Šalković Ivana, dipl. def. - soc. ped.

Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”

mr. sc. Fajdetić Andrea , prof. def.

Edukacijsko –rehabilitacijski fakultet

3. hrvatski kongres socijalnih pedagoga s međunarodnim sudjelovanjem23.-25. travanj 2010. godine

Zagreb

Iznimno je važan u kontekstu biološkog, socijalnog i psihološkog razvoja osoba oštećena vida kako bi se kreirali specifični prevencijski, edukacijski i rehabilitacijski sadržaji.

Slijepa i slabovidna djeca zbog manjka iskustva i prezaštićivanja imaju nešto nižu emocionalnu i socijalnu zrelost od svojih vršnjaka.

Niža emocionalna i socijalna zrelost manifestira se kroz:

nedovoljnu kritičnost povodljivost impulzivnost česte promjene raspoloženja

agresivnost odsustvo samokontrole destruktivnost hiperaktivnost negativno privlačenje pažnje otpor prema autoritetima povlačenje u sebe bezvoljnost depresivnost naučena bespomoćnost stereotipna ponašanja

zdrava kompenzacijska reakcija hiperkompenzacijska reakcija reakcija negiranja defenzivna reakcija reakcija povlačenja reakcija neadaptivnog povlačenja

rad na adaptaciji na djetetovu teškoću kroz stadije (preživljavanje, traganje, smještaj, odvajanje)

prepoznavanje stavova roditelja prema djetetovoj teškoći ( prihvaćanje, negiranje, prezaštićivanje, skriveno/otvoreno odbijanje) i njihova utjecaja na razvoj djeteta

uključivanje i poticanje roditelja na aktivnu ulogu unutar kreiranog programa psihosocijalne rehabilitacije.

Rad u timu bi se trebao očitovati u aktivnostima

1. prepoznavanja i analize rizičnih čimbenika za pojavu nepoželjnih ponašanja i poremećaja u ponašanja u djece i mladih oštećena vida

2. stvaranja jedinstvene strategije za njihovo uklanjanje kroz kreiranje primjerenog programa psihosocijalne rehabilitacije

Učinkovitost ovisi o:

1. kvalitetnoj inter(trans)disciplinarnoj procjeni

2. pravovremenoj (ranoj) intervenciji

3. usklađenoj provedbi različitih specifičnih programa koji uključuje prevenciju nepoželjnih ponašanja i/ili poremećaja u ponašanju te intervenciju

“Pravovremenom i pravilnom stručnom intervencijom mogu se prevenirati ili ublažiti mogući rizici za pojavu nepoželjnih ponašanja kod djece s oštećenjem vida prije svega zadovoljavanjem njihovih specifičnih potreba, njima prihvatljivim načinom funkcioniranja i ublažiti, pa i ukloniti, eventualne utjecaje oštećenja vida na ličnost, njeno ponašanje i općenito aktivnost djeteta.”

(Zovko, 1991.).

Brajša Žganec, A. (2003). Dječji emocionalni i socijalni razvoj. U: Dijete i obitelj – Emocionalni i socijalni razvoj. Naklada Slap. Zagreb Bilić Prcić, A. (2007). Socijalne vještine osoba oštećena vida, (doktorska disertacija), Zagreb Bennet, K. S., Hay D. H. (2007). The Role of Family in the Development of Social Skills in Children Wuth Physical Disabilities.

International Journal of Disability, Development and Education, Vol. 54, No 4, pp. 381 – 397 Fajdetić, A. (2007). Oštećenja vida. U: Učenik s oštećenjem vida u redovitoj školi. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske

solidarnosti . Hrvatski Savez slijepih. Zagreb Gal, E., Dyck, M. J., (2009). Stereotyped Movements Among Children Who are Visually Impaired, Journal of Visual Impairment and

Blindness, Vol. 103, pp. 754 – 765 Ingsholt, A. (2006). Joint attention and social development. Mary Kitzinger Trust Conference 2006. July 6. – 8. Kingston University.

London Kovačić, V. , Stančić, V., Mejovšek, M. (1988). Potreba za teorijskom sintezom: Polazne osnove studije. U: Osnove teorije

defektologije. Fakultet za defektologiju sveučilišta u Zagrebu. Zagreb Ljubešić, M. (2003). Od teorijskih ishodišta do primjene: Model dijagnostičko-savjetodavnog praćenja ranoga dječjeg razvoja i podrške

obitelji s malom djecom. U: Biti roditelj. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Zagreb Ophir-Cohen, M., Ashkenazy, E., Cohen, A., Tirosh, E., (2005). Emotional Status and Development in Children Who Are Visually

Impaired, Journal of Visual Impairment and Blindness, Vol. 99, n.8, pp. 478 – 485 Poljan I., (2007). Osobitosti psihosocijalnog i spoznajnog razvoja djece s oštećenjem vida. U: Učenik s oštećenjem vida u redovitoj školi.

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Hrvatski Savez slijepih. Zagreb Stančić, V. (1991). Socijalizacija, socijalni razvoj i adaptacija. U: Oštećenja vida-biopsihosocijalni aspekti. Školska knjiga. Zagreb Troster, E., Brambring, M., (1992). Early social emotional development in blind infants. Child Care, Health and Development, 18, 207-

227 Troster, E., Brambring, M., (1993). Early Motor Development in Blind Infants. Journal of Applied Developmental Psychology 14, pp.

83 – 106 Troster, E., Brambring, M., Beelman, A. (1991). Prevalence and Situational of Stereotyped Behavior in Blind Infants and

Preschoolers. Journal of Abnormal Child Psychology, Vol. 19, No 5, pp. 569 - 589 Troster, E., Brambring, M., (1992). On the Stability of Stereotyped Behaviors in Blind Infants and Preschoolers. Journal of Visual

Impairment and Blindness. February 1992., pp. 105 – 110 Zovko, G. (1991). Relacije između nepoželjnih oblika ponašanja i snalaženja te kretanja djece oštećena vida u prostoru. Defektologija.

28, 2; str. 7 – 16

3. hrvatski kongres socijalnih pedagoga s međunarodnim sudjelovanjem23.-25. travanj 2010. godine

Zagreb