\

, o S L O B O Đ E N J, E· Sarajevo, 17. novembra ·f 978. godine I

BROJ 239

TITO: ••• Naš,e.. radne 'akcije spajale su in­

telektualnu i radničku omladi nu, om­ladinu raznih na,cionaln,osti, stvarajući od nje monolifnu cjelinu, izrasle su mase ljudi koje 'su, zatim odlazile na razne stručne poslove; Ako le rad om-:­ladine i bio nešto skuplji, ne treba za­boravljati na to pa se nešto mora po­trošiti i na izgradnjt,J čovjeka. Čovjek nešto vrijedi, a kod nas treba da naj. više vrijedL .•

SVEČANIM VOZOM, DRUGIM K()~os'iJEKOM OD DQBOJADO -ZENICE :'

DOBOJ. MAGLAJ • S.KOLA • ZA VIDOVIĆI • tEPČE. ZENICA. DOBOJ. ,MAGLAJ • SIKC?LA • ZA VIDOVIĆ I

, . ' , .'.

TAČNO U DEVET SA TI PISAK LOKOMOTIVE OZNAClo PO­BJEDNiČKI PUT DRUGIM' KOLOSIJEKOM ~ OD DOBOJA DO ZENICE SVUDA SLAVLJE GRADITElJA I RADNIH 'LJUDI I GRAĐANA ~ VELIČANSTVEN ISPRACAJ SVEČANoG VOZA IZ DOBOJA ~ TAMO GDJE, SU GRADITELJI OBECAU TiTU DA CE PRUGA BITI GOTOVA PRIJE ROKA VlADALO VELI­KO ZADOVOLJSTVO ZBOG ISPUNJENOG OBEĆANJA ~ (ZA GRADITEUA, PONOSA OVE GENERACIJE,·OSTALQ UGRA­ĐENO OKO MILION KUBIKA RAZNOG MATERIJALA, 87,s · KJLOMET ARA KOLOSIJEKA, NIKLA SU 34 MOSTA, U UTROBI ZEMUE PROBIJENO SEDAM TUNELA <> RIJEČrMA SE NE Mo...­Zt ISKAZA 11 VELiČiNA ČiNA ~ BRA TSNO I JEĐJNSlVO MLADIH, SKOLA SAMOUPRAVlJANJA, JEDtNSTVO UDRU .. 4:ENOG RADA I OMlADINE NAJVEĆE SU POBJEDI . \ "

A060J • MArnAJ • Cl-1KOnA. 3ABHAOBl-1lil1+ J-HEn"lE. 3EHMU.A". A060J. MArnAJ • CHHonA. 3ABMAOBMliM ~~

2 OSLOBOĐENJE 17. nove~b.ra 1978. godine

Pozdravi i čestitke pobjednicima na svakom koraku u svakoj stanici duž trase Drugog kolosiJeka

a a pru , n DOBOJ • MAGLAJ •. SIKOLA • ZA VIDOVICI.' • tEPČE. ZENICA. DOBOJ • MAGLAJ • SIKOLA • lA V~DOVIČI

ORA »SAMAC SA,RAJEVO 78«, 26. NOVEMBRA - Danas je praz­ni'k omladine Jugoslavije i udruženog rada, danas je drugim kolosijekom od DoboJa do Zenice prošao svečani voz, kolooijekGm koji su osam mjeseei gra­dile brigade iz svih krajeva Jugosla­vi1e, Oko dvade'set i četiri hiljade bri­gadira, svrstanih pod zastave dvje­sta pedeset brigada ..

Iza graditelja Drugog kolosijeka, pGnooa jedne. generacije konačno, je ostalo ugrađeno oko milion kubika raznog materijala, 87,5 kilometara ši­na, sa staničnim kolosijekom i sto kilometara, nikla su 34 mosta, u utro­bi zemlje probijeno je sedam tune­la ... Ne može se sve ni pobrojati.

A iznad svega je vrijedno ono iz čega se u stvari rađaju brojke. To je bratstvq i j€dinstvo brigadira, \ škola samoupravljanja, to je jedinstvo udru ženog rada i Gmladine .. .

