Embed Size (px)
Citation preview
1
2
3
Muhamed Gafić - dr. Šemsudin Džeko
Sarajevo, 2007
4
Autori:Muhamed Gafić - dr. Šemsudin Džeko
Recenzenti:Prof. dr Ibrahim BušatlijaProf. dr Midhat Usčuplić
Izdavač:Turistička zajednica Kantona Sarajevo
Za Izdavača:dr. Šemsudin Džeko
Dizajn:Hot Shop
Urednik fotografije:Zijah Gafić
Lektor:Fikreta Bavčić-Gafić
Štampa:Müller, Sarajevo
Slika na naslovnoj strani:Oštro, snimio: Z. Gafić
5
6
7
PREDGOVOR
Prošlo je 50 godina od prve ekspedicije u kanjon rijeke Rakitnice a još uvijek su samo rijetki prošli ovim putem. Nevjerovatno lijep, jedan od najdubljih u Evropi, kanjon,
čija širina varira od 400 pa do samo dva metra, usječen između planina Bjelašnice i Visočice, nadomak Sarajeva, divlji, divlje lijep kanjon je pred nama, blizu nas a opet daleko, naizgled u dalekoj i nepristupačnoj divljini, a čudesnoj ljepoti.
Uistinu, kanjon rijeke Rakitnice je u srcu civilizacije, a svojom posebnošću nudi, svima kojih se tiče ljepota prirode, mogućnost da ga upoznaju. Sa ruba kanjona, iz okolnih sela, na izvoru, u ušću u Neretvu, za smjele i čitavom dužinom kanjona, napokon i ovom knjigom, približavamo ga ljudima. Rakitnica je rijeka sa mnogo posebnosti. Izvire na 1300 metara nadmorske visine, dok se u Neretvu ulijeva na 300 metara iznad nivoa mora. Teško je povjerovati danas, ali istina je, planinska voda Rakitnice pitka je od izvora do ušća. Ime joj potiče od bijele vrbe - rakite, koja raste na njenim obalama.
Kanjon Rakitnice, čudesno privlačan, izazovan i nepri-stupačan u isto vrijeme, po svim karakteristikama spada među najznačajnije prirodne znamenitosti Bosne i Hercegovine. Također, među rijetkim je destinacijama u Evropi gdje se može razviti ekspedicijski turizam.
Prolazak kanjonom nije izlet, nego zahtjevna i ozbiljna istraživačka ekspedicija. Na nekim mjestima širina kanjona je dva metra. Stijene se gotovo dodiruju. Neobičnog su oblika, upravo onakvog kakvog je mogla priroda vodom obraditi kamen. Voda je kristalno čista i bistra, na mjestima tamnozelena, dubine četiri - pet metara. Iznad je tanka pruga neba koja daje kanjonu tek potrebno svjetlo. Huk vode se pojačava na mjestima gdje počinju slapovi, a smanjuje u mirnom toku rijeke.
Nakon čitanja ove knjige, te detaljnim i slikovitom opisima više ekspedicija, čiji se zapisi mogu naći u knjizi, čitalac će i sam poželjeti veliku avanturu prolaska kanjonom Rakitnice. Za sve
8
one koji će poželjeti izbliza upoznati kanjon u knjizi se nude razne mogućnosti, od laganih do težih izleta, a za one koji će zaista jednog dana odlučiti i pokušati proći cijeli kanjon, (od taktike prolaska do opreme), ponuđeni su dragocjeni savjeti.
Jedinstvenom ljepotom Rakitnica predstavlja neponovljivu turističku atrakciju i veliki je izazov za planinare, avanturiste, alpiniste, ribare i ljubitelje prirode.
Osim same rijeke Rakitnice, cijeli predio je neponovljivo lijep. Spomenimo samo Šabiće, selo između Treskavice, Visočice i Bjelašnice, mjesto idealno za razvoj zimskog turizma. Pa Lukomir, posljednje bosansko selo koje je sačuvalo tragove drevne bosanske kulture.
Posebna je i Treskavica, planina velikih kontrasta između vegetacije i divljine krša i goleti, gdje se najbujnije zelenilo smjenjuje sa oštrim kršom i suhom goleti, pa olimpijska Bjelašnica, Visočica, te mnoga mjesta za izlete i miran ili aktivan odmor u prirodi. Nema mnogo takvih krajeva koji pružaju mogućnost za razvoj seoskog turizma, ekspedicijskog turizma, ekstremnih sportova, posebno kanjoninga, planinarenja ili zimskih sportova. Endemski primjerci flore i faune daju još jednu vrijednost ovom posebnom području, u srcu kojeg je, kao biser, rijeka Rakitnica.
Jer je “upravo posljednji dio kanjona, svojom divljinom, ljepotom i spektakularnim pejsažima, uz teškoću savladavan-ja vodenih i stjenovitih prepreka, stalnu prisutnost doživljaja kontrolisane avanture, najsnažniji bljesak još neotkrivenog i nenarušenog bisera prirode Bosne i Hercegovine”.
Ćitajući stranice koje su pred vama spoznat ćete mnogo o ljepotama i opasnostima kanjona Rakitnice, ali i o volji, hrabrosti i upornosti ljudi da savladaju prepreke koje je priroda postavila.
Posebnu priču pričaju i fotografije nastale na licu mjesta – priču o raskošnom, neprocjenjivom, jedinstvenom prirodnom blagu – “blagu na dohvatu ruke”.
PREDGOVOR
9
Jedini prolaz je pravo niz vir. U tjesnacu Oštro.
10
11
OTKRIVANJE KANJONA
Planinarski savez Bosne i Hercegovine juna 1956. godine poslao je izvidnicu sa zadat-kom da se ispita mogućnost prolaska cijelog
kanjona, te da se na osnovu njihovih iskustava or-ganizuje ekspedicija.
Izvidnicu su činili: doktor Stevo Jokanović i pet alpinista – Advija – Lala Mulalić, Muhamed Buturović, Mijo Novaković, Božo Perković (fotograf) i Vlado Travner. Bila je to tada veoma kvalitetna ekipa alpinista, koji su iza sebe imali značajne alpinističke smijeri u našim planinama.
Iz dnevnika, tadašnje studentice medi-cine, a danas dr Advije – Lale Mulalić – Stajić izd-vajamo:
“Krenuli smo iz Hrasnice 24. juna 1956. godine. Od opreme smo nosili alpinističko uže od manile, čekiće, klinove, karabinere, četiri šatorska krila, karabitušu…
Pješačili smo preko Hrasničkog stana,
Bistra, pitka voda cijelom du`inom toka rijeke. Posljednji tjesnac nadomak Neretve.
12
Igmana, Velikog polja, Babinog dola, Štirnog dola, Dugog polja do sela Umoljani. U selu smo spavali u kući mještana.
25. juna, iz sela, pored sedam mlinova na potoku Šklope, spuštamo se u kanjon. Hodamo po bespuću, prelazimo zaglav-ljene stijene, spuštamo se niz kaskade, gazimo hladnu Rakitnicu, potoke koji se ulijevaju u rijeku i kasno poslije podne nalazimo malu zaravan na kojoj razapinjemo naš šator od šatorskih krila.
26. juna nastavljamo spuštanje niz kanjon a poslije podne
OTKRIVANJE KANJONA
^uvarku}a
13
stižemo ispod Donjeg Lukomira i zbog nedostatka opreme izlazimo iz kanjona. Spavamo iznad Gornjeg Lukomira.
27. juna ispod Lovnice, Krvavca, preko Krošnji, Stanara, niz Ramin Greb silazimo do Pazarića i vozom se vraćamo u Sarajevo.”
Slijedeće godine u kanjon Rakitnice kreće velika naučno – istraživačka ekspedicija. Na osnovu iskustava prethodnice, uz podršku vojske, države, medija skoro stotinu ljudi raznih specijalnosti kreće u istraživanje i osvajanje kanjona. Opremljeni su potrebnom alpinističkom opremom, gumenim čamcima, dušecima i iskustvom prethodnice.
Kreću se u tri grupe. Jedna ide ivicom Bjelašnice, druga ivicom Visočice, a treća grupa tokom rijeke, kanjonom Rakitnice. Zborno mjesto im je bilo Boračko jezero.
Iz prethodnice idu Muhamed Buturović i Vlado Travner. Profesor Ibrahim Bušatlija, tada mladi asistent Univerziteta u Sarajevu i odličan plivač – IV mjesto na studentskim igrama Yugoslavije u kraulu na 400 m, bio je član udarne ekipe, koja je išla kanjonom:
“ Na čelu ekipe je stalno bio Muhamed Buturović. Znao je put prve trećine kanjona, ali je i nakon toga išao naprijed i ostale forsirao. Pojedina teška mjesta smo trebali imenovati, za kartografe, pa smo teški dio u sredini kanjona, gdje se stijene, visoke gotovo 300 metara sastavljaju na širinu kanjona od dva metra, nazvali po njemu – Buturov prolaz.
Ispod Lukomira smo se divili dovitljivosti i hrabrosti stanovnika tog sela, koji su podigli mlinove na mlazevima i pojedinim strujama toka Rakitnice, oslanjajući ih na relativno labilne blokove. Padine pod travom su bile toliko eksponirane da su ih kosili tako što su se vezali za drveće, pa odmotavajući uže od drveća osvajali jedan po jedan otkos. Prema priči mještana Rakitnica se na tom mjestu zimi zaledi.
Mjestimično se dobijao utisak kao da je poprečni otvoreni profil kanjona nastao padanjem pećinskih tavanica, odnosno da je Rakitnica na mjestima, u ranijim fazama razvoja kanjona – bila ponornica.”
Ibrahim Bušatlija će u donjem dijelu kanjona, Džehennemu, predvoditi ekspediciju, te kao prvi proći taj teški dio. Muhamed
OTKRIVANJE KANJONA
14
Velikani flore Rakitnice, hrast i bor.
Buturović je tražio put kopnom na lijevoj obali, a njega su svezali užetom i polako spuštali niz brzake. Kad je isteklo uže, on se odvezao, prekinuo komunikaciju sa ekspedicijom, jer to više nije bilo moguće, i spustio niz bijelu vodu. Majstor kraula i plivanja u divljim vodama je uspješno proplivao Džehennem. Na izlazu dugo je čekao da ostali članovi ekspedicije dođu okolnim putem, pitajući se da li je preživio.
OTKRIVANJE KANJONA
15
16
Rijeka Rakitnica se nalazi četrdeset kilometara južno od Sarajeva. Do gornjeg toka rijeke, u selu Rakitnici dolazi se asfaltnim putem iz Sarajeva, preko olimpijskih planina
Igman i Bjelašnica i sela Šabići.Rakitnica nastaje od voda koje izviru sa planina: Treskavice,
Visočice, Hojte i Bjelašnice i pripada slivu Jadranskog mora. Up-ravo greben planine Hojte, visok 1672 m, u nekoliko metara dijeli vode koje započinju svoj tok na vrhu planine i odlaze na istok i zapad u različite slivove: Crnog i Jadranskog mora. Nakon tride-set kilometara toka rijeka se ulijeva u Neretvu, iznad Konjica.
Najbliži prilazni put do ušća Rakitnice u Neretvu je iz Konjica, lijepog gradića, koji se nalazi na putu Sarajevo – Mostar. Put za ušće vodi iz Konjica, 20 km na istok, prema Boračkom jezeru. To je ledničko jezero, iznimne ljepote i turističkih mogućnosti, ispod planine Prenj, na visini od 405 m. Poslije jezera asfaltni put vodi do sela Glavatičevo, preko rijeke Neretve i makadamom 4 km do sela Kašići. Iz sela se može samo pješice stići, za pola sata do ušća Rakitnice u Neretvu.
Drugi način dolaska je čamcem od Ban Vira, mjesta ispod Glavatičeva, raftingom niz rijeku Neretvu, za 1 sat do ušća.
