevnom dijelu dekani.

Jedan od glavnih zaključaka je da se od ove godine biskupijska korizmena hodočašća orga-niziraju po prvi puta u Crkvu hrvatskih mučenika na Udbinu. Za tu svrhu tiskat će se i križni put, a biskup će na propovjednima svih pet korizmenih nedjelja hodočasnicima iz pet dekanata pojasniti ciljeve gradnje crkve na Udbini. Na prvom hodočašću Gospićkog dekanata 26. veljače blagosloviti će se novo svetohranište udbinske crkve. Zaključeno je da se obnovi vizitacija dekanata od strane dekana jer su oni najupućeniji u problematiku pojedinih župa. Raspravljalo se i o boljem rasporedu svećeničkih kadrova u biskupiji kao i o korištenju nekih crkvenih zgrada, od bivšeg sjemeništa u Senju pa do starih župnih stanova uz more. Plitvice sa svojim pastoralnim prostorom će se nastojati bolje povezati s Crkvom hrvatskih mučenika na Udbini, zbog njihove blizine i podudarnosti sadrža-ja, a sve u cilju boljih uvjeta za hodočasničke skupine.

Zvonko Ranogajec

Gospić

Pepelnica u gospićkoj

katedraliMisno slavlje na Pepelnicu ili čistu sri-

jedu uz obred pepeljenja predvodio je u gospićkoj katedrali na večernjoj misi gospić-ko-senjski biskup Mile Bogović. „Ulazimo u vrijeme u kojemu treba razmatrati istinu da smo sami po sebi pepeo, ne možemo od onoga što od sebe imamo očekivati da ne-što budemo. Mi nismo bezvrijedni jer je drugi udahnuo život u naš pepeo i njemu trebamo biti za to zahvalni. Bog je stvorio čovjeka i obdario ga mnogim dobročinstvima. Kaže-mo da je prvi čovjek sagriješio iz oholosti, ali rijetko se kada protumači što to znači. Oholost je napuhivanje svoje važnosti preko stvarnih granica, do te mjere kao da za sve što pojedinaca je i ima ne treba biti zahvalan nikome izvan sebe, niti se pri odlučivanju tre-ba obazirati na ikoga drugoga.

Korizma nas treba oslobađati od laži, od umišljenosti, od oholosti. Život je Božji dar. Od Boga si primio mnogo, primio si od dru-gih ljudi i od društva. Trebaš o svemu tome voditi računa pri mišljenju, govorenju i djelo-vanju. Zato se uz riječi: Sjeti se čovječe da si prah… već danas mogu čuti i riječi: Obrati-te se i vjerujte evanđelju“, rekao je biskup u propovijedi.

Zvonko Ranogajec

Otočac

21 B

roj 2

/449

201

2.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Gospić

Caritas obilježio Dan životaBiskupijski Caritas Gospićko-senjske biskupije na čelu s ravnateljem

vlč. Lukom Blaževićem i ostalim djelatnicima obilježio je tradicionalno Dan života. Caritasovi djelatnici pohodili su u petak 3. i nedjelju 5. veljače po-rodne odjele Općih bolnica u Ogulinu i Gospiću te sve nazočne trudnice i babinjače darovali prigodnim poklonima.

U petak 3. veljače djelatnici Caritasa su posjetili i obišli porodni odjel Opće bolnice Ogulin. Tom prilikom je predstavnica Caritasa Kata Matanić zajedno s ravnateljem bolnice dr. Krunoslavom Cindrićem zahvalila trudni-cama što su se odlučile za život. Novčani pokloni su uručeni za tri babinja-če, baš kao i za tri trudnice kojima su uručeni darovi. Predstavnica Caritasa obišla je u nedjelju 5. veljače i porodni odjel Opće bolnice u Gospiću te je darovala tri nazočne trudnice na porodnom odjelu. Ovim posjetima Caritas je želio dati jasnu poruku da podržava sve one majke koje su se odlučile za život, a Crkva im ovim putem želi pokazati zahvalu za takvo plemenito razmišljanje.

Zvonko Ranogajec

Ogulin

90 godina DPD Sv.RokDobrotvorno podupirajuće društvo Sv. Rok iz Ogulina proslavilo je na svojoj

svečanoj godišnjoj skupštini 3. veljače vrijedan jubilej, 90 godina od svog osnut-ka. Ovo društvo bilo je prvo među brojnima iz ogulinskog kraja koje je nastalo između dva svjetska rata na karitativnim temeljima koje su postavili Ogulinci pri povratku iz Amerike. Oni su prenijeli iskustva koja su stvorili Hrvati u Americi osnivajući društva koja su pomagala svojim bližnjima, članovima slabijeg imo-vinskog stanja. DPD Sveti Rok osnovao je 15. prosinca 1922. godine Antun Antić Petrušić na ustanovnoj skupštini. Društvo je nastalo uz blagoslov i podršku Crkve i u svom djelovanju dok nije bilo ugašeno od 1945. do 1991. godine se bavilo pomaganjem bližnjima kojima je ta pomoć bila potrebna, a sve prema socijalnom nauku Crkve.

Izvješće o radu u protekloj godini uz osvrt na blistavu povijest društva pod-nio je njen predsjednik Mladen Petrušić, a kao glavne aktivnosti istaknuo je ula-ganje u obnovu Doma društva, pomoći starijim i bolesnim članovima, sudjelo-vanje na svim značajnim vjerskim proslavama kao i na početku obnove postolja i samog kipa Majke Božje po kojoj je i posebno prepoznatljiv Lomost i samo društvo. Društvo je sudjelovalo i u izradi spomen kamena s masovnog stratišta na Galgama koji je prinesen na Udbini za proslave Dana hrvatskih mučenika. Predsjednik Petrušić na skupštini je uručio zahvalnice više pojedinaca i tvrtki kao i posebno priznanje jednom od četiri obnovitelja, Milanu Kurelcu.

Pozdrav skupštinarima uputio je župnik i dekan ogulinski mons. Tomislav Rogić, a na skupštini su nazočili gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić, inače član društva, predsjednik gradskog vijeća Milan Sabljak i direktorica TU grada Ogulina Ankica Puškarić te predstavnici drugih društava.

Zvonko Ranogajec

Skradnik

Izborna skupština DPD Sv. Marko KriževčaninU nedjelju 12. veljače održana je u prostorijama Dobrotvornog

podupirajućeg društva Sv. Marko Križevčanin u Skradniku, u župi Oštarije izborna i redovna skupština društva kojoj je prethodila sveta misa koju je u kapelici u sastavu Doma predslavio župnik Oštarija te duhovnik pop Antun Luketić. Skupština je održana u nazočno-sti brojnih članova društva kao i gostiju, načelnika Općine Josipdol Zlatka Mihaljevića te predsjednika ostalih sličnih društava s prostora ogulinskog kraja.

