Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja

Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja

0

Učenice: Lucija Hodak (3. razred)

Marta Vlahek (3. razred)

Mentor: Mišo Rašan, prof. savjetnik

[email protected]

Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima

donjeg Međimurja

Prelog, 1.3.2012.

Srednja škola Prelog, Čakovečka 1, 40323 Prelog, Međimurska

županija


1

SAŽETAK

U ovom radu istražena je rasprostranjenost, brojnost i raznolikost

beskralješnjaka na travnjacima. Cilj istraživanja bio je usporediti raznolikost i

zastupljenost brojnosti pojedinih sistematskih kategorija beskralješnjaka na

različitim tipovima travnjaka donjeg Međimurja. Uz to je cilj bio odrediti indeks

faunističke sličnosti istraživačkih ploha. Zadatak je bio odrediti lokaciju za

uzorkovanje, prikupljanje biološkog materijala potrebnog za istraživanje,

determinirati biološki materijal, voditi terenski dnevnik te odrediti indeks

faunističke sličnosti (Sørensov index). U terenskom radu korištena je sljedeća

oprema: kečer vlastite izrade promjera 60 cm, staklena posuda za kukce, 75%-

tna otopina etilnog alkohola, binokularna lupa, cijedilo, štapići, pinceta, petrijeva

posuda, digitalni termometar, GPS marke Etrex. S obzirom na naše

pretpostavke, ustanovljeno je da su u ljeti 2010. godine livadne zajednice

daleko brojnije od pašnjaka te time livade imaju najveću bioraznolikost s

obzirom na malu raznolikost na jelenjem i konjskom pašnjaku. U proljeću 2011.

godine utvrđeno je najviše jedinka na goveđem pašnjaku. Brojnost jedinki

između goveđeg i konjskog pašnjaka tijekom ljeta bila je skoro jednaka, dok se

u proljeće razlika znatno povećava. Također je utvrđeno da je bioraznolikost na

jelenjem pašnjaku u proljeće veća nego ljeti.


2

Sadržaj:

1. Uvod.......................................................................................................... 3

1.1. Travnjaci................................................................................................. 3

1.2. Beskralješnjaci na travnjacima............................................................... 5

1.2.1. Puževi.................................................................................................. 5

1.2.2. Pauci....................................................................................................6

1.2.3. Stonoge............................................................................................... 7

1.2.4. Kukci.................................................................................................... 8

2. Obrazloženje teme................................................................................... 13

3. Materijal i metode.................................................................................... 15

3.1 Korišteni materijal.................................................................................... 15

3.2. Metode....................................................................................................15

3.2.1. Određivanje lokacije za uzorkovanje…..…………………….................15

3.2.2. Terensko uzorkovanje biološkog materijala……….…………................19

3.2.3. Vođenje terenskog dnevnika ……………………................................. 20

3.2.4. Determinacija biološkog materijala…………..………………...…......... 20

3.2.5. Mjerenje temperature zraka ……………………….…………...…......... 21

3.2.6. Određivanje indeksa faunističke sličnosti ....………………................. 21

4. Rezultati……………………………………………………………………...... 22

5. Rasprava…………………………………………………………..………...... 28

6. Zaključci…………………………………………………………………......... 35

7.Sažetak…………………………………………………………………………. 36

8. Literatura…………………………………………………………………...…. 37


3

1.UVOD

1.1.Travnjaci

Prirodni travnjaci su kopnene životne zajednice na kojima samoniklo

rastu pretežito jednogodišnje ili dvogodišnje zeljaste biljke ponegdje s rijetkim

grmovima ili drvećem. Od zeljastih biljaka na travnjacima su najzastupljenije

vrste iz porodice trava (Pavičić i Hudek, 1997.). To su jednosupnice koje dobro

podnose sušu i vrlo su otporne na vjetar zbog čvrstih i elastičnih stabljika. Vrste

porodice trava vrlo brzo regeneriraju stabljiku i listove nakon oštećenja.

Prirodnih travnjaka u Republici Hrvatskoj ima malo, a smješteni su na vrhovima

planina (Risnjak, Velebit, Dinara) gdje nema uvjeta za rast drvenastih biljaka te

u Baranji kao stepe (Rašan i Trojko, 2010.). Svi ostali travnjaci našeg područja

predstavljaju sekundarni tip vegetacije. Između jedinki životnih zajednica

travnjaka postoji stalna borba za opstanak i međusobno prilagođavanje (Šegulja

i Hršak, 1988.).

S gospodarskog gledišta, travnjaci su izuzetno značajne životne

zajednice zbog stočarstva. Ovisno o načinu gospodarenja možemo ih podijeliti

na livade (održavanje košnjom) i pašnjake (za napasivanje stoke). Održavanje

ispašom ili košnjom je neophodno kako bi se spriječilo prirodno obnavljanje

drvenastih biljaka iz sjemenki koje na različite načine dospijevaju u tlo. Postoje i

mješoviti tzv. livadno-pašnjački travnjaci. Poseban tip travnjaka su parkovni te

travnjaci za športske terene (Čulinović, 2008). Brojni prirodni travnjaci su

pretvoreni u vrlo plodne oranice (Scott, 1994.).

S gospodarskog aspekta na livadama i pašnjacima je bitan botanički

sastav. Za stoku su najvažnije tzv. slatke trave i leguminoze. Zbog toga se


4

tijekom ranog proljeća travnjaci dosijavaju (Leto i sur., 1998.). Livade košanice

se održavaju košnjom dva do tri puta godišnje. Zeljaste biljke se režu na visini 2

cm do 4 cm (Čulinović, 2008.). Podloga na livadama košanicama je manje-više

ravna. Poseban tip košanica s biološkog aspekta na prostoru donjeg Međimurja

su tzv. livade živičnjaci. To su travnjaci uglavnom širine 15 m do 20 m i duljine

do 100 m. Omeđeni su slojem grmlja kojeg čine uglavnom joha, trnina, drijen,

svibovina, lijeska. Navedeni sloj grmlja označava granicu katastarskih čestica.

Drvenaste biljke sloja grmlja narastu i do 5 m visine i čine zasjenu zeljastim

biljkama. Živičnjaci su uglavnom usmjereni istok - zapad, vjerojatno kako bi se

zasjena umanjila.

Pašnjaci su siromašniji biljnim vrstama u odnosu na travnjake (Bendelja i

sur., 2011.) jer stoka pri napasivanju radije izabire jestive od nejestivih biljaka.

Botanički sastav pašnjaka ovisi i o vrsti stoke koja je na ispaši. Goveda imaju

samo donje zubalo pa travu otkidaju jezikom na visini 1 do 2 cm iznad tla te se

biljke odgrižene na goveđem pašnjaku brzo oporavljaju. Međutim goveda

gaženjem (papci) mogu biljke i uništiti, npr. krunicu crvene djeteline i nekih

drugih zeljastih biljaka te se iste ne mogu oporaviti (Dujmović Purgar i sur.,

1998.). S druge strane, konji pri napasivanju više oštećuju zeljaste biljke na

pašnjaku jer ih odgrizaju vrlo nisko. To im omogućuje donje i gornje zubalo.