Kanjon Rakitnice dugačak je 25 kilometara, a mjestimično dubok hiljadu metara. Rijeka je široka, u prvom dijelu kanjona oko 5 metara, u sredini, oko Kašića Luke oko 10 metara, a u tjesnaci-ma, na nekoliko mjesta, sužava se na 2 metra. Usječen je između dvije visoke planine: Bjelašnice, 2067 m i Visočice, 1967 m.
Nadmorska visina toka rijeke na početku kanjona je 1140 m, a na kraju, na ušću u rijeku Neretvu 320 m.
GEOPOLOŽAJ
Vodenica na potoku Peru}e i padine Viso~ice.
17
18
Kanjon Rakitnice
S A R A J E V O - O LY M P I C C I T Y
19
Kanjon Rakitnice
S A R A J E V O - O LY M P I C C I T Y
20
Karta kanjona Rakitnice
21
22
Rijeka Rakitnica izvire ispod obronaka planina Treskavice i Visočice, na nadmorskoj visini od 1300 m. Nema jedan izvor za kojeg bi se sa sigurnošću moglo reći da je to
glavni izvor rijeke, nego je to lepeza izvora ili izvorište na navedenom području.
Crna rijeka, koja teče od Treskavice i Pijevac rijeka, koja donosi vode sa istočnih obronaka planine Visočice, nakon 5 km toka sastaju se iznad sela Rakitnice. Potok Dukata donosi vodu sa obronaka planine Hojte i pojačava Rakitnicu. Prvo mjesto kroz koje protiče je selo Rakitnica i nalazi se na nadmorskoj visini od 1160 m. Rijeka je obrasla bijelom vrbom, po imenu rakita, pa su to pojmovi koji mogu više govoriti o imenu rijeke.
Pored obje pritoke rijeke i njenim tokom do sela Rakitnice nalazi se šumski, makadamski put. Pored rijeke su prostrane livade, prepune planinskog cvijeća, a iznad njih, pretežno, crnogorične šume jela, smrča i borova.
TOK RIJEKE
Vodopad Peru}e
23
Nepun kilometar niže je selo Šabići u kojem nekropola stećaka puno govori o Bogumilima, starosjediocima ovog područja zabjelašničkih sela.
Ulijevanjem Tušilačke rijeke, nakon prvog tjesnaca, na visini od 1108, a koja nosi vode sa obronaka Visočice, tok Rakitnice se značajno pojačava. Tušilačka rijeka je u tom području formirala dolinu dugačku šest kilometara, sa nekoliko sela. Lijepi pogledi na Visočicu, Bjelašnicu, Hojtu i Treskavicu kulminiraju u pejsažu alpske doline u čijem vrhu je impozantana krijesta markantnog vrha Puzim, visokog 1776 m.
Stotinjak metara niže, sa Bjelašnice, u rijeku se ulijeva potok Šklope, na kojem je, u nizu, više drvenih vodenica, do skoro bilo u upotrebi mještanima, obližnjih, umoljanskih sela.
Studeni potok je slijedeća, desna pritoka Rakitnice. Skuplja vode sa obronaka Bjelašnice, čudesnim meandrima prelazi kratku visoravan ispod sela Gradine, i vodopadom se ulijeva u rijeku. U mjesecu junu je najljepši, jer tad ima mnogo vode, a meandri su obrasli planinskim cvijećem.
Ispod vrha Obalj teče potok Peruće, slijedeća, desna pritoka rijeke. Izvori su mu visoko nad rijekom, a slapovima i vodopadima teče prema kanjonu. Ulijeva se na koti 742 m.
Pritoka Međeđa nastaje ispod vrhova Vito, Đetelaš, Veliki Strug i Toholj, planine Visočice. Ulijeva se, s lijeve strane, preko puta sela Lukomir.
Korito rijeke je već šire i bogatije vodom. Mnogobrojni izvori i manji i veći stalni ili periodični potoci, slijevaju se sa obje strane planina.
Posljednja pritoka je nakon uskog i teškog prolaza Oštro. To je rijeka Grušča, lijeva pritoka, koja izvire visoko na planini Visočici, protiče kroz selo Grušče, i dubokim kanjonon ulijeva se u Rakitnicu.
Temperatura vode ovisi o godišnjem dobu i može se reći da u ljetnim mjesecima varira od 10 do 14 ° C.
Na ušću u Neretvu, na 320 m n/v, Rakitnica se razlijeva po nanosima kamenja i šljunka, gubi snagu i divljinu gorske rijeke, ne liči na onu koja je izdubila veličanstveni kanjon, i, pred silinom Neretve, postaje pitoma planinska rječica.
TOK RIJEKE
24
25
Zbog nepristupačnosti kanjona, njegove dužine, dubine i brojnih teških prepreka; koje zahtijevaju natprosječnu fizičku pripremljenost, plivačku vještinu, znanja iz oblasti planinarstva, skautske vještine, sposobnosti kontrolisanog preživljavanja u divljini prirode; potrebe za temeljitom pripremom i brižljivim planiranjem - prolazak kroz kanjon Rakitnice nije nikakav lagani izlet, niti obična planinarska tura nego jedna ozbiljna istraživačka ekspedicija. Traži od čovjeka maksimum strpljenja i odvažnosti a nudi mu bogatstvo saznanja i spoznaju o vlastitim mogućnostima.
PUT KANJONOM RAKITNICE
26
Kanjon Rakitnice počinje ispod sela Šabići, na raskršću puteva za Umoljane i Sinanoviće. Most preko rijeke nalazi se tačno na početku kanjona, a rijeka je na visini od 1120
metara iznad mora. Sa lijeve strane su obronci Visočice i vrh Prut, visok 1436 metara, a sa desne strane obronci Bjelašnice i stijene Orlovca približno iste visine.
Stijene, mjestimično prevjesne, visoke, na početku, nekoliko desetina, do nekoliko stotina metara, strmo se obaraju prema rijeci. Kao da je umjetnik sastavio dvije planine i potom ih tankim i oštrim mlazom vode presjekao i odvojio. Sa tog mjesta kanjon počinje a završava se 25 kilometara niže, na ušću u rijeku Neretvu.
Na samom početku kanjona rijeka je usjekla uski tjesnac koji ne nudi nikakvu drugu mogućnost prolaska, osim gaženje rijeke ili plivanja. Naravno, postoji uvijek mogućnost zaobilaženja takvih tjesnaca, i u ovom slučaju je to moguće uraditi sa obje strane kanjona.
Prvi tjesnac, u minijaturi, nudi skoro sve prepreke s kojim se susrećemo tokom cijelog kanjona. Brzaci, slapovi, virovi, duboka, bijela voda, kazani pjenušave vode, izglačane, vertikalne stijene, skakanje u vir, spuštanje niz brzake… Dugačak je nepunih 200 metara i izlazi na ušće Tušilačke rijeke.
Lijepa livada, s lijeve strane rijeke nudi mogućnost prvog predaha. To je mjesto na kojem se može i treba dobro razmisliti o daljim iskušenjima koja će kanjon Rakitnice donijeti svakom posjetiocu. Sa tog mjesta, uz Tušilačku rijeku, moguć je lagan izlaz iz kanjona.
Nedaleko od tog mjesta, sa desne strane ulijeva se potok Šklope, na kojem se nalazi niz mlinova, u pitoresknom pejsažu, na kojima su mještani Umoljana mljeli žito.
Slijedeći kilometar kanjon postaje dublji i tješnji. Visina kanjona doseže blizu 400 metara, težina tjesnaca je značajna, pa ribarska staza, s desne strane rijeke, omogućava brže napredovanje niz rijeku.
Studeni potok se u vodopadu slijeva na tu stazu i pada daljnjih dvadesetak metara niže u slapovima u Rakitnicu. Ljepota Studenog potoka; od izvora, ispod sela Gradina, meandri,
PUT KANJONOM RAKITNICE
27
Po~etak kanjona.
28
Traganje za prolazom kroz kanjon.
29
poniranje vode, slapovi i vodopadi, posebno u vrijeme juna i ljeti, za vrijeme i nakon obilnih padavina - potpuna je nagrada posjetiocu, te mu nadoknađuje napore prilaska, ma sa koje strane dolazio.
Povremeno gaženje rijeke, prolazak pored virova i kazana, koje je izdubila rijeka u kamenom toku, korištenjem ribarske staze pored rijeke, nakon jednog kilometra dolazimo na mjesto prelaska planinskog puta preko rijeke, iz sela Bobovica prema selu Lukomiru. Tu se nalazi viseći, drveni most, na 1004 m nadmorske visine. I iznad i ispod mosta krajolik je divlji i obiluje mnoštvom kazana u koritu rijeke, slapova, brzaka, virova, a niz rijeku se pruža lijep pogled na kanjon.
Ovo mjesto može biti odstupnica za izlazak iz kanjona, za dobar sat do sela Bobovice.
Slijedećih tri kilometra spuštanja niz kanjon karakteriše strm i oštar pad rijeke. Svaki kilometar rijeka se spušta za po sto visinskih metara. Slapovi, stjenoviti skokovi, manji vodopadi i teški prolazi česti su na ovom dijelu, pa je i napredovanje ograničeno na najviše jedan kilometar na sat.
PUT KANJONOM RAKITNICE
Most preko Rakitnice u gornjem toku, ispod sela Bobovice.
30
31
Most ispod sela Bobovice.
32
Sa desne strane, visoko iznad kanjona, počinje panoramski pješački put obroncima Bjelašnice koji, nakon mosta, strmo odlazi u Lukomir, a sa lijeve strane, nad vertikalnim stijenama, isti je takav put koji povezuje “viseće” livade, na padinama Visočice sa selom Bobovica.
Dubina kanjona već doseže jedan kilometar. U njegovim stijenama su gnijezda jastrebova i orlova, na sigurnoj udaljenosti od čovjeka, pa se često mogu vidjeti visoko iznad u krstarećem letu.
Izvori, koji nastaju visoko u planini, ili tik pored rijeke obilno pojačavaju vodu Rakitnice. Takav je i potok Peruće, koji nastaje blizu Lukomira, i ne samo da daje vodu tom selu i drugim selima udaljenim nekoliko desetina kilometara, nego u spektakularnim vodopadima i slapovima, posebno u periodima nakon kiša, čini pejsaž slikovitijim.
U kanjonu je put umjereno težak, bez značajnih prepreka koje mogu od putnika zahtijevati maksimalna naprezanja. Više je to put na kojem se smjenjuju divlji i lijepi detalji. Već tad se mogu primjetiti ribe koje bježe ispred pogleda ili nogu putnika. Slap, dobar sat hoda od mosta, koji, svojom ljepotom, prisiljava posjetioca da stane i ostane neko vrijeme na tom mjestu.
Slap je lakše obići sa desne strane, a uskoro će se pojaviti avanturisti koji će se niz njega spustiti. Takvih, neistraženih i “neosvojenih” mjesta ima dosta za mnoge domaće i svjetske ljubitelje kontrolisane avanture.
Gornji tok rijeke završava se nakon ušća lijeve pritoke Međeđe i spuštanja rijeke za punih petsto visinskih metara. Strm i oštar pad rijeke, preko zaglavljenih, velikih stijena, brojnih slapova i kaskada prelazi u mirniji tok, sa dužim brzacima, tihim virovima i povremenim šljunkovitim plažama.
Stotinjak metara niže, na lijevoj obali, na ušću potoka iz Donjeg Lukomira nalazi se zarasla livada i ostaci zidane kolibe u kojoj je, krajem prošlog stoljeća, živio pustolov Đuro Kijac.
Pola kilometra niže, na visini od 640 m n/v, na desnoj obali je Lučica. Na prostranoj livadi, okruženoj stablima oraha, nalazi se koliba Saliha Čomora, mještanina sela Lukomira.
Za one koji žele proći cijeli kanjon to je idealno mjesto za
PUT KANJONOM RAKITNICE
33
Padine Bjela{nice.