Predsjednik DPD-a Milan Bokulić podnio je na izvješće o radu društva u protekloj godini koje se baziralo na karitativno-duhovnom, hodočasničkom i kulturnom djelovanju. Uz 8 sastanaka Upravnog odbora, redovito su se pohodili bolesni članovi društva, dostojno su se oprostili od umrlih članova, a posebno se obilježio dan sjećanja na križni put i stradanja Skradničana u 2. svjetskom ratu i poraću, kao i Dušni dan kada su ispred spomen ploče čitana imena svih stradalih mještana. Tijekom godine u hodočašćima je posjećeno 21 mjesto i održale su se 54 vjerske aktivnosti. Osim toga održano je 26 druženja članova, a svečano je obilježena proslava sv. Marka Križev-čanina i 75. obljetnica društva. Dolaskom novog župnika Luketića i postojeća kapelica se ocijenila premalenom te se planira pristupiti proširenju iste. Društvo je tijekom godine organiziralo i prvo zajed-ničko okupljanje svih i koordinaciju svih pet društava s ogulinskog područja. Usvojen je i plan rada u novoj godini s težištem na vjerske, radne i društvene aktivnosti.

Pošto je skupština imala i izborni karakter za predsjednika je ponovo izabran Milan Bokulić, članove upravnog odbora Nikola Luketić, Zdravko Božičević, Marija Božičević, Đurđa Grdić, Dragan Ožanić i pop Antun Luketić. U Nadzorni odbor ušli su Ivica Franjko-vić, Ankica Tutek i Danica Božičević.

Zvonko Ranogajec

Gospić

Dan posvećenog života u Gospiću

Blagdan Svijećnice bio je u Gospiću u znaku proslave Dana po-svećenog života, a misno slavlje u gospićkoj katedrali Navještenja BDM predslavio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Na misi se okupio dio redovnica koje djeluju u Gospićko-senjskoj biskupiji, ponajviše iz Družbe Presvetog Srca Isusova iz Gospića i Otočca te jedna iz Ogulina iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Misno slavlje započelo je blagoslovom svijeća.

Biskup je u propovijedi protumačio značaj blagdana Prikaza-nja Gospodinova u hramu kada Bog pri dolasku u hram Isusa 40 dana nakon njegova rođenja izabire dvoje običnih vjernika koji ga dočekali u hramu, dva pobožna laika, oboje poodmakle dobi, starca Šimuna i proročicu Anu. Zatim je biskup pročitao tekst propovijedi fra Zlatka Šafarića, da bi na kraju naglasio važnost redovničkih za-jednica u Crkvi i svijetu. U današnjim kriznim vremenima posvećeni život doživljava nove izazove, ali i teškoće čemu je dokaz sve manje duhovnih zvanja. Današnje obitelji, za razliku od prijašnjih vremena, teže prihvaćaju da netko od njihove djece izabere duhovno zvanje. Biskup je zahvalio redovnicima i redovnicama na požrtvovnom radu u ovoj biskupiji, čestitao im Dan njima posvećen i pozvao sve prisut-ne da mole za nova duhovna zvanja. Na kraju je izrazio zahvalnost vjernicima koji su po velikoj hladnoći, snijegu i ledu u velikom broju ispunili katedralu, napose u većem broju mlad

Redovnice su nakon propovijedi, iz pobožnosti obnovile redov-ničke zavjete te su prinijele darove, uz popratni tekst: svijeću, Bibliju, kruh te za liturgiju – vino i vodu.

Zvonko Ranogajec

22 B

roj 2

/449

201

2.RIJEČKA NADBISKUPIJA

80. godina smrti prvog riječkog biskupa Isidora SainaBile su to godine velike ekonomske krize i siromaštva u Rijeci u kojima je Sain postao omiljeno ime među gradskom sirotinjom koja je svakodnevno navraćala u ordinarijat.

Osamdeset godina od smrti prvog riječ-kog biskupa Isidora Saina navršilo se 28. si-ječnja. Rodio se 22. studenoga 1869. pored istarskog Novigrada. Odgojen u talijanskom duhu, duhovno zvanje je dobio zahvaljujući benediktinskome samostanu u obližnjoj Daj-li.

Mladi Mihovil, postavši redovnik bene-diktinac, odabire ime Izidor. Dugogodišnji boravak u Genovi u svojstvu odgojitelja i predavača, potom i drugih benediktinskih centara u Italiji, dovest će ga do funkcije opata samostana u Pragli pored Padove, gdje će ga nakon dvogodišnjeg boravka Pio XI. 1922. imenovati apostolskim administra-torom Rijeke. Vodio je Crkvu u Rijeci tijekom deset godina važnih u crkvenoj povijesti grada svetog Vida jer su upravo tada Ri-ječani uspjeli ostvariti težnju za osnutkom biskupije koju gaje od davnih vremena.

Pastoralne potrebe grada nalagale su razdiobu do tada jedine gradske župe, Uznesenja Marijina (Assunta), što je učinio 1923. osnovavši župe Gospe Lurdske (kapucini), Presvetog Otkupitelja na Mlaci, Svetoga Nikole i Svih Svetih na Kozali. Glavni je pastoralni problem tada bio nedostatak crkava jer su nova gradska na-selja bila vrlo udaljena od središta grada u kojem se nalazilo nekoliko crkava. Tije-kom desetogodišta Sainove uprave, grad je dobio crkvu Gospe Lurdske, svetoga Antuna na Kantridi, svetoga Josipa (tada crkva benediktinki), počeo je izgradnju crkve Svih Svetih na Kozali, a Opatija je dobila crkvu Naviještenja BDM. U stude-nom 1926. uspostavlja župu u Opatiji, a 1929. one u Rukavcu i Brgudu. Sain je vrlo zauzet uspostavom Katoličke Akcije. Nakon pripojenja grada Italiji 1924., započinje pregovore oko osnutka Riječke biskupije.

Godinu dana poslije, papa Pio XI. bulom Supremum pastorale munus od 25. travnja 1925. uspostavlja višenacionalnu biskupiju sastavljenu od Talijana, Hrvata i Slovenaca. Novoosnovana biskupija ima novi Stolni kaptol u koji Sain imenuje u velikoj većini Talijane, dok starodrevni riječki Zborni kaptol prestaje postojati. Osnutkom biskupije Sain nije odmah postao njenim biskupom. Naredne 1926. ovaj benediktinac zaređen je 8. kolovoza 1926. u riječkoj katedrali za prvog riječkog biskupa, odabravši geslo Svima bijah sve (1 Kor 9, 22). Riječkoj biskupiji Sain pri-bavlja dvije zgrade na Belvederu, u kojima 4. studenoga 1926. uspostavlja malo sjemenište. Bliskost i blagonaklonost prema redu svetog Benedikta imat će kroz cijelo razdoblje riječke uprave (suradnici su mu mahom su benediktinci, upravu sjemeništa nakon nekoliko godina povjerava svojoj subraći benediktincima, pasto-ral opatijske župe povjerava benediktincima olivetancima). Bile su to godine velike ekonomske krize i siromaštva u Rijeci u kojima je Sain postao omiljeno ime među gradskom sirotinjom koja je svakodnevno navraćala u ordinarijat.