Također gaženjem (kopita) uništavaju biljke, naročito poslije kiše kad je tlo

vlažno. Tada konji i goveda svojim prisutvom stvaraju neravnine na travnjacima

(Leto, 2010.). Na konjskom pašnjaku su moguće manje plohe bez biljnog

pokrova.


5

Jeleni lopatari zeljaste biljke prilikom napasanja otkidaju vrlo nisko ili ih

čupaju gornjom i donjom usnom (Gotal, 2011.). U gornjem zubalu nemaju

sjekutiće, imaju zubalo kao i goveda, stoga ne grizu nego brste, odnosno

čupaju zeljaste biljke i izbojke (Grubešić, 2011.). U umjetnom uzgoju jelena

lopatara koriste se pašnjaci u kombinaciji s drvenastim biljnim pokrovom. 10-12

jelena lopatara je optimalan broj jedinki na 2 hektara kombinirane pašnjačke i

šumske površine. Na pašnjaku najradije jedu bijelu djetelinu, a koprive jedu

isključivo nakon prvih mrazeva u kasnu jesen. S druge strane, ambroziju

izbjegavaju (Gotal, 2011.).

Osim biljaka te životinja na ispaši, na travnjacima stalno ili povremeno

obitavaju brojne životinjske vrste, među kojima su najbrojniji beskralješnjaci.

Među njima valja spomenuti predstavnike dvaju koljena: mekušci (Mollusca) i

člankonošci (Arthropda). Od mekušaca su zastupljeni predstavnici razreda

puževa (Gastropoda), a od člankonožaca su prisutni pauci kao predstavnici

potkoljena klještara (Chelicerata) te stonoge i kukci iz potkoljena uzdušnjaka

(Tracheata) (Bačić i sur., 2006.).

1.2. Beskralješnjaci na travnjacima

1.2.1. Puževi

Od puževa na travnjacima su prisutne vrste podrazreda plućnjaka

(Pulmonata). To su puževi koji dišu pomoću tzv. „pluća“, pomoću prokrvljenog

plašta gdje se izmjenjuju plinovi (O2 i CO2). Plućnjaci su puževi golaći (bez


6

kućice) i puževi s kućicom. Na travnjacima su prisutne vrste rodova Arion,

Limax, Deroceras, Milax, Helix, Helicella i Hygromia (Maceljski, 1999).

Puževi plućnjaci su biljojedi. Za 24 sata pojedu zeljastih biljaka od 5 % do

50 % svoje težine (Maceljski, 1999.). Danju obično miruju u vlažnijem skrovištu

zaštićeni od utjecaja sunca, a noću su aktivni i hrane se. Na lišću izgrizaju

velike rupe oko kojih ostavljaju tragove sluzi. Na griženom lišću ostavljaju svoj

izmet pa ga stoga nerado jedu (Maceljski, 1999.). Osim lišća vrlo rado jedu klice

biljaka i neke vrste plodova. Ne jedu lišće lukovićastih biljki. Oplođena jaja (400

do 600) odlažu početkom ljeta na zaklonjena mjesta. Nakon 25 do 30 dana iz

oplođenih jaja se razviju mladi puževi koji postaju spolno zreli za 60 dana.

Najpovoljnija temperatura za razvoj im je 12°C - 22°C, vlažnost tla 20 % – 30 %.

Ako je vlažnost tla manja od 10% ili veća od 40% tada je smrtnost oplođenih

jaja velika (Maceljski, 1999.).

1.2.2. Paučnjaci

Paučnjaci su najstarije kopnene životinje koje udišu atmosferski kisik.

Tijelo im je podijeljeno na dva dijela: prednji dio ili prosoma koji sadrži glaveni

režanj i 6 kolutića te stražnji dio ili opistosoma s primarno 12 kolutića

(Matoničkin, 1981.). Člankovite noge su smještene na prednjem dijelu tijela. Za

hodanje im služi 4 para nogu izgrađenih od 7 članaka. Na stražnjem donjem

dijelu opistosome pauka nalaze se predljive bradavice. Kroz predljive bradavice

izlaze tanke niti paučine koje pauci pletu pomoću stopalnog češljića (Bačić i

sur., 2006.). Niti paučine mogu biti tanke i do 0.0004 mm, ali su prilično otporne


7

i čvrste (Matoničkin, 1981.). Svi paučnjaci su prave kopnene životinje, a samo

su neki naknadno prešli u vodu. Širokog su rasprostranjenja.

Svi paučnjaci su grabežljivci. Pauci ne mogu gristi svoj plijen, a najčešće

jedu kukce. Prilikom hranjenja, u plijen uhvaćen u mrežu ispuštaju probavne

sokove iz crijeva koji razgrade njegovu unutrašnjost. Nakon toga pauci pomoću

želuca usisavaju probavljenu „kašu“ plijena. Tako tijekom jedne godine na

jednom hektaru travnjaka pauci pojedu do 100 kg kukaca (Maceljski, 1999.).

Životni vijek paukova je oko godinu dana. Krpelji sišu krv životinjama, jedu kožu

i rožnate dijelove.

Paučnjaci su životinje razdvojena spola. Budući da su prave kopnene

životinje, oplodnja im je unutrašnja. Nakon parenja, ženke nekih vrsta pauka

pojedu mužjaka (Bačić i sur., 2006.). Iz oplođenih jaja izlaze mladi pauci koji se

moraju nekoliko puta presvlačiti jer im hitinski egzoskelet onemogućuje rast. U

nas je najrasprostranjeniji pauk križar (Araneus diadematus L.).

1.2.3. Stonoge

Razred stonoga (Myriapoda) su najjednostavnije građeni uzdušnjaci.

Tijelo im je sastavljeno od glave gdje se nalazi jedan par ticala i trupa gdje se

nalaze jednaki kolutići. Poznato je oko 10 500 vrsta. Stonoge prema broju nogu

dijelimo na strige (Chilopoda) – imaju jedan par nogu na svakom kolutiću te na

dvojenoge (Diplopoda) – dva para nogu na svakom kolutiću. Stonoge su

isključivo kopnene životinje koje nastanjuju vlažne biotope jer kroz površinu

tijela i trahealni sustav gube znatne količine vode (Matoničkin, 1981.). Isto tako,


8

hitinski egzoskelet im nije prekriven voštanim slojem. Žive ispod lišća, kamenja,

u starim panjevima i drugim sjenovitim mjestima. Hrane se uglavnom biljnim

truležom, strvinom te nagrizaju lišće i plodove. Uglavnom su aktivne noću. U

nas su najrasprostranjenije strige.

1.2.4. Kukci

Kukci su najbrojnija skupina u životinjskom svijetu (Bačić, 2006.,

Triplehorn i Johnson, 2005.), a žive na svim mjestima gdje god je moguć život.

Vrlo su značajni za izmjenu tvari u životnim zajednicama na kopnu, a samo mali

broj živi u vodama. U prirodi imaju značajnu ulogu u oprašivanju biljaka. Mnogi

kukci su nametnici na biljkama, životinjama te na čovjeku. Neki su pak čovjeku

značajni u dobivanju meda i voska (pčele), svile (dudov svilac) ili nekih boja.

Drugi se pak koriste u poljoprivredi za biološko suzbijanje štetnika (Matoničkin,

1981.).