Rijeka u srednjem toku.
34
35
^omorova koliba u kanjonu.
36
bivak. Koliba je očuvana, izvor je ispod nje, na livadi se može postaviti na desetine šatora, a u slučaju opasnosti od visokog vodastaja uzmak, uspon prema Lukomiru je moguć.
Put niz kanjon je položeniji, ali ništa manje uzbudljiv!Na mjestu gdje se ulijeva mali potok sa Visočice i koje se zove
Usovište, u rijeci se nalaze ostaci stotina stabala bukava, borova i ostalog drveća, debljine preko metra, dužine i do dvadeset metara, koje je sniježna lavina, prethodne zime, iščupala i snijela sa vrha Veliki Toholj, a rijeka još nije odnijela.
Ispod tog mjesta, na dužini od 6 km počinje niz tjesnaca koje je moguće preći jedino vodom, često dubine preko glave čovjeka, a bez mogućnosti obilaska ili izlaska iz kanjona, osim na jednom mjestu, putu za Višnjevlje.
Nepun kilometar dalje, s lijeve strane, na 620 m n/v nalazi se prostrana pećina, posljednje mjesto za udoban bivak u tom dijelu kanjona. Osim ako već nije zauzeta isposnicima, koji, silazeći uskom stazom sa Lukomira, povremeno dolaze u kanjon i vrijeme molitve, više dana, provode u toj pećini.
PUT KANJONOM RAKITNICE
Korijeni rakite, rakitni~ke.
37
Mirak-vise}e livade i obronci Bjela{nice ispod
]uhovi}a, u pozadini.
38
Kanjon vodi dalje uskim tjesnacima, koji, povremeno, pogotovo kod umornih putnika, djeluju, kao da se potpuno zatvaraju i u njima se mogu nalaziti brane od zaglavljenog drveća značajne visine. Prolazak je moguć jedino penjanjem i prelaskom preko njih.
Ovo je dio kanjona koji u sebi ima nedirnutu prirodu blistavih pejsaža i divljinu koja zaustavlja dah posjetiocu. Pritoke se slijevaju niz kamene tobogane visoke desetine metara, usijecaju duboke, vertikalne kanjone, ili izvorima, tik pored rijeke, pojačavaju Rakitnicu.
Kad su prvi istraživači prolazili kanjon, prije pola stoljeća, među njima je bio i Muhamed Buturović, koji je prvi prošao jedan vrlo uzak tjesnac, pa je taj dio i dobio ime po njemu – Buturov prolaz.
Ako putnik odluči da, od početka kanjona Rakitnice, ovaj dio pređe u jednom danu, to će biti pred noć, kad je najumorniji, i trebaće maksimalna koncentracije, ako već ima takve psihofizičke mogućnosti i odlučnost da, čak i po mraku, završi etapu.
Isposni~ka pe}ina
PUT KANJONOM RAKITNICE
39
Bezimeni buk
40
Viso~ica
41
42
Autori preporučuju da se ovaj dio kanjona prelazi drugog dana, nakon spavanja u Lučici ili u Isposničkoj pećini.
Nakon više tjesnaca, tok rijeke nas dovodi do visećeg mosta na 540 m n/v. Preko njega ide staza koja povezuje Lukomir i Čuhoviće, bjelašničkih sela, sa livadama pod Visočicom, tačnije u područje Višnjevlja.
Na nadmorskoj visini od 700 m, nepun sat iznad rijeke, na “visećim” livadama nalaze se kolibe u kojim i sada sa stokom zimuju mještani zabjelašničkih sela. U njihovim selima je zimi snijeg a, zahvaljujući kanjonu Rakitnice, koji dopušta dolazak toplijeg zraka sa obale mora, i dolinom Neretve, zimi ima trave i obilja hrane za stoku.
Poslije mosta put kanjonom je nešto malo lakši. Prelazak sa jedne obale na drugu, gaženje rijeke, traganje za lakšim putem, prelazak rijeke po stoti put, i nakon dva sata, dubok i dugačak vir. Moguće ga je obići sa lijeve strane. Tim putem, uz vodu dolaze ribari. Spuštanje niz kanjon, vodom, dubokom vodom, plivanjem
PUT KANJONOM RAKITNICE
Zaštitna oprema: neopren, life jacket i kaciga.
43
Neobi~no plodno mjesto.
44
45
U srednjem dijelu kanjona.
46
niz vir dugačak 200 metara. Nakon njega ulazimo u Kašića Luku, na nadmorsku visinu od 518 m.
To je mjesto u sredini kanjona gdje se litice razdvajaju, a kanjon širi u rječnu dolinu sa livadama na obje strane rijeke, te je moguće kretanje pored rijeke. Na početku je, s lijeve strane potok Krupac i koliba, pogodna za noćenje.
Autori preporučuju Kašića Luku za drugi bivak na putu od početka do kraja kanjona.
Domaćin Cvjetko, do rata ’92., bio je jedini stanovnik Kašića Luke. Njegova kuća i kolibe su nešto dalje, i od njih su ostale samo zidine. Tu je i viseći most, tačnije njegovi ostaci, preko kojeg ide pješački put sa Bjelašnice na Visočicu.
Taj put su u prošlosti koristili mještani za prelazak sa jedne na drugu planinu. Sada ga koriste za silazak u kanjon radi ribolova. Tim putem ide i Bjelašnička transverzala istoimenog planinarskog društva iz Sarajeva.
Iz sela Blaca, sa 1300 m put se kroz nisko rastinje graba i lješnika, strmo spušta u kanjon na 518 metara, a potom, oštro, uzbrdo, kroz šumu munika i crnog bora uspinje na Visočicu, na 1417m, u Grušačko polje.
Razdaljina između ove dvije tačke je 3,5 kilometra vazdušne linije, ali zbog 800 metara u silasku i 900 metara visin-ske razlike u usponu, moguće je ovaj put preći tek za dobrih 6 sati planinarskog hoda.
Dolina Kašića Luke je dugačka četiri kilometra. Pored rijeke je mnogo plaža, livada i mjesta za kampovanje, koje koriste ribari i planinari a potom se opet sužava u tjesnac.
Taj tjesnac je na karti obilježen kao Tisova lastva i predstavlja najteži dio kanjona. Mještani ga zovu i Džehennem.
Nakon šljunkovite plaže na viru Rakitnice, na 470m n/v, rijeka naglo ubrzava tok. Brzaci se probijaju između stjenovitih i glatkih obala, i dolaze do uskog tjesnaca. Stometarski kameni zid rijeku zbija na nekoliko metara, pojačava huk vode, pa rijeka iz brzaka preskače šiljato stijenje i, potom, bijelom pjenom, ponire u tamnozeleni vir, nakon kojeg okno, bijele, pjenušave, a zatim tirkizno zelene boje, guta svu vodu Rakitnice i odvodi
PUT KANJONOM RAKITNICE
47
Alpinisti~ki izazovi u Ka{i}a luci.
48
49
Rakite - bijele vrbe u Ka{i}a luci.
50
Posljednja pla‘a prije D‘ehennema.
51
je, ispod stijena, u dio kanjona kojeg su ljudi nazvali strašnim imenom, – Džehennem.
Na nekim mjestima, gdje je stijena bila čvrsta, vertikalne litice se dižu i do 500 metara. Odronjene stijene, monoliti od desetak metara, su zatvorile rijeku, ali ih je ona dubila. I tako hiljadama godina, do pojave čovjeka i njegove misli o nečem opasnom, graničnom, strašnom, – pojmu Džehennema ili Pakla.
U kanjonu, širokom pet – šest metara velika stijena je zatvorila rijeku. Preko nje se vidi kanjon ali ne i kuda teče rijeka. Istina, mirnija voda se nazire daleko i duboko ispod stijene.
Ribari su govorili da se Džehennem ne može proći vodom.Sa tog mjesta lijevo ide staza i visoko nad rijekom, strmim
ivicama kanjona obilazi ovo mjesto. Tim, obilaznim putem se može proći, ali će biti uskraćen
spektakularni doživljaj savladavanja najtežeg, najsurovijeg i najzanimljivijeg izazova rijeke i kanjona Rakitnice.
Osim Vrata Džehennema, kroz čije okno nije nemoguće proći, ali je na granici kontrolisane avanture, i čeka avanturiste koji će se spustiti niz njega, ostala mjesta su prohodna uz maksimalnu
Klasi~ni bivak pored rijeke.
PUT KANJONOM RAKITNICE
52
pažnju. Okno se može zaobići penjući se desetak metara preko stijena na lijevoj obali rijeke. Sa tih stijena nije jednostavno sići u vodu. Potrebno je planinarsko iskustvo, maksimum pažnje za spuštanje niz stijenu ili skok u bijelu vodu, pored manjeg vodopada, sa četiri metra.
Nakon toga slijedi dvadesetak metara duboke vode, potom pjenušavi tobogan uz desnu obalu rijeke, ili skok sa druge stijene u mirniju vodu.
Na nekim mjestima je širina kanjona dva metra. Stijene se gotovo dodiruju. Neobičnog su oblika, upravo onakvog kakvog je mogla samo voda obraditi kamen. Voda je kristalno čista i bistra, na mjestima tamnozelena, dubine četiri – pet metara. Iznad je tanka pruga neba, koja daje kanjonu tek potrebno svjetlo. Huk vode se pojačava na mjestima gdje počinju slapovi, a smanjuje u mirnom toku rijeke, koji liče na izdužena, uska jezerca.
Temperatura vode varira o godišnjem dobu, ali je ljeti od 10 do 14 ° C. Objektivne opasnosti su okna, kroz koje voda otiče i mogu povući čovjeka, a koja se, djelovanjem rijeke, mogu ot-voriti na mnogim mjestima, nagla promjena vodostaja, nenadani susret sa zmijom i padanje kamena. O tome detaljno u poseb-nom poglavlju.
PUT KANJONOM RAKITNICE
Avanturista u punoj opremi. Ulazni vir prije Džehennema.
53
U D‘ehennemu.
54
Pogled na kanjon odozgo.
55
56
Taj put od nepunog kilometra može se preći za sat - dva ili za cijeli dan, ovisno od znanja, kondicije i sposobnosti avanturiste, ili želje da se dovoljno dugo boravi u toj zadivljujućoj divljini i ljepoti, ili ga zaobići pješačkim, “sigurnijim” putem.
Na desnoj strani su Vranske stijene 800 metara iznad rijeke, a na lijevoj Tisova Lastva, visoka puni kilometar.
Tek kad se dođe do visećeg mosta na kojem je staza koja povezuje sela Dubočane i Prebilje, put postaje lakši.
Nakon toga kanjon se širi. Put se može izabrati obalom rijeke ili gaženjem plićaka. Svako kretanje vodom, pri dubini manjoj od koljena skriva opasnost od poskliznuća, na skliskom kamenju, pa pažnja mora biti stalna.
Dva kilometra niže dolazi se do mjesta odakle vodi staza kojom se za nepun sat može popeti do sela Dubočani. To mjesto autori knjige preporučuju za treći bivak i noćenje na putu kroz kanjon Rakitnice.
Tu je nekada bio most, a kojeg je odnijela rijeka za vrijeme
Na~in prolaska kanjona.
PUT KANJONOM RAKITNICE
57
Ponor u jednom od tjesnaca.
58
59
Vranske stijene
60
visokog vodostaja prije nekoliko godina, preko kojeg je išao pješački put iz tog sela, sa Bjelašnice, na Visočicu, u selo Prebilje.
Upravo je na tom mjestu u toku izgradnja šumskog puta, jedinog takve vrste, preko rijeke Rakitnice, i žestoka borba ekologa da to spriječe.
Sa ovog mjesta, može se koristiti saobraćajnica Dubočani - Konjic, za izlazak iz kanjona u vanrednim prilikama ili za pristup u jednodnevnoj, veoma atraktivnoj turi donjim dijelom kanjona Rakitnice.
