P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 5 MAJ 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

Pažnja prema RODBINI

RODBINA U ISLAMU

POSLANIKOVADA’VA (POZIVI)

SURA EL-LEHEB

DVADESETAKDŽENNETSKIH KORAKA

KAKO VOLJETI ALLAHA

Autor: dr. Ahmed Çağil

Format: A5, mehki povez, 106 str.

Treba voljeti - to svi pišu i govore, ali KAKO naučiti da se Gospodar zavoli istinski?!

Na to pitanje gotovo svi alimi i vjernici obično slegnu ramenima ...

Na stranicama ove knji ge saznajemo kako voljeti Allaha dž.š.,

Njegovog Poslanika s.a.v.s., ashabe i sva stvorenja.

DžENNETSKE NAGRADE

Autori: Imam El-Kušejri i Šejh Ismail Hakki

Format: A5, mehki povez, 209 str.

Pred vama je komentar nekih ajeta koji govore o džennetskim nagradama.

I to iz pera velikih stručnjaka, kako za vanjska značenja ajeta tako i za

aluzivna tumačenja. Prijevod govori o džennetskim nagradama, ali isto tako

i ukazuje na svojstva i vrline džennetlija kojima bi se trebali, u što većem

broju, okititi.

EHLU-L-KIBLA - PRIPADNICI KIBLE

Autor: Muhammed Zekki Ibrahim

Format: A5, tvrdi povez, 283 str.

Tevessul i vesile - šta je to? Jesu li dozvoljeni? Smiju li se muslimani međusobno

optuživati za kufr? Položaj Šiija u islamu. Šta su o tesavufu rekli Ibn Tejmijje,

Ibn Kajjim el-Dževzijje, Ibn Haldun, Imam Zehebi i drugi.

O posjećivanju kaburova i odabranih mjesta. Kada je dova ibadet?

KO MOŽE BITI ŠEJH?

Autor: dr. Dilaver Selvi

Format: A5, mehki povez, 160 str.

Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog

vođenja i odgajanja drugih ljudi, ova knjiga može poslužiti kao svojevrsni kriterij

za odabir ispravnog duhovnog vođe (šejha) na putu postizanja Allahovog dž.š.

zadovoljstva.

SRETNA PORODICAAutor: S. Muhammed Saki Erol

Format: A5, mehki povez, 312 str.

U ovom djelu sažeto su objašnjena rješenja porodičnih problema, kao i na-

čini postizanja harmonije i sreće u porodici. Prvo je defi nisan osnovni cilj

porodice, a onda su obrađeni Allahovi propisi i norme lijepoga vladanja (ede-

bi) koji će nas dovesti do toga cilja. Spomenuli smo mjesto muža i žene u

porodici, njihove međusobne obaveze i prava, kao i dužnosti prema djeci

i roditeljima, a potom smo objasnili zikrove, dove, strpljivost, zadovoljstvo

Allahovom odredbom, skromnost, umjerenost, udjeljivanje (sadaku), razne

oblike hizmeta (služenja) našoj vjeri i mnoge druge stvari koje su sastavni

dio lijepog ahlaka, a koje omogućavaju postizanje sreće u porodici.

KOMENTAR ALLAHOVIH LIJEPIH IMENA

Autor: Imam el-Gazali

Format: A5, mehki povez

‘’Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Zaista Uzvišeni Allah ima devedeset devet

imena - stotinu manje jedno. On je nepar i voli nepar. Ko ih izbroji i nauči napamet

ući će u Džennet’’. U ovoj knjizi Imam el-Gazali komentariše značenja Allahovih

lijepih imena i način njihovog usvajanja u svakodnevnom životu vjernika.

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 5 MAJ 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

Pažnja prema RODBINI

RODBINA U ISLAMU

POSLANIKOVADA’VA (POZIVI)

SURA EL-LEHEB

DVADESETAKDŽENNETSKIH KORAKA

14. MAJA 92 br. 14

Ilidža / Sarajevo

Tel/Fax: +387 33 624 883

www.semerkand.com.ba

ISSN 1840-0930

Udruženje građana SEMERKAND

ENVER HADžIAHMETOVIĆ

Glavni i odgovorni urednik

NEDŽAD ĆEMAN

Redakcija

N.Ć. i M.M.

