Samopostovanje i Percepcija Kompetentnosti

7/21/2019 Samopostovanje i Percepcija Kompetentnosti

http://slidepdf.com/reader/full/samopostovanje-i-percepcija-kompetentnosti 1/13

SAMOPOŠTOVANJE I PERCEPCIJA KOMPETENTNOSTIDAROVITE DJECE

Seminarski rad

www.maturski.org

I. SAMOPOŠTOVANJE

http://www.maturski.org/




1. O samopoimanj

Psihološki konstrukt self-kocept prevodi se kao poimanje sebe, pojam o sebi, shvaćanjesebe, slika o sebi i sl.

Stručnjaci a hrvatski jeik smatraju da je pojam !self! najprikladnije prevesti pojmomsamopoimanje. Samopoimanje se mo"e de#nirati kao skup mišljenja i stavova što ihpojedinac ima o sebi.

$ psihološku teoriju ovaj pojam uvodi James %&'(. godine )prema *acković-+rgin,%''. amseov doprinos ravoju teorija samopoimanja je vidljiv na području ispitivanja odnosaprivatnog i javnog pojma o sebi te samoevaluacije. Smatrao je da pojedinac vrednuje sebe natemelju kompetencije u odabranim područjima, te da ta vrednovanja direktno utječu nasamopoštovanje. /ve formulacije samopoštovanja utjecale su na ravoj teorija samopoštovanja)0oopersmith, %'12, 3osenberg, %'2' prema 4einović, %'&& i teorije samoe#kasnosti)4andura,%'22 prema 4einović, %'&&. $ okviru teorije simboličkog interakcionima, kojanaglašava avisnost čovjekovog ponašanja o načenju što ga pridaje okolini, Cooley )%'%5prema *acković-+rgin, %'' ističe da osoba svoj pojam o sebi gradi ovisno kako je vide drugiljudi, te uvodi pojam !socijalnog ogledala! koje nam omogućuje učenje reakcija i to na temeljuočekivanja kako će na naše ponašanje reagirati drugi ljudi. 6načaj drugih osoba u igra7ivanjusamopoimanja ističe i M ea d )%'8 prema *acković-+rgin, %'', smatrajući da amišljanje

kako će drugi reagirati )simbolička interakcija na ponašanje osobe apravo usredotočuje tuosobu na samoga sebe. 9ead ralikuje !načajne druge! )roditelje, braću i sestre, prijatelje,učitelje i sl. od svih ostalih drugih u "ivotu nekog pojedinca. :avedeni teoretičari su aslu"ni adaljnja istra"ivanja samopoimanja kao psihološkog konstrukta, a njihove teorije su osnovamultifacetičnog i hijerarhijskog poimanje strukture samopoimanja )*acković-+rgin, %''.

6načajan doprinos istra"ivanju samopoimanja dolai od humanistički orijentiranepsihologije, a najnačajniji je doprinos Rogersa )%';%,%';', prema 4einović, %'&&. <ljučnipojam fenomenološke teorije je pojam o sebi, koji se sastoji od nia svjesnih percepcija ivrijednosti u vei sa sobom ili o sebi te onačava shvaćanje koje pojedinac ima o sebi i o tomekakva je ličnost. 3ogers ralikuje realni i idealni pojam o sebi, koji ukoliko su neuskla7eniurokuju neprilago7eno ponašanje i osjećaj neadovoljstva kod pojedinca.Kognit ivist ički orijentirani psiholoi ističu kako je a ravoj samopoimanja, osim !socijalnog

ogledala! načajna i socijalna komparacija, odnosno uspore7ivanje s drugima.$koliko se osoba uspore7uje s nekim koga smatra superiornim, biti će sklona podcijeniti sebe,dok ukoliko se uspore7uje s nekim koga smatra inferiornim u odnosu na sebe, vjerojatno je daće sebe precijeniti. =ako7er su animljive i strategije selektivne percepcije, koje omogućujupojedincu do"ivljaj kontinuiteta vlastitog ja neovisno o situacijskim uvjetima. /vimmehanimom pojedinac registrira samo one informacije koje su u skladu s postojećom slikom osebi, no prodor nekongruentnih informacija nije moguće potpuno spriječiti, te ukoliko su oneprijetnja pojmu o sebi, dolai do promjena u samopoimanju pojedinca.

!. S"rk"ra samopoimanja

:ajviše eksperimentalnih provjera i potkrjepljenja ima multifacetični, hijerarhijski modelShavelsona, >ubnera i Statona i %'21. godine )*acković-+rgin, %''. Polaeći od amesove i0ool?eve teorije, ovaj model prikauje multidimenionalnu i hijerarhijsku strukturusamopoimanja, s općom percepcijom sebe kao osobe )opće samopoimanje na vrhu, iaktualnim ponašanjem na dnu tog modela. @dući od vrha prema dnu te hijerarhije, strukturasamopoimanja postaje sve diferenciranija. /pće samopoimanje se dijeli na akademsko ineakademsko )tjelesno, socijalno i emocionalno samopoimanje, a ova dva dijela na jošspeci#čnije komponente )Slika %.. :a temelju 0ool?eve teorije, Shavelson i suradnici smatrajuda se samopoimanje formira kro osobno iskustvo u okolini, kro interpretaciju te okoline idoga7aje koji se u njoj odvijaju, te na temelju vrednovanja od strane načajnih drugih i teokoline.

$ ovom modelu, multidimenionalnost implicira relativnu neavisnost pojedinih faceta

samopoimanja, mogućnost da se one samostalno operacionaliiraju i mjere, iako su ume7usobnim korelacijama.

2



S druge strane, hijerarhijska struktura sugerira da veličina korelacija ime7u facetasamopoimanja varira na sistematičan način, tako da npr. opće samopoimanje korelira sakademskim, no u manjoj mjeri korelira s akademskim postignućem )aktualnim ponašanjem.<omponente s dna hijerarhije su u većoj mjeri poveane sa speci#čnim aspektimasamopoimanja nego s općim samopoimanjem. Prema Shavelsonu i suradnicima, samopoimanjeima nekoliko bitnih karakteristikaA ono je, dakle hijerarhijski organiirano, odnosno strukturiranoiskustvo o sebi, tako da su općenitiji aspekti nadre7eni onima koji se odnose na poimanje sebe

u speci#čnim situacijama. Samopoimanje se mo"e dobro diferencirati od drugih konstrukta,ravija se tijekom "ivota, pa s dobi postaje sve bogatije facetama, odnosno sve diferenciranije./no je multifacetično, odnosno u pojedine facete pojedinac kategoriira informacijekarakteristične a njega ili grupu kojoj pripada, a facete bli"e generalnom nivou su stabilnije odonih na ni"em nivou.