Put dalje vodi koritom ili stazom pored rijeke, nepuna dva kilometra i predstavlja kombinaciju uobičajenih kanjonskih prepreka: staza pored rijeke, gaženje plićaka, prelazak s jedne na drugu obalu, u potrazi za lakšim ili interesantnijim putem, ili boljim foto kadrom, preskakivanje stijenja, ulazak i plivanje niz vir, ili uranjanje čamaca u rijeku i plovidbu do slijedećeg slapa - sve do početka teškog prolaza Oštro.
Ime potiče od istoimenog vrha, visokog 884 m kojeg je rijeka kanjonom zaobišla u, gotovo, punom krugu. Na tom
PUT KANJONOM RAKITNICE
Rijeka ispod Dubo~ana.
61
Sportski ribolov.
62
mjestu, na dužini od tri kilometra, rijeka, tražeći prolaz, teče na jug, potom okreće na istok, vraća se prema jugu, pa na zapad, mjestimično gotovo da se vraća prema sjeveru.
Taj dio kanjona nazivaju i Donji Džehennem. Stijene okomito padaju u rijeku i onemogućavaju prolazak suhim putem. Rijeka se sužava na nekoliko metara i dugački virovi duboki više od jednog, a često i dva metra predstavljaju prepreku koja se može savladati plivanjem ili čamcem. Na nekoliko mjesta, slapovi, pjenušave,
PUT KANJONOM RAKITNICE
Predah poslije penjanja i prije skoka u buk.
63
Tjesnac O{tro.Ni sko~iti ni zaobi}i ga.
64
65
Ulazak u buk.
66
Susret dvije ekspedicije u
O{trom.
67
PUT KANJONOM RAKITNICE
bijele vode predstavljaju ozbiljan problem daljnjeg kretanja. Teško ili nikako se ne mogu obići, zbog eksponiranosti stijena, a spustiti se direktno niz slapove može predstavljati problem.
Ovaj dio kanjona, posmatrano sa obje susjedne planine potpuno sakriva rijeku, a na pojedinim mjestima prevjesne stijene, gotovo potpuno zaklanjaju nebo. Rijeka je, vrtložnim djelovanjem izbrusila stijene korita i obala do takvih oblika da ljudskom oku predstavlja remek djela prirode na tako malom i skrivenom prostoru. Na nekoliko mjesta vertikalne stijene obala se gotovo dodiruju. Za prolaz ostaju nepuna dva metra. Kratki slapovi i virovi dugački stotinjak metar, sa rijekom dubine nekoliko metara omogućavaju prolazak jedino vodenim putem - ploveći čamcem ili plivajući.
Taj dio se završava pritokom, Grušča rijekom, planinskim potokom, koji dolazi sa Visočice, prethodno usjekavši kanjon dubok 600 metara.
Upravo posljednji dio kanjona je svojom divljinom, ljepotom i spektakularnim pejsažem, uz teškoću savladavanja vodenih i stjenovitih prepreka, stalnu prisutnost doživljaja kontrolisane
^ekanje na partnera
68
69
Studenti biologije i endemski primjerak gu{tera u najlon kesi.
70
Rakitnica u donjem toku.
PUT KANJONOM RAKITNICE
avanture, najsnažniji bljesak, još neotkrivenog i nenarušenog bisera prirode Bosne i Hercegovine.
Nakon Oštrog kanjon se malo širi, tek toliko da se može predahnuti između dva vira. Posljednjim kilometrima toka rijeka je dovršila oblikovanje kanjona i vizuelnu senzaciju pripitomljavajući oblike stijena i korita rijeke, napuštajući divljinu, autentičnu ljepotu u bliskom susretu sa civilizacijom.
Viseći most na Rakitnici, nadomak ušća u Neretvu, nekada je spajao puteve za sela na obroncima Visočice i Bjelašnice, u blizini sela Kašići, a danas služi planinarima i ljubiteljima prirode da znaju da se kanjon i avantura Rakitnice završavaju. Preko tog mosta, za nepun sat se može stići do asfaltnog puta prema Konjicu.
Drugi način izlaska iz kanjona je 500 metara dalje, dolazak do ušća u Neretvu, na 320 m n/v i, prije poručenim rafting čamcem, za 3 sata spuštanje kanjonom Neretve, preko desetak lijepih i uzbudljivih slapova i brzaka, do sela Đajići, ili slijedećih 3 sata raftingom do Konjica.
71
72
Mali kanjon nadomak uš}a u Neretvu.
73
74
75
OKOLNE PLANINETreskavica, Visočica, Bjelašnica
Pogled sa Bjelašnice na Treskavicu.
76
Treskavica se nalazi istočno od izvorišta Rakitnice. To je jedna od najljepših BiH planina. Prije rata je bila jedna od najposjećenijih bosanskih planina. Mnoštvo turista
boravili su na njoj, u planinarskim domovima, kampovima. Na njoj se nalaze lednička jezera; Veliko, Crno, Bijelo,
Platno jezero u kojim su ribari mogli loviti pastrmke. Divokoze su bile najčešći stanovnik visinskih pašnjaka. Stijena vrha Oblik,
TRESKAVICA
OKOLNE PLANINE
Visokogorska skijaška tura.
77
visoka 100 m, Zubovi, Ćabenske stijene i Treskač, visoke 100 do 200 m, prije rata, bile su mjesta značajne aktivnosti alpinista sa alpinističkim usponima različitih teškoća; od laganih do ekstrem-no teških.
U ratu, ova planina je bila poprište žestokih borbi Bosanske armije i Srpske vojske, pa je opasnost od zaostalih minskih polja i ostalih minskoeksplozivnih sredstava tolika da ne preporučujemo odlazak na Treskavicu prije debelog sniježnog pokrivača.
Istina, nakon rata, planinari, ribari i lovci odlaze na ovu planinu, posebno u područje Velikog i Crnog jezera, ali, još uvijek, nije izvršeno potpuno deminiranje Treskavice.
Lovcima su, uz vodiča i potrebni oprez dostupni i najzabačeniji krajevi ove planine, gdje mogu sresti sve vrste divljači ovog područja.
Mogućnost uspona na najveći vrh planine, Đokin toranj na Ćabenskim stijenama, 2086 m n/v, nudi planinarima zadivljujući pejsaž i pogled na visoke planine pola Bosne, od Bjelašnice do Maglića, ali autori preporučuju samo zimski period, sa debelim sniježnim pokrivačem.
Pristupni putevi za vrh vode iz Trnova, preko sela Turovi, planinarske kuće na Sustavcu, Kozije Luke, Šišana, Hercegovačkog sedla, te usponom preko sjeverne strane vrha.
Drugi put je iz sela Šabići pored rijeke Rakitnice na Šljemena, te zapadnim padinama, ispod Ogorjelog kuka i Đevigrada, preko Ploče, u Štirni do i uz zapadnu stranu na vrh.
Moguće je, šumskim putevima, koristiti motorne sanke, i s njima značajno se približiti vrhu.
Jedan od autora je na ovom putu, u martu mjesecu, koristio tragove medvjeda, kao dobru prtinu.
Na oba uspona potrebno je savladati veliku nadmorsku visinu i preći 10 do 12 km, pa je, zimi, potreban dugačak i naporan dan, sa mogućnosti bivaka – spavanja na otvorenom.
Od opreme potrebna je planinarska, visokogorska, skijaška i alpinistička oprema.
Za uspon preporučujemo vodiča, a potrebna je dobra kondicija, znanje turnog skijanja, osnovno iskustvo penjanja sa cepinom i derezama i spremnost bivakiranja.
OKOLNE PLANINE
78
Visočica je, vjekovima, bila vrlo izolovana planina. O tome najbolje svjedoče mnoge nekropole stečaka. Pred najezdom osvajača, Bogumili, starosjedioci ovog područja, sklanjali
su se u najskrovitije i najnepristupačnije krajeve, i tamo gradili sela. Do planine nije bilo puteva, a sela u njenom podnožju nisu bila povezana kvalitetnim komunikacijama pa je tako i u novijoj historiji, ostala najmanje istražena planina.
Ljepota ove planine ogleda se u markantnim alpskim vrhovima, visinskim pašnjacima, ljeti prepunim stada ovaca,
VISOČICA
OKOLNE PLANINE
Livade Viso~ice, u gornjem toku rijeke.
79
i nadasve pogledima na BH planine, od Maglića do kanjona Rakitnice.
Preko nje vodio je planinski put Bjelašničke transverzale, a do najvećeg vrha Džamija 1967 m n/v, ili vrha Vito 1960 m n/v moglo se doći, pogotovo zimi, tek za više dana.
Od skoro su izgrađeni prilazni putevi do sela u njenom podnožju, tako da se za sat vožnje, nakon četrdesetak kilometara, iz Sarajeva, može doći blizu planine. Drugi pristup je iz Konjica, do sela Bjelimići.
Preko planine su napravljeni šumski putevi, pa se sa terenskim vozilom mogu prokrstariti najljepši dijelovi Visočice. Tako se, na mnogim mjestima, »džip safarijem« može blizu prići ivici kanjona i uživati u panoramskim vidicima.
Posebno interesantan put je iz Sarajeva, preko Šabića, do Sinanovića (asfalt), nakon toga makadamom, ispod markantnog vrha Puzim, preko Bojadžinog dola do sela Luka. Nakon toga asfaltom, preko sela Glavatičevo do Konjica.
Iz sela Luke vodi makadamski put tik ispod vrha Džamija u Grušačko polje i prema ivici kanjona. Ljeti i u jesen je prohodan a visokogorski pašnjaci čine pejsaž tog područja. Lošim makadamskim putem može se dobrim terenskim autom sići ivicom kanjona, preko sela Prebilje do sela Grušča i dalje u Glavatičevo. Spektakularni pogledi se pružaju na kanjon Rakitnice i okolne planine, posebno na planinu Prenj.
Ljeti i u jesen padine ove planine su prepune cvijeća, ljekovitog bilja, šumskog jagodičarskog voća i gljiva.
Lovcima su dostupni i najzabačeniji krajevi Visočice, gdje mogu sresti sve vrste divljači ovog podneblja.
Kontakti sa gostoljubivim stočarima su vrlo interesantni; od razgovora o vremenu do kupovine mlijeka, sira i kajmaka.
Nekropole stećaka, a do nekih se može doći i terenskim vozilom, pružaju mogućnost istraživačima da tragaju za odgovorima na tajnovita pitanja o bosanskim Bogumilima.
Uspon na vrh Vito je poseban doživljaj. Iz sela Sinanovići, od planinarskog doma »Vrela« u kojem se može boraviti, za dva do tri sata može se popeti na ovaj markantni vrh, sa kojeg se
OKOLNE PLANINE
80
Ste}ci na Bjelašnici, u pozadini Viso~ica.
81
82
pruža spektakularan pogled na okolne planine i kanjon Rakitnice. Tačnije ispod njega je kanjon, pa se može reći da je to mjesto sa kojeg se ponajbolje vidi djelo rijeke Rakitnice.
Za ljetni uspon nije potrebno nikavo posebno alpinističko znanje.
Zimski uspon na Vito je vrijedan svih priprema i napora koji su potrebni. Neophodno je znanje penjanja u snijegu sa cepinom i derezama i dobar osjećaj za ravnotežu. Sa vrha se može napraviti lijepa skijaška tura, preko južnih i istočnih padina, ili, za odlične skijaše, istim putem do planinarskog doma.
Zimski uspon na najveći vrh planine, Džamiju, je vrlo interesantna, ali i naporna visokogorska tura, koju je moguće, pogotovo sa vodičem, preći za jedan dugački dan. U sjevernoj stijeni Džamije moguće je ponoviti, prije ispenjane alpinističke uspone ili napraviti prvenstveni uspon.
Podrazumijeva se da je za to potrebna vrlo dobra kondicija, znanje turnog skijanja, dobro iskustvo penjanja sa cepinom i derezama i spremnost bivakiranja.
