Sadržaj - Inicijativa.com.hr · Usporedne tablice Hrvatska - Europska unija - Svijet ..... 81. broj 1 :: siječanj 2011. 3 Da bismo izašli iz krize morali bi, prije svega, znati

Sadržaj

Pismo Urednika - Hrvatska na raskrižju ........................................ 3

U FOKUSUNajbolji odgovor na najnovije izazove dr. Hans-Gert Pöttering ............................................................................ 5U procjepu očekivanja i mogućnosti Ante Gavranović ....................................................................................... 7Revitalizacijom izvoza u oporavak gospodarstva dr. Žarko Primorac .................................................................................. 16Investicijski zamah pretpostavka održiva rasta prof. dr. Mladen Vedriš ........................................................................... 22Eurozona 2011: Godina njemačke privrede prof. dr. Uroš Dujšin ................................................................................ 32Kojim putem sa začelja kolone dr. Žarko Primorac ....................... 35Preduvjet konkurentnosti i održivog razvoja Goran Radman ....................................................................................... 40

perspektiveNOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

siječanj 2011. volume 1, broj 1

ZAGREBAČKAINICIJATIVA

2 perspektive

Posuđeni intervju: U opasnosti fiskalna politika nekih zemalja ........................................................................ 49Preispitivanje zadataka države dr. Uroš Dujšin .................................. 54

TRENDOVI2011: Godina zlatne groznice dr. Uroš Dujšin .................................. 57Nova brzorastuća tržišta Drago Kojić ............................................... 59Nova radna mjesta: Zvijezde recesije ............................................. 61

REFLEKTORZaustavlja se inflacija milijardi?! Drago Kojić ................................. 63Nema demografske bombe! ............................................................. 65

DOKUMENTINačelo tržišne slobode i socijalne ravnoteže ................................... 67Smjernice za blagostanje, socijalnu pravdu i održivi poslovni razvoj ...................................................................... 69Četiri strategije gospodarske politike ............................................. 74

INDIKATORIUsporedne tablice Hrvatska - Europska unija - Svijet ............... 81

3broj 1 :: siječanj 2011.

Da bismo izašli iz krize morali bi, prije svega, znati kuda idemo. A znade li Hrvatska kuda ide? Držeći se toga mota, skupina ekonomista i novinara odlučila je oživjeti klub Zagrebačka inicijativa, koji je početkom ovog stoljeća bio krenuo u obračun s demagogijom kojom politika zasipa medije, potaknuvši promišljanja o strategiji socijalno održivog ekonomskog i sveukupnog razvitka Hrvatske. Grupu smo u međuvremenu institucionalizirali i osnovali uz pomoć Zaklade Konrad Adenauer.Najnovija upozorenja više su nego alarmantna: u većini ključnih pokazatelja konkurentnost Hrvatske ozbiljno zaostaje za razvijenim tranzicijskim zemljama. Nemamo jasnu razvojnu, posebno industrijsku politiku. Tijekom proteklih dvadeset godina izgubili sma snažne poluge industrijskog razvitka i osjetno smanjili udio industrije u stvaranju BDP-a. Od 1990. do danas u prerađivačkoj smo industriji izgubili više radnih mjesta nego što ih danas ima u tom dijelu proizvodnje. Do besmisla smo razvili ideju kako se u Hrvatskoj gotovo ništa više ne isplati proizvoditi, zapostavljajući pri tome vlastitu pamet, razvoj i vlastiti proizvod. Perjanice hrvatske izvozne industrije ostale su bez perja, a nove nismo ni stvarali niti imamo ideju kako ih stvarati. Jednostavnije rečeno, Hrvatska ne zna kuda ide!U posljednje vrijeme kao da smo se osvijestili, shvaćajući da se bez udjela industrije na razini 25 do 30 posto teško mogu postizati makroekonomski ciljevi, koji polaze od relativno visokih stopa ekonomskog rasta. No da bismo održavali takve visoke stope potrebni su snažniji društveni napori, prije svega konkretna, ne samo regulativna podrška razvojnim ciljevima i izvoznoj orijentiranosti cijelog gospodarstva, što zasad uvelike izostaje. Nova industrijalizacija ne može se provoditi sa starom tehnologijom, zaostalom opremom i preživjelim idejama.Sve svodne analize ukazuju da samo visoka stopa rasta BDP-a može jamčiti bitnije pomake i nove trendove. Svaka stopa rasta ispod sedam posto, na žalost, znači daljnje povećanje raskoraka prema drugim tranzicijskim zemljama, u čemu već godinama gubimo zamah. I najnovije analize stanja u hrvatskom gospodarstvu pokazuju da poslovni sektor – ako uopće želi imati kredibilitet – mora odlučnije i dosljednije zastupati teze da samo konkurentnost, inovativnost, jačanje izvoza i jasan sustav vrijednosti na osnovi zajedničkih ciljeva mogu dovesti do promjena u trendu i ukupnome ponašanju. Najbolji,

Pismo Urednika

Hrvatska na raskrižju

Pismo Urednika

4 perspektive

a zapravo jedini, realni model razvitka jest ukupno osnažena izvozna orijentacija koja potiče stalan rast, novo proizvodno zapošljavanje i uravnoteženje trgovinske bilance. Na to nas pojačano prisiljava sve nepovoljnija slika ino-zaduženja.Kada medijski kritičari žele naglasiti dramatičnost hrvatske ekonomske sadašnjosti najčešće mašu podatkom o 320 tisuća nezaposlenih i neizrečenim očekivanjem da će se dimenzije te armije smanjiti. U tom se očekivanju krije krupna zabluda. Izlazak iz krize, kako rekosmo, pretpostavlja visoke stope rasta uz novu industrijalizaciju i novo zapošljavanje. Na žalost upitno je koliko je među onih 320 tisuća nezaposlenih stručnjaka koji su potrebni modernoj industrijskoj proizvodnji. Znatan dio te armije ne samo što je nezaposlen nego je i suvišan.Mogli bismo navoditi i druge podatke koji će ekonomskim kormilarima otežavati plovidbu do mirnijih poslovnih voda. Međutim, nevolje se ne daju ukloniti medijskim ili bilo kojim drugim pesimizmom. Ma koliko stanje bilo nepovoljno, Hrvatska nema izbora: moramo se prihvatiti nove proizvodnje, revitalizirati industriju, stvoriti manevarski prostor za visoke stope ekonomskog rasta, a time odgovoriti i na sve naglašenije zahtjeve stanovništva koje bi željelo osjetiti blagodati ukupne gospodarske i razvojne politike. To znači da stvari i prioritete u gospodarskoj filozofiji i politici teba postaviti naglavce.Najvažniji je, u svakom slučaju, povratak cijeloga društva realnoj ekonomiji, bez virtualnog blagostanja zasnovanog na prevelikom zaduživanju stanovništva. Odgovor je u stvaranju realnih preduvjeta i poticaja (ne samo materijalnih ili financijskih) da se razvija poduzetnički duh, da se pri ulasku u novi posao razmišlja o širem tržištu, što uključuje odmah i razmišljanje o izvozu, i da se nastoji domaćom proizvodnjom, kvalitetom i prihvatljivom cijenom, supstituirati preveliki uvoz svega i svačega. Odgovor je, konačno, u rasterećenju privrede, smanjenju javne potrošnje, racionalnijoj javnoj upravi, boljim mehanizmima prikupljanja poreza, smanjivanju raznih doprinosa, prireza i drugih davanja koja guše proizvodnju i poduzetništvo. Hrvatska bi ekonomska znanost (i praksa) morala hitno ponuditi odgovore na pet ključnih pitanja:• Kako ostvarivati gospodarski rast veći od 5 posto;• Kako ostvarivati stopu rasta zaposlenosti od 2-3 posto na godinu;• Kako osigurati rast izvoza barem po dvostruko većim stopama od rasta gospodarstva;• Kako u tim uvjetima osigurati ekonomsku i financijsku stabilnost, i• Kako ubrzano usvajati europske standarde ponašanja u poslovanju.U svakom slučaju preostaje nam cijeli splet iznimno velikih izazova. Naša „misija” bi trebala biti da pokušamo predlagati rješenja i otvarati prostor za novu paradigmu gospodarskih kretanja u Hrvatskoj.Osnovali smo Zagrebačku inicijativu sa ciljem da pokrenemo upravo takve rasprave. U traženju puteva za brži i ravnomjerniji razvitak Hrvatske publikacije „Perspektive” i „Impulsi” nudit će i neke odgovore na te izazove.

Ante Gavranović, glavni urednik


„Treći put”

Najbolji odgovor na najnovije izazove

U rukama upravo držite prvo izdanje „Perspektiva”, edicije koja je usmjerena na afirmaciju socijalno-tržišnog gospodarstva. S obzirom na trajnu gospodarsku i monetarnu krizu s jedne strane i predstojeći ulazak Hrvatske u Europsku uniju s druge strane, ova edicija smatra se forumom kojim bi se oživjela gospodarsko-politička rasprava u zemlji. Ova edicija je otvorena za različita polazna mišljenja, prikladna da se gospodarstvo Hrvatske opet usmjeri na kurs gospodarskog rasta i pripremi za tržišno nadmetanje u Europskoj uniji.

Na međunarodnoj razini započela je rasprava o tome koji gospodarski sustav nudi najbolje odgovore na najnovije izazove. Iz njemačke perspektive odgovor glasi: socijalno tržišno gospodarstvo. Onako kako je ono koncipirano 30-ih i 40-ih godina u Njemačkoj – kao takozvani „Treći put” između neograničene slobode i planskih privreda tadašnjeg vremena – bilo je tada odgovor na svjetsku gospodarsku krizu prošlog stoljeća. Kao slika vodilja i regulativni okvir njemačke gospodarske politike poratnih godina, socijalno tržišno gospodarstvo postavilo je temelje jedinstvenom usponu Njemačke do jedne od vodećih nacija globalne privrede.

Još uvijek se ne mogu u potpunosti sagledati učinci i posljedice aktualne krize, ali izgleda da su neki uzroci ipak prepoznati: nedostatkom međunarodno koordiniranih pravila, nedovoljnom transparentnošću i manjkavim kontrolnim mehanizmima stvoreni su pogrešni poticaji te je financijskom gospodarstvu omogućeno da ulazi u nesagledive rizike.

Trenutačno različiti akteri diljem svijeta izvlače pouke iz krize, te paketima mjera za oživljavanje konjunkture pokušavaju spriječiti klizanje u recesiju ili

U fokusu

U fokusu

6 perspektive

barem ublažiti pad konjunkture. Srednjoročno predstoje razmatranja o obnovi arhitekture međunarodnog tržišta kapitala. Posljednjim summitima skupine G20 učinjeni su prvi koraci u tom smjeru.

Zaklada Konrad Adenauer uvjerenja je kako bi se rasprava o globalnom okviru za međunarodni financijski i gospodarski sustav trebala voditi u znaku temeljnih i na nacionalnoj razini provjerenih vodećih motiva socijalnog tržišnog gospodarstva: pojedinac djeluje samoodgovorno unutar državnog okvira, koji zadaje pravila igre i nadgleda pridržavanje upravo tih pravila. Pri tome nudi perspektivu blagostanja za sve.

Prevladavanje globalne financijske, gospodarske i dužničke krize traži i nova međunarodno važeća pravila. Države Europske unije Lisabonskim se ugovorom obvezuju da će stremiti ka „konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu”. Institucije Europske unije, prije svega Europski parlament upravo su proteklih mjeseci dokazale kako ovaj zadatak shvaćaju ozbiljno. Ono što je pri tome bitno zabilježili su vodeći predstavnici iz politike i znanosti u Europskoj uniji u „Smjernicama za blagostanje, socijalnu pravednost i održivo gospodarenje”. Naći ćete ih u ovom broju „Perspektiva”.

Želim vam zanimljivo štivo i ovoj ediciji mnogo uspjeha.

dr. Hans-Gert Pöttering, član Europskog parlamenta i

predsjednik Zaklade Konrad Adenauer


Hrvatska 2011.

U procjepu očekivanja i mogućnosti

Hrvatska bi danas možda bila u manjim problemima da smo u novu godinu ušli s jasnijim idejama o strategiji našeg gospodarskog razvoja

Piše: Ante Gavranović

Pred nama je još jedna teška godina. Hrvatska će se u 2011. susresti s brojnim političkim, gospodarskim i socijalnim problemima. Iako i vlada i oporba oskudijevaju s idejama za izradu strateškog razvojnog okvira, konačno prevladava svijest da moramo mijenjati postojeći ekonomski model i da samo uz ozbiljne reforme i rezove u društvenoj potrošnji možemo tražiti manevarski prostor za oporavak i naznake napretka.

Hrvatski gospodarstvenici rangirali su prioritete za izlazak iz krize: za oporavak su nam nužni smanjivanje državne administracije, rješavanje nelikvidnosti, strana ulaganja, manji porezi i doprinosi te povoljniji poduzetnički krediti. Važno mjesto ima i zahtjev za ograničavanjem trajanja sudskih postupaka kod stečaja.

Pokušat ću u 10 točaka osvijetliti posebno neuralgične točke hrvatskog gospodarstva s ocjenom realnih mogućnosti da se u tom pogledu nešto bitno promijeni.

1. Završetak pregovora oko pristupa Europskoj uniji Cilj: Do kraja 2010. zatvoreno je 28 poglavlja. Očekuje se da će preostala biti dovršena u prvim mjesecima 2011. i da ćemo sredinom te godine konačno potpisati ugovor o pristupu te započeti proces ratifikacije.

Realnost: Završetak pregovora nedovojbeno je u fokusu Vlade. Na proces završetka svakako će utjecati okončanje procesa privatizacije i rekonstrukcije hrvatske brodogradnje, što nije ostvareno u predviđenom roku i može biti kamen smutnje u završnoj fazi. Naime, taj proces nije vezan samo uz

U fokusu

8 perspektive

približavanje EU, već na njega utječe ukupni industrijski oporavak zemlje, povećanje izvoza i rast BDP-a. Rasplet te priče bit će vidljiviji u 2011. jer će se i dosad izdana potpora tom sektoru iz implicitnih jamstava prebaciti u državni dug koji bi prema procjenama ekonomskih stručnjaka mogao dosegnuti 3,5 posto BDP-a.

2. Pravosuđe i borba protiv korupcijeCilj: Nastavak borbe protiv korupcije i njezina eliminacija iz sfere politike i gospodarstva. Borba protiv korupcije i jačanje institucija pravne države ostaju trajan prioritet.

Realnost: Korupcijska hobotnica zahvatila je sve pore života, ne samo u politici i gospodarstvu. Trebat će dugoročno otklanjati nepovoljne posljedice takve politike, koja će svoju vjerodostojnost dobiti tek jasnim, transparentnim sudskim procesima i presudama.

U 2011. će se, nadamo se, taj proces oblikovati u stalnu praksu, koja će u samom korjenu sasjeći svaki ozbiljniji pokušaj korupcije, financijske prijevare i prakse da se profit i uspjesi privatiziraju, a problermi socijaliziraju na teret poreznih obveznika. Društveni mehanizmi moraju se uskladiti s tim, ali ne na represivnim osnovama, nego društvenom prevencijom koja neće omogućavati takvo ponašanje. To ujedno pretpostavlja pročišćavanje političkog, gospodarskog i društvenog korpusa u kojem ne bi smjelo biti manevarskog prostora za sve one koji su se ogriješili o etička načela društvenog ponašanja. To traži i novu političku i gospodarsku elitu, koja bi trebala doći do izražaja već na prvim stranačkim izborima.

3. Proračun i rebalansCilj: Stav je Vlade da prihvaćeni Proračun za 2011. mora ostati u okvirima koji su zacrtani i da ne smije doći do probijanja predviđenih rashoda.

Realnost: Iako je pri slaganju Proračuna za 2011. bilo ozbiljnih pokušaja da se učine snažni rezovi u smanjivanju javne potrošnje, to se nije dogodilo. Činjenica jest da je 87 posto Proračuna zadano prethodnim odlukama i da na rashodovnoj strani nema puno manevarskog prostora za daljnje smanjivanje osim ako se Vlada i Sabor ne odluče za smanjivanje određenih socijalnih davanja. Dodamo li tome novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti, taj se manevarski prostor još bitno sužava.

9

Izazovi, očekivanja i realne mogućnosti

broj 1 :: siječanj 2011.

Praksa, međutim, govori suprotno: sindikati se ne mire s ukidanjem božićnice, regresa i odlukom da se ne povećavaju osnovice za plaće u 2011. Najavljeni su i pregovori o promjenama u mirovinskoj reformi.

Ekonomski analitičari očekuju da će Proračun već u prvim mjesecima 2011. biti izvrgnut traženjima njegovog preslagivanja. Upozoravaju da se previše bavimo rashodovnom, a puno premalo prihodovnom stranom. Mnogi primjeri pokazuju da nema čvrste disicipline u plaćanju obveza (što Ministarstvo financija prešutno, volonterski, dozvoljava nekim velikim poduzećima ), i što se prešutno, opet volonterski, otpisuju obveze plaćanja PDV-a.

Opasnost se krije u činjenici da je najmanji pomak učinjen u javnim i državnim poduzećima, koja su i osnovni nositelj neracionalnog ponašanja i raspolaganja sredstvima iz Proračuna. Očito je da mehanizmi kontrole profitabilnosti tih poduzeća ne zadovoljavaju i da je tu stalno otvoreni ventil za poremećaje u državnim i društvenim financijama. Kapacitete poreznih uprava treba usmjeriti na borbu protiv porezne utaje i bolju kontrolu naplate poreza.

Praksa će pokazati u kojoj mjeri promjene sustava poreza na dohodak utječu na nužne promjene u ponašanju lokalne uprave i samouprave. Politika poslovanja javnih i državnih tvrtki morala bi slijediti politiku zacrtanu na razini Proračuna o nepovećavanju tekućih troškova ili mase plaća. Opću razinu učinkovitosti opredijelit će i kvalitetnije, pravednije usmjeravanje socijalnih transfera.

Konačno, treba otvoreno reći da samo rast zaposlenosti jamči održivost Proračuna.

4. Problemi zapošljavanja i porasta nezaposlenostiCilj: Vlada će pokušati proaktivnom politikom osigurati nova radna mjesta. Zadatak je smanjiti ukupnu stopu nezaposlenosti.

Realnost: krajem 2010. broj nezaposlenih se približio rekordnim pokazateljima s najavama da će se u prvim mjesecima 2011. taj broj dalje povećavati. U rujnu 2010. radilo je u pravnim osobama 1,422.536 osoba što je 70,8 tisuća manje nego 2009, odnosno 151 tisuća manje nego 2008. Ujedno je povećana stopa registrirane nezaposlenosti.

Činjenica je da Hrvatska ima otprilike 3,7 milijuna radno sposobnog stanovništva, a da je samo 48 posto aktivno uključeno. U prerađivačkoj industriji, nositelju gospodarskog razvoja Hrvatske, 1990. godine bilo je zaposleno 560.000 ljudi, a u listopadu 2010 - tek 210.000. Znači, izgubljeno je 350.000 radnih mjesta.

U fokusu

10 perspektive

Godinama bilježimo rast zaposlenosti samo u nekim uslužnim djelatnostim i u javnom sektoru. Očito je da financijske usluge, trgovina, građevinarstvo i turizam ne mogu apsorbirati armiju nezaposlenih na burzama ili priljev novih radnika.

Struktura nezaposlenih na burzama pokazuje brojne slabosti ukupnog obrazovnog sustava, jer odgajamo kadrove koji nemaju realnu perspektivu. Istodobno nedostaju kvalificirani radnici, posebno specijalisti za određena područja, što bi se moglo pokazati kobnim u slučaju da se opredijelimo za novi proces industrijalizacije.

Procesi prekvalifikacije teku sporo i neujednačeno. Posljednje ankete pokazuju da više od 50 posto anketiranih tvrtki (Poslovna očekivanja „Privrednog vjesnika”) namjerava u 2011. smanjiti broj zaposlenih, što situaciju oko novog zapošljavanja samo pogoršava. U svakom slučaju, izostaju konkretne mjere koje osiguravaju povećanje domaće proizvodnje i zaustavljanje rasta nezaposlenosti. Dodamo li tome tromost tržišta rada realno je očekivati da će se u 2011. broj nezaposlenih dalje povećavati.

Tu je i nadalje neriješeno pitanje rigidnog radnog zakonodavstva, neprilagođenog zahtjevima suvremenih gospodarskih kretanja i postojećoj strukturi gospodarstva i zaposlenih. Socijalni partneri teško dolaze do bilo kakvog sporazuma, a vrijeme neumitno teče.

5. NelikvidnostCilj: Konsolidacija financijskog sektora i smanjenje bauka nelikvidnosti, koji ozbiljno ugrožava egzistenciju velikoga broja tvrtki i stotine tisuća zaposlenih.

Realnost: Nastavlja se trend rasta nepodmirenih naloga za plaćanje. U 2010. ukupna vrijednost tih naloga premašila je 33,6 milijardi kuna, od čega na pravne osobe otpada 27,6 milijardi, a na obrtnike 6,0 milijardi kuna. Prema rujnu 2009. to je porast od 39,4 posto. U međuvremenu su nepodmireni nalozi premašili 35 milijardi kuna.

Nepodmirene obveze registrirane su kod 31.505 pravnih osoba. Krajem rujna zabilježeno je 40.576 insolventnih obrtnika. Pogoršava se i stanje po danima ročnosti.

Nema realnih mogućnosti da se stanje ubrzo izmijeni usprkos namjeri da se rokovi naplate svedu na razdoblje od 60 dana. Jedan od najvećih problema je raširenost ’kulture’ neplaćanja što pogađa sve kompanije, bez obzira na njihovu veličinu. U povoljnoj poziciji su samo monopolne kompanije. Da bismo riješili taj problem moramo uvesti nultu stopu tolerancije na nelikvidnost

11



te slijediti europsku smjernicu za kašnjenje s plaćanjem. Ona uključuje oštre sankcije bez kojih očito nema pomaka.

6. Rast društvenog bruto proizvoda

Cilj: Povećati BDP za 1,5 posto. Uz pretpostavku da će se ostvariti zacrtani plan ulaganja i započeti novi investicijski ciklus moglo bi se očekivati i brži rast.

Realnost: Istina, nakon razdoblja od šest nepovoljnih tromjesečja u trećem smo kvartalu 2010. zabilježili rast BDP-a od skromnih 0,2 posto. No, u listopadu je industrijska proizvodnja pala čak 4,5 posto, a na godišnjoj razini bilježimo pad od 1,6 posto. Analitičari smatraju da će posljednje tromjesečje 2010. zabilježiti nepovoljni predznak, što dovodi u pitanje cijelu koncepciju Vlade u pogledu rasta BDP-a.

Bitno je, međutim, napomenuti da ovako niska stopa rasta BDP-a – ako se i ostvari – nije dovoljna da podmiri servisiranje inozemnog duga, koji se u 2011. penje na više od 9 milijardi eura, a računa se i na dvije milijarde proračunskog deficita. To znači da nam prijeti novi val inozemnog zaduživanja, koji sada iznosi oko 45 milijardi eura. Posebna je opasnost da se novo zaduživanje i dalje koristi za podmirenje dugova i unutarnju potrošnju, a ne za razvojne ciljeve i novu proizvodnju.

Upitno je hoće li se ostvariti program investicija koji je najavila Vlada; upitna je dinamika ostvarenja; upitno je u kojoj će se mjeri strani i domaći kapital usmjeravati na te investicije.

Zaokret prema snažnoj investicijskoj politici jedina je realna poluga koja bi mogla bitnije promijeniti stanje u hrvatskom gospodarstvu. Otvoreno je pitanje kako će se Vlada postaviti prema državnim projektima odnosno hoće li ih pokrenuti u smislu da se definira što financirati iz javnih izvora, a što eventualno prepustiti privatnom sektoru. Isto tako, važno je osigurati veću propusnu moć za privatne investicije, kojih ima, uz ozbiljnije rušenje raznih administrativnih barijera koje to stalno koče, posebno na lokalnim razinama.

Prema vijestima koje stižu iz Hrvatske udruge poslodavaca vrijednost zakočenih investicija iznosi više stotina milijuna eura.

7. Izvozna orijentacija

Cilj: Nastavak povoljnih trendova u robnoj razmjeni s inozemstvom, uz primjereno smanjenje uvoza i ublažavanje deficita vanjskotrgovinske bilance.

U fokusu

12 perspektive

Realnost: Vrijednost izvoza je u prvih devet mjeseci 2010. porasla za 13,5 posto, uvoz je smanjen za 3,6 posto, a robni deficit za visokih 20,1 posto. Pretvoreno u brojke, to znači da nam je robni deficit za navedeno vrijeme iznosio 34.153 milijuna HRK. Godinu dana ranije, za isto razdoblje, iznosio je 42.747 milijuna kuna, a 2008., opet za isto razdoblje, čak 62.912 milijuna kuna.