Zato je danas bilo tako svečano i pobjednički. U ranim jutarnjim sati­ma trideset hiljada radnih ljudi i gra­đana, iz dobojske opštine, brigadira i gostiju okupilo se ' na želj~ičkoj stanici da pozdrave svečani voz, da čestitaju graq.iteljima pobjedu. \ po­slije narodnog zbora, kulturno-umjet­ničkog ' programa i veselja, tačno · u devet sati otpravnik vozova Milan Trifković dao je znak da svečani voz može da krene. Dvije kompozicije, na dva kolooijeka. Mašinovođe Vehid Hrustemović i Muharem Bilanović, II

kolegama Duškom Radojčićem i Ne­nadom Sarencem piskom su označili početak ove istorijske vožnje. V{)Z kreće. Narod aplaudira, pjesma· se o.ri na doboj skoj stanici.

U Bosni kod Doboja plovi čamac. To su ljudi krenuli za vozom, ·da ga prate makar stotinjak metara i po­zdrave svojom dolinGm. S tižemo u Severlije. od Doboja dovdje, na krat­koj relaciji, najprije je uspoStavljen saO'braćaj . Pogledi iz V'Oza prema raz-

draganom svijetu koji uzvikuje paro­le pobjede.

Sefko Bilanović, veteran ORB »Slo­bodan Princip Seljo« iz Hadžića, ustreptalim pogledom traži u razdra­ganim kolonama u Sevarlijama druga ricu Kaću, baš tako - drugaricu.

- Nije bila brigadirka, kaže Sef­ko. - A, uvijek je bila tu, zajedno s nama. Radili smo po k iši, po veliko j hladnoći, a Kaća bi došla s čajem, kafom, pitom, da nam ublaži napo­re. Toplinom majke milovala je na­še dječake, snagom ponosne žene bodrila nas je . da rušimo norme i re­korde. Uručili smo joj na kraju za­hvalnicu, skroman poklon Za veliku ljubav. Zao mi je što je u ovoj raz­draganoj masi ne vidim. A, tu je, s i- ' guran sam.

Na redu je stanica Trbuk. Ovdje je prqbijen prvi tunel na Drugom kolo­sijeku. U tunelu, plavi voz" koji je bio nešto zaostao na svom prvom ko­losijeku, pristiže crveni, kao da se taknniiče, i iz tunela plaVIi. izlazi za prsa ispred crvenog. Ubrzo su odu­stali od trke. Približava se stanica RjeČ ice. Voz ovdje ne staje, mještani mu mašu u zrak dobroprošlice. Otpo­zdravljaju im svi putnici.

Pred Orlinama vozovi usporavaju, žele, prije prolaska, da osmotre izbli­za ovaj tunel, jedin.r dV01kolosječni koji su gradili graditelji Drugog ko­losijeka. Omladina pjeva, slavi tu- ' nel, svoju " pobjedu, narod prihvata pjesmu mladih.

Brigadir Dragan Alorić radio je na ovom tunelu. On j€ iz Gornjedrinske 'brigade koja ga je odredila da putuje svečanim vozom. Bio je brigadir i u trećoj smjeni. Dva mjeseca pregala­štva za Drugi kolosijek.

- Možete zamisliti kako se osje­ćam, putujem pugom koju sam do ju­če gradio. Zivot mi ne može podariti veću nagradu. Kad gledam mostove

i ove podzide, kao da vidim nekog svog, najrođenijeg. Sve je to toliko lijepo da sam na trenutak zaboravio sutrašnj-i rastanak.

Dragan Bogdanović iz Prve požare­vačke gradio je prvi kolosijek. U sve­čanom vozu prvi put na pruzi Sa­mac - Sarajevo. Poskoč i kod Orlina. Sreća mu ozari lice.