Proljetni mjeseci omogućuju ugodno turno skijanje sve do sredine maja.
Na navedenim putevima nema opasnosti od minskih polja, niti, iz rata, zaostalih minskoeksplozivnih sredstava.
Greben vrha Vito.
OKOLNE PLANINE
83
84
Bjelašnica je olimpijska planina. Na njoj su 1984. g, u okviru Zimskih olimpijskih igara održana takmičenja u spustu, slalomu i veleslalomu. Nekada je ova planina bila pojam
surovih zima, izolovanih sela, područje u koje se moglo samo ljeti doći, i to pješke. Sa te planine su stočari sa stadima ovaca silazili u jesen i odlazili u krajeve bez snijega, gdje bi, na zimskoj, mršavoj travi prezimili, i onda se u proljeće vraćali u svoja sela. Na tu planinu su odlazili samo najiskusniji planinari, lovci, avanturisti.
BJELAŠNICA
OKOLNE PLANINE
Bjela{nioca, nakon uspona u stijenama Kotlova.
85
Prije više od jednog stoljeća, Austrougarska je, na vrhu planine, na visini od 2067 m, izgradila meteorološku opservatoriju. Nakon toga počeli su stizati izvještaji o ekstremnim hladnoćama, olujnim vjetrovima velikim sniježnim padavinama… Iz Sarajeva, do vrha Bjelašnice, tad je trebalo 10 sati pješačenja, ljeti. Zimi je bila prava avantura popeti se na njen vrh. Ustvari Bjelašnica je planina poput ostalih bosanskih planina ovog područja: Maglića, Prenja, Čvrsnice… Zbog visine izložena je vjetrovima, obilnijem snijegu i većoj hladnoći, za nevremena. U lijepom vremenu, to je prelijepa planina, ljeti puna raznobojnog planinskog cvijeća, zimi idealna za skijanje. Na istočnim padinama, za Olimpijadu ’84. izgrađeni su pristupni asfaltni putevi, skijaške staze, žičare, skiliftovi, hoteli… Održana je Olimpijada, koju je upamtio cijeli svijet, a onda je Srpska vojska u ratu ’92 – ’95 skoro sve uništila. Danas, obnovljeni su ski liftovi, žičara, izgrađeni novi hoteli, vikend naselja, uređene skijaške staze, osvijetljeni dijelovi staza za noćno skijanje, te je tako vraćen život olimpi-jskoj ljepotici. U zimskoj sezoni hiljade skijaša znaju preplaviti olimpijske staze.
OKOLNE PLANINE
Vrh Bjela{nice.
86
Stijene Kotlova ispod vrha Bjelašnice i Djevojačke stijene vrha Hranisava atraktivno su mjesto ljubitelja alpinizma.
Lovcima su dostupni i najzabačeniji krajevi ove planine, gdje mogu sresti sve vrste divljači ovog podneblja: srne, lisice, zečeve, divokoze, vukove, divlje svinje, tetrijebe, medvjede.
Na sjevernim padinama planine ostali su sačuvani planinarski objekti napravljeni nakon Drugog svjetskog rata. Pet planinarskih i skijaških domova, pogodnih za dugotrajan boravak, omogućuje posjete planinara, turista, lovaca tom dijelu planine. Pristup je iz mjesta Pazarić, tridesetak km južno od Sarajeva.
Skijaške staze i ovi domovi omogućuju obilazak cijele planine ljeti i zimi. Posebno je zanimljivo turno skijanje sa vrha Bjelašnice, 2067 m n/v, gdje se može doći sistemom žičara i skiliftova, a onda nizbrdo, preko planinarskih domova Sitnik 1715 m, Stanari 1540 m, i Podgradine 1336 m, do sela Ljubovčići 700 m n/v, na dužini od 13 kilometara fascinantnih krajolika.
Ljeti je, pored obilaska vrhova Hranisava, 1964 m n/v na kojem se nalazi i planinarski dom, i vrha Krvavac 2062 m n/v, veoma zanimljivo obići mnoge kutke planine, a posebno preko nje sići u Lukomir, posljednje autohtono, bosansko selo, na 1472 m n/v, smješteno na samom rubu kanjona Rakitnice.
Na južnim padinama ove planine, pored tog sela, smještena su ostala, u posljednjem ratu uništena ili oštećena, a danas većinom obnovljena zabjelašnička sela: Umoljani, Šabići, Rakitnica, Milišići, Brda, Gradina, Kramari, Lukavac, Čuhovići i Blaca. Relativno dobri putevi vode do tih sela – asfalt ili makadam, ali su pješački putevi kroz njih ili pored njih veoma zanimljivi: nekropole stećaka, obnovljeni mlinovi na planinskim potocima, a posebno panoramski putevi rubom kanjona Rakitnice.
Na navedenim putevima nema opasnosti od minskih polja, niti, iz rata, zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.
OKOLNE PLANINE
87
Nekropola ste}aka kod Umoljana.
Ste}ci pored ^uhovi}a.
88
Rijeka Rakitnica nema jedan nego više malih izvora. To je izvorišna čelenka ili lepeza izvora. Izvorište rijeke je pjeskovito-glinovite komponente na kojem su izvori češći i
manji. U tom dijelu rijeka, upravo zbog navedenih naslaga, svojim erozivnim djelovanjem nije mogla da usiječe nikakav kanjon. Zbog toga je gornji tok rijeke blaga dolina sa čestim, ali slabim izvorima i pritokama.
Od mjesta gdje se spajaju Crna Rijeka i Pijevac tok Rakitnice je dugačak 30 kilometara
Dva kilometra ispod sela Šabići počinje kanjon, dugačak 25 kilometara.
Na tom mjestu počinje geološka podloga krečnjačkog i dolomitskog sastava i u tome je tajna postanka kanjona
Na njegov nastanak presudno su uticali tektonski procesi - izdizanje tla i erozija, koja traje do danas.
Jedan od pionira istraživanja kanjona Rakitnice, profesor Univerziteta u Sarajevu, doktor geografskih nauka, Ibrahim Bušatlija o postanku kanjona kaže:
» Već na prvi pogled zapaža se da je kanjon Rakitnice usječen u stariji i viši reljef, koji je prije formiranja kanjona dosegao zrele forme. To se najbolje vidi na desnoj obali sliva u kojoj su usječene stare doline širokog i plitkog korita, preobraćene danas u nizove vrtača i mjestimično slijepe doline. Ove doline, pove-zane u sisteme dolina, zaostale su u visini od 1500 metara n/v i vise, u odnosu na profil Rakitnice, mjestimično i do 1000 meta-ra. Pojava ovih visećih, starih, danas već fosilizovanih dolina uv-jetovana je bržim usijecanjem uzdužnog profila Rakitnice, čiji tempo ove doline nisu mogle pratiti. Za ilustraciju to je dolin-ski sistem Gornjeg Lukomira, koji se uzvodno vezuje u udoline Ravno Polje, Hajdučki Do, Šišan Polje, Dugo Polje, Ivanovo Polje itd. Sličnih osobina je i prostor oko Blaca na desnoj i Čolakovića Dolova na lijevoj strani. Pojava ovih visokih i visećih dolina u slivu Rakitnice od bitne je važnosti za ocjenu starosti kanjona i
GEOMORFOLOGIJA
89
Donji dio kanjona, nakon Džehennema.
90
intenzitet njegove usječenosti.« Po mišljenju geomorfologa kanjon je star oko 10 miliona
godina.Širina kanjona je relativno mala i varira od 400 metara u
najgornjim dijelovima i u nivoima od oko 1000 metara, do 2 metra neposredno iznad korita. Njegova prosječna širina nije veća od 100 metara. Uzdužni profil kanjona je različitog kontinuiteta, sa mjestimičnim padovima od blizu 80 procenata.
Temperatura vode, na ušću Studenog potoka u Rakitnicu, mjerena 4. jula 1956. godine u 10 sati iznosila je 13,5 stepeni C.
Ispod Studenog potoka, nizvodno, na malim tarasama javljaju se šumarci bukve, jele i smrče, a po kamenjaru se rasprostire repuh džinovskih listova.
»Mnogobrojne krošnje bukava imaju asimetričan oblik, a u najstrmijim dijelovima kanjona drveće kao da krošnji i nema.«
Na mjestima, oko 30 metara iznad korita nalaze se pećinski otvori, koji su, sudeći po izgledu, ranije predstavljali kraška vrela. »Neke pećine su vertikalno povezane u čitav niz spratova, što jasno govori o ritmičkom spuštanju uzdužnog profila Rakitnice.«
U Buturovom prolazu, Džehennemu i tjesnacu Oštro dno kanjona se stješnjava u izrazita suženja i do 2 metra širine, sa blizu 300 metara visokim, ponekad prevjesnim a gotovo okomitim liticama obala.
U ovim tjesnacima leže erozivni lonci, koji su nastali vrtložastim kretanjem vode, od kojih se neki nalaze visoko iznad korita.
Upravo takav sastav tla: dolomit i krečnjak, omogućio je efikasnost erozivnom djelovanju vode, gdje je njeno turbulentno kretanje, pojačano šljunkom brusilo korito i stijenje kanjona.
Najizrazitiji dijelovi kanjona, sa najčudesnijim oblicima stijenja, pripadaju najmlađoj generaciji reljefa, koja se stvarala poslije diluvijuma, jer je tada rječni proces zamijenio glacijalni u visokim planinama i njihovom podnožju. Ono što su glečeru, u svoje vrijeme učinili sa reljefom, nastavila je rijeka kanjonom.
»Na osnovu odnosa između najviših dijelova sliva, zatim visokih visoravni i u njih usječenih dolina, koje su označene kao
GEOMORFOLOGIJA
91
fosilne, kanjon Rakitnice bi odgovarao fazi usijecanja neposredno u gornjem pliocenu i donjem pleistocenu i za to vrijeme je usječen današnji profil sa stjenovitom podlogom.
Današnji proces otklanja i savladava tragove ledenog doba i dalje proširuje i produbljuje već ranije započeti proces usijecanja kanjona.«
GEOMORFOLOGIJA
92
Gotovo beskonačan je broj mjesta sa kojih se može lijepo vidjeti kanjon Rakitnice. I sa svakog mjesta je pogled drugačiji, potpuniji, interesantniji. Pogotovo u različita doba dana, pogled se mijenja i ne ostavlja posmatrača ravnodušnim.Mjesta ovise o spremnosti posmatrača da utroši vrijeme i energiju da bi došao do željenog vidikovca. Najteži i najudaljeniji vidikovac je vrh na Visočici, Vito – zimi. Do njega je potrebno nekoliko sati teškog i napornog penjanja. Najbliži vidikovac je selo Bobovica. Do njega se može doći automobilom, a za desetak minuta lagane šetnje dolazi se do ivice kanjona.
VIDIKOVCI
93
94
Nalazi se u gornjem toku rijeke, na samom početku kanjona Rakitnice. Do sela vodi dobar put, dužine 45 km iz Sarajeva, preko Bjelašnice i sela Šabića. Selo se nalazi, gotovo na ivici kanjona, u podnožju planine Visočice.
Od sela, idući na zapad jedan kilometar, niz livade, putem Bobovica – Lukomir, može se za desetak minuta spustiti na sedlo, na ivici kanjona.
Drugo mjesto je vrh Prut, 1436 m n/v, sjeverno od sela, jedan kilometar ili petnaest minuta blage uzbrdice.
Sa oba mjesta pružaju se lijepi pogledi niz, gotovo, cijeli kanjon. Ujutro i uveče, pri izlasku i zalasku sunca pejzaži buđenja dana i sutona nude posjetiocu mnoštvo lijepih i uzbudljivih slika divlje prirode.
Vidikovac Bobovica
Preko sela Bobovice do krijeste Puzima.
