Šeher Banja Luka 29

Š E H E RBANJA LUKA

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ / MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ŠEHER BANJA LUKA - Broj 29 - JANUAR - FEBRUAR - 2014. - MOTALA - GODINA VI

Uvodnik

2

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ

RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivare

Mirsad Filipović

Urednik/RedaktorGoran Mulahusić

Grafička obrada/Grafisk arbeteArt-studio EMMA

Lektor/KorrekturläsareIsmet Bekrić

Blagajnik-Ekonom/Kassör-EkonomZlatko Avdagić

Redakcija/RedaktionGoran Mulahusić

Enisa BajrićFatima Mahmutović

Haris GrabovacNedžad Talović

Dopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija)

Slavko Podgorelec (BiH)Mišo Vidović (BiH)Kemal Coco (BiH)

Radmila Karlaš (BiH)Aida Bašić (Švedska)Rešad Salihović (BiH)

Adresa redakcije/Redaktionens adressŠeher Banjaluka,

Luxorgatan 12, 591 39 MotalaTelefon: +46(0) 739 872 284

Internet: www.blsavez.seE-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečnoGodišnja pretplata:

6 brojeva 150 SEK plus poštarina

Pretplata i reklame+46(0) 73 98 72 284

E-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćaju

Štampa/TryckNIGD “DNN” Banja Luka

Naslovna stranaGoran Mulahusić, Slobodan izbor, digital art


Poštovani čitaoci, dragi prijatelji!

MOŽEMO I MI POMOĆI

Šeher Banja Luka, naš zajednički projekt, prvo banjalučko glasilo koje se priprema, evo već pet godina, izvan našeg grada, a čita širom oveplanete, postaje sve prisutnije u mnogim domovima. Uspjeli smo izdati šest brojeva u prošloj godini, i to želimo i u ovoj, tekućoj, naravno, uzvašu pomoć. Mi u redakciji ćemo se potruditi, da Šeher zadrži kvalitet i dobije nove saradnike, kako bi bio i sadržajniji.

Zabrinjavaju me, uostalom kao i sve vas, zadnja dešavanja u domovini, socijalni nemiri i opravdani protesti građana. Velika nezaposlenost,siromaštvo, otvorena i zatvorena korupcija, glad, prevareni radnici, neefikasna vlada, nekompetentni političari, bezperspektivnost, očajni po-ložaj mladih, loša privatizacija, ogromne klasne i socijalne razlike, rezultirali su izlaskom na ulice ogorčenih građana. Došlo je i do nemilihdogađanja, sukoba sa policijom i organima vlasti, rušenja i paljenja državne imovine, što nije za opravdati, ali protesti su jedini način da sestvari pomjere sa mrtve tačke i smjene neodgovorni političari. Problem je, nažalost, da se ne nudi alternativa i da opravdane zahtjeve građananema ko ispuniti. Sada su protesti utihli, vlada neka letargija, međutim to ne znači da nije bilo nekih usvojenih zahtjeva protestanata. Nekolikopolitičara je već dalo ostavke, a neka ključna pitanja će se sigurno pokrenuti na svim nivoima vlasti. Međutim, kod nas to ide sporo, ali mi semoramo nadati i da će naša domovina krenuti putem prosperiteta i boljeg života.

I mi, koji živimo i radimo vani, možemo tu mnogo pomoći i uraditi. Većina nas živi u uređenim demokratskim zemljama, naučili smo mnogoo njima i naša iskustva govore da se loše stanje može mijenjati samo na jedan način. Glasanjem! Imamo šansu da na oktobarskim izborima udomovini možemo mnogo toga promijeniti na bolje. Do nas je.

A šta se to važno događalo ovdje u Švedskoj, Norveškoj, Bosni i Banjaluci moći ćete pročitati u broju koji je pred vama. Naši vjerni sarad-nici su se zaista potrudili da i ovaj broj bude zanimljiv i sadržajan.

Na kraju, da Vam svima čestitamo 1. mart, Dan nezavisnosti BiH, a našim damama 8. mart, Dan žena. Prigodnim buketom cvijeća iodabranim riječima prenesimo naše emocije i ljubav do srdaca naših majki, supruga, sestara i prijateljica, jer one to i više nego zaslužuju.

Mirsad Filipović

Sadržaj

3

Reportaža: Iz dana u dan strah od protesta.........................................4Reportaža: Radujte se prijatelji što ste živi..........................................6Dan državnosti: Domovina ne stanuje daleko...............................7Domovini za rođendan.....................................................................8Reportaža: Kolektiv za primjer......................................................10Kolumna: Protesti po tanjiru.........................................................12Bilježimo: Moj dobri komšija iz Borika.........................................14Feljton: Poruke netolerancije i mržnje.........................................16U svijetu živi cijela jedna Banjaluka..........................................18Banjalučki spomenar: Razgovor s konobarom...........................22Sjećanje: Banjalučke banke..........................................................24Medaljoni u vremenu: Zapis o (ne)velikim banjalučanima.........26Proslava dana nezavisnosti BiH u Motali i Štokholmu...............28Nove knjige: Bosna u srcu-dug prema istini...............................30Reportaža: Mala Bosna kraj Misisipija.........................................32Životna priča Rozine Kuk...............................................................34Izbori: Moj glas, moja zemlja.........................................................36Grad u kome su padale jabuke......................................................37Križaljka:..........................................................................................38


ssttrr..44

IIzz ddaannaa uu ddaann ssttrraahh oodd pprrootteessttaa

ssttrr:: 88

DDoommoovviinnii zzaa rroođđeennddaann

ssttrr..1188

UU ssvviijjeettuu žžiivvii cciijjeellaajjeeddnnaa BBaannjjaalluukkaa

ssttrr..3322

MMaallaa BBoossnnaa kkrraajj MMiissiissiippiijjaa

4 Š E H E RBANJA LUKA

„Još nismo spremni da istinskim problemima pogledamo uoči.“

Tekst i fotosi: Mišo VIDOVIĆZapočeti ovaj banjalučki „raport“ time, da u gradu nema „Incela“,

„Čajaveca“, da „Jelšingrad“, Tvornica obuće „Bosna“ , „Fruktona“,ali i brojna druga preduzeća, „žive“ samo u sjećanjima njihovihnekadašnjih radnika i zaposlenika, vjerovatno je svima, ili većini, poz-nato. Zna se i da je nekadašnje banjalučke privredne koletkive s licazemlje obrisala „privatizacija“, koja je, na kraju, „projektovala“ iovakve situacije.

Neću da ljudi vide ovu bruku...

„...Molim te, nemoj me snimati, neću da me neko vidi od poz-nanika i bivših radnih kolega kako uništavam i posljednje ostatke našenekadašnje fabrike... Skloni tu kameru, neću da ljudi vide ovu sramotui bruku, možemo mimo kamere popričati, nije problem“, riječi sujednog od nekadašnjih radnika, u grupi bivših radnika „Rudija Ča-javeca“, koje novinarska znatiželja pronađe u krugu bivšeg im pre-duzeća.

...“Nakupio sam ovdje u „Čajavecu“ godina staža, ali jedvaodoh u penziju jer se u firmi nakon privatizacije nije znalo ko pije, a

ko plaća...Ustvari, mi smo plaćali, pa jedva nekako odoh u penziju, akolika je, bolje ne pitaj... Ne bih ovo sada radio što radim da je ta pen-zija pristojna, da razvaljujem ono što smo godinama gradili i stvarali,fabriku koja je hranila brojne ljude i porodice u gradu... Šta će bitiovdje?...Priča se da su ove nove gazde, ili tajkuni kako ih vi novinarinazivate, ono malo mašina prebacili na drugu lokaciju, i tamo navodnonešto rade, a ovdje valjda hoće da prave nekakvu zgradu, poslovni ob-jekat, šta li već... Izvini, dosta je priče, mora da se radi , ako nas vidionaj gazdin posilni prepoloviće nam ionako male dnevnice...“

Poslušali smo našeg sagovornika. Novopočeni „biznismeni“ne vole kada im neko „uznemirava“ radnike, a poznato je da su im inovinari ponekad trn u oku , jer, kako vole reći, „njuškaju tamo gdjene treba“.

Ako je Banja Luka nekada bila „snažan privredni centar, saskoro 63.000 zaposlenih i razvijenom privrednom aktivnosti“, odnekadašnje „privredne aktivnosti“ naziru se rijetki „subjekti“ koji seodržavaju na površini. Tako je, naprimjer, nakon brojnih peripetija iproblema Fabrika duvana dobila nove vlasnike iz Bugarske, a radnici,tokom januara, novi paket obećanja uz „posredovanje“ predsjedniceSaveza sindikata RS Ranke Mišić. Iako se prva entitetska sindikalkau ovom slučaju pokušala predstaviti kao „zaštitnik“ radničkih prava,jasno je kao dan da je u proteklom periodu najviše „energije“potrošila na rješavanje „problema“ onih koji primaju platu iz budžeta,i bilo kakav njen ozbiljniji angažman u borbi za radnička prava u re-alnom sektoru ne postoji.

U sjenci protesta

Pisanje ovog teksta počelo je u trenutku kada su u gradovimaFederacije BiH buknuli protesti radnika i građana zbog loše, bolje

IIZZ DDAANNAA UU DDAANN

SSTTRRAAHH OODD PPRROOTTEESSTTAA

Tekst i fotografije:M.VIDOVIĆ

Reportaža

reći katastrofalne ekonomsko-socijalne i privredne situacije. Podrškuobespravljenim radnicima iz Tuzle nije dao Savez sindikata RS, pa niRanka Mišić, a na poziv Helsinškog parlamenta građana Banje Lukai Udruženja građana „Oštra nula“, preko društvenih mreža, da iskažusolidarnost sa Tuzlacima, 7. februara odazvalo se između 200 i 300građana. Ipak, u ovim organizacijama nisu zadovoljni ovakvimodzivom Banjalučana.

-To ovdje ljude ne zanima, kao da se to dešava negdje uAfrici , i još nismo spremni da, kao dio BiH, istinski pogledamo prob-lemima u oči - riječi su Aleksandra Žolje, iz Helsinškog parlamentagrađana Banje Luka, dan nakon što je održana protestna šetnja. Na-jviši entitetski zvaničnici nisu blagonaklono gledali na ovo simboličnookupljanje građana, navodeći „da su nemire iz Federacije BiHpokušali prebaciti u RS i time je destablizovati“. Uz „horsku podršku“,odanih mu „nevladinih organizacija“ (Boračka organizacija iUdruženje logoraša RS), predsjednik RS Milorad Dodik ponavljao jekako je „situacija u RS mirna i stabilna i predstavnici RS neće do-pustiti da se nemiri iz Federacije BiH prenesu u RS“.Istovjetno mišl-jenje imao je visoki funkcioner SNSD-a i član Predsjedništva BiHNebojša Radmanović, ocijenivši da se „radi o pokušaju rušenja us-tavnog poretka BiH , a onda i RS“. Radmanović je nastavio u istomstilu i na istom fonu:

...Nije cilj onih koji su osmislili nerede da se to završi u Fed-eraciji. Sva dešavanja usmjerena su i na Republiku Srpsku. Želi sepromijeniti Dejtonski mirovni sporazum. Hoće da ukinu određenepolicijske agencije. S druge strane, dolazi pritisak za veću central-izaciju sudova u BiH i onda je slika u potpunosti jasna, a posljednjinemiri u FBiH, potvrda su da RS treba da povrati nadležnosti iz obav-ještajno-bezbjednosnih poslova, jer su obavještajne službe zakazale.Poznato je da skoro svi političari u BiH i Sarajevu žele da promijenepojedine dijelove Ustava BiH.

Sve Dodikove i Radmamovićeve riječi, kao i ostalih visokihentitetskih zvaničnika, prilježno su bilježili, prenosili, objavljivalinjima odani mediji, pritom “pakujući” priču da onaj ili oni koji su u RSpodržavali proteste u Federaciji BiH predstavljaju “strane plaćenikei domaće izdajnike”.

Odgovornost političke elite

-Ljudi osjete jednaku vrstu nepravde, ali prijetnja napadom iz Fed-eracije vrlo je uspješan alat da se u trenu zaboravi na gladan stomak.URepublici Srpskoj je paljenje zgrada federalnih institucija ocijenjenokao napad na RS, što je mantra koja, ma koliko bila nevjerovatna, us-pijeva. Ljudi osjete jednaku vrstu nepravde, ali prijetnja napadom izFederacije vrlo je uspješan alat da se u trenu zaboravi na gladanstomak“, izjavio je Aleksandar Trifunović, urednik banjalučkog por-tala Buka i politički analitičar. Komentarišući zašto nije bilo većejavne podrške u RS, Trifunović je ocjenio kako se to „pitanje tičedugogodišnjeg odbijanja ogromne većine da se konfrontira sa jednomkatastrofalnom politikom, koja je potpuno ekonomski uništila ovaj en-titet, da se zvanična politika u RS godinama trudi da predstavi i sačuvasliku o RS kao o uspješnom ekonomskom modelu, ne samo u odnosuna Federaciju, već u odnosu na cijeli region“.

Srdjan Blagovčanin, direktor TI BiH, smatrao je da ono što sedešavalo u gradovima Federacije BiH „bilo potpuno očekivano i biloje o samo pitanje vremena kada će se desiti“.Razlozi za proteste, kazaoje Blagovčanin, jesu u „teškoj socijalno-ekonomskoj situaciji izaz-vanoj prije svega brutalnom korupcijom i odsustvom elementarneodgovornosti političke elite u BiH“.

-Jasno da je vlast u RS u strahu od protesta.Vidi se to i po prvimreakcijama vlasti u RS, koje vrijeđaju inteligenciju onih kojima su up-ućene govoreći o nekakvim zavjerama i ko zna čemu sve, što svjedočio panici koja vlada u redovima vlasti u RS, dodao je Blagovčanin.

Kako sačuvati socijalni mir

A ekonomija je u krizi, ne vidi se napredak, dižu se krediti da bise isplatile penzije, invalidnine, naknade socijalnim kategorijama, istalnim zaduživanjem pokušava se sačuvati socijalni mir. Ovo je,takodđe, bila jedna od poruka sa protestnog okupljanja Banjalučana 7.februara, ali i određeni pokazatelj i poruka da u RS socijalna,ekonomska i privredna situacija nije toliko sjajna, kako to upornopredstavlja vlast. I dok su trajali protesti u gradovima Federacije BiH,ali i ali i ovaj u Banjoj Luci, premijerka RS Željka Cvijanović nijepuno odmakla od svojih stranačkih kolega iz SNSD-a: „Ne po-državam nikakve aktivnosti koje bi trebale da služe prelivanjuodređene krize iz jedne apslutno nesređene sredine kakva je Federacijau jednu aposlutno sređenu sredinu kakva je RS.“

Na njenu konstataciju o tome kako je „RS sređena sredina“, opozi-cija je odgovorila pitanjem „šta znači sređenija sredina, ako imateprosječnu penziju 320 maraka, stotine hiljada nezaposlenih, ako imatejednog radnika na jednog penzionera, ako imate desetine hiljada malihbiznisa zatvorenih, ako imate desetak posto ljudi koji dobro žive...

Strah od gubitka pozicija

S druge strane vlast u RS, tvrde analitičari, bila je uplašenamogućnošću da se socijalni bunt iz Federacije BiH proširi i na RS. Is-tiču da vlast ne strahuje od ugrožavanja RS već od gubitka sopstvenihpozicija, koji bi se mogao dogoditi ukoliko dođe do pobune socijalnougroženih kategorija. Stoga su vlasti, po već oprobanom receptu, isko-ristile propagandnu mašineriju , „filujući“ javnost o, navodno, opas-nostima koje vrebaju .

Kada će se dogoditi masovniji izlazak građana na ulice zbog lošesocijalno-ekonomske situacije u RS, to sa sigurnošću niko ne možepredvidjeti. Očigledno da penzioneri, obespravljeni radnici, neza-posleni , invalidi, još uvijek imaju strpljenja da godinama slušajuobećanja i izlizane floskule vlasti kako je RS bolji dio BiH. Do kada?A do tada niko neće pitati kolika je plata, nego hoće li biti na vrijeme.Isplate iz budžeta socijalnim kategorijama stanovništva zavisiće odkreditnih šema i dilema sa međunarodnim finansijskim organizacijama,na koje vlast (ne)ozbiljno računa. Za to vrijeme, penzioneri će, i dalje,usavršavati nove šahovske poteze na banjalučkim ulicama, njihovisinovi i kćeri, pa i unuci, redovno će ovjeravati kartone na birou zazapošljavanje...


B.Luka, 14.februarNije bilo snijega da u izbornoj godini

prikrije sve tragove kriminala u BiH, pa suprotesti odgovornim liderima došli kaoslamka spasa da makar na odloženo vrijemesačekaju hapšenje. U tom iščekivanju jednilikuju što se protestuje u većem dijelu države,dok u manjem nešto drugačije razmišljanju- hoće li se kojim slučajem zbog glasnograzmišljanja naći u domašaju policije. Za-pravo, kako se smanjivao broj dana do izb-ora rapidno je rastao broj policajaca, jer sepredsjednik RS-a i sva svita oko njegamoraju maksimalno zaštititi od prevarenog,opljačkanog i poniženog naroda, čak i odpogleda brojnih neprijatelja, domaćih medi-jskih izdajnika i stranih plaćenika. Rastao jei broj udbaša a sa njima nervoza i strah pred-sjednička, pa je u upomoć, alogično - za de-bele honorarce, pozvao sve doušnike ovogsvijeta, koji su mu dostavljali informacije

poput nabavke oružja za demonstrante izSarajeva ili najezde pola miliona Arapa, agazda te informacije prodavao svom narodu,koji će mu ako zatreba pomoći da sačuva srp-sku, što je detaljno obrazložio Ognjen Tadići pozvao Dodika da podnese ostavku:

„Kao čistu manipulaciju ocjenjujemo iz-javu Milorada Dodika da on prihvata pri-jevremene izbore, jer je u pitanju ništa drugonego politička igra kojom on pokušava dapokaže javnosti da je u njemu ostalo još neštohrab-rosti, mada je ta hrabrost po našoj oc-jeni potpuno nestala nakon događaja u RS-ui Federaciji BiH, i da taj način želi da kaže daon i dalje predstavlja politički faktor. Shodnotome ne postoji ni obrazloženje koje koristiMilorad Dodik kada kaže da nam ne trebajuvanredni izbori jer nije vanredna situacija.Dakle, vanredna situacija itekako jeste, a akoto Milorad Dodik ne vidi, onda je to ozbiljanproblem.''

A ovdje je toliko problema koje sunapravili Dodik i Čović, počevši od idejestvaranja trećeg entiteta, do potpune destabi-lizacije države, što se da uočiti iz izjave članapredsjedništva BiH Nebojše Radmanovića,kako nemira nema nigdje nego samo u bošn-jačkom dijelu Federacije. Pa ako ih nema,zbog čega je hrvatski premijer Zoran Mi-lanović požurio u Mostar da, kako kaže, ''s-miri strasti'' nakon nereda u Mostaru, i da seoni ne bi ni dogodili da je Hrvatska imalasaznanja šta se tamo događa. A izdogađalo

se svašta, da je Čović poželio Milanoviću do-brodošlicu u budući hrvatski parlament, a Be-vanda izjavio kako on to nije čuo da sespominje Hrvatski parlament i treći entitet.No, to su priče za one kojima je Milanovićna noge došao i dao podršku, umjestonezadovoljnim građanima koje je predsje-davajući Savjeta ministara Vjekoslav Be-vanda nazvao huliganima. Zar od njih nisu

Federacija i RS u svijetlu protesta

Radujte se, prijatelji, što ste živi

Piše: Rešad SALIHOVIĆ

Reportaža

7Š E H E RBANJA LUKA

veći huligani HDZ-ovi političari koji godi-nama pljačkaju BiH, a oni to kao ne znaju,da je u svim gradovima pod kontrolom tepartije platežno sredstvo kuna ravnopravnokao i marka. I kako su na određen način većpočela privođenja lica osumnjičenih za krim-inal i korupciju, strah se kao nikada do sadauvukao među dugogodišnje funkcionere fed-eralnog dijela države, koji u ministruRadončiću vide glavnog krivca za nerede, itraže njegovu ostavku.