#. Ra$%oj samopoimanja

Prema suvremenim istra"ivanjima, a ravoj samopoimanja je karakteristično da ononije uro7eno, ono se uči i ravija tijekom "ivota sekvencijalnim redoslijedom po ravojnimnivoima. $ svakom višem stadiju ravoja samopoimanja, to samopoimanje se kvalitativno

ralikuje od onoga na ni"em stadiju ravoja, te su a njegov ravoj va"ni afektivni i kognitivniprocesi, kao i stvarne iBili amišljene interakcije s načajnim drugima. 3avoj samopoimanjaodvija se prema načelu diferencijacije prema integraciji. $ funkciji dobi prvo dolai dodiferenciranja faceta samopoimanja, u paralelan proces njihove integracije u viši nivo općegsamovrednovanja. S dobi raste broj faceta u istovremeno opadanje poveanosti me7u njima.Crijedi i načelo od konkretnog prema apstraktnom. Samoopisi mla7ih ispitanika sadr"ekonkretne )tjelesne atribute, posjedovanja i sl. dok se na kasnijim urastima javljaju apstraktni)psihološki atributi )*acković-+rgin, %''.

Slika %. Struktura samopoimanja )Shavelson, >ubner i Stanton, %'21 prema *acković-+rgin, %'', str. 5%.

&. O samopo'"o%anj

Pri ramatranju konstrukta samopoimanja istaknuto je da samopoimanje predstavljadeskriptivni aspekt sebe. $ okviru teorija koje samopoimanje odre7uju kao kognitivnu shemu ukojoj su organiirane informacije o sebi, koja ujedno kontrolira procesiranje informacija3



relevantnih a pojam o sebi, ističe se samopoštovanje kao središnji aspekt samopoimanja. <aotakvo, samopoštovanje predstavlja evaluativni aspekt čija je uloga u strukturi samopoimanjasuočavanje pojedinca s vanjskim informacijama )*acković-+rgin, %''. Samopoštovanje (self-

esteem) je termin kojim se ira"ava globalno ili opće vrednovanje sebe. James )%&'( prema 4einović, %'&& je smatrao da je samopoštovanje omjer

kompetentnosti i aspiracija pojedinca, odnosno da pojedinac vrednuje sebe na temelju

kompetencije u odabranim područjima, te da ta vrednovanja direktno utječu nasamopoštovanje. Rosenberg )%'1; prema 4einović, %'&& de#nira samopoštovanje kaopoitivan ili negativan stav prema sebi, te je jedan od najva"nijih autora ranih empirijskihstudija o faktorima koju prethode samopoštovanju. :jegova studija je reultirala tumačenjemsocijalnih uvjeta i subjektivnih iskustava koji su u vei s povećanjem ili smanjenjemsamopoštovanja. =ako je npr. količina roditeljske pa"nje i animanja a dijete u načajnojkorelaciji s samopoštovanjem. Coopersmith )%'12 prema 4einović, %'&& podsamopoštovanjem podraumijeva evaluaciju kojom pojedinac odra"ava stav neBprihvaćanjasebe, što ukauje na stupanj uvjerenja pojedinca u vlastite sposobnosti, va"nost, uspješnost ilivrijednost. @stra"ujući faktore koji utječu na samopoštovanje, utvrdio je da su djeca kojaiskauju visoko samopoštovanje, ujedno i asertivnija, neavisnija i kreativnija od djece s niskim

samopoštovanjem. @spitanici s visokim samopoštovanjem otporniji su na utjecaje okoline kojinisu u skladu s njihovim vlastitim opa"anjima, Deksibilniji su i maštovitiji, te probleme rješavajuna originalnije načine od pojedinaca s niskim samopoštovanjem. Subjektivna procjenasamopoštovanja poveana je, dakle s raličitim manifestacijama ponašanja pojedinaca)4einović, %'&&.

:a temelju nia navedenih istra"ivanja, utvr7eno je da ključnu ulogu u ravojusamopoštovanja ima atmosfera u roditeljskom domu i neposredna socijalna okolina. $ najranijojdobi, djeca prihvaćaju mišljenja koja o njima imaju a njih načajni odrasli i internaliiraju ih kaosvoja vlastita. 3oditeljski odnos prema djetetu koji je bri"an, topao, pun ljubav i prihvaćanja, tedosljedan i pravedan, kojim se uva"avaju prava i mišljenja djeteta, reultira time da dijeteinternaliira poitivnu sliku o sebi kao i osjećaj kompetentnosti )>arter, %'''. /pćenito se

smatra da se osjećaj samopoštovanja javlja tijekom treće godine "ivota, kao osjećaj ponosakada dijete posti"e stvari na svoj vlastiti način.

$koliko roditelji ne omoguće djetetu istra"ivanje okoline u tom periodu, tada se umjestoosjećaja samopoštovanja mogu javiti osjećaj srama i ljutnje. $ dobi od četiri do pet godina,samopoštovanje poprima kompetitivni karakter, a odobravanje od strane vršnjaka postajeva"an ira a#rmacije samopoštovanja.

Prema 9aslowljevoj teoriji motivacije )%'; prema 4einović, %'&&, potrebe i motivipojedinca su hijerarhijski organiirani na pet raina, tako da kada se adovolje potrebe na ni"ojraini, pojavljuje se potreba a adovoljenjem onih sa više raine. :a četvrtoj raini nalai sepotreba a samopoštovanjem i sastoji se od dvije komponenteA

4



potrebom a kompetentnošću )"elja da se bude adekvatan, "elja a postignućem, moći,neavisnošću, slobodom i potrebom a presti"em )"elja a prinanjima, preponavanjem,

ugledom, statusom, va"nošću. 6adovoljenje ovih potreba donosi ugodan osjećajsamopoudanja, vrijednosti, snage i kompetentnosti.

9aslow naglašava "elju a kompetentnošću kao jednu od središnjih komponentisamopoštovanja, te ističe opasnost a ličnost pojedinca ukoliko igra7uje samopoštovanjesamo na temelju poštovanja od strane drugih. 6adovoljenje potrebe a kompetentnošću,osigurava visoko samopoštovanje.

:ovije studije samopoštovanja usmjerene su k istra"ivanju poremećaja ponašanjamladih. :aime, osobe niskog samopoštovanja su češće hospitaliirane bog emocionalnihporemećaja, poremećaja ponašanja, povećane konumacije alkohola ili loupotreba droga.6a mlade ljude s niskim samopoštovanjem vjerojatnije je da će manifestirati anksionost,delikvenciju i poremećaja hranjenja, u odnosu na one s visokim samopoštovanjem )*acković-+rgin, %''.