Razdoblje od 2000. do 2008. karakterizira dvostruko brži rast uvoza od izvoza: uvoz je u to vrijeme povećan 84,8 milijardi kuna, a izvoz istodobno samo 32,4 milijarde. Posljedica takvog odnosa je stalna prisutnost znatne supstitucije domaće proizvodnje inozemnom, nastavak procesa deindustrijalizacije, koja traje već dva desetljeća, kao i sve manja količina i vrsta robe za izvoz. Dodajmo tome da je najveći doprinos vrijednosti robnog izvoza dolazio od brodogradnje i izvoza strojeva i uređaja, izvoza naftnih derivata, izvoza hrane i pića te izvoza električnih strojeva i aparata.

Do zaokreta dolazi u 2009. Sveopća kriza uzrokuje pad unutarnje i vanjske potražnje, a time se znatnije smanjuje opseg robne razmjene odnosno bilježi se pad vrijednosti izvoza i uvoza. Vrijednost robnog izvoza RH smanjena je za 20,3 posto, pri čemu je najveći pad zabilježen kod ostalih prometnih sredstava. Vrijednost robnog uvoza smanjena je na godišnjoj razini 25,7 posto, što je prvo međugodišnje smanjenje uvoza nakon 1998. godine.

Trendovi kretanja vanjskotrgovinske robne razmjene odraz su nepovoljnih kretanja agregatne potražnje, ali i ukupnog stanja hrvatskog gospodarstva, napose industrije. Realni sektor nije u posljednjim desetljećima restrukturiran, pa razina njegove konkurentnosti i učinkovitosti ostaje niskom. Zbog takvog stanja hrvatsko je gospodarstvo pokazalo visoku osjetljivost na poremećene globalne tokove te nisku sposobnost prilagodbe novonastaloj situaciji na svjetskim tržištima. Bitne značajke takvih kretanja bilježimo i u 2010. gdje najveći utjecaj na pozitivne trendove i rast izvoza imaju brodogradnja te izvoz naftnih derivata. Bez toga dijela izvoza gotovo da i nema povećanja u odnosu na prethodnu godinu.

Teško je očekivati da će se u 2011. slika bitno mijenjati. Hrvatska jednostavno nema dovoljno kvalitetnih proizvoda za izvoz, a tehničko-tehnološka struktura izvoza u stalnom je opadanju. Anketa Poslovna očekivanja pokazuje da prerađivačka industrija planira približno jednak ili malo veći izvoz, što upućuje samo na nešto povoljniju pokrivenost uvoza izvozom, ali ne i na radikalniji stav gospodarskih subjekata prema izvozu.

Konačno, lista 100 vodećih hrvatskih izvoznika ukazuje na dvije nepovoljne činjenice. Prva, preuska je lepeza zemalja u koje izvozimo, sa snažnom orijentacijom na samo neke zemlje EU (Italija, Njemačka, Austrija, Slovenija,

13



Francuska). Druga se odnosi na činjenicu da nam stota najuspješnija tvrtka u izvozu ostvaruje promet od samo 136,7 milijuna kuna. Među šest najvećih su domaća brodogradilišta (Uljanik, Brodosplit) što s obzirom na nejasnu budućnost brodogradnje otežava realne prognoze za buduća kretanja.

8. Inozemna ulaganjaCilj: Povećati atraktivnost domaćeg tržišta za privlačenje inozemnih ulganja, posebno u proizvodni sektor s jačom orijentacijom na stvaranje novih izvoznih proizvoda.

Realnost: Ekonomski analitičari slažu se u ocjeni da bez jačanja industrijske proizvodnje nema realnih mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta ni povećanog prostora za intenzivniju orijentaciju prema izvozu. Investicije su pritom najvažnija karika, pa treba učiniti ozbiljne dodatne napore da se privuku strana ulaganja u domaću proizvodnju. Isto tako, nastojanja su usmjerena na jačanje modela privatno-javnog partnerstva.

Nepovoljna je okolnost da su posljednjih dana 2010. godine dvije od tri najznačajnije svjetske agencije za utvrđivanje kreditnog rejtinga snizile Hrvatskoj taj rejting i objektivno umanjile zanimanje stranog kapitala za ulaganja u Hrvatsku.

Trend smanjivanja inozemnih izravnih ulaganja opada već od 2008. i nastavlja se sve do današnjih dana. Pad investicija bilježe trgovina, prerađivačka industrija i građevinarstvo, uz ukupan pad bruto investicija u BDP-u. U prvom polugodištu 2010. ostvareno je samo 645,8 milijuna eura inozemnih ulaganja, što je najniža razina ulaganja u promatranom razdoblju u posljednjih šest godina.

HUP najavljuje da ima oko 200 zakočenih investicija, a ukupna vrijednost prijavljenih privatnih ulaganja koja bi trebala krenuti u realizaciju iznose gotovo 13 milijardi eura. Brojne administrativne zapreke investitorima smanjuju spremnost na ulaganja. Uza sve proklamacije Hrvatska nije bitno smanjila te zapreke, pa čekanje na dozvole, suglasnosti, rješenja i presude čine vjerojatno glavni opstruktivni faktor novih ulaganja.

Uspjeh ili neuspjeh Vlade na tom planu može biti odlučan za oporavak gospodarstva. Hrvatska ima dobre logističke i geografske pretpostavke kao investicijska destinacija, ali Vlada mora stvarati atraktivno poslovno okruženje, poduzetničku klimu i potrebnu infrastrukturu.

Ključnom ostaje poruka kako su velika i mala ulaganja, strana ili domaća, državna ili privatna, najvažniji pokretač i kotač-zamašnjak u gospodarstvu.

U fokusu

14 perspektive

Uz njih se vezuje ili pada (realni) optimizam koji je Hrvatskoj u ovom trenutku jako potreban. Konkretno, samo jedan veliki energetski projekt (HEP) dao bi potreban vjetar u leđa gospodarskim subjektima.

Uspijemo li otkloniti prepreke ulaganjima i/ili pojednostavniti procese koji ih koče te time pokrenuti val investicija, ako banke povećaju kreditiranje privatnog sektora unatoč povećanim rizicima, a Vlada zaista pokrene već najavljene reforme državne uprave, regionalne i i lokalne samouporave, moguće je preokrenuti negativne trendove i ubrzati ukupan gospodarski rast i razvoj.

9. Socijalni dijalogCilj: Uskladiti odnose na tržištu rada s kretanjima na svjetskim tržištima, provesti potrebne reforme, napose mirovinskog sustava, smanjiti poreze. Tržište rada učiniti fleksibilnijim.

Realnost: Reforme svih vrsta odvijaju se sporo, uz velike otpore svake interesne skupine, što praktički onemogućava njihovo donošenje,a posebno primjenu. Dijalog, posebice socijalni dijalog, gotovo je nestao, a stvorena je atmosfera

Izazovi

Nemam iluzija da sam nabrojio sve najvažnije neuralgične točke hrvatskog gospodarstva, vezano za izazove te realne mogućnosti u 2011. godini. To mi, uostalom, nije ni bila namjera. Pokušao sam, s malo analitičkog pristupa, samo ukazati na brojne zapreke ostvarenju postavljenih ciljeva kao i na nužnost da se ubrzaju potrebne promjene. To se prije svega odnosi na izgradnju novog modela gospodarskog rasta.

Očito je da Vlada mora preuzeti više odgovornosti i s većom odlučnošću, bez predizbornih kalkulacija, ući u bitku za provođenje reformi koje bi ubrzale gospodarski rast, otvorile nova radna mjesta, stvorile mogućnost povećanog izvoza te – udahnule određenu dozu optimizma u našu sivu svakodnevicu.

Hrvatska bi danas možda bila u manjim problemima nego što jest da smo u novu godinu ušli s jasnijim idejama o strategiji našeg gospodarskog razvoja. Budući da čarobna rješenja ne postoje, odgovori na takve izazove ne mogu biti ni jednostavni ni bezbolni.

15



nepovjerenja, neslušanja druge strane i etiketiranja, panajčešće sila jačega (ili agresivnijega) nameće rješenja, a zapostavlja argumente struke i ekonomske mogućnosti.

Uspješnu od neuspješnih država razlikuje samo nekoliko ključnih elemenata: vladavina prava i učinkovitost države koja štiti pojedinca i potiče ga na inovativnost i rad, konkurentnost, odnosno legalno okruženje koje svim tvrtkama daje jednako pravo na rad i uspjeh te zaštitu vlastite autonomnosti i inovativnosti, radna etika i promocija rada koja omogućuje i potiče stvaranje blagostanja i uspjeh, zatim znanstvena istraživanja povezana s gospodarstvom, obrazovni sustav i kvalitetna zdravstvena zaštita.

10. Godina obilježena neizvjesnošćuCilj: Održati makroekonomsku stabilnost, bez promjene tečaja, uz nisku stopu inflacije.

Realnost: Pred kreatorima gospodarske politike i dalje stoje brojna otvorena pitanja. I dalje je nepoznato kako Hrvatska planira ostvariti novi model gospodarskog rasta s obzirom da je stari preživio i pokazao svoju neučinkovitost. Hrvatsku očekuju već kratkoročno pogoršanje kretanja na tekućem računu platne bilance, ali i nastavak rasta vanjskog duga, što zbog servisiranja otplate inozemnih kredita, što zbog planiranog proračunskog manjka.

Osim ovih kratkoročnih problema nepoznat je i način sučeljavanja s dugoročnim rizicima poput nepovoljnih demografskih trendova. Sve je nepovoljnji odnos zaposlenih i umirovljenika, koji sada iznosi 1,20 prema 1 s tendencijom sve većeg približavanja. Hrvatska jednostavno nema dovoljno aktivnog stanovništva da bi mogla promijeniti te odnose.

Neizvjesnost 2011. povećavaju još tri čimbenika: završetak pristupnih pregovora s Europskom unijom, nacionalni referendum o pristupanju EU te opći parlamentarni izbori koji nisu ni terminski, a ni svojim ishodima izvjesni.

Činjenica je da svi ti elementi neizvjesnosti bitno utječu na provođenje ozbiljnih reformi i potrebnih rezova u cijelom društvu, što će se nepovoljno odraziti i na ukupna gospodarska kretanja.

16 perspektive

Izvoz: Ključna riječ

Revitalizacijom izvoza u oporavak gospodarstva

Prije više od dva desteljeća Hrvatska je izvozila 65,7 posto proizvoda visoke obrade, danas samo 28,2 posto... U programu gospodarskog oporavka o izvozu se vrlo malo govori.

Piše: dr. Žarko Primorac

Proljetos je hrvatska vlada usvojila Program mjera za izlazak iz recesije i ekonomski oporavak zemlje. Sam dokument je koncipiran kao skup mjera i projekata, koje se moraju poduzeti radi oživljavanja privredne aktivnosti i smanjivanja javne potrošnje. Program predviđa i niz konkretnih mjera koje bi trebale doprinijeti povećanju konkurentnosti gospodarstva, poboljšavanju investicijske klime, smanjivanju nelikvidnosti i povećavanju zapošljavanja, a sve u cilju oživljavanja ekonomske aktivnosti i savladavanja recesije.

Bilo je krajnje vrijeme za donošenje ovakvog Programa, jer je gospodarstvo pokazivalo sve više znakova ’zamora’, opadanja dinamike poslovne aktivnosti, koji su posljedica poremećene ekonomske strukture, prevelike javne potrošnje i nekonkurentnosti izvoza. Posebno upozoravajuća je bila 2009., u kojoj je ostvarena negativna stopa rasta BDP-a za 5,8%, industrijske proizvodnje za 9,2%, prometa u trgovini za 15,3%, izvoza za 22%, uvoza za 26%. Unatoć izrazito negativnim pokazateljima poslovanja realnog sektora, javna potrošnja je čak porasla za 3% u odnosu na 2008.

Osnovne ciljeve Programa mogli bismo rangirati sljedećim redom: smanjiti javnu potrošnju, povećati konkurentnost privrede i poboljšati poslovni ambijent. Takvo rangiranje prioriteta je donekle prihvatljivo, jer je javna potrošnja na svim nivoima društvene organizacije nadilazila realne mogućnosti. Uostalom i druge zemlje, koje provode programe oporavka od krize, u prvi plan stavljaju smanjivanje javnog sektora. Tome smo svjedoci, baš u ovo vrijeme,

17



jer vodeće članice Europske Unije, nakon grčkog debakla i opasnosti koje su se nadvile nad drugim zemljama i samim eurom, poduzimaju energične mjere za smanjivanje fiskalnih tereta i deficita.

Negativni pokazatelji

Sada, po isteku 2010., možemo rezimirati učinke Programa gospodarskog oporavka u ovoj godini. U cjelini gledano rezultati su prilično skromni. Hrvatska je, izgleda, jedina zemlja u okruženju koja se ’muči’ sa stopom ekonomskog rasta. Istina, nedavno je objavljeno da je stopa rasta BDP-a, za treće tromjesečje, prešla u pozitivnu zonu vrlo skroman rast od 0,2%, što je izazvalo tračak optimizma, posebno u Vladinim krugovima. Poduzetnici i ekonomisti, odnosno većina njih, prilično su oprezni, jer se nisu poboljšali temeljni pokazatelji od kojih zavisi agregatni rast BDP-a. Tako, investicije i dalje bilježe visoku negativnu stopu procjena za 2010. je – 11%/, industrijska proizvodnja je promjenjiva, nezaposlenost raste. Usvojen je državni proračun za narednu godinu s visokim planiranim deficitom, pa će se država morati ponovo zaduživati, što će dalje opterećivati potrošnju. Proračunom nije predviđena nužna preraspodjela državnih troškova, nego je nastavljeno s gotovo istovjetnom strukturom rashoda. Istina, zapažena su neka poboljšanja u vanjsko-ekonomskim odnosima: izvoz je, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, porastao 13,5%, a uvoz smanjen 3,6%.

Za savladavanje depresije u hrvatskom gospodarstvu na dugi rok morat će se poduzimati radikalniji zahvati od predviđenih. Vlada će se teško upustiti u radikalnije reforme u ovoj godini. Jedan od sektora koji je vrlo značajan za oživljavanje ekonomske aktivnosti i dugoročni pozitivan razvoj, a u Programu nije dovoljno apostrofiran, je izvoz i ukupna vanjsko-ekonomska razmjena. Program je temeljen na pretpostavci da će se poboljšavanjem konkurentnosti, smanjivanjem javne potrošnje i društvenih troškova, kao i poboljšavanjem opće ekonomske situacije, oživjeti i povećati izvoz i popraviti vanjsko-ekonomski saldo. To posredno doprinosi povećavanju izvoza i poboljšavanju vanjsko-ekonomske ravnoteže. Ali mora se imati u vidu još dosta relevantnih momenata.

Usluge „retuširaju” izvoznu krvnu sliku

Hrvatska je, kao malo i otvoreno gospodarstvo, izrazito upućena na izvoz i što veće uključivanje u međunarodnu podjelu rada. Izvoziti se mora radi zarađivanja deviza, zapošljavanja domaće industrije, aktiviranja poljoprivrede,

U fokusu

18 perspektive

povećavanja turističkih prihoda, znatnije uključenosti u međunarodne ekonomske odnose, praćenja tehnološkog napretka u svijetu. Izvoziti se mora i radi toga što je izvoz jedini kanal putem kojega domaća privreda prima pozitivne povratne pritiske da bi postala modernija, konkurentnija i produktivnija.

Nažalost, hrvatski izvoz, posljednjih petnaestak godina, je u najmanju ruku stagnantan. Robni izvoz je vrlo usporeno rastao i njegov je udio u BDP-u smanjen u prošloj godini, na samo oko 16,5%. Istovremeno, udio robnog izvoza u bruto društvenom proizvodu nekih zemalja, s kojima se obično uspoređujemo - kao što su Poljska i Bugarska i Rumunjska - kreće se između 30 do 40%, Slovenije blizu 50%, a Češke, Slovačke i Mađarske preko 60%. Samo bi ova usporedba bila dovoljna da upozori na opasno zaostajanje hrvatskog izvoza. Kao protuteza, često se ističe da je deficit robnog izvoza kompenziran visokim udjelom usluga u ukupnom hrvatskom izvozu. To je djelomično točno, jer Hrvatska ima relativno bolje razvijen sektor usluga, u kojem dominira turizam. Da u tom pogledu bolje stojimo pokazuje podatak da je udio izvoza usluga u BDP-u Hrvatske u 2009. iznosilo blizu 20%, dok je u svim spomenutim zemljama taj odnos znatno nepovoljniji. Međutim, Hrvatska ukupna pozicija (prema udjelu robnog i nerobnog izvoza u BDP-u) daleko je slabija. Ilustracije radi navodimo slijedeće podatke: udio ukupnog izvoza u BDP-u Hrvatske iznosio je oko 37%, a Slovenije, Češke, Slovačke, Mađarske između 60% i 80%. Dakle, prema ovom pokazatelju bolje rezultate ostvarujemo samo od Rumunjske i Srbije.

Europa prihvaća samo najkvalitetnije

Geografska usmjerenost hrvatskog izvoza je, također, nepovoljna. Robni izvoz u Europsku uniju, kao vrlo konkurentno tržište, predstavlja (u 2009. godini) samo oko 58% od ukupnog izvoza. Istovremeno, na isto tržište Rumunjska izvozi 76,3%, Slovenija 68,3%, Mađarska 78,4%, Slovačka 81,4%, a Češka čitavih 85,4%, od njihova ukupnog izvoza. Ostatak hrvatskog izvoza usmjeren je prema zemljama CEFTA (19,1%), a od toga prema Bosni i Hercegovini 12 - 15%. Ostalih, oko dvadesetak posto izvoza orijentirano je na tržišta zemalja u razvoju. Izvjestan izvoz ostvaruje se i prema SAD-u, a zahvaljujući izvozu sirove tune, i prema Japanu.

Nema sumnje da je geografska usmjerenost izvoza posljedica njegove strukture, odnosno sastava roba koje hrvatsko gospodarstvo može ponuditi pod konkurentskim uvjetima. Na europsko tržište mogu se izvoziti samo visoko konkurentni i tehnološki napredni proizvodi ili rijetke sirovine. A naš robni

19



izvoz ne odlikuje osobito povoljna tehnološka struktura. U 2007. godini izvozili smo 43,4% proizvoda niske tehnološke složenosti, 28,4% proizvoda srednje niske složenosti, 24,9% proizvoda srednje visoke složenosti i svega 3,3% proizvoda visoke složenosti. Zanimljivo je da je tehnološka struktura sadašnjeg hrvatskog izvoza nepovoljnija od onog od prije dvadesetak godina. Hrvatska je, prema klasifikaciji izvoznih proizvoda iz 1987. godine, izvozila 65,7% visoke obrade, 28,1% obične obrade i 7,2% neobrađenih proizvoda. Navedeni podaci nedvojbeno pokazuju da smo, prije više od dvadeset godina izvozili upravo onoliko proizvoda visoke obrade, koliko se danas izvozi proizvoda srednje i niske složenosti. Ne treba bolji indikator o tehnološkom zaostajanju hrvatskog izvoza, odnosno niskom stupnju modernosti industrije, koja je i dalje najveći izvoznik.

Hrvatska ima visok inozemni dug, koji iznosi oko 100% BDP-a. Premda se radi o vrlo visokoj zaduženosti, mi smo najzaduženija zemlja u tranzicijskom krugu. Međutim, kada se usporedi vanjski dug veličinom izvoza pojedine zemlje, Hrvatska ima najnepovoljnije odnose i u tom pogledu: naš vanjski dug je 5,87 puta veći od robnog izvoza, a 2,75 puta od ukupnog izvoza zemlje.

U fokusu

20 perspektive

Dugovno breme u „crvenoj zoni“

Slična je situacija kada usporedimo dospjele otplate inozemnih kredita prema izvozu. U prošloj godini odnos dospjelih obveza po vanjskom dugu bio je veći od ukupnog robnog izvoza /130%/, dok je taj odnos u drugim zemljama izgledao ovako: Mađarska 26%, Poljska 33%, Rumunjska 151%, Srbija 96%. I prema ovome pokazatelju samo Rumunjska ima nepovoljnije odnose. Iz ovih jednostavnih podataka može se zaključiti da Hrvatska mora ostvarivati povećan devizni priljev da bi održala vanjsku ekonomsku stabilnost. Do sada je vanjska financijska stabilnost održavana uz cijenu porasta vanjskog duga - svake godine za nekoliko milijardi eura. Ubrzani rast vanjskog duga je nešto usporen u prvom dijelu ove godine, ali se tendencija nije promijenila, niti su nestali /dugoročno gledano/ razlozi za njegov daljnji rast. Rast vanjskog duga zemlje nije najzdravija tendencija, posebno u sadašnjim, nestabilnim uvjetima na svjetskom financijskom tržištu. Budući da se Hrvatska i dalje mora zaduživati radi održavanja, makar i niže javne potrošnje, zatim investicijske aktivnosti i obnavljanja dospjelih otplata postojećih kredita, postavlja se pitanje gdje je ’zdrava’ granica vanjskog zaduživanja. Nužno je znati tu granicu, budući da je vanjski dug ušao u ’crvenu zonu’, a uvjeti vanjskog zaduživanja se pogoršavaju. Zato je praktično predvidivo da će troškovi obnavljanja vanjskih obveza rasti, da će se povećavati odljev domaće akumulacije za plaćanje kamata, da će inozemni investitori u hrvatske banke i poduzeća sve više transferirati dividende u inozemstvo, umjesto reinvestiranja u domaću privredu. Sve to povećava ukupnu izloženost zemlje na vanjske šokove, znatno otežava vanjsko-ekonomsku situaciju.

Hrvatska mora povećati svoj izvoz i radi skladnijeg razvoja svoje ekonomije, postupne reindustrijalizacije zemlje i povećanog zapošljavanja. Tome, naravno treba dodati onaj, već spomenuti, važni činilac: izvoz je glavni kanal putem koga usvajamo suvremena dostignuća u svjetskoj privredi, kako u materijalnoj proizvodnji, istraživačko razvojnom radu ili metodama upravljanja poslovnim procesima. Izvoz je, nadalje, glavni oblik za integraciju našeg gospodarstva u svjetske ekonomske procese i zauzimanje one proizvodne niše na svjetskom tržištu u kojoj imamo komparativne prednosti. Iako mala zemlja, s malim gospodarstvom, Hrvatska takve prednosti ima, posebno u sektoru usluga, ne samo turizma.

Povećati izvoz nije jednostavno posebno u našim uvjetima kada je gospodarstvo postalo nekonkurentno, radi zanemarivanja izvozne politike u posljednja dva desetljeća. Svijet nije gladan robe i veoma je teško ponovno osvojiti neka tržišta na kojima je hrvatska industrija imala zavidnu poziciju. U uvjetima recesije sve druge zemlje usvajaju agresivnu izvoznu politiku i potiču svoj

21



izvoz. Američki predsjednik Obama je u svom ovogodišnjem govoru o stanju nacije rekao da SAD moraju udvostručiti izvoz u narednih pet godina. Pored SAD-a i druge velike zemlje kao Kina, Njemačka, Francuska, ali i sve druge, usvajaju agresivnije izvozne strategije. To svakako ne olakšava našu poziciju.

Ipak, pored svih teškoća i Hrvatska mora usvojiti aktivniju izvoznu politiku. Posebno se treba orijentirati prema proizvodnji za izvoz u sektorima gdje imamo komparativne prednosti. Da bi ubrzala revitalizaciju i razvoj izvoznog sektora, Hrvatska mora postati atraktivnija za inozemna ulaganja. To je najsigurniji put za pokretanje nove proizvodnje, preuzimanje modernih tehnologija, osiguravanje tržišta i novih izvora financiranja. Da bi se ostvario porast inozemnih ulaganja, koja su također znatno smanjena u prošloj godini, mora se poboljšati društvena konkurentnost, ukloniti administrativne zapreke, poboljšati pravni sustav, unaprijediti porezni sustav. Skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju ubrzat će ove procese i popraviti naše dugoročne izglede i, time, smanjiti rizike.

Bez jačanja izvoznog sektora i povećanja izvoza teško će se svladati sadašnja ekonomska depresija, ’uhvatiti’ zadovoljavajući ritam privredne aktivnosti, pospješiti nova zapošljavanja i osigurati sredstva za otplatu visokog inozemnog duga. Hrvatska ima potencijale za poboljšavanje svoga izvoza, posebno u sektorima visokokvalitetnih usluga, turizma, prometa , zatim proizvodnji i preradi poljoprivrednih proizvoda, elektro-industriji, preradi metala i drveta, proizvodnji mehaničkih komponenti, kemijskoj industriji, proizvodnji određenog segmenta vojne opreme i drugog.