VIDIKOVCI
95
Vrh na Visočici, visok 1960 metara, predstavlja jedno od najvisočijih mjesta, najbližih kanjonu, s kojeg puca pogled na kanjon i okolne planine.
Do njega se dolazi iz sela Sinanovići, markiranim putem, na jugozapad, za dva sata hoda. Ljeti je to krasan izlet, sa vrijednom nagradom, pogledom na velik dio Visočice, Treskavicu, Jahorinu, Romaniju, Trebević, Bjelašnicu, Vranicu, Čvrsnicu i Prenj, i naravno na kanjon Rakitnice. Više od kilometra strmih travnatih i pošumljenih padina obrušava se pod nogama posjetioca i završava u kanjonu, sa jedva vidljivom rijekom.
Zimi je uspon na ovaj vidikovac mnogo teži, ali i izazovniji. Potrebno je solidno visokogorsko znanje i oprema za uspon u strmom snijegu. Pogledi sa vrha su slični himalajskim pejsažima i doći na taj vrh je vrijedno truda.
Vidikovac Vito
Na vrhu Vita.
VIDIKOVCI
96
Posljednje bosansko selo, koje je sačuvalo tragove drevne bosanske kulture, narodnih običaja, folklora, narodne nošnje, nudi jedinstven pogled sa ruba kanjona na Rakitnicu. Selo se na-lazi 15 km južno od Šabića, na obroncima Bjelašnice, na 1472 m n/v, i tik na ivici kanjona.
Put od Šabića do sela ljeti ide dobrim makadamom, a pješačenje visokogorskim pašnjacima, ispod najvisočijih vrhova planine je poseban doživljaj. Pogledi na okolne planine i susreti sa pastirima i stadima ovaca dočaravaju tipično bosansko, planinsko područje. Zimi je taj put zameten i do sela se, na granici kontrolisane avanture, može doći samo skijama.
U selu se, pored kuća mještana i idilične slike života od prije čitavog stoljeća, nalazi i etnografska kuća, gdje se može i noćiti.
Na rubu sela, nad kanjonom je vidikovac sa kojeg se pruža lijep pogled na istok, prema početku i na zapad prema kraju kan-jona. Nasuprot vidikovca, na obroncima Visočice, ispod vrhova Vito i Toholj, kao na dlanu leže viseće livade, mjesta gdje ljetuju i zimuju mještani okolnih sela, poput modernih Robinzona.
Koliko god vrijedi u selo doći zbog vidika na kanjon, Visočicu i Prenj, možda je i najvrijedniji boravak u selu i susret sa ljudima posljednjeg bosanskog sela. I ljeti i zimi.
Vidikovac Lukomir
Ispred etnografske ku}e.
VIDIKOVCI
97
98
Detalj iz sela Lukomir.
99
100
Selo Dubočani nalazi se na visini od 640 m n/v, gotovo na kraju kanjona. Do njega se dolazi iz Konjica, nakon 20 km, u početku asfaltnog a zadnjih 12 km makadamskog puta. Sa ruba sela otvara se lijep vidik na posljednjih 6 km kanjona. Vrh Oštro, pod kojim se nalazi uski, zanimljivi i ništa lakši tjesnac od Džehennema, daje pejzažu izgled divlje prirode.
Gotovo da se ne povjeruje da jedna rijeka može teći tim uskim prolazom. Pod nogama se vidi rijeka, a do nje se može doći za petnaestak minuta. Korito je niže 230 m n/v od sela i najbliža je tačka pristupa automobilom. Taj pristup koriste ribari. Istina, iz rijeke treba duplo više vremena penjanja u selo.
Sa tog mjesta kreće popularna jednodnevna kanjonska tura kroz taj dio kanjona, do ušća u Neretvu.
Osim puta za Konjic, od Dubočana, sa sedla iznad sela, vodi makadamski put, za terenska vozila, kojim se može rubom Bjelašnice doći do izvorišta Rakitnice. Posebno je zanimljivo mjesto, nekoliko kilometara istočno od sela, Vranske stijene. Do vrha tih stijena može se doći terenskim vozilom, a sa vrha pruža se spektakularni pogled na, gotovo čitav kanjon.
Nakon toga slijede sela Blaca, Čuhovoći, Lukomir, Umoljani, Šabići. Iz Šabića sličnim makadamskim putem, preko Sinanovića, ispod Puzima, preko Visočice, sela Luke, ispod vrha Džamija, Čolakovića dolova, Grušačkog polja, sela Prebilje u selo Grušča i u Glavatičevo, na put prema Konjicu.
Taj “džip safari”, panoramski put oko kanjona Rakitnice, traži dobru orijentaciju, majstora vozača, dobro terensko auto, vodiča i nudi spektakularne poglede na kanjon kao nagradu.
Vidikovac Dubočani
VIDIKOVCI
Pogled sa ivice sela Dubo~ani na O{tro.
101
102
Kanjon Rakitnice se najpotpunije može upoznati prolaskom cijelom dužinom. Za to je potrebno četiri dana. Naravno da se kanjon može proći i sporije i brže, i to je pitanje na koje slijedi odgovor istraživača. Za trening, ili za upoznavanje kanjona iz drugog, ništa manje interesantnog ugla, moguće je obići okolinu ili dijelove kanjona. Ovo su izleti koje preporučujemo.
IZLETI
Izvorište Rakitnice, Put Bobovica - Lukomir, Kašića luka, Oštro.
103
104
IZVORIŠTE RAKITNICE Izlet 1
Mapa izvori{ta Rakitnice
104
105
Od sela Rakitnice, makadamom, uzvodno do sastava potoka Pijevac i Crne Rijeke. To je mjesto na kojem se treba ostaviti vozilo.
Na izvori{tu Rakitnice
PRISTUP
NAJBOLJI PERIOD
Maj - Oktobar
POTREBNA OPREMA
izletnička odjeća i obuća.
105
Crnogorična šuma, planinski potoci, proplanci sa pogle-dom na obronke Treskavice - mjesto nadmorske visine oko 1200 m, idealno je za lagane, rekreativne izlete.
Putem, pored potoka Pijevac za sat šetnje dolazite do dijela izvorišta Rakitnice ispod Visočice.
Pored Crne Rijeke, također za sat laganog hoda dolazite do Zucina vrela i dijela izvorišta Rakitnice ispod Treskavice.
Kampovanje, sportske igre, šetnje, dječije “istraživačke ekspedicije” od ušća potoka do njegovog izvora, džoging, u ovisnosti od godišnjeg doba, samo su dio sadražaja koje izletnici mogu realizovati.
Područje je prikladno za jednodnevne školske izlete, za školu u prirodi, časove biologije, geografije, ekologije.
PUT
106
Izlet 2
Mapa puta Bobovica - Lukomir
106
107
Selo Bobovica 1300 m n/v, nalazi se na padinama Visočice, na početku kanjona Rakitnice, 5 kilometara udaljeno od Šabića. To je mjesto sa kojeg se, pješačkom stazom, za nepun sat, može ući u gornji dio kanjona i doživjeti atmosferu divlje ljepote.
PRISTUP
107
Put ide iz sela, na zapad, blagim padom, niz livade, do prevoja sa kojeg se počinje strmo spuštati u kanjon. Na tom mjestu, na putu se nalaze izlokane stijene, i upravo je tu raskršće, na kojem se, ulijevo, odvaja put iznad kanjona, obodom Visočice, prema livadama na kojim se nalaze stočarske kolice: Mirak, Vadetina, Višnjevlje. Taj put slijedi kanjon Rakitnice, ali nekoliko stotina metara iznad toka rijeke.
Sa samog prevoja pruža se pogled na kanjon. Put za Lukomir ide desno i u serpentinama se oštro spušta prema rijeci. Nije obilježen planinarskom markacijom, ali je dugogodišnjim korištenjem dobro utrt, pa je potrebna optimalna pažnja da se ne skrene sa puta. Potrebno je pažljivo silaziti, jer se na nekoliko mjesta put približava ivici stijene. U donjem dijelu puta, nakon prolaska ispod stijene, put se ulijevo penje nekoliko metara, da bi se, preko izraženog stjenovitog sedla, sa lijepim vidikovcem, spustio u kanjon, do rijeke.
Preko rijeke je očuvani, uski, žičani most, na 1004 m n/v, preko kojeg se može prijeći na drugu, pitomiju obalu. Na tom mjestu se može i uz rijeku i niz rijeku. To je gornji dio kanjona koji nam u pravom svjetlu pokazuje strmi pad rijeke, koja na mjestima, na kilometar gubi i do sto visinskih metara. Slapovi, mali vodopadi, kaskade, virovi, jezera mirne vode i ogromno stijenje, čine kanjon još divljijim.
Put ostavlja rijeku da teče na jug, a on se penje u pravcu jugozapada, niz rijeku, šumovitim dijelom, uz padine Bjelašnice.
PUT
>>
108
Nakon sata penjanja put izlazi iz šume i tik ispod potoka Peruće, sa livade ispod puta, ukazuje se vidikovac i novi pogled na kanjon. Osim toga, u vrijeme bogato vodom vodopad Peruće pada niz 50 metara visoku stijenu, i nizom slapova slijeva se u rijeku. Vidikovac je na lijepoj, ali eksponiranoj livadi i preporučujemo maksimalnu pažnju.
Nakon prelaska preko potoka, iznad stijene ukazuju se vodenice na dijelu vodotoka Peruće i cijelim putem, blago se penjući prema selu, lijepi prizori se smijenjuju.
Od mosta do Lukomira potrebno je dva dobra sata hoda.
>>
108
109
Sa puta Bobovica - Lukomir.
Planinarska oprema.
POVRATAKIz Lukomira je moguć povratak makadamskim putem kroz Dugo polje vozilom ili pješice u Umoljane ivicom kanjona, za 3 sata. Za ovaj izlet potrebna je dobra kondicija i solidno planinarsko iskustvo ili vodič.
POTREBNA OPREMA
Maj - OktobarNAJBOLJI PERIOD
109
110
KAŠIĆA LUKA Izlet 3SREDIŠTE KANJONA RAKITNICE
110
Mapa Kaši}a luka
111
PRISTUPSa puta Sarajevo – Mostar, prije Konjica, iz sela Ovčari, odvaja se uzak put, na početku asfalt, a kasnije makadam, za sela Džepi – Vrdolje – Blaca, u dužini od oko 20 km.
Moguć je pristup iz Sarajeva preko Bjelašnice: Šabići – Milišići – Dugo polje – Čuhovičko polje – Blaca. Za ovaj mak-adamski put preporučujemo terensko vozilo.
Selo Blace, 1200 m n/v, se, do rata, nalazilo na obodu kanjona, na visoravni planine Bjelašnice. Sa tog mjesta pruža se lijep vidik na Bjelašnicu, Visočicu i kanjon Rakitnice. U ratu je selo potpuno uništeno.
Pristup Kašića Luci vodi iz sela, uočljivim pješačkim putem, na jugoistok strmo u kanjon. Pažljivim hodom, slijedeći put do rijeke, prolazeći, u početku niz golet, sa lijepim vidicima, a poslije kroz nisku šumu, za dva sata može se doći do rijeke. Ovo je dio trase predratne planinarske, Bjelašničke transferza-le, pa se mogu vidjeti ostaci planinarske markacije.
111
Kašića Luka, 518 m n/v, je mjesto, na polovini kanjona, gdje se obale rijeke šire i formiraju usku dolinu dugu 4 kilome-tra. Pored rijeke je mnogo plaža, livada i mjesta za kampov-anje.
Uzvodno je uski tjesnac, dio kanjona sa prelijepim, 200 metara dugačkim virom. Njega se, sa lijeve obale rijeke, pa-dinama Visočice, nekoliko desetina matara iznad stijena, može zaobići, i uzvodno ući dublje u kanjon.