Kukci su mali pa mogu zauzeti mikrostaništa koja su nedostupna drugim

životinjama. Imaju izuzetno veliki potencijal razmnožavanja i brzo reagiraju na

obilje dostupne hrane. Mnogi su prilagođeni okolišu bojom i oblikom tijela

(Burnie, 2001). Jedu hranu biljnog i životinjskog podrijetla. Fitofagni (biljojedi)


9

jedu plodove biljaka, ližu cvijeće, grizu korijenje, stabljike, koru te lišće. Zoofagni

(karnivorni) kukci jedu kožu, dlake i perje, piju krv te jedu izmet životinja. Mnogi

kukci prenose uzročnike različitih bolesti na životinje i čovjeka (Bačić i sur.,

2006.).

Kornjaši (Coleoptera) su najbrojniji red kukaca. Različite su veličine,

gdje ih ima manjih od milimetra, ali i većih od 10 cm. Imaju dva para krila, gdje

je prednji par tvrdo hitiniziran, a zadnji par opnast. Usni organi su im

preobraženi u organe za griženje. Na zatku nemaju nikad začane privjeske

(Durbešić, 1988.). Posljednji kolutići zatka su manji i uvučeni u prethodne

kolutiće (Matoničkin, 1981.). Ticala su im sastavljena od najviše 11 članaka.

Noge im uglavnom služe za hodanje, a kod nekih i za kopanje, skakanje ili

veslanje. Boja im je prilagođena okolini te su većinom metalnog sjaja pa i živih

boja s različitim pjegama ili šarama. Kornjaši koriste različite vrste hrane. Jedni

se hrane cvjetnim nektarom i peludom, drugi grizu različite dijelove biljaka, treći

iskorištavaju neprobavljene organske tvari iz balege konja i goveda, neki jedu

strvinu, a neki su grabežljivci. Stoga su podijeljeni u dva podreda: raznojedi

(Polyphaga) i grabežljivci (Adephaga). Grabežljivci hvataju druge kukce,

puževe, gusjenice. Ličinke kornjaša se hrane uglavnom istom vrstom hrane kao

i odrasle jedinke (Matoničkin, 1981.). Neke vrste grabežljivih trčaka žive

nekoliko godina te tijekom cijelog života pojedu i do 1000 ličinki većih kukaca

(Maceljski, 1999). Red istokrilaca ili jednakokrilaca (Isoptera) pripada nadredu

žoharokrilaša. Maleni su do srednje veliki kukci raspoređeni u 6 porodica. Među


10

jedinkama je došlo do podjele rada, stoga svi predstavnici ovog reda žive u

zadrugama. Zajednica se sastoji od spolno razvijenih roditelja i spolno

zakržljalih potomaka koji su ili radnici ili vojnici (Matoničkin, 1981.). U središtu

nastambe je ženka koja svake dvije sekunde odlaže po jedno oplođeno jaje,

dnevno oko 30 000. Prosječni životni vijek ženke iznosi 15 godina (Matoničkin,

1981.). Imaju nepotpunu preobrazbu bez stadija kukuljice. Celulozu probavljaju

pomoću bičaša koji su simbionti u njihovim crijevima. U nastambi termitnjaku

neke vrste mogu uzgajati gljivice (Volvaria eurbiza). Hranjiva podloga gljivicama

je izmet termita. Na miceliju gljivica nastaju posebne nakupine stanica koje su

im osobito vrijedna hrana (Matoničkin, 1981.).

Opnokrilci (Hymenoptera) pripadaju nadredu opnokrilaša. To su kukci

različite dužine koji većinom imaju dva para krila, osim manjeg broja vrsta koji

su beskrilni. Prednja su im krila duža od stražnjih. Šarenih su boja i metalnog

sjaja. Usni organi su im preobraženi za grizenje i lizanje. Postoje fitofagne i

entomofagne vrste (Maceljski, 1999.). S obzirom na način spajanja prsa i zatka,

dijele se u dva podreda: širokozačani (Symphita) i utegnutozačani (Apocrita)

(Matoničkin, 1981.). Širokozačani kukci su drvarice, vlatarice i listarice, a

poznato je oko 7000 vrsta. Utegnutozačani su mnogo brojniji od širokozačanih,

a naziv dobivaju po utegnutom zatku. Poznati su nam mravi (Formicidae) koji

žive u zemlji, kopaju tunele ili stanove u trulim stablima. Livadni mrav (Lasius

flavus L.) gradi podzemne mravinjake na livadama. Ose (Vespidae) prave

osinjak u šupljem drveću, između zeljastih biljaka ili u tlu. U tlu na travnjacima

svoja gnijezda gradi zemni bumbar (Bombus terrestris L.). Livadne biljke zbog


11

cvjetnog nektara redovito posjećuju medonosna pčela (Apis mellifica L.)

(Matoničkin, 1981.).

Polukrilci (Hemiptera) su raspoređeni u tri podreda: raznokrilci

(Heteropteroidacea), cvrčci (Auchenorrhyncha) i Sternorrhyncha. Većina

polukrilaca siše biljne ili životinjske sokove te su grabežljivci ili nametnici na

čovjeku ili životinjama. Neki predstavnici love i isisavaju kukce (pr. skakalica),

neki poput stjenica sišu krv čovjeka (nisu prenosnici bolesti kao drugi kukci).

Cvrčci sišu sokove biljnih izdanaka ili korijenja određenih biljaka.

Rasprostranjenost polukrilaca je najveća na kopnu, ali ima i vodenih vrsta.

Cvrčci se često skrivaju pod lišćem, na korijenju hrasta, topole, breskve ili

vinove loze. Najaktivniji su danju, a također su im brojna staništa na livadnim

biljkama. Podred Sternorrhyncha su manji kukci, česti su nametnici na biljkama

i čine štete na voćkama. Žive od biljnih sokova koje sišu iz korijena, lišća i

pupova određenih biljaka (Matoničkin, 1981.).

Dvokrilci (Diptera) imaju jedan par prednjih krila dok su stražnja krila

zakržljala. To su kukci slabije hitinizirane kože. Imaju usne organe preobražene

za bodenje, lizanje ili sisanje. Hrane se na različite načine: grabežljivci su, sišu

krv, nametnici su, sišu biljne sokove ili jedu cvjetni prašak (Matoničkin, 1981.).

Metalnog su sjaja ili su šareni te mnogi zuje pri letu. Zvuk proizvode brzim

titrajima krila. Grabežljivci kruže u letu oko stoke na pašnjacima i love plijen.

Poznato je oko 85 000 vrsta raspoređenih u dva podreda: dugoticalci

(Nematocera) i kratkoticalci (Brachycera) (Matoničkin, 1981.). Poznate su neke

vrste po tome što sišu krv čovjeka ili životinja te tako mogu prouzročiti različite


12

bolesti. Ličinke dvokrilaca sišu tekućine ili se hrane strvinom, truleži ili izmetom.

Opće poznati predstavnici reda dvokrilaca su komarci (Culicidae), komari

(Tipulidae), obadi (Tabanidae), muhe (Muscidae), zujare (Calliphoridae) i

mesaruše (Sarcophagidae).

Ravnokrilci (Orthoptera) pripadaju nadredu ravnokrilaša. Krila su im

nejednako razvijena, a stražnje noge su duže i služe za pojačano skakanje.