Hrvatska mora mijenjati dosadašnji odnos prema izvozu. Zato nije dobro da izvoz, kao uvjet i potencijal za izlazak iz recesije, nije serioznije analiziran u Programu gospodarskog oporavka. U samom Programu se o izvozu vrlo malo direktno govori, osim u kontekstu općih mjera, koje se posredno odražavaju i na izvoz. Ali to neće biti dovoljno, pa će trebati puno više programa, znanja, sredstava i vremena da bi se ’probudila’ dugo godina zanemarivana izvozna aktivnost. Zbog toga snažno preporučujemo da IZVOZ postane ključna riječ u svim programima ekonomskog oporavka i razvoja Hrvatske u narednim godinama, pa i desetljećima.

22 perspektive

Ekonomska politika Hrvatske u 2011.

Investicijski zamah pretpostavka održiva rasta

Naša zemlja ima neiskorišten materijalni i ljudski potencijal kojim može znatno djelotvornije nego dosad konkurirati na domaćem i međunarodnom tržištu

Piše: prof. dr. Mladen Vedriš

Republika Hrvatska još je jednom, u dva desetljeća svoje političke samostalnosti, na prekretnici. Dvostruka gospodarska kriza: globalna – regulatorna i konjukturna, te nacionalna – strukturna, otežavaju daljnji gospodarski rast, koji je u proteklom desetljeću bio ostvarivan s relativno visokim stopama, ali temeljen na potrošnji (dominantno) baziranoj na uvozu, te skokovito poraslom zaduživanju svih sektora. Istovremeno je sve veći dio nacionalnog ljudskog kapitala ostajao izvan sfere rada, a nove investicije bile su pretežito brown field, tek u manjem dijelu green field; one koje su bitni pokretači održivog gospodarskog rasta. Trajno prisutan nizak stupanj nacionalne konkurentnosti usmjeravao ih je prema područjima brzih i često špekulativnih dobitaka: građevinarstvo i trgovina, što je u uvjetima naglo nastale globalne krize nacionalnu ekonomiju učinilo dodatno ranjivom. Istovremeno, izostanak snažnije investicijske aktivnosti u sektor prerađivačke industrije limitira aktualne mogućnosti povećanja izvoza, temelja za prevladavanje konjukturnog aspekta krize.

Imperativi prevladavanja datog stanja, skori završetak pregovora o punopravnom članstvu u EU, zahtijevaju da se na nacionalnoj razini pronađe instrumente i mjere i formulira nacionalna politika suštinskih poticaja za privlačenje domaćih i vanjskih ulaganja u realni sektor ekonomije.

Na domaćoj sceni više desetljeća vodi se rasprava ide li nacionalna ekonomska politika u dobrom smjeru. Uzlazna linija svjetskog gospodarstva, koja je neprekinuto potrajala gotovo čitavo desetljeće, svojom je snagom i pravcem potakla i gospodarski rast u Hrvatskoj. No, taj je rast bio pretežito

23



derivat ukupno povećane potrošnje: javne i osobne i (tek jednim dijelom) investicijske; dominantno u financijski i trgovački sektor. Istovremeno, ukupni je gospodarski aktivizam bio pokretan visokim stopama vanjskih zaduživanja.

U takvom kontekstu izostale su strukturne promjene, sinergijski i fokusirano vođene u pravcu uspostave sposobnosti da se realni sektor na domaćem i vanjskom tržištu može nositi sa stalno narastajućom konkurencijom: iz susjedstva, regionalno, na razini EU, te globalno. Ukupna društvena konstelacija je i duže nego čitavo desetljeće bila takva da se u potpunosti orijentirala na trenutne (političke) ciljeve: od populizma usmjerenog prema rezultatima izbora na pojedinim razinama, do konzumerizma poticanog i politikom tečaja, uz istovremeno porasle prihode od trošarina i PDV-a, što je pak omogućavalo podmirivanje porasle javne potrošnje.

Prostor za nove investicijeOva godina koja dolazi i ukupno naredno srednjoročno razdoblje bit će vremenski okvir u kojem će biti neophodno stvoriti prostor za dvije vrste investicija: a) kratkoročno promatrano – one koje trenutno donose rezultate aktiviranjem postojećih proizvodnih kapaciteta. Riječ je o onom neiskorištenom potencijalu koji na konkurentskoj osnovi može pronaći svoje mjesto na domaćem i vanjskom tržištu, zatim; b) stimuliranja onih oblika investicija koje stvaraju mogućnost promjena zatečene strukture nacionalne gospodarske matrice. To je ujedno i jedini relevantan način stvaranja osnove za trajno održiv gospodarski rast, te valoriziranje gospodarskih potencijala: ljudskog faktora, lokacije, zemljišnih i vodnih resursa i mediteranske logističke pozicije. Dosadašnje nekorištenje ili neprepoznavanje tih mogućnosti za vlastiti gospodarski rast dovelo je Hrvatsku u poziciju zemlje koja: a) među posljednjima izlazi iz zone negativnog gospodarskog rasta; b) može uredno funkcionirati na razini održavanja javnih servisa i podmirivanja obveza jedino uz konstantno i povećano zaduživanje.

Sumarno promatrano, inozemna ulaganja u Hrvatskoj u 2009. bila su tek polovica vrijednosti iz godine 2008, u kojoj je također ostvaren pad u odnosu na godinu 2007. Najviše su se smanjila inozemna vlasnička ulaganja. Također je bio manji i iznos zadržane dobiti, što reflektira činjenicu smanjene poslovne uspješnosti i poduzeća i banaka u inozemnom vlasništvu.

Brže povećanje proizvodnosti hrvatske prerađivačke industrije od prerađivačke industrije zemalja EU-25 u razdoblju od 1999. do 2007. rezultat je kako visokih stopa rasta industrija niske i niže srednje tehnološke razine, tako i činjenice da je hrvatska prerađivačka industrija krenula od znatno niže

U fokusu

24 perspektive

osnovice. S druge strane, proizvodnost rada u industrijama visoke i više srednje razine u EU-25 raste brže nego u Hrvatskoj što je još jedna potvrda teze da naša prerađivačka industrija tehnološki nazaduje i da u tome smislu gubi na konkurentnosti. Niži porast ili veće smanjenje jediničnog troška rada Hrvatska je ostvarila samo u industrijama niske tehnološke razine, a industrije visoke i više srednje tehnološke razine uglavnom bilježe znatan rast jediničnoga troška rada. Gledajući općenito, promjena u jediničnome trošku rada svih industrija visoke i više srednje tehnološke razine, troškovna nekonkurentnost većine tih industrija sugerira da Hrvatska s vremenom gubi na konkurentnosti kada se radi o proizvodima industrije visoke i više srednje tehnološke razine koji su izvozna osnovica razvijenih gospodarstava.

Sumarno promatrano, od 1993. do 2009. u Hrvatsku je ukupno uloženo 23,8 milijardi eura s time da su se ta ulaganja kretala od 79,1 milijun eura (1995.godine) do rekordnih 4,2 milijardi eura (2008. godine). Oko 81% ukupnih inozemnih ulaganja u Hrvatsku odnosi se na sedam zemalja čija ulaganja su pojedinačno bila veća od jedne milijarde eura (Austrija 26,1%, Nizozemska 18,5%, Njemačka 11,6%, Mađarska 9,7%, Francuska 5,7%, Italija 4,5% i Slovenija 4,5%). Pritom se uglavnom ulagalo u financijsko posredovanje, osiguravajuće i mirovinske fondove (35,3%), zatim u trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini (11,0%), proizvodnju kemikalija i kemijskih proizvoda (6,7%) i poštu i telekomunikacije (6,7%). U ostale djelatnosti uloženo je pojedinačno manje od 5,5% ukupnih ulaganja.

Iskazani trendovi strukture ostvarenih investicija; apsolutno i komparativno promatrano, konzekventno su djelovali na strukturu i ukupnu razinu angažiranja radno sposobnog potencijala nacije.

Nepovoljan trend (ne)zapošljavanjaNedvojbeno je nepovoljan trend (ne)zapošljavanja radno sposobnog stanovništva doveo do: a) znatno manjih prihoda proračuna po osnovi oporezivanja poslovanja tvrtki, ali i b) znatno niže razine uplate doprinosa po osnovi rada, uz paralelno, c) porast izdataka proračuna (na svim razinama) vezano uz transferna plaćanja različitih oblika. Recentna analiza i studija ujedno je i dodatna potvrda o gubljenju konkurentske sposobnosti nacionalne ekonomije i na ovom području, na što niz respektabilnih istraživanja i autora, analizirajući hrvatske gospodarske prilike, ukazuje kroz duže razdoblje. Stoga, u širem kontekstu, a vezano uz ukupnu investicijsku klimu, bitno je analizirati širi okvir konkurentnske pozicije nacionalne ekonomije.

25



Iskaz najuspješnijih zemalja na ljestvici najkonkurentnijih još jednom potvrđuje činjenicu da veličina države (prostor, vlasništvo) nije dominantan kriterij ukupne uspješnosti. Od deset vodećih država, šest je po svojoj veličini znatno bliže Hrvatskoj. Tek četiri u sebi nose i startnu prednost ekonomije razmjera (SAD, Njemačka, Japan, Kanada).

Hrvatska je, nažalost, sve dalje od zacrtanog cilja: da uđe među prvih pedeset država unutar ukupne skale, uz već višegodišnji i kontinuirani trend zaostajanja. Umjesto usporedbi s Češkom, Poljskom i/ili Slovenijom, referentne vrijednosti su znatno bliže u korist Bugarske i Rumunjske, uz sve značajnije napredovanje, u odnosu na poziciju Hrvatske, Makedonije i Albanije.

Dostignut plafon zaduženostiVidljivi su slijedeći trendovi: Hrvatska je po ukupnoj razini zaduženosti dohvatila prosjek EU 15 (stare članice EU) od visokih 150% vrijednosti nacionalnog BDP-a. Tom razinom zaduženja Hrvatska je više zadužena od Slovenije, Bugarske, Rumunjske, Češke, Slovačke, (i) Grčke (!), tek (ne s odviše visokom razlikom) nešto iza Latvije, Estonije i Mađarske. Stupanj zaduženosti stanovništva je također u samom vrhu iskazanog pregleda, zajedno s Mađarskom, Latvijom i Estonijom.

Nizak, pak, stupanj profitabilnosti domaćih tvrtki upućivao ih je da glavninu sredstava za razvoj ostvaruju kroz porasla (vanjska) zaduženja, a tek manji dio bila su sposobna investirati iz vlastite akumulacije. Konzekventno tome, uz visoku zaduženost, sve te financijske obveze imaju za kolateral vrijednosti postojeće imovine koja se u uvjetima krize dodatno mora povećavati.

Na sve iskazane bitne i dominantne strukturne slabosti i neusklađenosti uvjetovane izostankom i neprovođenjem razvojnog koncepta, izazvao je potrebu stvaranja platforme za nova i okolnostima primjerena rješenja. Recentni podaci o stopama rasta i očekivanom izlasku iz krize takav imperativ dodatno uokviruju.

Uz Kirgistan, Rumunjsku i Latviju, pretpostavlja se da će Hrvatska nacionalna ekonomija ostvariti negativne stope gospodarskog rasta. Istovremeno su Slovenija, Srbija, Češka, Mađarska,... u skupini zemalja koje će ostvariti pozitivne stope gospodarskog rasta sa svim sinergijski poticajnim konzekvencama koje iz toga proizlaze.

U fokusu

26 perspektive

Preopterećeni mali igrači„Europu sutrašnjice stvarat će poduzetnici, a ne kreatori politika” – tvrde investitori u istraživanju Ernst & Younga. Ulagači smatraju da bi prioriteti Europe trebali biti podrška malim i srednjim poduzećima (29%), poticanje high tech industrije i inovacija (27%), te smanjenje poreza (22%), praćeno nižim troškovima rada, ekologijom i poboljšanjem infrastrukture.

Istraživanja OECD-a potvrđuju percepciju investitora, naime mala poduzeća u pravilu imaju pet puta veće regulatorne troškove od velikih poduzeća. Smanjenje regulatornog tereta nužno je za efikasnije poslovanje malih i srednjih poduzeća. Dobra praksa u zemljama OECD-a pokazala je da je i različitim aktivnostima ostvaren značajan napredak upravo na tom području.

Listu nositelja predvode informacijske i komunikacijske tehnologije (36%), energetika (34%), te banke i financijske institucije (25%). Ulagači očekuju da vlade jamče sigurnost, osiguraju stabilnost, te da tijekom gospodarskih kriza pruže pomoć i potaknu rast kroz javne inicijative (prethodno pokazano kao zajednički nazivnik u zemljama OECD-a). Kroz prizmu sektora ustanovljeno je da „zeleni” FDI projekti unatoč krizi ostvaruju značajan rast u protekle dvije godine. Posljedično, ulagači smatraju čiste tehnologije jednim od glavnih nositelja rasta u sljedeće dvije godine.

Perspektivne lokacije za izravna strana ulaganjaFDI Magazine i Financial Times1 objavili su listu najperspektivnijih europskih gradova i regija za izravna strana ulaganja u 2010/11. Kriteriji za procjenu podijeljeni su u nekoliko kategorija:

• Gospodarski potencijal (stanovništvo, BDP po stanovniku, paritet kupovne moći, prognoze rasta BDP-a, inflacija, novo zapošljavanje kroz FDI, ukupan broj velikih FDI projekata itd.)

• Troškovna učinkovitost (najam uredskog i proizvodnog prostora, minimalne nadnice, luksuzni hoteli u centru grada, trošak registracije vlasništva, troškovi uvoza i izoza, domaći logistički centri, trošak uvođenja električne energije u novo poduzeće itd.)

1 FDI Magazine „European Cities & Regions of the Future 2010/11” February/March 2010 http://www.sgroup.be/data/File/European-Cities-and-Regions-of-the-Future-2010-11.pdf

27



• Ljudski resursi (stopa nezaposlenosti, broj sveučilišta među vodećih 500 u svijetu, rangiranje među europskim poslovnim školama, radna snaga sa završenim visokoškolskim obrazovanjem, uključenost stanovništva u primarno, sekundarno i tercijarno obrazovanje itd.)

• Kvaliteta života (prosječna cijena nekretnina, broj bolničkih kreveta, očekivano trajanje života, broj međunarodnih turista itd.)

• Infrastruktura (broj i vrste luka, zračne luke, vrijeme potrebno za izvoz i uvoz, telefonske linije, pretplatnici u mobilnoj telefoniji itd.)

• Poslovno okruženje (zapošljavanje kroz izravna strana ulaganja, broj poduzeća u high-tech proizvodnom sektoru, broj poduzeća u high-tech uslužnom sektoru, trošak zapošljavanja, korupcija, lakoća poslovanja, ekonomska sloboda itd.)

• Strategija privlačenja izravnih stranih ulaganja (broj zaposlenika zaduženih za promociju i pomoć pri ulaganjima, programi privlačenja ulaganja i mjerenja rezultata, ključne inicijative, glavna infrastruktura i projekti urbanog planiranja, informacije o sektorima s visokom stopom rasta itd.)

Hrvatska se prema tom rangiranju nalazi u vrhu u samo tri kategorije, dokazujući pritom izvrsnost Međimurske županije. Uz priznanje Međimurskoj županiji, te uvažavanje činjenice prepoznatog lokacijskog potencijala (i) Splitsko-dalmatinske županije, bitno je da se unutar Hrvatske stvara organizacijski potencijal za privlačenje kapitala, koji može postati širi best practice za (danas) županije, a već od iduće godine i tri nove hrvatske, temeljem EU kriterija oformljene, regije.

Na početku novog investicijskog ciklusaSuočena na jednoj strani s opterećenjem strukturnim problemima i recentnom globalnom krizom, a s druge strane pojačanim konkurentskim pritiscima i zbog skorog ulaska na tržište Europske unije, Hrvatska je usvojila (travanj 2010.) nacionalni Program gospodarskog oporavka koji u dijelu Doprinos države oživaljavanju gospodarstva, polazi od slijedećih pretpostavki i preuzimanja vlastitih obveza: ....

– izrada programa mjera za pojednostavljenje poslovanja malih i srednjih poduzetnika

– poticanje investicijskih projekata s naglaskom na:

– energetiku (naglasak na obnovljive izvore)

– zaštitu okoliša (naglasak na „zelene” tehnologije)

U fokusu

28 perspektive

– obrazovanje i zdravlje

– poljoprivredu i navodnjavanje

– infrastrukturu (željeznice, morske, riječne i zračne luke, vodoopskrba)

– financiranje projekata prvenstveno privatnim kapitalom i sredstvima fondova EU-a, a manjim dijelom iz proračuna i kroz javna poduzeća

– dosljedna primjena Zakona o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja (“sve u 45 dana”)

– formiranje posebnog ureda za koordinaciju, ubrzanje i nadzor izdavanja odobrenja i dozvola za sve značajnije investicije, s ministrom na čelu

– jače stimuliranje ulaganja u istraživanje i razvoj te nove tehnologije.

Program, a zatim daljnji provedbeni dokumenti, polaze od potrebe ostvarenja niza investicijskih projekata, kao platforme za postizanje dva vitalna cilja: a) pokretanje konjukturnog ciklusa; b) ostvarenja dijela pretpostavki za novu strukturnu matricu za otvaranje novih područja ulaganja. Takva orijentacija vezana je uz aktiviranje do sada nekorištenih potencijala: intermodalni promet (luke, ceste, željeznica, riječni promet, aerodromi), sektor energetike i energetske učinkovitosti, agrar utemeljen na novoj infrastrukturi. Znanje i procesno-prehrambena industrija, područja su gdje je novim investicijama moguće ostvariti znatno viši stupanj dodatne vrijednosti. Shodno tome, razmatrana je i usvojena indikativna lista aktualnih investicijskih prioriteta otvorenih različitim oblicima partnerstva. To uključuje angažman tvrtki-investitora visokih tehnoloških referenci i kapitalno sposobnih za visoku razinu ulaganja.

Investicijski projekti od interesa za Hrvatsku Usvojenu listu projekata moguće je ocijeniti kao opredjeljenje i želju za ostvarenjem strukturnih promjena u nacionalnoj ekonomiji (pojačana ulaganja u energetiku, vodno gospodarstvo, intermodalni promet), a manjim dijelom kao uže sektorski koncept (turizam). Naznačena lista ujedno može i mora biti i okvir za ostvarenje niza projekata iz drugih područja koji se naslanjaju na određene (nove) infrastrukturne pretpostavke. Nastavni je trend stvaranje clustera i poticanje koncepta ravnomjernijeg regionalnog razvoja, uz korištenje EU financijskih platformi.

29



Energetika U milijunima eura

Termoelektrana Plomin 800HE Gacka 800Elektrane na Savi 800Elektrane na Dravi 400Termoelektrana Sisan 220HE Dubrovnik 180HE Ombla 125Dogradnja naftnog terminala Omišalj 115Geotermalna elektrana Legrad 103Dalekovod kod dubrovnika 70Naftni terminal Žitnjak 60Elektrana na biomasu V. Gorica 59.5Naftni terminal Split 30Naftni terminal Sisak 24.5Plinovod Kukuljanovo-Omišalj 23Naftni terminal Gaženica 15Podzemno skladište plina Grubišno polje 14.5Podmorski naftovod Krk-kopno

Ukupno 3850,5

Turizam

Brijuni rivijera 895Turistička zona Prukljan 300Bjelolasica 50SRC Bijela Kosa 25

Ukupno 1400

Vodno gospodarstvo

Sustavi odvodnje otpadnih voda 1 1900Sustavi odvodnje otpadnih voda 2 1300Kanal Dunav-Sava 950Projekti navodnjavanja 178

Ukupno 4328

Promet

Nizinska pruga Rijeka-Botovo 3650Pelješki most 320Terminal Zračne luke Zagreb 302

Ukupno 4272

Izvor: Privredni vjesnik, br. 3645, 27. rujna 2010., str. 9 (članak: „14 milijardi eura za investicije”), prema: www.vlada.hr /Investicijski projekti od interesa za Republiku Hrvatsku/

U fokusu

30 perspektive

Neophodna inteligentna i odgovorna državaDa iskazana lista ne ostane tek popis želja i prijedloga, neophodno je suočiti se sa svim iskustvima (propustima i slabostima) proteklih desetljeća, na koje jasno ukazuje i stvarno stanje i niz znanstvenih istraživanja, te dokumenata relevatnih adresa (MMF, WB, WEF, IMD, NVK,...). Bitna odrednica prevladavanja svojevrsne kvadrature kruga je u formuliranju uloge inteligentne i odgovorne države u promicanju gospodarskog rasta. Tek u tako izmijenjenim okolnostima moguće je oblikovati i ostvariti politiku privlačenja ulagačkog kapitala i investora, te koristiti i snažnu financijsku podlogu sredstava pretpristupnih i još više strukturnih fondova EU.

Razmatrani fondovi EU u službi su kohezijske politike EU. Cilj je, sa sredstvima koja iznose preko trećine proračuna EU, ostvariti gospodarsku i društvenu koheziju, odnosno potaknuti ujednačen razvoj unutar Unije. Stoga se iz ovih fondova financiraju razvojni projekti koji doprinose smanjivanju razlika između razvijenijih i manje razvijenih dijelova EU, te daju doprinos promicanju ukupne konkurentnosti europskog društva i gospodarstva.

Ovi su fondovi na raspolaganju zemljama članicama Europske unije, a ispunjavaju kriterije za korištenje ovih dodatnih sredstava EU za ulaganja koja potiču ujednačen i održiv ekonomski i društveni razvoj na razini regija i država. Shodno tome, i Hrvatska će, nakon stupanja u članstvo EU, imati pravo na sredstva iz ovih fondova, ali temeljem pripremljenih projekata, poštujući sve, u tu svrhu kreirane kriterije.

U pretpristupnom, pak, razdoblju, Hrvatska se kao i ostale zemlje kandidatkinje za članstvo ima priliku pripremiti za upravljanje i korištenje tih fondova kroz pretpristupni program IPA.

Konkurentske prednosti• Temeljno je pitanje što sada i kako dalje? Hrvatska i dalje posjeduje

potencijal za investitore i investicije oblikovan kao hardware. U svijetu ta je kategorija titulirana kao postojanje komparativnih prednosti.

• No, za koncepciju razvoja primjerenu vremenu i okolnostima, Hrvatska mora svoju aktivnu politiku staviti u subjektivni okvir kreiran ne spontano, nego vlastitim angažmanom. Stvoriti program koji će biti adekvatna i relevantna konkurentska platforma s konceptom stvaranja win-win saveza i zajedničkih programa investicija i ulaganja s privatnim ulagačima i sredstvima koja su dostupna iz javnih izvora. Jer jedino catch up strategija ubrzanog rasta može dovesti do prevladavanja aktualnih deficita i kašnjenja.

31



• Provesti takav zaokret unutar razdoblja velike globalne krize nije niti lako, niti jednostavno. No, Hrvatska i u takvim okolnostima posjeduje određene konkurentske prednosti igrača u nišama gdje elastičnost u primjeni kvalitetnih razvojnih rješenja može i mora pronaći apsorpcijski kapacitet na domaćem, a još više vanjskim tržištima.

• Kreiranje ekonomske politike u kojem koncept poticanja novih ulaganja nizom neophodnih poteza (efikasnost javnih servisa, fiskalni poticaji, adekvatno stručno obrazovanje radne snage, aktiviranje bitnih, a do sada nekorištenih potencijala, promet, logistika, energetika, turizam, agrar) pitanja su koja zahtijevaju i odgovore i akciju za uspostavu modela trajno održivog gospodarskog rasta.

Takav recept uvažavanja nacionalnih specifičnosti ostvarili su oni koji su danas uspješni, globalnoj krizi usprkos. Sada – nije li red i na Hrvatskoj?!

Koristite naš web: www.inicijativa.comza interaktivnu komunikaciju

32 perspektive

Eurozona 2011.

Godina njemačke privrede Poslovna filozofija malih i srednjih poduzeća hit je među stručnjacima za menadžment

Piše: prof. dr. Uroš Dujšin

Vrlo je vjerojatno da će Njemačka biti vodeća sila u eurozoni. Za to ima više razloga. Prvi je – impresivno poboljšanje njenog položaja u međunarodnoj ekonomiji. Početkom ovog milenija Njemačku se smatralo „evropskim bolesnikom” sa sporim rastom, problemima u industrijskim odnosima i konkurentnosti, Za razliku od dinamičnog rasta zemalja poput Španjolske i Irske. Tako Economist Intelligence Unit procjenjuje da bi u 2011. u Njemačkoj BDP trebao porasti 2,1%, dok bi u Grčkoj trebao pasti 3,5% Irskoj porasti 0,2 a u Španjolskoj 0,6%. To valja zahvaliti strpljivom dijalogu sa socijalnim partnerima koji je omogućio sporiji rast plaća u odnosu na proizvodnju te financijskoj disciplini. I dok Grčka, Irska i Španjolska grcaju u teškoćama, Njemačka se profilirala kao stožerna zemlja eurozone koja bi u 2011. trebala snažno utjecati na zbivanja u tom području.