Uočava se s jedne strane rigoroznost i uzoritost njegova asketskoga života, a s druge strane manjkavosti u upravljanju biskupijom i po svemu sudeći ne odveć sretan izbor suradnika. Progon i učestalost nepravdi prema hrvatskom i sloven-skom kleru koju su provodili talijanske fašističke vlasti, osnovna su obilježja tih godina u crkvenoj situaciji Rijeke.

Umro je od bolesti u zgradi ordinarijata 28. siječnja 1932. Pokopan je najpri-je na groblju Kozala, da bi godinu dana poslije tijelo bilo prenešeno u katedralu svetoga Vida; nakon preuređenja svetišta 2006., nadgrobna ploča ispred glavnog oltara više nije vidljiva. Nakon njega kroz 1932. i 1933. riječkom je Crkvom uprav-ljao tršćanski svećenik Carlo Mecchia, sve do dolaska Antonija Santina za drugog riječkog biskupa.

Marko Medved

Sjednica biskupa Riječke metropolije

Biskupi Riječke metropolije prvu ovogodišnju sjednicu održa-li su 7. veljače u Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci razmatrajući teme od zajedničkog interesa za 4 biskupije koje pripadaju metro-poliji. Riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić, gospićko-senjski biskup Mile Bogović, krčki biskup Valter Župan, porečko-pulski biskup Ivan Milovan i biskup koadjutor Dražen Kutleša susreli su se s čelnim ljudima Teologije u Rijeci i Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. Biskupima su podnijeta izvješća o ove dvije metro-polijske ustanove.

Rektor sjemeništa mons. Nikola Uravić istaknuo je da u sje-meništu među bogoslovima vlada dobro ozračje i primjerena dis-ciplina te izvijestio da u njemu trenutno boravi 34 bogoslova, sve-ćeničkih kandidata za 4 (nad)biskupije Riječke metropolije te za Zadarsku nadbiskupiju. Sedam je bogoslova zaređeno za đakone i na korak su do primanja svećeničkog reda u lipnju ove godine. Riječka nadbiskupija ove godine ima jednog đakona, Zadarska dvojicu, Krčka biskupija ima ih tri, a Gospićko-senjska također jednog. Na početku akademske godine u sjemenište je ušlo 6 novih bogoslova, a na Teologiju u Rijeci ove je godine upisano dvadesetak novih studenata. Predstojnik Teologije dr. Božidar Mrakovčić iznio je razmišljanja o mogućem uključenju Teologije u Riječko sveučilište.

Biskupi su istaknuli važnost osobne komunikacije s bogoslo-vima od strane sjemenišnih poglavara i njegovanje duha zajed-ništva u sjemeništu. Dogovoreno je da će se sljedeća sjednica održati na blagdan Blagovijesti kada Gospićko-senjska biskupija slavi blagdan svoje katedrale. Više pažnje posvetit će se Interdi-jecezanskom ženidbenom sudu te nekim pitanjima Sjemeništa i Teologije.

Iz Ureda za pastoral

Korizmeni program u Godini mladihČlanovi Ureda za pastoral Riječke nadbiskupije sastali su

se 2. veljače u Nadbiskupskom domu kako bi pripremili pasto-ralne inicijative planirane za sljedeće mjesece u Godini mladih. U korizmi će se održati dekanatski križni putevi na otvorenom na koje su posebno pozvani mladi te scenski prikaz pasije u mnogim župama i u središtu Rijeke. Za mlade je u pripremi i preduskrsna duhovna obnova, a organizira se i hodočašće u Svetu zemlju u dva termina od 24. do 31. srpnja i 31. srpnja do 7. kolovoza. Mladi se u župama intenzivno pripremaju i za nacionalni susret u Sisku. Nastavljaju se redoviti susreti studenata koje vodi povjerenik za studentski pastoral Nikola Vranješ.

Biskupski vikar Matija Matičić podsjetio je i na susrete župnih domaćica i sakristana koji su već godinama redoviti dio nadbi-skupijskog pastorala. Generalni vikar Emil Svažić izvijestio je o susretima s kandidatima za primanje sakramenta potvrde, a pred-stojnica katehetskog ureda Ksenija Kovačević najavila posjete školama. Djelo za zvanja pod vodstvom Sanjina Francetića svoje djelovanje usmjeruje na rad s ministrantima. Ured za obitelj pro-vodi već uhodane pripremne i savjetodavne programe, a novost su poticaji za osnivanje zajednica obitelji u župama, o čemu je govorila Željka Frković.

Nadbiskup Ivan Devčić i suradnici iz Ordinarijata u veljači su pohodili dekanatske susrete svećenika iz župa Riječke nadbisku-pije, a činit će to i dalje sa željom da se na taj način koordiniraju pastoralne aktivnosti u Godini mladih.

Crkvena povijest Rijeke između dvaju svjetskih ratova, odnosno tijekom talijanske uprave, malo je poznata. Svjetovni su je

povjesničari uglavnom doticali u vezi pitanja odnarođivanja, dok su crkveni povjesničari s druge strane zazirali od te teme jer je ona zahtijevala i analizu kompleksnih odnosa talijanske

katoličke hijerarhije i fašizma. Valja poznavati i vrednovati osobe i događaje naše mjesne crkvene povijesti, interpretirajući ih

uzevši u obzir kontekst tih godina.

23 B

roj 2

/449

201

2.

RIJEČKA NADBISKUPIJADuhovne vježbe za vjeroučitelje

Korizma je milosno vrijemeDrugi turnus duhovnih vježbi za vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri Riječke

nadbiskupije ove školske godine održan je u Domu pastoralnih susreta u Lo-vranu od 24. do 26. veljače na temu: „Korizma kao iskustvo duhovnog prepo-rođenja.“ Voditelj duhovnih vježbi bio je dr. Nikola Vranješ, profesor na Teologiji u Rijeci i studentski kapelan. Korizmenim se duhovnim vježbama odazvalo 47 vjeroučitelja i 3 odgojiteljice u vjeri.