U manjem BeHa entitetu za sada nematakvih pojava, jer je sva vlast u rukamajednog čovjeka,o čemu Zdravko Krsman-ović, predsjednik Nove socijalističke parti-jce, kaže:

„Poslije punih osam godina vlasti moguse sagledati rezultati i može se dati sud o jed-nom periodu vladavine jednog čovjeka. To senajbolje pokazuje kad pogledate našu pred-sjednicu vlade, tačno se vidi da je ona samoizvršilac koji ne vodi entitet i da je sva vlastskoncentrisana u jednom čovjeku. Kadavidite nezaposlenost koja je gotovo 50 odsto,i da oko 75 odsto mladih ljudi ispod 30 god-ina ne bradi, došlo se u fazu da mladi nemajuni nadu ni perspektivnu. I kad mladiprotestvuju, onda ih zovu huliganima. Zamene je huligan onaj koji je pokrao vlastitinarod i ko je te ljude doveo u poziciju da višenemaju nadu.''

No za sada je ovdje jedina nada da će svikoji se drznu ukazati na istinu biti sigurnoprivedeni na ispiranje mozga na osnovu pri-jave privatne UDBE, odnosno Savjeta za za-štitu ustavnog poretka RS-a, na čelu saRajkom Kuzmanovićem. Radujte se, pri-jatelji, što ste živi.

B.Luka, februar 2014

Iako najavljenog protestnog skupau Banjaluci nije bilo u očekivanimrazmjerama, on se ipak dogodio ipobudio ''ogromno'' zanimanje međugrađanima, porukom nekoliko stotinaveterana vojske RS-a,''da je vodadošla do grla i da više nema vremenaza čekanje rješavanja nagomilanihproblema''. A problema je bilonapretke, počev od od pritisaka naUdruž-enje veterana do presretanjaautobusa kako bi se spriječio masovnidolazak boraca u Banjaluku. Pa ipored stoga, iz parka „Mladen Sto-janović“ odaslane su poruke rukovod-stvu boračke organizacije:

''Probudili smo našu braću koji suu strukturama boračke organizacijeshvatili mada su to davno znali alinisu smjeli da kažu, da je Ćurguzu vri-jeme da ode, i to da ode u zatvor.''

Na spisku želja nezadovoljnih vet-eranka, protiv „lopovluka i bahatosti'',zatražene su ostavke predsjednikaRS-a, ministra Đokića i kompletnogrukovodstva boračke organizacije.

I umjesto da se Ćurguz pojavi predborcima i odgovori na pitanja koja seod njega očekuju, on se uputio u Prn-javor na sastanak s predstavnicimaboračkih organizacija okolnih mjesta,kako bi im navodno prenio informacijuzvaničnih institucija RS-a povodomprotesta u Federaciji, jer još postojiopasnost da nemiri eskaliraju u Srp-

skoj. Ćurguz im je još „pojasnio ukom smjeru treba ići“ kako bi kaoborci, kao komandanti „zauzeli ustav“i sačuvali jedinstvo a to je, da bi on sasvojim borcima zaustavio „autobuseprepune čarapa“. Rekao je još daneće dozvoliti da rukovodstvo boračkeorganizacije mijenja – ulica, te ''da ćeod ministra unutrašnjih poslova za-tražiti provjeru svih navoda i ako usvemu tome ne bude moje odgovor-nosti, oni koji u javnost izlaze satakvim porukama moraće odgovarati''.

Na takvu prijetnju veterani suuzvratili - ukoliko Ćurguz ne odstupisa dužnost, oni će prekinuti štrajkglađu zbog prikupljanja energije zanove proteste.U međuvremenu sunekadašnji borci odustali i odprotestne šetnje prema zgradi vlade,jer ne žele da se sukobljavaju sa poli-cijom koja je ugrožena kao i boračkapopulacija te su poslali vrlo jasnuporuku:

''Ovdje smo da rušimo onoga kojije najveći i najodgovorniji za ovosadašnje stanje, a to je Ćurguz.“

No sudeći prema onom što semoglo čuti i vidjeti na protestima bo-raca veterana RS-a, nedvojbeno semoglo zaključiti da nije bilo ni ''p'' odprotesta, jer su bivši borci, sada vet-erani, preplašeni prijetnjom ovlasti ivrha policije, došli na preoteste''nako'', samo da se zna da suprotestvovali.Tako do subote inovoga/novih okupljanja.

Veterani „pucali“ iz prazne


Bosanskohercegovačka udruženja iz Kronoberga organizirala suzajednički program za Dan državnost BiH, kako bi što uspješnijeobilježili ovaj značajan datum, te prikupili pomoć za Srebrenicu iistočnu Bosnu. Posebno je značajna posjeta predstavnika koalicije„Prvi mart“ Nedima Jahića i Almira Salihovića.

Bh. udruženje “Ljiljan” Växjö, Bošnjačka islamska zajed-nica Växjö, bh. asocijacija mladih “BLUSRCU” iz Alveste, bh.udruženje logoraša Växjö i fondacija „Zlatni Ljiljan.org“Växjö su23. novembra proslavili rođendan naše domovine nizom prigodnihmanifestacija: sastankom samog vrha Saveza logoraša BiH iudruženja logoraša iz Göteborga i Växjö, izložbom, kulturnim pro-gramom, fudbalskim turnirom, predavanjem o genocidu (na šved-skom i bosanskom jeziku), na kraju, javnom tribinom Koalicije„Prvi mart“.

Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković istakao jeda je veoma važno da se izvrši registracija logoraša i žrtava tortureputem Saveza, da ne bismo došli u situaciju da bude više hrvatskih

i srpskih logoraša nego bošnjačkih. Mešković je istakao i da Zakono pravima žrtava torture treba da uđe u parlamentarnu proceduru,što je ovih dana i učinjeno.

Na fudbalskom turniru nastupilo je 11 ekipa iz Alveste, Växjö,Halmstada i Älmhulta. Nakon igranja u grupama pristupilo se elim-inacionom takmičenju . U finalnoj utakmici je FC Volvo savladaoFK Guber i tako osvojio titulu najboljeg.

Za ovu priliku iz Stockholma su maksuz naručene fotografijesrebreničkog pakla, Sadeta Sokol je izložila kerane vezove, audruženje logoraša iz Växjö je priredilo izložbu o logorima u BiH.Bogat je bio i kulturni dio programa koji su vodili Amra Huskić iAdis Ćuran. Dječiji hor Bošnjačke islamske zajednice iz Växjö otp-jevao je dvije ilahije dok je hor udruženja „Ljiljan“ otpjevao dvijesevdalinke. Folklor iz „Ljiljana“ otplesao je dvije narodne igre i, poobičaju, oduševili su blizu dvjesto posjetilaca ove manifestacije.Sadeta Sokol je iz svoje knjige „Iskerane pjesme“ pročitala pjesmeo Srebrenici i Danu državnosti. Mlađahni Ajdin Turčinović izAlveste je uz gitaru otpjevao dvije sevdalinske, kao i veteran HarisŠehić.

Emir Vižlin iz udruženja „Sjećanje na žrtve genocida –Nikadviše“ govorio je o genocidu, a Emina Džaferović je ovo predavanjeprezentirala na švedskom jezikom. Edin Osmančević , iz Strankedijaspore BiH, govorio je o potrebi povezivanja bh. institucija sabh. građanima u inostranstvu.

Domovini za rođendan

Piše: Muharem NUMANSPAHIĆ

Iz foto albuma udruženja “Ljiljan” Vekšo

Almir Salihović je opisao razvoj koalicije „Prvi mart“ odnjenog osnivanja u decembru 2012.godine, uspješan rad na regis-traciji Srebreničana za opštinske izbore i njihovu odlučnost da saovim procesom nastave i za sljedeće izbore. „Najvažnije je da se uonim mjestima gdje je moguće izađe sa zajedničkim kandidatima,da se nebi bošnjačko izborno tijelo podijelilo između više kandi-data i na taj način izgubilo mogućnost da participiraju u upravnimi izvršnim organima“, naglasio je Almir Salihović.

Nedim Jahić, prvomartovac, govorio je o nesposobnosti bh.političara da riješe ključna pitanja vezana za obrazovanje, o svemanjem broju glasača među povratnicima i iseljenicima. Organi RSponištavaju mjesta prebivališta, a komplikovani proces registracijena nivou BiH „ubija“ volju za ostvarivanje osnovnih građanskihprava, kao što je pravo na glasanje.

Javnom tribinom je završena ovogodišnja manifestacijapovodom Dana državnosti, uz obećanje da je ovo početak zajed-ničkih aktivnosti bh. udruženja u Kronobergu.


Ideja vodilja ove manifestacije bila je prikupljanjepomoći Srebreničanima. Poduzetnici iz Växjö,Alveste i Västervika su novčanim prilozima i robompodržali ovu akciju, dok su građani pored novčanihpriloga prikupili i pun kamion odjeće, obuće, sport-skih rekvizita, školskog materijala i igračaka.Novac je prikupljan u Alvesti i Växjöu, a pristizaoje iz Karlstada, Kristianstada, Örebra...Iznos od85000 kr utrošen je u humanitarne svrhe. U ciljutransparentnosti, svi donatori će dobiti izvještaj oovoj humanitarnoj akciji. Još jednom hvala svimakoji su pomogli ovu akciju!

Aktivitetcentar BiH iz Halmstada obil-ježio je 15 godina plodnog rada. Za tu prilikuvrijedni članovi ovog udruženja, na čelu saizuzetnim aktivistom Mujom Metajem,omogućili su da se u prostorijama NBV-aodrže dvije zasebne sjednice izvršnih odboraSaveza Banjalučana i Stranke za dijasporu, uzdirektan internetski televizijski prijenos, a u

produkciji TV Mora. Zanimljivo je, da TVekipu iz More, koja je vršila prijenos ovih do-gađanja, čine članovi udruženja iz porodiceLjevak iz Sarajeva - Tomislav, dugogodišnjisnimatelj TV Sarajeva, njegov sin Davorin iunuci Igor i Boris. I ovog puta njihovo umi-jeće je događaje pretočilo u slike, u emisijukoja se mogla gledati širom svijeta. A većpredvečer su se Igor i Boris uputili kaštokholmskom aerodromu Arlanda, gdje ihčekao let za Sarajevo, na pripreme i za-kazanu utakmicu sa Turskom u Zetri,povodom obilježavanja 30-godišnjice Zim-skih olimpijskih igara u BiH. Ovi mladići su,naime, hokejaši i igraju za reprezentacijuBiH. Istovremeno, vrijedne domaćice su ukuhinji pripremale bogatu bosansku trpezu samnogim specijalitetima i raznolikim ko-lačima.

Ovo popodne u udruženju Aktivitetcentar

bilo je izuzetno živo. U svakoj prostoriji senešto dešavalo. Tu je i Grupa Boss EnveraOlevića, koja je uvježbavala repertoar zavečernju zabavu.

Gost na sjednici Saveza Banjalučana bilaje mlada uspješna političarka, dogradonačel-nica Halmstada, Aida Hadžialić. Ova mladaFočanka je svojom jednostavnošću i znanjemoduševila sve prisutne. Govorila je o poli-tičkoj situaciji u Švedskoj, našoj ulozi uovom društvu, uspješnoj integraciji mladih,problemima sa Sverigedemokraterna, šved-skom strankom koja vodi negativnu politikuprotiv stranačkih grupa, i drugim aktuelnimtemama. Strpljivo je odgovarala i na mnogo-brojna pitanja, a mi smo joj na kraju pok-lonili nekoliko knjiga banjalučkih autora i,naravno, naše novine.

Poslije završenih sjednica počela jesvečana proslava ovog skromnog, ali veoma

Tekst: Mirsad Filipović

Zasluženo slavlje: članovi Aktivitetcentra Majstor kamere: Tomislav Ljevak

uspješnog kolektiva. Predsjednik Mujo Metajosvrnuo se na protekli period u raduudruženja, njihove mnogobrojne uspjehe, us-pješnu integraciju i saradnju sa velikim bro-jem udruženja i saveza u Švedskoj. Tomprilikom je, u ime našeg Saveza, slavljenikuuručen prigodan poklon . Skupu se obratila iMarita Jönsson, odgovorna za kulturu u regijiHaland, koja je, uz zahvalnost što je poz-vana, govorila o predstojećim projektima saovim udruženjem. Mladi članovi likovne sek-cije udruženja izložili su svoje radove, a usklopu proslave predstavljene su knjigeNasera Orića i Enise Bajrić.

Na kraju, zahvalnost vrijednim domaćin-ima na izuzetnoj gostoljubivosti, a posebnoFatimi, Zineti, Hatki, Ajši, Razimi, Mensuri,Hakiji, Nedeljki, Sevli i Mejrimi.

Reportaža

Foto: Goran Mulahusić

Jubilej Aktivitetcentra BiH u Halmstadu

KOLEKTIVZA PRIMJER

Dogradonačelnica Halmstada Aida Hadžialić i ekonom Saveza Banjalučana Zlatko Avdagić

Zaduženi za muzički ugođaj: Enver Olević i Sabahudin Bahtijaragić-Cober

Edin Osmančević, Mujo Metaj, Marita Jönsson i Mirsad Filipović


Policija je bjesomučno lupala na vrata.Oko zgrade seveć iskupio gladan svijet, kao i gladni psi. I Mitar je biogladan dok je otvarao vrata. I bijesan, jer mu je upravoispao zadnji upotrebljiv i svarljiv zalogaj kroz prozor. Nije nislutio da je i glad kažnjiva, a siromaštvo opasno po život."Varvarizam, napad na entitetske institucije, ugrožavanjeporetka, povezanost sa mračnim zapadnim silama, atak napredsjednika blentiteta i sve srpske članove u ko đoja za-jedničkim institucijama...."

Grozda je prekinula policajca koji je sricao sa papirapred sobom, munuvši ga šakom u rebra kako bi se progu-rala u stan. U ruci joj je beživotno stajala lijeva strana tan-jira prepolovljenog tačno po sredini. "Evo komšija, nek jesva šteta u ovom, hranu nisam mogla da ujagmim, raznijelije gladni psi." Policajac je munjevito zgrabio krhotine tan-jira, porezavši se po prstu. "Dokazni materijal", dahtao je,dok mu se niz ruku slijevala krv. "Vi ste odakle, gospođom,živi svjedok kako je sve počelo od tanjira..." "Više sam do-duše mrtva do živa sa svojom malom penzijom, ali od tan-jira sve uvijek i počinje, ako je prazan jao ti ga nama...""Pametna žena, nema šta, hoćete li se potpisati ovdje,molim!" Grozda je prinijela ruku ustima u čudu."Ček, ko su

PROTESTI PO TANJIRU

Tekst: Radmila Karlaš

Foto: Goran Mulahusić

Kolumna


sad ovi", pokazala je prema grupi specijalaca koji su se,raspoređeni u strijelcem, penjali stepenicama. "Naša pozi-cija, gospođo, naši specijalno obučeni timovi." "Dobro to,ali šta oni rade ovdje. Mitre, ti si blijed, kažem ti nisammogla da otmem od pasa, ali ću ti sad časkom napravitikoju prevrtu, ali bez jaja, nijedno nije ostalo u kući..." Mitarse kao proštac izvrnuo na leđa. Grozda je utrčala u WC iizašla sa kofom punom vode koju mu je pljusnula na lice."Nije jeo od prekjuče, a ono malo piletineM, što mu mojDragutin dade, ispade mu kroz prozor dok je htio da gazatvori."Policajac je i dalje nešto zapisivao, dok su speci-jalci trčali po kući. Neko je upalio i TV. "Podrivanje našeghumanog i demokratskog poretka nastavlja se po direkti-vama iz Sarajeva, onog sa tri bogomolje kođoja da serazumijemo, vjerovatno potpomognuto i sa mračnim silamasa zapada o čemu svjedoče i današnji događaji koji su seumalo oteli kontroli budući da su se desili u mnogoljudnomnaselju..." Grozda je tako prodorno vrisnula da je Mitarskočio kao oparen. "Eno našeg tanjira, eno ga, Dragutin ija ga kupili kad smo se vjenčali, bio cijeli servis, ostao tajjedan kao Mujo u majke." Svi su se okrenuli prema TV iotvorenih usta zablenuli. Ubrzo se začuo i falset. "Na licusmo smjesta, predsjedniče, pardon, dragi gledaoci. Dragipredsjedniče, zapravo dragi gledaoci, kažem vam umaloda odavde sve počne, pa ti onda upri prst za Mijatom. Mis-lim, dragi moj predsjedniče, to se tako u narodu kaže. Esad, ovaj ovdje nije Mijat, ali je Mitar, vrlo opasan, zloči-nački nastrojen tip, što se ne bi reklo na prvi pogled nar-avno. Djeluje tako usukano i jadno, da se čovjek sažali. Ali,kao što je poznato, od ovih usukanih sve začas krene.Nisu oni tako obli i dobrohotni kao vi, dragi predsjedniče...s vama doduše ništa ne počinje naravno, ali se zato za-vršava."

Mitar se češao iza uva i čeznutljivo gledao prema vra-tima iza kojih je nestala Grozda u naumu da mu napraviprevrte. Zavijanje crijeva nadjačalo je sve ostale zvukove,tako da je tek kroz izvjesno vrijeme postao svjestan nekespodobe koja mu je gurala metlu pod nos. Na metli je bilaneka oznaka, ali nije mogao da pročita koja. "Kakva evolu-cija, beno, o čemu ti to...", frknuo je kroz brkove koji su serazletili na sve strane. "Ajde,ajde, sve je to već poznato,pratimo mi šta oni njihovi rade. Mitre, da čujemo ko je tebeindoktrinirao za ovu akciju pokretanja širokih narodnihmasa u cilju urušavanja našeg lijepog entiteta u centralis-tičku..." "Gdje si Grozdo, umrijeću ti mlad", Mitar se većgrčio, dok su crijeva orkestrirano kričala na sav glas.Odgurnuo je spodobu i metlu koju je držala zajedno, pa sepotom naslonio na sims prozora čeznutljivo gledajućiprema livadi gdje su još samo psi mahali repom nakon nje-govog nesuđenog ručka. Kašika mu je ispala iz ruke go-tovo istovremeno kada je osjetio hladnu cijev nasljepoočnici. Specijalci su ga opkolili gurajući reporterkukoja je zijevala kao peš, a na njegov užas i Grozdu sveskupa sa prevrtom koja se pušila na tanjiru. "Ti to i daljeizazivaš javni nered i baš hoćeš revoluciju, a", specijalacga je tako odalamio kundakom da se umalo onesvijestio."Ma šta ja, ljudi pomagajte." "Znamo mi takve, lupa, loml-java, nanošenje štete, e neće moći."

"Oooooooooo, jadan sam ti, ooooooooo, jadna sam

ti", čulo se izvana kao zavijanje vukova. Gledaoci supotom na svojim TV ekranima mogli da vide gomilu svijetakoji se slijevao na livadu ispod Mitrovog prozora. Specijalcisu formirali neprobojne kordone sa puškama na gotovs.Pedesetak staraca i još toliko starica poznatih Društvu zaukop "Sveti Pantelija", kao i izvjesnom Hoptijanu koji seproslavio kreditirajući ukop mahalo je viljuškama ikašikama. "Vijesti se brzo šire, znate. Čim načujemo da jenegdje ispao neki zalogaj, trčimo svi, pa ko šta ujagmi. Neznate vi šta sve ljudima može da ispadne kroz prozor. Ovajput, psi su bili brži."