- Evo, ovde smo je načeli. Nije bilo šume. Krampom i rukama otvo­rili smo brdo. Nij e bilo mehanizaci­je, srcem smo rušili kamen . . Bilo je to qivno, uzvišeno vreme. Došli smo 21. marta. Dočekao nas je sneg, a u barakama slama. Kupatilo - pored sela. Verujte, nikom nije bilo teško. Danas, kad vidim kako mladi žive, još više se ponosim vremenom svoje generacij e. Gledamo svoje delo, osve­ža vamo uspomene. Pre nekoliko dana otvorio sam pr.vi put dnevnik, pisan četrdeset sedme. Mnogo je događaja, dragih, nezaboravnih. Reći ću vam: ovde sam prvi put počeo da jedem hleb, dotad sam .jeo samo proju. po­nekad smo Se ljutili na geršlu, ali danas mi je i ona slatka. Cemu se najviše divim? Pa, reći ću vam i to: imao sam tada osamnaest godina.

Bosna je bila porušena, rat je ostavio duboke .. tragove. Znao sam da ljudi teško žive, da su rane teške, n.ije bilo lako sve to brzo zaceliti. Međutim, kad danas vidim ovaj kraj, kad gle­dam ove ponosne ljude, vesele i sta­site, beskrajno sam srećan, čovek da n.e verude: sela su gradovi, gradovi -velegradi. To je naša snaga. Vezuje nas pesma, veruje ilas ljubav. Ovom prugom idemo u j~ lepšu budu{:nost, svi zajedno, jediru;tveni. Ko ne zna ko smo, ko ne zna kakvi SIllO, neka dođe na Akciju, da čuje našu pesmu i vidi kO'I'ak udarnika.

Iz Požarevca je i Ferid OsmičeVli.ć, u damik nove generacije. ORB »Bo­židar Dirnitri~ević« nalStavlja tradici­ju Prve požarevaČIke.

- Bili smo u Zepču: 80 učenika, 20 raanika. Medu najboljima. JuČ€ nas pitaju - ' hoćemo li opet? Hoćemo! Imaćemo velikih probjerna. Sad m~ remo šest brigada da fo::miramo. MIa .. di hoće da rade, srcem da grade. Da­nas ·kno i pre trideset godina , sutra kao i da.nas. .

Jovica Poljak i Ana Tot su iz Sen­te. Ana pamti žuljeve, a Jov~ ca dlI'u­gove. S ponosom.

- AkCija je - škola. kaže Jovica. - Ovdie sam uooznao Miloša P<l'n te-lilĆ a ilZ Loznioe, V es nu iz Titograda, i jednog malog dečaka iz brigade »Mu-

.... stafa GoLubić« . Zajedno SqlO položili jedinu šinu i tako u prugu utkali svo­je prijateljstvo, &nagu našeg bratstva.

Divne ljudske pfliče o·staju d,!leko vd zaborava, da govore i svjedoče.

- Dolaza1r druga Tita u Zavido'vi­će poda.r!.o llam je svima ne iz.mj el-nu :;-a<1ost, ka:!e SmaiJl Velagić, komamdant' ORB ~Hus:nski rudar« iz TuZ:le. Teško je opisati ·taj tre.nuta.k. Dovolj ­no je reći - Tito! " Voz ulaz. u Orline. Munevera Ta bakovdć st}u3l"desa čestita hri.gadi­rima n~ l:jepom dj'etu i čas ti ih. Iz tame najednom svjeUost. Kratk€ su Orline za brigadkske ruke.

Na most!.! broj jedanaest voz sa Dru gog koilosijeka, kompouicija oVe gene­racije graditei1ja, uspori·la je da sače­ka zaostaliu plavu k{)!n.poziciju na sta­:-om most1l. Pristigao je plavi, pa ,!,u opet bili naporedo. Veterani, gradite­hi prvog kolosijeka nazvaše taj vo·z svojim i drago im što su opet jedan

pored drugog. Cesti tali su mladim briogadi·rima što je »njihov« voz na kJrat!lro uspio da odmakne p;J.a'Vom. Mag,laj !Ila I!logama.