Program je započeo zajedničkom večerom, nakon čega je voditelj dao kratke naznake o lirutgijskom vremenu u kojemu se nalazimo te koncept pro-grama. S obzirom da je korizma za kršćane posebno vrijeme, voditelj je na po-četku naglasio da ove duhovne vježbe mogu poslužiti kao dobra prilika za du-blje poniranje u otajstvo korizme. Nakon uvodnih riječi i zaziva Duha Svetoga, a kao najava središnjih tema razmatranja, voditelj je ukratko pojasnio značenje pojma „nova pravednost“ i smisao duhovnog umiranja kao preduvjeta ostvare-nja kršćanskog poimanja pravednosti. U razmatranju prvog pojma, voditelj se poslužio odabranim tekstovima iz Matejeva evanđelja (usp. Mt 5, 17-44). Nova pravednost o kojoj Isus govori znači trajno biti usmjeren prema Božjoj ljubavi, tj. „činiti Ljubav“, no da bi ju se moglo „činiti“, potrebno je čovjekovo duhovno umiranje, odnosno umiranje grijehu. Naznačujući o kakvim će temama biti riječ u nastavku programa, voditelj je potaknuo okupljene na osobna razmatranja određenih biblijskih tekstova u šutnji i sabranosti pred Bogom. Prva je večer završila zajedničkom molitvom i prikladnim duhovnim pjesmama.

Program se nastavio u subotu ujutro molitvom Jutarnje u kapeli te raz-matranjima na temu kušnje. Voditelj je u prvom dijelu govorio o Jobovim kuš-njama, a potom o Isusovima u pustinji (usp. Mt 4, 1-11). Uzimajući primjer sta-rozavjetnog Joba, voditelj je istaknuo da nam ovaj primjer otkriva pravo lice Boga i lice čovjeka u odnosu na Boga. Drugim riječima, kušnje su prilika za čovjekovo kršćansko sazrijevanje, za rast u ljubavi i vjernosti Bogu kako bi one u konačnici postale izvorom blagoslova, a ne još dubljeg poniranja u depresiju ili malodušje.

Nakon prvog dijela programa okupljene je vjeroučitelje posjetio riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je u svojoj pozdravnoj riječi naglasio važnost koriz-me kao milosnog vremena preispitivanja vjerničkog života i rada na koji Gospo-din poziva, ističući pri tom 20. obljetnicu uvođenja vjeronauka u hrvatski školski sustav, koja je ujedno poticaj vjeroučiteljima da svoj pogled usmjere prema svemu dosad učinjenom ili neučinjenom u školi i župi, kako bi, Bogu zahvalni za sve darove i milosti, mogli prepoznati one perspektive koje postavlja vrije-me koje je pred njima. U tom smislu naglasio je važnost ovogodišnjih posjeta predstojnice Katehetskog ureda Ksenija Kovačević svim osnovnim i srednjim školama. Program posjeta obuhvaća razgovor s ravnateljima, nazočnost na školskom satu i analizu pedagoške dokumentacije (dnevna priprema, godišnji i mjesečni planovi i programi).

Drugi dio programa nastavio se kratkim razmatranjem procesa umiranja ovozemaljskom i rađanja na novi život (usp. Lk 10, 38-42). Analizirajući evanđe-oski primjer Marte i Marije, voditelj je rekao da se dostojanstvo ljudske osobe temelji prije svega na dostojanstvu čovjeka kao djeteta Božjega. Nakon pokor-ničkog bogoslužja i mogućnosti za sv. ispovijed, slijedila je misa te pobožnost križnog puta.

Program se nastavio i u nedjelju prijepodne prigodnim razmatranjem o pu-tovanju dvojice učenika u Emaus (usp. Lk 24, 13-35). Korizmene teme kušnje, trpljenja, patnje, o kojima je voditelj govorio u kontekstu Svetog pisma, dobile su svoj vrhunac u voditeljevu govoru o otajstvu euharistije i o pozivu svim vje-roučiteljima da, poput dvojice učenike iz Lukina evanđelja, ne ostanu zatočeni u svojim strahovima, svakodnevnim brigama i problemima, nego da ražarena srca prenose iskustvo živoga Krista kako bi to iskustvo postalo čvrsti temelj njihova poslanja. Program je završio euharistijskim slavljem.

K. K.

Duhovna obnova

Duhovno zdravlje uvjet je i tjelesnog zdravlja

Dr. Tomislav Ivančić održao je seminar preduskrsne duhovne ob-nove u župi Srdoči od 2. do 4. ožujka. Oko petstotina vjernika natiskalo se u novoj crkvi sv. Križa, izgrađenoj i posvećenoj 2010. godine. Ugo-stivši poznatog duhovnika, župnik Božo Mićanović želio je ove korizme

potaknuti i duhov-nu izgradnju župe. Vjernici su došli čuti riječi ohrabrenja i utjehe, kako vjerom u Boga prebroditi i prihvatiti sve životne izazove. Temeljna pitanja čovjeka, gri-jeh i oslobođenje, obraćenje i molitva, susret s Bogom i du-

hovno zdravlje bile su teme o kojima je dr. Ivančić govorio. Duhovno zdravlje uvjet je i tjelesnog zdravlja, objasnio je duhovnik, dodavši da je to ujedno i uvjet za vjeru, za pravilno prihvaćanje Isusova otkupljenja i spasenja.

„Farmaceutska industrija, nakon industrije oružja, danas u svijetu najviše zarađuje. A mi tako robujemo medicini, lijekovima, bolestima. Nismo svjesni da bolest dolazi od grijeha. Bit zla je razaranje dobra, ra-zaranje zdravlja“, rekao je Ivančić i uputio okupljene da put ozdravljenja traže u vjeri, opraštanju, molitvi, iskrenom odnosu s Bogom i bližnjima.

„Moramo biti hrabri i vjerovati, bez vere u Isusa Krista propadamo. On je taj koji je liječio i liječi.“ Posebno je pozvao vjernike na osobni odnos s Bogom, potaknuo ih da osjete da su djeca Božja. „Mi kršćani vjerujemo u Oca, Isusa Krista i Duha Svetoga, a ne u nekog apstrak-tnog Boga“, rekao je Ivančić.

Primanje među izabranike

Obraćenje je trajan procesPrva nedjelja korizme u riječkoj je katedrali tradicionalno bila po-

svećena primanju među izabranike za sakramente kršćanske inicijacije. Ove je godine na svečanom obredu u katedrali sudjelovalo 24 kandida-ta, a njih ukupno 57 u župama Riječke nadbiskupije započelo je kate-kumenat i pripremu za primanje sakramenata krštenja, pričesti i krizme u Vazmenoj noći. Euharistijsko slavlje 26. veljače u katedrali predvodio je nadbiskup Ivan Devčić te izabranike pozvao na ozbiljnu i temeljitu pripremu. „Dragi izabranici neka vas na to potakne ovo korizmeno vrije-me, da bi primanje sakramenata inicijacije doista bilo i vaše obraćenje, radikalna promjena života“, rekao je nadbiskup u propovijedi.

Objasnio je kandidatima da je obraćenje ozbiljan i trajan proces. „Ne događa se odjednom i ne događa se jednom zauvijek. Svakoga dana moramo odlučiti hoćemo li krenuti Božjim putem. To zahtijeva veliki napor i borbu. Zato je kršćanski život jedna neprestana borba.“ Podsjetio je da je i Isus bio 40 dana iskušavan pa tako ni kršćani nisu lišeni stalnih iskušenja. „Vjerujući Isusu Kristu i povjeravajući se njego-vu vodstvu iz tih kušnji možemo izaći kao pobjednici.” Uputio ih je da ljubav, sreću i puninu života traže u Bogu.”

