Sektorska klasifikacija institucionalnih jedinica

DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU REPUBLIKE HRVATSKE

JEDINICE I GRUPIRANJE JEDINICA

2.01. Gospodarstvo zemlje rezultat je aktivnosti velikog broja jedinica koje obavljaju

brojne transakcije različitih vrsta u svrhe proizvodnje, financija, osiguranja,

preraspodjele i potrošnje.

2.02. Jedinice i grupiranje jedinica koje se koristi u nacionalnim računima moraju se

odrediti s obzirom na vrstu ekonomske analize za koju će se koristiti, a ne s

obzirom na vrste jedinica koje se obično koriste u statističkim upitnicima. Te

jedinice (poduzeća, holding poduzeća, jedinice prema obliku aktivnosti, lokalne

jedinice, drţavne jedinice, neprofitne ustanove, kućanstva, itd.) nisu uvijek

dovoljne za potrebe nacionalnih računa, budući da se općenito osnivaju na

tradicionalnim kriterijima pravne, administrativne ili računovodstvene prirode.

Statističari bi trebali uzeti u obzir definicije jedinica analize koje se koriste u ESA-i,

u cilju da osiguraju da se u istraţivanjima u kojima se prikupljaju stvarni podaci,

svi elementi informacije potrebni za prikupljanje podataka koji se osnivaju na

jedinicama analize koje se koriste u ESA-i, postepeno uvode.

2.03. Značajka sustava je korištenje tri vrste jedinica koje odgovaraju dvama vrlo

različitim načinima podjele gospodarstva. Za analizu procesa proizvodnje, nuţno

je izabrati jedinice koje otkrivaju veze tehničko- -ekonomske prirode; za

analiziranje tokova koji utječu na dohodak, kapitalne i financijske transakcije i

bilance stanja, nuţno je izabrati jedinice koje omogućavaju istraţivanje odnosa

ponašanja izmeĎu različitih ekonomskih subjekata.

Uz ta dva cilja, institucionalne jedinice prikladne za analizu ekonomskog

ponašanja, lokalne jedinice prema obliku aktivnosti i jedinice homogene

proizvodnje prikladne za analizu tehničko-ekonomskih odnosa definirane su

kasnije u ovom poglavlju. U praksi su te tri vrste jedinica stvorene kombiniranjem

ili podpodjelom osnovnih jedinica statističkih upitnika ili su preuzete izravno iz

statističkih upitnika. Prije nego što se daju detaljne definicije tih triju vrsta jedinica

koje se koriste u ESA-i, potrebno je definirati granice nacionalnog gospodarstva.

GRANICE NACIONALNOG GOSPODARSTVA

2.04. Jedinice, bez obzira da li su institucionalne, lokalne poslovne jedinice ili jedinice

homogene proizvodnje, koje čine gospodarstvo zemlje i čije se transakcije biljeţe

u ESA-i, su one koje imaju centar ekonomskog interesa na ekonomskom području

te zemlje. Te jedinice, poznate kao rezidentne jedinice mogu, ali i ne moraju imati

nacionalnost te zemlje, mogu ali i ne moraju biti pravni subjekti, te mogu ali i ne

moraju biti nazočni na ekonomskom području zemlje u trenutku obavljanja

transakcije. Definirajući granice nacionalnog gospodarstva pomoću rezidentnih

jedinica, potrebno je definirati i značenje pojmova ekonomsko područje i centar

ekonomskog interesa.

2.05. Pojam ekonomsko područje znači:

a) zemljopisno područje kojim upravlja vlada i unutar kojeg se osobe, dobra,

usluge i kapital slobodno kreću;

b) sve slobodne zone, uključujući carinska skladišta i tvornice pod carinskom

kontrolom;

c) nacionalni zračni prostor, teritorijalne vode i teritorijalno more meĎunarodnih

voda, nad kojim zemlja uţiva ekskluzivna prava 1;

d) teritorijalne enklave tj. zemljopisna područja smještena u ostatku svijeta i koja

koriste, prema meĎunarodnim ugovorima ili sporazumima izmeĎu drţava,

opće drţavne agencije zemlje (veleposlanstva, konzulati, vojne baze,

istraţivačke baze, itd.);

e) depoziti nafte, prirodnog plina, itd. u meĎunarodnim vodama izvan

teritorijalnog mora zemlje, kojima upravljaju jedinice rezidenti na području

kao što je definirano u prethodnom pod-paragrafu.

2.06. Ekonomsko područje ne uključuje ekstrateritorijalne enklave (tj. dijelove drţavnog

zemljopisnog područja kojeg koriste opće drţavne agencije drugih zemalja,

institucije Europske unije ili meĎunarodne organizacije u skladu s meĎunarodnim

ugovorima ili sporazumima izmeĎu drţava 2).

2.07. Pojam centar ekonomskog interesa ukazuje na činjenicu da postoje neke lokacije

unutar ekonomskog područja, na kojem ili s kojeg jedinica sudjeluje i namjerava i

dalje sudjelovati u ekonomskim aktivnostima i transakcijama u znatnom obujmu,

bilo neograničeno, ili tijekom ograničenog ali dugog vremenskog razdoblja

(godina ili duţe). Proizlazi da se za jedinicu koja obavlja takve transakcije na

ekonomskom području nekoliko zemalja smatra da centar ekonomskog interesa

ima u svakoj od njih. Vlasništvo zemljišta i zgrada unutar ekonomskog područja

samo po sebi smatra se dovoljnim da vlasnik ondje ima centar ekonomskog

interesa.

2.08. Na osnovi tih definicija, jedinice koje se smatraju rezidentima u zemlji mogu se

podijeliti u:

a) jedinice koje su uglavnom uključene u proizvodnju, financije, osiguranje ili

preraspodjelu, s obzirom na sve njihove transakcije osim onih koje se odnose

na vlasništvo zemljišta i zgrada;

1 Ribarske brodice, ostali brodovi, plutajuće platforme i letjelice u ESA-i se tretiraju kao bilo koja druga

mobilna sredstva, bez obzira jesu li u vlasništvu ili njima upravljaju rezidentne jedinice u zemlji, ili su u

vlasništvu nerezidenata, a njima upravljaju rezidentne jedinice. Transakcije koje uključuju vlasništvo

(bruto investicije u fiksni kapital) i korištenje (iznajmljivanje, osiguranje, itd.) te vrste opreme pripisuju

se gospodarstvu zemlje u kojem su vlasnik i/ili operator rezidenti. U slučajevima financijskog leasinga

pretpostavlja se promjena vlasništva.

2 Područja koja koriste institucije Europske unije i meĎunarodnih organizacija tvore stoga područja

drţava sui generis. Značajka je takvih drţava da su jedini rezidenti same institucije (pogledajte paragraf

2.10.e).

b) jedinice koje su uglavnom uključene u potrošnju 3, s obzirom na sve njihove

transakcije osim onih koje se odnose na vlasništvo zemljišta i zgrada;

c) sve jedinice u svojstvu vlasnika zemljišta i zgrada s iznimkom vlasnika

ekstrateritorijalnih enklava koje su dijelovi ekonomskog područja drugih

zemalja ili drţava sui generis (pogledajte paragraf 2.06.).

2.09. U slučaju jedinica koje su uglavnom uključene u proizvodnju, financije, osiguranje

ili preraspodjelu, s obzirom na sve njihove transakcije osim onih koje se odnose

na vlasništvo zemljišta i zgrada, mogu se razlikovati dva sljedeća slučaja:

a) aktivnost koja se isključivo provodi na ekonomskom području zemlje: jedinice

koje obavljaju takvu aktivnost rezidentne su jedinice te zemlje;

b) aktivnost koja se godinu ili dulje provodi na ekonomskom području nekoliko

zemalja: samo dio jedinice koja ima centar ekonomskog interesa na

ekonomskog području zemlje smatra se rezidentnom jedinicom. To moţe

biti:

(1) institucionalna rezidentna jedinica (pogledajte paragraf 2.12.) čije su

aktivnosti, koje se godinu ili dulje provode u inozemstvu, isključene i

tretirane odvojeno 4 ili

(2) uvjetno rezidentna jedinica (pogledajte paragraf 2.15.), s obzirom na

aktivnost koju u zemlji jednu godinu ili dulje provodi jedinica koja je

rezidentna u drugoj zemlji4.

2.10. U slučaju jedinica koje su uglavnom uključene u potrošnju, osim u njihovom

svojstvu vlasnika zemljišta i zgrada, kućanstva koja imaju cenar ekonomskog

interesa u zemlji smatraju se rezidentnim jedinicama, iako na kraće razdoblje

(manje od jedne godine) odlaze u inozemstvo. One uključuju sljedeće:

a) radnike u malograničnom prometu, tj. osobe koje dnevno prelaze granicu da

bi radili u susjednoj zemlji;

b) sezonske radnike, tj. osobe koje ţive u odreĎenoj zemlji nekoliko mjeseci, ali

kraće od jedne godine, da bi radili u sektorima u kojima je periodično

potrebna dodatna radna snaga;

c) turiste, pacijente, studente 5, inozemne duţnosnike, poslovne ljude, trgovce,

umjetnike i članove posade koji putuju u inozemstvo;

d) lokalno osoblje koje radi u ekstrateritorijalnim enklavama stranih vlada;

3 Potrošnja nije jedina moguća aktivnost kućanstava. Kućanstva se kao poduzeća mogu uključiti u bilo

koju vrstu ekonomske aktivnosti.