Design & DTP

MUHAMED MULAOSMANOVIĆ

Distribucija

ADIL BEĆIREVIĆ

LektorMIRZA SINANOVIĆ

Marketing

marketing@semerkand.com.ba

Cijena:

BiH: 3 KM Hrvatska: 15 Kn Turska: 5 YTL Europa: 5 EUR USA: 5 USD

Štampa: Bemust

Redakcija zadržava pravo dorade objavljenih materijala.

Poslani materijali se ne vraćaju nazad. Magazin ne preuzima odgovornost

za sadržaj i tačnost objavljenih reklama.

SEMERK ANDP O R O D I Č N I M A G A Z I N

UREDNIKRodbinske vezeJedna od blagodati na ovom svijetu jeste rodbina. Uz rođake čovjek

se osjeća sigurnijim, jačim, dostojanstvenijim, veselijim... Bereketi te blagodati će se nastaviti i u džennetu. Za svako dobročinstvo prema ro-đacima stječemo duplu nagradu; s jedne strane što se lijepo ophodimo prema ljudima a s druge strane što održavamo i jačamo rodbinske veze. Živimo u vremenu kada su rodbinske veze prilično oslabile. Kada rođaci nemaju vremena jedni za druge. Naš Poslanik, a.s., nam savjetuje da budemo od onih koji održavaju i jačaju rodbinske veze. Njegova da’va (pozivanje u vjeru) je suptilna i prefinjena. Nažalost, većina ljudi koja je danas uzela tu obavezu na sebe poziva u vjeru na vrlo primitivan način. Evo kako sa dva segmenta, po hadisu, možemo zaraditi džennet. Je-dan se odnosi na naš način komuniciranja sa ljudima a drugi na naš od-nos prema samima sebi. Prema drugim ljudima trebamo, kako nas uči Poslanik, a.s., djelovati na sljedeći način: efšu-sselam tj. širite selam,ve at’imu-ttaam tj. djelite hranu, ve silul-erham tj. jačajte rodbinske veze. A obaveza prema sebi jeste: sallu bil-lejli ven-nasu nijam tj. klanjajte noću dok svijet spava. Za one koji budu postupali na ovakav način Poslanik, a.s., obećava: tedhulul-džennete bi selam tj. ući ćete u džennet u miru, sa selametom. Tako, prvo moramo širiti selam, ne samo jezikom, nego svojim djelima. Na način da drugi ljudi budu potpuno mirni i sigurni od našeg jezika i ruku. Pa ih nećemo ogovarati, lagati, potvarati, a ni njihov imetak krasti itd. Potom trebamo djeliti hranu. Moramo se potruditi da ljudi ne budu gladni. Da pokušamo da im nađemo posao. Onaj ko je gladan ne može svoju glad utoliti našim riječima i retoričkim vještinama. Dobro su rekli naši stâri: ‘Prvo me nahrani pa mi onda vâzi’. A zatim da posebno vodimo računa o svojoj rodbini. Jer onaj ko održava veze sa rođacima, Allah jača vezu sa njim. A kakvo li je stanje onoga ko ima dobru vezu sa Allahom ?! Kome stalno dotiče Allahova milost?! Kakvo li je stanje onoga ko ima vezu koja se ne može prekinuti, koja je najjača?! U ovom broju Vam, poštovani čitaoci, SEMERKAND donosi korisne sa-vjete i lijepe primjere sa željom da poboljšamo svoje odnose prema rodbini. Uspostavimo lijepe odnose s ljudima! Ljudi su najboji resursi! Dalekosežne su ove spomenute poslaničke upute. Poslanik, a.s., vodi računa o našoj sigurnosti, privredi, zaposlenju, socijali, o našim vezama i komunikacijama... Želi da živimo baš kao ljudi. Ukratko, to treba da su naše brige prema ljudima, a ono što treba da bude naša briga u vezi samih nas jeste da klanjamo dok svijet spava (jaciju, nafile, sabah), da spominjemo Allaha, da ime Allah uklešemo u svoja srca, da tražimo oprosta za svoje grijehe i slabosti, da molimo za ustrajnost u vjeri... Oni koji budu tako postupali će sa selametom ući u džennet.