Nizvodno, pored mnogih virova, brzaka i livada, za do-bar sat može se doći do kraja doline i prići predulazu najtežeg tjesnaca kanjona – Džehennemu. Od predulaza do okna gdje ponire voda, do Vrata Džehennema, ima manje od 100 m brza-ka i mirne, ali duboke vode, u ovisnosti o vodostaju, lagano za spuštanje, ali teško za povratak.
Kašića Luka je mjesto gdje se ljudi željni mira i divlje prirode mogu lijepo odmoriti. Oni, koji traže izazove prirode, imaće ih na pretek.
PUT
112
POVRATAK Niz kanjon za dva dana do ušća u Neretvu. Uz padine Visočice, za one sa odličnom kondicijom, jedan dugi i naporni dan do Bjelimića. Istim putem nazad u Blaca, za tri sata.
112
113
POTREBNA OPREMA
Juni – SeptembarNAJBOLJI PERIOD
U Ka{i}a luci.
Planinarska oprema
113
114
OŠTRO Izlet 4TJESNAC NA KRAJU KANJONA
114
Mapa Oštro
115
PRISTUP
Sa ovog mjesta kreće zahtjevna tura u posljednjoj etapi prolaska kroz kanjon Rakitnice. Teškoće su skoro ravne prolasku kroz Džehennem i zahtijevaju maksimum pripreme, koncentracije i strpljenja. Pri normalnom vodostaju, za tih 6 kilometara kanjona potrebno je 6 – 8 sati do ušća rijeke u Neretvu.
Put dalje vodi nepuna dva kilometra i predstavlja kombinaciju uobičajenih prepreka čitavog kanjona: staza pored rijeke, gaženje plićaka, prelazak s jedne na drugu obalu, u potrazi za lakšim ili interesantnijim putem, preskakivanje stijenja, ulazak i plivanje niz vir, ili uranjanje čamaca u rijeku i plovidbu do slijedećeg slapa - sve do početka teškog prolaza Oštro.
Taj dio kanjona nazivaju i Donji Džehennem. Stijene okomito padaju u rijeku i onemogućavaju prolazak suhim putem. Rijeka se sužava na nekoliko metara i dugi virovi duboki više od jednog, a često i dva metra, predstavljaju prepreku koja se može savladati plivanjem ili čamcem. Na nekoliko mjesta, slapovi, pjenušave, bijele vode predstavljaju ozbiljan problem daljnjeg kretanja. Teško ili nikako se ne mogu obići, zbog eksponiranosti stijena, a spustiti se direktno niz slapove može predstavljati problem.
Upravo posljednji dio kanjona je svojom divljinom, ljepotom i spektakularnim pejzažem, uz teškoću savladavanja vodenih i stjenovitih prepreka, stalnu prisutnost doživljaja kontrolisane avanture, najsnažniji bljesak, još neotkrivenog i nenarušenog bisera prirode Bosne i Hercegovine.
115
Konjic – Đajići – Spiljani – Dubočani. Oko 20 km, asfalt i makadam.
Moguć je pristup i iz Sarajeva – Bjelašnica – Šabići – Blaca - Dubočani, terenskim vozilom.
Selo Dubočani 618 m n/v, nalazi se na obroncima Bjelašnice, na ivici kanjona. Iz njega se pruža spektakularan po-gled na kanjon Rakitnice.
Za petnaestak minuta, pješice, silazi se u kanjon, do rijeke, na 400 m n/v. Tu je nekada bio most za pješački put prema selu Prebilje, na Visočici, ali ga je nedavno voda odnijela.
PUT
116
Viseći most na Rakitnici, nadomak ušća u Neretvu, nekada je spajao puteve za sela na obroncima Visočice i Bjelašnice, u blizini sela Kašići, a danas služi planinarima i ljubiteljima prirode da znaju da se kanjon i avantura Rakitnice završavaju. Preko tog mosta, za nepun sat se može stići do asfaltnog puta prema Konjicu.
Drugi način izlaska iz kanjona je 500 metara dalje, dolazak do ušća u Neretvu, na 320 m n/v i, prije poručenim rafting čamcem, za 3 sata spuštanje kanjonom Neretve, preko desetak lijepih i uzbudljivih slapova i brzaka, do sela Đajići, ili još 3 sata raftingom do Konjica.
POVRATAK
116
117
Džinovski repuh u donjem toku rijeke.
Visoke cipele, neopren odjeća za kanjoning - rafting, (ili sportska odjeća i mali čamac) “life jacket”, kaciga, vreća otporna na vodu, rezervna, nužna presvlaka, sa obaveznom vunenom kapom.
Juli – Septembar
POTREBNA OPREMA
NAJBOLJI PERIOD
117
118
Tjesnac Oštro
119
120
OPREMA POTREBNA ZA PROLAZAK
KROZ KANJON
Prolazak kroz kanjon; iz naučnih, sportskih, estetskih, ribolovačkih, lovačkih i u širokoj lepezi drugih, mogućih razloga, zahtijeva prikladnu obuću, odjeću, bivak opremu, opremu za savladavanje vodenih prepreka, stjenovitih prepreka - riječju, opremu bez koje ne treba ni pomišljati na sigurni prolazak kanjonom.U opremi se savladavaju teškoće, pa je odnos između potrebnog i optimalnog značajan. Autori predlažu optimum opreme usklađen sa spartanskim konceptom preživljavanja, duhom izoštrenim željom za saznanjima i spoznajom o svojim mogućnostima i kontrolisanim sigurnosnim granicama rizika.
OPREMA
121
ObUĆA: PLAnInArSKE CIPELE.Klasične planinarske cipele, visoke, sa vibron đonom. Takve su potrebne da nogu zaštite od oštrog stijenja, skočni zglob od povrede i da omogući penjanje po eksponiranim dijelovima puta, stijena i korita rijeke. U njima se može plivati.Dovoljno je imati dva para čarapa.Rezervna obuća, potrebna za sušenje mokrih cipela, i za kretanje na mjestu bivka, mogu biti lagane patike, ili treking sandale ili rezervne debele vunene čarape.
ODJEĆA: kačket, kupaće gaćice, majica, košulja, termo prsluk ili jakna, sportske duge pantalone, vjetrovka, vunena kapa. Duge pantalone i majica dugih rukava od neopren materijala, 5 mm debljine. Ako nemate neopren odijelo rezervna odjeća je neophodna: sportske gaćice, majica, lagana trenerka, čarape; i to maksimalno zaštićena od vlage.
rUKSAK: bez džepova, sa probijenom rupicom, bar 1 cm, u dnu, za oticanje vode. U ruksaku mora biti nepropusna vreća za opremu i hranu.
OPREMA
1
2
3
122
nEPrOPUSnA VrEĆA: za speleologiju ili rafting od gumiranog, plastificiranog platna. Zatvara se višekratnim previjanjem otvora, i zakopčavanjem plastičnim kopčama. Pouzdana je i sa njom se može skočiti u vir dubok preko glave i plivati desetinama metara, a da sadržaj ostane suh.Nošenje vreće na leđima je jedna mogućnost, ali kombinacija sa ruksakom je dobra, osim što je težina ruksaka dodatno opterećenje.
ZAŠtItnI PrSLUK: za rafting ili za ostale sportove na vodi, čak i na napuhavanje, gotovo je neophodan. Značajno olakšava savladavanje vodopada, slapova, brzaka i virova. Drži čovjeka na površini vode.
KACIGA: alpinistička, ili za rafting ili bilo koja slična, lagana, plastična; štiti glavu od kamenja, koje pada sa stijena kanjona, od udara u stijenu pod vodom ili na vodi u virovima, brzacima.
bIVAK OPrEmA: vreća za spavanje do 1 kg i podmetač trebaju biti u nepropusnoj vreći.
OPREMA ZA KUhANJE: plinski primus, sa rezervnom bocom, upaljač i šibica, aluminijska šerpa, dvije plastične šolje, kašike – dosta za dvije osobe, tokom 5 dana boravka u kanjonu.
OPREMA
4
5
6
7
8
123
SIGUrnOSnA OPrEmA: nožić, mini komplet prve pomoći, mobitel; tanko alpinističko uže, prusika 5 mm debljine i 5 m dužine i karabiner za svakog člana, šprica za isisavanje mjesta ujeda insekata ili zmije. Mobitel treba biti isključen, sa punom baterijom, da se, u slučaju potrebe, sa mjesta gdje ima signala, može pozvati pomoć. Prusiku i karabiner treba da ima svaki član grupe, za samopomoć, pomoć partneru, spuštanje niz ograničene vertikale itd. Šprica za isisavanje radi na principu vakuuma, te značajuno može pomoći u prvoj pomoći kod ujeda zmije. Hitnom intervencijom može se isisati značajna količina zmijskog otrova iz rane i tako smanjiti komplikacije.
9
OPREMA
124
125
Rafting na Neretvi.
126
PADANJE KAMENJAKamenje pada iz raznih razloga, ali pada u korito rijeke, tamo gdje se posjetioci kreću. Postupak u slučaju padanja kamenja je da se odmah uoči mjesto pada, prati smijer padanja, izmakne pogotku i, najbolje, skloni pod prevjesnu stijenu u blizini. Od padajućeg kamenja može se zaštititi i skidanjem i stavljanjem ruksaka na glavu.Zbog toga je nošenje kacige, na glavi, veoma korisno.
POSKLIZnUĆE nA KLIZAVOm DIJELU KOrItA RIJEKE I PADJedan metar je logična mjera pojasa pored rijeke na kojem se nalaze klizava mjesta, koja mogu biti vrlo opasna. Metar izvan i metar unutar rijeke je područje u kojem se nalaze stijene, vlažne ili mokre na kojim je, ponekad, nevidljivi sloj algi, klizavih kao led. Takva mjesta i gaženje rijeke do koljena, predstavljaju opasnosti koje mogu prouzrokovati pad i povrede.Zato trebaju planinarske cipele.
SIGURNOSNE MJERE PROLASKA KROZ KANJON
Svako putovanje nudi, osim lijepih i korisnih doživljaja i iskustava, i mogućnosti neprijatnih, pa i opasnih situacija.Gorski spasavaoci dijele te opasnosti na objektivne i subjektivne:
OBJEKTIVNE OPASNOSTI SU ONE KOJE NASTAJU KAO DJELO PrIrODE, nA KOJE ČOVJEK nEmA UtICAJA, A U KAnJOnU rAKItnICE nAbrOJAĆEmO nAJVJErOVAtnIJE:
!
SIGURNOSNE MJERE
127
Na takvim mjestima je potrebna maksimalna ravnoteža, koncentracija, a upotreba teleskopskih skijaških štapova može biti korisna.
DUBOKA, BIJELA I BRZA VODATakve vode daju ljepotu i draž divljoj prirodi kanjona Rakitnice. Nekontrolisanim kretanjem niz takve tokove možemo zapasti u opasnu situaciju. Zbog toga je samo plivačima mjesto u kanjonu. A neoprensko odijelo, zaštitni prsluk “Life jacket” i nepropusna vreća na leđima daje nam plovnost. Ta oprema mora da bude tako podešena da u najtežim situacijama lice bude van vode.
VODEnI POnOrI, OKnA.Jedno je u Džehennemu a drugo u Oštrom. Nekontrolisano kretanje niz vodu u ta okna može biti opasno. Do sada su ih zaobilazili. Moguće je da se na nekim mjestima iznenada pojave. Zbog toga treba stalno izviđati neposredeni dio kanjona.
UJED ZMIJEU kanjonu ima zmija kao i u svakoj drugoj divljini. Ni manje ni više. Ujed otrovne zmije, za koje kažu da imaju samo 1/3 otrova potrebnog za smrtni ishod, može izazvati opasne posljedice, ali ga treba preduprijediti.Divljina prirode je mjesto gdje ta stvorenja žive. Ljudi, koji prolaze tim područjem trebaju da budu oprezni, pogotovo na nepreglednim mjestima – gustiš, i sl. Trebaju oprezno nastupati, da bi dali zmiji vremena da se povuče.Zbog toga su planinarske cipele i svakako neopren odjeća vrlo korisne kao preventiva. A vakuumska šprica može biti korisna ako se nesreća dogodi.