4 Samo u slučajevima kada se takva aktivnost obavlja kraće od jedne godine ne bi se trebala odvajati od

aktivnosti proizvoĎačke institucionalne jedinice. To se takoĎer moţe učiniti kada je aktivnost, iako se

obavlja jednu godinu ili dulje, beznačajna, kao i u svim okolnostima postavljanja opreme u inozemstvu.

Ali za jedinicu koja je rezidentna u drugoj zemlji i koja obavlja graĎevinsku aktivnost u zemlji u

razdoblju kraćem od jedne godine, smatra se da centar ekonomske aktivnosti ima na ekonomskom

području zemlje ako proizvod graĎevinske aktivnosti čini investiciju u bruto fiksni kapital. Takva se

jedinica stoga treba smatrati apstraktnom rezidentnom jedinicom.

5 Studenti se uvijek smatraju rezidentima, bez obzira koliko dugo studiraju u inozemstvu.

e) osoblje institucija Europske unije, te osoblje civilnih i vojnih meĎunarodnih

organizacija koja imaju sjedišta u ekstrateritorijalnim enklavama;

f) sluţbenike, civilne ili vojne predstavnike vlade zemlje (uključujući njihova

kućanstva) osnovane u teritorijalnim enklavama.

2.11. Sve jedinice u njihovom svojstvu vlasnika zemljišta i/ili zgrada koje čine

ekonomsko područje smatraju se rezidentnim jedinicama ili uvjetno rezidentnim

jedinicama (pogledajte paragraf 2.15.) zemlje u kojoj su predmetno zemljište i

zgrade smještene.

INSTITUCIONALNE JEDINICE

2.12. Definicija:

Institucionalna jedinica je temeljni centar za donošenje ekonomskih odluka i obilježena je jednoobraznim ponašanjem i samostalnošću u odlučivanju u provođenju svojih glavnih funkcija. Rezidentna jedinica smatra se institucionalnom jedinicom ako ima samostalnost u odlučivanju s obzirom na svoje glavne funkcije ili ako vodi potpuni skup računa ili je moguće i korisno, s ekonomskog i zakonskog stajališta, sastaviti potpuni skup računa ako se on bude zahtijevao.

Da bi se moglo reći da jedinica ima samostalnost odlučivanja s obzirom na svoju

glavnu funkciju, jedinica mora:

a) imati pravo posjedovati dobra ili aktivu na svoje vlastito ime; stoga će biti u

mogućnosti razmjenjivati vlasništvo dobara ili aktive u transakcijama s drugim

institucionalnim jedinicama;

b) biti u mogućnosti donositi ekonomske odluke i obavljati ekonomske

aktivnosti za koje se smatra da je izravno odgovorna pred zakonom;

c) biti u mogućnosti stvarati obveze za svoj vlastiti račun, preuzimati druge ili

buduće obveze i ulaziti u ugovorne odnose.

Da bi se moglo reći da vodi potpuni skup računa, jedinica mora voditi

računovodstvene zapise koji pokrivaju sve njezine ekonomske i financijske

transakcije koje je obavila tijekom računovodstvenog razdoblja, kao i račun aktive

i obveza.

2.13. Sljedeća se načela primjenjuju uvijek kada subjekti jasno ne pokazuju obje

karakteristike institucionalne jedinice:

a) kućanstva uvijek uţivaju samostalnost u odlučivanju s obzirom na njihovu

glavnu funkciju i stoga moraju biti institucionalne jedinice, iako ne vode

potpuni skup računa;

b) subjekti koji ne vode potpuni skup računa i za koje nije moguće ili korisno

sastaviti potpuni skup računa ako se to traţi, spojene su s institucionalnim

jedinicama u čije su račune integrirani njihovi djelomični računi;

c) subjekti koji, iako vode potpuni skup računa, nemaju samostalnost

odlučivanja u provoĎenju njihove glavne funkcije, spojeni su s jedinicama koje

ih kontroliraju;

d) subjekti koji udovoljavaju definiciji institucionalne jedinice tretiraju se tako,

čak iako ne objavljuju svoje račune;

e) subjekti koji čine dio grupe jedinica uključenih u proizvodnju i voĎenje

potpunog skupa računa smatraju se institucionalnim jedinicama iako su

djelomično predali svoju samostalnost odlučivanja središnjem tijelu (holding

poduzeću) odgovornom za opće usmjeravanje grupe; holding poduzeće se

samo po sebi smatra institucionalnom jedinicom različitom od jedinica koje

kontrolira, osim u slučaju kada se b) primjenjuje.

f) kvazipoduzeća vode potpuni skup računa i nemaju neovisni pravni status.

MeĎutim, ona se ekonomski i financijski ponašaju drugačije od njihovih

vlasnika, a slično poduzećima. Stoga se smatra da imaju samostalnost u

odlučivanju i smatraju se posebnim institucionalnim jedinicama.

2.14. Holding poduzeća su institucionalne jedinice čija je osnovna funkcija kontrolirati i

upravljati grupom podruţnica.

2.15. Uvjetno rezidentne jedinice definiraju se kao:

a) oni dijelovi nerezidentnih jedinica koji centar ekonomskog interesa (u većini

slučajeva to su jedinice uključene u ekonomske transakcije jednu godinu ili

dulje, ili one koje obavljaju graĎevinsku aktivnost u razdoblju kraćem od

jedne godine, ako proizvod graĎevinske aktivnosti čini investiciju u bruto

fiksni kapital) imaju na ekonomskom području zemlje;

b) nerezidentne jedinice u svojstvu vlasnika zemljišta ili zgrada na ekonomskom

području zemlje, ali samo u odnosu na transakcije koje utječu na to zemljište

ili zgrade.

Uvjetno rezidentne jedinice, iako vode samo djelomične račune i ne uţivaju uvijek

samostalnost u odlučivanju, tretiraju se kao institucionalne jedinice.

2.16. U zaključku, sljedeće se jedinice smatraju institucionalnim jedinicama:

a) jedinice koje imaju potpuni skup računa i samostalnost u odlučivanju:

(1) privatna i javna poduzeća;

(2) zadruge ili partnerstva priznate kao neovisni pravni subjekti;

(3) javni proizvoĎači koji su posebnom regulativom priznati kao neovisni

pravni subjekti;

(4) neprofitne ustanove priznate kao neovisni pravni subjekti;

(5) agencije ukupne drţave.

b) jedinice koje imaju potpuni skup računa i za koje se smatra da imaju

samostalnost u odlučivanju:

kvazipoduzeća (pogledajte paragraf 2.13.f);

c) jedinice koje nuţno ne vode potpuni skup računa, ali za koje se dogovorno

smatra da imaju samostalnost u odlučivanju:

(1) kućanstva;

(2) uvjetno rezidentne jedinice (pogledajte paragraf 2.15.).

INSTITUCIONALNI SEKTORI

2.17. Potreba za agregiranjem znači da je nemoguće pojedinačne institucionalne

jedinice razmatrati odvojeno; moraju biti grupirane u grupe, koje se nazivaju

institucionalni sektori ili jednostavno sektori, od kojih su neki podijeljeni u

podsektore.

2.18. Svaki od sektora i podsektora grupira zajedno institucionalne jedinice koje se

ekonomski slično ponašaju.

Institucionalne jedinice grupirane su u sektore na osnovi vrste proizvodnje i

ovisno o njihovoj glavnoj aktivnosti i funkciji, za koje se smatra da su značajne za

njihovo ekonomsko ponašanje. Sektor je podijeljen u podsektore prema

kriterijima značajnim za taj sektor; to dozvoljava precizniji opis ekonomskog

ponašanja jedinica.

Tablica 2.1 Sektori i podsektori

Sektori i podsektori Javni

Nacionaln

i

Privatni

Inozemno

kontolira

ni

Nefinancijska poduzeća S.11 S.11001 S.11002 S.11003

Financijska poduzeća

Središnja banka

Ostale monetarne financijske institucije

Ostali financijski posrednici, osim

osiguravajućih društava i mirovinskih

fondova

Financijske pomoćne institucije

Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi

S.12

S.121

S.122

S.123

S.124

S.125

S.12201

S.12301

S.12401

S.12501

S.12202

S.12302

S.12402

S.12502

S.12203

S.12303

S.12403

S.12503

Ukupna drţava

Središnja uprava

Drţavna uprava

Lokalna uprava

Fondovi socijalne sigurnosti

S.13

S.1311

S.1312

S.1313

S.1314

Kućanstva

Poslodavci (uključujući radnike za vlastiti

račun)

Zaposlenici

Primanja od dohotka od vlasništva

Primanja od mirovina

Primanja od ostalih transfernih dohodaka

Ostalo

S.14

S.141+S.14

2

S.143

S.1441

S.1442

S.1443

S.145

Neprofitne ustanove koje sluţe kućanstvima S.15

Inozemstvo

Europska unija

Zemlje članice EU

Institucije EU

Treće zemlje i meĎunarodne organizacije

S.2

S.21

S.211

S.212

S.22

Računi sektora i podsektora biljeţe sve aktivnosti, bilo glavne ili sekundarne,

institucionalnih jedinica svrstanih u sektor.

Svaka institucionalna jedinica pripada u samo jedan sektor ili podsektor.

2.19. Kada je glavna aktivnost institucionalne jedinice proizvodnja dobara i usluga,

prilikom odlučivanja u koji će se sektor razvrstati najprije je nuţno razlikovati

vrstu proizvoĎača kojem pripada.

U ESA-i se razlikuju tri vrste proizvoĎača:

a) privatni i javni trţišni proizvoĎači (pogledajte paragraf 3.24. i tablicu 3.1

poglavlja 3.);

b) privatni proizvoĎači za vlastitu finalnu uporabu (pogledajte paragraf 3.25. i

tablicu 3.1 poglavlja 3.);

c) privatni i javni ostali netrţišni proizvoĎači (pogledajte paragraf 3.26. i tablicu

3.1 poglavlja 3.).