Dok bi se u cjelini privredni rast u eurozoni trebao usporiti, njemačka će vjerojatno zabilježiti natprosječni tempo rasta. Racionalni i štedljivi Nijemci su manje opterećeni dugovima kućanstava, a njemački je proračunski deficit najmanji, pa će i pritisak na smanjenje državnih izdataka i/ili povećanje poreza biti manji. Napokon, zemlja je u povoljnijoj poziciji da se okoristi konjunkturom u tržištima u usponu. Njemačka izvozno orijentirana poduzeća su afirmirana na brzorastućim tržištima Azije i Latinske Amerike. Kina i Brazil su im značajna tržišta za opremu u energetici i infrastrukturi. K tome bogati kupci u tim zemljama rado kupuju njemačke automobile visoke klase. Napokon, i proizvodi malih i specijaliziranih poduzeća – famoznog njemačkog Mittelstanda – imaju povoljne perspektive za plasman na međunarodnim tržištima.

33

Godina njemačke privrede


Međunarodne zvijezdePoslovna filozofija upravo tih malih i srednjih poduzeća u novije vrijeme je hit među stručnjacima za menadžment. Njene su međunarodne zvijezde Bernd Venohr s berlinske Škole za ekonomiju i pravo i Hermann Simon iz konzultantske tvrtke Simon-Kucher & Partners, autor knjige o Mittelstandu pod naslovom „Skriveni šampioni”. Na prvi pogled, ta poduzeća i nisu glamurozna. U pravilu izbjegavaju publicitet jer 90% njih trguje putem direktnih kontakata s klijentima, a 70% ih ima sjedište u provinciji. Njihovo je osnovno obilježje da djeluju u tržišnim nišama, i to ne u glamuroznim sektorima poput informatike ili biotehnologije nego u „starinskoj” proizvodnji specijalne opreme. Tako npr. tvrtka Koenig & Bauer dominira tržištem specijalnih tiskarskih strojeva, Rational štednjaka za profesionalne kuhinje, a Kaercher onim visokotlačnih šmrkove za pranje. Uska specijalnost omogućila je tim tvrtkama da izbjegnu konkurenciju s globalnim divovima, a koncentracija na uske tržišne niše da u svojoj branši postanu dominantne. Suprotno očekivanjima, globalizacija je tim poduzećima došla kao dar s neba, jer su ona u protekla tri desetljeća uporno i diskretno gradila svoje pozicije širom svijeta. No ono po čemu je poslovna filozofija Mittelstanda najprivlačnija jest to da se sasvim dobro može živjeti i poslovanjem u „starim“ industrijama; da tržišne niše, koje u zemlji izgledaju malene, u globalnim razmjerima mogu postati goleme i da se i u staroj Evropi mogu stvarati dobro plaćena radna mjesta ako se rade prave stvari i svakoga dana uvode mala, ali korisna poboljšanja.

Opća sanacija javnih financijaOstalim zemljama eurozone bi oporavljanje njemačke privrede moglo itekako dobro doći, ako poticaje konjunkturi od izvozne ekspanzije dopuni i povećanje domaće potražnje. To je moguće: rast njemačkog izvoza poboljšao je poslovnu klimu, pa bi moglo doći i do povećanja investicija i zaposlenosti. Povoljnije stanje na tržištu rada moglo bi, opet, dovesti i do porasta nadnica i plaća. Pa bi moglo doći i do povećane potrošnje kućanstava – čak i uz poznatu njemačku štedljivost. Dakako, snaženje njemačke privrede neće biti dovoljno za prevladavanje teškoća u nadolazećoj godini. Nastojanje da se saniraju javne financije utjecat će na sve zemlje eurozone – pa čak i u Njemačkoj, gdje se vlada sprema smanjiti državne rashode za oko 0,5% BDP-a. U Grčkoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj razmjeri tih rezova bit će nužno i veći, prvenstveno zbog nervoze investitora koji drže njihove obveznice. K tome te zemlje već niz godina boluju od nekonkurentnosti. Zahvaljujući bržem rastu nadnica od prosjeka eurozone njima bi moglo pomoći slabljenje

U fokusu

34 perspektive

eura, no na to se ne bi trebalo oslanjati imajući u vidu njemački utjecaj na politiku Evropske centralne banke.

Tko će naslijediti čelnika ECB-a?Tu se može očekivati čak i povećanje njemačkog utjecaja , jer nakon isteka mandata njen sadašnji predsjednik, Jean-Claude Trichet, odlazi. Dva glavna kandidata za njegovog nasljednika su dva ekonomista koji su kao predstavnici svojih zemalja bili članovi savjeta za određivanje kamatnih stopa. Prvi je Mario Draghi, guverner Banco d’ Italia koji je prije toga bio investicijski bankar, šef talijanske riznice i ekonomist Svjetske banke. Drugi je Axel Weber, nekadašnji profesor ekonomije koji je od 2004. bio na čelu njemačke Bundesbanke.

Promatrači ocjenjuju vjerojatnijim da će Weber postati Trichetov nasljednik, Njegove su šanse porasle otkako je potpredsjednik ECB postao raniji guverner portugalske centralne banke za kojeg se smatra da je manje sklon obuzdavanju inflacije ako bi ono izazvalo recesiju. Weber je, naprotiv, antiinflacijski tvrdolinijaš koji stoji iza odluke ECB da u lipnju 2008. poveća kamatne stope – upravo prije no što je privreda pala u duboku recesiju. On bi stoga kao čelnik ECB bio pogodna protuteža Constanciu, što netko iz južne Evrope, poput guvernera Draghia, vjerojatno ne bi bio. Jedan od zadataka predsjednika ECB je da iznađe konsenzus među često nesložnim zemljama eurozone – čemu bi Weberova izravnost i beskompromisnost mogla postati ozbiljnom zaprekom. S druge strane Weberov bi izbor za predsjednika ECB mogao imati značajne posljedice na tečaj eura, jer bi financijska tržišta očekivala da bi s njime monetarna politika eurozone bila restriktivnija nego drugdje i da bi to dovelo do aprecijacije eura. Njemačkim izvoznicima to ne bi mnogo smetalo, jer je plasman njihovih izvoznih proizvoda prilično neosjetljiv na kretanje cijena, no za izvoznike iz drugih zemalja bi jaki euro samo pridonio njihovim ionako znatnim teškoćama.


Inovacijski kapaciteti (I)

Kojim putem sa začelja kolone

Kakav je stvarno naš inovacijski potencijal i što je potrebno napraviti da se u nekom razumnom roku odmaknemo sa začelja kolone i priključimo europskim trendovima

Piše: dr. Žarko Primorac

Europska komisija je u svojoj Strategiji 2020. predvidjela snažan zaokret prema ekonomiji baziranoj na znanju i inovacijama. Slijedeći takvu stratešku orijentaciju, EU treba realizirati nekoliko radikalnih zahvata da bi se njezina privreda pripremila za žestoku konkurenciju s tradicionalnim rivalima: SAD-om, Japanom, ali i sve brže rastućom Kinom. U Strategiji 2020. pod geslom: Europska unija sada mora preuzeti u ruke svoju budućnost, istaknuta su tri najvažnija, europska prioriteta:

• snažan rast: razvoj privrede temeljene na znanju i inovacijama;

• održiv razvoj: promocija konkurentnije privrede temeljene na efikasnosti i ekološkoj svijesti;

• uravnotežen razvoj: održavanje visoke zaposlenosti, socijalne i teritorijalne kohezije.

Da bi se osigurao snažan, održiv i uravnotežen razvoj, bit će potrebno ostvariti nekoliko vitalnih ciljeva:

• postići zaposlenost od 75% za generaciju od 20. do 64. godine;

• investirati 3% BDP-a u istraživanje i razvoj /R&D/;

• osigurati da najmanje 40% mlade generacije postigne obrazovanje trećeg stupnja.

Ostvarivanjem navedenih ciljeva u Europskoj uniji bilo bi, pored ostalog, kreirano oko 3,5 milijuna novih radnih mjesta.

U fokusu

36 perspektive

Zašto smo izgubili dinamičnost?Hrvatska se priprema postati članicom Europske unije u 2013. godini. Kako će naša zemlja, prema svim izgledima, u idućem desetljeću dijeliti sudbinu ukupne EU, ostalo je vrlo malo vremena za ’hvatanje priključka’ na spomenute programe. Što više, naš inovacijski i razvojni kapacitet, a o tome je uglavnom riječ u Europskoj strategiji, je vrlo nizak. Niži nego u većini članica Unije i znatno slabiji nego čak znatno ranije.

Kakav je stvarno naš inovacijski potencijal i što je potrebno napraviti da se, u nekom razumnom roku, priključimo europskim naporima? Ponajprije treba razjasniti što je inovacijski potencijal neke zemlje. U literaturi se može pronaći mnogo različitih deskripcija tog razvojnog faktora. Za svrhu ovoga priloga prihvatili bismo pojednostavljenu definiciju koja kaže da je inovacijski kapacitet neke zemlje njezina sposobnost da istražuje, pronalazi, kreira i proizvodi različite proizvode primjenjujući dostignuća suvremene znanosti. U sklop inovacijskog kapaciteta spada i sposobnost nacije da obnavlja i reproducira znanja, obrazovanjem mlade generacije koja treba biti osposobljena da prati i primjenjuje suvremena znanja i tehnike.

Prema ukupnom inovacijskom kapacitetu Hrvatska je, u usporedbi s današnjim članicama Europske unije, na ’začelju kolone’. Naime, lideri europskih inovacijskih napora su svakako zemlje tipa: Finska, Njemačka, Švicarska. Njih slijedi grupa ’umjerenih inovatora’, koju čine razvijene zemlje kao što su Francuska i Italija, a od tranzicijskih zemalja Češka i Slovenija. Na začelju te kolone je Hrvatska, zajedno s Bugarskom, Rumunjskom, pa i Mađarskom. Iza našeg začelja dolaze sve ostale zemlje jugoistočne Europe s kojima se, u ovome kontekstu, ne vrijedi uspoređivati.

Zašto je Hrvatska na začelju, odnosno zašto je izgubila dinamizam koji je, kako je naglašeno, ranije bio izraženiji? Moglo bi se navesti mnogo različitih faktora našeg zaostajanja, pa ćemo se ograničiti na one najvažnije.

Mizerna izdvajanja za istraživanja i razvojIzdvajanje za R&D u Hrvatskoj danas iznosi oko 0,8% BDP-a i niže je nego nekoliko godina ranije kada je iznosilo 1,2%. Sve, naprednije zemlje povećavaju izdvajanja za ove namjene, a Hrvatska ih smanjuje. Zato smo sada izraženo zaostali za vodećim zemljama. Na primjer: Izrael izdvaja 4,75% BDP-a, Švedska 3,86%, Finska 3,43%, Njemacka 2,60%, a prosjek zemalja EU je danas oko 1,86%. Na začelju u EU, prema ovome pokazatelju su Mađarska, Poljska i, naravno, Bugarska i Rumunjska.

37



Naredna karakteristika u hrvatskom inovacijskom lancu je nepovoljan raspored napora između javnog i privatnog /poslovnog/ sektora u financiranju R&D. Poslovni sektor, odnosno industrija, osigurava svega oko 35% od ukupnih sredstava za R&D, dok je u razvijenijem svijetu sasvim obrnuta proporcija. Tamo poslovni sektor osigurava prosječno oko 60-70% ukupnih ulaganja. Nadalje, ulaganja u istraživačko-razvojni rad u Hrvatskoj su, pored toga što su mala, raspršena na velik broj institucija i istraživackih projekata, dok je suvremena tendencija da se istraživačko-razvojni napori koncentriraju na strateškim pravcima i projektima. Imamo 26 istraživačkih instituta kojima je osnivač Republika Hrvatska, a oni ostvaruju svega 10% ukupnog prihoda iz suradnje sa poslovnim sektorom. Istovremeno, hrvatska sveučilišta ostvaruju svega 6% svojih prihoda iz takve suradnje.

Ne postoji nacionalna strategija istraživanja i razvoja. Zato se ionako nedovoljna javna sredstva raspršavaju na velik broj institucija kojima se, na taj način, osigurava ’hladni pogon’, odnosno plaće i osnovni materijalni troškovi. Istraživacki projekti su usitnjeni, ponajčešće nisu vitalni sa stanovišta dugoročnog razvoja, imamo malo istraživača, oprema u istraživačkim institucijama je nedostatna i zastarjela.

– Napredne zemlje povećavaju ulaganje u R&D: EU sa 1,86 % na 3 % SAD 2,6 % Japan 3,4 %

– Hrvatska smanjuje ulaganja: 2005. 1,22 % 2009. 1,0 % 2010. 0,7 %

Izvor: European Commision, Key Figures, 2007.* Prema World Bank Hrvatska ulaže 1% BDP-a u R&D.

Ukupno ulaganje u R&D(u % od BDP-a, 2005.)

U fokusu

38 perspektive

U patentima nismo na začeljuNaravno da opisani istraživački kapacitet zemlje ne može osigurati visoke efekte. Zato i prema rezultatima ulaganja u R&D znatno zaostajemo za razvijenijim zemljama. Ipak, prema broju prijavljenih patenata na milijun stanovnika, Hrvatska ostvaruje bolje rezultate od Češke, Grčke, Slovačke, Poljske i, naravno, Bugarske i Rumunjske.Izvozna konkurentnost Hrvatske, kao jedan od bitnih ciljeva istraživačkog i razvojnog rada, posebno onoga u privredi, niža je od prosjeka grupe konkurentskih članica Europske unije. To se može zorno vidjeti iz tabele koja pokazuje tehnološku strukturu našeg izvoza i relativne cijene, odnosno uvjete po kojima hrvatska privreda plasira svoje proizvode na inozemna tržišta.

*EU 6 = Slovenija, Mađarska, Češka, Slovačka, Bugarska, RumunjskaIzvor: NVK Hrvatska, Povelja razvoja Republike Hrvatske do 2025. (Prijedlog), Zagreb, rujan 2010.

Posebno treba naglasiti slabljenje tehnološke strukture hrvatskog izvoza, koja je posljedica opće deindustrijalizacije zemlje, gubitka znatnog dijela izvozne industrije i niskog ulaganja u istraživanje i modernizaciju postojećih kapaciteta.

Nužna dugoročna strategijaMoglo bi se govoriti o još nekim nepovoljnim aspektima i stanju inovacijskog potencijala zemlje. Umjesto toga, pokušat cemo sugerirati nekoliko mjera koje bi trebale voditi u pravcu promjene sadašnje situacije. Ulaganje u R&D

IZVOZNA KONKURENTNOST HRVATSKE U USPOREDBI S IZABRANIM ČLANICAMA EU

TRŽIŠNI UDIO U EU 27

RELATIVNE CIJENE

IZVOZA U EU(EU 27=100)

UDIO PROIZVODA

SREDNJE I VISOKE

TEHNOLOGIJE U IZVOZU

RADNA INTENZIVNOST

IZVOZA

Hrvatska 1999. 0,11 % 105,5 19,8 % 44,0 %

Hrvatska 2007. 0,12 % 96,3 28,2 % 41,0 %

EU – 6* 1999. 2,93 % 93,6 38,7 % 45,4 %

EU – 6* 2007. 4,81 % 110,5 45,4 % 32,8 %

39



i uopće politika razvoja inovacijskog potencijala mora biti trajna orijentacija svake zemlje, koja se želi modernizirati i napredovati. Zato kao prva radikalna odluka, koju Hrvatska mora donijeti, je izrada strategije tehnološkog razvoja i unapređenja istraživackog i razvojnog rada. Ta strategija mora biti dugoročnog karaktera, koja će biti stalno dograđivana u skladu s razvojem u svijetu. Različite razvojne strategije za razvoj inovacijskog potencijala donošene su i ranije. Međutim, njihova realizacija nikada nije dala očekivane rezultate, jer nije bilo potrebne odlučnosti da se dovoljno uloži u razvoj inovacijskog potencijala, i vrednuju ostvareni rezultati.

Sljedeća kapitalna odluka morala bi biti povećanje izdvajanja za R&D na najmanje 2% u 2015., i 3% BDP-a, u 2020. godini. Na ovaj način bismo se uključili u prosječnu dinamiku povećanja ulaganja, koju si je zadala Europska unija. Istina, ni ovim povećanjem ne bismo mogli nadoknaditi ogromno zaostajanje za naprednijim zemljama, ali bismo barem počeli umanjivati postojeći jaz. Kao daljnja mjera na ovome planu moralo bi se povećati ulaganje poslovnog sektora i poboljšati suradnju između istraživačkih institucija, sveučilišta i poslovnog sektora, odnosno industrije.

Posebno zanemarene prirodne znanostiTrajno se mora poboljšavati obrazovni proces i povećavati broj studenata, a posebno u prirodnim znanostima i tehnologiji. Sadašnji udio diplomiranih studenata u prirodnim znanostima i tehnologiji u Hrvatskoj iznosi 5,6 na 1000 stanovnika /za generaciju od 20 – 29 godina/, dok je europski prosjek 13, a planira se povećati na 18 diplomiranih. Projekt poboljšanja obrazovnog procesa i postupna promjena strukture upisanih je dugoročan proces i u skladu je s intencijama koje se sada predlažu novim zakonima o znanosti.

Promjene postojećih trendova u razvoju inovacijskog potencijala naše zemlje moći će se postici ne samo povećanim ulaganjima, nego poduzimanjem niza drugih mjera. Među njima bi svakako trebalo spomenuti formiranje posebnog /državnog/ fonda za bazični R&D, pojačano korištenje sredstava EU, koncentraciju ulaganja na strateške ciljeve i projekte, poboljšavanje komercijalizacije tehnoloških rješenja i know-how, formiranje tvrtki temeljenih na znanju i inovacijama, porezno poticanje uvoza moderne opreme i znanja i formiranje fondova investicijskog kapitala.

Sve spomenuto govori u prilog zaključka da moramo imati promišljenu, dugoročnu strategiju razvoja inovacijskog potencijala. Taj razvojni sklop ne može dati rezultate na osnovi ad hoc i kratkoročnih rješenja i odluka, niti može napredovati na improvizacijama. Mora postojati trajna odluka svih odgovarajućih faktora u zemlji da Hrvatsku treba razvijati kao modernu i tehnološki naprednu. A za takav razvoj imamo uvjete i mogućnosti.

40 perspektive

Inovacijski kapaciteti (II)

Preduvjet konkurentnosti i održivog razvoja

Piše: Goran Radman

Globalna je ekonomija prolazila kroz dramatične promjene u posljednjih nekoliko desetljeća. Snižavanje troškova širenja i korištenja informacija, skraćivanje životnog vijeka proizvoda, kako zbog ubrzanog ritma tehnoloških promjena tako i zbog brzog mijenjanja navika potrošača, ubrzana internacionalizacija i liberalizacija razmjene i komercijalnih, financijskih i kulturnih interakcija, samo su neka od obilježja transformacije odrednica konkurentnosti i načina na koji se stvara bogatstvo. Ove strukturne promjene transformiraju i društva, na način koji najčešće izražavamo terminima ’informacijsko društvo’ ili ’ekonomija znanja’. Posljednjih nekoliko godina, a posebno ojačan najnovijom krizom, model ekonomskog razvoja koji se temelji na konkurentnosti i inovativnosti dobiva sve veću pozornost i važnost.

Pod inovativnošću se ovdje ne misli samo na stvaranje poduzeća ili proizvoda visokih tehnologija. Niti se misli samo na istraživanja koja vode stvaranju novih proizvoda. Inovativnost je u širem značenju novi pristup radu i načinu na koji se radi, podjednako kao što je to odnos prema poslovnim i proizvodnim procesima ili krajnjim proizvodima. Osim toga, nova znanja i ideje ne vode same po sebi stvaranju uspješne inovacije. Uspješna interakcija između poduzeća, akademskog sektora i javne uprave postaje kritično važna za transformaciju novog znanja i ideja u komercijalno iskoristive proizvode, gospodarski rast i društvenu dobrobit. Uzajamno interaktivno djelovanje ovih subjekata obuhvaćeno je terminima ’triple-helix’ i ’inovacijski sustav’ (Leydesdorff, 1998). Naposljetku, inovativnost nije ograničena samo na te subjekte. Literatura o inovacijskim sustavima izravno naglašava interaktivan i društven karakter inovativnosti pa ona obuhvaća i druga područja poput kulture i nevladinog sektora (NGO).

Rastuća važnost inovacija i sposobnost tvrtki i institucija da inoviraju ima dalekosežne posljedice po strategiju država. Globalno natjecanje i tehnološki razvoj doveli su do promjena odnosa snaga u međunarodnim tržišnim odnosima pa je inovativnost postala presudno važna odrednica konkurentnosti

41



i faktor uspjeha podjednako razvijenih kao i zemalja u razvoju. Vanjsko je okruženje (regulatorni i investicijski uvjeti, društveni odnosi, poduzetnička kultura itd.) stoga postalo u najmanju ruku jednako važno kao i interni faktori koji utječu na inovativnost u organizacijama (Porter & Stern, 2001). Kritično važno pitanje stoga postaje što političari, poslovni ljudi, znanstvenici i poduzetnici mogu učiniti, zasebno i zajedničkim djelovanjem, kako bi stvorili povoljne opće uvjete i poticajno okruženje za inovativnost (a time i za rast i podizanje konkurentnosti) i ’inovacijski kapacitet’ čitavog društva.

U Hrvatskoj se već neko vrijeme vode rasprave o tome kako poboljšati nacionalnu konkurentnost te trebamo li utemeljiti svoje gospodarstvo na znanju i inovativnosti. Upravo se sintagma ’gospodarstvo temeljeno na znanju i inovativnosti’ koristi kako bi se ukazalo na potrebu promjene dosadašnjeg društvenog i ekonomskog razvojnog modela. Pokušat ću pridonijeti toj raspravi, analizirajući međuzavisnost varijabli konkurentnosti i inovativnosti u globalnom kontekstu, analizirajući relativnu poziciju Hrvatske spram poželjnih ciljeva inovacijske i razvojne strategije EU te na kraju analizirajući u toj funkciji kvalitetu i učinkovitost njezinog nacionalnog inovacijskog sustava.

Procjenjivati snagu i slabosti neke zemlje na području konkurentnosti i inovativnosti je izazovan posao zbog velikog broja različitih varijabli i zavisnih faktora. Većina raspoloživih modela mjerenja konkurentnosti i inovativnosti zbog toga koristi odgovarajuću kombinaciju statističkih podataka i anketa kako bi se bolje nosili s tom kompleksnošću.

Konkurentska i inovacijska sposobnost zemalja Usporedna analiza rezultata konkurentnosti i inovativnosti pokazuje da su najkonkurentnije zemlje istovremeno i zemlje s najvećim inovacijskim učinkom (Tabela 1). Među prvih 10 najkonkurentnijih zemalja svijeta po WEF GCI metodologiji, Švicarska je 2010. zauzela mjesto najkonkurentnije zemlje svijeta dok je po rangu podindeksa inovativnosti na 2. mjestu. Najinovativnija zemlja je Japan koja na ljestvici ukupne konkurentnosti zauzima 6. mjesto. Nordijske zemlje zadržale su visoko mjesto kako po konkurentnosti tako i po inovativnosti. Švedska (2.-3.), Finska (7.-6.), Danska (9.-9.) te Norveška (14.-17.) već dugo vremena predvode globalne rang liste konkurentnosti i inovativnosti. Ono što ipak tim zemljama iz godine u godinu omogućava visoko rangiranje nije naravno pojedinačan rezultat u nekoj od analiziranih kategorija, pa niti u inovativnosti. Dobre institucije i kompetentno vođenje makroekonomske politike, vrhunska dostignuća u visokom obrazovanju i profesionalnom obučavanju, vladavina zakona, efikasnost sudstva i visoka

U fokusu

42 perspektive

Tabela 1: Usporedba rangova konkurentnosti i inovativnosti

Država/Ekonomija

GCI 2010 Inovativnost

Rang Rezultat Rang Rezultat

Švicarska 1 5,63 2 5,71

Švedska 2 5,56 3 5,67

Singapur 3 5,48 10 5,07

Sjedinjene Države

4 5,43 4 5,53

Njemačka 5 5,39 5 5,51

Japan 6 5,37 1 5,72

Finska 7 5,37 6 5,43

Nizozemska 8 5,33 8 5,16

Danska 9 5,32 9 5,15

Kanada 10 5,30 14 4,95

Izvor: Izvješće o globalnoj konkurentnosti 2010 - 2011, WEF

Sličan rezultat dobiva se usporednom analizom konkurentnosti i inovacijskog kapaciteta zemalja po IMD WCS metodologiji. Po IMD, zemlja s najvećim inovacijskim kapacitetom je Izrael (WCS 17), a slijede ga redom SAD (3), Švicarska (4), Austrija (14), Tajvan (8), Njemačka (16), Švedska (6), Japan (27) i Danska (13)1. Kao i kod WEF, i kod WCS metodologije sve nordijske zemlje ostvaruju vrlo visok rang kako u općoj konkurentnosti tako i u inovacijskom kapacitetu. Premda između GCI i WCS postoje značajne metodološke i analitičke razlike, pa dobivene rezultate nije moguće izravno uspoređivati, vidljivo je kako su konkurentnost i inovativnost visoko korelirani u oba modela konkurentnosti. Dakle, zemlje s najvećim inovacijskim učinkom istovremeno su i najkonkurentnije zemlje svijeta.