SIGURNOSNE MJERE
128
PADSvakako da se može pasti slučajno, ali ako se ne pazi dovoljno, ako se ne preduzmu sve mjere sigurnosti, pogotovo na eksponiranim mjestima, onda pad može biti katastrofalan.Zbog toga su znanja alpinizma vrlo korisna.
ISCRPLJENOSTSticajem raznih okolnosti može se, u svakoj fizičkoj aktivnosti upasti u fazu malaksalosti. Ali, u kanjonu Rakitnice, to može biti veoma opasno. Zbog toga što su stalno prisutne iznenadne situacije koje traže trenutni maksimum fizičkog naprezanja, čovjek mora uvijek imati rezervu snage. Radi toga etape ne trebaju da traju predugo. Dobrim pripremama, razumnim planiranjem dnevne etape i prepoznavanjem znakova organizma, može se izbjeći iscrpljenost.
SIGURNOSNE MJERE
SUBJEKTIVNE OPASNOSTI SU ONE KOJE, NEPROMIŠLJENIM DJELOVANJEM, IZAZOVE SAM ČOVJEK, SEbI ILI DrUGImA: !
NEVRIJEMEObilne kiše, “prolom oblaka” mogu objektivno ugroziti ljude u kanjonu. Rijeka Rakitnica može, u vrlo kratkom vremenu nadoći i 20 puta. Tada rijeka podivlja i predstavlja opasnost.Zato, potrebna je dobra prognoza i stabilno vrijeme za prolazak kroz kanjon. Bivaci, mjesta za spavanje moraju imati uzmak na obali, u slučaju nevremena i naglog povećanja vodostaja.
129
Podru~je Džehenema.
130
131
Iz recenzije prof. dr Ibrahima bušatlije
Ova knjiga, na 122 strana teksta, sa 68 fotografija i 7 topografskih karata u 14 poglavlja, u kojoj je opisana dolina – kanjon i sliv rijeke Rakitnice ima značajnu naučno
– popularnu vrijednost.Autori su, idući po poglavljima, obuhvatili teme: značaj
kanjona Rakitnice u turizmu BiH, otkrivanje kanjona, geopoložaj, topografska karta Rakitnice, tok rijeke, put kanjonom, okolne planine, geomorfologija, vidikovci, izleti, potrebna oprema, i sigurnosne mjere za prolazak kroz kanjon i tako dali jasnu, zornu i veoma popularnu sliku ovog, do sada nedovoljno istraženog i posebno nedovoljno popularisanog područja.
Knjiga se uklapa u kompleks literature koja, na popu-laran način, prikazuje geografske, geomorfološke, hidrološke, klimatske i biogeografske odlike ovog dijela visokih Dinarida u Bosni i Hercegovini. Zatim, tu su podaci i o etničkim odlikama stanovništva i naselja, te o istorijskim tragovima prošlosti Bosne.
Posebno se u knjizi prikazuju u poglavlju «Otkrivanje kanjona Rakitnice» rezultati prve alpinističko – planinarske ekspedicije 1956/57, kada je izvršeno prvo naučno istraživačko i alpinističko – planinarsko ekspedicijsko istraživanje u Bosni i Hercegovini.
U sklopu prikaza doline i kanjona Rakitnice autori opisuju i okolne planine: Treskavicu, Bjelašnicu i Visočicu, odnosno prikazuju landšaftne odlike sliva Rakitnice, kako u natur-landšaftnom tako i u kulturno-landšaftnom aspektu, te tako upotpunjuju informaciju i plastičnu sliku krajolika, dovoljnu da potakne čitaoca da to vidi svojim očima, nastavi istraživanje ili tek da doživi susret sa prirodom i sobom u ovom kraju Bosne.
U knjizi su date i informacije o tome kako se treba kretati kroz kanjon, koju opremu imati i koje sigurnosne mjere treba pre-duzeti da bi se kanjon alpinističko - planinarski savladao i uopšte prošao.
RECENZIJE
132
Veliku vrijednost knjige predstavljaju i fotografije koje na ilustrativan način prezentiraju pejsažne odlike sliva i doline Rakitnice. Topografska karta omogućuje čitaocu da locira i situira segmente geoprostranstva već opisanog i fotografisanog geoprostora u samom tekstu.
Knjiga nije namijenjena samo ljubiteljima prirode, nego posebno alpinistima, članovima gorske službe spasavanja, plani-narima, speleolozima jer još nisu istraženi speleološki objekti u kanjonu i slivu rijeke i doline Rakitnice. Ona je također namijen-jena, zbog same blizine rijeke Rakitnice, kajakašima i ljubiteljima raftinga. Ona će biti veoma korisna i u edukaciji i obrazovanju omladine i odraslih, te posebno školske i studentske populacije.
Autori su se iskazali kao vrsni interpretatori prirodnih i kulturno istorijskih odlika jednog značajnog dijela naše države i gorsko – planinskih landšafta posebno.
S obzirom na značajni intelektualni, stručni i kreativni potencijal autora, ova knjiga je samo jedna u nizu sličnih knjiga koje se očekuju od njih.
Sarajevo, maja 2007 Prof. dr Ibrahim Bušatlija
RECENZIJE
133
Iz recenzije prof. dr midhata Usčuplića
Knjiga KANJON RAKITNICE, u izdanju Turističke zajednice Kantona Sarajevo, je putopisno djelo autora Muhameda Gafića i dr Šemsudina Džeke. Autori, kao dobri poznavaoci
ovog područja i zaljubljenici prirode uopće, ali i kao istraživači, podarili su nam ovaj rad sa podacima o ljepotama koje gledamo a ne vidimo ili nemamo naviku da cijenimo ono što nam priroda nudi. Ovo je priča o rijeci Rakitnici, o planinama Bjelašnici i Visočici koje rijeka podijeli, te susjednoj Treskavici.
Ovo nije priča od koje ćete pobjeći. Nije ni priča kakve poznajemo u turističkim propagandnim materijalima. Sigurno ne. Naprotiv, ovo je istraživačko djelo dobrih poznavalaca prirode koji svoja znanja o Rakitnici i okolnim planinama nude čitaocima na prijemčiv način. Jezik kojim je pisan ovaj rad uvodi čitaoca u krajolik lagano i bez napora. Čitalac će ga pročitati u jednom dahu - čitajući će imati osjećaj da i sam doživljava putovanje ovim lijepim područjem. I više od toga. Poželjeće da posjeti ovo područje i uživa u čudesno lijepim, a tako divljim bukovima, kaskadama i vodopadima rijeke smaragdno zelene boje, rijeke koja kao da želi i na ovaj način pokazati svoju premoć. Sumnjam da će čitalac odoljeti pozivu da vidi rijeku, pozivu koji autori skriveno uručuju. I sâm sam, iako u poznim godinama, poželio da još jednom vidim kanjon i rijeku i da tako izrazim svoje poštovanje njenoj ljepoti i divljini.
Interes za ovaj rad, pored istraživača koji pune znanstvenu datoteku informacijama o našem prirodnom naslijeđu, ovdje će pronaći i alpinisti i avanturisti željni izazova i provjere svojih psihofizičkih sposobnosti. Ali, i planinari, ribari i mi, obični ljudi, poželjećemo uživati u onom što nam nudi Rakitnica i njeno okruženje. Autori su znalački ponudili recept za sve koji požele da probaju ovaj kolač.
RECENZIJE
134
U ovom radu prepoznaju se dva dijela:a) prvi, u kojem se, nakon predgovora, govori o otkrivanju
kanjona i prvim pokušajima prolaza, geopoložaju, toku rijeke, a završava uzbudljivim putovanjem kanjonom Rakitnice;
b) drugi, u kojem se govori o okolnim planinama Treskavici, Visočici i Bjelašnici, o geomorfologiji, vidikovcima Bobovica, Vito, Lukomir i Dubočani, odakle posjetilac može vidjeti kanjon i sa sigurne udaljenosti uživati u čudesima prirode.
Knjiga nastavlja izletima koje autori preporučuju: izvorišta Rakitnice ispod Visočice i Treskavice, put Bobovica-Lukomir, Kašića Luka, Oštro. Pri izboru mjesta za posjetu ovom području autori su uvažavali ne samo atraktivnost lokaliteta nego i kondiciju potencijalnih posjetilaca. Za one koji žele više i odluče se da probaju proći cijeli tok Rakitnice autori daju informacije o nužnoj opremi potrebnoj za prolazak kroz kanjon (obući, odjeći, zaštitnoj i sigurnosnoj opremi, bez koje se putovanje kroz kanjon Rakitnice ne preporučuje).
Na kraju knjige daju se savjeti o sigurnosnim mjerama nužnim za uspješan kraj putovanja. Prijetnje koje neupućeni mogu imati u kanjonu su brojne i autori ih dijele na objektivne i subjektivne. Autori ovu priču završavaju savjetom da se sačuva rezervna snaga za iznenadne situacije, što vrijedi za sve posjetioce Rakitnice: „Dobrim pripremama, razumnim planiranjem dnevne etape i prepoznavanjem znakova organizma, može se izbjeći iscrpljenost“
Tekst prati 68 pažljivo biranih fotografija na kojim se čitaocu dočaravaju bistra i pitka voda rijeke, uski kanjoni, riječni bukovi, virovi ili vodopadi, strme litice i pejzažne cjeline, endemska flora, tradiconalna kultura stanovanja i izvorna narodna nošnja, nekropole stećaka. Tu je i šest kartografskih prikaza područja koji će pomoći da se pronađu mjesta ako ih čitalac poželi posjetiti. Tako će ova knjiga biti korisna ne samo ljubiteljima prirode nego i onim koji istražuju povijest i kulturu bosanskih Bogumila. Najveći interes za ovu knjigu svakako će imati biolozi, geografi, geomorfolozi, ornitolozi, karstolozi, etnografi i drugi naučnici koji se bave zaštitom diverziteta i pejzažne raznolikosti. Ako u Evropi
RECENZIJE
135
postoji mjesto gdje se susreće raznolikost čija je cjelina skladna i prkosna, izazovno privlačna i negdje negostoljubiva, onda je to rijeka Rakitnica i susjedne planine. I upravo negostoljubivosti rijeke, koju štite nepristupačne strme litice, treba zahvaliti što je ovo područje sačuvano do danas, da se o njemu piše na način kako to čine autori ovog djela – sa porukama o ljepotama značajnim za razvoj turizma i mogućnostima za nova istraživanja.
S punim srcem preporučujem štampanje ovog djela uvjeren u nadi da će mnogostruko afirmirati prirodne vrijednosti naše zemlje, što treba da pomogne ne samo turizmu nego i znanosti da nastavi svoje djelatnosti kako bi se ove prirodne vrijednosti trajno sačuvale.
Sarajevo, maj 2007 Prof. dr Midhat Usčuplić
RECENZIJE
136
137
SADRŽAJ
Predgovor...............................................................................................7
Otkrivanje kanjona Rakitnice.........................................................10
Geopoložaj..........................................................................................16
Topografska karta Rakitnice..........................................................20
Tok rijeke..............................................................................................22
Put kanjonom Rakitnice..................................................................25
Treskavica.............................................................................................76
Visočica.................................................................................................78
Bjelašnica.............................................................................................84
Geomorfologija.................................................................................88
Vidikovci...............................................................................................92
Izleti......................................................................................................102
Oprema potrebna za prolazak kanjona Rakitnice.................120
Sigurnosne mjere prolaska kroz kanjon...................................126
Recenzija prof. dr Ibrahim Bušatlija............................................131
Recenzija prof. dr Midhat Usčuplić.............................................133
138
Fotografije na stranama: 42, 43, 57, 62, 63, 64, 66 i 118je snimio Zijah Gafić
139
140