Institucionalne jedinice koje su trţišni proizvoĎači razvrstane su u sektore

nefinancijskih poduzeća (S.11), financijskih poduzeća (S.12) ili kućanstava (S.14).

Institucionalne jedinice koje su privatni proizvoĎači za vlastitu finalnu uporabu

razvrstani su u sektor kućanstva (S.14) zajedno s neinkorporiranim poduzećima u

vlasništvu kućanstava (pogledajte paragraf 3.30.).

Institucionalne jedinice koje su ostali netrţišni proizvoĎači razvrstane su u sektor

ukupne drţave (S.13) ili neprofitne ustanove koje sluţe kućanstvima (S.15).

2.20. Tablica 2.2 pokazuje vrste proizvoĎača, glavne aktivnosti i funkcije koje su

karakteristične za svaki sektor.

Ostatak svijeta (S.2) je grupiranje institucionalnih jedinica (pogledajte paragraf

2.89.) koje nije okarakterizirano sličnim ciljevima i vrstama ponašanja; sektor

grupira zajedno nerezidentne institucionalne jedinice ukoliko obavljaju transakcije

i rezidentne institucionalne jedinice.

Nefinancijska poduzeća (S.11)

2.21. Definicija:

Sektor nefinancijskih poduzeća (S.11) sastoji se od institucionalnih jedinica čije se distributivne i financijske transakcije razlikuju od onih njihovih vlasnika i koje su tržišni proizvođači (pogledajte paragrafe 3.31., 3.32. i 3.37) i čija je glavna aktivnost proizvodnja dobara i nefinancijskih usluga 6.

2.22. Sektor nefinancijskih poduzeća takoĎer uključuje nefinancijska kvazipoduzeća.

Tablica 2.2 Vrste proizvoĎača, glavne aktivnosti i funkcije razvrstane po sektorima

Sektor Vrsta proizvoĎača Osnovna aktivnost i

funkcije

Nefinancijska poduzeća (S.11)

(pogledajte paragraf 2.21.)

Trţišni proizvoĎač Proizvodnja dobara za trţište i

nefinancijskih usluga

Financijska poduzeća (S.12)

(pogledajte paragraf 2.32)

Trţišni proizvoĎač Financijsko posredovanje

uključujući osiguranje

Pomoćne financijske aktivnosti

Ukupna drţava (S.13)

(pogledajte paragraf 2.68.)

Javni ostali netrţišni proizvoĎač Proizvodnja i ponuda ostalog

netrţišnog outputa za

zajedničku i individualnu

6 Prema konvenciji, trţišne regulatorne agencije čija je jedina ili glavna aktivnost kupovati, drţati i prodati

poljoprivredne i druge prehrambene proizvode, svrstane su pod S.11 {pogledajte paragraf 2.69. bilješka

(11)}.

potrošnju i obavljanje transakcija

namijenjenih redistribuciji

nacionalnog dohotka i bogatstva

Kućanstva (S.14)

- kao potrošači

- kao poduzetnici

(pogledajte paragraf 2.75.)

Trţišni proizvoĎač ili privatni

proizvoĎač za vlastitu finalnu

uporabu

Potrošnja

Proizvodnja trţišnog outputa i

outputa za vlastitu finalnu

uporabu

Neprofitne ustanove koje sluţe

kućanstvima (S.15)

(pogledajte paragraf 2.87.)

Privatni ostali netrţišni

proizvoĎač

Proizvodnja i ponuda ostalog

netrţišnog outputa za

individualnu potrošnju

2.23. Pojam "nefinancijskih poduzeća" označava sva tijela priznata kao neovisni pravni

subjekti koji su trţišni proizvoĎači i čija je glavna aktivnost proizvodnja dobara i

nefinancijskih usluga.

Obuhvaćene su sljedeće institucionalne jedinice:

a) privatna i javna poduzeća koja su trţišni proizvoĎači uglavnom uključeni u

proizvodnju dobara i nefinancijskih usluga;

b) zadruge i partnerstva priznate kao neovisni pravni subjekti koji su trţišni

proizvoĎači uglavnom uključeni u proizvodnju dobara i nefinancijskih usluga;

c) javni proizvoĎači koji su posebnom regulativom priznati kao neovisni pravni

subjekti i koji su trţišni proizvoĎači uglavnom uključeni u proizvodnju dobara

i nefinancijskih usluga;

d) neprofitne ustanove ili udruţenja koja sluţe nefinancijskim poduzećima, koje

su priznate kao neovisni pravni subjekti i koji su trţišni proizvoĎači uglavnom

uključeni u proizvodnju dobara i nefinancijskih usluga 7;

e) holding poduzeća kontroliraju (pogledajte paragraf 2.26.) grupu poduzeća

koja su trţišni proizvoĎači, ako je dominantna vrsta aktivnosti grupe

poduzeća kao cjeline - mjerene na osnovi dodane vrijednosti - proizvodnja

dobara i nefinancijskih usluga;

f) privatna i javna kvazipoduzeća koja su trţišni proizvoĎači uglavnom uključeni

u proizvodnju dobara i nefinancijskih usluga.

2.24. Pojam "nefinancijska kvazipoduzeća " označava sva tijela bez neovisnog pravnog

statusa koja su trţišni proizvoĎači uglavnom uključeni u proizvodnju dobara i

nefinancijskih usluga i koje udovoljavaju uvjetima koji ih kvalificiraju kao

kvazipoduzeća (pogledajte paragraf 2.13.f).

Kvazipoduzeća moraju voditi potpuni skup računa i poslovati kao da su poduzeća.

Stvarni odnos prema vlasnicima je kao odnos poduzeća i dioničara.

7 Uključuje institucije koje su financirane dobrovoljnim prilozima kvazifiskalne prirode, koje od

proizoĎača ubiru jedinice čija je glavna aktivnost pruţanje usluga u zamjenu. Ti se prilozi smatraju

kupovinama trţišnih usluga.

Stoga se nefinancijska kvazipoduzeća u vlasništvu kućanstava, drţavnih jedinica ili

neprofitnih ustanova grupiraju s nefinancijskim poduzećima u sektor

nefinancijskih poduzeća.

Postojanje potpunog skupa računa, uključujući bilance, nije dovoljan uvjet da bi se

trţišni proizvoĎači tretirali kao kvazipoduzeća . Stoga, partnerstva i javni

proizvoĎači, osim onih uključenih pod 2.23. a, b, c i f i poduzeća u pojedinačnom

vlasništvu čak i ako vode potpuni skup računa - u pravilu nisu posebne

institucionalne jedinice jer ne uţivaju samostalnost u odlučivanju, njihovo

upravljanje je pod kontrolom kućanstava, neprofitnih ustanova ili drţavnih

jedinica u čijem su vlasništvu.

2.25. Sektor nefinancijskih poduzeća takoĎer uključuje sve uvjetne rezidentne jedinice

(pogledajte paragraf 2.15.) koje se dogovorno tretiraju kao da su kvazipoduzeća .

2.26. Kontrola nad poduzećem definira se kao sposobnost odreĎivanje opće politike

poduzeća izborom odgovarajućih direktora, ako je potrebno.

Sama institucionalna jedinica (drugo poduzeće, kućanstvo ili drţavna jedinica)

osigurava kontrolu nad poduzećem posjedovanjem više od polovine glasačkih

dionica ili drugačije kontrolirajući više od polovine glasačke snage dioničara. Uz

to, drţava osigurava kontrolu nad poduzećem kao rezultat posebne zakonske

odredbe ili pravila koji ovlašćuju drţavu da odreĎuje politiku poduzeća ili imenuje

direktore.

U cilju kontroliranja više od polovine glasačke snage dioničara, institucionalna

jedinica ne mora sama posjedovati glasačke dionice. Poduzeće C moţe biti

podruţnica drugog poduzeća B u kojem treće poduzeće A ima većinu glasačkih

dionica.

Za poduzeće C kaţe se da je podruţnica poduzeća B kada: ili poduzeće B

kontrolira više od polovine glasačke snage dioničara u poduzeću C ili je poduzeće

B dioničar u C s pravom imenovanja ili razrješenja većine direktora u C.

2.27. Sektor nefinancijskih poduzeća podijeljen je u tri podsektora:

a) javna nefinancijska poduzeća (S.11001);

b) nacionalna privatna nefinancijska poduzeća (S.11002);

c) inozemno kontrolirana nefinancijska poduzeća (S.11003);

Podsektor: Javna nefinancijska poduzeća (S.11001)

2.28. Definicija:

Podsektor javnih nefinancijskih poduzeća sastoji se od svih nefinancijskih poduzeća i kvazipoduzeća koja su podložna kontroli (pogledajte paragraf 2.26.) državnih jedinica.

2.29. Javna kvazipoduzeća su kvazipoduzeća koja su u izravnom vlasništvu drţavnih

jedinica.

Podsektor: Nacionalna privatna nefinancijska poduzeća (S.11002)

2.30. Definicija:

Podsektor nacionalnih privatnih nefinancijskih poduzeća sastoji se od svih nefinancijskih poduzeća i kvazipoduzeća koja ne kontroliraju državne ili nerezidentne institucionalne jedinice. Taj podsektor uključuje sve neprofitne ustanove koje su uključene u sektor nefinancijskih poduzeća (pogledajte paragraf 2.23.d).

Ovaj podsektor uključuje poduzeća i kvazipoduzeća izravnog inozemnog ulaganja

(pogledajte paragraf 4.65.) koja nisu razvrstana u podsektor inozemno

kontroliranih nefinancijskih poduzeća (S.11003).