Da nam Milostivi olakša da budemo od tih sretnika!

ĆEMANNEDžADurednik@semerkand.com.ba

SADRŽAJ SEMERKANDMAJ2009

UVODNA RIJEČ POSTOJIMO DA BISMO BILI MILOSTIVISeyyid MUHAMED SAKI EROL

TEMA RODBINA U ISLAMUDr. ALMIR FATIĆ

STRPLJIVOST I BOLESTImam EL-GAZALI

POSLANIKOVA DA’VA (POZIVI)El-Kan DEHLEVI

PITAJ ŠTO GOD HOĆEŠ (I)Ebu Jezid BISTAMI

DAHOVI SRCA I DUŠEmr. NEZIR KRČALO

SURA EL-LEHEBIbn Adžibe EL-HASENI

OPORUKA SINU (II)Hazreti ALIJA r.a.

HILJADU I JEDNA KAP

AJETI ZAKLETVE U KUR’ANUEMINA ĆEMAN

HAZRETI RAHMA

GOVOR STANJA

ISLAMSKA UMJETNOSTEROL ZUBČEVIĆ

MURAT I MEHMED ĆEMAN

DOŠAPTAVANJE I PRIHVATANJE LAŽI dr. DžELAL IBRAKOVIĆ

SEDAM NEBESA

DVADESETAK DŽENNETSKIH KORAKASENADA MEHMEDĆEHAJIĆ

EMOCIONALNI RAZVOJ DJECEAZRA ČEHIĆ

SRCE MEKŠE OD NOVČANIKASEVRET MEHMEDĆEHAJIĆ

NAUKA I TEHNIKAISMAIL NEZIROVIĆ

BIHAĆmr. MERIMA ČAMO

DISANJE (II) dr. ZEMIRA KORČIĆ

OAZA ZVANA IRADET (I) EDIN TOPČIĆ

SMEĆE AIDA BEGIĆ-ZUBČEVIĆ

4

6

12

14

18

20

22

24

26

28

30

32

34

38

42

46

47

50

52

54

58

60

64

55

RODBINA U ISLAMU6

ISLAMSKA UMJETNOST34

POSLANIKOVA DA’VA (POZIVI)14

48

Seyyid Muhammed Sâki Erol | UVODNA RIJEČ

04

Postojimo da bismo bili milostivi ...

Naš Uzvišeni Gospodar objavio nam je da je čo-vjeka stvorio u najljepšem obliku. Taj „najljepši oblik“ ne odnosi se samo na njegovu spoljaš-

nju, tjelesnu formu, nego podrazumijeva i mnoge druge lijepe osobine, odlike i vrijednosti.

Svi ljudi, u svojoj bîti, posjeduju te lijepe osobine i vri-jednosti, koje se mogu usavršiti samo duhovnim odgojem i tako učiniti dominantnim u životu. Kao što je poznato, veliki dio čovjekovih lijepih osobina i vrlina manifestuje se u oviru relacija između njega i drugih ljudi.

Čovjek nije jedino biće na Zemlji koje živi u zajednici. Većina živih bića živi u svojim zajednicama. Međutim, čla-novi tih zajednica ne uspostavljaju međusobne veze po svom izboru. Oni imaju samo instikt koji proističe iz njiho-ve prirode, koja ih prisiljava na život u zajednici. Vezu, koju je među njima uspostavio Uzvišeni Stvoritelj, oni nisu u stanju ni izmijeniti, ni pokvariti, a niti odbaciti.

Međutim, kada je riječ o čovjeku, jedinom slobodnom stvorenju na ovome svijetu, on posjeduje slobodnu volju i izbor u ispunjavanju prâvâ i dužnosti zajednice kojoj pri-pada. Naime, on svojom slobodnom voljom i izborom is-punjava, ili ne ispunjava, prâva i dužnosti prema porodici, rodbini i društvu u kojem živi. Eto, to je tačka razgraničenja između čovjeka i drugih živih bića: u tom domenu dolaze do izražaja čovjekove lijepe osobine i vrijednosti kojima je odlikovan u odnosu na druga živa bića. On nije prepušten drugome, nego mu je data mogućnost izbora kojom odre-đuje svoj životni put i na ovom svijetu i na Ahiretu.