WEF klasificira zemlje prema ostvarenom stupnju ekonomskog razvoja na osnovi dva kriterija: prema BDP po stanovniku mjerenog tržišnim tečajem USD i prema omjeru u kojem je nacionalna ekonomija pokretana osnovnim

1 6 IMD World Competitiveness Yearbook 2010.

razina transparentnosti javnih institucija te odlična infrastruktura omogućavaju tim zemljama generiranje visoke produktivnosti koja onda dobiva poseban poticaj kroz tehnologiju i inovativnost.

43



proizvodnim faktorima. Ukoliko je udjel primarnih roba (sirovina) u ukupnom izvozu veći od 70%, ekonomija je pokretana osnovnim faktorima. Ukoliko je taj udjel od 30-70%, ekonomija je pokretana faktorima efikasnosti a ukoliko je manji od 30% ekonomija je klasificirana kao ona koju pokreću faktori inovativnosti. Kako se zemlja postupno razvija, model stavlja sve veće težište na ona područja i indikatore koji postaju važniji za nacionalnu konkurentnost i time ukazuje na što treba obratiti veću pažnju u razvojnim politikama ukoliko se zemlja želi nastaviti razvijati.

Konkurentska i inovacijska sposobnost Hrvatske Shodno tim kriterijima, WEF klasificira Hrvatsku kao zemlju čija se ekonomija nalazi u tranziciji od one koja je pokretana efikasnošću ka onoj koja je pokretana inovativnošću. U toj skupini zemalja nalaze se još i npr. Čile, Estonija, Mađarska, Poljska, Turska i Slovačka. Ne samo to, Hrvatska u toj kategoriji ima sve značajke ’tipične’ nacionalne ekonomije u tranziciji između dviju faza razvoja. Što to točno znači? Ekonomija pokretana efikasnošću prisiljena je, ponajprije zbog više cijene rada, razvijati efikasnije proizvodne procese i podizati kvalitetu proizvoda. U toj fazi razvoja, njezinu konkurentnost sve više određuju kvaliteta visokog obrazovanja i obučavanja, efikasno tržište roba, funkcionalno tržišta rada, sofisticirano financijsko tržište, rastuće domaće i izvozno tržište te sposobnost korištenja raspoloživih tehnologija. Kako se zemlja razvija, povećava standard i podiže osobne prihode, i tako primiče stupnju razvoja koji je pokretan inovativnošću, za konkurentnost njezinog gospodarstva postaje presudan inovacijski kapacitet, sposobnost stvaranja novih i jedinstvenih proizvoda te primjena najnaprednijih tehnologija i proizvodnih procesa (Prikaz 1.).

U fokusu

44 perspektive

Prikaz 1: Stupanj razvoja hrvatske ekonomije prema WEF klasifikaciji

Izvor: Izvješće o globalnoj konkurentnosti 2010 - 2011, WEF

Analiza godišnjeg izvješća WEF-a jasno ukazuje na prednosti konkurentnosti Hrvatske, ali i nedostatke koji ograničavaju njezin daljnji napredak. Za razliku od ’stupova konkurentnosti’ kao što su infrastruktura, makroekonomska stabilnost, zdravstveno i osnovno obrazovanje te tehnološka spremnost u kojima postižemo očekivane rezultate ’tipične’ tranzicijske zemlje, u svim ostalim ’stupovima’ odstupamo od te slike i zaostajemo. To je posebno vidljivo u ’stupovima’ kao što su inovativnost, razvijenost, efikasnost i veličina tržišta (izvoz) te visoko obrazovanje. Mogući zaključak je da upravo zbog zaostajanja u tim područjima Hrvatska gubi svoju konkurentsku prednost. Koliko je taj zaključak opravdan?

Prema Izvještaju o globalnoj konkurentnosti (GCI 2010-2011) Hrvatska je rangirana kao 77. od 139. zemalja na svijetu. U odnosu na prethodnu godinu (GCI 2009-2010), to je nominalni pad od 5 indeksnih mjesta (od 72. na 77.) dok je realni položaj (rang usklađen s novim zemljama na listi) pogoršan za 4 indeksna mjesta (sa 72. na 76.). Kada se analiziraju izvještaji o globalnoj konkurentnosti WEF u razdoblju od 2002., kada je Hrvatska prvi put uvrštena u GCR, vidljivo je da nam konkurentska pozicija Hrvatske kontinuirano slabi. Bez obzira na izražene oscilacije u rangovima, koji su jednim dijelom i posljedica promjena u metodologiji GCI, te dojma o odgovarajućoj realnoj stagnaciji GCI ranga (raspon od 63-77), konkurentnost Hrvatske linearno i relativno pada te ima postojano negativan trend iz godine u godinu (Prikaz

45



2.). Taj pad posebno je izražen u odnosu na usporednu skupinu zemlja iz ’tranzicijskog’ stupnja razvoja od kojih Hrvatska trenutno ima najslabiji rang i blizu je gubitku svog tranzicijskog karaktera.

Prikaz 2: Konkurentska pozicija Hrvatske, trend

Izvor: Izvješća o globalnoj konkurentnosti 2002-2010, WEF

Koliko je tome pridonio rezultat inovacijske sposobnosti Hrvatske? Hrvatska je u GCR 2008-2009. bila po GCI nominalno rangirana kao 61. (rezultat: 4.22) dok je u podindeksu inovativnosti ostvarila 62. mjesto (rezultat: 3.70). Međutim, u GCR 2010.-2011. hrvatski je GCI pao na 77. mjesto (rezultat: 4.04) dok je podindeks inovativnosti pao još znatnije, na 85. mjesto (rezultat: 3.32). Kako su istovremeno druga dva GCI podindeksa (podindeks ’temeljne pretpostavke’ ostvario je 50. – 4.78 a podindeks ’unapređivači efikasnosti’ 76. – 3.97) moguće je zaključiti kako je upravo zbog znatnijeg pada inovacijskog učinka Hrvatska znatnije oslabila svoju konkurentnost u posljednjih nekoliko godina.

U fokusu

46 perspektive

Ekstrapolacijom indikatora opće konkurentnosti i indikatora inovacijske konkurentnosti Hrvatske, koji u konačnici konstituiraju GCI, moguće je utvrditi kako postoji visoka razina korelacije između nacionalnih rezultata opće konkurentnosti i rezultata inovacijske sposobnosti Hrvatske. Premda u ovom slučaju negativan, za razliku od prethodno analiziranih rezultata najkonkurentnijih i najinovativnijih zemalja svijeta, moguće je i u slučaju Hrvatske ustanoviti značajnu povezanost rezultata koje postiže u konkurentnosti s rezultatima koje postiže u inovativnosti. Kada se ti podaci koreliraju s usporednom skupinom zemalja, odnosno sa zemljama čije rezultate možemo ’razumjeti’ bez posebne analize indikatora, dobit ćemo i konačnu potvrdu teze da su konkurentnost i inovativnost visoko međuzavisni čimbenici, da su vrlo sumjerljivi i da ih nije moguće analizirati nezavisno jedan od drugoga (Prikaz 3.).

Prikaz 3: GCI 2010-2011 vs. Inovacijski kapacitet usporednih zemalja

Izvor: Izvještaj o globalnoj konkurentnosti 2010-2011, WEF

Ako je dakle točno da konkurentski položaj neke zemlje, pa tako i Hrvatske, u visokoj mjeri ovisi o njezinoj inovacijskoj sposobnosti, onda je moguće ustvrditi i obrnuto zavisno: Hrvatska može u znatnoj mjeri unaprijediti svoju nacionalnu konkurentnost povećanjem inovacijskog kapaciteta. Do sličnog je rezultata došla i Svjetska banka u svom Izvješću o konvergenciji Hrvatske s EU (Svjetska banka, 2009). Svjetska banka procjenjuje da bi Hrvatska razumnim

47



povećanjem omjera istraživanja i razvoja prema BDP-u s trenutne razine od 1,0% na 3% (u skladu s ciljevima Lisabonske strategije odnosno nove EU strategije Europa 2020)2 mogla potencijalno povećati svoj dohodak za oko 6% do 2025. godine (8,2% do 2040. godine). Prema navedenoj analizi, upravo istraživanje i razvoj predstavljaju drugi najveći čimbenik (odmah nakon većeg zapošljavanja) doprinosa povećanju BDP-a od pet istaknutih ciljeva EU strategije.

2 Europska unija usvojila je 2010. dugoročnu strategiju razvoja EU do 2020. godine. Kao glavni ciljevi strategije istaknuti su: postizanje stope zaposlenosti od 75% (% stanovništva od 20 do 64), postizanje razine investicija u istraživanje i razvoj od 3% BDP-a EU, 20/20/20 klimatski i energetski ciljevi koji uključuju i smanjene emisije plinova za 30%, smanjenje stope napuštanja školovanja (drop out rate) na ispod 10% i dostizanje 40% udjela u stanovništvu u dobi od 30-34 godine sa završenim tercijarnim ili ekvivalentnim stupnjem obrazovanja te smanjenje broja siromašnih ljudi za 20 milijuna. www.ec.europa.eu/eu2020

3 Svjetska banka, Izvješće o konvergenciji Hrvatske s Europskom Unijom: ostvarivanje i održavanje viših stopa gospodarskog rasta.

Tabela 2. Osnovni pokazatelji istraživanja i razvoja - usporedba

2007. Ukupan

R&D (%BDP)

R&D poslovnog

sektora (%BDP)

Ukupan broj istraživača na 1000

Broj istraživača u gospodarstvu

na 1000

Finska 3,50 2,53 10,67 6,23

Slovenija 1,66 1,04 5,71 3,05

Hrvatska 0,90 0,40 2,24 0,57

Izvor: IMD.

Međutim, kako bi Hrvatska bila u mogućnosti realizirati navedene EU ciljeve, neće biti dostatno samo povećati ukupna ulaganja u istraživanja i razvoj. Hrvatski inovacijski sustav bremenit je neodgovarajućim brojem istraživača i zastarjelom strukturom sektora istraživanja i razvoja kojeg obilježava dominantan javni u odnosu na poslovni sektor (Tabela 2). Istraživanje i razvoj u poslovnom sektoru čini tek nešto više od 30% ukupnog istraživačko-razvojnog rada i nije se godinama mijenjao, za razliku od drugih zemalja EU u kojima se udio istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru stalno povećava3. Osim toga, državni sektor istraživački je i razvojno u velikoj mjeri autarkičan i okrenut

U fokusu

48 perspektive

samom sebi te nije osposobljen obavljati funkciju nositelja suradničkih mreža i zajedničkih projekata te na odgovarajući način organizirati i koristiti ukupno raspoloživa nacionalna i EU sredstva i resurse. To posebno dolazi do izražaja u slaboj znanstveno-istraživačkoj suradnji akademskog i poslovnog sektora, a još i više u indikativno niskoj razini državnih investicija u napredne tehnologije kao poticaju razvoja inovacijskog kapaciteta i tehnološkom razvoju.

Iz svega rečenog moglo bi se zaključiti kako inovacijska politika i odgovarajući sustav podupirućih institucija nisu odgovarajuće usklađeni u funkciji povećanja hrvatskog inovacijskog kapaciteta. Utisak je kako se njima ne upravlja razmjerno njihovom značaju i prema deklariranim ciljevima nacionalne i EU strategije razvoja. Premda sustav čini velik broj institucija, a za programe poticanja inovativnosti se izdvajaju znatna proračunska sredstva, njihova neumreženost, neusklađenost i usitnjenost ne daju odgovarajući učinak. Sustav podržava tradicionalan hijerarhičan i linearan pristup usmjeren invencijama dok se zanemaruje suvremeni matrični i distribuirani pristup usmjeren razvoju inovacijskog kapaciteta prema triple-helix modelu, koji zahtijeva sinkronizirane i suradničke aktivnosti javnog i privatnog sektora odnosno državne uprave, gospodarstva i znanstveno-istraživačke zajednice.

Ispravna makroekonomska politika i dalje će biti važan instrument upravljačke sposobnosti nacionalnih vlada, ali njihova glavna pažnja trebala bi biti usmjerena na konkurentnost. Primjeri nordijskih zemalja, koje ujedno kontinuirano zauzimaju i vodeća mjesta na ljestvicama konkurentnosti, pokazuju da je upravo dugoročno ulaganje u nacionalni inovacijski kapacitet temeljna pretpostavka osiguranja njihovog gospodarskog rasta i održivog razvoja. Modernim vladama inovativnost je primarni cilj za ostvarenje uspješne industrijske i poslovne politike, ali i politika u oblastima kao što su obrazovanje, zapošljavanje i oporezivanje. Hrvatska pripada skupini tranzicijskih zemlja čija gospodarstva teže prelasku u fazu ekonomskog razvoja vođenu inovativnošću. Zbog kontinuiranog stagniranja i relativnog slabljenja svoje konkurentnosti Hrvatska bi mogla izgubiti tranzicijsku dinamiku. Hrvatska može unaprijediti svoju nacionalnu konkurentnost povećanjem inovacijskog kapaciteta, a jačim fokusiranjem na ostvarivanje ciljeva EU strategije ’Europa 2020’ ostvariti dinamične stope gospodarskog rasta i društvenog razvoja te dosegnuti prosječan osobni standard građana EU do 2025. godine.


Posuđeni intervju

U opasnosti fiskalna politika nekih zemalja

Razgovor s predsjednikom Europske središnje banke Jean-Claude Trichetom

U intervjuu što ga je polovicom prošle godine dao za „Frankfurter Allgemeine Zeitung” predsjednik Europske središnje banke Trichet naglašava da se čitav život borio protiv inflacije. Odbacuje prigovore da je banka izdala svoje principe. Smatra neodrživim da siromašne zemlje financiraju najbogatije države s obje strane Atlantika.1

Gospodine predsjedniče, mnogi u EU se pitaju je li naš novac još uvijek siguran? Kakav je Vaš odgovor?

Europska središnja banka postigla je svoj cilj da stopu inflacije srednjoročno drži ispod i blizu dva posto. To je ESB-u u više od jedanaest godina postojanja, dobro uspijevalo. Činjenice, dakle, govore za sebe. Prije toga tako nisku stopu inflacije u tako dugom razdoblju nije postizala niti jedna središnja banka u Europi.

Ipak postoji bojazan da bi Europska središnja banka mogla doći u situaciju u kojoj više nema potpunu slobodu djelovanja.

Mi imamo potpunu slobodu djelovanja i nikada se nećemo ustezati da preuzmemo svoju odgovornost kako bismo srednjoročno osigurali stabilnost cijena i u teškim okolnostima. U Francuskoj su me ponekad pogrdno nazivali „Ayatollah du franc fort” ili „klonom” Njemačke središnje banke. Vlade Njemačke i Francuske su 2004. godine vršile pritisak da se snize kamate. U ime Upravljačkog vijeća Europske središnje banke rekao sam da ESB to odbija. U prosincu 2005. godine smo povisili kamatnu stopu unatoč javno

1 Sva prava pridržana. Copyright Frankfurter Allgemeine Zeitung GmbH. Stavljeno na raspolaganje od Arhiva FAZ-a.

U fokusu

50 perspektive

izraženom protivnom mišljenju 10 vlada, a 2008. godine nismo oklijevali da čak u razdoblju financijske krize povisimo referentne kamatne stope. Ne podliježemo utjecaju vlada, socijalnih partnera ili drugih interesnih skupina.

Međutim otkupom državnih obveznica prekoračili ste crvenu liniju. Je li zbog toga patila vjerodostojnost Europske središnje banke?

Nismo prekoračili nikakvu liniju. Naša linija je stabilnost cijena, a naša vjerodostojnost ovisna je o postizanju toga cilja. Upravljačko vijeće Europske središnje banke ustanovilo je da je učinak monetarne politike osjetno oslabljen. Mi ne kupujemo državne obveznice kako bismo usmjerili novac na tržišta – za razliku od drugih središnjih banaka. Mi radimo nešto drugo: smjer naše monetarne politike ostaje nepromijenjen. Zbog toga ponovno apsorbiramo cjelokupnu dodanu likvidnost.

(Ne)sposobnost razvijenih u sređivanju financija

Kakve veze ima funkcioniranje tržišta za grčke državne obveznice s funkcioniranjem monetarne politike?

Postoji jaka međuovisnost tržištâ. Zakazivanje tržišta obveznica dovelo bi u pitanje i sva ostala područja. Uz to, rendite državnih obveznica su mjerilo za uvjete financiranja u gospodarstvu, to jest za poduzetništvo i privatna kućanstva. Ovo čemu svjedočimo od 2007. godine najgora je kriza od Drugog svjetskog rata, a da nismo intervenirali mogla je postati i najgora od Prvog svjetskog rata. Dovodi se u pitanje sposobnost industrijaliziranog svijeta da svoje državne financije dovede u red. Pri čemu je eurozona kao cjelina na solidnim temeljima. Nažalost, trenutačno to ne vrijedi za sve zemlje u eurozoni.

ESB kupuje obveznice kojih se banke i investitori žele riješiti. Prijeti li joj opasnost da se nađe u ulozi jedne europske „bad bank”?

Ne. Naš cilj je samo stabilizacija tržištâ koja nisu više normalno funkcionirala. Ali preduvjet za uspjeh je da vlade ubrzaju konsolidiranje državnih financija te da odlučno provedu nužne mjere.

Što će se dogoditi ako se to, kako ste ustvrdili, zakazivanje tržišta nastavi, a ESB mora kupovati sve više i više obveznica? Neće li onda biti sve teže zaustaviti taj proces?

51



Mi ne želimo stvoriti umjetnu situaciju. Samo želimo postići normalno funkcioniranje tržištâ, kako bi naša monetarna politika mogla biti djelotvorna u čitavoj eurozoni. Inače bi došlo do nestabilnosti koja bi se mogla negativno odraziti na sve države članice.

Što će se dogoditi ako se na primjer grčki narod usprotivi i Vlada ne drži obećane štednje. Nije li nam potreban plan B?

Od uvođenja eura Europska središnja banka upozorava da je temeljni stup pakt o stabilnosti. To svakog mjeseca ponavljam barem jednom. Vlade Njemačke i Francuske su 2004. i 2005. godine htjele olabaviti pakt. Mi smo branili pakt te protiv volje šefova država i vlada velikih zemalja eurozone spriječili njegovo de facto ukidanje. Odgovornost vlada postoji na tri razine. Kao prvo, u to spada ubrzavanje konsolidacije državnih financija. Drugo, međusobni nadzor unutar euroskupine koja obuhvaća vlade država članica eurozone. Kao treće, ostaje spremnost na intervencije pomoću stabilizacijskih mehanizama, ukoliko se na prve dvije razine odgovornosti ne izbjegnu napetosti.

Glavni zadatak stabilnost cijena

Zašto onda ESB podupire tržišta obveznica? Ne bi li trebalo stvoriti jednu instituciju koju financiraju i za koju odgovaraju vlade?

Mi ne podupiremo tržišta obveznica. To nije naš cilj. Mi osiguravamo djelotvornost monetarne politike. Konkretno 6. i 7. svibnja, u danima neposredno prije zaključivanja kupnje obveznica, tržišta su u velikoj mjeri bila poremećena, a burzovni sudionici u eurozoni i ostatku svijeta promatrali su kako se situacija rapidno pogoršava. To je bila vrlo ozbiljna situacija u kojoj smo morali intervenirati.

Euro je u ovoj godini u odnosu na gotovo sve druge jake valute vrlo oslabio. Predstavlja li to rizik za stabilnost cijena?

Euro je vjerodostojna valuta, a njegova stopa inflacije je već više od jedanaest godina ispod dva posto, što pokazuje njegovu pouzdanost.

Kriza proizlazi iz prezaduženosti. Sada se protiv nje borimo s još više kredita i novca. Kako izaći iz tog kruga?

Imamo niz mjera potpore, pomoću kojih bankama omogućujemo bolju likvidnost, a koje automatski prestaju kada se situacija popravi. Zbog

U fokusu

52 perspektive

najnovijih ozbiljnih poremećaja na tržištima, sada smo opet uveli neke od tih mjera potpore. Ali možete biti sigurni da ćemo ih paralelno s poboljšanjem načina funkcioniranja tržišta pravodobno povući. Mi nikad ne gubimo iz vida naš glavni zadatak da pravim monetarno političkim kursom osiguramo stabilnost cijena. Tu postoji jasna podjela. Čitav svoj život zalagao sam se za stabilnost cijena. Inflacija je za mene poput poreza koji bi prije svega pogodio najsiromašnije i najslabije pripadnike našeg društva.

Odgovornošću protiv pohlepe

Program kupnje djeluje kao drugi veliki „bail out”. Spašavamo li opet banke?

Stalno zahtijevamo da banke izvršavaju svoju zadaću. Naša cjelokupna podrška bankarstvu usmjerena je na to da u financijskoj krizi stabiliziramo realno gospodarstvo, kako bismo osigurali stabilnost cijena i tako zadržali radna mjesta. Stoga zahtijevamo od banaka da jačaju svoje bilance te da odobravaju kredite. Dobit ne bi trebale koristiti za ogromne isplate bonusa, koje su u sadašnjim okolnostima neumjesne. Također, ne bi trebale u velikoj mjeri isplaćivati dobit nego umjesto toga učiniti sve kako bi ojačale svoj raspoloživi kapital.

Činjenica da to stalno ponavljate stvara dojam da se banke toga ne pridržavaju. Jesu li nam dakle potrebna čvršća pravila?

Potrebna nam je bolja regulativa za banke. Mi imamo i važne financijske institucije koje nisu banke, na primjer institute koje se bave visokorizičnim transakcijama, hedge fondove i dr. I oni mogu u određenim okolnostima biti problematični. U financijskoj branši općenito, ne samo u bankama, razvili su se određeni obrasci ponašanja koji uvelike odstupaju od temeljnih vrijednosti naših demokratskih društava. Potrebna nam je promjena sustava vrijednosti u financijskom sektoru. Pohlepu koja je do sada dominirala mora zamijeniti osjećaj odgovornosti prema realnom gospodarstvu i društvu.

Je li to samo pitanje morala ili također zadatak regulative?

To je pitanje vrijednosti, ali i regulative. Odbor za financijsku stabilnost (Financial Stability Bord) za potonje je razvio važne smjernice. Ne možemo dopustiti da financijski sustav po drugi put spašavamo na račun poreznih obveznika. Sustav mora postati mnogo otporniji.

53



Ima tvrdnji da su špekulacije na tržištima suodgovorne za slab euro. S pravom?

Jasno rečeno: nije euro u opasnosti, već fiskalna politika pojedinih država, koju treba promijeniti, a kao posljedica toga i financijska stabilnost eurozone koju treba ojačati, što se i čini. Kretanja na tržištu uvijek su kombinacija raspoloženja ulagača i utjecaja špekulantskih investitora poput hedge fondova.

U Europskoj središnjoj banci razmišlja se o tome da se smanji utjecaj rejting agencija. Zašto mislite da bi vlastito ocjenjivanje kreditne sposobnosti dovelo do boljih rezultata?

Tu temu se mora razmatrati na svjetskoj razini. Sustav za ocjenjivanje kreditne sposobnosti trenutačno u velikoj mjeri funkcionira prociklički. Zasigurno nije baš optimalno da u čitavom svijetu imamo samo tri velike rejting agencije. Ali još nismo završili sa svojim analizama.

Postoje li uopće izgledi za stabilan financijski sustav dok su god gospodarstvo i države u tolikoj mjeri ovisni od dugovima?

Moramo znatno poboljšati način funkcioniranja cjelokupnog financijskog sustava. Sigurno je da se još jednom ne smijemo dovesti u situaciju poput 2008. godine. Sa svojim pitanjem otkrivate da sumnjate u postojanje političke volje. Zadatak neovisnih institucija poput ESB-a je politici kazati da mora voditi odgovornu financijsku politiku. Ne potcjenjujem poteškoću u demokracijama da se donose bolne odluke, ali je jasno da su mnoge industrijalizirane zemlje živjele na kredit. Najbogatije države svijeta dovele su manje bogate i siromašnije zemlje do toga da ih one financiraju, što nije održivo i što na kraju neće opstati! To vrijedi za brojne industrijalizirane zemlje na obje strane Atlantika.