Podsektor: Inozemno kontrolirana nefinancijska poduzeća (S.11003)

2.31. Definicija:

Podsektor inozemno kontroliranih nefinancijskih poduzeća sastoji se od svih nefinancijskih poduzeća i kvazipoduzeća koja kontroliraju (pogledajte paragraf 2.26.) nerezidentne institucionalne jedinice.

Taj podsektor uključuje:

a) sve podruţnice nerezidentnih poduzeća;

b) sva poduzeća koja kontroliraju nerezidentne institucionalne jedinice koje

same nisu poduzeća: na primjer, poduzeće koje kontrolira inozemna drţavna

jedinica; ono uključuje poduzeća koja kontrolira grupa nerezidentnih jedinica

koje djeluju usuglašeno;

c) sve grane ili druge neinkorporirane agencije nerezidentnih poduzeća ili

neinkorporiranih proizvoĎača, koji su uvjetne rezidentne jedinice, trebaju se

tretirati kao nefinancijska kvazipoduzeća (pogledajte paragraf 2.25.).

Financijska poduzeća (S.12)

2.32. Definicija:

Sektor financijskih poduzeća (S.12) sastoji se od svih poduzeća i kvazipoduzeća koja su uglavnom uključena u financijsko posredovanje (financijski posrednici) i/ili pomoćne financijske aktivnosti 8.

Financijsko posredovanje je aktivnost u kojem institucionalna jedinica pribavlja financijsku aktivu i u isto vrijeme stvara obveze (pogledajte paragraf 2.34.) za svoj vlastiti račun (pogledajte paragraf 2.33.) uključivanjem u financijske transakcije na tržištu (pogledajte paragraf 2.37.-2.38.). Aktiva i obveze financijskih posrednika imaju različite karakteristike, uključujući to da su sredstva transformirana ili preoblikovana s obzirom na dospijeće, iznos, rizik i slično u procesu financijskog posredovanja.

Pomoćne financijske aktivnosti su aktivnosti blisko povezane s financijskim posredovanjem, ali koje same nisu financijsko posredovanje (pogledajte paragraf 2.39.).

2.33. Procesom financijskog posredovanja sredstva se usmjeravaju izmeĎu trećih strana

s viškom na jednoj strani i onih s pomanjkanjem sredstava na drugoj. Financijski

posrednik ne djeluje samo kao agent za te druge institucionalne jedinice nego i

sebe izlaţe riziku pribavljanjem financijske aktive i stvaranjem obveza za svoj

vlastiti račun.

8 Dogovorno, sektor S.12 uključuje holding poduzeća koja samo kontroliraju i usmjeravaju grupu

podruţnica prvenstveno uključenih u financijsko posredovanje i/ili pomoćne financijske aktivnosti

(pogledajte paragraf 2.43.) i neprofitne institucije koje su priznate kao neovisni pravni subjekti koji

sluţe financijskim poduzećima (pogledajte paragraf 2.44.).

2.34. U procesu financijskog posredovanja, mogu biti uključene sve kategorije obveza s

izuzetkom kategorije ostalih računa obveza (AF.7).

Financijska aktiva uključena u proces financijskog posredovanja moţe se

razvrstati u bilo koju kategoriju s izuzetkom kategorije osiguranja tehničkih

rezervi (AF.6) ali uključujući kategoriju ostalih računa potraţivanja (faktoriranja).

Uz to, financijski posrednici mogu investirati svoja sredstva u nefinancijsku aktivu

uključujući nekretnine. MeĎutim, da bi se smatralo financijskim posrednikom,

poduzeće mora, uz to, stvarati obveze na trţištu i transformirati sredstva. Stoga

su isključena i poduzeća koja trguju nekretninama (NACE. Rev. 1 odjeljak 70).

2.35. Osnovna funkcija osiguravajućih društava i mirovinskih fondova sastoji se od

udruţivanja rizika. Osnovna obveza tih institucija je osiguranje tehničkih rezervi

(AF.6). Pandani rezervi su investicije osiguravajućih društava i mirovinski fondovi,

koji stoga djeluju kao financijski posrednici.

2.36. Uzajamni fondovi obveze stvaraju prvenstveno izdavanjem dionica (AF.52). Oni

transformiraju ta sredstva pribavljanjem financijske aktive i/ili nekretnina. Stoga

su uzajamni fondovi svrstani kao financijski posrednici. Kao i kod drugih

poduzeća, bilo koja promjena u vrijednosti njihove aktive i obveza osim njihovih

vlastitih dionica odraţava se u njihovim vlastitim sredstvima (pogledajte paragraf

7.05.). Kako je iznos vlastitih sredstava redovno jednak vrijednosti dionica

uzajamnog fonda, bilo koja promjena u vrijednosti aktive i obveza fonda odrazit

će se u trţišnoj vrijednosti njihovih dionica.

Uzajamni fondovi koji investiraju samo u nekretnine takoĎer se smatraju

financijskim posrednicima.

2.37. Financijsko posredovanje, općenito, ograničeno je na financijske transakcije na

trţištu. Drugim riječima, pribavljanje aktive i stvaranje obveza trebalo bi biti s

najširom javnosti ili s njihovim odreĎenim i relativno velikim podgrupama. Kada je

aktivnost ograničena na male grupe osoba ili obitelji, općenito, ne govori se o

financijskom posredništvu. OdreĎenije, financijsko posredovanje ne uključuje

institucionalne jedinice koje pruţaju financijske usluge grupi poduzeća. Te

institucionalne jedinice razvrstane su u sektor prema dominantnoj funkciji grupe

poduzeća unutar ekonomskog područja. MeĎutim, u slučajevima kada je

institucionalna jedinica koja pruţa financijske usluge podloţna financijskom

nadzoru, svrstana je u sektor financijskih poduzeća, po konvenciji.

2.38. Od općeg ograničenja financijskog posredovanja prema financijskim

transakcijama na trţištu mogu postojati iznimke. Primjeri su gradske kreditne

banke i štedionice, koje umnogome ovise o municipalitetu, ili poduzeća

financijskog najma koja u pribavljanju sredstava ili investiranju ovise o nadreĎenoj

grupi poduzeća. MeĎutim, prilikom njihovog rasporeĎivanja kao financijskih

posrednika njihovo uzajmljivanje ili prihvaćanje štednje treba biti neovisno od

uključenog municipaliteta ili nadreĎene grupe.

2.39. Pomoćne financijske aktivnosti obuhvaćaju pomoćne aktivnosti za ostvarivanje

transakcija u financijskoj aktivi i obvezama ili transformaciju ili preoblikovanje

sredstava. Jedinice koje obavljaju pomoćne financijske aktivnosti ne izlaţu sebe

riziku pribavljanjem financijske aktive ili stvaranjem obveza. One samo

omogućavaju financijsko posredovanje.

2.40. Institucionalne jedinice uključene u sektor financijskih poduzeća (S.12) su

sljedeće:

a) privatna ili javna poduzeća koja su uglavnom uključena u financijsko

posredovanje i/ili pomoćne financijske aktivnosti;

b) zadruge i partnerstva priznati kao neovisni pravni subjekti koji su uglavnom

uključeni u financijsko posredništvo i/ili pomoćne financijske aktivnosti;

c) javni proizvoĎači, koji su posebnom regulativom priznati kao neovisni pravni

subjekti, koji su uglavnom uključeni u financijsko posredovanje i/ili pomoćne

financijske aktivnosti;

d) neprofitne ustanove priznate kao neovisni pravni subjekti koji su uglavnom

uključeni u financijsko posredovanje i/ili pomoćne financijske aktivnosti ili

koji sluţe financijskim poduzećima;

e) holding poduzeća (pogledajte paragraf 2.14.) ako je grupa podruţnica unutar

ekonomskog područja, kao cjelina, uglavnom uključena u financijsko

posredovanje i/ili u pomoćne financijske aktivnosti;

f) neinkorporirani uzajamni fondovi koji obuhvaćaju investicijski portfolio u

vlasništvu grupe sudionika, i kojima u pravilu upravljaju druga financijska

poduzeća. Ti fondovi su institucionalne jedinice, dogovorno odvojene od

financijskog poduzeća koje njima upravlja;

g) financijska kvazipoduzeća :

(1) za neinkorporirane jedinice uglavnom uključene u financijsko

posredovanje i podloţne pravilima i nadzoru (u većini slučajeva

razvrstane u podsektor ostalih monetarnih financijskih institucija ili

podsektor osiguravajućih društava i mirovinskih fondova) smatra se da

uţivaju samostalnost odlučivanja i da imaju samostalnu upravu

neovisnu od njihovih vlasnika. Njihovo ekonomsko i financijsko

ponašanje slično je ponašanju financijskih poduzeća. Stoga se smatraju

posebnim institucionalnim jedinicama. Primjeri su grane nerezidentnih

financijskih poduzeća;

(2) ostale neinkorporirane jedinice uglavnom uključene u financijsko

posredovanje, ali koje nisu podloţne pravilima i nadzoru samo se

smatraju financijskim kvazipoduzećima ako udovoljavaju uvjetima koji

ih kvalificiraju kao kvazipoduzeća (pogledajte paragraf 2.13.f);

(3) neinkorporirane jedinice uglavnom uključene u pomoćne financijske

aktivnosti smatraju se financijskim kvazipoduzećima ako udovoljavaju

uvjetima koji ih kvalificiraju kao kvazipoduzeća (pogledajte paragraf

2.13.f);

2.41. Sektor financijskih poduzeća podijeljen je u pet podsektora:

a) središnja banka (S.121);

b) ostale monetarne financijske institucije (S.122);

c) ostali financijski posrednici, osim osiguravajućih društava i mirovinskih

fondova (S.123);

d) financijske pomoćne institucije (S.124);

e) osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125).