Uzvišeni Allah čovjeka je upoznao sa putem koji je on dužan slijediti kako bi mogao živjeti u skladu sa svojom potpunom prirodom. Posredstvom vjerovjesnikâ, koje je odabrao, pokazao mu je kako će hoditi tim putem. Poslije

toga, čovjeku ne preostaje ništa drugo osim mogućnosti dva izbora: ili će kročiti putem koji mu je zacrtao njegov Gospodar, živeći na ovom svijetu zadovoljan činjenicom što je stvoren kao čovjek, i tako postići beskrajne blago-dati u vječnom svijetu, ili će, pak, ovozemni život provesti u krizama i depresijama svog nutarnjeg svijeta i društva u kojem obitava, nakon čega će biti suočen sa vječnom bijedom i nesrećom.

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo čovjeku na pravi put ukazali, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti!” (Insan, 3)

Opisujući taj „put“, naša jasna vjera (din-i mubin) po-učava nas da vodimo računa o dvjema vrstama prâva (hukûk). Prvo je pravo našeg Uzvišenog Stvoritelja. Ono podrazumijeva, ukratko rečeno, naše robovanje Uzviše-nom Allahu, ne pripisujući Mu ortaka (širk), na način kako nam je On naredio.

Drugo je pravo ljudi s kojima živimo. Naš Uzvišeni Gos-podar obavijestio nas je da je mnogo Milostiv i Samilostan kada su u pitanju naši nedostaci u robovanju Njemu Uzvi-šenom. Međutim, kada je u pitanju pravo roba, opomenuo nas je da On neće oprostiti onome ko povrijedi pravo ne-kog roba sve dok mu taj rob ne oprosti (halali).

Prema tome, mi, kao vjernici, moramo voditi računa, prije svega, o pravima naše porodice, a zatim i pravima naše rodbine, komšija i svih drugih ljudi. U kojoj mjeri bu-demo ispunjavali ta prava, kao pojedinci i kao zajednica, u istoj mjeri se možemo i nadati zadovoljstvu našeg Gos-podara.

Kada govorimo o „pravima robova“, bez ikakve sumnje prvo mjesto među njima zauzimaju naš otac i naša maj-

05

ka. O pravima roditelja, koji su uzrok našeg postojanja, nedvojbeno govore mnogi Kur’anski ajeti i hadisi našeg Pejgambera (s.a.v.s.). Naprimjer, Uzvišeni Allah u suri Isrâ, u 23. ajetu, kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: „Uh!“ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.”

Allahov Poslanik (s.a.v.s.) opominje nas sljedećim rije-čima: “Neka bude ponižen onaj kod koga njegovi otac i majka, ili jedno od njih, doživi starost, a on ne uđe u Džennet zbog toga što im nije bio pokoran i ukazao potrebno poštovanje.”

Ebu Hurejre, r.a., koji prenosi ovaj hadis, kazuje da je Poslanik (s.a.v.s.) ove riječi ponovio tri puta.

Uprkos ovako žestokoj opomeni, u našem vremenu se, nažalost, roditelji veoma često zapostavljaju, čime se čini veliki grijeh. Primjetno je da jedan dio ljudi zaboravlja da je nepokornost roditeljima drugi veliki grijeh, odmah po-slije širka, o čemu nas je obavijestio naš dragi Pejgamber (s.a.v.s.). Naime, kako može imati zdrave odnose sa svo-jom rodbinom, komšijama i drugim ljudima onaj čovjek, koji je u stanju povrijediti svoga oca i majku?

Dakle, kada je riječ o zdravoj komunikaciji sa ljudima i permanentnom ispunjavanju njihovih prâva, najznačajnije mjesto u tom domenu zauzimaju naši roditelji. Poslije njih slijede ostali ljudi: stepen po stepen.