Ispred svojih malih ekrana gledaoci su uočili pom-račenje neba u Manjem. Kao što je primijetio jedan poz-navalac prilika, kao da će svaki čas uslijediti operacijaKonjički skok, samo bez Maršala u Pećini. Padobranci susijevali očima spretno se dočekujući na noge. Češljali susvaki pedalj grada. Na cijeloj teritoriji grada najstrožije jezabranjeno otvaranje prozora, kao i naginjanje kroz iste sposuđem, a pogotovo s hranom u njemu. Uveden je polici-jski sat, a svako kome bi ispala kašika, viljuška ili nož izruku iz bilo kog razloga, bio bi krivično gonjen do sudnjegdana. Policija je tokom 24-časovne akcije uspjela daprivede još nekolicinu lica osumnjičenih za podstrekivanjenemira širih razmjera.Tako je troje lica uhapšeno zbogglasnog kašljanja, iskašljavanja i zviždukanja kroz pluća zakoje je dežurni inspektor neopetovano zaključio da sujedan od zvukova revolucionarne onamotepeje. Naziv jeodmah ušao u udžbenike Akademija za kadar. U MZ Donjipotok privedeni su svi svatovi skupa sa mladencima, jer jetokom svadbe došlo do lomljave čaša. Nakon što jesvadba proglašena skupom visokog rizika, mladencima jepreporučeno da slave nekom drugom prilikom. Kumovi suzadržani u pritvoru na neodređeno vrijeme, jer su pucali is-pred kafane što ih je dovelo u vezu sa organizatorimaprotesta u Ukrajini. Inspektor je ostao gluh za objašnjenjakako svadbe nema bez pucnjave, dodavši u mali Priručnikza kadar poglavlje "Reperkusije pucanja na svadbama kaopodloga svake nepravedne revolucije". Nakon toga je un-aprijeđen u vanrednog profesora akademije u Vlasenici.

Mitar je beživotno ležao na krevetu. Grozda ga jedržala za ruku i šmrcala u maramicu marke Violeta. "E,Mitre, moj Mitre, ne stigoh s onom prevrtom. Glad očijunema moj dobri komšo. Sad ćeš se ti napokon smiriti, evooni Hoptijanovi, oni što si plaćao kredit godinama, sad ćebrzo doći, pa će te ukopati kao čovjeka."

Grad je ubrzo utonuo u svoju kolotečinu. Policijski satje ostao na snazi, kao i pojačane kontrole građana. Zasvaki slučaj, nijedna tvornica nije otvorena, kao ni radnomjesto. Ali se predsjednik lično zauzeo da se poveća brojgrobnih mjesta na gradskim grobljima. Ustanovljeno je dase umjesto jednog ukopavaju dva pokojnika, što je poz-nato kao čuvena AKCIJA za umiranje. Već u prvim danimadala je značajne rezultate. Mnogi su procijenili da je boljeda umru danas, nego sutra. Predsjednik se dobrohotnosmješkao u kameru gladeći nabrekli trbuh. Sa TV ekranase jednako čuo falset „...Dobro cveče, druže predsjed-niče...“

Bilježimo

Š E H E RBANJA LUKA14

Oslo, 19.02.2014

Kad mi je Mirsad potvrdio da će se odazvati na moj poziv iprisustvovati Skupštini KDB “Preporod” u Norveškoj, osjetiosam ga kao brata koji će me svojim dolaskom ohrabriti, po-držati. I tako je bilo.

Naime, pred samu Skupštinu odlučio sam da zaokružimsvoje dugogodišnje aktivno učešće u radu IO našeg “Pre-poroda”. Svi oni koji imaju iskustva u dobrovoljnom raduznaju da nakon izvjesnog vremena dođe do zamora i želje zapovlačenjem. To je bio prvenstveni razlog u mom slučaju, ali ijedna od ključnih tema ovogodišnjeg skupa. Pitanje, zaštodozvolimo da aktivni članovi naših udruženja nose ponekadprevelik teret obaveza i odgovornosti pored svojih porodičnihi profesionalnih, i da u tom svom volonterskom žaru i izgore,nije dobilo pravi odgovor. Ali u jednoj stvari smo se svi složili -kad ti pojedinci ne bi izgarali u svom angažmanu, kako bi do-prla svjetlost do ljudskih srca. Zbog te svjetlosti vrijedi gorjeti,pa ponekad i izgorjeti.

Jedan takav pojedinac je sigurno Mirsad Filipović, mojdobri komšija iz Borika. Kad je “Preporod” Norveške 2011.godine, u okviru svog ciklusa "Kulturno nasljeđe BHgradova", organizovao veče o Banjaluci, Mirsad se nese-bično odazvao i zajedno sa banjalučkim novinarom SlavkomPodgorelcem došao u Oslo. Više od šest sati truckanja u au-tomobilu od Motale do Osla nije za njega predstavljalo

nikakvu prepreku. Svjetlost kojom su njih dvojica te večeri, kao učesnici,

obasjali srca mnogih Banjalučana, Sarajlija, Mostaraca idrugih koji su tad bili prisutni i danas tinja.

Dok je Slavko govorio o Banjaluci, njenoj interesantnojpovijesti i lijepim, ponekad i smiješnim dogodovštinama starihBanjalučana, Mirsad nam je govorio o Banjaluci danas, iza-zovima i problematici Banjalučana u Banjaluci i Banjalučanau Švedskoj.

Tada, jednom rječju, nezaboravno.Ovaj put Mirsad je došao vozom. Ni sada mu nije bila

prepreka višesatno truckanje od Motale do Osla. Samo štosmo ga sada osjećali kao našeg člana, onog koji na Skupš-tini aktivno, pragmatično i korisno učestvuje. On je bio taj kojije, poznavajući problematiku naših udruženja u Skandinaviji,svoja iskustva i rješenja nesebično podijelio sa nama. I opetsu nam srca bila osvijetljena.

Nisam imao namjeru da pišem o dnevnom redu, tokunaše Skupštine i donešenim odlukama, već o ljudima kojisvojim radom i požrtvovanošću šire svjetlo koje nam je u ovojpolarnoj tami itekako potrebno. Zbog toga sam ovaj malitekst i nazvao: Moj dobri komšija iz Borika. A možemo ga iproširiti: Naše dobre komšije iz Banjaluke. I iz Skandinavije.

Sa zahvalnošću: Alija Trako

Zapis o nama

Moj dobri komšija iz Borika

Uz Skupštinu društva“Preporod” u Oslu,19. februara 2014.

Foto: Fahro Konjhodžić

Bilježimo

Š E H E RBANJA LUKA 15

Kulturno Društvo Bošnjaka u Norveškoj, Pre-porod je osnovano 22.11.1996. godine. KulturnoDruštvo Preporod je organizacija čiji je osnovni pro-gramski cilj očuvanje svih vrijednosti nacionalnogbića Bošnjaka u skladu sa pozitivnom historijskomtradicijom, što podrazumjeva stalno unapredjivanje injegovanje kulturno društvenog života prema suvre-menim dostignućima, humanističkih, tehničkih idrugih znanosti, te održavanje bliskih kulturnih isličnih veza i suradnje sa svim narodima koji žive naprostoru Norveške, a i šire. Kroz sve godine svogpostojanja, društvo je nastojalo održavati književne iumjetničke večeri, često u saradnji sa BiH SavezomNorveške ili samostalno u svojoj režiji i u goste pozi-vati poznate književnike i umjetnike iz BiH i cijeleSkandinavije. Na ovogodišnjoj skupštini promovisanaje vrlo zanimljiva knjiga “ Stećci” Dine Abazović izSarajeva i Oyvida Berga iz Osla. Knjigu je u uvod-nom dijelu, na čistom bosanskom jeziku, predstaviodugogodišnji prijatelj Preporoda, profesor Svein Mon-nesland. Za njegov nesebičan doprinos bh. građan-ima koji žive u Norveškoj, slikar Nedžad Mahić, mu jepoklonio jednu prelijepu sliku sa bosanskim mo-tivima. Na skupštini je dopunjen sastav Izvršnog odb-ora sa mlađim snagama i to daje nadu da će ovajvrijedni kolektiv nastaviti sa dosadašnjim aktivnos-tima.

Nedžad Mahić i Svein Monnesland

Autori knjige "Stećci": Oyvid Berg i Dina Abazović

Novoizabrani Izvršni odbor Preporoda

Feljton


STUDIJA SLUČAJA PORUKA BANJALUČKIH GRAFITA I POLITIČKE ELITE

PORUKE NETOLERANCIJE

I MRŽNJERE/okupacija javnog prostora mržnjom

i etničkim čišćenjem – put u etno-fašizam

Apstrakt: Namjera ovog teksta je analizirati simboliku i značenja uličnih etno-vjerskih grafita, parola, stikera i konzumaciju (čitanje, recepciju) nji-hovih tekstova i podtekstualnih poruka u Banjoj Luci, nekada vojno-strateškom, a sada političkom centru Republike Srpske (RS). Etno-vjerskigrafiti su zapaljiva forma street arta čiji narativni i vizuelni kodovi sadrže dominantna nacionalna i vjerska obilježja, teme i mitove, u ovom slučaju,srpskog etničkog korpusa, i koji u postratnom kontekstu vrlo lako postaju govor mržnje kroz isticanje etno-vjerskih razlika, veličanje zločina i rat-nih uspjeha, vrijeđanje i netrpeljivost prema drugačijem. Sa njima se agresivno proizvodi vidljivost „našeg“ toliko snažno, da diskurzivno proizvodinevidljivost i autocenzuru drugog i drugačijeg. Tekst daje kontekstualnu interprentaciju značenja i društveno-političkih diskurza grafita, u svjetlugrađanskog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) i djelovanja političkih elita u RS. To čini propitujući prirodu, karakteristike, intenzitet ikvalitet veze između produkcije i konzumacije etno-fašističkog govora mržnje u grafitima na jednoj i poruka etno-političke elite u RS u javnom,regulativnom i medijskom prostoru na drugoj strani. Naglašavajući njihovu snažnu povezanost i interaktivnost, tekst ukazuje na još uvijek svježupolitičku namjeru populističke legitimizacije građanskog rata, zločina i etničkog čišćenja, ali i glorifikacije RS i podjele BiH kao legitimnih ratnihstečevina srpskog naroda u BiH. Ekstremna vidljivost i intenzitet veze između ulice i politike indukuje zaborav na multietničku prošlost – nudi“narodni i duhovni legitimitet” za opstanak RS baš u ovom gradu i za njegovo pripadanje baš srpskom etničkom korpusu. Nudi nategnuti kulturno-politički i ratno-emancipatorski „kontinuitet“ i „normalnost“ RS i otkriva pravu namjeru krvoprolića u kojem je nastala. U dosljednom maniru Um-bertovog „Ur-fašizma“.

Ključne riječi: street art, javni prostor, etno-vjerski grafiti, govor mržnje, nacionalizam, etničko čišćenje, etno-politička elita, etno-fašizam, BanjaLuka (BiH).

Umjesto uvodaOvaj tekst je dio autorovog magistarskog istraživanja naFakultetu za društvene nauke u Ljubljani i pokušaj da seprikaže priroda, intenzitet i posljedice POVEZANOSTIizmeđu produkcije i konzumacije etno-vjerskih uličnihgrafita, parola i stikera na jednoj strani i produkcije ikonzumacije poruka političke elite u javnom i medijskomprostoru na drugoj strani. Pokušaj da se prikaže način nakoji ove poruke, u međusobnoj interaktivnosti, okupiraju iosvajaju javni, društveni i politički prostor i proizvode et-nokratiju u današnjoj Bosni i Hercegovini (u nastavku tek-sta: BiH). Ovaj tekst predstavlja i pokušaj razotkrivanjazabluda i mitova koje elita Republike Srpske (u nastavkuteksta: RS) nameće građanima, pripadnicima srpskog nar-oda u autorovom dvorištu. Načina na koje elita zloupotre-bljava ljudske emocije, ratne tragedije i žrtve, nacionalnaosjećanja, individualna i kolektivna sjećanja i kulturu, teradikalizuje plebs do željenog stadijuma u kojem se totali-tarne i etno-fašističke poruke elite mogu pravdatiraspoloženjem masa, a protekom vremena se više ne možerazabrati šta je prvo nastalo - poruka elite ili poruka ulica.

Etno-fašizam u 4 slike Ovdje želim da kroz četiri grupe ili slike predstavim iuporedim poruke i narative ulice (etno-vjerskihgrafita, parola i stikera) i pop-nacionalističke porukei akte političke elite RS prikazujući ih u četiri grupeili slike. To su: poruke etno-političkog tradicional-izma, kontinuiteta i legitimiteta teritorije; porukestraha i prezira prema drugačijima, ugroženosti,frustracija i zavjera; poruke legitimizacije rata izločina, herojstva i opsesivnog perpetum bellum-a iporuke iracionalizma, odbacivanja modernizma islavljenja fašizma.

Materijal je složen tako, da svaka slika na početkuprikazuje poruke ulice – grafite, stikere i parole,zatim poruke političke elite, a onda i prateći autorovtekst. Zbog ograničenosti prostora, ovdje nisu moglibiti prikazani svi prikupljeni istraživački materijali,te su odabrani samo oni koji predstavljaju tipične iglavne poruke ulice i elite.

Piše: Srđan ŠUŠNICA

Feljton


Na kraju, prezir, strah i moćni neprijatelj re-dovno stvaraju nacionalni, kulturni, pa i bi-ološki elitizam (slike B1, B2 i B7). Ovakvimpodvlačenjem razlika i nametanjem prezira istraha, plebs se ubjeđuje u ispravnost, ljepšubudućnost i superiornost „naše“ etno-političkei etno-vjerske pozicije. A što je „naš“ nepri-jatelj moćniji, to je i „naša“ superiornost veća.Superiornost vlastite etno-vjerske pozicije seproizvodi i stvaranjem kolektivnih osjećaja is-torijske nepravde, ponižavanosti i ugnjeta-vanosti naroda, kojem se sve to dešava sanekim razlogom. Taj razlog je često dubokomističan i potencionalno „emancipatoran“.Ponižavan i podjarmljen narod je „pravedan“narod, „narod – čuvar predanja“, uvijek je upravu i nikada ne može da pogriješi. Poniža-vani narod je moralni pobjednik, koji nijekadar činiti nepravdu i zločine. To je uvijeknajmiroljubiviji i najtolerantniji narod i vjera.Kada imamo „ugnjetavan“ i „pravedan“ narodkoji vrlo dobro poznaje svoje ugnjetavače injihovu „zaostalu i manje vrijednu“ kulturno-istorijsku i vjersku poziciju, narod koji imajasnu predstavu o svom „starom i neprekinu-tom“ istorijskom porijeklu i pravovjernosti,koji zna ko su mu vječni i moćni neprijatelji, ikoji ima dovoljno „snage“ (i prijatelja) da imse uprkos svemu suprostavi i da ih, ako ništaono barem, moralno pobijedi – onda ćemovrlo brzo dobiti narod elite i elitu od naroda.Dobićemo jednu etno-vjersku istorijsku iprostornu konstantu i monolitnost, a vrlo brzoi moralnu i svaku drugu čistoću. A zatim i dis-torzične i vrlo pojednostavljene slike osukobu monolitnih etno-vjerskih kultura, ukojem jedna ugnjetava i ugrožava drugu, jošod Kosovskog boja. A onda i „konačnu istinu“da RS predstavlja najmlađu ciglu te monolitnesrpske kulture i da je baš nju Knez Lazar ili

Kralj Petar zamišljao pred veliki boj. Da je RSultimativni i jedini put i garant kulturne i poli-tičke emancipacije srpskog naroda i opstankafamoznog „srebian way of life“ sa ove straneDrine. Naravno, političkoj i intelektualnoj elitiništa ne znači to što horizont sadašnjosti ilogika realnosti koju sada živimo ne počivajuna tumačenju istorijskih artefakta i događajaod prošlosti ka sadašnjosti već obrnuto, a itada ne linerano i jednokanalno. Ne znači impuno ni to što usljed njihovog etno-centričnogi etno-ekskluzivističkog akademskog bla-betanja i kodiranja, plebs njihove porukedekodira i konzumira tako da kasnije repro-dukuje najvulgarnije i najnasilnije poruke ne-tolerancije, prezira i mržnje na zidovima iulicama.

Prve dvije slike etno-fašizma koje prikazujuporuke ulice i političke elite, bez obzira kakozabrinjavajuće djelovale, još bi se i dale str-pati u neki manje traumatičan društveno-poli-tički kontekst koji nema svježa sjećanja na rati zločine. Npr. u neku finu evropsku zemlju,kao Austriju ili Belgiju ili Finsku, whatever.Ali ova, 3. slika etno-fašizma i poruke o ko-jima govorim ovdje direktno se oslanjaju naratne strahote, krvave ratne zločine, stečevinei „uspjehe“, ovog posljednjeg, ali i proteklih„oslobodilačkih“ ratova.

Grafiti, stikeri, plakati i parole u centru gradaizmeđu 2005. i 2012. godine

Naime, kreirajući ove poruke politička elitaRS bombarduje svoj plebs predstavama i nar-ativima koji o građanskom i kriminalnom ratui agresiji na BiH 1992-1995. govore kao o slo-bodoljubljivom, časnom, otadžbinskom ratu,„ratu bez kojeg ne bi bilo Srba na ovim po-

dručjima“ (slike C1, C3, C5 i C11). Stalnipodtekst ovih poruka je sinkretističko pred-stavljanje rata u BiH kao nastavka „srpskih“slobodarskih i antiokupatorskih stremljenja izNarodno-oslobodilačkog rata (pri čemu serevolucija zaobilazi). Interpretirajući posljed-nji rat kao nastavak 2. svj. rata, politička, anaročito akademska, elita se ne ustručava daproizvoljno dodjeljuje uloge antifašista ifašista pojedinim tadašnjim pokretima i etni-jama i da ih onda pojednostavljeno preslikavana društveno-politički horizont posljednjegBH rata. Tako, najednom, najozoglašeniji srp-ski i crnogorski četnički lideri, osvetnici ukrvi i nacistički kolaboracionisti za elitu RSlistom postaju američki heroji, antifašisti i„good guys“, svi tadašnji Hrvati listompostaju Ustaše, a svi Muslimani koji nisu biliUstaše su bili Handžar divizije. Za njih je par-tizanski pokret bio uglavnom etnički srpskipokret otpora, a komunizam su im eto namet-nuli Hrvati i Slovenci, dok su Srbi koji su sezakačili na marksističku priču bili u „dubokojzabludi koju je njihov narod skupo platio“.Elita RS ne zna i ne želi da razmišlja van ovihetničkih kategorizacija, pa tako ova etni-cizirana objašnjenja 2. svj. rata preslikava i na90-te godine. Tako su i '91. svi „hrvatski sepa-ratisti“ bili (tradicionalno) klerikalne ustaše isvi Muslimani islamizirani fundamentalisti, azajedno kao i '41. bili protiv Srba.

© Študentska založba, prvi put objavljeno u Časopisu za kritiko znanosti,

godina XL, broj 251. 2013. godine

Nastavak u slijedećem broju

Slika 3: Legitimizacija rata i zločina, herojstvo i opsesivni perpetum bellum

Fotografija B.10A KO SU SRPSKI PRIJATELJI ZA RS ELITU:Predizborni plakat u Vlasenici, za lokalne izboreu BiH 2012. (vidjeti Izvore i literaturu - izvorpod rednim br. 16)

Nastavak iz prethodnog broja

Bilježimo


Ideja se sama od sebe stvorila, rekao bih-nametnula. I ja sam jedan od onih koji jeprognan iz svog voljenog grada. Radeći kaovanjski dopisnik europskog izdanjaOslobođenja u ratnim godinama kao zamjenuza honorar dobivao sam svaki dan besplatanprimjerak tih novina. Tada sam bio u Stock-holmu i radio za Glas BiH. Čitajući odpočetka do kraja Oslobođenje, prirodno jebilo da vidim i čitulje. Prezimena i imenaumrlih sam upisivao u posebnu bilježnicu, iza potrebe svog eseja Geneza Bošnjaka, kojisam kasnije objavio u zagrebačkom Beharu.Ta imena su mi trebala kako bih potkrijepio idokazao svoju hipotezu da u BiH postojimasa prezimena koja su identična u sve trinacije naše domovine. Recimo: Babić, Fil-ipović, Kapetanović, Isaković, Delić, Bašić,Vučetić…, itd., itd. Sva ta prezimena postojei kod Bošnjaka i kod Hrvata i kod Srba. Nakraju sam skupio više od osam stotina prezi-mena koja su zastupljena u sve tri naroda i bhkonfesije.