Slabi su letači, osim putničke šaške koja dobro leti (Matoničkon, 1981.). Mogu

biti srednje veliki do veliki kukci, a poznato je preko 20 000 vrsta (Brunie, 2001.)

raspoređenih u dva podreda: Ensifera i Caelifera (šaške). To je stara skupina

kukaca koja obitava na travnjacima suhih i toplih krajeva. Uglavnom se

ravnokrilci drže tla. Šaške se zadržavaju na poljima, livadama ili na područjima

stajaćih i tekućih voda te u gorama, a hrane se različitim dijelovima biljaka,

samo su neki djelomično grabežljivci. Također su i nametnici, poput rovca koji

živi u toplim predjelima i boravi u tlima bogatim humusom. On grize korijenje i

nadzemne dijelove biljaka. Veliki potencijal razmnožavanja može prouzročiti

štete. Od šaški na livadama su poznati predstavnici porodice pravih ili poljskih

skakavaca (Acrididae). Na prostorima naših travnjaka učestali je zeleni konjic

(Tettigonia viridissima L.) (Matoničkin, 1981.). Zbog velikog potencijala

razmnožavanja, brzo im nestaje hrane na jednom staništu pa radi preživljavanja

putuju na drugo i pri tom uništavaju usjeve. Mogu prevaliti više od 2 000 km

tijekom jedne sezone. Iz porodice Enisfera poznati su šturci (Gryllidae) koji žive

ispod zemlje, a hrane se korijenjem i različitim životinjskim tvarima.


13

Iako se do nedavno smatralo da su kukci vrlo otporna skupina živih bića,

intenziviranje poljoprivredne proizvodnje može negativno utjecati na ekosustav i

na kukce (Tscharntke i sur., 2005.; Gallai i sur., 2009.). Danas postoji bojazan

da bi moglo doći do poremećaja u populaciji oprašivača čiji pad brojnosti može

imati negativan utjecaj na cijeli planet. Primjer je intenzivna poljoprivreda koja je

karakterizirana vrlo intenzivnim korištenjem zemljišta, smanjenjem i

fragmentacijom prirodnih i poluprirodnih staništa te povećanim korištenjem

kemikalija. Sve se to danas smatra jednim od glavnih uzroka gubitka biološke

raznolikosti kukaca na europskim farmama (De Heer i sur., 2005., Tscharntke i

sur., 2005).

2. OBRAZLOŽENJE TEME

Prostor donjeg Međimurja obiluje mnogobrojnim prirodnim životnim

zajednicama, među kojima se posebno ističu različiti tipovi travnjaka. Na tom

prostoru razlikuju se dva tipa travnjaka: livade košanice i pašnjaci. Livade se


14

održavaju redovitom košnjom dva do tri puta godišnje, a pašnjaci

tradicionalnom ispašom goveda ili konja. Navedene životinje na različite načine

grizu zeljaste biljke ili ih čak čupaju te razlikuju jestive od nejestivih. Neke se

zeljaste biljke nakon griženja vrlo jednostavno regeneriraju, a neke ne. Tako će

se bijela dijetelina, ukoliko životinja odgrize krunicu u rozeti, regenerirati

nadzemnim vriježama, dok se crvena dijetelina nakon niskog odgriza životinje

ne može regenerirati. Gaženjem papcima ili kopitima, naročito nakon kiša,

životinje više ili manje uništavaju zeljaste biljke te tako svojim prisustvom djeluju

na raznolikost zeljastih biljaka na pašnjacima. U zadnjih desetak godina

započinje uzgoj drugih životinja kao što su koze, ovce i jeleni lopatari koji nisu

bili karakteristični na ispaši na pašnjacima donjeg Međimurja. Posljedica

raznolikosti zeljastih biljaka na travnjacima zbog hranidbenih lanaca bit će

povećana faunistička raznolikost.

Cilj istraživanja je odrediti i usporediti raznolikost i zastupljenost brojnosti

pojedinih sistematskih kategorija beskralješnjaka na različitim tipovima

travnjaka donjeg Međimurja. Također nam je namjera odrediti faunistički indeks

sličnosti istraživačkih ploha. Kako na raznolikost beskralješnjaka travnjacima

djeluju i okolišni čimbenici poput temperature, cilj nam je obaviti uzorkovanje

beskralješnjaka pri sunčanom vremenu.

Pretpostavlja se da raznolikost i brojnost mekušaca i člankonožaca ovisi

o različitim načinima održavanja travnjaka i rasprostranjenosti zeljastih biljaka.

Livada košanica ima manji broj košnji godišnje. Time je raznolikost zeljastih

biljaka veća pa na njoj obitava više skupina mekušaca i člankonožaca. Smatra


15

se da na travnjacima koji se održavaju ispašom obitava manji broj

beskralješnjaka. Razlog tome je da životinja na ispaši izabire zeljaste biljke koje

grize ili čupa pa je manja rasprostranjenost zeljastih biljaka na takvim

travnjacima čime je i manja brojnost odnosno raznolikost beskralješnjaka.

Pretpostavljamo da će fauna beskralješnjaka biti sličnija na različitim livadama

košanicama u odnosu na pašnjake.

3. MATERIJALI I METODE

3.1. Korišteni materijal


16

Kečer vlastite izrade (slika 1) promjera 60 cm, staklena posuda za kukce,

75%-tna vodena otopina etilnog alkohola, binokularna lupa, metalno kuhinjsko

cjedilo, štapići, pinceta, Petrijeva zdjelica, digitalni termometar, GPS marke

Etrex.

Slika 1. Kečer ručne izrade

3.2. Metode

3.2.1. Određivanje lokacije za uzorkovanje

Za potrebe istraživanja odabrano je pet različitih tipova travnjaka na

području donjeg Međimurja. To su livada košanica (slika 2) i livada živičnjak kraj

naselja Hodošan (slika 3), jelenji pašnjak u Goričanu (slika 4), konjski pašnjak

u Donjoj Dubravi (slika 5) i goveđi pašnjak u Donjem Hrašćanu (slika 6).


17

Geografske koordinate na livadi košanici su N 46° 32 min E 16° 38 min, a

nadmorska visina 147 m. Teren je ravan, a zeljaste biljke su podjednake visine.

Geografske koordinate livade živičnjak iznose: N 46° 23 min i E 16° 37

min i nadmorska visine 146 m. Teren je ravan, zeljaste biljke na travnjaku su

podjednake visine. Na granicama katastrskih čestica se nalazi sloj grmlja do tri

metra visine.

Na jelenskom pašnjaku izmjerene su sljedeće geografske koordinate: N

46° 37 min i E 16° 67 min, a nadmorska visina 160 m. Teren je neravan, a

zeljaste biljke na pašnjaku su različite visine. Vidljive su manje plohe promjera

do 1 m na kojima su zeljaste biljke više u odnosu na preostalu površinu

pašnjaka.

Na konjskom pašnjaku je uočeno više ploha širine do 1 m, naročito uz

ograde, bez biljnog pokrova. Geografske koordinate lokacije su N 46° 19 min i E

16° 50 min, a nadmorska visina 130 m. Teren je neravan, vidljivi su otisci kopita

na tlu, a zeljaste biljke nisu jednake visine.