Susret sakristanaSakristani iz župa Riječke nadbiskupije susreli su se u Nadbiskup-

skom domu 18. veljače na godišnjem edukativnom susretu. O ulozi i važnosti sakristana u životu župe govorio je Sanjin Francetić, župnik na Jelenju. Iz osobnog župničkog iskustva zaključio je da su sakristani most koji povezuje župljane i župnika. „Nezamislivo je da bi župa mo-gla dobro funkcionirati bez dobrog sakristana predanog svojoj službi“ rekao je Francetić.

Istaknuo je da bi, između ostalih kvaliteta, sakristan trebao posje-dovati komunikacijske vještine te osjećati bilo župe i crkvenosti. Susret je koordinirao biskupski vikar za pastoral Matija Matičić prenijevši sakri-stanima riječi poticaja nadbiskupa Ivana Devčića kojima im zahvaljuje za sav trud kojeg ulažu na dobrobit svojih župa.

24 B

roj 2

/449

201

2.DOGAĐANJA

Članovi Udruge sv. Vinka Paulskog u Hrvatskoj skrbe o približno 2200 osoba, re-čeno je na Godišnjoj skupštini Udruge odr-žanoj u isusovačkom samostanu u Opatiji od 24. do 26. veljače. Pedesetak predstav-nika Konferencija sv. Vinka iz cijele Hrvat-ske sudjelovalo je na redovitoj Godišnjoj skupštini pod predsjedanjem Katice Noži-na-Balić na kojoj su predočena izvješća o radu u protekloj godini te traženi novi putevi djelovanja. U Hrvatskoj trenutno djeluju oko 700 članova u 43 Konferencije okupljene u 5 Područnih vijeća i uključenih u Nacionalno

vijeće, i povezanih s drugim konferencijama diljem svijeta. Hrvatska Udruga ove godine proslavlja dvadesetu obljetnicu obnovlje-nog djelovanja. Prva je Konferencija nakon prekida djelovanja u vrijeme komunizma, osnovana na Balgovijest 25. ožujka 1992. u Rijeci.

Članove Udruge 24. veljače u Opatiji je posjetio i riječki nadbiskup Ivan Devčić potaknuvši ih da nastavljajući sa svojim djelovanjem daju snažno svjedočanstvo katoličkih vrijednosti u društvu. Istaknuo je potrebu djelovanja i svjedočenja vjernika la-

Nacionalna skupština Udruge sv. Vinka Paulskog

20 godina karitativnog djelovanja u Hrvatskoj

Klub Nada

Prevladati strahoveUdruga Svetog Vinka Paulskog je i ove godine već tradi-

cionalno povodom blagdana sv. Agate, zaštitnice žena obolje-lih od bolesti dojke, za članice kluba Nada upriličila slavljenje svete mise i druženje. Svetu misu je u kapelici sv. Josipa pri Samostanu sestara milosrdnica u Rijeci 18. veljače predvodio don Drago Detić, duhovnik Udruge. U propovijedi je ohrabrio okupljene da po primjeru Isusovom i sv. Agate mučenice pri-hvate svoj križ jer križ je spasonosan i vodi prema Uskrsnuću.

Udruga Svetog Vinka Paulskog za klub Nada organizira ta-kođer duhovnu obnovu u Pastoralnom centru u Lovranu kao i povremene molitveno-meditativne susrete u prostorijama Klu-ba. Zadaća Kluba je okupiti što više žena operiranih od karci-noma dojke te međusobnim druženjem i razmjenom iskustava prevladati strahove vezane uz tešku dijagnozu. Kroz djelatnost Kluba promoviran je zdrav život i prevencija teške bolesti.

Miroslav Radić

ika u Crkvi i društvu te nužnost izgrađivanja zajedništva Crkve. Potaknuo ih je da stoga uz svoje karitativno djelovanje razvijaju i duhovnost. „Vjernici koji pomažu drugima nisu samo socijalni djelatnici, nego poma-žući prvenstveno daruju i svjedoče Krista. Da bi to mogli činiti nužno je biti u stalnom odnosu s Kristom, rasti u duhovnosti i vje-ri.“ Podsjetio je na primjer njihova osnivača Frederika Ozanama kojemu će se u sljede-ćoj godini proslaviti 200 obljetnica rođenja. Bio je student i profesor, znanstvenik i veliki dobročinitelj koji je još kao dvadesetogodiš-nji student u Parizu osnovao je ovu karita-tivnu udrugu. Nadbiskup je pozvao članove Udruge da nadahnuti primjerom osnivača svoje djelovanje predstave i usmjere prema školama i sveučilištima. Na taj bi način po-ticajno djelovali na mlade kojima se i bla-ženi Ozanam obraćao. Suočen s tadašnjim žestokim kritikama Crkve zaključio je da će najbolji odgovor na optužbe pružiti preko konkretne brige za one na rubu društva, za siromahe i nezbrinute. „I danas kao i tada mladima treba pokazati da postoji i ona mučna strana života, da ima mnogo ne-moćnih, siromašnih i bolesnih kojima treba pomoći“, rekao je nadbiskup.

Članovi Udruge na razne načine brinu o potrebnima, bolesnima, samcima, obite-ljima s više djece, pomažu djelovanje ko-muna, posjećuju zatvore i domove za djecu i starce. Pokreću i posebne akcije kao što je zamjena dotrajalog namještaja i kućanskih aparata, uređenja kuća, pomoći beskućni-cima, starijim osobama i kupnji medicinskih pomagala. Surađuju s Caritasima, Crvenim križem, civilnim ustanovama, Pokretom za nerođeni život te redovnicama i redovnici-ma. Na ovogodišnjoj skupštini zaključeno je da svoj rad žele više usmjeriti mladima, upućujući ih na život u vjeri te da će nastoja-ti biti aktivniji u javnom svjedočenju kršćan-ske vrijednosti.

D. Delonga

Članovi Udruge na razne načine brinu o potrebnima, bolesnima, samcima, obiteljima s više djece, pomažu djelovanje komuna, posjećuju zatvore i domove za djecu i starce.

25 B

roj 2

/449

201

2.

DOGAĐANJA

Košarkaši pomažu beskućnicimaPrvi ovogodišnji broj časopisa o beskućništvu „Ulične svjetiljke“ prodajnom

akcijom na Korzu 15. veljače promovirali su mladi košarkaši i simpatizeri Ko-šarkaškog kluba FSV. Zajedno s riječkim beskućnicima, stalnim prodavačima, mladi sportski humanitarci prodavali su građanima prve primjerke novog broja ovog jedinstvenog glasila socijalno marginaliziranih skupina ljudi.