Pregledavajući jednom taj popis prezi-mena i imena, uočio sam da je značajan brojnjih s područja općine Banjaluka. Nije tonikakvo čudo kada se ima na umu da je Ban-jaluka iza Sarajeva najveći grad u BiH. Osimtoga, uvijek sam dokazivao, a i danas tvrdim,da je u Banjaluci metodom protjerivanjaizvršen najveći genocid od strane vlasti RS uperiodu od 1991. do 1995.

Počeo sam podvlačiti žutim flomas-terom prezimena svih banjalučkih obitelji čijisu pripadnici umrli na području Sarajeva ili unekom drugom mjestu BiH. Primijetio samda je to jedna velika populacija koja mi jeitekako važna. Prvo, jer su to moji sugrađanikoji su činili dušu moga grada. Važni su zatošto su prekinuti, što im je ubijen smisao živ-ota u našem dragom i nekad prelijepomgradu (samo betonizacija Gradskog parkagovori dovoljno o današnjim stanovnicima)i jer im je život doveden do besmisla. Važnisu mi i zato jer su izgubili dio svog identiteta,a naš je grad totalno i apsolutno izgubio svojidentitet bez svojih starosjedilaca.

Upravo sam tada, 1994. godine, čitaoknjigu svog prijatelja, najvećeg banjalučkog

i jednog od najvećih u BiH, pisca IrfanaHorozovića Progani grad – koji je takođerprogan i tad je živio u Zagrebu. Sinulo mi jekako u Svijetu, od Sydneya (gdje mi je mati,tetka, te sestra s obitelji) pa do Oregona uSAD (gdje mi je prijatelj Afan Pašalić) pos-toji cijela jedna Banjaluka, neka druga Ban-jaluka koja će – raseljena, asimilirana u nekenove mentalitete – zauvijek ostati tamo ra-suta kao zvijezde na noćnom nebu.

Shvatio sam da smo svi mi, razbacanipo dunjaluku, taj – prognani grad. Na svusreću, tad sam već imao računalo i upisaosam sva imena u jedan dokument koji samnazvao po Horozovićevom djelu. U početkuje to bilo „prognano selo“ jer je moj spisakimao samo nešto više od dvije stotine prezi-mena. Išlo je brzo, nisam čak morao ni sla-gati prezimena po abecedi jer je to za meneučinio „pametni“ program Word 5.1. Poslijetoga sam nastavio pratiti prezimena umrlih,pričati s ljudima, odlaziti u naše klubove,pisati klubovima bh izbjeglica da mi pošaljuprezimena prognanih Banjalučana. Znao samda broj prognanih iz banjalučke općine morabiti puno veći jer je naša općina po površinibila najveća u bivšoj Jugoslaviji. (Nažalost,to je uništilo naš grad jer je općina pokrivalai velik dio Manjače, tj. one populacije koja jeposlije katastrofalnog zemljotresa 1969. sišlau grad, te preko veza s tadašnjim gradon-ačelnikom Mišom Popovićem dobila be-spovratne kredite za izgradnju kuća i timezauvijek narušila harmoničnu demografskusliku pitome banjalučke čaršije.) Osim Srbakoji su dominirali ruralnim područjemopćine, u njoj su živjeli Bošnjaci, Hrvati,Romi, Židovi i mnoštvo nacionalnih manjina.Najveći dio njih je protjeran, izgubili su svojaradna mjesta, stanove su (ako su uspjeli) za-mijenili, mnogi su istjerani a da nisu stigliponijeti ni najdraže fotografije za uspomenu.

Budući da sam se već u proljeće 1996.prvi put nastojao vratiti u BiH ne bih li našaoneko mjesto pod suncem u svojoj domovini,u putu sam se susretao s mnogim ljudima kojisu se također željeli vratiti. Oni, a i svi drugikoje sam tada sretao po mjestima FederacijeBiH, davali su mi svoja prezimena i prezi-mena svojih rođaka koji su protjerani sa svo-jih stoljetnih ognjišta. Tako je vremenom odmoje „kasabe“ postala varoš. Još tri puta samodlazio u Bosnu (Federaciju; Sanski Most,Ključ, Lušci Palanka) jer sam i dalje tražioposao budući da se nisam vidio u Skandi-

naviji. Osim za moj projekt Proganog grada,moji povraci su mi puno pomogli jer sampočeo raditi na svojoj velikoj knjizi Bosan-ska sehara (poslovice u jezicima BiH)

Tada negdje, 2000. Godine, postao samčlan sajta CyberBulevar koji je vodio mojpoznanik iz Banjaluke, Nermin Šehić. Biosam moderator na podforumu povijesti. Umeđuvremenu sam i dalje skupljao prezi-mena. Nisam znao što bih s tim sve većim ivećim popisom. Tek sam ga 2004. stavio napodforum Banjaluka i ljudi su uskoro počelidodavati svoja prezimena, pa se popis dop-unjavao. Osim toga, na forumu se moglo doćido moje E-mail adrese te su mnogi, ne želećise registrirati, slali svoja prezimena meni os-obno, a ja sam ih stavljao na sajt. Vidjevši dase sajt postepeno gasi, valjda se „svako o sebizabavio“ – svoj popis Prognanog grada pre-bacio sam kod drugog Šehe, na Cafekajak.

Na oba sajta se znala povremeno razvitivatrena diskusija o temi prognanika, a pogo-tovo kad bi se javio neki provokator koji binegirao taj oblik genocida u BiH. Želimovom prilikom zahvaliti svima onima na obaspomenuta sajta, koji su dali svoj prilog temiprotjeranih Banjalučana.

Naravno, moj projekt je smetao onimakoji su u njemu vidjeli opasnost dokazivanjaetničkog čišćenja. Na E-mail su mi se javljaliiz Banjaluke „neki novi klinci“, nikad pot-pisani, obični anonimusi, ali dovoljno gorljiviu svojim prijetnjama. Za jedne sam bio us-taša, za druge izrod, za treće balijsko kopile.Katkad sam odgovarao na te izlive bijesa,samo onda kad sam vidio da pošiljalac pismanastoji svojim naci(oanali)stičkim stavovimaargumentirati svoje javljanje, ali ako su samovrijeđali – uglavnom sam ih ignorirao.

Kao što u Svijetu živi cijela jedna Ban-jaluka, jednako i da u njemu živi cijela jednaBosna i Hercegovina – koja ni u kom slučajune smije zaboraviti svoju izvornu domovinu.

Također se ovom prilikom želim zah-valiti uredniku našeg magazina Šeher Ban-jaluka jer me je motivirao da napišem ovajnapis. Ovim putem molim popis svih članovakoji dobivaju vaše novine da mi se dostavi,ja ću ga iskoristiti samo za projekt.

Napisao: Zlatko LUKIĆ

U SVIJETU ŽIVI CIJELA JEDNA BAO sakupljanju prezimena za popis prognanih obitelji općine Banjaluka


PROGNANI GRAD

Ovaj naslov sam posudio od našeg Ban-jalučanina, književnika Irfana Horozovića jertako se zove jedna njegova knjiga. Nadam seda mi neće zamjeriti. Ovo nije priča, ovo jedokument, sudbina, život. Valjalo bi ovajspisak uklesati na mermer i staviti na livaduispred Kastela mada slutim da bi ga zijanćerisrušili. Ali onda bi mogli od stiropora naprav-iti „mermer“, na velikom papiru ispisati svaimena proganih i nalijepiti ga. Pa neka gapoderu, ali opet se sutradan može napravitiisto i tako u nedogled!

Nitko od navedenih u donjem popisu nebi napustio Banjaluku da nije bio prinuđen nato. Etničko čišćenje u Banjaluci „kao“ nijezvanično postojalo, ali su ga vlasti od 1991.-1995. perfidno i sistematski sprovodile i is-trajavale u tome tako da je svoj grad moraloostaviti hiljade građana iz desetak raznih na-cionalnosti. Ipak najviše je protjerano Bošn-jaka i Hrvata. Cinični ljudi mogu reći da suoni samoinicijativno otišli u izgnanstvo. Ne,oni su bili prisiljeni na to. A prisila takvevrste, koja narušava osnovno ljudsko i us-tavno pravo (pravo na nacionalno i vjerskoopredjeljenje, jezik i kulturu) odlika je ne-narodnog, nacističkog režima koji favorizirasvoj „čisti“, etnički prostor. Pitam se po čemusu familije iz popisa bile „nečiste“: po imenu,vjeri, naciji, tradiciji? Smetali su im Bošnjacizbog džamija, pa su ih sve porušili. Smetalisu im Hrvati pa su rušili i crkve i samostane.Smetala im je zelena boja. Mogli su svezgrade u gradu prefarbati, ali Vrbas nikadaneće prefarbati – on ću uvijek ostati zelen isjećaće ih da su u Banjaluci živjeli i Bošn-jaci. Današnji „Banjalučani“ smatraju dagrad čine građevine. Ne, grad ne čine samograđevine, nego i ljudi, a ovi ljudi su bez-dušno protjerani:

Abadžić, Abaza, Abazagić, Abazi,Abazović, Abdić, Abdiji, Abdulahagić, Ab-dulahović, Abdulai, Abdulaj, Abdulić, Ab-dulović, Abdurahmanović, Abidagić,Abidilović, Adamec, Ademović, Adilagić,Adilović, Adrović, Adžemović, Afgan,Aganović, Agatić, Agić, Agotić, Ahmagić,Ahmetović, Ahmetspahić, Ajanović, Ajzerle,Alagić, Alatović, Albreht, Aldobašić, Alek-sić, Alibašić, Alibegović, Aličević, Aličić,Alić, Alidžanović, Alihodžić, Alijagić, Ališa,

Ališić, Alispahić, Alivodić, Altarac, Aljoša,Alkić, Ambrozić, Amidžić, Anaćić, Ančić,Andrić, Andrijević, Andromako, Anić, An-tonić, Antunović, Antolić, Anušić, Arabadžić,Arambašić, Arapović, Arar, Arifagić, Arnau-tović, Atlagić, Atić, Ašić, Aubreht, Avdagić,Avdibegović, Avdić, Avdija, Avdijevski,

Babahmetović, Babić, Babović, Bačić,Badić, Bagarić, Bahonjić, Bahtijaragić,Bahtijar, Bahtijarević, Bajagić, Bajagilović,Bajilović, Bajraktarević, Bajramović, Bajrić,Bakalbašić, Balaban, Balagić, Balagija,Balčinović, Balešić, Balić, Balčinović,Balonek, Balvan, Balvanović, Bandžović,Banusi, Banušić, Banjac, Barać, Barić, Bar-išić, Baroš, Bartulović, Baručija, Barvinski,Bastijančić, Bašimamović, Bašagić, Bašić,Batinić, Bećarević, Bečić, Bećirbašić, Bećir-begović, Bećirević, Bednarčuk, Beganović,Begić, Beglerović, Beglerbegović, Begović,Beharić, Behram, Bejdić, Beka, Bekić,Bekrić, Bektašević, Belini, Beneš, Benko,Berber, Berberović, Berbić, Berendika,Berić, Bertotti, Bešić, Beširević, Bešlagić,Bešlić, Bezrodnik, Biberić, Bibić, Bibuljica,Bićanić, Bijelić, Bijol, Bilalbegović, Bi-landžija, Bilić, Biruški, Bistrović, Bišćević,Biško, Blagajčević, Blažević, Blentić,Boban, Bobek, Bočiluk, Bodnaruk, Bojadžić,Bojer, Bojić, Bojović, Boltuzić, Borančić,Borić, Borovac, Borović, Bosančić, Bosnić,Bostan, Bošnjak, Botić, Božić, Breitenberger,Brajdić, Brandl, Branković, Brekalo, Brkić,Brković, Brnić, Brnjak, Brtan, Brzović,Bubalo, Buca, Bučinski, Bućo, Budimir,Budimlić, Budin, Budiša, Buhić, Bukarić,Bukić, Bukvić, Bulić, Bulut, Buljugić,Bunčić, Bunić, Burazerović, Burazor, Bura-zorović, Burda, Burnazović, Bursać, Burić,Buro, Burut, Burzić, Bušatlić, Bušić,Buzaljko, Buzdalek, Bzik,

Cacan, Cakić, Celin, Cerić, Cero, Cetof-ski, Cincar, Ciraj, Coco, Cof, Cokoja, Cota,Cripljanin, Crkvenčić, Crnalić, Crnić,Crnkić, Crnomat, Cukerić, Cvitan,

Čabarabdžić, Čabrić, Čalma, Čajo,Čalo, Čampara, Čamdžić, Čančar, Čandek,Čanjevac, Čardžić, Čatlak, Čauš, Čaušević,Čavar, Čavka, Čavlović, Čehajić, Čehić, Če-hobašić, Čejvan, Čeleš, Čekić, Čekrlija,Čelebić, Čengić, Černi, Čirkić, Čivljak,Čizmić, Čokić, Čolak, Čondrić, Čoralić, Čor-begović, Čorbić, Čosić, Čujić, Čule,

Ćajić, Ćajo, Ćatić, Ćatović, Ćehajić,Ćehić, Ćejfović, Ćejvan, Ćekić, Ćeleš,Ćengić, Ćenanović, Ćeranić, Ćerimagić, Ćer-imić, Čerimpašić, Ćirić, Ćirkić, Ćirkinagić,Ćokić, Čolić, Ćoralić, Ćorbo, Ćorković, Ćor-luka, Ćosibegović, Ćosić, Ćošabić, Ćošković,Čović, Ćuk, Ćukur, Ćulum, Ćurčija, Ćurić,Ćurlić,

Dabulhanić, Danelišen, Dautćehajić,Debeljak, Dedić, Dedukić , Dedušić, Delač,Delibašić, Delić, Del Mestri, Delnezirević,Deljanin, Demir, Demirača, Demirović, De-pčinski, Deranić, Dervišević, Dervišić, Der-vović, Destanović, Deumić, Didović,Digusto, Dindić, Dinek, Divić, Dizdar, Diz-darević, Dobrač, Dodić, Dolić, Domazet,Domić, Domuzinović, Donkanić, Donković,Dostal, Dovgan, Dražić, Drča, Drinčić, Dro-bić, Dropulić, Droždek, Dubalhanić, Dubica,Dubičanac, Duić, Dujilo, Dujmenović, Du-jmić, Dujmisić, Dujsić, Dujso, Duljić,Duljković, Duna, Duraković, Durbić,Durgutović, Durić, Durut,

Džabić, Džaferagić, Džaferbegović,Džaferović, Džaja, Džandro, Džanić,Džankić, Džebić, Džebo, Džehverović, Džer-

ANJALUKA

7. maja 1993 srušena je od strane srpskih nacionalista, banjalučka ljepotica, džamija Ferhadija

Š E H E RBANJA LUKA20

ahović, Dželić, Džerahović, Džigumović,Džihić, Džiho, Džin, Džindić, Džinić,Džolić, Džonlić, Džafić, Džumhur,

Đelić, Đabić, Đođić, Đolić, Đonlagić,Đulić, Đumišić, Đuvelek, Đuzel,

Ejup, Ekić, Eleven, Elijas, Elkaz, Em-inefendić, Eminović, Erceg, Erović, Eškić,Evlić,

Fabić, Fail, Fajković, Falan, Fatkić, Fa-zlagić, Fazlić, Felštinski, Feraget, Ferha-tović, Fejzić, Felštinski, Ferizović, Ferjančić,Ferković, Ferušić, Fifić, Filipović, Finčić,Fišeković, Fišić, Folkner, Foltin, Forić, Fran-jić, Frcić, Fric, Frljević, Fulanović,

Gabić, Gačić, Gagula, Gajetić, Gajić,Gaković, Galešić, Galić, Galijaš, Galijašević,Ganić, Ganibegović, Ganović, Garćević,Garić, Gašić, Gašnjani, Gašpar, Gavran,Gazić, Germović, Gerzić, Glavaš, Glavičić,Glavina, Gluhać, Gluhonjić, Gnjip, Golalić,Goldbaher, Golić, Golub, Golubović,Goricki, Gorušanović, Gotkovski, Gotlin,Gotovuša, Govedar, Gozić, Grabić, Grabo-vac, Gračanin, Gradašćević, Građanin,Graho, Grahovac, Grahović, Graljuk, Granić,Granulić, Grbešić, Grbić, Grgiček, Grgiče-vić, Grgić, Grgurević, Grotić, Grozdanić,Grujić, Gubo, Guljaš, Gunić, Guri, Gušić,Gutlić, Gvožđar,

Habibović, Habul, Hadrović, Hadžagić,Hadžiabdić, Hadžiabdulahović, Hadžiahme-tović, Hadžialić, Hadžiavdak, Hadžiba-jramović, Hadžibašić, Hadžibegović, Hadžić,Hadžidedić, Hadžihafizbegović, Hadži-halilović, Hadžikadić, Hadžikarić,Hadžimešinović, Hadžimujagić,Hadžiomerović, Hadžiomerspahić Hadžios-manaliefendić, Hadžiosmanagić, Hadžios-manović, Hadžisaković, Hadžiselimović,

Hadžišabić, Hadžović, Hafizović, Hajdare-vić, Hajdarpašić, Hajić, Hajrić, Hajrudinović,Hajrulahović, Halak, Halalkić, Halilić,Halilović, Halimić, Halimović, Halub, Hal-vadžija, Haljeta, Hamidović, Hamula, Hamz-abegović, Hamzić, Handan, Handanović,Handžić, Hanjalica, Hanjalić, Harambašić,Harbaš, Hasagić, Hasanagić, Hasanbašić,Hasanbegović, Hasani, Hasanić, Hasić,Haskić, Hasković, Hasukić, Hatibović,Havralenko, Hazbi, Haznadar, Heganović,Hejni, Heldić, Helić, Hemon, Heralić, Herce-govac, Herić, Herman, Hernla, Hidić, Hir,Hodžić, Hojić, Hojkurić, Horozović, Horvat,Horvatović, Hot, Hotić, Hotilovac, Hotilović,Hozić, Hozo, Hren, Hrkač, Hrkić, Hrle, Hro-madžić, Hromatko, Hrstić, Hrustić, Hubier,Hujić, Hukanović, Hukić, Huremović,Husedžinović, Huseinagić, Huseinbašić, Hu-seinbegović, Huseinović, Husetić, Husić,Huskanović, Huskić, Husrefović,

Ibrahimagić, Ibrahimbegović, Ibrahi-mović, Ibraković, Ibrekić, Ibričić, Ibrišagić,Ibrišević, Ibrišimović, Ičagić, Idrizović,Idžaković, Idžan, Ikan, Ikeljić, Ilijazagić,Imamagić, Imamović, Insanić, Ilovača,Imširović, Isaković, Isić, Islamović, Ivaniš,Ivaštanin, Ivekić, Iveljić, Ivezić,

Jagić, Jahić, Jajčević, Jakić, Jakirlić,Jakobašić, Jakovljević, Jakumatović,Jakupović, Jamak, Jamaković, Janikijević,Janković, Janjić, Jarak, Jaran, Jašarević,Javor, Jelača, Jelačić, Jeličić, Jelić, Jerković,Ješe, Jevrić, Jezidžić, Jokić, Jorgić, Josić,Josipović, Jovičić, Jović, Jugo, Jujić, Juklen,Julardžija, Jungić, Junuzagić, Junuzović,Jurić, Juričić, Jurinčić, Jurinović, Jurišić, Ju-rišković, Jurković, Jusić, Jusufagić, Jusufbe-gović, Jusufović, Juzbašić,