Podsektor ostalih monetarnih financijskih institucija smatra se ekvivalentom

podsektoru ostalih depozitarnih poduzeća kao što je definirano u 1993 SNA 4.88-

4.94. I dok definicija podsektora ostalih monetarnih financijskih institucija

(pogledajte paragraf 2.48.) namjerava uključiti one financijske posrednike kroz

koje se učinci monetarne politike središnje banke prenose na druge subjekte u

gospodarstvu, podsektor ostalih depozitarnih poduzeća definiran je u 1993 SNA s

obzirom na koncept šire definiranog novca. Kombinirani podsektori S.121 i S.122

poklapaju se s monetarnim financijskim institucijama za statističke potrebe kao

što je definirao EMI (pogledajte paragraf 2.49.).

2.42. S iznimkom podsektora S.121, svaki podsektor moţe biti dalje podijeljen u:

a) javna financijska poduzeća;

b) nacionalna privatna financijska poduzeća;

c) inozemno kontrolirana financijska poduzeća.

Kriteriji za podjelu isti su kao i za nefinancijska poduzeća (pogledajte paragrafe

2.26.-2.31.).

2.43. Holding poduzeća koja samo kontroliraju i usmjeravaju grupu podruţnica

uglavnom uključenih u financijsko posredovanje i/ili u pomoćne financijske

aktivnosti razvrstani su u podsektor ostalih financijskih posrednika osim

osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (S.123) 9. MeĎutim, holding

poduzeća koja su sama financijska poduzeća trebaju se razvrstati u podsektor u

skladu s osnovnom vrstom financijske aktivnosti.

2.44. Neprofitne ustanove priznate kao neovisni pravni subjekti koje sluţe financijskim

poduzećima, ali nisu uključene u financijsko posredovanje ili pomoćne financijske

aktivnosti razvrstane su u podsektor financijskih pomoćnih aktivnosti (S.124).

9 Razvrstavanje holding poduzeća unutar sektora financijskih poduzeća odstupa od 1993 SNA 4.100

kako bi se odrţala dosljednost s monetarnim financijskim institucijama za statističke potrebe kao što je

definirao EMI i sa sluţbenim statistikama osiguravajućih društava.

Podsektor: središnja banka (S.121)

2.45. Definicija:

Podsektor središnje banke (S.121) sastoji se od svih financijskih poduzeća i kvazipoduzeća čija je glavna funkcija izdavanje novca, održavanje unutarnje i vanjske vrijednosti valute i držanje svih dijelova međunarodnih rezervi zemlje.

2.46. Slijedeći financijski posrednici su svrstani u podsektor S.121:

a) nacionalna središnja banka, takoĎer u slučaju kada je dio Europskog sustava

središnjih banaka;

b) središnja monetarna agencija javnog porijekla (na pr. agencija koja vodi

inozemnu valutu ili emitira novčanice) koja vodi potpuni skup računa i uţiva

samostalnost u odlučivanju u odnosu na središnju upravu. Većina tih

aktivnosti provodi se ili unutar središnje uprave ili središnje banke. U tim

slučajevima ne postoje odvojene institucionalne jedinice.

2.47. Podsektor S.121 ne uključuje agencije i tijela, osim središnje banke, koji reguliraju

ili nadgledaju financijska poduzeća ili financijska trţišta. Oni su svrstani u

podsektor S.124 (pogledajte paragraf 2.58.g) 10.

Podsektor: ostale monetarne financijske institucije (S.122)

2.48. Definicija:

Podsektor ostalih monetarnih financijskih institucija (S.122) sastoji se od svih financijskih poduzeća i kvazipoduzeća, osim onih svrstanih u podsektor središnje banke, koja su uglavnom uključena u financijsko posredovanje i čiji je posao primanje depozita i/ili bliskih supstituta za depozite od institucionalnih jedinica osim monetarnih financijskih institucija i za svoj vlastiti račun odobravati zajmove i/ili investirati u vrijednosnice.

2.49. Monetarne financijske institucije (MFI) obuhvaćaju podsektor središnje banke

(S.121) i podsektor ostalih monetarnih financijskih institucija (S.122), i poklapaju

se s monetarnim financijskim institucijama za statističke potrebe kao što je to

definirao EMI (pogledajte paragraf 2.41.).

2.50. MFI se ne mogu opisati jednostavno kao "banke" jer mogu uključivati neka

financijska poduzeća koja sebe ne nazivaju bankama, i neka kojima to ne bi bilo

dopušteno u nekim zemljama, dok neka druga financijska poduzeća koja sebe

opisuju kao banke u stvari ne moraju biti MFI. Općenito, slijedeći financijski

posrednici svrstani su u podsektor S.122:

a) poslovne banke, "univerzalne" banke, "svenamjenske" banke;

b) štedionice (uključujući povjereničke institucije, štedionice i kreditne zadruge);

c) poštanske ţiro institucije, poštanske banke i ţiro banke;

d) ruralne kreditne banke, poljoprivredne kreditne banke;

e) zadruţne kreditne banke, kreditne zadruge;

10 To je odstupanje od 1993 SNA 4.86. i 4.101. u cilju odrţavanja dosljednosti s monetarnim financijskim

institucijama za statističke potrebe kao što je definirao EMI.

f) specijalizirane banke (na pr. trgovačke banke, osiguravajuće kuće, privatne

banke).

2.51. Slijedeći financijski posrednici takoĎer se mogu svrstati u podsektor S.122 gdje je

njihov posao primanje sredstava plaćanja od stanovništva bilo u obliku depozita ili

u drugim oblicima pogodnim da se nastavi izdavanje obveznica i drugih

usporedivih vrijednosnica. Inače bi se trebali svrstati u podsektor S.123:

a) poduzeća uključena u odobravanje hipoteka (uključujući graĎevinske

zadruge, hipotekarne banke i hipotekarne kreditne institucije);

b) uzajamni fondovi (uključujući investicijske fondove, unit trustove i druge

zajedničke investicijske planove, kao zajedničko investiranje u prenosive

vrijednosnice - UCITS);

c) municipalne kreditne institucije.

2.52. Podsektor S.122 ne uključuje:

a) holding poduzeća koja samo kontroliraju i usmjeravaju grupu koja se

preteţno sastoji od ostalih monetarnih financijskih institucija, ali koje same

nisu ostale monetarne financijske institucije. Ona su svrstana u podsektor

S.123 (pogledajte paragraf 2.43.).

b) neprofitne ustanove priznate kao neovisni pravni subjekti koje sluţe ostalim

monetarnim financijskim institucijama, ali nisu uključene u financijsko

posredovanje. One su svrstane u podsektor S.124 (pogledajte paragraf 2.44.).

Podsektor: Ostali financijski posrednici, osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (S.123)

2.53. Definicija:

Podsektor ostalih financijskih posrednika osim osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (S.123) sastoji se od svih financijskih poduzeća i kvazipoduzeća koja su uglavnom uključena u financijsko posredovanje stvarajući obveze u oblicima drugačijim od gotovine, depozita i/ili bliskih supstituta za depozite od institucionalnih jedinica osim monetarnih financijskih institucija ili osiguranja tehničkih rezervi.

2.54. Podsektor S.123 uključuje različite vrste financijskih posrednika naročito onih koji

su preteţno uključeni u dugoročno financiranje. U većini slučajeva takvo

dominantno dospijeće čini osnovu za razlikovanje od podsektora ostalih

monetarnih financijskih institucija. Osnovano na nepostojanju obveza u obliku

osiguranja tehničkih rezervi, moţe se odrediti granica s podsektorom

osiguravajućih društava i mirovinskih fondova.

2.55. Sljedeća financijska poduzeća i kvazipoduzeća svrstana su u podsektor S.123

ukoliko nisu MFI:

a) poduzeća uključena u financijski leasing;

b) poduzeća uključena u potrošačke kredite i pruţanje osobnih ili poslovnih

financija;

c) poduzeća uključena u faktoriranje;

d) brokere vrijednosnicama i financijskim izvedenicama (za vlastiti račun);

e) specijalizirana financijska poduzeća poput poduzeća zajedničkog i razvojnog

kapitala, izvozno/uvozna financijska poduzeća;

f) premosna financijska poduzeća stvorena da drţe sekuritiziranu aktivu;

g) financijski posrednici koji primaju depozite i/ili bliske supstitute samo za

depozite od MFI;

h) holding poduzeća koja samo kontroliraju i usmjeravaju grupu podruţnica

uglavnom uključenih u financijsko posredovanje i/ili pomoćne financijske

aktivnosti, ali koja nisu sama financijska poduzeća (pogledajte paragraf

2.43.).

2.56. Podsektor S.123 ne uključuje neprofitne ustanove priznate kao neovisne pravne

subjekte koje sluţe drugim financijskim posrednicima osim osiguravajućih

društava i mirovinskih fondova, ali koji nisu uključeni u financijsko posredništvo.

One su rasporeĎene u podsektor S.124 (pogledajte paragraf 2.44.).

Podsektor: Financijske pomoćne institucije (S.124)

2.57. Definicija:

Podsektor financijskih pomoćnih institucija (S.124) sastoji se od svih financijskih poduzeća i kvazipoduzeća koja su uglavnom uključena u pomoćne financijske aktivnosti, aktivnosti usko povezane s financijskim posredovanjem, ali koje same nisu financijsko posredovanje (pogledajte paragraf 2.39.).