Sve materijale objavljene u ovoj ediciji možete čitati u online verziji:

www.inicijativa.com

54 perspektive

Pod povećalom

Preispitivanje zadataka države

Različite kombinacije državne štedljivosti i monetarnog aktivizma sadrže u sebi novu opasnost: turbulencije na deviznim tržištima i eskalaciju valutnih intervencija

Piše: dr. Uroš Dujšin

Zahvaljujući fiskalnoj krizi koju u 2011. treba očekivati u mnogim bogatim zemljama doći će i do preispitivanja značenja i zadataka države. Rezanje deficita koje je već najavljeno u razvijenim zemljama trebalo bi biti veće od 1% njihovog BDP-a. Zbog toga je normalno očekivati i odgovarajući val prosvjeda i nereda. No iz tih sukoba možda se izrodi i nešto korisno. Neposredni poticaj za stavljanje države u kušnju je ekonomska nužda. Uz male iznimke kao što je fiskalno štedljiva Njemačka i Kanada, većina zapadnih država je izložena pritiscima tržišta obveznica da ograniče svoje izdatke. Za države poput Grčke, koja se bavila idejom o bankrotu, tu doista nema alternative.

Rizik prevelikih proračunskih rezovaMeđu velikim evropskim zemljama – Francuska, Italija i Španjolska su suočene s problemom sanacije velikih fiskalnih deficita. Britanija je u nešto povoljnijoj poziciji, utoliko što glavnina njenih dugova dospijeva oko 2015. U Americi će se savezna vlada možda izvući odgađanjem problema za jednu godinu, iako ni predsjednik niti nova republikanska većina nema vjerodostojnog plana za likvidaciju deficita. Još je gore to da razlika prihoda i rashoda saveznih država iznosi više od 100 milijardi dolara. Zbog svega toga se očekuje da će se najoštrija politička borba u 2011. rasplamsati između štedljivih političara i sindikata zaposlenika u javnih službama. Ovi potonji neće naići na simpatije svojih kolega u privatnom sektoru. Prosjek plaća u državnom sektoru je viši, radni vijek često kraći, a i mirovine su više. A Americi bi nepokrivena razlika između raspoloživih sredstava i mirovinskih prava državnih i lokalnih

55

Preispitivanje zadataka države


službenika mogla dosegnuti čak 3,4 trilijuna dolara, pa bi uskoro na nišanu javnosti birokrati mogli zamijeniti bankare.

Rizik iz ove situacije proizlazi otuda što bi moglo doći do prebrzih i prevelikih proračunskih rezova. Privredni oporavak tek je u začetku pa je i kumulativni učinak očekivanih proračunskih rezova zabrinjavajući. Lako se može desiti da posljedica grešaka političara bude fiskalna deflacija i valutni ratovi. Usprkos anemičnom oporavku u bogatim zemljama se planira smanjenje državnih izdataka za više od 1% njihovog BDP-a, što je dosad najveće zabilježeno kresanje. Na početku godine deficiti bi u prosjeku trebali iznositi oko 8% BDP-a dok bi bruto javni dug bogatih zemalja grupe G-20 od 70% BDP-a u 2007. trebao porasti na 109% u 2011. i 116% u 2014. Zbog toga i zaduživanje država raste najbržim tempom u modernoj povijesti, a k tome treba pribrojiti i dodatne dugove zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

Nipošto štednja pod svaku cijenuOčito je da nešto treba uraditi. No to nešto ne bi smjela biti štednja pod svaku cijenu. Nužan je vjerodostojan plan za srednjoročno smanjenje deficita, koje neće ugroziti sadašnji slabašni oporavak. Dio toga mora biti produženje radnog vijeka i smanjenje mirovina, utvrđivanje pravila fiskalne odgovornosti te davanje prednosti smanjivanju rashoda pred povećavanjem poreza. No izgledi za to nisu baš povoljni. Procjenjuje se da će američka fiskalna politika u 2011. biti u pat-poziciji. Kratkoročno će fiskalna politika biti restriktivna, jer prestaju vrijediti porezne olakšice Bushove administracije. U Evropi stanje izgleda nešto povoljnije: u Grčkoj i Francuskoj produžen je radni vijek, iako ne dovoljno, a Britanija i Njemačka uvode institucije i pravila fiskalne odgovornosti. No tu može doći i do pretjerivanja: tempo smanjivanja deficita mogao bi ispasti prebrz, naročito u Britaniji i Španjolskoj. K tome bi evropski političari mogli uvesti dodatna ograničenja za zadužene članice eurozone. Umjesto ubrzanja rasta, smanjivanje javnih izdataka moglo bi ga ugroziti: kolektivno rezanje proračuna usporit će rast.

Različite kombinacije državne štedljivosti i monetarnog aktivizma nose u sebi novu opasnost – turbulencije na deviznim tržištima, pa bi moglo doći do eskalacije valutnih intervencija, kako u bogatim tako i u zemljama u usponu. Kina bi mogla dozvoliti laganu aprecijaciju juana. Zbog navale kapitala u potrazi za većim prinosima druge bi zemlje u usponu – od Brazila do Južne Koreje – počele gomilati basnoslovne devizne rezerve kako njihove valute ne bi uzletjele uvis. Lako se može dogoditi da nekoliko zemalja u usponu uvede ili ojača ograničenja uvozu kapitala. Uslijed svega toga nužno će porasti napetosti među trgovinskim partnerima, uz optužbe da se oni drugi nastoje

U fokusu

56 perspektive

okoristiti na tuđi račun. Pri tome se najoštriji sukob treba očekivati između Amerike i Kine, pa bi američki Kongres mogao izglasati i zakon kojim tečaj kineske valute proglašava nedozvoljenom subvencijom.

Liberalizacija tržišta rada i uslugaGledano iz dugoročne perspektive, sve ovo upućuje na zaključak da se treba zamisliti što bi država zapravo trebala raditi. Tokom posljednjeg desetljeća političari su pokušavali rješavati probleme povećavanjem državnih izdatka, bilo da se radi o desničaru Georgeu Bushu – najrastrošnijem američkom predsjedniku nakon Lyndona Johnsona – ili ljevičaru Gordonu Brownu. Jednako su tako oni ignorirali posljedice starenja njihovog stanovništva. Ured za proračun američkog Kongresa procjenjuje da bi američki javni dug mogao porasti od 62% BDP-a u 2010. na 109% u 2025. i 185% u 2035. Zbog toga ispada da je smanjivanje javne potrošnje dobra stvar; no ako je to isključiva svrha proračunskih rezova to bi bila promašena prilika. Jedino ispravno bilo bi da se poboljša funkcioniranje države, odnosno kako svojedobno reče Bill Clinton, da se „ponovno izmisli država”. Iznosi potrošenog novca loš su indikator kvalitete javnih usluga: da je tome tako, američke bi srednje škole, francuski mediji i njemačka sveučilišta bili najbolji na svijetu. U proteklih pola stoljeća gotovo je svaki dio svjetske privrede preobražen novom tehnologijom i novim idejama. No nijedan njen dio nije se promijenio manje no što se promijenila država.Jedno od rješenja moglo bi biti da se niz državnih funkcija delegira paradržavnim tijelima, kako to pokušava učiniti britanska vlada Davida Camerona. Drugo je da svaka zemlja, već prema svojim specifičnostima, razradi strategiju svog budućeg razvoja. Mnoge evropske zemlje, kao i Japan, trebale bi liberalizirati svoja tržišta rada kao i tržišta uslugama, kako bi povećale produktivnost i ubrzale privredni razvoj. Amerika bi trebala poraditi više na prevladavanju krize tržišta nekretnina i poboljšati svoje programe obrazovanja kako bi se time što prije mogla uskladiti ponuda i potražnja za radnom snagom. To je i najbolja preporuka za prevladavanje sadašnje krize.

• Usprkos anemičnom oporavku u bogatim se zemljama ove godine planira smanjenje državnih izdataka za više od 1 posto nihovog BDP-a, što je dosad najviše zabilježeno kresanje.

• Smanjivanje javne potrošnje dobra je stvar; no ako je to isključiva svrha proračunskih rezova to bi bila promašena prilika. Jedino ispravno bilo bi da se poboljša funkcioniranje države ...


2011: Godina zlatne groznice

Piše: dr. Uroš Dujšin

„Nagli porast cijena potiče, prvi put nakon četiri desetljeća, na promišljanje o tome treba li zlato imati monetarnu ulogu” upozorava The Financial Times. Robert Zoellinck, predsjednik Svjetske banke predložio je, da u okviru reformi međunarodnog financijskog sistema, „nosioci ekonomske politike razmisle o korištenju zlata kao međunarodno mjerilo iščekivanja tržišta u pogledu inflacije, deflacije i buduće vrijednosti valuta.” Zlato je, smatra on, alternativna monetarna aktiva – što ne znači da bi se trebalo vratiti na zlatni standard poput onoga od prije 1971. po kojemu su valute bile zamjenjive za zlato.

Nakon neuspjeha grupe G – 20 da postigne bilo kakav smisleni dogovor o globalnim financijskim debalansima, Francuzi su najavili da će u 2011. za svog predsjedanja Grupom pokrenuti raspravu o budućnosti međunarodnog monetarnog sistema. No nijedna od konvencionalnih opcija ne izgleda pogodnom. Nitko ne želi opći povratak na čvrste valutne tečajeve a mogući sistem alternativnih ili dopunskih monetarnih rezervi također je problematičan. Eurozona ima segmentirano tržište obveznica i, imajući u vidu muke sa Grčkom i Irskom, njena je budućnost neizvjesna a k tome se kineskom valutom ne može slobodno trgovati.

Naizgled je politika centralnih banaka tiskanje novca dok zlata ima onoliko koliko ga ima ili ga se može proizvesti. Otuda i nagli rast cijene zlata: od početka ovog tisućljeća indeks cijena američkog Fed-a porastao je za 22%, dok je istodobno dolarska cijena zlata porasla za 498%. Kada bi, dakle, američki potrošači svoje potrepštine trebali kupovati zlatnicima, njihovi bi se izdaci smanjili za tri četvrtine. Deflacija od 75% tokom jednog desetljeća nipošto nije poželjna za bilo koju valutu. Sa stanovišta centralnih bankara problem je u tome da cijena zlata nije pouzdan pokazatelj za predviđanje rasta cijena bilo čega – smatra Fred Bergsten iz Instituta za međunarodnu

Trendovi

Trendovi

58 perspektive

ekonomiju u Washingtonu. U tom kontekstu ključno je pitanje koliko rast cijena zlata odražava faktore specifične za taj metal ili neke druge, fundamentalne činioce. Među fundamentalnim faktorima promatrači ističu stagnaciju proizvodnje usprkos rekordno visokim cijenama. Svjetska proizvodnja zlata dostigla je svoj maksimum u 2001. sa oko 2.645 tona. K tome se glavnina proizvodnje seli ka rizičnijim proizvođačima u Africi i središnjoj Aziji, dok je lani ukupna proizvodnje četiriju tradicionalnih proizvođača – Južne Afrike, SAD, Kanade i Australije – od 1.260 tona u 2000. pala na tek 756 tona. Smanjenje nove proizvodnje donekle je kompenziralo povećanje prodaje lomljenog zlata, dok je s druge strane porast potražnje za zlatnim nakitom u zemljama u usponu poput Indije pridonijelo rastu potražnje.

To su, dakako, specifični faktori koji ništa ne kažu o širim inflacionim pritiscima. U tom pogledu mnogo je značajniji dramatični rast kupovina zlata od strane financijera. Novi investitori – kao npr. mirovinski fondovi i osiguravajuća društva, postali su značajni kupci žutog metala. Najveći igrač među fondovima koji investiraju u zlato, SDPR Gold Shares, osnovan pred šest godina, danas vrijedi oko 58 milijardi dolara i ima više zlata od većine centralnih banaka. Većina ovih investitora kupovalo je zlato radi diverzifikacije svojih portfolija, a ne iz straha od inflacije. No u najnovije vrijeme neki od najvećih hedge-fondova počeli su kupovati zlato kao osiguranje od smanjene odlučnosti centralnih banaka da održe stabilnost svojih valuta. U strahu od deflacije one bi lako mogle poduzeti mjere koje bi dovele do obezvređenja novca. Koliko je to vjerodostojno dovodi u pitanje činjenica da se cijene zlata kreću neovisno od cijena robe i usluga; no ono odražava uvjerenje da Ben Bernanke, predsjednik američkog Fed-a, neće biti u mogućnosti držati stopu inflacije nižu od 2%.

Ipak, ima razloga u prilog gledištu da nam cijena zlata kaže nešto korisno o vrijednosti novca. Jedan je da bi valjano mjerenje inflacije moralo uključiti i kretanje vrijednosti aktive. Indeks potrošačkih cijena ne uključuje vrijednost obveznica, dionica pa ni nekretnina. Onome tko želi sačuvati vrijednost svoje imovine to je itekako važno. Jedan od proklamiranih ciljeva Fed-a je i povećanje cijena dionica i obveznica. U tom smislu i cijena zlata može biti indikatorom gubitka opće kupovne moći novca, a ne samo troškova tekuće potrošnje. Investitorima je k tome postalo praktičnije držati zlato jer je klasični problem – onaj da zlato ne donosi prinose – više i nije važan s obzirom na to da su kamatne stope tako niske da nisu spomena vrijedne.

Moguće je i to da investitori kupuju zlato jer žele kupovati kinesku valutu, što im tamošnje monetarne vlasti ne dozvoljavaju. Prema analizi londonske konzultantske kuće Fathom, veza između cijene zlata i stupe inflacije prekinuta


je početkom 2000., i to u vrijeme kada su ojačali međunarodni pritisci na Kinu da aprecira svoju valutu. U tom smislu zlato bi bila svojevrsna zamjena za kinesku valutu. Investitori su, naime, sve zabrinutiji zbog mogućnosti državnog bankrota i stoga vjeruju da će vrijednost većine valuta pasti u odnosu na onu kinesku.

Bilo kojem od ovih argumenata se priključili ima razloga vjerovati da bi kretanje cijene zlata moglo dati koristan uvid u stanje međunarodnih financija i da bi o njemu trebalo voditi računa. Kritičari Fed-a koji navode cijenu zlata kao signal da je inflacija u porastu, time prizivaju restriktivnu monetarnu politiku. Posljedica takve politike mogla bi imati krajnje negativan učinak na cijene aktive kao i na tempo privrednog rasta. No iz svega navedenog teško je osporiti zaključak da će – htjeli mi to ili ne – nadolazeća godina biti godina zlatne groznice.

Nova brzorastuća tržišta

Zanemareni postaju pobjedniciGlobalizacija uzima danak, ali nudi i prilike koje koristi sve veći broj do jučer gotovo zaboravljenih zemalja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, boreći se za međunarodnu afirmaciju

Već pomalo otrcani naziv „tržišta u nastavku” u međunarodnim poslovnim krugovima u idućoj će godini postati, ako već nije, neprecizan. Sada već moramo razlikovati „stara” i „nova” tržišta u nastanku, odnosno razvoju.

Razvijeni će se svijet i u sljedećih nekoliko godina morati pomiriti s anemičnim stopama ekonomskog rasta, prognozira londonski The Economist u svome godišnjaku „World in 2011”. Nasuprot tome, svijet u razvoju bujat će u dinamočnosti i kreativnosti te će u sljedećem desetljeću činiti više od 50 posto globalnog rasta. Čak 700 milijuna stanovnika u zemljama iz potonje kategorije priključit će se srednjoj klasi, pridonoseći sve više poslovnim inovacijama.

Uglavnom znademo koja su „stara” tržišta u nastanku, kao Brazil, Kinu i Indiju, a gdje su „nova”? Javljaju se u dvije kategorije: „zanemarene” zemlje koje se prosperitetom približavaju starima i „granične” koje se tek počinju ambicioznije pojavljivati na međunardnoj sceni.

Trendovi

60 perspektive

Visoke stope rastaNajveća je koncentracija zanemarenih tržišta u Africi – koja je još uvijek podosta zanemaren kontinent. Glavni su tamošnji ekonomski akteri Južna Afrika, Egipat, Alžir, Bocvana, Libija, Mauricijus, Maroko i Tunis. U cijelini te zemlje prosječnim rastom BDP-a ne zaostaju za „starim” tržištama u nastanku.

Međutim, zanemarenih divova u nastanku ima po cijelom planetu, a Srednji istok, Turska i Saudijska Arabija privući će najveću pozornost. Turska je jedna od najdinamičnijih svjetskih privreda, nesporedivo dinamičnija i vitalnija od svog starog konkurenta Grčke, članice Europske unije. Saudijska Arabija brzo liberalizira svoj poslovni ambijent, prema navodima Svjetske banke. Ne smije se, unatoč brojnim proturječjima, zaboraviti Meksiko s brojnim uspješnim kompanijama i rastućom srednjom klasom. Ipak, čini se da će zvijezda tržišta u nastanku u 2011. biti Indonezija, koja uživa pohvale analitičara zahvaljujući inventivnim kompanijama, sve brojnijoj srednoj klasi i relativnoj političkoj stabilnosti.

Granične su zemlje siromašnije i rizičnije od zanemarenih, a na tom su popisu Sri Lanka, Bangladeš i Pakistan u Aziji, Kenija, Nigerija i Ruanda u podsaharskoj Africi. U idućoj godini mogli biste čuti o neočekivanim uspjesima tih zemalja. Nigerija, deseta u svijetu po naftnim rezervama, uspjela je stabilizirati svoju politiku. Svjetska banka navodi Ruandu kao svoga šampiona po reformama u korist lakšeg poslovanja privrede. Posebnu pozornost analitičara privlači i Vijetnam, koji povećava broj zaposlenih za milijun na godinu, a ima više od 90 posto pismenih osoba. Pomaže mu blizina Kine, odakle „cure” različiti poslovi. Proizvođači mobitela već su pronašli novo tržište, koje je bilo posve gladno, a sad je zasićeno. I ostale međunarodne kompanije u sektoru potrošačke robe hrle tamo u velikom broju.

Goleme rezerveNaravno, nisu to lagana tržišta i podosta je razloga zbog kojih su zanemarena. Meksiko je ozbiljno uzdrman ratom s krijumčarima droga, Saudijska je Arabija zatvoreno društvo, a granična su tržišta općenito nepredvidiva – česti plijen diktatorske samovolje i hirovitosti prirode. Ali istodobno posjeduju brojne adute zbog kojih su neodoljivo privlačne zapadnim kompanijama, gladnim novih tžišta. Posebice nude brojne prilike za ulaganje u infrastrukturu.

Afrika obiluje rudnim rezervama u vrijeme kada cijene osjetnu bubaju. Obiluje također golemim brojem mladih stručnjaka, dok je istodobno Zapad izložen demografskom stezanju. Dinamične su i mnoge burze na tom području, posebice egipatske. Zanemarena i granična tržišta nude povoljne investicijske


prilike, a kompanije koje prve stignu steći će znatnu prednost. O tom bi trebalo voditi računa i neka hrvatska poduzeća koja koketiraju s takvim tržištima.

Nova radna mjesta

Zvijezde recesijeSadašnja recesija (koja postupno jenjava diljem svijeta, ali ne i u Hrvatskoj) razlikuje se od svih unatrag pola stoljeća. Prije je gubitak radnih mjesta bio rasprostranjen po cijeloj privredi, sada je koncentriran uglavnom u tri sektora: građevinarstvo, prerađivačku industriju (posebice vozila) i financije. Mnogi su dijelovi američke privrede, kako potsjeća tjednik Newsweek, relativno pošteđeni, a neki – kao obrazovanje i zdravstvo – rastu brzim korakom. Uspješno posluju i izvozno orijentirane kompanije, kao i tehnološke tvrtke te sve koje su povezane sa sirovinama i poljoprivredom. Čak i neki proizvođači s tržišnoga vrha počinju se oporavljati.

Vezivno su tkivo svih tih kategorija izvozna tržišta, naročito ona u nastanku. Ruke trljaju izvoznici u zemlje s visokim razvojnim stopama kao što je Kina, Indija i Brazil. Američki izvoz koji obično raste po stopi od sedam do osam posto, sada grabi dvocifreno.

Usluge tvorac radnih mjesta To ne čudi jer kako izvješćuje Goldman Sachs, svake godine na tržištima u nastanku javlja se 70 milijuna novih potrošača srednje klase, a svi oni žele elektroniku, potrošačku robu i pokućanstvo iz SAD-a i drugih zemalja. Područja u razvoju imaju i goleme infrastrukturne potrebe, što je prilika za proizvođače kompleksnih strojeva i opreme.

Ipak, ne treba očekivati da će proizvodnja u SAD-u dostići nekadašnji udio u ukupnoj ekonomskoj snazi. U protekla dva desetljeća gotovo sva nova radna mjesta potječu od usluga. Tako je, uostalom, i u zemljama sa srednjim dohotkom, čak i u nekima s niskim. Proizvodnja već podosta godina ne stvara nova radna mjesta, upozorava James Manyika, direktor Globalnog instituta McKinsey. Tako ni porast potražnje ruda u Kini neće stvoriti milijune radnih mjesta.

Trendovi

62 perspektive

Ali i američke uslužne kompanije mogu se okoristiti rastom globalne privrede. Američka privreda potencijalni je dobavljač intelektualnoga kapitala koji će pomoći rast zemalja u razvoju.

Za razliku od prethodne recesije, kada su stradala tehnološke kompanije, one su sada vrlo uspješne. Iako je tehnološki sektor u početku bio izravno pogođen krizom, u međuvremenu se posve oporavio i polučuje najbolji učinak, s visokim rastom. Istodobno, korporativni izdaci na informatičku opremu i softver rastu po godišnjoj stopi od gotovo 13 posto – najbrže u 21. stoljeću – kaže Joseph LaVorgna, glavni američki ekonomist Deutsche Bank.

Izvoz obrazovanjaIpak, valja se prisjetiti da tehnološki sektor čini okosnicu američke konkurentske prednosti – visoko produktivne i relativno dobro obrazovane radne snage. Američko više obrazovanje smatra se najboljim na svijetu i postalo je zaseban sektor rasta. Studenti iz inozemstva dolaze u koledže u SAD-u, plaćajući visoke školarine, pa se može govoriti o svojevrsnom izvozu obrazovanja. Doduše, zaostajanje dolara za brojnim drugim valutama donekle pojeftinjuje školovanje na američkim sveučilištima, čineći ih dodatno privlačnim.

Kolikogod američko školovanje bilo na cijeni, u stvaranju inženjera vrhunske razine zaostaje za njemačkim, upozorava Newsweek. Tjednik ujedno zaključuje kako je od presudne važnosti da Vlada podrži malu privredu, koja još uvijek stvara većinu radnih mjesta u SAD-u. Velika je vjerojatnost da će u budućnosti velike američke kompanije premještati više radnih mjesta u inozemstvo, prateći tamošnje potrošače, ali je sve izvjesnije da će i manje tvrtke tražiti šanse u globalizaciji, makar broj nijihovih kupaca u pojedinim zemljama bio i skroman.


Svjetska populacija

Zaustavlja se inflacija milijardi?!

Kada se učinilo da se ostvaruje Malthusova teorija o sve većem nerazmjeru između broja stanovnika na našem planetu i količine hrane koju je moguće proizvesti, najnoviji pokazatelji sugeriraju da smo na pragu željene ravnoteže i stabilnosti

Piše: Drago Kojić

Znatnu medijsku prašinu izazvala su nedavna nagađanja da je Američka svemirska agencija (NASA) otkrila izvanzemaljske oblike života. Početnu euforiju zamijenilo je razočaranje milijuna ljudi diljem planeta, nakon što je izostalo najavljeno otkriće. Međutim, znanstvenici su uvjereni da će bakterija što su je otkrili u jezeru Moni na sjeveru Kalifornije pomoći u daljnoj potrazi života u svemiru.

Istraživači u svojim nastojanjima nisu motivirani isključivo znanstvenim porivom, nego i posve praktičnim razlozima. Sve je više stručnjaka koji upozoravaju da će Zemlja postati pretijesna za sve brojnije stanovništvo i da treba što prije pronaći nove životne prostore. Teorija engleskog ekonomista Thomasa Roberta Malthusa obavljena krajem 18. stoljeća, koja je nerijetko izazvala potsmijeh akademskih krugova, odjednom je počela dobivati podosta pobornika. Malthusova tvrdnja da proizvodnja hrane raste aritmetičkom

Reflektor

Reflektor

64 perspektive

progresijom, a stanovništvo geometrijskom, kao da dobiva novu potvrdu. Tomu u prilog govori još uvijek impresivan broj gladnih u svijetu, unatoč nastojamjima međunarodne zajednice da se smanji jaz između bogatih i siromašnih.

Ekspanzija već završena?Brojke su, uostalom, neumoljive. Čovječanstvu je trebalo 250.000 godina da bi (negdje 1800-te) dostiglo milijardu stanovnika. Druga milijarda narasla je za malo više od jednog stoljeća, 1927, a treća za samo 35 godine (1960.) U manje od četiri sljedeća desetljeća svjetska je populacija ponovo udvostručena, a 12. listopada 1999. novorođeni Sarajlija Adnan Nević po izboru Ujedinjenih naroda simbolizira šestomiljarditoga Zemljanina. Na prijelazu iz 2011. u 2012. bit će izabran sedammilijarditi stanovnik našeg planeta. Nakon što su prethodne tri milijarde narastale (redom) u 14, 13 i 12 godina, dakle u sve kraćim razmacima, za novu sedmu milijardu trebat će koliko i za prethodnu (12 godina).