Kabiljagić, Kadenić, Kadić,Kadribegović, Kadrić, Kahriman, Kahri-

manović, Kajević, Kajkut, Kajfež, Kalabić,Kalač, Kalabić, Kalauzović, Kalijundžić,Kaliman, Kalin, Kaluđer, Kaluđerović, Kam-puš, Kanlić, Kantar, Kantoci, Kapetanović,Kapić, Kapidžić, Kapisoda, Kapo, Karabaš,Karabeg, Karabegović, Karačić, Karaduz,Karadža, Karaga, Karahalilović, Karahusić,Karajlić, Karamatić, Karamehić, Karase-limović, Karat, Karić, Karićanin, Kartal, Ka-raušrefbegović, Kasapović, Kasipović,Kasper, Kastelić, Kasum, Kasumović, Kašić,Kašljević, Katana, Katušić, Kaurin, Kavčić,Kazaferović, Kazaz, Kekić, Kelava, Keljalić,Keran, Kerenović, Kerić, Kerimović, Kern,Keser, Keserović, Kesić, Kevac, Kezić,Kirchbaumer, Kirn, Kivač, Klaić, Klarić,Klasan, Klaser, Klečina, Klemenčić, Klepić,Klindić, Klipić, Klipanović, Ključanin, Klju-nić, Knez, Knezević, Knežević, Kobašlić,Kobašlija, Kobilj, Kolabarić, Kolak, Kolare-vić, Kolarić, Kolobarić, Kolonić, Koljenović,Komarica, Komić, Komljenović, Komenić,Konić, Konofski, Konošić, Konjhodžić,Kopanja, Korčeba, Koričinski, Korić, Kor-jenić, Kos, Kostelnik, Košljugić, Kotlo, Ko-torić, Kovač, Kovačić, Kovačević,Kozaragić, Kozarčanin, Kozarić, Kozlagić,Kozličić, Kožo, Krajišnik, Krakić, Kralj,Kremesec, Kreso, Krezić, Krhalić, Kristo,Krivić, Krivaja, Križanović, Krkić, Krlić, Kr-natić, Krnetić, Krnić, Krnjić, Krsnić,Krstanović, Kršlak, Krupa, Krupić, Kruško,Krzić, Kuc, Kuček, Kučuković, Kuduzović,Kufner, Kujda, Kujundžić, Kukec, Kulen-ović, Kulić, Kuljanac, Kupljenik, Kurbe-gović, Kurić, Kurjak, Kurspahić, Kurtagić,Kurtić, Kurtović, Kuruzović, Kušmić,Kušmirc, Kuštrić, Kutela, Kvasnij,

Lacković, Lagundžija, Laštro, Lastrić,Latić, Latifić, Lattinger, Latkovac, Lazukić,Leko, Lelić, Lepki, Lerh, Lesić, Letica,Lević, Ligić, Lihović, Liović, Lipovac, Lisac,Lisičar, Litrić, Livnjak, Logo, Lojić, Lojo,Lokmer, Lolić, Lopar, Lovčalić, Lovrenčić,Lovrenović, Lovrić, Lovšin, Lozić, Lubavac,Lucević, Lugarić, Lukačević, Lukenda,Lukić, Lukšija, Lulić, Lupić, Lutivica,

Ljeskavica, Ljevar, Ljubičić, Ljubović,Ljušev, Ljutić, Ljutović,

Mačedonci, Mačkić, Maglajlić, Maglić,Maglajlija, Mahmutagić, Mahmutefendić,Mahić, Mahmić, Mahmutović, Mahurić, Ma-jdanac, Majdandžić, Majstorović, Makor,Malagajski, Malbašić, Malešević, Malić, Ma-likić, Malinić, Malkić, Malkoč, Maluhija,Mamuza, Mance, Mandić, Manojlović,Marelja, Marić, Marinković, Marion, Mar-janović, Markov, Marković, Marošević,Maroti, Martinović, Marukić, Marušić,Masak, Masleša, Masli, Maslo, Maslovski,

7. maja 1995 srušena je od strane srpskih nacionalista, crkva i zapaljen samostan na Petričevcu

Bilježimo

Š E H E RBANJA LUKA 21

Mastnak, Mašić, Mašinović, Matenda, Matić,Matijević, Matinjanin, Matić, Matkovic,Matulja, Mažar, Medanhodžić, Medić,Medved, Mehdić, Mehadžić, Mehanović,Mehica, Mehmedagić, Mehmedović, Mehi-nović, Mehulić, Memić, Memišević, Memon,Merđanović, Merđić, Merkec, Mermol,Mešić, Mešinović, Metaj, Metić, Midžić,Miftari, Mihaljčuk, Mihaljević, Miheler, Mi-heljčić, Miholić, Mijatović, Miketa, Mikuš,Miletić, Milinković, Milovac, Milunović,Milutinović, Miljanović, Miljević, Miloše-vić, Misirlić, Mišić, Mišković, Mitrović,Mjede, Mlivić, Mollnar, Moretti, Mosinović,Mostarac, Mottl, Mrak, Mravac, Mraz,Mršić, Muftić, Muhadžić, Muhara, Muhedi-nović, Muhović, Muhsinović, Muhurdarević,Mojović, Muhamutović, Muharemović,Muharemspahić, Muhić, Muhović, Mujačić,Mujadžić, Mujagić, Mujakić, Mujčić, Mujči-nović, Mujičić, Mujezinović, Muji, Mu-jkanović, Mujkić, Mujnović, Mulabdić,Mulabegović, Mulahasanović, Mulalić, Mu-laomerović, Mundžić, Mulji, Muminović,Muratagić, Muratović, Musić, Mušić, Mus-ličić, Mulisić, Mustajbašić, Mustedanagić,Mušan, Mutić, Mužević,

Nadarević, Najdek, Najrajter, Nalbantić,Nalić, Nanut, Naprelac, Narančić, Naskov,Nasup, Naumov, Nazalević, Nazor, Neslan,Neslanović, Ness, Nezirević, Nezirović,Nikolić, Nižalek, Novak, Novosel, Novicki,Nožić, Nuhović, Numanović, Nurudinović,Nurkić, Nurspahić, Nuspahić,

Obarčanin, Obradovac, Obradović,Obralić, Odić, Odobašić, Ojdanić, Okanović,Olević, Olujić, Omanović, Omeragić, Omer-bašić, Omerbegović, Omerčehajić, Omer-hodžić, Omerinović, Omerkadić, Omerkić,Omerović, Omić, Omukić, Opalić, Opolcer,Orlovac, Oruč, Osap, Osmančević, Osman-ović, Ostman, Ostojćić, Ostojić, Ostrouška,Ovčica, Ovčina, Ozanić,

Pačariz, Pala, Paić, Pajić, Palislamović,Pandić, Pandžić, Palalić, Panjeta, Papeš,Papić, Parić, Partalo, Pascolo, Pastuhović,Pašalić, Pašić, Paškalj, Paulin, Pavelić,Pavičić, Pavić, Pavković, Pavleka, Pavlešin,Pavlić, Pavliško, Pavlović, Pačariz, Pećanac,Pećuh, Pedić, Pegan, Pehadžić, Pehar, Pehlić,Pehlivanović, Pejaković, Pekez, Pekić, Pelak,Pelikan, Penava, Peretić, Perić, Perija, Per-išić, Pernek, Pervić, Peternel, Petričević,Petrović, Petrušić, Pezić, Pikula, Pilaušić,Pilić, Piralić, Pirić, Pjanić, Plačko, Plaćo,Plank, Plavetić, Plazanić, Pleić, Pletikosa,Pletilić, Pleša, Plićanić, Plivac, Pobrić, Pod-nar, Podgornik, Pogorelac, Polanec, Popaja,Popara, Poparić, Popović, Porić, Porobić,Porobija, Poteri, Poturović, Pozderac, Pož-

gaj, Požlep, Prcić, Pranjić, Predić, Pregl,Prešelj, Priganica, Pristaš, Prlja, Prpić, Prili-plija, Pržulj, Psutka, Pšorn, Pučaj, Pućurica,Pudar, Pudić, Pugelnik, Puhalić, Pujić, Puljić,Purič, Puriš, Purišić, Purivatra, Puškar, Pus-tahija,

Rac, Raca, Račić, Raćipi, Radić,Radaslić, Radman, Radončić, Radulović,Ragibović, Rahimić, Rajić, Rakić, Rako,Raković, Ramadani, Ramadanović, Ramić,Ramizović, Ramljak, Ramukić, Ramusović,Rapo, Rastoder, Rašak, Raunig, Ravlić,Razbusek, Rebrina, Redžepović, Redžić,Reiz, Rekić, Relja, Reljić, Repac, Rešić,Retel, Riđal, Rihtermoc, Rizvanbegović, Riz-vanović, Robović, Rojc, Rold, Rolih, Rošer,Rozić, Rožajac, Rudak, Rukavina, Runić,Rustanpašić, Rustempašić, Ružić, Ružićić,

Sabo, Saćić, Sadagić, Sadaut, Sadić,Sadiković, Sahačić, Saitović, Salahović,Salama, Salamunić, Salčinović, Salihagić,Salihović, Salkanović, Saltaga, Saltagić,Samardžić, Samardžija, Sarač, Saračević,Sarajlić, Sarajlija, Sarkotić, Sauerborn,Savić, Schubert, Sedić, Sefer, Seferagić, Se-ferović, Sefić, Sejdić, Sejdinović, Seksan,Selak, Selec, Selimbegović, Selimović, Sel-man, Semiz, Senek, Serhatić, Sesar, Sijarić,Sijerćić, Sikirić, Silahić, Silajdžić, Simatović,Simiratić, Simitović, Sinanović, Siniković,Sipić, Sitnica, Skakavac, Skenderija,Skočibušić, Skoko, Skopljak, Skorup, Skulo,Sladoljev, Slavulj, Slamanjković, Slijepčević,Slipac, Slipić, Smailagić, Smailbegović,Smailović, Smajić, Smajlagić, Smajuković,Smiljčić, Smlatić, Sobo, Sofić, Softić, Soj-tarić, Sokal, Soko, Sokolović, Solak, Somić,Sorić, Spahić, Spahović, Spaić, Spužić,Stanić, Stanković, Starčević, Stehlik, Sto-janov, Stojčević, Strelec, Subašić, Sučić,Suhonjić, Suhović, Sujodžić, Sulejmanpašić,Suljagić, Suljić, Surić, Suručić, Sušilović,Sušnica,

Šabanović, Šabić, Šaćirović, Šahović,Šakota, Šaković, Šalak, Šalić, Šamlija, Šanta,Šantra, Šarac, Šarčević, Šaranović, Šarić,Šarvan, Šašić, Šašivarević, Šaškin, Šatorović,Šatrić, Šebenik, Šećeragić, Šećerbegović,Šećerkadić, Šego, Šeherćehajić, Šehić, Še-hović, Šahurić, Šemić, Šenek, Šeranić, Šer-bić, Šerić, Šerifović, Šestić, Šestović,Šibalović, Šibarević, Šibić, Šiljković, Šim-bera, Šimleša, Šimunđa, Šimundžić,Šimunec, Šiniković, Šipo, Šipraga, Šips,Šipura, Širbegović, Širbić, Šišić, Škaljić,Škandrić, Škarija, Škodra, Škoro, Škrgo,Škulj, Šljivar, Šljivić, Šljivo, Šmigeljski,Šmileša, Šmit, Šomić, Šorli, Šošić, Španović,Špica, Špoljar, Štadler, Štaljo, Štefanac,Šturm, Šubara, Šugić, Šundrić, Šundović, Šu-

valić, Švraka,

Tabaković, Tadejević, Tadić, Tadžić,Tafilović, Tagi, Tahirović, Talić, Talović,Tamamović, Tanović, Tanjga, Tarle, Tasović,Taslidža, Tatar, Tatarević, Tauš, Tekač,Teljigović, Temimović, Tenjević, Terzić,Teskeredžić, Tetarić, Tibold, Tinjić, Tiro,Todorovac, Tomić, Tonković, Topalović,Topić, Torović, Traković, Trčić, Tripalo,Trkovnik, Trnovac, Trokić, Trtanj, Trto,Trubajić, Tubanović, Tucek, Tufegdžić,Tufekčić, Tukarić, Tulek, Tulić, Turčin-hodžić, Turčinović, Turkanović, Tustonić,Tušek, Tutić,

Ukmar, Unkić, Uvalić, Uzeirović,

Vajrača, Vajraća, Valenčić, Valentić,Valjevac, Varga, Varjača, Varmaz, Vasilišin,Vehabović, Velić, Verem, Verić, Veron,Werner, Vidaković, Vidimlić, Vidović,Vidžen, Vinčević, Vipotnik, Višić, Vitjuk,Viržlin, Vižin, Vižlin, Vladimirov, Vlajnić,Vojinović, Volf, Vojić, Volk, Vološin, Voljč,Vratnica, Vrebac, Vržina, Vučetić, Vučić,Vučković, Vujić, Vujović, Vuk, Vukadinović,Vukoja, Vuković, Vuksić, Vuletić, Vulić,Vurzberg,

Winkler,

Zahić, Zahirović, Zaimović, Zametica,Zamola, Zanoti, Zdenac, Zeba, Zečević,Zečić, Zehrić, Zejnić, Zejnilagić, Zejnilović,Zelinčević, Zeljković, Zembo, Zemić, Ze-grova, Zgorelac, Zilić, Zjajo, Zjakić, Zlatare-vić, Zoltan, Zorić, Zovkić, Zrile, Zrno,Zubović, Zuhdić, Zuhrić, Zukančić, Zukić,Zulić, Zulkić, Zurta, Zvirac, Zvirkić, Zvizdić,

Žabić, Žabo, Žilić, Žiško, Živković,Žižak, Žuna, Žutić,

Dosad sam sakupio ukupno 1700 prezi-mena. Ali pri tome treba imati na umu da nijesamo jedna porodica imala navedeno prez-ime; uvijek je više obitelji imalo isto prez-ime. Osim toga, ako se uzme neki prosijek –da je svaka obitelj imala samo tri člana ondase broj prognanih utrostručuje, ali ja bih prijerekao da se učetvrorostručuje. Zbog toga seovaj spisak ne može smatrati potpunim ivjerojatno neće nikad ni biti. Potpuno jesamo sjećanje na voljeni grad.

Zaključno s 1. 2. 2014. na: 1705. prezimena.


Banjalučki spomenar

22

Sa šanka, u uglu irskog pub-a, puca pogled na staru sidne-jsku luku. Isluženi jedrenjaci, ofarbani u žive boje, ljuljuškaju sena laganim valovima. U doba kraljice Viktorije, obavljali suvažnu saobraćajnu zadaću između tada Velike Britanije i njenejužne kolonije. Danas ovi umirovljeni morski vuci čekaju nasljedeću grupu turista iz obližnjeg Hotela Hyatt, koji se tu ugni-jezdio, da ih povedu u novu avanturu broda Bounty. Vrti se, po-lako, Arsen Dedić i njegov 'Razgovor s konobarom'. Ja uživamu svojoj dokonosti, zalijevajući je, svako malo, irskom kafom.Topli napitak polako klizi niz grlo, te svaki gutljaj upali pojedan kandilj u mom svijećnjaku uspomena.

Vraćam se ko’ svake noćiSvršilo se sve po staromJoš me čeka zadnje pićeI razgovor s konobarom

Zima je nekih godina u Banjaluci znala biti, baš traljava.Snijeg koji se topi, ledena kiša, mokra obuća, žmirkavi kande-labri kroz ogoljele grane kestenova i prolaznici pod kišobran-ima, koji užurbano zamiču kućama, na kasnu bioskopskupredstavu bili, pak, u neku od obližnjih kafana. Jedini bijeg odsumorne jeseni provincije bio je tih godina mali bar, u foajeuHotela Palas. Tamo je radio doktor, koji je liječio sve boljkeovoga svijeta. Doajen svog zanata, u gradu poštovan, zbog svojevirtuoznosti i rafiniranog ukusa u pripremanju raznoraznih pića ikoktela, davao je tom malom, intimnom prostoru, dah Evrope ireputaciju kakvu je negdašnji Hotel Palas uživao za njegova'zlatnog doba'. Pored stalne postave: Rade Četković za šahtablom, rahmetli Ishak Salama, Adnan Sax; u prolazu, tu se za-tekne i poneki gost hotela, na proputovanju. Svi oni, bez razlike,bili su usluženi jednakim kvalitetom Ambasador hotela uOpatiji ili pak, Swiss Royal Grand hotela u Brightonu. Uz tihu,

urbanu muziku ili kakav lagani 'swing', Emerik Dragojevićzvani Šjor ili Barba, zbog njegova dalmatinskog porijekla, uvi-jek bi za stalne goste pripremio nekakvo iznenađenje, piće ilikoktel, primjereno godišnjem dobu i raspoloženju žednih muš-terija. Šta više, sa vrata bi postavljao dijagnozu, te bi skrušenigost ubrzo bivao 'popravljen', sa nepogrešivo odabranom 'med-icinom'. Mislim da je u glavi imao čitavu kartoteku tadašnjih ibivših gostiju, pa je znao čak i šta su moji roditelji, njegovi'bivši pacijenti', pili i kojom prigodom. Ipak, najviše sam uživaou 'irskoj kafi', koju je Šjor tako dobro spremao, da se čovjeku,bez pretjerivanja, činilo da pije nekakvo božansko piće. Poslijetog 'vina sa Olympa,' svako drugo je bilo obicčn 'mošt'. Tako je iova Shaun-ova 'irska kafa', nadvodno najbolja u gradu, prijeličila na 'Martini', spravljen od Čačanke i tonika, kojim bi stebili posluženi osamdesetih godina u Hotelu Bosna, svaki putkada biste se drznuli učiniti ovakvu 'buržoasku narudžbu'.

Kada se takozvani 'Novi Hotel Palas', krajem osamde-setih, zajedno sa recepcijom i barom, konačno urušio i bio zami-jenjen mračnim katakombama, nikad završenog 'novog krila'Hotela Palas, glavnim gradskim karijesom, Emerik se premjes-tio na novo radno mjesto, bar na prvom katu Hotela Bosna, vlas-ništvo tadašnjeg ugostiteljskog preduzeća Kontinental. Posjetiosam ga par puta za tim barom u Hotelu Bosna, koji je više pod-sjećao na 'kafanu željezničke stanice u nekakvoj palanci', negona kakav evropski hotel sa reputacijom. Šjor više nije praviokoktele; niko više nije ni uživao u njegovim malim umjetničkimdjelima. Duboko razočaran radnim mjestom i klijentelom, kojanaručuje 'pivu' umjesto 'Bloody Mary-a', odbrojavao je, poputtužnog bajaca, svoje dane do penzije.

On te priče ne razumije Ništa ne zna o samoćiNe stižu ga moje riječiSmiješi mi se ili točiOn je samo dobar barmenJa sam pijani gospodin

Shaun hvali moj CD. Vjerujem da mu se dopao; Irci znajušta je dobra muzika. On traži priču. Ne volim pričati strancima osvojim uspomenama. Ipak polako, kao velika vrata Troje, ot-varam se, uz piće. Znaš, velim, ima u Toskani gard, zovu ga'Grad stotinu tornjeva'. Tako ima u Bosni grad, kojeg bi slo-bodno mogli nazvati 'Grad stotinu gradova'. Kroz grad protičeZelena rijeka, koja ga dijeli na dva manja grada, istočni, stariji izapadni, veći. Desnom stranom rijeke, redaju se bašče, sveljepša od ljepše, kao da se susjedi natječu čiji će jorgovan bitibogatiji i mirisniji, te čija će đul-bašča izmamiti veći uzdisajzaljubljenih u prolazu. Uopšte, čitava vegetacija je na toj strani,

RAZGOVOR S KONOBAROM

Nema pića da tako godi, za hladnih zimskih dana, kao što je to 'irish coffee.' Kombinacija opojnaokusa kafe i ugodne toplote wiskey-a, koja ispunjava tijelo i promrzle udove, već poslije prvih

gutljaja, čini ovaj 'grog' neodoljivom 'melom' zimske svakodnevice.

Napisao: Dr Severin D. Rakić


23

Svjetlo Sjećanja

nekako orijentalna, puna cinamona, tako da 'istočni grad' uve-liko podsjeća na perzijski grad Siraz. Ta obala je dala i nekolikovelikih pjesnika, pa je sličnost između dva neodoljiva. Kadaumorni putopisac, sjedne da se okrijepi uz kafu i rahatlokum udubokom hladu niže gradskog mosta, na verandi kafane tikiznad riječne tihe, tišinu tog malog raja prekidaju dovikivanjasnažnih momaka, koji uzguravaju svoje čudne špicaste čamceuz rijeku, otiskujući se o riječno dno sa onim istim tankimštapovima (sticks) kao na rijeci Cambridge, koje ovdje zovu'dajak'.