2.58. Sljedeća financijska poduzeća i kvazipoduzeća svrstana su u podsektor S.124:

a) agenti osiguravajućih društava, administratori pomorskog osiguranja,

savjetnici za poslove osiguranja i mirovina, itd.;

b) brokeri zajmovima, vrijednosnicama i investicijski savjetnici, itd.;

c) poduzeća koja upravljaju izdavanjem vrijednosnica;

d) poduzeća čija je glavna funkcija garantirati, po odobrenju, kratkoročne

zaduţnice i slične instrumente;

e) poduzeća koja sreĎuju izvedenice, hedging instrumente, poput zamjena,

opcija i terminskih ugovora (bez da ih izdaju);

f) poduzeća koja pribavljaju infrastrukturu za financijska trţišta;

g) središnji nadzorni autoritet financijskih posrednika i financijskih trţišta kada

su odvojene institucionalne jedinice;

h) upravitelje mirovinskih fondova, zajedničkih fondova, itd.;

i) poduzeća koja pruţaju burzovne usluge i usluge osiguranja protiv tečajnog

rizika;

j) neprofitne ustanove priznate kao neovisni pravni subjekti koji sluţe

financijskim poduzećima, ali koje nisu uključene u financijsko posredništvo ili

pomoćne financijske aktivnosti (pogledajte paragraf 2.44.).

2.59. Podsektor S.124 ne uključuje holding poduzeća koja samo kontroliraju i upravljaju

grupom podruţnica uglavnom uključenih u pomoćne financijske aktivnosti, ali

koje same nisu financijske pomoćne institucije. One su rasporeĎene u podsektor

S.123 (pogledajte paragraf 2.43.).

Podsektor: Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi (S.125)

2.60. Definicija:

Podsektor osiguravajućih društava i mirovinskih fondova (S.125) sastoji se od svih financijskih poduzeća i kvazipoduzeća koja su uglavnom uključena u financijsko posredovanje kao posljedice udruživanja rizika (pogledajte paragraf 2.35.).

2.61. Izvršavanje ugovora o osiguranju moţe se odnositi na pojedince i/ili grupe, u

jednom i u drugom slučaju sudjelovanje rezultira iz opće obveze nametnute od

strane uprave. Nadalje, ugovori o socijalnom osiguranju (pogledajte paragrafe

4.83.-4.91.) ponekad su značajan dio izvršenih ugovora.

2.62. Podsektor S.125 uključuje i društva za osiguranje i reosiguranje.

2.63. Podsektor S.125 ne uključuje:

a) institucionalne jedinice koje ispunjavaju svaki od dva kriterija navedena u

paragrafu 2.74. One su razvrstane u podsektor S.1314;

b) holding poduzeća koja samo kontroliraju i usmjeravaju grupu koja se

preteţno sastoji od osiguravajućih društava i mirovinskih fondova, ali koja

sama nisu osiguravajuća društva i mirovinski fondovi. Ona su razvrstana u

podsektor S.123 (pogledajte paragraf 2.43.);

c) neprofitne ustanove priznate kao neovisni pravni subjekti koje sluţe

osiguravajućim društvima i mirovinskim fondovima, ali koje nisu uključene u

financijsko posredovanje. One su razvrstane u podsektor S.124 (pogledajte

paragraf 2.44.).

2.64. Podsektor osiguravajućih društava i mirovinskih fondova moţe se podijeliti u:

a) osiguravajuća društva;

b) (samostalne) mirovinske fondove.

Samostalni mirovinski fondovi su mirovinski fondovi koji imaju samostalnost u

odlučivanju i koji vode potpuni skup računa. Oni su stoga institucionalne jedinice.

Nesamostalni mirovinski fondovi nisu institucionalne jedinice i ostaju dio

institucionalne jedinice koja ih je osnovala.

2.65. Rizici pojedinaca ili grupa mogu biti uključeni u aktivnosti osiguravajućih društava

koja se bave ţivotnim i drugim vrstama osiguranja. Neka osiguravajuća društva

svoje aktivnosti mogu ograničiti samo na grupne ugovore. Tim je poduzećima

dopušteno da osiguravaju svaku grupu.

2.66. Mirovinski fondovi mogu se opisati kao institucije koje osiguravaju grupne rizike

koji se odnose na društvene rizike i potrebe (pogledajte paragraf 4.84.) osiguranih

osoba. Tipična grupa sudionika u takvim situacijama uključuje zaposlenike jednog

poduzeća ili grupe poduzeća, zaposlenike grane ili djelatnosti i osobe koje imaju

isto zanimanje. Koristi uključene u ugovor o osigranju mogu obuhvatiti koristi

koje su isplaćene poslije smrti osiguranika udovici (udovcu) i djeci (uglavnom smrt

na duţnosti), koristi koje se isplaćuju nakon umirovljenja i koristi koje se isplaćuju

nakon što osiguranik postane onesposobljen.

2.67. U nekim se zemljama sve te vrste rizika mogu osigurati jednako dobro kod

osiguravajućih društava koja se bave ţivotnim osiguranjem ili kod mirovinskih

fondova. U drugim zemljama neke od tih vrsta rizika trebaju se osigurati kroz

osiguravajuća društva koja se bave ţivotnim osiguranjem. Za razliku od

osiguravajućih društava koja se bave ţivotnim osiguranjem mirovinski fondovi

ograničeni su (zakonom) za odreĎene grupe zaposlenika i samozaposlenika.

Ukupna država (S.13)

2.68. Definicija:

Sektor ukupne države (S.13) uključuje sve institucionalne jedinice koje su ili netržišni proizvođači (pogledajte paragraf 3.26.) čija je proizvodnja namijenjena pojedinačnoj i zajedničkoj potrošnji i koji su uglavnom financirani obveznim plaćanjima jedinica koje pripadaju drugim sektorima i/ili sve institucionalne jedinice uglavnom uključene u preraspodjelu nacionalnog dohotka i bogatstva.

2.69. Institucionalne jedinice uključene u sektor S.13 su sljedeće:

a) subjekti ukupne drţave (isključujući javne proizvoĎače organizirane kao javna

poduzeća ili prema posebnom zakonu, priznate kao neovisni pravni subjekti,

ili kvazipoduzeća , kada su neki od njih razvrstani u nefinancijski ili financijski

sektor) koji upravljaju i financiraju grupu aktivnosti, uglavnom pruţajući

netrţišna dobra i usluge namijenjene koristi zajednice 11;

b) neprofitne ustanove priznate kao neovisni pravni subjekti koje su ostali

netrţišni proizvoĎači i koje kontrolira i uglavnom financira ukupna drţava;

c) samostalni mirovinski fondovi ako su ispunjena dva zahtjeva iz paragrafa

2.74.

2.70. Sektor ukupne drţave podijeljen je u četiri podsektora:

a) središnja drţava (S.1311);

b) drţavna uprava (S.1312);

c) lokalna uprava (S.1313);

d) fondovi socijalne sigurnosti (S.1314).

11 Prema konvenciji, trţišne regulatorne organizacije koje su ili isključivi ili glavni distributeri subvencija

razvrstani su u S.13, podsektor središnja drţava S.1311. MeĎutim, one organizacije koje su isključivo ili

uglavnom uključene u kupovinu, drţanje i prodaju poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda svrstane

su u S.11 {pogledajte paragraf 2.21., bilješka (6)}.

Podsektor: središnja država (S.1311)

2.71. Definicija:

Podsektor središnje države uključuje sve administrativne odjele državnih i ostalih središnjih agencija čija se nadležnost proteže nad cijelim ekonomskim područjem, osim upravljanja fondovima socijalne sigurnosti.

U podsektor S.1311 uključene su one neprofitne ustanove koje kontrolira i

uglavnom financira središnja drţava i čija se nadleţnost proteţe nad cijelim

ekonomskim područjem.

Podsektor: državna uprava (S.1312)

2.72. Definicija:

Podsektor državne uprave sastoji se od državnih uprava koje su posebne institucionalne jedinice koje obavljaju neke od funkcija uprave na razini ispod središnje države i iznad državnih institucionalnih jedinica koje postoje na lokalnoj razini, osim upravljanja fondovima socijalne sigurnosti.

U podsektor S.1312 uključene su one neprofitne ustanove koje kontrolira i

uglavnom financira drţavna uprava i čija je nadleţnost ograničena na ekonomsko

područje drţave.

Podsektor: lokalna uprava (S.1313)

2.73. Definicija:

Podsektor lokalne uprave uključuje one vrste javne administracije čije se ovlasti protežu nad lokalnim dijelom ekonomskog područja, osim lokalnih agencija fondova socijalne sigurnosti.

U podsektor S.1313 uključene su one neprofitne ustanove koje kontrolira i

uglavnom financira lokalna uprava i čija je nadleţnost ograničena na ekonomsko

područje lokalne uprave.

Podsektor: Fondovi socijalne sigurnosti (S.1314)

2.74. Definicija:

Podsektor fondova socijalne sigurnosti uključuje sve središnje, državne i lokalne institucionalne jedinice čija je osnovna aktivnost pružanje socijalnih koristi koje ispunjavaju svaki od sljedeća dva kriterija:

a) prema zakonu ili uredbi odreĎene grupe stanovništva obvezne su sudjelovati

u planovima ili plaćati doprinose;

b) ukupna je drţava odgovorna za upravljanje institucijom s obzirom na

namirenje ili odobrenje doprinosa ili koristi neovisno od njezine uloge kao

nadzornog tijela ili poslodavca (pogledajte paragraf 4.89.).

Obično ne postoji izravna veza izmeĎu iznosa doprinosa kojeg plaća pojedinac i

rizika kojem je taj pojedinac izloţen.