II. KOMPETENTNOST

1. O kompe"en"nos"i

Pojam kompetentnosti )lat. ompetere- dolikovati, te"iti nečemu objašnjava se kaopodručje u kojem neka osoba ima nanja i iskustva, odnosno ovlaštena je ili osposobljenasuditi ili raditi na tom području. $ sklopu pokušaja da se objasne procesi pomoću kojih

pojedinac sebe opa"a, shvaća, vrednuje, interpretira ili preentira, nalai se dimenijapercepcije osobne kompetentnosti. 3ealna kompetentnost, koja mo"e uključivatisposobnosti, nanja, vještine, kvali#ciranost i sl., ključna je a prilagodbu kako pojedinca,tako i cijele vrste, te a uspješnu prilagodbu pojedinac jednostavno mora ravijati svojukompetentnost. @ako je objektivna kompetentnost bitna a uspješnu prilagodbu pojedinca,subjektivni do"ivljaj kompetentnosti često je još bitniji. !hiteovo )%';' prema 4einović,%'&& ramatranje kompetentnosti ima šire biološko načenje i odnosi se na kapacitetorganima da stupa u e#kasnu interakciju sa svojom okolinom i ravija se kro interakciju stom okolinom, te spada me7u osnovna motivacijska stanja. $ osnovi globalne motivacije akompetentnošću nalai se nati"elja a uponavanjem novih objekata i neponate okoline)eksploracijsko ponašanje, te"nja a aktivitetom i mijenjanje, utjecanje na svoju okolinu)manipuliranje. 6adovoljenje te motivacije manifestira se kao !osjećaj e#kasnosti! koji pratisvaki uspjeh do kojega je pojedinac došao svojim nastojanjima i igra7uje uvjerenje uvlastitu kompetentnost.

9otivacija a kompetentnošću koja potiče osobu da istra"uje, manipulira i da svojomaktivnošću utječe na okolinu, predstavlja oblik intrinične motivacije. :i istra"ivanja jepotvrdio da osobe koje sebe percipiraju kompetentnima manifestiraju poitivne emocije iintrinično motivirana ponašanja ) Erkes, %'2', Callerand i 3eid, %'&, >arackiewic i sur. ,%'&;, sve prema 4einović, %'&&.

Fimenija kompetentnosti je identi#cirana i u većem broju multidimeninalnihmodela samopoimanja kao npr. akademska )školska kompetentnost, tjelesna i socijalnakompetentnost. Percepcija osobne kompetentnosti odra je vrednovanja sebe, a kako jeranije navedeno, već je James )%&'( prema 4einović, %'&& naglašavao načaj

kompetentnosti pri formulaciji samopoštovanja pojedinca.@ Coopersmi th -ova istra"ivanja )%'12 prema 4einović, %'&& konstruktasamopoštovanja kod djece u interakciju s vršnjacima, obitelj i generalno samopoimanje,uključivala su školsku kompetentnost kao va"niju komponentu.

$ modelu samopoimanja Shavelsona i suradnika )%'21 prema 4einović, %'&&percepcija osobne kompetentnosti astupljena je u vidu akademske )školske i neakademske)tjelesna i socijalna kompetentnost, te ih istra"ivanja uglavnom potvr7uju, iako, premanovijim nalaima, struktura samopoimanja je dosta slo"enija od pretpostavljene ovimmodelom )9arsh i Geung, %''&.

"arter )%'&; smatra da djeca dobro ralikuju nekoliko domena svojekompetentnosti )školska postignuća, tjelesne sposobnosti, socijalne odnose, regulaciju

ponašanja te da oni stariji od osam godina konstruiraju i opći pogled na sebe kao osobu kojinadilai percepciju kompetentnosti u pojedinim speci#čnim područjima. Percipirana

5



kompetentnost u domenama koje osoba smatra va"nima, kao i podrška od strane načajnihdrugih, dobar su prediktor samovrednovanja.

edina postojeća teorija koja u potpunosti pretpostavlja percipiranu e#kasnost

)kompetentnost kao središnju dimeniju koja regulira ljudsko funkcioniranje je #and$rinateorija samoe#kasnosti )%'22 prema 4einović, %''(. Samoe#kasnost je uvjerenjepojedinca da mo"e uspješno ostvariti ponašanje koje je potrebno da bi se postigao odre7eniishod. /soba s višim uvjerenjem u osobnu e#kasnost )s većim očekivanjem osobnekompetentnosti lakše će pokretati neke oblike ponašanja a koje očekuje da će voditi"eljenim ishodima, biti će ustrajnija kada nai7e na poteškoće i prepreke, intenivirati ćenastojanja kada se pribli"i cilju, svoje greške atribuira tako da odr"i orijentaciju k uspjehu, priradu manifestira manji stupanj anksionosti i stresnih reakcija )4andura, %'22, %'&, 4rown i@nou?e, %'2&, 0ollins %'&5 sve prema 4einović, %'&&. /čekivanje osobne e#kasnostitemelji se na prošlom osobnom iskustvu u sličnim situacijama, na opa"anju uspješnostidrugih u sličnim situacijama, na verbalnim uvjeravanjima i na emocionalnoj ubu7enosti kojeprethodi i prati odre7enu aktivnost. @stra"ivanja redovito potvr7uju osnovne postavke oveteorijeH ivori informacija utječu na percepciju osobne e#kasnosti, a percepcija osobne

e#kasnosti utječe na motivaciju i akciju. /čekivanje e#kasnosti varira a raličite aktivnosti,kao i a raličite situacije, stoga 4andura smatra da opće karakteristike pojedinca, kaosamopoimanje ili crte ličnosti ne omogućuju predikciju učinka u speci#čnim situacijama.

!. Ra$%oj per(ep(ije oso)ne kompe"en"nos"i

9otivacija a kompetentnošću manifestira se već u najranijoj dobi kro te"njudojenčadi da istra"uju i uče od svoje okoline )Iinkalstein i 3amne?, %'22 prema 4einović,%''(. /sobna aktivnost i kompetentnost već su u toj dobi neradvojivo poveane. /kočetvrtog mjeseca "ivota dijete počinje uočavati da mo"e kontrolirati doga7aje u svojojokolini.

$koliko djetetove akcije dobivaju poudanu povratnu informaciju, ono stječe instrumentalneoblike ponašanja, te prenosi percepciju osobne kontrole u nove situacije )Jatson, %'2'prema 4einović, %'&&. $ drugoj polovini prve godine "ivota javlja se uva"avanje uročno-posljedičnih vea, a kapacitet djeteta da se ponaša planirano i intencionalno je sve ira"eniji.