Malo uzvodno je Gradski most, jednako lijep kao MargaretSiget u Pešti, koji vodi prema tvrđavi Kastel, koja isto takopodsjeća na onu Budimsku, valjda zato što su i jednu i druguOtomani obnovili i dali im današnji izgled. Zastajem kod ban-jalučkog Big Ben-a, Sahat kule, gdje upravo otkucava podne. SaArnaudija džamijeoglašava se mujezin,koji uči ezan. KapijaFerhadija džamije jeotvorena. Nekolikovjernika je ušlo na pod-nevnu molitvu petkom,džumu. Kameni šadr-van i njegova vječnavoda, za vrućih ljetnihdana utočište malak-salih prolaznika,odvodi me čak doStambola, gdje teče istavoda, nikad presahla, ušadrvanu Suleimanijadžamije. Izuzev ovihmonumenata iz drevneotomanske epohe i re-vitaliziranog zanatskogcentra, okolo nema pre-više toga što podsjećana orijent, u ovoj za-padnoj čaršiji. Neštoniže niz glavni drum sa desne strane, na mjestu nekadašnjeg“Bezistan-a” nalazi se pijaca Tržnica, vrlo važan punkt. Iako je“kapali čaršija” Bezistan odavno nestala sa lica zemlje, ostavilaje vidljiv i neizbrisiv trag u sjećanju svakog Banjalučanina, te semnogi od njih ponašaju kao da i dalje postoji. Na početku ljetapijaca se prosipa od ranoprispjelih plodova, voća i povrća, te in-tenzivnih mirisa peršuna, bosioka i drugih začina poput one uBankoku.

Evropski utjecaj na arhitekturu i urbanizam grada započinjehotelom Palas na glavnoj gradskoj ulici, gdje se ustvari začinju“banjalučka Jelisejska polja”, nepregledno dugačka, drvoredomstogodišnjih kestenova, pokrivena glavna džada, sa baštamakafana sa jedne i druge strane, nekad popularno sastajalište i še-talište mladih “Korzo”. Sjedneš pred kafanu, a oko tebe vriježivot. Glavna ulica se gubi i prestaje u “gradskoj Bulonjskojšumi”, parku Mladen Stojanović, gdje u obližnjem kafeu Tanegosti upravo prepričavaju šta se, zapravo, dogodilo na tek za-vršenom “Grand Prix-u Monaco”. Par kilometara prije kraja,glavna ulica se križa sa nekoliko velikih ulica, bulevara,

prekrivenih drvoredom kestenova. Jedna od njih vodi istočno unoviji dio grada, koji podsjeća na sovjetske soc-realističkegradove izgradđene u nekoj od “petoljetki”, dok druge vodeprema sportskim kompleksima i stadionima, koje su za ned-jeljnih utakmica, poput onih madridskih, zakrčene razdraganomili razjarenom masom, zavisno od rezultata meča. Uvijek sam seklonio tih masa jer su bile nepredvidljive. Kapije obližnjegpravoslavnog hrama što svojom vanjštinom i fasadom liči nafreskama prebogate grčke samostane iz doba Bizanta, zatakovih su dana bile zatvorene kako “masa” ne bi koristila“prečicu” kroz njihovo dvorište.

Na kraju našeg putovanja kroz čudesni “Grad stotinugradova”, na lijevoj obali Zelene rijeke nalazila se mala neu-gledna baraka, kajak klub Vrbas i pripadajući mu Café Kajak,mjesto gdje svaki “banjalučki endeavour” završava. Najljepše je

ljetnu žeđa bilo gasiti natoj maloj terasi visokoiznad Zelene rijeke, kojaovdje ponovo postajegizdava i neobuzdana,tek toliko da pokažekako je i dalje planinskai neosvojiva, a istovre-meno, uz zvukove U2-a,biti negdje daleko naWambley stadionu uLondonu, gdje serješavaju goruća svjet-ska pitanja. Taj je kafe,nakon kataklizmatičnogpotopa, predskazanogod velikog Nos-tradamusa, koji se dogo-dio “ovom gradu” nakraju dvadesetog stol-jeća, odigrao ključnuulogu u spašavanjupreživjelih Banjalučana,razasutih širom svijeta.

U vodenoj stihiji je nestalo sve; i Emerik i Big Ben i džamije štopodsjećaju na one stambolske; čak je i vječna voda šadrvanapresahla. Gotovo da ništa nije ostalo poslije povlačenja 'velikevode', samo smeće, kao svjedočanstvo propasti jedne civi-lizacije. Međutim, vrijedni Noah i njegova porodica izgradili suArku zvanu Cafekajak.com i tako spasili što se spasiti moglo.Preživjeli se još uvijek, svakim danom, penju na Arku, umorniod dugog plivanja. Čvrsto se nadam da će i Šjor jednog dana os-vanuti na palubi ovog “vrbaskog plovila” i tako biti spašen odzaborava.

Svršilo se sve po staromJoš me čeka zadnje pićeI razgovor s konobarom

Svim konobarima, prijateljima nesretnih i usamljenih.

Ilustracija: Izeta Štaljo-Rakić


Još i u devetnaestom vijeku, u vrijeme Osmanlijskog carstva,privredna djelatnost u Banjaluci je bila uglavnom na nivouproizvodnog zanatstva, osim nekoliko pilana i ciglana u njenomokruženju i začetaka industrijske proizvodnje u samostanu Trapistau Delibašinom selu. U to vrijeme u Banjaluci nije bilo razvijenobankarstvo zapadnjačkog tipa. Dolaskom Austrougarske 1878. g.intenzivira se privredna djelatnost u više vidova: grade se zgradeupravnog karaktera, škola, sakralnih objekata, zeljezničkih stanica,stambenih vila, dolazi do intenzivnijeg iskorištavanja rudnih i šum-skih resursa, grade se novi proizvodni pogoni... Za sve te aktivnostibio je neophodan i odgovarajući bankarni aparat. Tako se vre-

menom osniva i nekoliko banaka, kao što su: Prva hrvatska šte-dionica, Muslimanska banka, te Filijala Zemaljske banke iz 1909.,najznačajnija banka iz Austrougarskog perioda, i kao institucija ikao graditeljski objekat, rađen u bosanskom slogu (stilu, koji pred-stavlja slikovitu simbiozu elemenata tradicionalne bosanske kuće iosnovnih načela arhitekture rane moderne, čiji je rezultat bio po-java potpuno novog, bosanskog stila sa punom jedinstvom forme istrukture). Projektant zdanja je arhitekta Josip Vancas iz Sarajeva, asam objekat se smatra jednim od njegovih najuspjelijih projekata ubosanskom stilu.

Zgrada Zemaljske banke u Banjaluci je bila jednospratna iimala je ugaoni oblik, a locirana je u centru grada na uglu ulicaMarije Bursać i Braće Lastrić sa jugozapadne strane. Dio prizemljaobjekta sa naglašenim lukovima iznad prozorskih otvora je urađen

BANJA LUKA KROZ PROSTOR I VRIJEME

Banjalučke bankeArhivski snimci – Magazin Šeher BL

Tekst: Adem Čukur


25

Sjećanje

u kamenoj oplati, a na spratu su karakteristični doksati nad glavnimulazom i na samom uglu objekta. U zemljotresu 1969. g. zgrada jeznatno oštećena, a potom srušena. Na istom mjestu početkomsedamdesetih godina gradi se nova zgrada Privredne banke Sara-jevo - Filijala Banjaluka. To je višespratni objekat sa dobro izbalan-siranim masama, raščlanjen po horizontali i po vertikali, sa šaltersalom koja se prostorno po visini proteže kroz tri etaže. Projektantobjekta je arhitekta Irfan Maglajlic iz P.P. ” Projekt ” iz Banjaluke.Jedna od karakteristika objekta je ta da je na njemu (za razliku odobjekata građenih prije zemljotresa sa tada dosta uskim izboromraspoloživih materijala) primijenjeno dosta novih graditeljskih ma-terijala i elemenata koji su se pojavili na tržištu početkom sedamde-setih godina. Fasadne plohe objekta su u najvećem dijelu date uvidu ”viseće fasade” sa konstrukcijom od eloksiranih aluminijskihprofila, dvostukim izolirajućim staklom u boji i parapetima odblago piramidalno oblikovanog svijetlo eloksiranog aluminijskoglima. Pune fasadne plohe su obrađene tzv. plastičnim malterom. Ušalter-sali urađen je ”spušteni strop” od lijepo oblikovanih eleme-nata od aluminijuma različitih boja. U radnim prostorima oko šal-ter-sale montažni spušteni stropovi su urađeni po sistemu ”Don”.Na objektu su, na fasadi i u enterijeru, jednim dijelom primijenjenei staklene ”luxfer” prizme. U to vrijeme, kad je kompjuterizacija usvim sferama života i rada, pa i u bankarstvu, izgledala kao znatnodalja budućnost nego što se kasnije pokazalo suprotno, interesantnoje arhitektovo poluautomatizovano rješenje komunikacije među šal-terima u šalter-sali. Naime, šalteri su formirani sa jedinstvenompultnom plohom u obliku slova u i sa blagajničkim šalterom nakraju. Obrađeni računi na pojedinim šalterima su stavljani u tvrdeplastične korice i preko pokretne trake ugrađene ispod pultovatransportovani do šaltera blagajne gdje se vršila isplata i uplata.

U sklopu ukupnog međuratnog rješenja sadašnjeg Centra II. saPravoslavnom crkvom, Banskom upravom i Banskim dvorom, nasjeveroistočnom dijelu tog lokaliteta je 1936.-1937. g. izgrađenazgrada Hipotekarne banke, izvedena po projektu beogradskogarhitekte Miodraga Vasića. To je ugaoni objekat zaobljen naglavnoj ugaonoj fasadi. Objekat je sa poluukopanim podrumom ,izdignutim prizemljem i dva sprata. U prizemlju prema dvorištunalazi se veća okrugla šalter sala. Glavna fasada je (vjerovatno izrazloga da objekat i svojim izgledom odaje sigurnost djelatnosti)urađena dosta reprezantativno, pri čemu su donje i gornje puneplohe, kao i bočni vertikalni završeci, urađeni u obrađenom ka-menu većih pravogaunih oblika, dok niz močnih kamenih stubovadorskog stila (sa kanelurama), koji se protežu kroz tri etaže sa pro-zorima između njih, još više naglašava monumentalnost objekta. Zaizradu dekorativne plastike na prednjoj fasadi angažovan jeVladimir Pavlović Zagorodnjuk iz Beograda, porijeklom Rus.Onje na glavnom ulazu uradio dvije veće bronzane, realističkiprikazane, figure muškarca i žene u narodnim nošnjama. U svimparapetima prvog sprata glavne fasade on je uradio i reljefeizražene plastike i detalja sa figurativnim scenama primjerenimsadržaju objekta. Od svih tih reljefa ostao je samo jedan iznadglavnog ulaza. U objektu je u najdužem periodu poslije Drugog sv-jetskog rata obavljala svoju djelatnost Služba društvenog knjigov-odstva – SDK.

Pored navedenih objekata, u sklopu ukupnog rješenja Kom-pleksa Gospodske ulice na rubnom sjeveroistočnom dijelulokaliteta početkom sedamdesetih godina urađen je uglovni objekatbeogradske ”Jugo banke ”. Bio je to jedan od prvih objekata u Ban-jaluci riješen sa tzv. ”visećom” fasadom. U sklopu robne kuće”Triglav” u prizemlju uz Titovu ulicu urađena je šalter-sala ”Ljubl-janske banke ”, dok su njene kancelarije smještene na završnojetaži.

Medaljoni u vremenu


Banjalučka bolnica prije drugog svjet-skog rata upamtila je izvjesnog MehuVektera. Prvo je bio obični bolničar, a kas-nije se pokazao kao izuzetni dijagnostičar,pa su ga ondašnji ljekari natjerali da – štobi rekli danas – završi školu. Narečenaepizoda događa se neposredno predDrugi svjetski rat. Umrla je medicinskasestra Stana, a na groblju Svetog Pan-telije (u Boriku) procesiju – sahranu pred-vodi prota Dimitrije Eskić. S obzirom da jeprolaz između grobova-humki već tadabio sužen (a Meho, uz ostalu petoricu)nosi kovčeg sestre Stane – neko će izposmrtne povorke uzviknuti:

„Nosi je Meho – dosta je i ona tebenosala!“

I – nastaje lom! Provala smijeha! Prota

Eskić (unatoč duhovnoj funkciji) ne možezatomiti smijeh – a onda i cijela povorkazapada u deliračno smijanje...

Tako je sahranjena Stana.

********

Hamdija Afgan, bivši gradonačelniki aktivni političar koji je Srpsku vojsku uBanjoj Luci dočekao sa svim počastimadavne 2018. godine, prima jednog odmlađih ’korteša’ koji reflektuje na kandi-dovanje za političke izbore.

Hamdo njemu kaže:„ Kol’ko ja vidim – lijep si! Ali iz svega

što mi maloprije ispriča – vidim danemoreš lagati! Batali – od Tebe nikadapolitičar ne more biti!“

********

Epizode sa Milkanom Gojićem, za-kupnikom hotela ’Palace’ pred rat (i uzDrugi svjetski rat) a onda direktorom – iPalasa i hotel Bosne.

Bio je bohem, kockar – ali sve bi pareznao razdijeliti sirotinji. Znao je i popiti –podobro. U neko doba dočekuju ga jarani.

„Gdje si Milkane – oni što prvidođoše – eno već povraćaju!“

A Milkan uzvrati:„Ko vas hebe – prvo sam se napio

himbera od ruža!“„Pa što Milkane?!“

„Hebo vas otac – pa kad povraćam,hoću da bljujem slatko!!!“

********

Druge polovine tridesetih 20. vi-jeka Banjolučani su poznavali Franca(neki ga zvahu – Ludi). Svakog jutraFranc optrči oko džamije Ferhadije, paonda nastavi do rampe – na Malti... a ci-jelo vrijeme gleda u cestu – ne bi li našao’paricu’. Naravno – na tom prostoru je imora pronaći.

Onda te kovanice čvrsto stisne ušaku – i vraća se do Milanovićevog kina’Palas’, kupi kartu, i gleda film – po peti ilišesti put....

ZAPIS O (NE)VELIKIM BANJALUČANIMA

NAPISAO: Slavko Podgorelec

Ovo su priče iz notes-zabilješki razgovora sa pokojnim-rahmetli primariusom dr

Kemalom-Kemom Halimovićem, koga ukopasmo u Stupnici-mezarju

banjalučkom 25. septembra 2013. godine...

Milkan Gojić Kemo Halimović

Medaljoni u vremenu

Cigo – Rom Homa

U čaršiji ga niko i nikada nije vidio– bez kravate. Nastranu – nije imao nikošulju, nosio je nekakve majice, ali kra-vata je obavezna. Bijaše koščata lica, is-taknute adamove jabučice, ali je

fenomenalno imitirao zvuk autombila i’sirene’ odnosno trube. U tolikoj mjeri real-istično da su građani (u liniji današnjeBoske – gdje nije bilo auto-prometa, a bioje niz lokala i gostionica) skakali i grebaliuz zidove kada se Homa ’oglasi’...

Homa je valjda (nije pouzdano)živio u Prnjavoru (ili Banjaluci?) ali su gašoferi autobusa za Prnjavor obaveznosmještali na sjedište suvozača – samo dabi zabavljao pautnike!

********

Još jedna ’leteća’ epizoda ohotelijeru Milkanu Gojiću! Već kao mladićpokazivao je bohemske naklonosti, pa gamajka pokušava obuzdati. Nikada nisuGojići oskudijevali u parama. Zaposli onasina Milkana kod veletrgovca Vlade (rad-nja bijaše na mjestu današnjeg VelikogSnek-bara) koji je prometovao jajima, pil-ićima i kokošima. Naveliko.

A Milkanova majka je davala Vladi’apanažu’ – što će reći – platu za nes-tašnog sina....

********

Drago Radovanović revolucioniraoje banjalučki Dom kulture (danas KC Ban-ski dvor). Milkan je volio DraguRadovanovića i okarakterisao ga:

„Drago je apolitično lice! On nije ’cr-veni’, on je – ružičasti!!!“

Kad se dogodi neka politička ’frka’nema Drage Radovanovića u Palasu.

A kad se Drago pojavi – Milkanglasno i jasno obznani:

„Sve se izbistrilo – evo nam našegaDrage!“

Hamdija Afgan

Dimitrije Eskić

Dan nezavisnosti BiH proslavljen je i u prostorijamaudruženja „Ljiljan“ u Motali - predavanjima Mr. Emira O. Fil-ipovića, asistenta na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, i Eld-ina Baljevića, člana udruženja “Kulturna baština” Bosansko -podrinjskog kantona iz Goražda, o historiji i kulturnoj baštiniBosne i Hercegovine. Dan ranije o tome su govorili i uŠtokholmu. U zanimljivom predavanju Mr Emira O. Filipovićaprisutni su prošetali srednjovjekovnom historijom Bosne iHercegovine. Slike bosanskih gradova, kraljevski pečati,pisani dokumenti i simboli probudili su sjećanja na davnodoba i kontinuitet BiH kao samostalne države. Eldin Balje-

vić predstavio je, između ostalog, vrijedno otkriće - nekropolustećaka u Goršić polju koja svojim izgledom, brojnošću,raznovrsnošću i originalnošću važi za rijedak spomenik kul-ture.

Prigodnim recitalom veče je obogatio i pjesnik ŠemsoAvdić. Prisutni su bili i gosti iz udruženja iz Noršepinga iŠevdea. A da bi sve prošlo kako i priliči proslavi Dana nezav-isnosti pobrinuli su se vrijedni članovi udruženja “ Ljiljan”,posebno omladina iz folklorne sekcije. Program je uspješnovodila Azra Avdagić.

PPrroossllaavvaa DDaannaa nneezzaavviissnnoossttii BBiiHH uu MMoottaallii

Čas iz historije i kulturne baštineTekst i foto : Goran Mulahusić

Gost iz Goražda: Eldin Baljević Gost iz Sarajeva: Mr. Emir O Filipović

Proslava Dana nezavisnostiu Štokholmu

Bosna i Hercegovina – nekad i danas

Obilježiti, znači poštovati i ne zaboraviti.Tako je bilo i u Štokholmu 1. marta 2014. go-dine, na proslavi Dana nezavisnosti BiH, kojuje organizovala APU Mreža. Tema - “Bosna iHercegovina - nekad i danas “.

Na kon pri go dne uvodne riječi ArminaHadžića, predsjednika ove organizacije, o his-toriji sre dnje vjekovne Bosne govorio je Mr.Emir O. Filipović, asistent na Filozofskomfakultetu u Sarajevu, dok je Eldin Baljević os-vijetlio stećak kao simbol Bosne i Hercegovinei tom prilikom predstavio niz značajnih lo kacijaovih spomenika, koje su otkrili vrijedni članoviudruženja „Kulturna baština“ iz Goražda.

Mladi autori grupe “Bosnienbooken”(Bosanska knjiga) predstavili su zatim svoj is-traživački projekat koji je materijalizovan kn-jigom “U Bosni nema ravnih puteva”. Autor jeMarina Ferhatović sa saradnicima Emmom Jo-hansson, zaduženom za prikupljanje materijala,i fotografom Adamom Haglundom. Gost večerije bio Goran Milić, istaknuti novinar i urednikserijala “Alkemija/Alhemija Balkana” u pro-dukciji TV Al Jazeera Balkans. Ovom prilikomprikazani su isječci iz navedenog serijala, apotom je Goran Milić govorio o trenutnim zbi-vanjima u Bosni i Hercegovini.

Ovo zanimljivo veče obogatio je duo“Thema Balkanica”, Mona Rosell, operskasolistkinja i violinistica, i Enes Žiga, gitarista.Na repertoaru su bile sevdalinke, a specifičnaizvedba Mone Rosell zadivila je brojnu pub-liku. Treba istaći da je ovom prigodom sala naMedborgarplacu u Štokholmu bila ispunjena doposljednjeg mjesta.