Takva kretanja navela su Johna Parkera da u The Economistovu jubilarnom 25. specijalnom pregledu pod naslovom The World in 2011 izvede zaključak kako je populacijska ekspanzija zapravo već završila. To, naravno, ne znači da je zaustavljen porast broja stanovništva nego da će ono rasti sporijim ritmom. Da bismo to shvatili, valja se prisjetiti da u demografiji sila zamaha igra ključnu ulogu. Mnogočlane obitelji u prethodnim generacijama znače više majke u sadašnjoj, dakle više i djece, iako su porodice postale mnogo manje, smanjujući poticaj rasta. Potrebna je još jedna generacija prije nego što efekt manjih obitelji – tj. manji natalitet – počne utjecati na ukupnu populacijsku statistiku.

Opada obim rodnostiParker tvrdi da svijet upravo dostiže tu točku. Ukupan broj stanovnika i dalje raste zato što odražava silu zamaha iz 1960-ih i 1970-ih. Bilo je to razdoblje baby-booma (eksplozije broja novorođenčadi) u SAD-u i Europi te visokih stopa nataliteta u zemljama u razvoju. Međutim zamah posustaje.

Ukupna stopa rodnosti (broja djece što ih žena u prosjeku može očekivati tijekom života) već dugo vremena pada te je gotovo prepolovljena od 4,8 u razdoblju 1965-70. na 2,6 u razdoblju 2005-10. U nekim zemljama brzina promjena je zapanjujuća pa je tako rodnost u Bangladešu pala od sedam 1984. na manje od dva 2006. te od šest na tri u radoblju 1980-2000.

65

Zaustavlja se inflacija milijardi?!


U nekom trenutku u sljedećih nekoliko godina (ako se to već nije dogodilo) svijet će se naći na novoj prekretnici: polovica čovječanstva živjet će na područjima gdje je rodnost niža od 2,1, što je stopa pri kojoj neka zemlja ima dovoljno djece za populacijsku stabilnost. To će postupno dovesti do usporavanja i stabilizacije broja stanovnika. Samo po sebi to neće ukloniti malthusijansku zabrinutost za populacijski pritisak na svjetske izvore hrane, ali će donijeti predah za trajnije rješenja primjenom poreza na okoliš, djelotvornijega korištenja vode i nove „zelene revolucije“.

Prema The Economistovu predviđanju, porast svjetske populacije od šest na sedam milijardi bit će posljednji koji će se polučiti u tako kratkom vremenu (12 godina). Sljedeća milijarda rast će sporije, 12 do 24 godina, dok će za devet milijardi trebati čak 20 do 25 godina. Tada negdje oko 2050. godine, sila zamaha će oslabiti i prvi put dostići ćemo potpunu demografsku stabilnost.

Nema demografske bombe!Prije 42 godine biolog Paul Ehrlich upozorio je u knjizi Populacijska bomba (The Population Bomb) da će 1970-ih i 1980-ih uslijediti masovno izgladnjavanje, s obzirom na brži rast svjetskoga stanovništva nego hrane i drugih kritičnih resursa. Zahvaljujući inovacijama i naporima poput „zelene revolucije“ i sve šire primjene planiranja obitelji, Ehrlichovi strahovi nisu se obistinili. U stvari, od 1970-ih globalni ekonomski učinak je povećan, naročito u zemljama u razvoju.

Populacijski odjel UN-a pretskazuje da će se populacijski rast gotovo zaustaviti 2050. Tada bi se svjetsko stanovništvo stabiliziralo na 9,15 milijardi.

Međutim, kako tvrdi Jack A. Goldstone u dvomjesečniku Foreign Affairs, međunarodna sigurnost u 21. stoljeću manje će ovisiti o broju ljudi koji nastanjuju svijet nego o tome kako je sastavljena i distribuirana svjetska populacija: gdje se broj stanovnika smanjuje i gdje raste, koje su zemlje relativno starije, a koje mlađe i kako će demografija utjecati na populacijska kretanja po pojedinim područjima. Spomenuti podaci UN-a otkrivaju četiri povijesne promjene koje će temeljito izmjeniti svijetsku populacijsku sliku iduća četiri desetljeća: relativna demografska težina razvijenih zemalja smanjit će se za gotovo 25 posto, pomičući moć prema zemljama u razvoju; radna snaga u razvijenim zemljama osjetno će ostarjeti, ograničavajući ekonomski rast tih područja i potičući potražnju useljavanja radnika; većina očekivanoga rasta populacije bit će koncentrirana u današnjim najsiromašnijim i najmlađim zemljama, od kojih mnoge nemaju dovoljno kvalitetnog obrazovanja, kapitala

Reflektor

66 perspektive

ni mogućnosti zaposlenja; prvi put u povijesti većina svjetskog stanovništva bit će urbanizirana, a najveća urbana središta nalazit će se u najsiromašniojim zemljama svijeta.

Hoće li se iskorijeniti glad?Posve je izvjesno da će četiri navedena megatrenda uvelike izmjeniti svijet u narednim desetljećima, ali je krajnje neizvjesno kakve će promjene zaista biti. Dovoljan je bilo kakav poremećaj pa da prognoze padnu u vodu, ali jamačno ćemo svjedočiti uzbudljivim demografskim kretanjima, koja će možda inspirirati nove malthusijanske ili neke druge vidovnjake da nas zastrašuju ili ohrabruju. Teško je očekivati da će mega-promjene iskorijeniti glad jer bi to pretpostavljalo globalnu nesebičnost, što se dugoročno gotovo nikad ne uspijeva polučiti.

Utješno djeluju najave da ćemo izbjeći populacijsku bombu, ali na putu do ravnoteže potrebno je ukloniti i brojna minska polja, kako stvarna tako i figurativna, ništa manje opasna.

Mediji: Rast TV oglašavanja, pad tiskovnogGlobalna potrošnja oglašavanja porast će 4,5 posto u idućoj godini, dvostruko više nego u prethodnoj, procjenjuje agencija ZenithOptima. Opći uspon prikriva različite trendove. Izdaci na internetsko oglašavanje u 2011. mogli bi porasti 16 posto dostižući 15 posto ukupnoga oglasnoga tržišta.

Prihod od televizijskoga oglašavanja, porast će 5,5 posto, što pretstavlja skromno ubrzanje u odnosu na 2010. Televizijski rast bit će potican tržištima u nastanku, gdje je TV još dominantniji medij nego u bogatom svijetu.

Za novine i magazine nastavit će se nepovoljne vijesti, uz pad oglašavanja od 1,2 i 1,1 posto. Iako širenje brandova tiskovnih medija na internet nudi nešto nade u zaustavljeno usporavanje, Svjetska novinska udruga (World Association of Newspapers) kaže da digitalno oglašavanje u doglednoj budućnosti neće nadoknaditi gubitak dohotka u tisku. Da bi se razlikovali, oglasni mediji uvest će diferencirane tarife za online sadržaj. Geografski obrazac medijskog prihoda nastavit će se pomicati prema istoku. ZenithOptimedia procjenjuje da će 2011. označiti prvu godinu u kojoj će oglašivači potrošiti više novca da bi doprli do azijske nego do zapadnoeuropske publike.


Socijalno tržišno gospodarstvo

Načelo tržišne slobode i socijalne ravnoteže

Koncept socijalnog tržišnog gospodarstva razvijen je za obnovu Savezne Republike Njemačke nakon Drugog svjetskog rata, kao alternativa državnoj planskoj privredi kakva se razvila za vrijeme nacionalsocijalizma u Njemačkoj, odnosno onoj centralnoj planskoj privredi Sovjetskog saveza. Njegova politička provedba 1947. do 1949. vezana je za imena Ludwiga Erharda i Alfreda Müllera-Armacka. Potonji je uveo pojam „socijalno tržišno gospodarstvo“.

Centralna je ideja socijalnog tržišnog gospodarstva ta da funkcionirajući gospodarski poredak ne nastaje sam od sebe, nego ga država mora stvoriti i održavati. Njegov temeljni element je spoj „principa tržišne slobode i socijalne ravnoteže“. Najvažniji elementi u konceptu socijalnog tržišnog gospodarstva:

• Privatno vlasništvo i slobodno formiranje cijena;

• Stvaranje normi za tržižno natjecanje i osiguravanje tržišnog natjecanja (na primjer zakonom o sprječavanju nastanka kartela, zakonom o nelojalnoj konkurenciji);

• Osviještena konjunkturna politika i politika gospodarskog rasta;

• Osiguravanje pune zaposlenosti;

• Slobodna vanjska trgovina, slobodna zamjena deviza;

• Politika stabilne vrijednosti novca (između ostalog kroz neovisnu središnju banku);

Dokumenti

Dokumenti

68 perspektive

• Socijalna sigurnost, socijalna pravednost i socijalni napredak (kroz državne mjere preraspodjele u obliku socijalne pomoći, socijalnih mirovina i plaćanja naknada, subvencija, potpora, progresivnog poreza na dohodak itd.; kroz sustave socijalnog osiguranja: mirovinsko i zdravstveno osiguranje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti, osiguranje za slučaj dugotrajne bolesti ili staračke nemoći, osiguranje za slučaj nezgode; kroz radni i socijalni poredak).

Otvoreni sustav, a ne zatvorena teorijaSocijalno tržišno gospodarstvo nije zatvorena teorija, već otvoren sustav. Time se kao prvo želi osigurati mogućnost nužne prilagodbe koncepta na mjenjajuće društvene uvjete. Kao drugo je očito da dinamika gospodarskog stila socijalnog tržišnog gospodarstva upravo zahtijeva otvorenost prema društvenim promjenama.

Sloboda i pravednost kao temeljne društvene vrijednosti u socijalnom tržišnom gospodarstvu u dvostranom su odnosu čiju napetost valja održavati, ali i izdržati. Pri tome treba obratiti pažnju na to da ni jedna strana permanentno ne preteže na štetu druge. Socijalno tržišno gospodarstvo također se ne može shvatiti kao kompromis između slobode i pravednosti, gdje je uvijek jedno podređeno drugom. Obje vrijednosti nalaze se u uzajamno nadopunjavajućem odnosu. Na temelju priznavanja temeljnih vrijednosti među koje osim slobode i pravednosti spadaju i sigurnost te ljudsko dostojanstvo, koncept socijalnog tržišnog gospodarstva pokazao se prikladnim za međunarodni gospodarski poredak, na primjer na razini Europske unije.


Smjernice za blagostanje, socijalnu pravdu i održivi poslovni razvoj

Zaklada Konrad Adenauer predložila je zemljama Europske unije Smjernice za blagostanje, socijalnu pravdu i održivi poslovni razvoj. Taj dokument ponuđen je svim zemljama EU na prihvaćanje, čime bi se učvrstila i afirmirala ideja socijalno-tržišnog gospodarstva. Među ostalim, ponuđen je Hrvatskoj kao kandidatu za prijem u članstvo EU. Kako je taj dokument višestruko zanimljiv, smatramo korisnim objaviti ga u cijelosti.

PreambulaSve veće gospodarsko i političko preplitanje u mnogim zemljama svijeta dovelo je do većeg rasta i konkurencije koja poboljšava mogućnosti obrazovanja, jača socijalnu infrastrukturu i smanjuje siromaštvo. Unatoč tome, mir, sloboda i pravda su ugroženi. Neravnomjerna raspodjela dobiti u svijetu dodatni je razlog sve veće političke i socijalne napetosti. Trenutna financijska i gospodarska kriza može se prevladati samo uvođenjem pravila za financijska tržišta na međunarodnoj razini. Za to je potrebno zajedničko zalaganje za održivi poslovni razvoj. Potreban nam je međunarodni konsenzus koji omogućava blagostanje, socijalnu pravdu i održivi poslovni razvoj na temeljima zajedničkih načela i vrijednosti. Pri tome pozitivni učinci globalizacije ne smiju ni u kriznim vremenima biti ugroženi nacionalnim ili regionalnim protekcionizmom. Dobrobit zajednice, demokracija i nepovredivost ljudskog dostojanstva temelji su na kojima je zasnovan takav konsenzus – uzimajući u obzir kulturne i društvene specifičnosti.

SmjerniceSolidarnost i subsidijarnost predstavljaju osnovna načela. Solidarnost osigurava legitimitet tržišnom gospodarstvu kroz njegovu okrenutost prema općoj

Dokumenti

70 perspektive

dobrobiti. Subsidijarnost stvara i garantira prostor za vlastitu odgovornost i vlastitu inicijativu.

1. Okviri pravne države

Funkcionalan, pouzdan i demokratski legitiman pravni sustav temelj je učinkovitom i održivom poslovanju. On stvara preduvjete za učinkovito gospodarstvo, učinkovitu državnu upravu koja je u službi građana kao i za poštovanje načela rada dobre vlade. Preko regulatornih elemenata i dosljednog nadzora kontrolira se poštovanje, a kažnjava se kršenje pravila. Sve to nije samo sebi cilj. Pravila su potrebna kako bi, zbog gospodarstva zasnovanog na konkurenciji, decentralizirano ponašanje u konkurenciji imalo za posljedicu društveno politički korisne rezultate.

2. Vlasništvo i zapošljavanje

Učinkovita gospodarska struktura okrenuta prema održivosti mora biti utemeljena na privatnom vlasništvu koje pravo raspolaganja dobrima stavlja u ruke privatnih poduzetnika i kućanstava. Privatno vlasništvo pruža odlučujući poticaj ostvarenju prihoda kroz rad i predstavlja temelj inovativnog poduzetništva. Samo gospodarsko uređenje zasnovano na privatnom vlasništvu može jamčiti sigurno zaposlenje. Na toj osnovi mogu nastati vlastita odgovornost i inicijativa bez kojih su nezamislivi učinkovito korištenje vlastitih potencijala, obrazovanje, inovacije, rast i blagostanje. Privatno vlasništvo je karakteristika uređenja utemeljenog na konkurenciji u kome mnoštvo malih i srednjih poduzetnika svojim osobnim vlasništvom odgovara za svoje poslovne aktivnosti. Imovina nosi sa sobom i društvenu obvezu. Korištenje imovine mora istovremeno služiti dobrobiti zajednice. To osigurava odmjereno, održivo poduzetničko ponašanje i sprječava jednostrano i kratkoročno stremljenje isključivo prema ostvarenju prihoda.

3. Konkurencija kao osnova

Uređenje zasnovano na konkurenciji i slobodnom formiranju cijena na svjetskoj razini omogućava optimalnu raspodjelu sredstava kojih nema dovoljno. Učinkovita konkurencija predstavlja motor održivog poslovanja. Ona potiče učinkovitost i napredak, jača odgovorno ponašanje i sprječava nastanak poduzeća koja imaju preveliku moć na tržištu. Za uređenje zasnovano na konkurenciji potrebna su nacionalna i međunarodna otvorena tržišta kao i kontrola tržišne zastupljenosti i koncentracije na tržištu koju provode država

71



i zajednice država. Konkurencija je zasnovana na principu učinkovitosti i istih mogućnosti za sve.

4. Primjena principa odgovornosti

Sloboda konkurencije uvjetuje primjenu načela odgovornosti kako bi se učinkovitost u konkurenciji povezala s odgovornošću svakog pojedinačnog sudionika. Šanse za dobit stimuliraju konkurenciju. Osobna odgovornost za gubitak ograničava neodgovorno i pretjerano riskantno poslovanje.

5. Stabilnost gospodarskih okvira

Uređenje zasnovano na tržišnom gospodarstvu zahtijeva dugoročnu ekonomsku politiku i što je moguće veću makro-ekonomsku stabilnost. To posebno važi za nacionalna i međunarodna financijska tržišta. Investicije i dugoročne potrošačke odluke podrazumijevaju postojanje povjerenja u stabilne okvirne uvjete. U to pripada i izbjegavanje protekcionističkih mjera kao i financijske politike koja je okrenuta samo kratkoročnim nacionalnim ekonomskim ciljevima i kratkoročnom rastu.

6. Država stavlja na raspolaganje javna dobra

U uređenju zasnovanom na tržišnom gospodarstvu država mora staviti na raspolaganje javna dobra ako tržište ne može ta dobra staviti na raspolaganje. Učinkovita infrastruktura, osnovne obrazovne mogućnosti i pristup sveobuhvatnom zdravstvenom osiguranju područja su u čijem organiziranju država mora sudjelovati. Država u posebnoj mjeri mora sudjelovati u zbrinjavanju socijalno ugroženih slojeva, iako utjecaj države mora biti ograničen.

7. Solidarnost i socijalna sigurnost

Gospodarski rast olakšava borbu protiv siromaštva. Tržišno gospodarstvo ne može spriječiti nastanak razlika u ostvarenju prihoda i slabiji uspjeh dijelova stanovništva. U tržišnom gospodarstvu stoga su potrebni sustavi socijalne sigurnosti koji imaju široko djelovanje i ne krše pravila tržišnog gospodarstva, zatim mehanizmi regionalnog ujednačavanja razlika, kao i poreski sustav zasnovan na prihodima kako bi se osigurao socijalni mir i omogućilo odgovarajuće sudjelovanje širokih slojeva stanovništva u gospodarskom i društvenom razvoju.

Dokumenti

72 perspektive

8. Stimulativni porez

Za financiranje državnih troškova potreban je u tržišnom gospodarstvu stimulativan sustav davanja. Porezi ne smiju umanjivati poticaj za postizanje boljih rezultata ili voditi prema pogrešnoj raspodjeli sredstava.

9. Održivost

Svaki gospodarski sustav mora biti mjerljiv po svojim dugoročnim rezultatima. Održivost je u ekološkom, socijalnom i fiskalnom smislu jedan od najznačajnijih kriterija uspjeha i predstavlja izraz pravednog odnosa prema svim generacijama. Pravno uređenje zasnovano na odgovornosti i jamstvu jača održivost. Posebno aktivna politika zaštite klimatskih uvjeta predstavlja ekonomsku i moralnu obvezu osiguranja prirodne osnove za život budućih generacija.

10. Politika otvorenih tržišta

Nacionalni individualizam ne predstavlja rješenje krize već je upravo suprotno: takvo ponašanje može samo pogoršati učinke ekonomske krize na svjetskom nivou. Odlučujuća je koordinirana politika otvorenih tržišta kao i poštovanje korektnih pravila. U borbi protiv protekcionizma i ekonomskog nacionalizma moraju se jačati relevantne međunarodne institucije.

Preduvjeti za uspjeh globalnog ekonomskog uređenja zasnovanog na socijalnom tržišnom gospodarstvuOtvorenom i globalnom gospodarstvu potrebni su međunarodni okviri. Načela i pravila, koji su se na nacionalnom i europskom nivou pokazala kao uspješna u okviru ekonomskog i vrjednosnog poretka okrenutog prema socijalnom i tržišnom gospodarstvu, moraju biti primjenjivana i na međunarodnom nivou. Ta načela povezuju slobodu i odgovornost u korist svih. Posebno na području financijskih tržišta ona moraju biti poboljšana i u trgovinskom uređenju na svjetskom nivou moraju biti ojačana. Neophodno je proširenje legitimacije, funkcionalnosti i produbljene suradnje međunarodnih institucija kao i stvaranje integrativnih foruma za suradnju. Pouzdan pravni sustav i demokratsko uređenje zasnovano na subsidijarnosti predstavljaju osnovu za to. Politička konkurencija i političko sudjelovanje kod nacija potiču gospodarski razvoj i stabilnost međunarodnog društvenog i gospodarskog poretka. Nužno informiranje kroz neovisne medije i udruge može biti omogućeno samo u

73



jednom takvom uređenju. Konsenzus i odlučnost političkih, gospodarskih i društvenih aktera da rade na ujednačavanju interesa u nacionalnim i međunarodnim okvirima predstavljaju preduvjet za ostvarenje „blagostanja za sve”.

Turizam: Postupni oporavakSvjetski turizam i putovanje u idućoj će godini prevladati post-kriznu stagnaciju, a očekivani porast međunarodnih dolazaka turista od pet posto izdignut će aktivnost sektora iznad razine 2008, prognozira World Travel &Tourism Council (Svjetsko vijeće putovanja i turizma). Francuska bi po toj prognozi mogla biti glavni dobitnik po apsolutnom porastu broja međunarodnih posjetitelja, iako po stopi rasta neznatno nižoj od kineske.

Turistička putovanja oporavit će se brže od poslovnih, a pretpostavlja se da će proteći pet godina dok poslovni putnici dostignu potrošnju kakvu su imali 2008.

Nakon osjetnog rasta zarade u 2010. globalna industrija zračnoga prijevoza u idućoj će godini biti suočena s padom rasta profitabilnosti, unatoč većem prometu. Europske su kompanije i dalje u financijskim poteškoćama i jedva pokrivaju kraj s krajem. Boeing će najzad isporučiti svoj prvi 787 Dreamliner – s tri godine zakašnjenja.

Zarada po hotelskoj sobi u SAD-u bi trebala porasti 6,7 posto u idućoj godini, uz usporen ritam otvaranja novih hotela. S obzirom na smanjenje budžeta potencijalnih turista, sve popularnije će biti kampiranje, ali u raskošnijoj varijanti od uobičajene, dakle i skupljoj.

74 perspektive

Izvješće o konvergenciji Hrvatske s EU

Četiri strategije gospodarske politike

Ostvarivanje i održavanje viših stopa gospodarskog rasta moguće je: Hrvatska se treba preorijentirati prema modelu rasta koji je više temeljen na produktivnosti i vođen izvozom. Hrvatska treba povećati i produktivnost kapitala i radne snage, produbiti trgovinsku integraciju i promicati inovacije

Hrvatska gospodarska i socijalna postignuća u proteklom desetljeću, kada se usporede s postignućima zemalja višeg srednjeg dohotka, djeluju impresivno. Hrvatska je uspjela konsolidirati makroekonomsku stabilnost, a da je pritom pokazatelje socijalnog razvoja zadržala na razini koja je među najboljima u istočnoj Europi. Pregovori o pristupu Europskoj Uniji napredovali su, a njihov konačni završetak se očekuje polovicom 2011. Visoke i kontinuirane stope gospodarskog rasta (oko 4,6 posto godišnje, realno) u razdoblju kada je stanovništvo bilo u opadanju, pretočile su se u stalan rast dohotka po stanovniku u razdoblju 1994.-2008. Kao rezultat toga, dohodak po stanovniku u Hrvatskoj konvergirao je – i to relativno brzo – s razinama u najbogatijim gospodarstvima.

Međutim, održivost rezultata Hrvatske u smislu ostvarenog rasta u proteklim godinama ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. Najočitija prepreka održavanju postojećeg puta rasta nalazi se u velikom i rastućem oslanjanju gospodarstva na vanjske financijske tijekove. Dok će se trenutačna kriza globalnih financijskih tržišta vremenom riješiti, slabija međunarodna likvidnost (i veća averzija dijela ulagača prema riziku) vjerojatno će se zadržati u srednjoročnom razdoblju.

Postizanje i održavanje viših stopa gospodarskog rasta u Hrvatskoj je moguće. Konačni uvjet, međutim, je povećanje potencijalnih rezultata (produktivnog kapaciteta). Kako bi se održao i ubrzao rast u dolazećim desetljećima, Hrvatska se treba preorijentirati prema modelu rasta koji je više temeljen na produktivnosti i vođen izvozom. Treba povećati produktivnost kapitala i

75



radne snage, produbiti trgovinsku integraciju i promicati inovacije. U ovom je izvješću riječ o tome kako Hrvatska može održati i ubrzati rast u narednim desetljećima. Riječ je o četiri strategije gospodarske politike:

* povećanje doprinosa radne snage kroz povećanje sudjelovanja stanovništva u radnoj snazi i smanjenje nezaposlenosti;

* povećanje ukupne faktorske produktivnosti; * produbljivanje trgovinske integracije; i * promicanje inovacija.

Te četiri gospodarske strategije polučile bi različite pomake u smislu većeg gospodarskog rasta. U nastavku su sažete političke mjere potrebne za provedbu svake od tih strategija i dokazi koji se odnose na njihov očekivani učinak na rast (te implikacije u smislu političke ekonomije).

Povećanje zaposlenosti: Reforme tržišta rada i obrazovanje Komparativno lošiji dosadašnji rezultati hrvatskog tržišta rada pokazuju da djelotvorne reforme vjerojatno mogu imati pozitivan učinak na gospodarski rast. Stopa zaposlenosti u Hrvatskoj (svega 57,7 posto stanovništva radne dobi 2008. godine) manja je od prosjeka 27 država EU-a. Visoka nezaposlenost i niska stopa sudjelovanja radne snage nisu u skladu s drugim tranzicijskim gospodarstvima središnje Europe. Kao rezultat toga, doprinos radne snage gospodarskom rastu proteklih godina bio je skroman.