Stižemo pred Si;kolu jedall'l. Grunu pjesma. Komandant Akcije Filip Vu·· Irović pjeva sa . svojIim bfligadirirna. SiJkola im oije dala sna u osmoj smje­ni. Njen oipor ibrigadirski na:por za­služili SU pjesmu:

A060J. MArnAJ • CHHonA. 3ABlI1AOBHnH. H{En4E. 3EHVlIJ.A. A060J. MArnAJ • CVlHonA. 3AB!I1,l1.01U1nl1

" OSLOBOĐ .. ENJE . \) 17. novembta 1918. godine

Dvije generacije graditelja na okupu, veterani t nastavljači njlihovog. djela

l·

a ,. DOBOJ • MAGLAJ. S.KOLA • ZA VIDOVIĆ I • tEPČE. ZENICA. DOBOJ • MAGLAJ • SIKOLA • ZA VIDOVI~I

:>Oj sivi sokole, prijaieilju sta,:-i, daj mi snage s~o1e. da p~obijem Siko­le ... « l još jedna pjesma: Hajdmo svi da pjevamo, obećanje i SpUJll ili smo, zašto ne bi pjevali, prugu smo iJZgrQ-dili ... « .

Silkola, tunel prk.os, po.n€!kad glavo­bolja brigaciira. S ilkola dva. Dug 776 metaJra, uć: će u i5toriju, posljednji je objekt ko.ji je pao. Za njega su svi čuli. Na izlaz.u pobjedll1ike pozd.ravlj3-ju pioniri, graditelji i -narod, koji su prihvatili brigadirsku pjesmu.

Pon0sni na .djelo omladine, posliije l~laska iZ sistema tunela Si'koJ.a, Mićo Rakić, predsjedniJ~ Savjeta Akcije i 'F ilip \Tuković, komaJndar.nt kreću kroz V()(Z da obiđu delegacij,u Fede;:acide i delegacije s\'ih republiJka i pokrajina.. PriJmaju, čestitkJe ' za sve gradiitelj e. Zatim vode r.azgovore sa gradite1i'ima iz 1:947. godine i ovim koj i su Dru,g.i kolos ij ek izgradili.

U Bradikima voz opet usp~ava da pozdravi okupljene rntieštar.ne ·i zasta­ve, da pr·imi pozdrave od njih. »TIto, Partija, on)l&.dima akcija« - odzvan ja iz ' grla on ,11 koji su uz kolosijek.

Tu je Brar.nislav ' Kolar-ov iz Nove Pazove osvojio svoju prvu :.Idarn.i­čku . 7lna.čku, a ima samo d-eset godi­na, UVU'kao. se u ugao svečanog vo­za, ćuti, kalO da ,ne zna da se raduje.

-- Ko ka!Ž:e, protivi se. - Ne mogu od twbuđenja. Nestrpljivo sam čekaQ d'a dođem i dia voz krene. Drugovi mi ne veruju da sam salgradlio prugu. Eto, Deka s·ada vide. Zeleo sam da pozdiralVim našeg "majo.ra« i Mirka AtalIlasovskJog .iz Prve matkedonsk.e.

. Tu su, u vozu, pevaćel'no .. u Zenici. A Jozo Gašpar iz Posušj,a, tiho reče :

- R'adi,o salID ovdje u specijalJ.noj, a to su VaJffi bili provi junaci, smjene su rušili.

MHe Đurišić iz Kladnja Je ve~e­

rar.n. To je ona1 brigadir što je ri' sep-

Istim žarom Bilo je u planu da se Drugi ko­

losj,jek gradi dvije CIO tri godine. Rukovodstvo Saveza socijalističke omladine Bosne I Hercegovine pred lOŽilo je da se taj dIO pruge od 81 I po kilometara izgradi za osam mjeseci. Rukovodstvo omladine s pravom je računalo da će omla­dina prihvatiti taj zadatak sa istim žarom kao I njeni prethodnici na pruzi Samac - Sarajevo. Predsjed ništvo Saveza SOCijalističke omla­dine Jugoslavije prihvatilo je jed­noglasno tu akciju kao opštejugo­slovensku i omladina iz svih repub­lika I pokrajina svesrdno se zalo­žila za njen uspjeh. Željeznička

transportna orga~izacija Bosne i . Hercegovine, Isto tako, podržala je tu Ideju iako mnogi pripremni ra­

dovi nisu bili gotovi, ali je vjero~

vala da će omladinski poletni raii 'djelovati da sve njene službe ubr­

zaju svoj rad I prilagode ga i . pla­niranom roku I omladinskom ela­nu. (Iz govora Rate Dugonjića u

Zenici)

tembru zaključav kuĆ'\l, i na Akciju poveo ruprugu i troje djece.