Kućanstva (S.14)

2.75. Definicija:

Sektor kućanstava (S.14) uključuje pojedince ili grupe pojedinaca kao potrošače, a moguće također i kao poduzetnike koji proizvode tržišna dobra i nefinancijske i financijske usluge (tržišni proizvođači)

pod uvjetom da, u drugom slučaju, korespondentne aktivnosti nisu aktivnosti odvojenih subjekata koji se tretiraju kao kvazipoduzeća . Također uključuje pojedince ili grupe pojedinaca kao proizvođače dobara i nefinancijskih usluga za isključivo vlastitu finalnu uporabu (pogledajte paragrafe 3.20., 3.25. i 3.30.).

Kućanstva kao potrošači mogu se definirati kao male grupe osoba koje dijele isti životni smještaj, koji dijele određeni dio ili sav dohodak i bogatstvo i koji troše određene vrste dobara i proizvoda zajednički, uglavnom na stanovanje i hranu. Tome se može pridodati kriterij obiteljskih ili emocionalnih veza.

Glavni izvori tih jedinica izvedeni su iz naknada zaposlenicima, vlasničkih dohodaka, transfera iz ostalih sektora ili primanja od raspolaganja tržišnim proizvodima ili imputiranim primanjima od proizvodnje proizvoda za njihovu finalnu uporabu.

2.76. Sektor kućanstava uključuje:

a) pojedince ili grupe pojedinaca čija je osnovna funkcija potrošnja;

b) osobe koje trajno ţive u ustanovama i koje imaju malo ili uopće nemaju

samostalnost u djelovanju ili u odlukama ekonomske naravi (npr. članovi

vjerskih redova koji ţive u samostanima, pacijenti koji dugoročno borave u

bolnicama, zatvorenici s dugotrajnim odsluţenjima, starije osobe koje trajno

ţive u domovima umirovljenika). Takvi ljudi se tretiraju kao da zajedno tvore

jednu institucionalnu jedinicu, tj. jedno kućanstvo.

c) pojedinci ili grupe pojedinaca čija je osnovna funkcija potrošnja i koji

proizvode dobra i nefinancijske usluge za isključivo vlastitu finalnu uporabu;

samo dvije kategorije usluga koje se proizvode za vlastitu finalnu uporabu

uključene su u sustav: usluge stambenih zgrada nastanjenih samim

vlasnicima i domaće usluge koje pruţaju plaćeni zaposlenici;

d) individualna vlasništva i partnerstva bez neovisnog pravnog statusa - osim

onih koji se tretiraju kao kvazipoduzeća - koja su trţišni proizvoĎači;

e) neprofitne ustanove koje sluţe kućanstvima, koje nemaju neovisni pravni

status ili one koje imaju, ali su manje značajne (pogledajte paragraf 2.88.).

2.77. Sektor kućanstava podijeljen je u šest podsektora:

a) poslodavci (uključujući radnike za vlastiti račun) (S.141 + S.142);

b) zaposlenike (S.143);

c) primaoce vlasničkog dohotka (S.1441);

d) primaoce mirovina (S.1442);

e) primaoce ostalih transfernih dohodaka (S.1443);

f) ostalo (S.145).

2.78. Kućanstva su rasporeĎena u podsektore prema kategoriji najvećeg dohotka

(dohodak poslodavca, naknada zaposlenicima, itd.) kućanstva kao cjeline. Kada se

unutar istog kućanstva prima dohodak od više nego jedne kategorije, klasifikacija

se mora osnivati na ukupnom dohotku kućanstva unutar svake kategorije.

Podsektor: Poslodavci (uključujući radnike za vlastiti račun) (S.141 + S.142)

2.79. Definicija:

Podsektor poslodavci (uključujući radnike za vlastiti račun) sastoji se od grupe kućanstava za koju su (mješoviti) dohoci (B.3) koji nastaju vlasnicima neinkorporiranih poduzeća kućanstva iz njihove

aktivnosti proizvođača tržišnih dobara i usluga sa, ili bez plaćenih zaposlenika, najveći izvor dohotka kućanstva kao cjeline, iako uvijek ne čine više od polovine ukupnog dohotka kućanstva.

Podsektor: Zaposlenici (S.143)

2.80. Definicija:

Podsektor zaposlenici sastoji se od grupe kućanstava za koju je dohodak koji nastaje iz naknade zaposlenicima (D.1) najveći izvor dohotka za kućanstvo kao cjelinu.

Podsektor: Primaoci vlasničkih dohodaka (S.1441)

2.81. Definicija:

Podsektor primaoca vlasničkih dohodaka sastoji se od grupe kućanstava za koju je vlasnički dohodak (D.4) najveći izvor dohotka za kućanstvo kao cjelinu.

Podsektor: Primaoci mirovina (S.1442)

2.82. Definicija:

Podsektor primaoca mirovina sastoji se od grupe kućanstava za koju je dohodak koji nastaje iz mirovina najveći izvor dohotka za kućanstvo kao cjelinu.

Umirovljenička kućanstva su kućanstva čiji se najveći dohodak sastoji od mirovina,

uključujući mirovine od prethodnih poslodavaca.

Podsektor: Primaoci ostalih transfernih dohodaka (S.1443)

2.83. Definicija:

Podsektor primaoca ostalih transfernih dohodaka sastoji se od grupe kućanstava za koju je dohodak koji nastaje iz ostalih tekućih transfera najveći izvor dohotka za kućanstvo kao cjelinu.

Ostali tekući transferi su svi tekući transferi osim vlasničkog dohotka, mirovina i

dohodaka osoba koji trajno ţive u ustanovama.

Podsektor: Ostalo (S.145)

2.84. Definicija:

Podsektor ostalo sastoji se od osoba koje trajno žive u ustanovama.

Osobe koje trajno ţive u ustanovama rasporeĎene su posebno zbog toga što

kriterij najvećeg izvora dohotka ne dopušta rasporeĎivanje tih osoba u jedan od

prethodno navedenih podsektora.

2.85. Ako glavni izvor dohotka kućanstva kao cjeline nije raspoloţiv za potrebe

sektoriranja dohodak referentne osobe predstavlja drugu najbolju karakteristiku

za korištenje za potrebe klasificiranja. Referentna osoba kućanstva je obično

osoba s najvećim dohotkom. Ako ova informacija nije dostupna, dohodak osobe

koja za sebe tvrdi da je on/ona referentna osoba moţe se koristiti za

podsektoriranje kućanstva.

2.86. MeĎutim, drugi kriteriji mogu biti prikladni i potrebne za različite vrste analize ili

kao osnove za voĎenje politike, tj. raščlanjivanje kućanstava kao poduzetnika po

aktivnosti: poljoprivredna kućanstva; nepoljoprivredna kućanstva (industrija;

usluge).

Neprofitne ustanove koje služe kućanstvima (S.15)

2.87. Definicija:

Sektor neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (NPUSK) (S.15) sastoji se od neprofitnih ustanova koje su odvojeni pravni subjekti, koji služe kućanstvima i koje su privatni ostali netržišni proizvođači (pogledajte paragraf 3.32.). Njihovi glavni izvori, osim onih izvedenih iz povremenih prodaja, su oni izvedeni iz dobrovoljnih doprinosa u gotovini ili naturi iz kućanstava u njihovom svojstvu potrošača, iz plaćanja ostvarenih od strane ukupne države 12 i iz vlasničkog dohotka.

2.88. Kada te ustanove nisu vrlo značajne, one nisu uključene u taj sektor i njihove

transakcije su pomiješane s transakcijama kućanstava (S.14).

Sektor NPUSK uključuje sljedeće glavne vrste NPUSK koje pruţaju netrţišna dobra i

usluge kućanstvima:

a) sindikati, profesionalna ili školska društva, potrošačka udruţenja, političke

stranke, crkve ili vjerska udruţenja (uključujući one koje financira, ali ne

kontrolira drţava), i društvene, kulturne, rekreativne i sportske klubove;

b) karitativne organizacije, organizacije za pruţanje pomoći koje su financirane

iz dobrovoljnih transfera u gotovini ili u naturi od ostalih institucionalnih

jedinica.

Sektor 5.15 uključuje karitativne organizacije ili agencije za pruţanje pomoći koje

sluţe nerezidentnim jedinicama i isključuju subjekte čije članstvo daje pravo na

unaprijed odreĎeni skup dobara i usluga.

Inozemstvo (S.2)

2.89. Definicija:

Sektor inozemstva (S.2) grupira jedinice bez bilo kakve karakteristične funkcije ili izvora; sastoji se od nerezidentnih jedinica

13 tako dugo dok su uključene u transakcije s rezidentnim institucionalnim jedinicama, ili imaju druge ekonomske veze s rezidentnim jedinicama. Njihovi računi pružaju opći pregled ekonomskih odnosa povezujući nacionalno gospodarstvo s ostatkom svijeta.

2.90. Inozemstvo nije sektor za koje se mora voditi potpuni skup računa, iako je često

prikladno opisivati inozemstvo kao da je sektor. Sektori se dobijaju

dezagregiranjem ukupnog gospodarstva kako bi se dobile homogenije grupe

rezidentnih institucionalnih jedinica, koje su slične s obzirom na njihovo

ekonomsko ponašanje, njihove ciljeve i funkcije. To nije slučaj sa sektorom

inozemstva: biljeţe se transakcije i drugi tokovi nefinancijskih i financijskih

poduzeća, neprofitnih ustanova, kućanstava i ukupne drţave s nerezidentnim

institucionalnim jedinicama i drugi ekonomski odnosi izmeĎu rezidenata i

nerezidenata, tj. potraţivanja rezidenata prema nerezidentima.