Kako bi povećala doprinos radne snage gospodarskom rastu, Hrvatska bi trebala povećati sudjelovanje radne snage i smanjiti nezaposlenost. Nedavne reforme općeg sustava socijalnih naknada u Hrvatskoj, uključujući naknade vezane uz demografsku politiku, ne djeluju poticajno na sudjelovanje na tržištu rada, posebice kod žena, te tako priječe gospodarski rast. Povećanje sudjelovanja radne snage, s druge strane, zahtijeva rješavanje čimbenika iz postojećeg sustava socijalne zaštite koji sadrži elemente koji djeluju destimulativno u odnosu na ponudu radne snage. Kako bi se smanjila nezaposlenost, potrebno je ublažiti restrikcije u odnosu na prilagodbu radne snage poslovnom ciklusu (uvjeti za otpuštanje); troškovi radne snage trebali bi biti bolje usklađeni s radnom produktivnošću, a potrebno je riješiti i neusuglašenost raspoloživih vještina. U tu svrhu potrebne su određene radnje:

• Uskladiti poticaje za ponudu radne snage na način da se: (i) revidiraju poticaji za rani odlazak u mirovinu koji implicitno postoje u važećem zakonodavstvu i razviju poticaji za privlačenje starijih osoba da se vrate na posao; (ii) ponovno ocijene učinci neograničenog trajanja isplate

Dokumenti

76 perspektive

naknada za nezaposlene za starije radnike; (iii) na tržištu rada ponovno integrira trenutno neaktivna mlađa populacija poput branitelja i velik dio korisnika socijalne pomoći na način da se ocijene i prilagode njihove naknade; (iv) usvoji migracijska politika koja je više orijentirana prema budućnosti; (v) ocijeni djelotvornost postojećih demografskih politika.

• Povećati potražnju za radnom snagom kroz: (i) jačanje fleksibilnosti tržišta rada (smanjenje troškova kod otpuštanja; omogućavanje fleksibilnijeg radnog vremena i prava socijalne sigurnosti); (ii) ograničavanje umjetnih povećanja troškova rada (po mogućnosti ukidanjem odredbe o obveznoj primjeni kolektivnih ugovora na sve poslodavce u nekoj branši, kao i kroz upravljanje minimalnom plaćom);

• Smanjiti neusklađenost raspoloživih kvalifikacija s potrebama tržišta rada kroz jačanje sposobnosti odgovaranja strukovnog obrazovanja i tercijarnog obrazovnog sustava na potrebe tržišta rada na način da se osiguraju (i) bolje informacije s tržišta rada o strukovnim trendovima; (ii) transparentne informacije o zapošljavanju osoba koje završe strukovno obrazovanje i programe visokog obrazovanja; (iii) funkcionalna integracija hrvatskih sveučilišta; (iv) fleksibilnija prilagodba upisnih kvota u programima obrazovanja i osposobljavanja.

• Jačanje hrvatskog sustava cjeloživotnog učenja kroz: (i) razvoj strategije cjeloživotnog učenja koja bi obuhvaćala sve oblike učenja (u odnosu na sadašnji pristup koji je ograničen na obrazovanje odraslih); (ii) povećati sudjelovanje u obrazovanju odraslih; (iii) uključivanje poslodavaca (kao i studenata i diplomanata) u upravljanje institucijama strukovnog i visokog obrazovanja.

Predložena strategija povećanja zaposlenosti vjerojatno bi generirala najveći povrat u smislu povećanja i održavanja gospodarskog rasta svakog područja o kojemu je riječ u ovome izvješću. Međutim, međunarodna iskustva također pokazuju da su reforme tržišta rada vjerojatno povezane s najsloženijim okruženjem gospodarske politike.

Povećanje produktivnosti: „Kreativna destrukcija” i ulagačka klima Danas u Hrvatskoj poduzeća niske i prosječne produktivnosti koegzistiraju s manjom skupinom visoko produktivnih poduzeća. To pruža mogućnost povećanja ukupne produktivnosti. Veća (ukupna faktorska) produktivnost mogla bi se postići na način da se (a) prosječna učinkovitost manje produktivnih poduzeća približi onima s većom produktivnosti na način da se poboljšaju

77



ključni aspekti ulagačke klime; i/ili (b) kroz preraspodjelu resursa koji se sada slabo koriste u neučinkovitim poduzećima prema učinkovitijima kroz pojačani proces takozvane „kreativne destrukcije” (brži ulazak i izlazak poduzeća s tržišta). Ovo izvješće procjenjuje da bi s ukupnom stopom rasta produktivnosti od 2,4 posto godišnje dohodak po stanovniku u Hrvatskoj do 2020. godine bio oko 9 posto viši nego što bi to inače bio.

Politika povećanja agregatne produktivnosti u Hrvatskoj trebale bi se usmjeriti i na (a) čimbenike koji ometaju tržišnu dinamiku kao i na (b) čimbenike ulagačke klime koji smanjuju tehničku učinkovitost.

• Kako bi osnažila proces „kreativne destrukcije” te promicala restrukturiranje poduzeća i dinamiku tržišta, Hrvatska treba (i) ponovno aktivirati proces privatizacije (te poboljšati korporativno upravljanje u preostalim poduzećima u državnom vlasništvu, smanjujući razinu uplitanja u komercijalne odluke); (ii) smanjiti državnu pomoć za sektore koji bilježe nazadak te racionalizirati stečajni postupak kako bi poboljšala izlazne uvjete; (iii) poboljšati regulaciju tržišta proizvoda (uz punu provedbu zahtjeva za ocjenom regulatornog učinka i eliminiranje nepotrebnih prepreka za ulazak na tržište koje generira država); (iv) liberalizirati ulazak u uslužni sektor (posebice maloprodaja i infrastruktura); (v) dovršiti tržišne reforme u poljoprivrednom sektoru.

• Kako bi se poboljšala ulagačka klima i promicala prosječna povećanja produktivnosti, Hrvatska treba (i) smanjiti vrijeme potrebno za dobivanje dozvola za međunarodnu razmjenu (posebice uvoz); (ii) omogućiti pristup malih i srednjih poduzeća kapitalu za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (eventualno uz poseban naglasak na odabranim regijama) (iii) povećati kvalificiranost radne snage (kroz kratkoročno usmjeravanje na poboljšanja strukovnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja, ali i na način da se revidiraju prepreke organizaciji izobrazbe u okviru poduzeća). Racionalizacija carinskog postupka također je potrebna. To predstavlja dio šireg programa pristupanja EU-u, a postojeća politika bi se mogla bitno produbiti. Hrvatska bi mogla iskoristiti iskustvo OECD-a s politikom kojom se olakšava usvajanje tehnologije (posebice informacijske i komunikacijske) u malim i srednjim poduzećima kako bi se dodatno olakšala uporaba računalne tehnologije u poduzetničkom sektoru.

• Potrebna je daljnja analiza o tome zašto pružanje usluga prijevoza u privatnom sektoru (prema anketama među poduzećima), čini se, predstavlja znatno ograničenje, što je izgleda posebno slučaj s poduzećima koja imaju manji tržišni udio i poduzećima usmjerenim prema domaćim i lokalnim tržištima – čime ih se prisiljava na relativno manje učinkovito korištenje „vlastitih usluga prijevoza”.

Dokumenti

78 perspektive

Iako otvara mogućnost ostvarivanja velikih prednosti, jačanje procesa kreativne destrukcije nužno stvara dobitnike i gubitnike, što predstavlja rizik političke izvedivosti reforma. Sektorske i regionalne razlike mogu naglasiti rizik političkih zaokreta te bi trebalo razmisliti o odgovarajućim mehanizmima rješavanja tih rizika. Osim standardnih kompenzacijskih mehanizama, jedna mogućnost može se odnositi na spajanje te reforme s (i) reformama vezanim uz poboljšanje ulagačke klime, čime se dodatno omogućuje ekspanzija produktivnih poduzeća, a time i potražnja za radnom snagom (ii) politikom cjeloživotnog učenja i strukovnog obrazovanja kojom bi se olakšala zapošljivost radnika kao i politikom koja omogućava spajanje ponude radnih mjesta i potražnje (job-matching).

Produbljivanje trgovinske integracije: izravna strana ulaganja i ponuda izvozne robe Iskustva s ubrzanjem rasta sugeriraju da bi se produbljivanje trgovinske integracije Hrvatske moglo dodatno istražiti kao dodatni izvor bržeg rasta i konvergencije. Mjereno u realnim (cjenovno usklađenim) okvirima, trgovinska integracija Hrvatske (udio vrijednosti izvoza i uvoza u ukupnom BDP-u) je oko 50 posto, što je mnogo niže od nominalne vrijednosti (oko 100 posto) te niže od Slovenije, Estonije ili Mađarske.

Kako bi produbila trgovinsku integraciju, Hrvatska bi trebala proširiti ponudu izvozne robe i privući više izravnih stranih ulaganja. Prepreke većem izvozu su uglavnom mikroekonomske prirode: nepotpuno korporativno restrukturiranje ograničilo je povećanja produktivnosti u tradicionalnim izvoznim sektorima, kao i diverzifikacija prema novim proizvodima i tržištima. Privlačenje izvozno orijentiranih stranih izravnih ulaganja može biti izvediva strategija daljnje diverzifikacije hrvatskog izvoza. Predložene mjere politike su sljedeće:

• Kako bi se privukla izvozno orijentirana izravna strana ulaganja, u izvješću je zaključeno da bi Hrvatska trebala (i) olakšati pristup zemljištu; (ii) riješiti problem učestalih prekida napajanja električnom energijom; (iii) poboljšati trgovinsku regulativu (iv) dodatno racionalizirati regulativu koja se odnosi na strana ulaganja. Anketirana poduzeća smatraju da se neadekvatnost radne snage, porezne stope i administracija poreznog sustava također ubrajaju u 10 najvažnijih prepreka za širenje poslovanja poduzeća u stranom vlasništvu u Hrvatskoj. U tom kontekstu preporučuju se širi napori oko jačanja aktivnosti promidžbe izravnih stranih ulaganja.

• Kako bi razvila ponudu izvozne robe, Hrvatska treba (i) poboljšati usluge vezane uz trgovinu; (ii) podići standarde za certificiranje kvalitete i (iii) smanjiti

79



logističke troškove. Bilo bi korisno izraditi opću strategiju povećanja razine informacija o stranim tržištima. Infrastruktura mjeriteljstva, normizacije, testiranja i kvalitete (MSTQ) u Hrvatskoj treba biti u potpunosti integrirana s globalnim normama. Budući da Hrvatska ima široku mrežu prometne infrastrukture, a javna ulaganja u ceste znatno su se povećala proteklih godina, daljnji rast učinkovitosti u sektoru prijevoza vjerojatno će tražiti nastavak restrukturiranja željeznica i mobilizaciju dodatnog privatnog financiranja za infrastrukturne projekte.

Iskorištavanje prednosti globalnog gospodarstva je važno, ali mogući pad trgovinskog volumena u kontekstu globalne krize može ograničiti prednosti takve strategije u vrlo kratkoročnom razdoblju. Standardna trgovinska politika mora biti nadopunjena mjerama promicanja restrukturiranja poduzeća i tržišne dinamike kako bi izvozna poduzeća bila primorana povećati svoju produktivnost (npr. brodogradnja) te kako bi se omogućilo da na tržište mogu ući nova produktivna poduzeća.

Promicanje inovacija: Komercijalizacija i primjena znanjaHrvatska bi mogla dalje širiti i održavati rast kroz transformaciju postojećeg znanja u porast produktivnosti i inovacije. Hrvatska ima dugu tradiciju znanstvenih aktivnosti, ali komercijalizacija znanja je još uvijek u ranim fazama, kao što primjerice pokazuje činjenica da je tek 6 posto hrvatskih poduzeća zatražilo patentiranje u razdoblju 2005.-2007. S ciljem promicanja inovacija i tehnološkog napretka, hrvatska politika inovacija trebala bi poticati komercijalizaciju znanja. Glavne preporuke izvješća za područje inovacijske politike su sljedeće:

• Povećati privatna istraživanja i razvoj: (i) usporediti postojeće porezne poticaje s vodećim inovativnim gospodarstvima i ocijeniti njihov učinak na promicanje privatnih istraživanja i razvoja (ii) ocijeniti u kojoj mjeri javne aktivnosti istraživanja i razvoja (s obzirom na ograničenu ponudu ljudskih resursa) „istiskuju” privatna istraživanja i razvoj; (iii) uz konzultacije s agencijom za promicanje izravnih stranih ulaganja razmotriti opcije za privlačenje izravnih stranih ulaganja s intenzivnom komponentom istraživanja i razvoja.

• Poboljšati uvjete za suradnju između sveučilišta i industrije kroz: (i) revidiranje kriterija za napredovanje u akademskoj karijeri; (ii) pojednostavljenje zakonskih uvjeta za suradnju; (iii) ponovno ocjenjivanje općih poticaja sadržanih u pravnom okviru (Bayh-Doleov okvir kao referentni okvir); (iv) revidiranje naknada koje osigurava BICRO-ov SPREAD program i razmotriti usvajanje odgovarajućeg sustava darovnica; (v) promicanje

Dokumenti

80 perspektive

razvoja tehnoloških/inovacijskih „brokera” koji bi pomogli u razvoju zajedničkih projekata koji bi bili podržani kroz postojeće programe.

• Omogućiti osnivanje poduzeća utemeljenih na znanosti kroz: (i) podršku razvoju ureda za transfer tehnologije; (ii) revidiranje regulatornih uskih grla za razvoj industrije rizičnog kapitala u zemlji; (iii) poticanje tržišno orijentiranih aktivnosti instituta za javna istraživanja i tehnoloških parkova; i (iv) promicanje restrukturiranja javnih instituta za istraživanje i razvoj kroz usvajanje sustava opadajućeg namjenskog financiranja te uvođenje poticaja na razini istraživača radi diverzifikacije prihoda.

• Poboljšati opću strukturu upravljanja Nacionalnim inovacijskim sustavom (NIS) kroz uspostavu strategije za postupnu provedbu sustava praćenja i ocjenjivanja te konsolidiranje i institucionalizaciju nekih programa (kao što su programi podrške dijaspori); pojašnjenje uloge BICRO-a i Hrvatskog instituta za tehnologiju.

Kod poticanja inovacija i tehnološkog napretka u Hrvatskoj trebalo bi imati na umu dvije moguće opasnosti. Kao prvo, budući da je glavni izazov komercijalizacija znanja, a ne stvaranje znanja, standardne mjere politike promicanja znanosti i tehnologije trebale bi biti nadopunjene odabranim reformama ulagačke klime kojima bi se privatni sektor potaknuo na traženje znanja (kao primjerice restrukturiranje poduzeća). Kao drugo, budući da će inovacije po svojoj prirodi biti postupne, a ne predstavljaju nužno radikalne proboje, savjetuje se da politika poticanja znanosti i tehnologije ne diskriminira, već da po mogućnosti podrži sektore koji nisu u tolikoj mjeri obilježeni visokom tehnologijom, kao što su sektor tekstila, obuće i poljoprivrede, koji također trebaju povećati svoju tehnološku razinu.

Smjer strategije? Prilagodba Lisabonske strategije Iako se u izvješću ne daje preporuka o sveobuhvatnoj strategiji ili „paketu mjera“ koje treba odabrati, u njemu se predlaže okvir za donošenje odluka.

Primjena opisanog okvira na četiri strategije koje se razmatraju u ovom izvješću čini se da vodi kratkoročnom usmjeravanju na produbljivanje trgovinske integracije i promicanje inovacija, dok bi se mjere vezane uz proširenje sudjelovanja radne snage i zapošljavanja mogle usvajati na postupniji način i u dugoročnijoj perspektivi. Ovako prilagođena verzija Lisabonske strategije bila bi valjana za moguću strategiju rasta koja se temelji na smanjenju poreza (kao što je detaljnije bilo riječi u Analizi javnih financija za 2008. – Public Finance Review). Jačanjem njene međunarodne konkurentnosti te bi mjere Hrvatsku dovele u položaj u kojem bi mogla potpunije profitirati iz pristupa Europskoj Uniji i bolje upravljati efektima globalne financijske krize.


Hrv

ats

ka

Bra

zil

Kin

a

Indija

Rusi

ja

SAD

Nje

ma

čka

Slove

nija

Podru

čje

Euro

psk

e u

nije

STANOVNIŠTVO

Broj stanovnika 4,4 mln 194,2 mln 1.336 mln1.186,2

mln141,8 mln 308,8 mln 82,5 mln 2,0 mln 318,6 mln

Prosječni rast stanovništva

-0,1 % 0,98 % 0,5 % 1,43 % - 0,40 % 0,96 % - 0,09 % 0,24 % 0,10 %

Stanovništvo ispod 15 godina

15,4 % 25,5 % 19,9 % 30,8 % 15,0 % 20,2 % 13,4 % 13,8 % 15,4 %

Stanovništvo iznad 60 godina

23,0 % 10,2 % 12,3 % 7,5 % 18,1 % 18,2 % 26,0 % 22,4 % 23,8 %

Odnos broja muškaraca i žena

93 : 100 97 : 100 107 : 100106,8 :

10085,8 : 100 97,5 : 100 96,3 : 100 95,5 : 100 95,6 : 100

Ukupno aktivno stanovništvo

1,761.058

GOSPODARSTVO

BDP 45,2 mlrd

EUR1,575

mlrd USD4.327

mlrd USD1.159 mlrd

USD1.679

mlrd USD14.093

mlrd USD3.649

mlrd USD 54,6 mlrd

USD13.582

mlrd USD

Prosječan realni rast 2005-2009.

2,2 % 4,8 % 10,9 % 8,7 % 7,0 % 2,4 % 1,8 % 5,0 % 2,0 %

Struktura BDP-a

• Poljoprivreda 5,9 % 7,0 % 11,0 % 17,0 % 5,0 % 1,0 % 1,0 % 2,0 % 3,7 %

• Industrija 16,7 % 28,0 % 49,0 % 29,0 % 37,0 % 22,0 % 30,0 % 34,0 % 27,0 %

• Od čega prerađivačka industrija

15,0 % 16,0 % 34,0 % 16,0 % 18,0 % 14,0 % 24,0 % 23,0 % 18,0 %

• Usluge 77,4 % 65,0 % 40,0 % 54,0 % 58,0 % 77,0 % 69,0 % 63,0 % 72,0 %

BDP po stanovniku10.232

EUR8.210 USD

3.270 USD

1,020 USD

11.830 USD

46.350 USD

44.450 USD

27.020 USD

41.650 USD

PPP po stanovniku (SAD=100)

22,4 22,2 12,9 6,4 34,4 100 76,3 60,1 72,2

Indeks ekonomskih sloboda

61,1 55,6 51,0 53,8 50,3 78,0 71,1 64,7 67,8

IndikatoriUsporedne tablice Hrvatska - Europska unija - Svijet

Indikatori

82 perspektive

Hrv

ats

ka

Bra

zil

Kin

a

Indija

Rusi

ja

SAD

Nje

ma

čka

Slove

nija

Podru

čje

Euro

psk

e u

nije

ZAPOSLENOST

Ukupan broj zaposlenih

1,498.984

Ukupno zaposleni u pravnim osobama

1,211.055

• Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo

25.766 21,0 % 41,0 % 41,0 % 10,0 % 2,0 % 2,0 % 10,0 % 3,7 %

• Industrija 232.751 19,0 % 25,0 % 25,0 % 28,0 % 22,0 % 30,0 % 36,0 % 26,8 %

• Usluge 941.923 65 % 34 % 34 % 62,0 % 76,0 % 68,0 % 54,0 % 67,5 %

• Obrt 252.404

Stopa registrirane nezaposlenosti

14,9 % 8,4 % 4,2 % 5,0 % 6,2 % 5,8 % 7,5 % 4,4 % 7,5 %

Prosječna stopa nezaposlenosti 2005-2009.

15,5 % 8,6 % 3,6 % 3,3 % 9,1 % 5,1 % 9,1 % 6,4 % 9,1 %

ENERGETIKA

Potrošnja po stanovniku

1238 kg ekvivalenta

nafte

1955,8 kg ekvivalenta

nafte

529 kg ekvivalenta

nafte

4.730 kg ekvivalenta

nafte


nafte


nafte


nafte


nafte

INFLACIJA I FINANCIJE

Potrošačke cijene 2,40 % 4,9 % 0,7 % 10,9 % 11,7 % -0,4 % 0,3 % 0,9 % 0,3 %

Prosječna stopa inflacije 2005-2009

3,58 % 5,1 % 2,6 % 7,1 % 11,4 % 2,6 % 1,7 % 3,0 % 2,0 %

ME\UNARODNA TRGOVINA

Izvoz10,5 mlrd USD (7,5 mlrd EUR)

197,9 mlrd USD

1.434,61 mlrd USD

187,9 mlrd USD

471,6 mlrd USD

1.281,0 mlrd USD

1.498,3 mlrd USD

29,6 mlrd USD

2.320 mlrd USD

Uvoz21,2 mlrd USD (15,2 mlrd EUR)

173,1 mlrd USD

1.073,90 mlrd USD

315,1 mlrd USD

291,9 mlrd USD

2.117,3 mlrd USD

1.232,8 mlrd USD

33,5 mlrd USD

2.329 mlrd USD

PLATNA BILANCA, REZERVE I DUGOVANJA

Platna bilanca- 2,4 mlrd

EUR- 28,2

mlrd USD426,1

mlrd USD- 36,1

mlrd USD 102,4

mlrd USD-706,1

mlrd USD243,9

mlrd USD-6,1 mlrd

USD-201,0

mlrd USD

Vanjskotrgovinska bilanca

- 10,7 mlrd USD (-7,7 mlrd EUR)

24,8 mlrd USD

360,7 mlrd USD

-127,2 mlrd USD

179,7 mlrd USD

-836,3 mlrd USD

266,3 mlrd USD

-3,9 mlrd USD

-9,0 mlrd USD

Stanje deviznih rezervi

10,4 mlrd EUR

193,8 mlrd USD

1.966,0 mlrd USD

257,4 mlrd USD

427,1 mlrd USD

294,1 mlrd USD

138,6 mlrd USD

1,0 mlrd USD

522,4 mlrd USD

Vanjski dug44,6 mlrd

EUR255,6

mlrd USD378,2

mlrd USD230,6

mlrd USD402,5

mlrd USD402,5

mlrd USD 21,4

mlrd USD

• Postotak u BDP-u 94,9 % 16,0 % 25,0 % 19,0 % 26,0 % 55

83

Usporedne tablice


Hrv

ats

ka

Bra

zil

Kin

a

Indija

Rusi

ja

SAD

Nje

ma

čka

Slove

nija

Podru

čje

Euro

psk

e u

nije

DRUŠTVO

Broj domaćinstava 1,451.730 53,5 mln 384,8 mln 218,5 mln 52,9 mln 117,3 mln 39,9 mln 0,7 mln 130,5 mln

Broj članova po domaćinstvu

2,99 3,6 3,5 5,4 2,7 2,6 2,1 2,7 2,39

Brakovi na 1000 stanovnika

5,1 3,9 5,7 7,9 7,7 4,9 3,2 4,5

Rastave na 1000 stanovnika

2,0 0,8 1,5 3,9 3,3 2,9 1,2 1,9

Broj TV pretplatnika 1,148.032

Pretplatnici mobilnih telefona na 100 stanovnika

108 78,5 48,0 29,4 141,1 86,8 128,3 102,0 122,7

TV prijemnici na 100 domaćinstava

95,6 96,1 31,7 96,1 98,9 98,0 97,1 97,6

Računala na 100 stanovnika

44 14,1 5,1 3,3 13,3 80,6 65,6 42,5 50,4

Internet priključci na 1000 stanovnika

57 97,1 11,5 3,8 71,6 1.346,3 260,1 54,2 270,8

Kućanstva opremljena računalom

794.333

Broj mobilnih telefona

6,035.067

Opaska:Ovi podaci se odnose na 2009. godinu. Izvor je DZS i Pocket World in Figures, 2011 Edition The Economista.Pokazatelji za područje Europske unije se odnose na EU-15, koje su prihvatile euro prije prosinca 2008: Austrija, Belgija, Cipar, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovenija i Španjolska.

84 perspektive

Izdavač: ZAGREBAČKA INICIJATIVA, Zagreb, Petrićeva 7

Glavni urednik: Ante Gavranović

Izlazi kvartalno

e-mail: [email protected]

Priprema: Seniko studio, Zagreb

Tisak: Tiskara Zelina, Zelina

Tiskano u 350 primjeraka

Cijeli sadržaj ove publikacije može se vidjeti na www.inicijativa.com.hr

Ovaj primjerak je besplatan, zahvaljujući financijskoj podršci Zaklade Konrad Adenauer, Zagreb

Documents

Sadržaj - Inicijativa.com.hr · Usporedne tablice Hrvatska - Europska unija - Svijet ..... 81. broj 1 :: siječanj 2011. 3 Da bismo izašli iz krize morali bi, prije svega, znati