- PQIlOtSim ge ovim djelom, om-la­dinom i njenom pjesmom. Našoj sre­ći nema kraja,. Sv.i napori su zabo­ravljeni, ostali su Iju.dIi . . Zelio bjh da CNa svečarnost nema svoj kraj, d'a tt'a­je u nama, s prugom, do novog kolo­sijeka.

Pet puta UJdaJrna bila je pionirska

brigada »B~aća Sa<rh« iz :1vlaribora. KomandtalIlt, nastaJVIl:ik, Slavko Ogrinc, c1CJIveo je na slavlje komand!fta čete, tidarruika Vojka . Bercka, odlikaša iz sedmog rG'ZI"eda.

- Bilo mi je teško prva dva dana., kaže VojIko. - Nismo išli na trasu. pa sam pomislilo d'a na's neko vara,. Jer, na trasi je nadljepše. Svi su nas volj-eli. . '. Pišu m.i d:r;u,govi iz dru~ gih brigad>a: .Ml,ki, Njno, Popaj ... naučio sam da pjevam, brigadir­ski.

Dohl.D.a ispred Zavidovića . Spi'kea­sveča'nog voza naja,vljuje skoro sti­zanje u Zavidoviće. Ne zaboravlja da kaže: I ovu su d ionicu gradile omla­(knske brigade. Ugrađene su h iljade kucbika ma1erijala koji je dovezla že­ljeznica, a ugradile su ga ruke omla­dinskih radnih< brigada ' i udruženog

-ra,tita. Na redu je Vratolom, koji to Vliše njJe. Opitornile su ga i pl'ohod­nim uči.nile brigade, doLina Bosne ov,,: dje je sada Dolina udarnika. Svijet okupljen pored nje kliče sveča'ncm VI()ZU izraža,vajući tako česti tk e, di­vljenje i zaihva·lnoot g.ratditeljima.

Pr,ibližavamo se Zavidovići ma, dva voza, drugi nešto brži od prvog. Za­t im staju. Stanica kojl! su rekonstw­isaH bri.gadli.ri. Na lijev<Jj strani Na­selje omladinskih radnih brigada. Ko matf1dalIlt Adnoo Kreso Ronosan.. Tu je ll. 'apri,la ~gstao foš jedar.n voz, pla­vii, u prvoj smj~i. kad je omladin­ski napor počinjao, Najdraži čovjek d1I"Ug Tito zaustavio se da primi ra­port komandar.nta Akcije, a brig,a~l.riT­ka . Koviljka Kovaočević na rukama ' svojih drugova ispela se do prozora i Titu obećala da će pruga bili prije roOka. Titove rijeČi: Vjerujem vam' -bile su . im najveoi podstrek. Sad, eto, brigadiri" su doputovali na istu ovu sicunicu svojim obećanjem , koje je o­vog otren.utka zasjalo u punQj svo­joj veličini.

Tito, omladina, a1kcija, dva 'kolosi­joeka, naš ponos! - ulZv.ik·u,je narod

simbole socijalističke revoOluclje i nar­še budu6nosti. A voz, ljepotan ove ge­Illeracije gradiitelja, kreće dalje pu­tem svoje pobjede.

JCNO · Doroslova.c »Lala« iz Osijeka, iz »Dvanaeste slavonske pn"oleierske«. gradio je prtlJgu i četrdeset sedme, 0-

beća.va:

- Gradliće JoOvo i nove pruge. J oš sam mlad. Omladina nosi, s njom je najljepše. Najduže ću pamtiti. su­sret s diI"ugom Titom i ovu sveča­nos t. Nema lm:1ajra pon<Jsu i sreći.

. J .edan do drugog sjede Srećko Kri­žanec iz Maribora, Marija Popović iz Kraljeva i Spasoje Remetić iz Nevesi­njao Pričaju kako je bilo ...

- Bratstvo me je impresioni ra,lo, kaže SI'eĆkJo. - Iz svih kraj eva ze­mlje na jednom ko'losijeku, u jedinom za,grljaju, 10 je nezatboravno.