2.91. Treba primijetiti da je pravilo, kojim računi za inozemstvo uključuju samo

transakcije provedene izmeĎu rezidentnih institucionalnih jedinica i nerezidentnih

jedinica, podloţno slijedećim iznimkama:

12 NPU koje kontrolira i uglavnom financira ukupna drţava rasporeĎene su u sektor ukupne drţave

(pogledajte paragraf 2.69.b.).

13 Uključene su institucije EU i meĎunarodnih organizacija (pogledajte takoĎer paragraf 2.06).

a) usluge prijevoza (do granice zemlje izvoznice) koje pruţaju rezidentne

jedinice s obzirom da je uvezena roba prikazana u računima za inozemstvo s

f.o.b. uvoz, iako je proizvode rezidentne jedinice (pogledajte paragraf 3.144.);

b) transakcije u inozemnoj aktivi izmeĎu rezidenata koji pripadaju različitim

sektorima prikazane su u detaljnim financijskim računima za inozemstvo,

iako one ne utječu za financijsku poziciju zemlje prema inozemstvu, one

utječu na financijske odnose pojedinih sektora s inozemstvom;

c) transakcije obvezama drţave izmeĎu nerezidenata koji pripadaju različitim

zemljopisnim područjima prikazani su u zemljopisnom raščlanjivanju računa

inozemstva. Iako te transakcije ne utječu na opće obveze zemlje prema

inozemstvu, one utječu na njezine obveze prema različitim dijelovima svijeta.

2.92. Sektor inozemstvo (S.2) podijeljen je u:

a) Europska unija (S.21);

(1) zemlje članice EU (S.211);

(2) institucije EU (S.212);

b) treće zemlje i meĎunarodne organizacije (S.22).

Sektorsko razvrstavanje proizvođačkih jedinica za osnovne standardne pravne oblike vlasništva

2.93. Sljedeći pregled i paragrafi 2.94 - 2.101. ukratko prikazuju načela koja se

primjenjuju pri razvrstavanju proizvoĎačkih jedinica u sektore, koristeći

standardnu terminologiju za opisivanje osnovnih vrsta ustanova.

Tablica 2.3 Sektorsko razvrstavanje proizvoĎačkih jedinica za osnovne standardne

pravne oblike vlasništva

STANDARDNI PRAVNI OPIS TRŢIŠNI PROIZVOÐAČI OSTALI NETRŢIŠNI

PROIZVOÐAČI

UGLAVNOM

UKLJUČENI U

PROIZVODNJU

DOBARA I

NEFINANCIJSKIH

USLUGA

UGLAVNOM

UKLJUČENI U

FINANCIJSKO

POSREDOVANJE

JAVNI

PROIZVO-

ÐAČI

(pogledajte

paragraf

3.28.)

PRIVATNI

PROIZVOÐA

ČI

(pogledajte

paragraf

3.29.).

Privatna i javna poduzeća S.11 nefinancijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.23.a)

S.12 financijska

poduzeća

(pogledajte

paragrafe 2.40.a i

2.40.f)

Zadruge i partnerstva priznati

kao neovisni pravni subjekti

S.11 nefinancijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.23.b)

S.12 financijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.40.b)

Javni proizvoĎači koji su

posebnim zakonima priznati

kao neovisni pravni subjekti

S.11 nefinancijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.23.c)

S.12 financijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.40.c)

Javni

proizvoĎači koji

nisu priznati

kao neovisni

pravni subjekti

oni s

karakteristika

ma

kvazipoduzeća

S.11 nefinancijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.23.f)

S.12 financijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.40.g)

ostalo S.13

ukuupna

drţava

(pogledajte

paragraf

2.69 a)

Neprofitne ustanove priznate

kao neovisni pravni subjekti

S.11 nefinancijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.23.d)

S.12 financijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.40.d)

S.13

ukupna

drţava

(pogledajte

paragraf

2.69 b)

S.15

neprofitne

ustanove

koje sluţe

kućanstvima

* (pogledajte

paragraf

2.87.).

Partnerstva

koja nisu

priznata kao

neovisni

ona s

karakteristika

ma

kvazipoduzeća

S.11 nefinancijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.23.f)

S.12 financijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.40.g)

pravni

subjekti Prava

na vlasništvo

ostalo S.14. kućanstva

(pogledajte

paragraf 2.75.)

S.14. kućanstva

(pogledajte

paragraf 2.75.)

Holding

poduzeća čiji

je dominantni

tip aktivnosti

grupe

poduzeća koja

ih kontroliraju

proizvodnja

dobara i

nefinancijskih

usluga

S.11 nefinancijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf 2.23.e)

financijske

usluge

S.12 financijska

poduzeća

(pogledajte

paragraf

2.40. e)

* S izuzetkom neprofitnih ustanova od manjeg značenja (pogledajte paragraf 2.88.).

2.94. Privatna i javna poduzeća koja su trţišni proizvoĎači razvrstana su kako slijedi:

a) ona koja su uglavnom uključena u proizvodnju dobara i nefinancijskih usluga:

u sektor S.11, nefinancijska poduzeća (pogledajte paragraf 2.23.a.);

b) ona uglavnom uključena u financijsko posredovanje i pomoćne financijske

aktivnosti: u sektor S.12, financijska poduzeća (pogledajte paragrafe 2.40. a i

2.40.f).

2.95. Zadruge i partnerstva priznati kao neovisni pravni subjekti i koji su trţišni

proizvoĎači rasporeĎeni su kako slijedi:

a) oni uglavnom uključeni u proizvodnju dobara i nefinancijskih usluga: u sektor

S.11, nefinancijska poduzeća (pogledajte paragraf 2.23.b);

b) oni uglavnom uključeni u financijsko posredovanje i pomoćne financijske

aktivnosti: u sektor S.12, financijska poduzeća (pogledajte paragraf 2.40.b).

2.96. Javni proizvoĎači koji su prema posebnim zakonima priznati kao neovisni pravni

subjekti i koji su trţišni proizvoĎači rasporeĎeni su kako slijedi:

a) oni uglavnom uključeni u proizvodnju dobara i nefinancijskih usluga: u sektor

S.11, nefinancijska poduzeća (pogledajte paragraf 2.23.c);

b) oni uglavnom uključeni u financijsko posredovanje i pomoćne financijske

aktivnosti: u sektor S.12, financijska poduzeća (pogledajte paragraf 2.40.c).

2.97. Javni proizvoĎači koji nisu priznati kao neovisni pravni subjekti i koji su trţišni

proizvoĎači razvrstani su kako slijedi:

a) ako su kvazipoduzeća (pogledajte paragraf 2.13.f):

(1) ona uglavnom uključena u proizvodnju dobara i nefinancijskih usluga: u

sektor S.11, nefinancijska poduzeća (pogledajte paragraf 2.23.f);

(2) ona uglavnom uključena u financijsko posredovanje i financijske

pomoćne aktivnosti: u sektor S.12, financijska poduzeća (pogledajte

paragraf 2.40.g).

b) ako nisu kvazipoduzeća: u sektor S.13, ukupna drţava, budući da ostaju

sastavni dio jedinica koje ih kontroliraju (pogledajte paragraf 2.69.a).

2.98. Neprofitne ustanove (udruţenja, zaklade) priznate kao neovisni pravni subjekti

rasporeĎeni su kako slijedi:

a) one koje su trţišni proizvoĎači i uglavnom uključene u proizvodnju dobara i

nefinancijskih usluga: u sektor S.11, nefinancijska poduzeća (pogledajte

paragraf 2.23.d);

b) one uglavnom uključene u financijsko posredovanje i pomoćne financijske

aktivnosti: u sektor S.12, financijska poduzeća (pogledajte paragraf 2.40.d);

c) one koje nisu trţišni proizvoĎači:

(1) u sektor S.13, ukupna drţava, ako su javni proizvoĎači koje kontrolira i

uglavnom financira ukupna drţava (pogledajte paragraf 2.69.b);

(2) u sektor S.15, neprofitne ustanove koje sluţe kućanstvima, ako su

privatni proizvoĎači (pogledajte paragraf 2.87.).

2.99. Poduzeća u pojedinačnom vlasništvu i partnerstva koja nisu priznata kao neovisni

pravni subjekti i koji su trţišni proizvoĎači rasporeĎeni su kako slijedi:

a) ako su kvazipoduzeća (pogledajte paragraf 2.13.f):

(1) ona uglavnom uključena u proizvodnju dobara i nefinancijskih usluga: u

sektor S.11, nefinancijska poduzeća (pogledajte paragraf 2.23.f);

(2) ona uglavnom uključena u financijsko posredovanje i financijske

pomoćne aktivnosti u sektor S.12 financijska poduzeća (pogledajte

paragraf 2.40.g).

b) ako nisu kvazipoduzeća, rasporeĎena su u sektor S.14, kućanstva (pogledajte

paragraf 2.75.).

2.100. Holding poduzeća (tj. poduzeća koja usmjeravaju grupu poduzeća) razvrstana su

kako slijedi:

a) u sektor S.11, nefinancijska poduzeća ako je dominantna vrsta aktivnosti

grupe poduzeća, koje su trţišni proizvoĎači, kao cjeline proizvodnja dobara i

nefinancijskih usluga (pogledajte paragraf 2.23.e);

b) u sektor S.12, financijska poduzeća, ako je dominantna vrsta aktivnosti grupe

poduzeća kao cjeline financijsko posredovanje (pogledajte paragraf 2.40.e).

2.101. Tablica 2.3 u shematskom obliku prikazuje različite, prethodno navedene

slučajeve.