Obilježavanje ovoga značajnog dana uve -ličala je i Ambasadorica Bosne i Hercegovineu Kraljevini Švedskoj, gospođa Jadranka Kal-meta, te predstavnici banjalučkog Saveza, Cen-tra za lokalni razvoj i dijasporu, BH Savezažena, Omladinskog Saveza te mnogobrojnigosti. Za realizaciju programa bili su zaduženi:Samra Kuljuh, vođa projekta, te Amer Nezire-vić, Emir Dizdarević, Sait Kara selimović,Vernisa Rejhan, Adnan Mahmutović, EminaPašić, Dino Mujkanović, Maja Fyfe i Nino Fe-jzibegović, uz podršku Upravnog odbora APUMreže.

Tekst i foto: Goran MULAHUSIĆ

Prepuna sala obilježila Dan nezavisnosti naše domovine

Oduševili svojimnastupom: Enes

Žiga i Mona Rosell

Alhemija Balkana:Goran Milić

Publicista Nihad Filipović – Ključ/Engleska

knjiga koja prodire u srž i posljedice rata u domovini

""BBoossnnaa uu ssrrccuu –– dduugg pprreemmaa iissttiinnii""

Nove knjige


Nihad Filipović, bivši logoraš iz Man-jače, publicist, pravnik iz Ključa, jedan odnajzaslužnijih za osnivanje Svjetskog savezadijaspore Bosne i Hercegovine, sa trenutnomadresom u Engleskoj, ovih dana izdao je kn-jigu "Bosna u srcu-dug prema istini". Nakonupućenih čestitki, Nihada smo zamolili zainformaciju više o ovoj knjizi koja prodire usrž i posljedice rata u domovini:

“Ovaj zapis je posvećen uspomeni narahmetli Omera Filipovića, prema momuvjerenju, jednog od istinskih heroja bosan-skog otpora u domovinskom ratu 1992.-1995. Istovremeno, knjigu posvećujem isvima palim, a malo ili nikako poznatimherojima i svim logorašima u domovinskomratu 1992.-1995., ubijenim, preživjelim ilinakon rata prije vremena preminulim, zbogpreživljene traume i tjelesnih povreda nane-senim im u logorima. Ali, iznad svega, ovajzapis i ova knjiga je na pouku, oprez iopomenu mladim ljudima. Dolaze nove gen-eracije koje ne samo da ne pamte rat, negosu imali sreću da se rode nakon završetkabratoubilačkog rata 1992.-1995., a nesrećuda im je taj rat u naslijeđe ostavio podijel-jene škole i školske programe, pocijepanudomovinu, parcijalne istine; jednom riječjurašomon "istina" i laži gdje je teško razlučitižito od kukolja. Ovaj tekst nema pretenzijuispravljanja "krive Drine". Korijen zla kojidovodi do periodičnih klanja u Bosni i ubošnjačkom-srpsko-hrvatskom icrnogorskom regionu isuviše je dubok, a dabi se iščupao sitnim sjeckanjem i ukazivan-

jem na površinski korov. Ipak, nađu li semakar neki među mladim pa razumiju os-novnu poruku ove knjige, kako je fil-igrantsko dobro u ljudima krhko, a zlootporno na dobro, kao korov na plemenitutravku i kako samo mali korak od dobrog ukumstvu, prijateljstvu, dobrosusjedstvu ikomšiluku vodi do potiranja i negacija isame mogućnosti života u razlikama...”

Javnost u Ključu zna ko je Omer Fil-ipović, ovo je šansa da kompletna bh.javnost sazna mnogo više o njemu. Inače, uknjizi dominira sudbina Omera Filipovića injegovih savremnika sa druge stranebarikade, nešto slično po uzoru na ZLOČINI KAZNU: “Mnogo je onih koji su svjesnona oltaru domovine položili svoje živote. Zaneke se zna, za mnoge ne zna ili samo malozna. Omer Filipović je jedan od takvih, čov-jek koji je bio potpuno svjestan situacije ukojoj se nalazi, okolnosti kojima je pod-vrgnut, zašto je to tako, kuda ga njegovotpor, njegovo odbijanje suradnje sa silamamraka može odvesti, pa ipak nije odstupio niza pedalj; zvuči patetično, ali je istinito: sv-jesno je žrtvovao sebe, da ne bi iskompromi-tirao ideju bosanskog otpora. On je, inače,mučki ubijen u logoru Manjača. Drugi dioknjige je kratak osvrt na koncentracionilogor "Manjača" i na neke od glavnih proto-gonista zločinačkog načina na koji je vođentaj logor, a u trećem dijelu se bavimo sluča-jem Vinka Kondića. Omerov prijatelj iz djet-injstva, Kondić, presudno je uticao na razvojdogađaja pred rat u opštini Ključ. Te dvije

političke putanje i te dvije sudbine koje su ihpratile, ona Omera Filipovića i njoj suprot-stavljena Vinka Kondića, u mnogom smislusu metafora, tipična slika stanja i odnosa uvremenu u kojemu je pripreman rat. Inače,ovaj treći dio knjige je faktografska bilješka.U tome, završnom dijelu knjige, pratimosudbinu Kondića od momenta njegovoghapšenja, preko spajanja sudskog postupkaprotiv njega, sa onim koji je pokrenut protivjoš dvojice Ključana, Mirka Adamovića iBoška Lukića, a koji su se dovodili u vezu sapolitikom zločina i masovnim ubistvimacivila u ključkoj opštini, u mjestima Prhovo,Velagići i Biljani, pa sve do obustave sud-skog postupka protiv Kondića, izzdravstvenih razloga, odnosno oslobađajućeprvostepene presude za Adamovića i Lukića;cijeli taj tok pratimo faktografski, crno na bi-jelo, tj. prenoseći agencijska saopćenja.”

Ovo štivo Nihada Filipovića siguno nećeostaviti ravnodušnim nijednog zainteresira-nog čitaoca jer iz naprijed rečenog jasno jeda je u prvom i drugom dijelu knjige riječ osjećanju svjedoka vremena, dok je treći dio,u kojem se izvorno prenose agencijskasaopćenja i prati tok sudskog postupka pro-tiv trojice Ključana optuženih za ratnezločine, dokumentarna građa, ram za mogućidio slike jednog vremena i ljudi u tom vre-menu. Inače, promocija knjige "Bosna u srcu- dug prema istini" zakazana je za 1. mart usali kulturno-obrazovnog Centra u Ključu.

Pripremio:BHDINFODESK – Birmingham

Reportaža


Gledam kroz prozor kako pada snijeg, amisli me vraćaju u moju domovinu. Razmišl-jam, kod nas je snijeg znao biti preko metra, isve je funkcionisalo normalno, a ovdje, iakozimske službe rade danonoćno, čim krene sni-ježiti, stvori se velika GRAJA, zatvaraju seškole, pola organizacija ne radi, imate pravo itelefonskim pozivom opravdati svoj nedolazakna posao, što kod nas nije bilo uobičajeno - nedoći na posao zbog prvih obilnijih pahuljica.

Najveći problem bio je kako prijeći put odkuće do radnog mjesta. Ovdje je normalno odkuće do posla imati minimalno dvadesetak kilo-metara, a kod nas kilometar,dva.

Teče rijeka Mississipi

Ove godine u Saint Louisu zima se odužilasnježnim padavinama i velikom hladnoćomkoja nas je iznenadila i u februaru, što je stvarnoneobično za naš grad i okolinu.

Sjećam se zima 95. i 96. godine, kada sujanuar i februar bili bogati ogromnom količi-nom padavina. Ostalih godine snijeg je ugla -vnom bio samo prolaznik, i zadržavao bi sesamo nekoliko dana. A to se ne bi moglo kazatiza ovu zimu.

Uspoređujem klimu u Saint Louisu sa ban-jalučkom, i vidim veliku sličnost. Nikada nistebili sigurni šta donosi idući dan u Banjaluci, atako je i u Saint Louisu.

Jedno pitanje za nas koji sada živimo u

Saint Louisu je - koliko poznamo istoriju naseggrada. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali miemigranti, koji živimo van svoje domovine,ht-jeli mi to ili ne, moramo prihvatiti ona mjesta ukojima živimo kao naša, i moramo znati os-novne istorijske podatke o njima, o stanov -nicima, sportu i drugim kulturno-umjetničkimmanifestacija.

Šta možemo reći za Saint Louis, grad kojileži na zapadnoj obali rijeke Mississipi, a južnood ušća rijeke Missouri. Sa južne strane graničisa rijekom Des Peres, a još južnije sa rijekomMeramec koja predstavlja granicu mjesta.

Koliko vas zna šta znači riječ Meramec naindijanskom jeziku? Vjerovatno veliki brojmojih sugrađana zna da riječ Meramec značiRijeka smrti, u što smo se i uvjerili, jer je neko-liko naših sugrađana našlo smrt u njenim vo-dama. Često su pojedini dijelovi rijeke bilizabranjeni za kupanje, jer na prvi pogled rijekaMeramec izgleda mirna, ali ispod njenepovršine prijete brojne pećina koje u trenucimastvaraju smrtonosne vrtloge, opasne čak i zavrhunske plivače.

Da li znate da je država Missouri u Americinajbogatija prirodnim pećinama? Uvjerili smose u to gledajući filmove o propasti svijeta, gdjese spominju pećine u državi Missouri.

Prema zadnjem popisu stanovništva, 2006.godine, grad Saint Louis imao je 353.837 ži telja,a u cijelom metrou - 2,801.033. Nadm o r skavisina je 138,7 metara, a gustoća na se ljenostiiznosi 2.066 stanovnika na kvadratnom metruna površini od 171,3 kvadratna kilometra.

Od Francuza do Bosanaca i Hercegovaca

Šta znamo o istoriji Saint Louisa?Grad Saint Louis naselili su Francuzi 1763.

godine, a nakon pariskog dogovora grad sepočeo širiti istočno od rijeke Mississipi gdje suživjeli Englezi, dok su Francuzi bili nastanjeniu manjim naseljima. SAD je kupio grad 1803.godine, kao dio Louisiane, a 4. jula 1876. SaintLouis, ustvari opština, odvojio se od šireg grad-skog područja, sve u cilju da se spriječi odlivporeskih prihoda na razvoj periferije. Ova od-luka u mnogome je unazadila grad u razvojuzbog iseljavanja bijelaca, koje je počelo 50-tihgodina, nakon čega je opština krenula ubirativeći opštinski prihod, i automatski uticala nakvalitet života u gradu.

Saint Louis se smatra kao grad koji je prviu svijetu izgradio neboder, tada najveći, Wain-wright, 1892. godine, a samo godinu kasnijeNikola Tesla je tu prvi demonstrirao radio-ko-munikacioni sistem. Svi volimo jesti Beef Ravi-ole koji je potekao baš iz Saint Louisa.

Grad je, inače, dobio ime po francuskomkralju Louisu IX, a trenutno metropola SaintLouisa broji 2,698.672 stanovnika i predstavlja18. grad u SAD-u. Broj stanovnika u široj regijise povećao, ali u užem gradu živi 348.189stanovnika,i taj broj se svaki dan smanjuje, iakose revitalizira centar grada, i grad uopšte.

Jedan dio metropole Saint Louisa prelazi ina teritoriju države Illinois, i zove se IstočniSaint Louis, koji je jako nepopularan jer obilujevelikim brojem vatrenih okršaja i ubistava. Isti

SAINT LOUIS BANJALUČKIM OČIMA

MALA BOSNA KRAJ MISISIPIJASant Louis smo „osvajali“ poštenim radom i znanjem, zato nas ovdje uvažavaju!

Piše: Nerko GALEŠIĆ

Reportaža


je slučaj i sa North county Saint louis, gdje jenajveci broj stanovnika i afričkog porijekla.Zbog ta dva dijela metropole Saint Louisa, gradvisoko kotira na listi kao opasan za življenje.

Sjetih se i jednog podatka o najvećoj i na-jmanjoj gustoći naseljenosti na jedan kvadratnikilometar. Prva država po gustoći stanovništvaje Monako sa 16410 stanovnika po kvadratnomkilometru, što znači 63 stanovnika po kvadrat-nom metru, a najnizu gustoću ima Grenland sa0,025 stanovnika po kvadratnom kilometru, ili30 miliona kvadratnih metara po stanovniku.

Vrata istoka i zapada

Svaki američki grad ima jedan znamenitispomenik u svome središtu, bolje reći - srcu.Saint Louis je poznat po svome luku, koji pred-stavlja vrata istoka i zapada.

Luk ili ARCH je visok 192 metra, a pri-pada Jefferson National Expansion Memorialcentru. Svake godine na njegov vrh popne seviše od dva miliona turista. Ima veoma speci-fične liftove u obliku balona u koji se može sm-jestiti četvoro putnika, dok vožnja do vrha trajedesetak minuta. Sa vrha imate predivan pogledna grad Saint Louis, te na istočni dio SaintLouisa, odnosno na državu Illinois.

Arch su počeli graditi 12. februara 1963.,završen je 28.oktobra 1965., a zvanično jeotvoren za javnost 10.juna 1967. godine. Koš-tao je 13 miliona dolara, a zvanični podatak, sajanuarom, govori o zaradi od 96,300.000dolara. Ideja o izgradnji luka došla je odarhitekte Eero Saarinena i inžinjera HannskariBendele 1947 godine.

Najpoznatiji istorijski spomenak vezan zagrad Saint Louis Cahokia Mounds je arheološkispomenik smješten nasuprot modernog gradaSaint Louisa, na drugoj obali rijeke Mississipi,na teritoriji države Illinois. Naziv mu potiče odplemena Illinois indijanaca i nasljednika kul-ture Cahokia, koji su tu živjeli sve do dolaska

Francuza. Od 120 vještačkih istorijskih humkidrevnog grada sačuvano ih je 80, uključujući inajveću indijansku građevinu sjeverno od Mek-sika, Svećenikov humak-Monks Mound, koji senekada prostirao na 9,6 kilometara. Danas jepretvoren u Spomenik državne istorije,površine 890 ha, kojim upravlja Ured za oču-vanje istorije Illinoisa. Cahokia Mounds bio jenajveći i najuticajniji grad mississipske kulturesjeveroistočnog dijela današnjeg SAD-a. To jenajveće arheološko otkriće sa lokalitetomPRETKOLUMBOVSKE SJEVERNE AME -RIKE. Upisan je u Unescove spomenike 1982.godine.

Cahokia je nastala 800. godine, i tu je napočetku živjelo više od 100.00 stanovnika. Navrhuncu svoje moći imao je čak 40.000stanovnika, što su američki gradovi dostizalitek početkom 19. vijeka. Jedino je Philadelphiabrojku od 40.000 stanovnika prerasla 1780. go-dine, ali o njoj nema toliko pisanih tragova. Iime grada je nepoznato, ali su ipak ostavili po-datak da su vise od 16,5 tona zemlje prenijeliu svojim drvenim korpama. Još jedan podatak:prvi istraživač bio je Warren Wittry 1960. go-dine.

Grad Saint Louis bogat je i parkovima.Forest park spada u najveće u Americi. Poznatje i po fakultetima, posebno po Saint Louis Uni-versity i Wasington university, po svojim bol-nicama, posebno Barnes Judish Hospital kojaspada u vrh američkih bolnica, te po starimgrađevinama, pozorišnim zgradama (Fox dvo-rana), sportskim kompleksima. Značajno jenapomenuti da je 1904. godine u Forest parkuodržana zimska olimpijada, ali su svi objektiposlije igara uništeni, zbog velikih troškova nji-hovog održavanja.

Prvi sportski klub, sa najvećim broj sim-patizera, Bejzbol tim Cardinals, spada u vrh

Major League Baseball u Americi. Drugiklub kojim se Saintlouisani diče je hokejaškiklub Blues koji se takmiči u Internacional hoke-jaškoj ligi. Klub Rams takmiči se u fudbalskojligi Amerike.

Pored ovih profesionalnih klubova postojii veliki broj amaterskih koji se takmiče u Col-lege ligi, kao košarkaški klub Mizzou, te no-gometaši, ali na amaterskoj razini. Zašto ovajgrad zovu i Mala Bosna? Zato što smo grad sanajvećom bosanskohercegovačkom dijasporomu Americi. Od 1992. do 1995. godine grad jeprimio veliki broj je došlo oko 50000 Bosanacai Hercegovaca, a sada ih tu živi oko 50000, dokostali, otprilike njih 20000, imaju adrese naWest i South County.

Oživjeli smo južni dio grada

Dolaskom u Saint Louis većinom smo nas-tanjivali južni dio grada. Tada veliki brojAmerikanaca nije skoro ni čuo za našu državu.Često su me znali pitati: „Koliko je sati vožnje

automobilom do Bosne i Hercegovine?“Južni dio grada bio je sav „ukrašen“

daskama na lokalima, skoro mrtav dio, opasanu noćnim satima. Politikom grada, bosansko-hercegovače doseljenike trebalo je nekako uk-lopiti u život, bolje reći, spoznati naš mentaliteti nešto od njega udahnuti i samoj sredini. Tosam shvatio onda kad smo u vojnoj bazi uLouisiani glumili naše sunarodnjake. Američkivojnici su htjeli da proniknu u naš mentalitet,prije nego što su ih upućivali u u BiH. Te vježbesu ozbiljno shvatili, pa smo mi glumili pred-stavnike svih naših naroda. Ja sam imao ulpoguu komandnom štabu, gdje je trebalo ugovoriti iodržavati sastanke svih zaraćenih strana saameričkim generalima.Čitajući njihove materi-jale, saznao sam da su Amerikanci „snimili“ našmentalitet, te da smo narod koji nerado mijenjamjesta stanovanja.

Našim dolaskom, južni dio grada je oživio,otvorene su mnoge prodavnice, mesnice,aščinice, barovi, restorani, kulturno-umjetničkicentri. Grad je postao i sigurniji, pitomiji, ljepši.

Danas oko 90 procenata Bosanaca i Herce-govaca ima američko državljanstvo,a mi smonarod koji izlazi na izbore, suprotno odAmerikanaca koji to čine u znatno manjembroju. Sada zamislite šta znači za grad kadaoko 40.000 stanovnika bosansko hercegov-ačkog porijekla izađe na izbore! Nije čudo štosvake četvrte godine za gradonačelnika SaintLouisa prođe naš Francis G.Slay, italijanskogporijekla, koji odlično razumije, pomalo i gov-ori, naš jezik i koji dolazi na naše proslave ifešte, pomažući nam kad god je to potrebno.

Danas naši penzioneri mogu svakog danaslušati našu radio stanicu preko 12 sati.

Imamo i više džamija izgrađenih na teri-toriji grada Saint Louisi South County. Imamoi veliki broj nogometnih ekipa koje se takmičeu ligi Saint Louisa. Spomenimo i folklornegrupe,te dvije neprofitne organizacije koje sebave sevdahom – Sevdah i Sevdalije. Sve većibroj Amerikanaca dolaze u naše restorane,posebno u „Grbić“ i „Taft“. Rado jedu i našepite iz restorana Berix, te sjede uz naše kafe.

Veliki broj naše djece uspješno pohađaameričke univerzitete. Pročitao sam u SaintLouis Post dispech podatak da smo mi emi-gracija koja je u kratkom periodu postigla na-jbolje rezultate u zadnjih sto godina, pa svakačast za nas Bosance i Hercegovce.

Nema kompanije gdje nećete susresti našeljude, kadrove, na rukovodećim radnim mjes-tima. Mnogo je i građevinskih, prevozničkih,advokatskih, tirističkih i drugih organizacija čijisu vlasnici ovdje došli iz BiH.

Šta možemo na kraju reći: SVAKA ČAST,jer smo sve postigli u vrlo kratkom periodu.Neka živi naša MALA BOSNA, i neka svakosve više napreduje, a ja se nadam da ćemouskoro imati i mnogo političara iz naših redova,koji će štititi naše interese.

Životna pričaRozine KukŽivotna pričaRozine Kuk

U jednom stanu na Mejdanu, među

fotografijama, medaljama i– štapovima za ribolov

Banjalučka razglednica 2

Godinama sam na Mejdanu, u Maloj čaršiji, u jutarnjim satima sus-retao sićušnu ženu, sijede svilenkaste kose. Vraćala se sa Tržnice inosila svježe voće i povrće. Odlučnog koraka, veselog pogleda,zračila je vedrinom i toplinom. Iako se nismo poznavali, uvijek bismose pozdravili, ponekad pitali za zdravlje. Tako sam i saznao za njenuljubav prema rijekama i ribarenju...