- SreĆlni smo što smo ovde. da vidimo svoje delo. Imamo čime da se pon.osimo, dodaje Marija.

- Akcija podmlađuje ljude. ia ne osjećam svojih 60 godina, k.ao da ih imam trideset. Vi'še od dVije godine proveo sam na radn.im akcijama. aH to nije kraj, omlad·ina na Spasoja još može dia raoun,a:

Prelazimo preko starog korita Bo­sne, koje su brigadiri i graditelji zatr­pali, kako bi Drugi kolosijek tuda pro šao, a Bosna je rukama njiq.ovim do­bila novo korito. Teče rijelm jOš. np-­voljno, ali se polako navikava na ko­ri1x> brigadirsko.

Vin ište je na redu, most broj šes­naest, Bosna ispod nas, mutna, pre_o moštena, pobijeđena, zaiim mos i broj sedamnaest prvi put prima na svoja pleća ovoliku težinu.

ms ii Wc *GF *

A060J • MAr nAJ. CIAHOJ1A • 3ABl-1AOBIt111J.i • }HEn4E • 3EH~~A • A060J • MAr nAJ. CViHOJ1A" 3ABJ.1AOSl<ffl&4

\ r-------~----------------~----~------------------------------------~~~

n

UREĐUJE REDAKCIJSKI KOLEGIJ, Urednik Adll HAJRIĆ,' Savjet lista .Omla­dinska pruga«: Mirsada BALIĆ, Mustafa BASIĆ, Zoran ERAK. Cedomlr GLAVAN. Jadranka GOSIĆ, Enes GOTOVUSA, AdA HAJRIĆ, Kala MANDIC, Neđo PARE-2ANIN, Milan ' POPOVIĆ, ilija ROZIĆ· (predsJednik). VIJkom STANIĆ, Mirko SAGOLJ I Sećlr SEJTANIĆ. '

Veselje između dva kolosijeka

r , H DOBOJ ~ MAGLAJ • S8KOLA • ~A VIDOV!ĆI • ŽEPČE. lENICA. DOBOJ • MAGLAJ • saKOLA • IAVIDOVIĆI

SV_ečalni voz se prLbližava stan ~ci Zepče. Tu je osam mjeseci bilo naj­veće omladinsko naselje, osam hi­lj ada brigadira, šesnaest Jllljada ru­k;u, danonoćna bitka sa kubićima, ~e­ljezom, ' mostovima. Kratak zastoj u Zepču, otpozdravi hiljadama građana i nastavak vožnje.

Putujemo prema Zelećoj, prolazi­mo trasom na kojoj je ovih dana VJ."ll­

lo od brigada, ovog dana vrij e od on.iIh koji su došli da ' upUlte česmke graditeljima, Na redu je Beg10v Han, prelazimo most, pa još jedan. Bis­tričak .. ljudi uz kolosijek. Približava­mo se tunelu. Kratak je, ali je težak bio, zav'ršen na vcij\IDle, voz je protut njao za tren oka ktoz njega.

Veseli trio : Gani Ibrahimi iz Obi­lića, Stojan Tomić iz Prištine i Zivko Ristov iz Radoviša kod $tipa, svi iz brigade »Franc' Rozman-Stane«, nas­tavljaju pjesmu. Poznaje ih cijela tra­sa. I u ovom ~asu, ' dok se voz ..sve brže Zenici primiče, ori se iz srca »Hajdmo sv~ da ;pjevaano ... «, ori se pjesma o pruzi što kao sunce sija, pjesma na novom kolosijeku rođena.

- Teško je poverovati da se sve ovo može učini1i, kaže' Milan Lalić" veteran iz Bačke Palanke. - VelikiO je ovo delo. Srećan sam što sam u čvrste temelje i drugog koloseka ug­radio dio sebe.

- To vam je kao kad majka dobi­je dete. ' Ne znam da kažem kolikiO saan ~alClosn.a.