:eposredno odgovaranje na dječje signale ključno je a tok i ravoj poitivnihemocionalnih iskustava djece u društvenim odnosima. :a taj se način potkrepljuju djetetovestrategije a reguliranje interakcija i igra7uje se dojam o njihovoj funkcionalnoj e#kasnosti)kompetentnosti )=hompson i *amb, %'&8 prema 4einović, %''(. Percepcija osobnekompetentnosti ubro postaje sve slo"enija, sve više diferencirana, na nju posebno utječeravoj kognitivnih vještina, iskustvo sa sve većim brojem raličitih situacija te odnos okolineprema djetetu.

$skraćivanje odgovora majke u ranoj dobi, iaiva bujicu groničavih socijalnihpoiva djeteta, potom dolai do smirivanja, povlačenja, a ponekad se javljaju i nakovi pravepotištenosti )*ewis i +oldberg, %'&8 prema 4einović, %''(. $koliko se ovakva iskustvaponavljaju kro dulje vremensko radoblje u prirodnim uvjetima, mogu iavati anksionost iosjećaj nee#kasnosti kod djeteta, što se manifestira kao gubitak motivacije akompetentnošću i smanjenim aktivitetom djeteta.

$ ranom djetinjstvu cjelokupna koncepcija sebe, gradi se upravo na osjećajue#kasnosti, koji u toku ravoja prerasta u opći osjećaj kompetentnosti. %riksonova ravojnateorija ličnosti u jednom svom dijelu tako7er uključuje dimeniju kompetentnosti. Po ovojteoriji ravoj ličnost prolai kro osam stadija koji su univeralni a ljudsku vrstu. Svaki stadijprate speci#čne krie, koje stvaraju konDikte u ličnosti pojedinca. :ačin rarješenja konDiktaodre7uje stupanj prilago7enosti ličnosti u sljedećem stadiju ravoja, a rarješenje konDiktana adovoljavajući način osigurava pojedincu drav ravoj. $ periodu polaska djeteta uškolu, kada ono ravija svoje deduktivno mišljenje, samodisciplinu, uči vještine komunikacijes vršnjacima, prema Kriksonu, kod djece se javlja konDikt produktivnost-inferiornost. $ ovomstadiju postoji opasnost ravoja osjećaja inferiornosti ili nekompetentnosti. Sumnja u vlastitevještine ili status me7u vršnjacima mo"e dovesti do pada motivacije a daljnje učenje tegubitka samopoudanja i negativnog vrednovanja sebe )%'1&, prema Santrock, %''.

Stupanj adovoljenja potrebe a kompetentnošću u ranom djetinjstvu i kasnije u tokuravoja odre7uje kvalitetu "ivota pojedinca. <ao što je Jhite istaknuo, motivacija akompetentnošću je trajan oblik motivacije koji je nu"an a prilagodbu pojedinca.

III. DAROVITOST

6



1. O daro%i"os"i

6nanstvena istra"ivanja s područja darovitosti potaknuta su radovima engleskog biologaI. +altona )%&1' prema Ludina-/bradović, %''%, koji je uočio da se iuetne intelektualnesposobnosti natno češće javljaju u pojedinim obiteljima, te da se ta pojava treba inanstveno provjeriti.

:ajnačajniji doprinos nanstvenom proučavanju darovitosti dao je *.9. =erman, kročuvenu longitudinalnu studiju kojom je %'5%. godine apočeo praćenje %;5& darovite djece spodručja 0alifornije. :a temelju uradaka na standardnim testovima inteligencije idvojena jeskupina koja posti"e %M najviših reultata. Studija je reultirala mnoštvom podataka oobraovnom i profesionalnom postignuću, produktivnosti i općoj "ivotnoj prilagodbi ovedarovite djece do njihove rele dobi, te je potaknula ni istra"ivanja darovitosti )Ludina-/bradović, %''%.

$očavanje nakova sposobnosti koje okolina interpretira kao signale a akciju

najva"niji je korak pri ravoju nadarenosti. Faljnji korak je stručno utvr7ivanje da li suopa"eni nakovi uistinu nakovi ravijenije sposobnosti. =aj korak je identi#kacija darovitosti iona je uvijek poveana s odlukom o uključivanju ili ne uključivanju u neki organiiraniprogram daljnjeg ravoja darovitosti. Pri i dent i&ka ij i darovitih koriste se raličitistandardiirani testovi inteligencije, upitnici i ček-liste s de#niranim kognitivnim inekognitivnim osobinama ličnosti. =ako7er se uimaju u obir nominacije roditelja, učitelja ivršnjaka. Fa bi se mogla provesti identi#kacija darovitih, potrebno je de#nirati darovitost,odnosno utvrditi kriterije na temelju kojih bi se moglo ralikovati pojedince koji jesu, odnosnonisu daroviti.

!. De*ni(ije daro%i"os"i

Jednodimen'ionalno sagledavanje fenomena, svodi darovitost na kvocijent

inteligencije. :ajstarija de#nicija darovitosti je ona psihometrijska, prema kojoj su darovitioni pojedinci koji na testu inteligencije posti"u 5,; M najviših reultata. :a ovaj način bivajuidenti#cirani intelektualno daroviti pojedinci, me7utim to je tek jedna domena darovitosti.

Faljnjim istra"ivanjima pojave darovitosti, javljaju se m$ltidimen'ionalni pristupi.Farovitom djecom se smatraju ona koja imaju natprosječne sposobnosti i koja su iuetnouspješna na jednom ili više područja. =o su područja generalne intelektualne sposobnosti,speci#čne akademske vještine, kreativnog ili produktivnog mišljenja, sposobnostirukovo7enja, umjetnosti i psihomotorne sposobnosti )Ludina-/bradović, %''%. @stra"ivanjaosnova darovitosti te faktora koji omogućuju njeno iskaivanje dovela su do troprstenastekoncepcije darovitosti )3enulli i 3eis, %'&; prema Ludina-/bradović, %''%. Prema ovojkoncepciji, produktivnu darovitost odre7uju tri skupine osobinaA inadprosječno ravijenesposobnosti, osobine ličnosti )posebno speci#čna motivacija a rad i kreativnost. 9jestonjihova preklapanja tvori prostor na kojemu dolai do ira"aja darovitost u speci#čnimpodručjima.