Geografske koordinate goveđeg pašnjaka su N 46° 24 min i E 16° 37

min, a nadmorska visina 152 m. Teren je neravan, a zeljaste biljke na pašnjaku

su različite visine. Goveđi pašnjak je smješten uz autocestu Zagreb - Goričan.


18

Slika 2. Livada košanica


19

Slika 3. Livade živičnjaci

Slika 4. Jelenji pašnjak kraj Goričana

Slika 5 . Konjski pašnjak kraj Donje Dubrave


20

Slika 6 . Goveđi pašnjak kraj Donjeg Hraščana

3.2.2. Terensko uzorkovanje biološkog materijala

Ljeti 2010. godine, u srpnju i kolovozu započeto je prikupljanje biološkog

materijala potrebnog za istraživanje. U proljeće 2011., tijekom travnja i lipnja

ponovljeno je uzorkovanje beskralješnjaka na istim lokacijama kao i 2010.

godine. Određene su lokacije gdje će se loviti, odnosno staništa na kojima će se

prikupljati životinje. Za uzorkovanje biološkog materijala odabrane su sljedeće

istraživačke postaje: otvorena livada košanica, livada košanica uz živičnjak,

konjski pašnjak, jelenji pašnjak te goveđi pašnjak.

Za uzorkovanje biološkog materijala korišten je kečer. Kečerom se lijevo-

desno poteže po površini istraživanog travnjaka prilikom čega treba paziti da


21

otvor kečera nikada ne bude okrenut prema dolje. Standardno uzorkovanje

kečerom traje 20 minuta (Durbešić, 1988.).

Uzorkovani biološki materijal pažljivo je iz kečera prenošen u staklenu

posudu volumena 1 litre koja je prethodno napunjena 75%-tnom vodenom

otopinom etanola (Durbešić,1988.). Svaka staklena posuda označena je

imenom mjesta lokacije i datumom uzorkovanja. Nakon toga posude su

zatvarane poklopcem. Na svakoj istraživačkoj lokaciji primjenjena je opisana

metoda rada. Postupak je ponovljen tijekom proljeća 2011. godine.

3.2.3. Vođenje terenskog dnevnika

U terenski dnevnik upisujemo sljedeće: datum i vrijeme početka

uzorkovanja, vrstu travnjaka s obzirom na održavanje, geografske koordinate,

nadmorsku visinu terena, način prikupljanja, stanje atmosfere i temperaturu

zraka te zapažanja na istraživačkoj plohi.

3.2.4. Determinacija biološkog materijala

Nakon prikupljanja biološkog materijala obavlja se determinacija istog.

Determinacija je rađena prema sljedećim ključevima: Toman i Felix, 1990.,

McGavin, 2000., Matoničkin i sur., 1999., Chinery, 2007., Mršić, 1997. te

Triplehorn i Johnson, 2005. Uzorkovani biološki materijal je razvrstavan pomoću

lupe do one sistematske kategorije koja je potrebna za faunističku analizu

(kukci do reda, a ostale životinje do razreda). Pomoću cjedila odvojen je

uzorkovani biološki materijal iz alkohola te stavljen u petrijevu posudu.

Pincetom je uzimana svaka životinja i stavljana na predmetno stakalce te


22

pomoću lupe i navedenih ključeva razvrstavana do određene sistematske

kategorije prema potrebi istraživanja. Rezultati razvrstavanja u ssistematske

kategorije bilježeni su u već pripremljenu tablicu.

3.2.5. Mjerenje temperature zraka

Trenutna temperatura zraka mjerena je digitanim termometrom na visini

od 1m iznad tla. Digitalni termometar se uključi te se čeka da se stabiliziraju

znamenke na ekranu. Nakon što se znamenke stabiliziraju pročita se vrijednost

temperature u C°.

3.2.6. Određivanje indeksa faunističke sličnosti

Indeks faunističke sličnosti na istraživanim plohama određuje se prema

danskom znanstveniku Sørensenu (Durbešić, 1988.). Sørensenov index

faunističke sličnosti je pokazatelj kvalitativne zastupljenosti i računa se prema

formuli:

QS = 100 × 2C / A + B QS (Quotient of similarity) – kvocijent sličnosti

A - broj analitičkih skupina jednog staništa

B - broj analitičkih skupina drugog staništa koje se uspoređuje s prvim

staništem

C - broj zajedničkih skupina

Sørensenov index faunističke sličnosti može imati vrijednosti od 0 do

100, a izražava se u postocima. Struktura uspoređivanih staništa je sličnija što

je faunistički indeks veći.


23

4.REZULTATI

Brojnost faunističkih skupina na svim istraživačkim lokacijama prikazana

je u tablici 1.

Tablica 1. Brojnost faunističkih skupina

Puževi

Paučnjaci

Stonoge

Kornjaši

Jednakokrilci

Opnokrilci

Polukrilci

Dvokrilci

Ravnokrilci

Ljeto 2010.

170 116 26 45 62 53 103 5 43

Proljeće 2011.

17 90 82 360 222 166 118 75 79

Ukopno 187 206 108 405 284 219 221 80 122

Rezultati uzorkovanja faunističkih skupina beskralješnjaka na livadi

košanici 4.kolovoza 2010. i 1.svibnja 2011. su prikazani grafički na slici 7.

Prilikom uzrokovanja bilo je sunčano vrijeme, a temperatura zraka je iznosila

32°C (ljeto) i 26°C (proljeće).


24

Slika 7. Grafički prikaz brojnosti jedinki na livadi košanici

Rezultati uzorkovanja na livadi živičnjak 4. Kolovoza 2010. i 1. svibnja

2011. Prikazani su grafički na slici 8. Prilikom uzrokovanja vrijeme je bilo

sunčano, a temperature zraka su iznosile 32°C (ljeto) i 26°C (proljeće). U

svibnju 2011. je mjestimično na travnjaku uočeno nešto granja koje je vjetar

oborio s okolnog drveća.

0

20

40

60

80

100

120

140

Bro

j jed

inki

LIVADA KOŠANICA

Ljeto 2010.

Proljeće 2011.


25

Slika 8. Grafički prikaz brojnosti na jedinki livadi živičnjak

0

20

40

60

80

100

120

Bro

j jed

inki

LIVADA ŽIVIČNJAK

Ljeto 2010.

Proljeće 2011.


26

Rezultati uzorkovanja na jelenjem pašnjaku datuma 23. kolovoza 2010. i

5. svibnja 2011. su prikazani grafički na slici 9. Prilikom uzorkovanja bilo je

sunčano vrijeme i temperatura zraka je iznosila 30°C (ljeto) i 22°C (proljeće).

Slika 9. Grafički prikaz brojnosti jedinki na jelenjem pašnjaku

0

5

10

15

20

25

30

35

40

Bro

j jed

inki

JELENJI PAŠNJAK

Ljeto 2010.

Proljeće 2011.


27

Rezultati uzorkovanja na konjskom pašnjaku datuma 18. kolovoza

2010. i 6. svibnja 2011. su prikazani grafički na slici 10. Prilikom uzrokovanja

vremenski uvjeti su bili: sunčano vrijeme bez vjetra, temperatura zraka je

iznosila 29°C (ljeto) i 24°C (proljeće).