Tako su s korisnicima riječkog Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“ i korisnicima nužnog smještaja, buduće nade riječke košarke strpljivo na fre-kventnim mjestima širim središtem Rijeke stajali s primjercima ukupno seda-mnaestog broja „Uličnih svjetiljki“ i Riječane potaknuli ne samo da kupe časopis, već ih svojim primjerom poučili kako oni koji srcem gledaju, ne vide u drugima predrasude već samo ono najbolje u čovjeku. Beskućnici su ujedno prvim kup-cima darovali srca, dar Socijalne zadruge „Put“, uzvrativši im time na dobroti i povjerenju koje im iskazuju kupnjom ovog časopisa.

„U nepune četiri godine djelovanja kluba, od apsolutne nule došli smo do toga da imamo sve omladinske pogone - od mini basketa do juniora, plus pro-jekt “Košarka za sve” za djecu s teškoćama u razvoju. Trenutačna financijska situacija u klubu je jako teška, s obzirom da se većim dijelom financiramo vla-stitim aktivnostima i donacijama sekundarnih sirovina, ali se nadamo da ćemo zahvaljujući vlastitim projektima i pomoći dobrih ljudi preživjeti ovo krizno doba. Stoga, primamo donacije u novcu, bocama, papiru, elektroničkom otpadu i že-ljezu“, kazao je predsjednik KK FSV Siniša Kuharić.

Helena Anušić

Prihvatilište za beskućnike „Ruže sve-tog Franje“, kojega vode članovi Franjevač-kog svjetovnog reda, u hladnim je zimskim danima bilo posebno traženo mjesto. Po-četkom veljače, s valom hladnoće, pomoć za smještaj zatražilo je 30 osoba koje nisu mogle stati u već popunjeno Prihvatilište. Privremeno su pomogli Grad Rijeka i Cr-veni križ, u međuvremenu su neki od njih zbrinuti, no za njih desetak još uvijek se traži rješenje. Voditeljica Prihvatilišta Vilma Mlinarić ne posustaje u tim nastojanjima, uvjerena da treba učiniti sve kako bi se po-moglo svakome tko pomoć zatraži. Kapaci-tet od 13 kreveta u Prihvatilištu redovito je popunjen, ne samo zimi. „U Rijeci postoje potrebe za još barem desetak kreveta“, po-tvrdit će voditeljica, no mjesta za to u pro-storu župne kuće na Kozali jednostavno više nema.

Specifičnost je ovog prihvatilišta učin-kovit program resocijalizacije kojemu je cilj da se korisnici što prije osamostale. Jedino tako moguće je s kapacitetom od samo 13 kreveta u pet godina ostvariti brojku od 300 kori-snika. Pružajući im usluge smještaja, hrane i radne terapije te razgovor, molitvu i stručnu pomoć, cilj re-socijalizacije uglavnom se ostvaruje već nakon ne-koliko mjeseci po njihovom dolasku u Prihvatilište. Petu obljetnicu djelovanja Prihvatilište će proslaviti 27. ožujka, tematskom tribinom u Gradskoj vijećni-ci te nizom drugih aktivnosti u koje će bit uključeni korisnici.

Kako i sami priznaju, dok su u Prihvatilištu naj-bolje se osjećaju kad pomažu drugima. Poznato je da su ove zime cijepali i raznosili drva potrebnima, ali odazivlju se i na druge pozive u pomoć. Dono-se lijekove i druge potrepštine, izvode popravke i nastoje iskoristiti svo svoje znanje i sposobnosti. U svemu pomažu i neki bivši korisnici Prihvatilišta koji ne zaboravljaju tko im je pružio pomoć, utočište i utjehu, kad im je bilo najpotrebnije.

Prihvatilište za beskućnike otvoreno je za sve, bez obzira na dob, spol, rasu i vjeroispovijest. Pro-stor od 90 kvadrata, u sklopu crkve svetog Romual-da i Svih svetih na Kozali, darovala je na korištenje Riječka nadbiskupija. Trinaest ležajeva, kupaonica, kuhinja, dnevni boravak, kapelica i sanitarni čvor na raspolaganju su cijelog dana. Od obroka korisnici-ma se dijele doručak i večera, dok se ručak dijeli u Kući utočišta sestara milosrdnica. U prihvatilištu se provode različiti oblici radne terapije, ali gorući pro-blem je nedostatak stručnih volontera: od liječnika, psihologa, psihijatara, do pravnika, a najviše peda-goga koji bi mogli individualnim radom pomoći ko-risnicima. Trajno su zaposlena samo dva djelatnika.

Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija i Riječka nadbiskupija financijski pomažu radu Pri-hvatilišta, iako time ne uspijevaju pokriti sve nužne troškove. Prihvatilište ima otvoren broj žiro-računa pri Zagrebačkoj banci: 2360000-1101944201, a oni koji žele pomoći mogu se obratiti i na broj telefona 512-131 ili na e-mail: fsrtrsat@net.hr.

Danijel Delonga

Prihvatilište za beskućnike

Zimi se traži „krevet više“

26 B

roj 2

/449

201

2.DOGAĐANJA

PRETPLATNICI PROSINAC 2011. GOD.ĐAKOVO: mr. Ivan Janeš; JEZERANE: Mirko Sertić; KARLOVAC: Jurković Marija, Zdenka Petović; KRUŠEVICA: Zdenka Malnar; RIJEKA: Nirvana Kitarević, Ivo Rakuljić, prim. dr. Blaženka Kozulić, Marija Žic, Josip Valković, Damjanka Miškov, Vera Vales, Ivanka Pavešić, Bogumila Žmikić, Norma Matovinović, Branka Bahorić, Ivo Polić, Tihomir Katalinić, Maja Kvajo, Jovanka Nakić-Bukorović, Emilija Svoboda, Ivanka Bruketa-Markić, Vinko Brnelić, Gertruda Rakić, Aldina Musladin, Marijan Krivičić, Marijan Pustijanac, Marija Buždon, Vlasta Polić, Ružica Sironić, Marija Sučić, Anka Šimić, Antun Mance; SENJ: Božo Kolić; SPLIT: Domagoj Matejčić; ZAGREB: Anton Samaržija; ZVEČAJ: Mate Pavlić

PRETPLATNICI VELJAČA, OŽUJAK 2012. GOD.BAKAR: Marija Širola, Ivanka Grohovac, Ivanka Franko, Tiana i Josip Luzer, Andrica Tadejević, Jelena Paladin, Ela Nekić, Marica Lusičić, Mladen Cvijanović, Vera Hess, Katica Filić; BRSEČ: Ana Peršić, Ivka Hrelja; DUGA RESA: Katica Čeko; DRAŽICE: Aldo Valković, Ivan Žmarić, Mirica Mohorić; ČAVLE: Katarina Davidić, Janja Reljac, Mirjana Jugović; KASTAV: Anton