:a temelju navedenoga, darovitost se mo"e de#nirati kao sklop osobina koje pojedincuomogućuju da dosljedno posti"e iraito inadprosječan uradak u jednoj ili više aktivnostikojima se bavi, te da taj uradak predstavlja načajan kreativni doprinos području unutarkojega se javio. Speci#čna motivacija dolai do ira"aja kro jasne interese, usmjerenost ciljuu aktivnosti s područja njihova interesa te kro iraitu radnu energiju. 3avijenesposobnosti i velika motivacija omogućuju stvaranje velikih dijela, a kreativnost ih podi"e narainu načajnog doprinosa području u kojemu su se javili.

9e7u najčešće navo7enim osobinama prema kojima se ralikuju daroviti od nedarovitihpojedinaca je ne'avisnost )nekonformiam u mišljenju i ponašanju, otpor prilago7avanju

ahtjevima odre7ene situacije te spremnost da ignoriraju ili mijenjaju okolnosti u kojima senalae, )Ludina, %'&1, neovisnost o polj$ )pojedinci ira"enog :-stila )neovisnosti opolju imaju sna"an osjećaj vlastitog identiteta, odvojenosti od ostalih i od okolineHpostavljaju jasne granice ime7u sebe, svojih potreba i vrijednosti u odnosu na okolinu,njeine potrebe i vrijednosti, )Iranks i Folan, %'&5 prema Ludina -/bradović, %''%, teunutarnji lok$s kontrole )do"ivljavaju sebe kao ivor utjecaja, osjećaju odgovornost asvoje postupke, preuimaju inicijativu, motivirani su a akciju, )anos i 3obinson, %'&;prema Ludina -/bradović, %''%. Faroviti pojedinci iskauju povećanu osjetljivost nanekoliko područja )intelektualnom, psihomotornom, osjetnom, emocionalnom, te na područjumašte, što se manifestira kao proširena svjesnost, kao intenivne i duboke osjećajnereakcije, te kao povećana raina intelektualne iBili tjelesne aktivnosti. :jihova povećana

osjetljivost a odre7ene podra"aje, s obirom na područje darovitosti, potiče daljnji ravoj te

7



darovitosti. Faroviti često imaju, u odnosu na vršnjačku skupinu, ranije ira"en osjećaj apravdu i visok stupanj moralnosti )Fabrowski, %'12 prema 9onks, >eller i Passow, 5(((.

<ao osobina darovitih idvaja se i višestruka nadarenost, odnosno inad prosječnopostignuće na nekoliko raličitih područja )Silverman, %''8 prema 0oleman i 0ross, 5(((.@sto tako, česta pojava kod darovitih pojedinaca je !asinhroni ! ili neujednačeni ravojraličitih sposobnosti ili osobina )Felisle, %''5 Silverman, %''8 prema 0oleman i 0ross,5(((, što se ira"ava kao ralika opće i speci#čne sposobnosti u odnosu na druge aspekteravoja kao npr. tjelesne sposobnosti ili socijalna i emocionalna raina ravoja. Farovitipojedinci imaju ira"enu tendenciju perfekcionimu )4aker, %''1 prema 0oleman i 0ross,5((( ili jednostavno, visoka očekivanja od samoga sebe, a u samoopisima darovitihprisutna je i pretjerana samokritičnost )Enderholt-Klliot, %'&2 prema 0oleman i 0ross, 5(((.

#. Teorije daro%i"os"i

Ponati koncepti raumijevanja i de#niranja darovitosti su bihevioristički, sociološki ibiologistički koncept )Ludina -/bradović, %''%.

#ihevior ist i smatraju da su dispoicije višenačne, odnosno da svaki pojedinac mo"eraviti stupanj neke sposobnosti koje se od njega ahtijevaju. $ optimalnim uvjetima svakodravo dijete mo"e postići uspjeh u bilo kojem području be obira na njegove sklonosti,sposobnosti i nedostatke. Prema tome, darovite ne treba identi#cirati budući da se odgojemmo"e postići darovitost kod svakog djeteta ukoliko su ispunjeni odre7eni uvjeti. Premasoiolokoj konepij i svi pojedinci su potencijalno daroviti, ali će se darovitim smatrationi koji posjeduju osobine i sposobnosti a koje društvo u tom trenutku ima ira"enepotrebe. Fakle, društvene potrebe de#niraju vrijednosti, tako da će pojedinac koji imanajviše dispoicija a vrijednosti potrebne društvu, dobiti od društva i najviše potkrjepljenja,te će i raviti svoju darovitost. #iologističk i pr ist$p naglašava akone naslje7ivanja,odnosno odre7uje darovitost kao nasljednu osobinu čija pojava ovisi o dominantnosti ilirecesivnosti gena koji su nositelji tih nasljednih osobina. Fakle, darovitost se u populacijiraspore7uje po vonolikoj krivulji i potrebno je samo identi#cirati darovite pojedince iosigurati njihov ravoj.

/sim navedenih pristupa darovitosti, prisutne su i teorije kvantitativne i kvalitativnesuperiornosti. /snovna postavka tv. kvantitativnog pr ist$pa je da daroviti pojedinciimaju ravijenije sposobnosti od nedarovitih. =e više ravijene sposobnosti se očituju kaoveći učinak u adacima rješavanja raličitih problema, a ira"avaju se kao reultat na testu ilikvocijent inteligencije. $nutar ovog pristupa, ralikuju se dva smjeraH jedan pristupnaglašava va"nost općih intelektualnih sposobnosti koje omogućuju pojedincu koji ihposjeduje, snala"enje u većini kognitivnih adataka. $natoč kritikama, ovaj pristup je osnova

sustavne identi#kacije darovitih u praksi. Frugi pristup naglašava va"nost speci#čnihsposobnosti, odnosno ističe neavisnost pojedinih vrsta sposobnosti. =o apravo nači dareultat u raličitim vrstama intelektualnih aktivnosti ne ovisi o ravijenosti općeinteligencije, nego o ravijenosti raličitih vrsta inteligencije. Primjer ovog pristupa je+ardnerova )%'&8 prema Ludina-/bradović, %''% teorijska koncepcija prema kojoj suraličite funkcije intelektualnih sposobnosti relativno neavisne, odnosno svaka osoba ima jedinstvenu kombinaciju 2 raličitih vrsta inteligencija s tim da se one javljaju u raličitimintenitetima. $koliko se kod neke osobe javi načajni intenitet neke od inteligencija, tadase ta osoba smatra darovitom u tom području.

K va li ta ti vni p ri st $p naglašava speci#čnosti darovitih u načinu mentalnogfunkcioniranja. $očena je sposobnost e#kasnog učenja i prenošenja nanja u nove situacije,sposobnost rješavanja problema na nov način te asimiliranje iskustva i snala"enje u stranim i

neobičnim sistemima mišljenja, upotreba misaonih strategija )spontana ili naučena,Deksibilnost u primjeni planova i strategija )Jhite, %'&; prema Ludina-/bradović, %'&',ravijena i aktivna metamemorija )0arr, %'&2 prema Ludina-/bradović, %'&', te dominacijaverbalnog faktora )4rown, %'& prema Ludina-/bradović, %'&'. /vaj pristup je utjecao naoblikovanje obraovnih programa a darovite.