Slika 10. Grafički prikaz brojnosti jedinki na konjskom pašnjaku

0

20

40

60

80

100

120

140

Bro

j jed

nik

i

KONJSKI PAŠNJAK

Ljeto 2010.

Proljeće 2011.


28

Rezultati uzorkovanja na goveđem pašnjaku 16. kolovoza 2010. i 5.

svibnja 2011. su prikazani grafički na slici 11. Vrijeme je prilikom uzrokovanja

bilo sunčano vrijeme, a temperatura je iznosila 32°C (ljeto) i 25°C (proljeće).

Goveđi pašnjak je smješten neposredno uz autocestu Zagreb – Goričan.

Slika 11. Grafički prikaz brojnosti jedinki na goveđem pašnjaku

0

10

20

30

40

50

60

70

Bro

j jed

inki

GOVEĐI PAŠNJAK

Ljeto 2010.

Proljeće 2011.


29

Rezultati Sørensenovog indeksa sličnosti prema rezultatima

istraživanja za faunističke skupine na staništima u 2010. godini prikazani su u

tablici 2.

Tablica 2. Indeks sličnosti istraživanih staništa u 2010. godini

Jelenji pašnjak

Konjski pašnjak

Goveđi pašnjak

Livada košanica

Livada živičnjak

Jelenji pašnjak

- 100% 93% 87% 93%

Konjski pašnjak

100% - 93% 87% 93%

Goveđi pašnjak

93% 93% - 94% 100%

Livada košanica

87% 87% 94% - 94%

Livada živičnjak

87% 93% 100% 94% -

Rezultati Sørensenovog indeksa sličnosti prema rezultatima istraživanja

za faunističke skupine na staništima u 2011. godini prikazani su u tablici 3.

Tablica 3. Indeks sličnosti istraživanih staništa u 2011. godini

Jelenji pašnjak

Konjski pašnjak

Goveđi pašnjak

Livada košanica

Livada živičnjak

Jelenji pašnjak

- 93% 94% 100% 94%

Konjski pašnjak

93% - 87% 93% 87%

Goveđi pašnjak

94% 87% - 94% 100%

Livada košanica

100% 93% 94% - 94%


30

Livada živičnjak

94% 87% 100% 94% -

5. RASPRAVA

Na pet istraživačkih lokacija tijekom ljeta 2010. godine i proljeća 2011.

metodom kečera prikupljeno je ukupno 1832 jedinke beskralješnjaka:

- livada živičnjak 480 jedinki (ljeto - 200, proljeće - 280)

- livada košanica 483 jedinke (ljeto - 260, proljeće - 223),

- goveđi pašnjak 372 jedinke (ljeto - 60, proljeće - 312),

- konjski pašnjak 347 jedinki (ljeto-67, proljeće - 280)

- jelenji pašnjak 150 jedinki (ljeto - 36, proljeće - 114).

Unutar ulovljenih beskralješnjaka utvrđene su sljedeće skupine i njihove

brojnosti: kornjaši (405 jedinki), jednakokrilci (384 jedinke), polukrilci (221

jedinka), opnokrilci (219 jedinki), pauci (206 jedinki), puževi (184 jedinke),

ravnokrilci (132 jedinke, svi skakavci), stonoge (108 jedinki) i dvokrilci (78

jedinki).

Analizom grafičkog prikaza brojnosti skupina beskralješnjaka na

konjskom pašnjaku utvrđena je odsutnost puževa. Pretpostavljamo da je razlog

tome način ispaše konja i veliki utjecaj njihovog gaženja trave. Zeljaste biljke su

prilično nisko grižene (konji imaju zubalo na gornjoj i donjoj vilici) te se


31

vjerojatno zbog toga sporije regeneriraju ili se uopće ne uspijevaju regenerirati.

Stoga je na konjskom pašnjaku vidljivo tlo bez biljnog pokrova koji je puževima

važno sklonište od sunca i izvor hrane (slika 5). Poznato je da puževi nisu prave

kopnene životinje i nemaju zaštitu od isušivanja tijela (Bačić i sur., 2006.) zbog

čega im je potrebna vrlo jaka sjena biljnog pokrova. Nadalje, iz grafičkog

prikaza je vidljivo da su na konjskom pašnjaku najzastupljeniji kornjaši i

jednakokrilci u proljeće. Budući da je tijekom proljetnih mjeseci najbujniji rast

zeljastih biljaka na travnjacima, tada za fitofagne vrste ima i najviše hrane. Sve

vrste reda jednakokrilaca su biljojedi, dok među kornjašima ima biljojeda, ali i

strvinara, grabežljivaca, balegara i nametnika (Matoničkin i sur., 1999.).

Pojavnost vrsta ostalih skupina beskralješnjaka u prosjeku iznosi do 20 jedinki u

kečeru. Ravnokrilci, među kojima su zastupljeniji samo skakavci, nisu

zabilježeni tijekom proljeća već samo tijekom ljeta. Budući da njihova oplođena

jaja prezime i ličinke se počinju razvijati u proljeće (potrebno ime je 4-7 tjedana

ovisno o temperaturi) (Maceljski, 2011.), vjerojatno za vrijeme uzorkovanja nisu

bili u odraslom stadiju (imago). Kako su čvorci važni regulatori brojnosti

skakavaca (Maceljski, 2011.), a konjski pašnjak je smješten nedaleko šume,

moguće je da su čvorci u toj ranoj proljetnoj fazi imali utjecaj na njihovo

smanjenje brojnosti. Ravnokrilci su na konjskom pašnjaku zastupljeni tijekom

ljeta mada je zeljasti biljni pokrov na njemu znatno prorijeđen. Pretpostavljamo

da ima više razloga tomu, a najaznačajniji su skupno zadržavanje i velika

mobilnost kukaca uopće, a naročito skakavaca koji lete i do 20 km/h (Maceljski,

2011.). Stonoge su brojnošću najslabije zastupljena skupina (ne računajući

puževe kojih nema). Pretpostavljamo da je razlog tomu što su aktivne noću, a


32

danju se skrivaju. Također, zbog gubitka znatne količine vode površinom tijela i

dišnim otvorima stonoge preferiraju staništa s više vlage (Matoničkin i sur.,

1999.).

Brojnost jedinki pojedinih skupina beskralješnjaka na goveđem pašnjaku

je u potpunosti neočekivan tijekom ljeta 2010. godine. Iznenađujuće je velika

brojnost paučnjaka u odnosu na ostale skupine. Od paučnjaka u kečeru su bili

najzastupljeniji pauci i neznatan broj krpelja. Budući da su pauci glavni predatori

kukcima, a naročito kornjašima, brojnost pauka u odnosu na kornjaše ukazuje

na veliku nestabilnost životne zajednice na goveđem pašnjaku. Pretpostavljamo

da bi jedan od uzroka smanjenog broja, prije svega kukaca, bio smještaj

goveđeg pašnjaka neposredno uz autocestu Zagreb - Goričan. Tijekom ljetnih

mjeseci brojnost vozila u tranzitu se poveća čak do deset puta više u odnosu na

proljeće ili jesen, prvenstveno zbog turističke sezeone (Fleten, 2011.). Tijekom

ljeta turisti glavnine zemalja srednje Europe koriste upravo navedenu autocestu.