Otrgnu se suza Ivanki Milosavlje­vić iz Modriče:

-

H'adna sprega Ova omladinska akcija bila je I svo­

jevrsna radna sprega omladinskih brl gad~ i osnovnih organizacija iz 21 organizaci,je udruženog rada oprem­ljenih najsavremenijom tehnikom. Ta sinhronizovana radna porodica kao kraj(lji rezultat dara je 87,5 kilometara elektrificirane pruge ili, tačnije reČeno preko 100 kilometara kolosijeka. .

Pored ostalog, naročit značaj ima činjenica koju treba Istaći, da su se ' radne brigade u svom radu integrisale I 'urasie ~ organizacije udruženog ra­da koje su radile na pruzi. One !lisu bile n}ima mehanički pridodati dio fizičke radne snage, nego su u pu-nom smislu u radnom procesu ugra­đene u te organizacije, ne gubeći SilO

ju društveno-političku fizionomiju I iniCijativnost.

(Iz govo~a Rate Dugonjića u ZenicI)

- Sinovi nisu mogli doći, jedan ' je vojnik, drugi student. Došla sam, jer sam ovdje bila i četrdeset sedme, na istoj dionici. Puno mi je srce . ..

U vozu su i Branislav C1meša, ko-· mandant ORA »Autoput braitstvo i je­dinstvo", i njegov zamfenik Pero

DO ViĐENJA, GRADiTEUI

Cestiike i želie,' Na velikom narodnom zboru u' Ze­

nici juče poslije podne, spuštena je za-­stava ORA »$amac - Sarajevo 78«. Time je svečano obilježen kraj ovo­godišnjeg velikog drugovanja 24 hi­ljade brigadista u osam smjena Ak­cIje od prvog aprila do 26. novembra' 1978. godine.

Današnjim brojem I brigadirski list »Omladinska pruga«, koJI je svako­'d"evno informisao gra,jitelje sa naj­većeg omladinskog gradilišta u našoj zemlji ove godine, prestaje da izlazi. Red.akcija .,Omladinske pruge« želi svim učesnicima na izgradn!I Drugog k~losijeka mnogo uspjeha u novim omladinskim radnim akcijama.

Knežević. Kako se "putari« oSJecaJu na pruzi? U odgovoru samo jedna ri­ječ:

- Veličanstveno!

Naselje u Nemiloj se odmara' ne­koliko stotina metara daleko od sve­čanog voza, od drugog. kolOIlijeka. Vi-

dimo ga opustjeiog. Njegovi stanovni­ci su u svečanom vozu ili su već u Zenici, čekaju taj čas priznanja za pobjedu. Brigadiri iz- voza mašu pre­ma naselju i pozdravljaju se sa sv~­jetom koji je osam mjeseci drugovao s njima u naselju i pomagao im. Tu su, na stanici, i pioniri iz pozorišta »Zvjezdal'nica«, koji su brigadirima u Nemiloj priređivali trenutke radosti na pozornici. Ovaj put njihova pozor­nica je željeznička stanica, a pred­stava se 'zove: Pozdrav, svečanOm v0-zu i graditeljima u njemu,

Odmah- iza Nemile plavi , voz opet sustiže crv~ni i na trenutak jure pa­ralelno, brigadiri bi rekli: rame uz rame. Vozovi se smjenjuju na kolosi­jecima, ' mijenjali su kolosijeke tako vješto, tako brzo da su .se putnici di-' vili. Ovo ' je jedna od najmodernij ih pruga u Evropi, djelo omladjn«7, i udru ženog r ada,' -

Hoće Zenica, Svi u svečanom vozu su na nogama. Više od stotine hiljada ljutii čeka voz" apla1uzi, pjesma, odthŠev ljenje, ali najljepši doček svečanom vozu priredila je Cetvrta V1soka peć, vršnjakinja Drugog kolosijeka. !':lije ni čudo. Ka njoj, ka njenim tonama, ka njenom bogatstvu Drugi kolosijek je osam mjeseci stremio.

Adll HAJRić

Bra'llko TOMIC~

ga

AOIiOJ • MArnAJ • C~HonA. 3AB~.n.OBI11H1. }HEn4E. 3EHIt1U.A. ~060J. MArnAJ • C~HonA. 3AB~AOB~n~ m ;:S'

, \

.,-': "

f ·