Badurina; KOSTRENA: Darinka Pettiroso, Ruža Glažar, Petra Grdaković; KRALJEVICA: Kazimir Kučan; LOVRAN : Milovan Benčinić; NOVI VINODOLSKI: Marija Šojat; NOVALJA: Ivan Zadranin Dabo; NJIVICE: Tomica Hrabrić; OSIJEK: Slavko Barešić; OGULIN: Mica Šinko; PAZIN: Galiano Labinjan; POSTIRA: Ivan Glavinić; PREZID: Ivanka Žagar, Zvonimir Pajnić; RIJEKA: Mira Borčić, Antica Mrak, Đurđica Kalčić, Paula Vaić, Ivanka Ipšić; Milka Uravić, Kazimir Badurina, Ivan Maričić, Zita Fučić, Bosiljka Gerechtshammer, Dragan Vladislović, Kata Marušić, Ivka Piršl, Ruža Beljan, Marija Tomašić; SENJ: Jelka Vučić; RAVNA GORA: Anica Janež; SLUNJ: Jure Radočaj; ŠKRLJEVO: Anđelka Barač, Pavao Pavletić; ŠTEFANJE: Mirko Imbrišak; VIS: Agneza Juretić; VIŠKOVO: Marcel Širola, Edo Prpić; VRBNIK: Željko Kraljić, Antun Zec; ZADAR: Milivoj Borčić; ZABOK: Damjan Kopajtić; ZAGREB: Stipe Obućina, Mato Repić, Franka Leš, Ana Ćorkalo, Slavka Horvat, Drago Budiselić,Veljko Tomić, Dina Miklić, Pavica Rumiha, Hrvoje Defar, Dubravka Pavišić, Krešimir Pavelić, Blažica Karlović, Dubravko Škrlin, Marija Budimir, Ivan Radetić, INOZEMSTVO: AUSTRALIA: Benjamin Sironić; AUSTRIA: Danica Medved; KANADA: Vladimir Živčić,Ana Gaush; USA: Karlo Bruketa

TrsatUčenici OŠ Srdoči s mentorom Borisom Barbarićem i Prve riječke hrvatske

gimnazije s mentorom Miroslavom Radićem, pobjednici su Vjeronaučne olimpijade Riječke nadbiskupije održane 21. veljače u Auli Ivana Pavla II. na Trsatu. Učenici iz 32 osnovne i 17 srednjih škola s područja Nadbiskupije susreli su se na nadbisku-pijskom/županijskom natjecanju koje je ove godine bilo posvećeno Grkokatoličkoj crkvi u Hrvatskoj i 400. obljetnici njezina postojanja. Pobjednici će sudjelovati na nacionalnom natjecanju od 26. do 28. ožujka u Križevcima.

Drugo mjesto u konkurenciji osnovnih škola osvojili su učenici OŠ Trsat, a tre-će OŠ Vladimir Gortan. Gimnazijalci iz Prve sušačke hrvatske gimnazije drugi su u poretku srednjih škola, a treće mjesto osvojili su učenici Salezijanske klasične gimnazije.

„Ovogodišnja tema poziva nas na njegovanje zajedništva i poštivanje različi-tosti. Bogu smo zahvalni da u jedinstvenoj Katoličkoj crkvi ima toliko različitosti“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić objašnjavajući važnost teme i pozdravljajući okupljene. „Neka ovo natjecanje bude poticaj da se u svom životu natječete biti bolji vjernici i Kristovi svjedoci. Neka vas potakne i da svakoga prihvatite i pomo-gnete mu da bude ono po čemu je poseban“, zaključio je nadbiskup. Okupljenima se obratila i predstojnica Katehetskog ureda Ksenija Kovačević podsjetivši da je svake godine natjecanje iz vjeronauka posvećeno prigodnoj temi kojom se pro-širuje obvezni vjeronaučni školski program. „Svi koji sudjelujete ujedno ste dobit-nici, jer sama vaša želja za stjecanjem dodatnog znanja već je dobitak“, rekla je predstojnica. Pozdrave i želje da se natjecanje uspješno održi uputio je i gvardijan trsatskog franjevačkog samostana fra Antun Jesenović.

Nakon pozdravnih govora pismeni dio natjecanja održao se u učionicama OŠ Trsat gdje su učenici, po četiri iz svake škole, rješavali testove. Najbolje školske ekipe nakon pismenog dijela sudjelovale se u kvizu Milijunak te su proglašeni pobjednici. U pauzama natjecanja za učenike je pripremljen i kulturno-edukativni program te razgledavanje trsatskog svetišta i riznice.

KorenicaOsnovna škola „Dr. Franje Tuđmana“ i župa sv. Jurja u Korenici bile su doma-

ćini ovogodišnje vjeronaučne olimpijade za vjeroučenike osnovnih i srednjih škola Gospićko-senjske biskupije. Preko stotinu natjecatelja iz 18 osnovnih i 8 srednjih škola sa svojim mentorima okupili su se na otvaranju u dvorani škole, a sve ih je pozdravio predstojnik Katehetskog ureda Nikola Turkalj s tajnicom s. Robertinom Medven. Uz pozdrave predstavnika škole i općine pozdrav natjecateljima uputio je župnik Korenice Stipe Zeba. Olimpijadu je otvorio gospićko-senjski biskup Mile Bogović koji je tom prilikom podsjetio da ovogodišnja tema MAK-ove olimpijade govori o 400. obljetnici uspostave crkvenog zajedništva grkokatolika u Hrvatskoj. „Grkokatolici su došli u Hrvatsku iz pravoslavnih krajeva iza Mohačke bitke te su se uključili u crkveno zajedništvo s Katoličkom crkvom i papom. Oni su pri tome zadržali isti obred kao pravoslavci, ali su prihvatili uniju ili jedinstvo s ostalim ka-toličkom crkvom. Grkokatolički biskup član je HBK i također jednako kao hrvatski katolički biskupi papi podnosi „ad limina“ stanje u svojoj biskupiji. Ipak, glavna razlika je ne između katolika i grkokatolika, već između onih koji se samo deklariraju kao katolici, i onih koji to u praksi dokazuju.

Kod srednjih škola u konkurenciji osam škola sudionika pobijedila je nakon višegodišnje dominacije ogulinske gimnazije Bernardina Frankopana Srednja škola Otočac s mentoricom Silvijom Vašarević. Drugo mjesto osvojila je Gimnazija Gospić, a treće Gimnazija Ber-nardina Frankopana iz Ogulina.