Vjerojatno su pretjerana količina ispušnih plinova različitih motornih vozila te

neprirodni zvukovi motora razlog vrlo niskog broja prije svega kukaca, ali i

ostalih skupina. Za razliku od paučnjaka, zabilježena je relativno visoka brojnost

ravnokrilaca, što je vjerojatno posljedica već navedenih velikih migracijskih

sposobnosti i skupnog načina života. Puževi iz već prethodno obrazloženih

razloga ljeti nisu prisutni na goveđem pašnjaku. Tijekom proljetnih mjeseci

puževi su prisutni u manjem broju vjerojatno zbog nedostatka bujnije zeljaste

vegetacije koja im je sklonište i slabijeg utjecaja sunčevih zraka. Odnos

brojnosti paučnjaka prema ostalim faunističkim skupinama pokazatelj je


33

stabilnosti staništa tijekom proljeća 2011. Stonoge su slabije zastupljene ljeti

nego u proljeće zbog nedovoljne zaštite tijela od gubitka vode.

Analizom brojnosti jedinki prema skupinama beskralješnjaka jelenjeg

pašnjaka nije ustanovljena prisutnost dvokrilaca i puževa u ljeti 2010. godine.

Također tijekom istog vremena je, na osnovu rezultata, vidljiv nesrazmjer

između brojnosti paučnjaka i kornjaša. Brojnost kornjaša u odnosu na pauke

upućuje na nestabilnost staništa tijekom ljeta. Pretpostavljamo da je to zbog

ograđenog prostora na kojem obitavaju jeleni lopatari. Travnjačka ploha za

ispašu je sa tri strane okružena šumom koja služi životinjama kao sklonište.

Vjerojatno se dvokrilci, prije svega muhe, obadi i komarci tijekom dana više

zadržavaju na jelenima lopatarima i okolo njih koji tada borave uglavnom u

šumi. Pregledom terena ustanovljeno je da jeleni lopatari ostavlju svoj izmet

uglavnom u šumi što je pogodno za razvoj kornjaša balegara. Jeleni lopatari za

ispašu prihvaćaju jestive zeljaste biljke s obje usne (Gotal, 2010.) te ih čupaju

zajedno s korijenom ili ih otkidaju vrlo nisko. Također se zbog učestalog

gaženja životinja neke zeljaste biljke jednostavno ne uspiju regenerirati. Tijekom

ljeta najviši izdanak imaju one zeljaste biljke koje jeleni nerado jedu, npr.

koprive. Tako se raznolikost zeljastih vrsta na pašnjaku tijekom vegetacijske

sezone smanjuje. Pretpostavljamo da je to jedan od razloga zašto je

zastupljenost beskralješnjaka na jelenskom pašnjaku manja ljeti nego u proljeće

kad je zeljasta vegetacija bujnija. Tijekom proljeća 2011. godine nije prilikom

uzorkovanja u kečeru zatečen ni jedan predstavnik paukova. Pretpostavljamo

da se pauci tada više zadržavaju u šumskom prostoru između drveća i grmlja


34

zbog prisustva mladunčadi u igri na pašnjaku. Vjerojatno upravo zbog

prisutnijeg kretanja životinja, prije svega mlade teladi, pauci tada radije biraju

šumski prostor koji je sigurniji za njihove mreže.

Prema broju jedinki najzastupljenija skupina na livadi košanici u ljeto

2010. godine su bili puževi. Na livadama prije košnje, kad su izdanci zeljastih

biljaka visoki, postoji zasjena na tlu koja je pogodno stanište za puževe. Puževi,

koji su biljojedi, tada imaju izobilje hrane, ali i dobru zaštitu od direktnog utjecaja

sunčevih zraka. Brojnost kornjaša u odnosu na pauke je manja, što nas upućuje

na narušenu ravnotežu na staništu. Velika je zastupljenost polukrilaca u odnosu

na ostale istraživačke plohe. Pretpostavljamo da je razlog tomu izobilje biljne

hrane, jer se ličinke polukrilaca hrane uglavnom biljnim sokovima (Matoničkin i

sur., 1999.). Također pretpostavljamo da je veća brojnost polukrilaca dobra

nadopuna i izvor hrane paucima u nedostatku kornjaša. Najmanju zastupljenost

čine dvokrilci. Pretpostavljamo da je to zbog njihova zadržavanja ljeti u letu, a

manja nastanjenost je u prizemnom sloju. Dvokrilaca ima više na pašnjacima

gdje su najzastupljeniji obadi i komarci koji se hrane krvlju životinja.

Ravnokrilaca, uglavnom samo šturaka, ima također manji broj kao i kod

dvokrilaca, vjerojatno zbog njihove veće aktivnosti noću nego danju. Brojčani

odnosi na istom staništu se mijenjaju u proljeće 2011. godine kada nije

zabilježen niti jedan primjerak puževa. Nadalje, ustanovljen je i značajno veći

broj kornjaša u odnosu na ljeto 2010. godine. Razlog može biti u tome što je

biljni pokrov u proljeće bogatiji u odnosu na ljeto što pridonosi većoj brojnosti

kornjaša (zaklon), ali i drugih predstavnika beskralješnjaka (hrana). Isto tako,


35

mnogim se kornjašima povećava brojnost u proljeće zbog svojih životnih

ciklusa. Dvokrilci su najmanje zastupljeni brojnošću zbog već navedenog

razloga iz ljeta 2010. godine.

Analizom brojnosti jedinki na livadi živičnjak ustanovljeno je da tijekom

ljeta 2010. nije zabilježen niti jedan primjerak dvokrilaca. Pretpostavljamo da je

razlog njihovo zadržavanje u letu (komarci i obadi) zbog traženja životinja za

vlastito hranjenje. U proljeće je njihova brojnost veća, vjerojatno zbog većeg

broja cvjetova obojenih živim bojama čijim se nektarom jedan dio dvokrilaca

hrani. Uočljiva je slaba zastupljenost ravnokrilaca (skakavaca). Pretpostavljamo

da je to zbog postojanja pregrada u obliku živica visine čak i do 3 metra. To im

predstavlja prepreku za migracije kojima su skakavci skloni. Brojnost kornjaša

ljeti je manja u odnosu na paučnjake što upućuje na narušenu ravnotežu

staništa. Tijekom proljeća 2011. godine brojčane se vrijednosti kornjaša na

istom staništu izrazito mijenjaju. Zabilježen je veliki porast kornjaša u odnosu na

ljeto i oni su na tom području u to vrijeme najbrojniji. Na livadi živičnjak

paučnjaci se nalaze u velikom broju, zbog velike rasprostranjenosti grmolikog

biljnog pokrova, što im ljeti i u proljeće iznimno pogoduje za razapinjanje mreža

među grmolikim drvenastim biljnim pokrovom. Brojnost stonoga je viša u

proljeće nego ljeti. Vjerojatno je razlog tomu već navedeni problem gubitka vode

na višim temperaturama ljeti. Stoga se danju skrivaju u tlu, a aktivnije su noću.