Sa"imanjem navedenih pristupa, darovitost se odre7uje kao reultat kombinacijesposobnosti, osobina ličnosti i kreativnosti pojedinca. 9o"e se javiti kao jedna ira"enasposobnost ili kao kombinacija sposobnosti te se manifestira ili kao produktivno-kreativnaaktivnost ili kao potencijalna, latentna sposobnost koja se u podršku okoline, poticanjem injegovanjem ravija u produktivnu darovitost-stvaralaštvo unutar nekog područja ljudskogdjelovanja.

8



&. Ra$%oj daro%i"os"i

Prema ranijim shvaćanjima, darovitost je kvaliteta koju netko NimaO ili NnemaO.Suvremeno stajalište je da se darovitost ravija i naslije7enih dispoicija u povoljnoj okolinis maksimalnim ulogom snaga djeteta, roditelja, učitelja i drugih i okoline.

$ okviru interakcionističkog pristupa, #l oom )%'&5 prema Ludina-/bradović, %''%smatra da je a ravoj darovitosti va"na interakcija tri elementaA sposobnosti )naslije7enakarakteristika dobrog funkcioniranja u nekoj aktivnosti, nakova darovitosti )obliciponašanja koji ukauju na to dobro funkcioniranje i koje stručnjaci mogu objektivno utvrditi isignala darovitosti )oblici djetetovog ponašanja koje roditelji interpretiraju kao nakovedarovitosti, s tim da oni to doista mogu biti, ali i ne moraju. :ajva"niji element a ravojdarovitosti su signali, odnosno roditeljska percepcija i uvjerenje da dijete posjeduje visokesposobnosti.

$koliko roditelji uoče ponašanja djeteta kao signale a darovitost, tada oni ula"u ivrijeme i energiju u poticanje ravoja tih kvaliteta.

Studije 4looma )%'&5, prema Ludina -/bradović, %''% ističu kako darovita djeca imaju jaču potrebu a samoutjecajnošću i a kompetentnošću, pa ostvarenje samopoudanjavlastitom aktivnošću a njih predstavlja mnogo veću nagradu nego a ostale pojedince.6bog toga što imaju velike sposobnosti, njihove aktivnosti najčešće bro dovode dokvalitetnih reultata, što direktno utječe na ravoj osjećaja kompetentnosti. /sjećajkompetentnosti djeluje motivirajuće i dovodi do peristencije u ponašanju. /vi aključci setemelje na prisutnosti iraite peristencije tih pojedinaca u raličitim područjima njihovedarovitosti.

6a raliku od 4looma, *eldman )%'&2 prema Ludina-/bradović, %''% ističe širedruštvene faktore, od najširih povijesno kulturnih, do faktora neposredne okoline, kao bitne

pri procesu ravoja naslije7enih potencijala pojedinca. =i faktori su pripremljenost društva)tehnički i opći ravojni stupanj koji omogućuje društvu da prinaje i cijeni odre7enu vrstu ilikombinaciju sposobnosti, spremnost neposredne okoline da prepona i ulo"i napor priravijanju te sposobnosti, te prilike a kvalitetno obraovanje i mentorstvo.

Ra$%oj mo"i%a(ije i +ičnos"i

Proučavanja dječjeg intelektualnog ravoja )Piaget, %';(, prema Santrock, %''pokauju da su od početka ravoja djeca na aktivnost motivirana nati"eljom. /siguranjeosnovnog osjećaja sigurnosti i povjerenja u okolinu koji proilai i ljubavi roditelja, kao i

pravodobno napuštanje aštićenosti i tra"enje oslonca u vlastitim rastućim snagama,pretpostavka je ravoja motivacije, a time i darovitosti.

6nati"elja koja se očituje u potrebi a istra"ivanjem okoline objašnjava se potrebom aoptimalnom stimulacijom. Eko se u sigurnu, ponatu djetetovu okolinu unese neka promjena,novi podra"aj, dijete će nastojati istra"iti što je to i kako se to uklapa u već ponatu slikuokoline. Fakle, svaka optimalna promjena u okolini djeteta potiče ga na aktivnostistra"ivanja, te konačno i na prilagodbu. $ro7ena nati"elja i interes a novo u okoliniosnovni su poticaji a dijete da apočne neku aktivnost. /ko druge godine "ivota dijetepočinje koristiti simboličke repreentacije objekata i svoje okoline, ravijaju se kognitivnesposobnosti, ravija se govor i sve to mu omogućuje rani oblik originalnosti pri konstrukcijivlastitog svijeta i okoline. /d trenutka kada dijete otkrije da je ono #ički neovisno od

okoline, što se javlja pred kraj druge godine "ivota, javlja se nekoliko novih potreba.Samostalno istra"ivanje okoline donosi veliku ugodu jer povećava djetetov osjećaj da jesposobno doći do novog reultata )osjećaj kompetentnosti i da do tog reultata mo"e doćiono samo )osjećaj samoutjecajnosti B samoe#kasnosti. Faljnje ustrajanje u apočetojaktivnosti proilai i potrebe a igra7ivanjem novootkrivenog pojma o sebi koji se počeodiferencirati tokom interakcija s okolinom )Feci i Porac, %'2; prema Ludina-/bradović,%''%. @ kompetentnost i samoe#kasnost su ivori motivacije koja proilai i potreba aigra7ivanjem vlastite poitivne slike o sebi tj. poitivne samopercepcije. Poitivna slika osebi formira se i dvije vrste podatakaA ja sam sposoban )kompetentan i ja sam sposobanda sam postignem reultat. Stoga, naje#kasniji put a postianje poitivne slike o sebi jesamostalna aktivnost koja avršava uspjehom. $godni osjećaj samoutjecajnosti u

kombinaciji s osjećajem kompetentnosti predstavljaju !unutarnje! nagrade koje igra7ujuintriničnu motivaciju. Fugotrajno ustrajanje u aktivnostima koje su potaknute intriničnom

9



motivacijom proilai i samopoudanja )poitivne slike o sebi koje je pak posljedicauspješne aktivnosti, te postaje poticaj a novu aktivnost. <rug samoodr"anja intrinične

motivacije poveuje gotovo sve elemente motivacije i ličnosti koji se navode kao najčešćeosobine darovitih pojedinaca.