U našem odnosu prema ostalim ljudima moramo obra-titi pažnju i na sljedeću činjenicu: u našoj porodici, na radnom mjestu i našoj ulici susrećemo se s ljudima koji razmišljaju i ponašaju se kao mi, ali i s ljudima koji su dru-gačiji od nas. Međutim, naša je dužnost da imamo lijep odnos i komunikaciju sa svima onima koji žive u našem okruženju; da budemo iskreni prema njima, poštujemo njihova prava i razgovaramo s njima u skladu njihova po-ložaja i mogućnosti shvatanja.

Plemeniti Poslanik (s.a.v.s.), kao i istinski učenjaci - nje-govi nasljednici, sa velikom pažnjom vode računa o svom odnosu prema drugim ljudima, ne zapostavljajući čak ni one koji zauzimaju najniži stepen u društvu. U tom dome-nu oni su besprijekorni uzori ljudima. Zato i mi trebamo voditi računa o našem odnosu prema ljudima s kojim živi-mo i prihvatiti obavezu da budemo uzor na koji će se oni ugledati.

Ispunjavajući tu obavezu mi ćemo se sigurno susretati sa onima koji se smatraju dobri i onima koji to nisu. Među-tim, moramo ustrajati u lijepom, ljudskom odnosu prema svim ljudima, ne ponižavajući i ne omalovažavajući nikoga od njih. To je osnova lijepog odnosa i komunikacije s nji-ma. Pored toga, ne smijemo zaboraviti da naš iman (vjera) zahtijeva od nas da budemo uljudni, blagi i ponizni. To je prvi stepen lijepoga vladanja (ahlak), kojem nas poučava naš Pejgamber, Ponos svjetova (s.a.v.s.).

Zar njegove riječi, koje ćemo ovdje navesti, ne ispituju kakvi smo vjernici (mu’mini). On (s.a.v.s.) je rekao: “Vjer-nik (mu’min) je onaj ko se lijepo odnosi prema ljudima i prema kome se ljudi lijepo odnose. Nema dobra u onome ko se ne ophodi lijepo prema ljudima i koji ne dopušta da se s njim lijepo i prijateljski razgovara.”

Iz ovoga se razumije da se Islam ne sastoji samo od namaza, posta i drugih, utvrđenih ibadeta. Ibadeti su rela-cija između roba i njegova Gospodara. Međutim, potpu-nost vjere i vladanja dolaze do izražaja tek u čovjekovom odnosu i komunikaciji sa drugim ljudima. Svojom isprav-nošću i iskrenošću čovjek pokazuje ko je on, ustvari... Šta mislite na koju istinu ukazuje pravilo: „Vjera je čovjekovo djelovanje i odnos sa drugim ljudima.“

Koje god hadisko djelo pogledamo, vidjećemo da je naš Pejgamber (s.a.v.s.) bio u krajnjoj mjeri blag prema ljudima i da nikada prema njima nije bio grub, osoran i nepristojan. Bio je uvijek milostiv prema njima, praštao im, ulivao im nadu i obveseljavao ih. Pa, zar mi, kao njegov ummet koji ga slijedi, ne bi trebali uzeti pouku iz njegovog lijepog vladanja?!

Ne smijemo zaboraviti da današnji čovjek živi sa bolom nepoznavanja svoje vjere. Ljudi s čijim stanjem, postupci-ma i načinom življenja nismo zadovoljni, i koje odbacuje-mo, ustvari su ljudi koji su lišeni islama. Na nama nije da sudimo onome ko je lišen velike vrijednosti i naš posao nije da se okomimo na njih i da ih kritikujemo.

Naša osnovna dužnost je da ih poučimo onome što nisu naučili, da pridobijemo njihovu ljubav, da im pomo-gnemo da istinski spoznaju Uzvišenog Allaha i da, pored svega toga, molimo našeg Uzvišenog Gospodara za nji-hovo dobro. Ne zaboravimo da svi mi, kao robovi Milosti-vog Allaha, postojimo da bismo bili milostivi.

Neka je Allahov selam, rahmet i bereket sa svima vama.

Dr. Almir Fatić | TEMA

06

Rodbinau islamu

07

I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi (En-Nisa’, 1.)