U tablicima 2 i 3 indeksa faunističke sličnosti prikazane su vrijednosti za

navedena staništa. U ljeto 2010. godine najsličniji su jelenji i konjski pašnjak,

vjerovatno zbog gaženja papcima ili kopitom zeljastih biljaka što utječe na


36

rasprostranjenost biljnog pokrova i beskralješnjaka. Među sličnijima se još

nalaze i goveđi pašnjak te livada košanica. Jedan od razloga bi mogla biti slična

vegetacija - pašnjak je na određenoj površini okružen živicom. Isto tako, mogući

razlog sličnosti leži i zbog sličnog učinka košnje i gaženja te hranjenja goveda s

biljnim pokrovom.

Najmanji indeks sličnosti je vidljiv između jelenskog pašnjaka i livade

košanice te živičnjaka. Razlog tome bi mogla biti razlika u strukturi biljnog

pokrova između spomenutih različitih travnjaka zbog različitog načina

održavanja pašnjaka i livade. Livada košanica je osunčana tijekom cijelog dana

dok na livadi živičnjaku određeni dio dana okolno grmlje pravi zasjenu.

Prema rezultatima indeksa faunističke sličnosti u proljeće 2011. godine

vidljiv je najveći indeks sličnosti (100 %) kod jelenjeg pašnjaka i livada košanica

te livade živičnjak i goveđeg pašnjaka. Najmanji indeks faunističke sličnosti

prema skupinama za 2011. godinu imaju konjski i goveđi pašnjak te konjski

pašnjak i livada živičnjak.


37

6. ZAKLJUČCI

Ljeto 2010. godine

1. Iz tablice se jasno vidi da su livadne zajednice daleko brojnije od

pašnjaka (livada košanica 260, livada živičnjak 200 jedinki). Najmanji broj

jedinki je utvrđen na jelenjem pašnjaku.

2. Livada isto tako ima i najraznolikiju faunu, najveću bioraznolikost (prisutne

su sve skupine). S druge strane najmanja raznolikost je utvrđena na

jelenjem i konjskom pašnjaku.


38

3. Može se zaključiti da su rezultati potvrdili pretpostavku da je brojnost

jedinki na livadama veća od one na pašnjacima.

Proljeće 2011. godine

1. U proljeće su utvrđeni isti odnosi u brojnosti jedinki među staništima, no

ono što treba svakako primijetiti je puno veća brojnost jedinki u proljeće u

usporedbi s ljetom.

2. Nadalje, na jelenjem pašnjaku je utvrđena veća bioraznolikost u proljeće.

3. Brojnost jedinki između konjskog i goveđeg pašnjaka je bila približno

jednaka, dok se u proljeće razlika znatno povećava.

4. U proljeće su najbrojniji kukci i to kornjaši i jednakokrilci.

8. LITERATURA

Bačić T. i sur. „Raznolikost živog svijeta, udžbenik iz biologije za drugi

razred gimnazije“ 2006, Matekalo Draganović J. (ur.), Školska knijga,

Zagreb, str.148-149.





39




Bendelja D. i sur. „Volim Život 6, udžbenik iz prirode za 6. razred OŠ“

2011, Ćorić S. (ur.), Školska knjiga, Zagreb, str. 158-175.

Burnie D. „Životinje velika ilustrirana enciklopedija“ 2001, I. Borovac (ur.),

Mozaik knjiga, Zagreb, Beskralješnjaci, str. 538-578.

Chinery M. „Collins Field Guide - Insects of Britain and Northern Europe“

2007, Harper Collins, London.

Čulinović M. „Održavanje travnjaka“ 2008, http://mojcvijet.hr/con-

tent/view/159/73, 31. kolovoza 2010.

Dujmović Purgar D. i sur. „Rasprostranjenost crvene djeteline (Trifolium

pratense L.) u Hrvatskoj“ 1998, Agronomski glasnik, Vol. 3: str. 225-227.

Durbešić P. „Upoznavanje i istraživanje kopnenih člankonožaca“ 1988,

Kerovec M. (ur.), Hrvatsko ekološko društvo i dr. Ante Pelivan, Zagreb.

Fleten M. Usmeni izvor 2012, djelatnica Hrvatskih cesta u naplatnim

kućicama na autocesti Zagreb-Goričan.

Gotal D. Usmeni izvor 2011, Gotal IFN d.o.o. obiteljsko gospodrastvo za

uzgoj jelena lopatara, Goričan, Krešimirova 11, tel: 040/601-236,

[email protected]

Grubešić M. Usmeni izvor 2011, redoviti profesor Zavoda za zaštitu

šuma i lovno gospodarenje Šumarskog fakulteta uZagrebu.

http://mojcvijet.hr/con-tent/view/159/73

http://mojcvijet.hr/con-tent/view/159/73

mailto:[email protected]


40

Kurbalija A. „Pregled entomofaune močvarnih staništa od međunarodnog

značenja u Republici Hrvatskoj“2011, Specijalistički rad, Sveučilište

Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Leto i sur. „Regenerativna sposobnost bijele djeteline pod utjecajem

napasivanja govedima i ovcama i gnojidbe dušikom“ 1998, Mljekarstvo,

58: str. 341-345.

Maceljski M. „Red Coleoptera – kornjaši, tvrdokrilci“ 1999, Poljoprivredna

entomologija, Halić V. (ur.), Zrinski, Čakovec. str. 125-215.

Matoničkin I. „Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata“ 1981,

Sambolek-Hrbić E. (ur.), Školska knjiga, Zagreb.

Matoničkin I. „Beskralješnjaci - biologija viših avertebrata“ 1981,

Sambolek-Hrbić E. (ur.), Školska knjiga, Zagreb.

Matoničkin I., Habdija I., Primc-Habdija B. „Beskralješnjaci, biologija viših

avertebrata“ 1999, Školska knjiga, Zagreb.

McGavin G.C. „Insects, Spiders and other terrestrial Arthropods“ 2000, A

Dorling Kindersley Book, London.

Mršić N. „Živali naših tal: uvod v pedozoologijo - sistematika in ekologija

s splošnim pregledom talnih živali“ 1997, Tehniška založba Slovenije,

Ljubljana.

Pavičić V., Hudek J. „Travnjaci“ 1997, Matekalo Draganović J., (ur.),

Priroda 6, Školska knjiga, Zagreb, str. 111-122.

Rašan M. „Drava i Mura su naše rijeke“ 2011, Mićanović M., (ur.),

Obrazovanje za održivi razvoj, Priručnik za osnovne i srednje škole,

Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, str. 130-132.


41

Rašan M., Trojko K. „Kopneni ekosustavi“ 2010, Ćorić S. (ur.), Biologija –

udžbenik iz biologiju za srednje ekonomsku školu, Školska knjiga,

Zagreb, str. 169-171.

Scott M. „Ekologija“ 1994, Uskoković D. (ur.), SysPrint, Zgreb, Travnata

mora, str. 82-90.

Šegulja N., Hršak V. „Priručnik za fitocenološka i ekološka istraživanja

vegetacije“ 1998, Kerovec M. (ur.), Hrvatsko ekološko društvo i dr. Ante

Pelivan, Zagreb.

Toman J., Felix J. „A Field Guide in Colour to Plants and Animals“

1990, Polygrafia, Prague.

Triplehorn C.A., Johnson N.F. „Borror and Delong's Introduction to the

Study of Insects“ 2005, Brooks/Cole, Belmont.

Documents

Sastav faune beskralješnjaka na travnjacima Međimurja