Kod osnovnih škola pobijedila je OŠ Cetingrad s mentorom Željkom Mucićem, druga je OŠ Slunj, a treća OŠ Dr. Jure Turića iz Gospi-ća. U pauzi natjecanja sudionici olimpijade posjetili su župnu crkvu sv. Jurja Mučenika o čijoj gradnji nakon Domovinskog rata je govorio župnik vlč. Stipe Zeba. Zvonko Ranogajec

Vjeronaučna olimpijada

OŠ Srdoči s mentorom Borisom Barbarićem

Prva riječka hrvatska gimnazija s mentorom Miroslavom Radićem

OŠ Cetingrad s mentorom Željkom Mucićem

Na početku korizme, u Godini mladih Riječke nadbiskupije, nadbiskup Ivan Devčić 27. veljače na misi u katedrali sv. Vida susreo se s mladima koji se pripremaju za nacional-

ni susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku u svibnju ove godine. Nadbiskup je mlade pozvao na sabranost i ozbiljnost u korizmenom vremenu da se dostojno pripreme za proslavu uskrsnuća. „Crkva poziva da se korizmi pristupa ozbiljno, tradicionalno se u to vrijeme ne pripremaju velika slavlja i zanemaruju se uobičajene zabave.

Budite i vi kao vjernici primjer u ovom vremenu svojim vršnjacima, budite alternativa suvremenim trendovima zabave i noćnih izlaza-ka“, rekao je nadbiskup mladima.

„Korizma nas poziva na razmišljanje kako živimo svoj život u svijetlu posljednjeg suda. Današnje evanđelje ukazuje nam na tu stvarnost, širi naš vidik proslave uskrsnuća i postavlja pitanje smisla života. Misao na posljednji sud govori nam o uvjerenju da učinjeno zlo u ovome životu ne može ostati nekažnjeno. Stoga će način kako smo proživjeli ovozemaljski život odlučivati o našoj vječnoj sudbini.“ Nadbiskup je pozvao mlade da život žive stalno imajući na umu je li to što čine dobro iz perspektive vječnog života. „Glavni kriterij života je ljubav, ali ona ljubav na koju nam je Krist ukazao, nesebična ljubav kojoj je drugo ime služenje. I sam je re-kao: ‘veće ljubavi nema od ove: dati svoj život za prijatelje’. Isusov zahtjev ljubavi je težak, ali u tome nam on sam pomaže. Molitva je ta koja nam daje snage za život u ljubavi, za život što je moguće sličniji Kristovom. A najuzvišenija molitva je euharistija“, rekao je nadbiskup potaknuvši mlade da redovito sudjeluju na nedjeljnim misama. Podsjetio je i na sv. Maksimilijana Kolbea i njegov primjer svjedočenja ljubavi i žrtve za druge. On je u njemačkom logoru svoj život dao kako bi spasio drugog zatočenika, a prošle je godine u Podhumu postavljen kamen temeljac za novu župnu crkvu koja će biti njemu posvećena.

Na kraju mise mladima su se obratili organizatori, biskupski vikar za pastoral i povjerenik za mlade Matija Matičić te vje-roučitelj Marin Miletić, pozvavši mlade da sudjeluju na koriz-

menim susretima koji su njima namijenjeni te da se savjesno pripre-maju za nacionalni susret u Sisku. Korizmeno vrijeme ponudit će prije svega pobožnost križnog puta kao mjesto molitve i okupljanja mladih. U svakome će se dekanatu Riječke nadbiskupije održati križni put na otvorenom. Na njima će sudjelovati brojni vjernici, ali su, zbog sadržaja, okruženja i puno hodanja, posebno pozvani mladi.

Pepelnica

Korizma poziva na djela solidarnosti, molitve i odricanja

„Obrati se i vjeruj evanđelju“ riječi su kojima se na početku korizme, vjernike prilikom pepeljenja poziva na duhovni rast i život u vjeri. Misu na blagdan Pepelnice 22. ožujka u riječkoj je katedrali predvodio nadbiskup Ivan Devčić pozvavši vjernike da vjeru svjedoče ne samo riječima nego i djelima. A to mogu činiti djelima solidarnosti, molitve i odricanja, rekao je nadbiskup. Korizmeno vrijeme pripreme za najveći kršćanski blagdan Uskrs vjernicima je vrijeme za preispitivanje koliko su vjerodostojni u svom svjedočenju i djelovanju.

„Zato je Korizma je obnova naših krsnih obećanja“, rekao je nadbiskup u propovijedi na misi, podsjetivši na sakrament krštenja i nasljedovanje onoga što se krštenjem prima, kao što je istaknuo i u svojoj korizmenoj poruci. „Sve ono što u korizmi trebamo činiti može se svesti na obnovu naših krsnih obećanja, odnosno na življenje onoga što smo krštenjem postali.“

Misa za mlade

Kriterij života je ljubavCrkva poziva da se korizmi pristupa ozbiljno, tradicionalno se u to vrijeme ne pripremaju velika slavlja i zanemaruju se uobičajene zabave. Budite i vi kao vjernici primjer u ovom vremenu svojim vršnjacima, budite alternativa suvremenim trendovima zabave i noćnih izlazaka

”Nadbiskup je pozvao mlade da život žive stalno

imajući na umu je li to što čine dobro iz perspektive vječnog života. „Glavni kriterij života je ljubav, ali ona ljubav na koju nam je Krist ukazao, nesebična ljubav

kojoj je drugo ime služenje.”

D. D.

Redovnici i redovnice u Riječkoj nadbiskupiji 2. veljače proslavili su Dan posvećenog života i Svijećnicu. Susret je započeo večernjom u dominikanskoj crkvi sv. Jeronima na kojoj su se okupili zahvaliti Gospodinu na daru posvećenog života. Nakon toga uputili su se u katedralu sv. Vida, no ove je godine zbog hladnoće i bure izostala uobičajena proce-sija sa svijećama. Riječki nadbiskup Ivan Devčić svijeće je blagoslovio u katedrali te predvodio euharistijsko slavlje.

„Današnji je dan posvećen prikazanju Isusa u hramu i s pravom je povezan s danom posvećenog života, jer redov-

nici i redovnice svojim životom i zavjetima sebe prikazuju Bogu. Ali ovo je zapravo i dan kršćanskog života jer svaki je vjernik pozvan svoj život posvetiti Bogu. Ovaj nas dan potiče da obnovimo svoje zavjete i odluku za prikazanje i predanje“, rekao je nadbiskup u propovijedi. „Zadaća je vjernika u ovome današnjem svijetu Božje odsutnosti uka-zivati na Boga. A to ćemo činiti svojim životom, ako budemo svjedoci obećanja, nade i ljubavi koju Bog daje u Isusu Kri-stu“, zaključio je nadbiskup.

D. D.

Dan posvećenog života

Svjedoci nade i ljubavi

„Zadaća je vjernika u ovome današnjem svijetu Božje odsutnosti ukazivati na Boga. A to ćemo činiti svojim životom, ako budemo svjedoci obećanja, nade i ljubavi koju Bog daje u Isusu Kristu“, poručio je nadbiskup

Ove je godine zbog hladnoće i bure izostala uobičajena

procesija sa svijećama