Ra$%oj krea"i%nos"i

Prema Ludina-/bradović )%''% ravoj kreativnosti uključuje igradnju emocionalnogpotpornog sustava i estetskog stava )emocije prema vlastitoj ličnosti i prema sadr"aju iobjektu rada, ravijanje kreativnog stila )tehnike i vještine kreativnog-divergentnogmišljenja te upotrebu kreativnog mišljenja u speci#čnim, konkretnim područjima.

$ ranom djetinjstv$ ravija se emocionalna osnova kreativnosti koja se nastavlja kroperiod predškolske dobi u početak ravoja kreativnog stila. :akon polaska $ kol$ ili

najkasnije do desete godine "ivota, kod većine djece dolai do pada kreativnosti i smanjenesposobnosti a stvaranje originalnih ideja i proivoda. /va pojava se tumači kao reultatkarakteristika školskog učenja )ravoj logičkih i verbalnih sustava mišljenja. $ ovoj fairavoja darovitosti, ističe se načaj učenja, odnosno usvajanja nanja koje formira speci#čnubau nanja ovisno o području interesa i darovitosti. :aime, kreativnost se ravija u okviruspeci#čne aktivnosti a koju pojedinac pokauje interes i sklonost. $pravo kreativnost unutarodre7enog područja omogućuje proširenje i inoviranje tog područja, a to nači ovladatinekom domenom do te mjere da se mo"e doprinijeti proširenju, mijenjanju, napretku togpodručja. =ijekom adolesenije kod nekih pojedinaca javlja se ponovni rast kreativnosti ilipotreba a originalnošću kao dio potrage a vlastitim identitetom. /vo ponovno bu7enjekreativnosti uglavnom je prolano jer ga ubro amjenjuje neki novi oblik konformima,

odnosno poistovjećivanja s vršnjacima, grupom. $ odras lo j d obi kod većine ljudikreativnost je bog toga uglavnom potisnuta.

<od darovitih pojedinaca, u periodu adolescencije potrebno je što više poticati korištenjekreativnosti u svrhu a#rmacije vlastite ličnosti kro vlastitu produktivnost. 6adatak okoline jeda im omogući svakodnevni rad u speci#čnoj bai nanja, u grupnoj interakciji s drugimdarovitim pojedincima u primjenu vještina ira"avanja i komuniciranja kreativnih reultata.Fakle, odgojno-obraovne potrebe darovite djece proilae i karakteristika ravojadarovitosti, te prema tome osnovni princip ravoja nadarenosti jeste osiguranje širenja iprodubljivanja bae nanja, u istodobno osiguranje elastične i kreativne upotrebe baenanja u atmosferi sigurnosti, prihvaćenosti i osjećaja neprestanog osobnog napretka.$jedinjenjem sposobnosti, motivacije i kreativnosti nastaje stvaralački sklop karakteristika ili

stvaralačka sposobnost koja darovitom pojedincu omogućuje adovoljavanje, prema9aslowu, najviše čovjekove potrebe - samoaktualiacije.

Postmoderni pristupi ravoju darovitosti mogu se kategoriirati kao $niver'alni )ravojdarovitih istovjetan je ravoju sve druge djece npr. Piaget, Krickson, 9aslow, <ohlberg, =erman, $niver'alni sa nekim spei& čnim karakter ist ikama )daroviti se ravijajukao sva druga djeca, a onda opet neki imaju i neke posebne kvalitete npr. Fabrowski, %'12,Piechowski, %''%, Silverman, %''8, 9orelock, %''1 i ne-$niver'alni )daroviti se ravijajukao osobe unutar područja svoje darovitosti i kao takvi imaju jedinstvene osobine npr.Ieldman %'&(,%''% sve prema 0oleman i 0ross, 5(((. :ovija nanstvena odre7enjadarovitosti usmjerena su emocionalnim potrebama darovitih, njihovom socijalno-

emocionalnom ravoju te individualnim ralikama darovitih, kako u odnosu na nedarovite,tako i u odnosu na područje darovitosti.

IV. SAMOPOŠTOVANJE, PERCEPCIJA OSO-NE KOMPETENTNOSTII DAROVITOST

Poitivna slika o sebi osnova je osjećaja vlastite vrijednosti, samopoštovanja, teočekivanja uspjeha i reultata i aktivnosti koju pojedinac poduima. Slika o sebi formira sena temelju podataka o objektivno postignutim reultatima u nekoj aktivnosti, te na temeljumišljenja, komentara, pohvala i pokuda od strane načajnih drugih i okoline. Pri tome su

podaci o vlastitom reultatu, odnosno ranija postignuća va"niji a stvaranje slike o sebi

10



)Ludina-/bradović, %''%. <ako je ranije navedeno, realna kompetentnost je načajnaosnova prilagodbe pojedinca, no percepcija osobne kompetentnosti ili očekivanje e#kasnosti

u konkretnoj situaciji doista utječe na motivaciju i poduimanje konkretne akcije, odnosnodeterminira ponašanje, ustrajnost u ponašanju kao i uključene emocije.Prema predlo"enom i nt eg ri ra nom mod el $ percepcije osobne kompetentnosti

)4einović, %'&& u domeni općeg samopoimanja, percepcija kompetentnosti je stabilnakarakteristika na osnovu koje pojedinac de#nira svoj identitet )Slika 5. Percepcija osobnekompetentnosti je osobina koju pojedinac u većoj ili manjoj mjeri mora posjedovati, na tomese insistiralo u toku njegove socijaliacije jer mu kompetentnost omogućuje prilagodbu.Slijedom navedenoga, percepcija osobne kompetentnosti bi mogla biti temelj općegsamovrednovanja )samopoštovanja.

+lobalna percepcija osobne kompetentnosti koja je kontekstualno neavisnanajvjerojatnije ne mo"e neposredno utjecati na ponašanje u konkretnim situacijama )bogheterogenosti mogućih situacija u kojima se pojedinac mo"e naći, 4einović, %'&&, me7utimmoguće je pretpostaviti da su situacijski percepti e#kasnosti )sukladno teorijisamoe#kasnosti, 4andura, %'22 prema 4einović, %'&& barem dijelom utemeljeni naglobalnoj percepciji kompetentnosti, te bi trebali funkcionirati u ivjesnom skladu. /sobakoja sebe generalno percipira kompetentnom, najvjerojatnije će sebe percipirati e#kasnom uvećem broju raličitih situacija, od osobe koja sebe percipira generalno nekompetentnom.