08

Porodične ili rodbinske veze spadaju u red te-meljnih, najstarijih i najtrajnijih odnosa među ljudskom vrstom. Rodbina kao društvena grupa

prisutna je u svim vremenima, a sačinjavaju je pripadni-ci koji potiču od zajedničkog pretka i koji su u međusob-nom srodstvu, odn. u krvnoj vezi. Islam kao cjelokupan sistem života i vladanja donio je svoje principe, odred-be i propise u vezi sa pitanjem rodbine i održavanja rodbinskih odnosa. U islamu, ukratko rečeno, rodbi-nu sačinjavaju svi oni sa kojima se ne može zasnovati bračna zajednica. Pored krvno-srodničnog odnosa po uzlazno-silaznoj liniji (otac, majka, djedovi, nane... i si-novi, kćeri, unučad i njihovo potomstvo), postoji i krv-no-srodničko srodstvo po pobočnoj liniji (braća, sestre i njihovo potomstvo, amidže, daidže i tetke). Također, u daljnu rodbinu ubrajaju se i neki članovi po tazbin-skoj (ženidbenoj) vezi. Svi oni koji se, prema Kur’anu i sunnetu, tretiraju rodbinom imaju svoja precizna prava, obaveze i dužnosti. Koliko znamo, poznajemo, poštu-jemo i izvršavamo islamske propise o rodbini? Koliko se družimo s našom rodbinom i koliko se kao rodbina međusobno pomažemo? U tekstu skrećemo pažnju na kur’ansko-sunnetsko učenje o ovom pitanju kao podsjećanje i podsticanje na primjenu najhumanijih i najplemenitijih načela koje je čovječanstvo ikada upo-znalo u odnosu na status rodbine i rodbinskih veza u međuljudskim odnosima.

Rodbina u Kur’anuKur’an koristi dvije riječi za označavanje krvne veze,

krvnog srodstva ili rodbinske veze: erham i zu’lu-kur-ba (akrebun). Prva riječ sadrži ideju milosti (rahmeh), a druga ideju bliskosti (karabeh). Kad je u pitanju ideja milosti, riječ je o milosti najvišega ranga, jer, prema jed-nom hadis-i kudsi, sam Uzvišeni Allah, Koji je Rahman ili Milostivi, stvorio je erham, tj. rodbinske veze izveo je iz Svog časnog imena Rahman. Ovaj hadis-i kudsi glasi: Ja sam Milostivi, Ja sam stvorio rodbinske veze i izveo sam ih iz ovog Mog imena, pa ko ih održava i Ja ću s njim veze održavati, a ko ih prekida i ja ću s Njim prekinuti (Tirmizi :1907). Još jedan hadis govori o viso-kom statusu rodbinske veze: ‘’Rodbinska krvna veza visi o ‘Aršu i viče: ‘Ko mene posjećuje i uvažava i njega će Uzvišeni Allah posjećivati i uvažavati, a ko mene ne posjećuje i ne uvažava, ni Allah Uzvišeni neće njega posjećivati niti uvažavati’’ (Muslim: 2555).

Iz ovih časnih riječi jasno i nedvosmisleno saznaje-mo da rodbina i održavanje rodbinskih veza zauzima visoko mjesto u islamskom učenju. Štaviše, spozna-jemo da je održavanje rodbinskih veza izjednačeno sa održavanjem veze sa Uzvišenim Allahom, dok je njihovo prekidanje izjednačeno sa prekidanjem veze sa Njime. K tome, paziti i odražavati rodbinske veze podrazumijeva približavanje okrilju Allahove milosti i ‘’Njegova zijareta’’. Navedene riječi su sasvim dovoljne jednom muslimanu da ozbiljno i neprestano preispituje, poboljšava i unaprijeđuje svoj odnos prema rodbini, odn. prema Allahu, dž.š.

Brojni su kur’anski ajeti koji ukazuju na važnost rod-binskih veza i njihovo održavanje. Kur’anski govor o rodbini uglavnom je u formi imperativa, naredbi, što će reći da je pravo rodbine zagarantovano Allahovom naredbom i nije stvar dobrovoljne volje. Kur’an u tom pogledu daje sasvim jasne i nedvosmislene smjernice, koje u nastavku sažeto izlažemo.