"Halo, dobar dan, da li je to stan gospodje Rozine Kuk, zovem izčasopisa Seher Banja Luka."

"Dođite", rekla mi je na kraju kraćeg telefonskog razgovora.Životna priča ove zanimljive žene počela je prije osamdesetsedam

godina u Opatovcu kod Vukovara. U multietničkoj sredini, Rozina jejoš u djetinjstvu pored srpskohrvatskog govorila mađarski i njemački.Imala je svega tri ili četiri godine kada ju je deda Eduard, koji je biopoljskog porijekla, poveo u ribolov na Dunavu. Poslije se samaiskradala iz kreveta i ranom zorom odlazila u ribarenje na Vuku, zbogčega je ponekad dobijala batine od majke. A u Vukovaru je srela svogbudućeg supruga Stevu. Bila je zima, snijeg, a Rozinu su zadirkivalineki dječaci. Zgrabila je snijeg, napravila grudvu i pogodila, ali nenjih, već naočitog muškarca u uniformi JNA. Stevo je bio iz okolineZagreba, rat je proveo u partizanima i ostao u aktivnoj službi i nakonrata. Rozina mi pokazuje njihovu fotografiju sa vjenčanja iz 1946.Mladost, ljepota.

Život ih je kasnije vodio u Pančevo, gdje im se rodila kćerka, pa uPožarevac, gdje su stekli sina, da bi se 27.jula 1961. po Stevinojprekomandi doselili u Banjaluku. U to vrijeme, već je i Stevo uvelikopostao ribolovac. Za grad na Vrbasu veže ih i to da su dobili svoj prvistan u kom Rozina i danas živi sa svojim sinom, kojeg mnogi Ban-jalučani pamte po nadimku Mašo, ali i kao odličnog muzičara,posebno iz tamburaškog orkestra u Masleši. Rozina je udovica većčetrdeset godina, na suprugovom grobu se zaklela da se nikada višeneće udavati.

Rozina je bila vrijedna i veoma aktivna žena, pored brojnih priz-nanja, pred mene je iznijela i Medalju rada iz 1972. koju je dobilaukazom predsjednika SFR Jugoslavije, Josipa Broza Tita i PoveljuGrada iz 1985. čime se izuzetno ponosi. Ističe da kod ljudi cijenimarljivost i poštenje, a članak iz požutjelih novina iz šezdeset i nekesvjedoči o sugrađanki Rozini Kuk, poštenom nalazaču veće sumenovca. Odbila je uzeti i procenat koji joj zakonski pripada.

Uz okrepljujuću kafu razgledam Rozinine fotografije sa ribarenja,a pecala je širom nekadašnje Jugoslavije na Vuki, Dunavu, Savi, Vr-basu, Moravi, Mrtvaji, Resavi... Gledam i brojne medalje, uglavnomzlatne, i pehar Ribolovačkog saveza čiji je aktivan član sa trajnomdozvolom za ribolov. Posljednju, tridesetu medalju osvojila je 2012.u izuzetno teškim uslovima, na plus četrdeset, pogotovo ako se znada je Rozina imala grdnih zdravstvenih problema. Ali, bila je uporna,silno je željela tu tridesetu medalju.

Polako napuštam dom Kukovih na prvom spratu zgrade na Mej-danu. Pamtim riječi da je neprocjenjljivo to osluškivanje žubora vode.A Rozina se sprema, čim grane proljeće, da sa sinom krene negdje uzrijeku sa štapovima za ribolov.

Rozina Kuk 15. marta slavi svoj 87. rođendan. Koristim priliku dajoj poželimo sretan rođendan i sve najbolje.

Piše: Dinko Osmančević

MOJ GLAS - MOJA ZEMLJA

Izbori

Glavni odbor Saveza Banjalučana uŠvedskoj je, u Programu rada za 2014. god-inu, posebnu pažnju posvetio izborima –kako podstaknuti naše članove, naše sug-rađane, da svojim glasovima u BiH i Šved-skoj utiču na izborne rezultate, a time i nasvoj položaj. Naš je zajednički interes daglasamo i jedinstveno nastupimo na pred-stojećim izborima, u oktobru 2014. godine.

U pripremama za glasanje neophodnoje da se izvrši registracija svih povratnika,izbjeglih i raseljenih lica za učešće na Opš-tim izborima 2014. i time pokaže naše pris-ustvo i želja da promijenimo sadašnje stanjekoje nema nikakve perspektive. Rezultati

popisa su ohrabrujući i Banjalučani u dijas-pori treba da sa tih pozicija i spramotvoreno nastupe u RS-u, dajući do znanjasvima da je to ravnopravan i sastavni dioBiH-e, naše domovine. To moramo činitibez obzira na činjenicu da još nemamo svaprava zagarantovana evropskim konvenci-jama o ljudskim pravima i slobodama.Samo izlaskom na izbore i izborom pro-bosanski orijentisanih kandidata, teučešćem u radu zakonodavne i izvršnevlasti, možemo mijenjati postojeće stanje.Jedan poslanik reče: "Sit sam ove bare ukojoj je BiH-a. BiH-a je zemlja jednakih.Država u kojoj smo svi mi njeni gradjani,jednaki pred ustavom i zakonima.”

U cilju blagovremene registracije iomogućavanja prava glasa svim građanimakoji trenutno borave izvan BiH, Građanskakoalicija Prvi mart radi na identifikacijigrađana i pripremi registracije za glasanjeputem pošte. Na web stranici koalicije

http://www.prvimart.ba/prijava/ nalazi seformular za prikupljanje podataka o građan-ima koji imaju biračko pravo za glasanje napredstojećim izborima. Podaci prikupljenina ovaj način predstavljat će polaznu os-novu u aktivnostima registracije građana zaglasanje putem pošte, što će biti realizovanopo raspisivanju izbora u BiH. Na ovaj načinnastojimo doći do što većeg broja građana,kako bismo im pomogli da se blagovre-meno registruju i glasaju na oktobarskim iz-borima.

Zato je naša vodilja - MOJ GLAS,MOJA ZEMLJA.

Zadatak svih naših udruženja i sekcija jeda mobiliziraju i informišu svoje članstvo oprocedurama vezanim za pristupanjeglasanju.

Što se tiče glasanja u Švedskoj, takodjerpozivamo svo članstvo da se odazoveglasanju, jer nam je to građanska dužnost iobaveza.

PRIPREME ZA OKTOBARSKE IZBORE

MOJ GLAS - MOJA ZEMLJA

Piše: Mesud MULAOMEROVIĆ


Zavičaj kao inspiracija

37

Banjalučke bašče, vrbaske sedre, šadrvani,ringišpili na pijaci između Kastela i Crkvene, igredjetinjstva, tople boje zavičaja – sve se to zgušnjava,kao kestenov cvijet, i zatim rasprostire, kao mirisi ižubori, iz poezije i proze banjalučkog, evropskog, kn-jiževnika Irfana Horozovića. Banjaluka, kao stvarniprostor, i kao san, kao metafora, nepresušna je in-spiracija Horozovićeve literature, od pjesničkih zbirki»Zvečajsko blago« (1969.), »Testament iz mladosti«(1980.), »Knjiga mrtvog pjesnika« (1997.), do knjigapripovijetki »Talhe ili Šadrvanski vrt« (1972.),»Salon gluhonijemih krojačica« (1979.), »Prognanigrad« (1994.), »Bosanski palimpsest« (1995.), ro-mana »Kalfa« (1988.), »Berlinski nepoznati pro-laznik« (1998.), »Filmofil« (1999.), »Vauvan«(1990.) i dr.

Beskrajni zavičajJedan ciklus Horozovićevih priča, objavljen u

»Izabranim pripovijetkama« 2000. godine u Sarajevu,a naslovljen »Beskrajni zavičaj«, počinje pričom»Oblak«, koja simbolično, poetski, izražava i posto-janost, i prolaznost – zavičaj je s nama, i u nama, magdje bili, samo se prelamaju njegove slike, dolaze iodlaze, kao oblaci nad Šibovima i Starčevicom: »Na-jednom se preneš i i vidiš svijet oko sebe u potpunodrukčijoj svjetlosti.« Ali ta svjetlost zavičaja ipak jepostojana, ma kako nam se nekad činilo da pomalobliiedi, ili ponire u izmaglicu, kao napjevi čije riječine zaboravljamo. Slike zavičaja nestaju, ali se i taložeu nama. I sve je »tako jasno, a neizrecivo«. Ljepota,i slojevitost, istinskih književnih djela je upravo utome, da ono što je stvarno, vidno, oko nas, što jesam život, postane i sam smisao tog života, ono štonas nadahnjuje i oplemenjuje.

Jedna knjiga priča posebno nosi pečat Banjaluke.Onaj crni, koji nam »udaraju« drugi, zli, i onaj svi-jetli, koji nosimo u sebi, kao otpor, kao zavjet, kaoljubav, kao postojanost. To je zbirka »Prognani grad«.Prognani ljudi. Prognane ulice. Prognani vrtovi. Prog-nana djetinjstva. Prognane ljubavi. Prognani životi.

»Knjigom priča Prognani grad Horozović nijesamo ispisivao ličnu dramu izgona iz svoga grada(Banje Luke) koji je oduvijek prepoznavao i pamtiokao svoj grad nego se i u vlastitom ogledalu mogaonadnijeti nad »tragične konačnosti« i onih svjetovakojih se ranije doticala njegova mašta i onih koji su unajstvarnijoj mogućoj stvarnosti nastajali i nestajalipred njegovim očlima«, zapisao je pisac Hadžem Ha-jdarević, u predgovoru »Izabranih pripovjedaka«.

Prognani grad»Prognani grad je knjiga koja uspijeva predstaviti

sve nakaznosti fašizirane ideologije zasnovane naprojektu totalnog uništenja svega što se ne uklapa u

njene okvire«, ali koja je, u književnoestetičkomsmislu, ispisivana »iz pozicije nadmoćnog svjedokazločina…, koja nadilazi ratni užas«, naglašava usvome eseju »Poetika sabura« Enver Kazaz.

Čitav jedan grad, sa porodicama, uspomenama,životima, prijateljima, izložen je barbarskoj samo-volji, stavljen je pred zid, pred uperene cijevi. A ri-jeka i dalje teče, već je i proljeće, dolazi ljeto… Ubaščama dozorijevaju jabuke. I padaju. Zbog toga, štoje sve manje onih koji bi ih brali, ali, još više, i zbogstraha. Jer nevidljivi zubi noći sve više su glodaligrad.

-Noćas će pobiti sve u našoj četvrti. Ili zatvoriti.Tako sam čuo. Iseljavanje ide presporo po njihovumišljenju. Ova noć bi to trebala ubrzati.

Gledao sam ga. Govorio je tako jednostavno kaošto mi je ponekad odgovarao na pitanja o automobil-skim motorima, koje nikad nisam shvatio. Razumiobih zapravo sve što je rekao, ali je mozak odbijao dase upozna sa biti sprave, kao da mi je sugerirao da senikad u životu ne služim njome. Osim kao pasivniputnik. Slušao sam ga i sad. Pasivni putnik. Drugi jesad mehanizam bio po srijedi. Mehanizam koji će nasubiti.

Mi večeras idemo u staru kuću preko Vrbasa.Možete i vi s nama.«

Ovako počinje priča »U sumrak padaju jabuke«.U sumrak iza kojega je slijedila noć u kojoj nisuspavali ni u drugoj kući, jer »ovo je mogla biti kon-ačna noć, noć u kojoj će se pojaviti gospođa u crnomi blijeskom svoje kose potražiti naše duše«, noć bdi-jenja, eksplozija, očekivanja da nahrupe na vrata, noću kojoj je i obično padanje jabuka ličilo na prasakbombi. Ipak, te noći niko nije ubacio bombu. Samo supadale jabuke…

»Nekoliko mladića odvedeno je te noći iz četvrtido naše, starac i starica ubijeni su u svojoj kući, mini-rana je trgovina iz koje su prethodno iznesene stvari,oteto nekoliko automobila i jedna je maloljetnadjevojka nestala. Bila je to posve mirna noć, kako jezapisano u svim službenim izvještajima.«

Na teške banjalučke godine, mjesece, dane, pa iminute, podsjećaju nas i druge priče iz ove knjigekoju je pisac morao napisati, da se ne zaboravitragedija jednog grada i njegovih žitelja, samo zbogtoga što imaju drugačija imena. Knjigu, svakako,treba pročitati, i čuvati, kao dio svoga bića, a nekolikoovih odlomaka samo dočaravaju svu našu tragičnost,ali i uspravnost.

Grad-Labirint»Zatočeni grad živi od slutnji i u slutnjama se ras-

tače.Poput slutnje raste i živica pred starom kućom.

Starac i starica gledaju u nju, u taj bujni, debeli, visokizid što je ove godine nadrastao glave prolaznika isakrio posve, njih dvoje, od pogleda sa ulice…

Mala kapija je oštro zveknula i starac se trgnuo.Stazom je dolazila susjeda što se nedavno doselila.Izgledala je uznemireno.

-Kad mislite ošišati ogradu? – rekla je umjestopozdrava.

Starac i starica su bili zaprepašteni. Nisu izgov-

orili ni riječ. Nisu razumjeli zašto bi se nekoga ticalanjihova ograda.

-Vaša ograda se popela do jorgovana, a on jeblizu moga prozora. Mogla bi mi se neka zmija uvućiu sobu. A ja se zmija strašno plašim!

-Nema ovdje zmija – reče starac.-Ne znam ja.-Da posiječemo i jorgovan? (Otkrivenje)»Pomislio sam, dok smo se penjali kroz snijeg,

uz Dolac, kako njemu sad izgleda naš Grad-Labirinti kako je sad poredao brojeve u svom bestijaru.

-Je li ikad bilo gore nego sad, Alija? – upitao samga.

-Bilo je – rekao je on potpuno sabrano i lucidno– kad je bilo isto vako, ali se nije znalo da je vako.«(Paradoks o Minotauru)

»Pretukli su ga. Ponovno. Zaustavili su ga naulici, jer je neoprezno izbio na trg s kojeg više nijebilo izlaza…

Čovjeka mogu udariti jedino ako ga vide…Išao je uz Vrbas. Prošao je Gradski Most, Zeleni,

Most u Gornjem Šeheru i stigao do mosta uNovoseliji. Odlučio je da ga prođe i nastavi cestomprema Jajcu. Dalje će se već odlučiti. Stići će on opetna More. Sreo je svega nekoliko ljudi, ali oni su krilisvoje oči. Nisu ga vidjeli, zacijelo, i zašto da se trude,gledaju i nastoje proniknuti u nešto što ne postoji.

Na mostu u Novoseliji stajao je kombi otvorenihvrata. Imao je rešetke i podsjećao na šinterska kola.Moga bih se i njima voziti dio puta, pomislio jeBesim i glasno se nasmijao. I tako me neće vidjeti.Nevidljivi autostoper.

I, doista, Besim H. je ostao nevidljiv. Niko gaviše nikada nije vidio.« (Nevidljiv)

»Sad su svi znali da je on na redu.Prošle noći razorena je buregdžinica desetak

metara dalje i u ovom starom naselju, u blizini mosta,ostala je netaknuta samo njegova slastičarnica…

Jedne noći, pred jutro, snažna eksplozijaprobudila je sve ljude u ulici. Sat-dva kasnije primi-jetili su ga kako čisti staklo i razbijene predmete izradnje. Poznanici su navraćali. Neki su mu pov-jerljivo govorili da znaju ko je to uradio. Jedna ženaje sa svog prozora vidjela kombi.

On je svakog slušao, ali nikog nije čuo. Znao jeda će noćas spavati kao nikad u životu. (Slastičarna)

Grad koji govori»Svaki grad ima svoje lice, više ili manje

vidljivo. To je poznato. I to pokadšto otkrivaju ljudikoji žive u njemu i istiniti putnici. Samo rijetki znajuda grad ima i glas. Grad govori. Govori i ukazuje nadruge svoje znakove onome koji ga žele čuti.«

Tako počinje Horozović svoju »Legendu o starojguski«, u kojoj, kao i u svim pričama ove knjige,osluškuje te glasove, taj govor svoga Grada. I tako,iako prognan, udaljen, ostaje i dalje u tom Gradu, kaoglas kojega ne mogu ušutkati. Kao govor rijeke, starekruške, avlijskih vrata, tišine. I prijatelja, ma gdje bili.

A u pričama Irfana Horozovića i dalje živi nje-gov Grad. Grad koji govori i kada u noćima padajujabuke.

GRAD U KOJEM SU PADALE JABUKEBanjaluka, prosanjana i proganjana, u pričama Irfana Horozovića

Piše: Ismet BEKRIĆ

Dinko Osman evič ćBIJELA UKR TENICA/KRI ALJKAŠ Ž(sami upisujeta crna polja, broj crnih polja nalazi se u zagradi na kraju svakog retka)

BANJALU KE RIJEKEČ

VODORAVNO:1.Banjalu ka rijeka, lijeva pritoka Vrbasa -- Plafon, strop (1)č2.Brdo iznad Beograda -- Profesor zadu en za nadgledanje rada pri izradi doktorata -- Radijus (2)ž3.BANJALU KA RIJEKA -- Poznati dubrova ki hotel -- Vrsta ru nog prtljaga (3)Č č č4.Glavni grad na e domovine -- Tmina, mrak (2)š5.Vulkan na Siciliji -- Prvo slovo -- Dvadesettre e slovo abecede -- Linijar (3)ć6.Li na zamjenica -- Banjalu ka rijeka, ulijeva se u Vrbas kod Kastela -- Judejski kralj (2)č č7.Otac (sloven.) -- Ras lanjivanje cjeline radi ispitivanja -- Mjera za povr inu (2)č š8.Banjalu ki profesor, seret i ahista (0)č š

USPRAVNO:1.Cjelokupan -- Gas bez boje i okusa (C2H6) (1)2.Ubrojati, uklju iti (0)č3.Dio stopala -- Per un (1)š4.Banjalu ki potok podno Star evice -- Kiseonik (oznaka) (1)č č5.Ljudska ili ivotinjska vrsta -- Mjera za povr inu (1)ž š6.Litar (oznaka) -- Odjevni predmet (2)7.Ma arski klalj -- Ustanik protiv Rima, Vitruvije (1)đ8.Jeste (krace) -- Izvor (1)9. uveni banjalu ki bokser Josipovi -- Red (1)Č č ć10.Pokazna zamjenica -- Banjalu ki profesor Deli (2)č ć11.Vrste (kod biljaka) -- Dio konjske opreme (1)12.Banjalu ka rijeka (i naselje), desna pritoka Vrbasa -- Prvo slovo (1)č13. etvrti samoglasnik -- Izaslanik (1)Č14.Nu iceva komedija -- areni papagaj (1)š Š

RJEENJEVODORAVNO: ŠSUTURLIJA#SVOD

AVALA#MENTOR#R

VRBAS#R#TORBE#

#SARAJEVO#TAMA

ETNA#A#R#LENJIR

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

1

2

3

4

5

6

7

8

linds

trom

rombo

.se

Ingredienser:Gräslök, chili, peppar, majs, hackad lökTortillabröd, 16 stArgeta Kycklingpastej, 1 burk (95 g)Argeta Kalkonpastej, 1 burk (95 g)alternativt Argeta Pikant, 1 burk (95 g)

Blanda Argeta kycklingpastej med majsoch gräslök och krydda med peppar efteregen smak. Fördela ut blandningen paatta tortillabröd och vik ihop dem.Fortsätt vidare med Argeta Kalkonpastej eller välj Argeta Pikant om du vill ha en starkare smak, och blanda tillsammans med chilin och löken pa resterande torti-llabröd. Grädda i ugnen pa 175 gr. i ca 15 min. Klart att servera!

Tortillas med Argeta

..

..

Smakar lika gott i matensom pa smörgasen!

Documents

Šeher Banja Luka 29