Prema integriranom modelu, nivoi percepcije osobne kompetentnosti mogu se odreditina način podudaran s multifacetnim, hijerarhijskim modelom samopoimanja Shavelsona isuradnika )%'21 prema 4einović, %'&&. @ strukture samopoimanja idvojena je dimenijakompetentnosti jer se smatra ključnom a vrednovanje sebe u smislu da ona u najvećojmjeri odre7uje samopoštovanje, a koje mnogi autori smatraju da predstavlja nadre7enukategoriju samopoimanja )0oopersmith, %'12, Kpstein, %'28, 3osenberg, %'2' sve prema4einović, %'&&.

Slika 5. Prika hijerarhijskog modela percepcije osobne kompetentnosti )4einović, %'&&,str. ;%

11



4einovićeva istra"ivanja )%'&& su pokaala da je prcepcija osobne kompetentnosti)de#nirana skalom perciprane nekompetentnosti okosnica globalnog samopoštovanja)de#niranog 3osenbergovom skalom, jer samoprocjene osobne )nekompetentnosti tvore ssamopoštovanjem praktički jedan ajednički faktor u faktorskoj analii. @sto tako, osobe koje

sebe percipiraju kompetentnima u prosjeku su općenito adovoljnije i sretnije, iskaujuunutarnji lokus )mjesto kontrole te manje ira"enu socijalnu anksionost u odnosu na onekoji sebe percipiraju manje kompetentnima.

6a osobe koje sebe percipiraju kompetentnima karakteristična je i percepcija vlastiteustrajnosti kao i stvarna ustrajnost )=ipton i Jorthington, %'& prema 4einović, %'&& štotako7er pridonosi postignuću i aktualiiranju kreativnih potencijala pojedinca. /vi navodipotvr7uju načaj doprinosa kognitivne interpretacije osobne kompetentnosti u ukupnomsamovrednovanju pojedinca kao bitne dimenije samopoimanja. <ako je period djetinjstvaključan a ravoj osjećaja vlastite kompetentnosti, u tom ravojnom periodu bi trebaloobratiti posebnu pa"nju na poticanje i ravoj poitivnog stava prema sebi i to podianjemraine uvjerenja u osobnu kompetentnost kro ni aktivnosti. <umuliranjem poitivnih

iskustava i potkrjepljenja ravija se i globalni osjećaj kompetentnosti. 3avijanjem oveosobine ujedno se adovoljava i potreba a kompetentnošću koja je po 9aslowu ključna asamopoštovanje i koja ujedno igra7uje osnovu a samoaktualiaciju pojedinca. :aime, kako je ponato, prema 9aslowljevoj teoriji motivacije, ukoliko potrebe ni"e raine nisuadovoljene, tada se u svijesti pojedinca ne mogu javiti potrebe s više raine. Potreba asamoaktuliacijom ili ostvarenjem svojih potencijala i sposobnosti kao osobe nalae se navrhu piramide potreba.

Celiki broj istra"ivanja je provjeravao odnos darovitosti i samopoimanja, me7utimdobiveni reultati nisu jednonačni. edna grupa istra"ivača )9ilgram i 9ilgram, %'21,<etcham i Sn?der, %'22, =idwell, %'&(, anos i 3obinson, %'&( sve prema Ludina-/bradović,%'' smatra da darovita djeca imaju bolje samopoimanje u odnosu na vršnjake, dok druga

grupa )<arnes i Jherr? ,%'&%, *oeb i a?, %'&2 prema *učić, %''5 smatra da ne postojiralika u samopoimanju darovitih i onih koji nisu identi#cirani kao takvi. :eki autori )<ano?,%'&( prema *učić, %''5 su utvrdili da daroviti pojedinci imaju lošije samopoimanje od svojihvršnjaka. Pokaalo se da su ovako raličiti reultati posljedica raličitih pristupasamopoimanju, ovisno tome sagledava li se ono kao opće ili multidimenionalno. @stra"ivanje4einovića )%'&& o odnosu realne i percipirane kompetentnosti ističe kako osobe koje sustvarno sposobne )reultat na testu inteligencije i percipiraju se kao takve, u optimalnim"ivotnim uvjetima će postiati uspjehe i uspijevati realiirati svoje stvarne potencijale.

Pojedinci koji posjeduju realne potencijale i iraite sposobnosti ali se ne percipiraju tako,vjerojatno ne uspijevaju aktualiirati svoje potencijale i sposobnosti upravo bog negativnog

samopoimanja. Percepcija vlastite nekompetentnosti, koja je često dru"ena s socijalnomanksionošću te pojedince sputava u postianju adekvatnog društvenog i profesionalnogstatusa. /vi nalai 4einovića u skladu su s nalaima anosa i 3obinsona )%'&; premaLudina-/bradović, %''% prema kojima neuspjeh darovite djeca koja funkcioniraju ispodsvojih mogućnosti proilai i manjka samopoudanja, negativne slike o sebi )koja seodra"ava u općem pomanjkanju motivacije i

12



nesposobnosti usmjeravanja prema cilju te gubitka samopoštovanja. :iom nalaapotvr7en je načaj kompetentnosti, percepcije osobne kompetentnosti, te samopoštovanjapri igradnji poitivne slike o sebi. @sto tako neupitan je načaj poitivne slike o sebi u

ravoju darovitog pojedinca prema produktivnom stvaraocu.

ITERAT/RA

4einović, P. )%'&&. Percepcija osobne kompetentnosti kao dimenija samopoimanja.+oktorska disertaija, /dsjek a psihologiju Iiloofskog fakulteta

4ura, P. )5(((. Farovitost i spremnost a školu. +ip lomski r ad , /dsjek apsihologiju Iiloofskog fakulteta u 6agrebu.

4?rne, 4.9. i Shavelson, 3.. )%''1. /n the structure of social self-concept for pre-,earl?, and late adolescentsA E test of the Shavelson, >ubner and Stanton )%'21 model. Jo$rnal of personality and soialpsyhology, Col.2(, no.8, );''-1%8

0olangelo, :. i Essouline, S.+. )5(((. 0ounseling gifted students. nternational

handbook of gifted and talented );';-1(&

+ra?-*ittle, 4. Jiliams, C. i >ancock, =. )%''2. En @tem 3esponse =heor? Enal?sis of the 3osenberg Self-Ksteem Scale. .ersonality and Soial .syhology #$lletin, Col. 58, :o.;, )8-;%

*acković-+rgin,<. )%''. Samopoimanje mladih, :aklada Slap, astrebarsko.*učić, 6. )%''5. @spitivanje konativnih osobina skupina raličitog kognitivnog statusa.

Magistarski rad, /dsjek a psihologiju Iiloofskog fakulteta u 6agrebu.

www.maturski.org

13



Documents

Samopostovanje i Percepcija Kompetentnosti