Rodbina je zavjet vjernikaI kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete

se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i rodbini (zi’l-

kurba), i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti... (El-Beqare, 83)

Svi ljudi su dali zavjet Uzvišenom Allahu da će samo Njega vjerovati, a kao potvrda toga je, između ostaloga, i dobročinstvo prema rodbini. Shodno tome, i prijašnjim vjerovjesnicima i njihovim narodima bilo je naređivano da vode računa o rodbini i održavanju rodbinskih veza. U navedenom ajetu Kur’an govori o narodu Benu Israil, ali je poruka ajeta opće naravi.

Haram je prekidati rodbinske vezeI Allaha se (ljudi) bojte – s imenom čijim jedni druge

molite – i rodbinske veze (erham) ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi (En-Nisa’, 1).

Naredba je ovdje upućena svim ljudima, neovisno od vremena i prostora ili bilo koje druge odrednice. Da-kle, ova naredba je univerzalna i traje sve do Sudnjega dana.

Uzvišeni Allah, roditelji, rodbina...I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne sma-

trajte. A roditeljima dobročinstvo činite, i rodbini, i si-ročadi (zi’l-kurba), i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima namjer-nicima, i onima koji su u posjedu vašem (En-Nisa’, 36).

Nakon pokoravanja ili ibadeta Uzvišenom Allahu, i nakon dobročinstva prema roditeljima, slijedi dobročin-stvo prema rodbini i ostalim kategorijama koje Kur’an spominje. Ovo je raspored i prioritet u činjenju dobra koji je časni Kur’an uspostavio, a Poslanik, a.s., potvrdio i pojasnio riječima: ‘’Allah vam, uistinu, oporučuje vaše majke! – i to je ponovio tri puta – Allah vam, uistinu, oporučuje vaše očeve! Allah vam, uistinu, oporučuje vašu rodbinu! (Buhari: 60)

Materijalne obaveze prema rodbiniReci: imetak koji udjeljujete neka pripadne rodite-

ljima i rođacima (el-akrebin), i siročadi, i siromasima, putnicima namjernicima, a za dobro koje učinite Allah sigurno zna (El-Bekare, 215).

Daj rođaku (ze’l-kurba) svome njegovo pravo, i si-romahu, i putniku namjerniku, ali ne rasipaj mnogo (El-Isra’, 26).

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se rodbini udjeljuje (zi’l-kurba)... (En-Nahl, 90)

Dobročinstvo prema rodbini u islamu nije svedeno samo na nivo međusobnog posjećivanja i uvažavanja. Kur’an eksplicitno ističe pravo i obavezu davanja imetka rodbini, ali i ostalim spomenutim kategorijama. Treba napomenuti da rodbini po uzlazno-silaznoj liniji nije do-zvoljeno davati zekjat i sadekatu’l-fitr (vitre), jer smo njih dužni, po potrebi, i doživotno izdržavati, dok rodbini po pobočnoj liniji (braći, sestrama, njihovom potomstvu, amidžama, daidžama, tetkama i rodbini po tazbinskoj liniji) možemo i dužni smo, ukoliko su siromašni, udijeliti zekjat i sadekatu’l-fitr, ali ih pomoći i na druge načine.

Allahov Poslanik, a.s., u više hadisa podstiče na materijalno pomaganje rodbine. Tako on svoj ummet podučava: ‘’Moj ummete! Tako mi Onoga koji me je s istinom poslao, Allah neće primiti sadaku i zekjat od muslimana koji je dao drugome a ima svoje rodbine kojoj je to potrebno. Tako mi Allaha, takvog čovjeka Allah neće ni pogledati na Sudnjem danu’’ (Taberani od Ebu Hurejrea, r.a.). Hadis jasno ukazuje na činjenicu da se rodbina ne smije zaobilazati u pogledu zekjata i sadekatu’l-fitra, odn. da ona ima prioritet, pa čak i onda kada smo u stanju svađe, negovorenja ili razmirica sa svojom rodbinom. Ovu plemenitu ideju Allahov Posla-nik, a.s., iskazao je riječima: ‘’Najvrednija je ona sadaka koja se dadne rodbini koja je na tebe ljuta i prema tebi neraspoložena!’’ (Ahmed u Musnedu: 5/416)

Pažnja prema rodbini je izraz zahvalnosti Uzvišenom AllahuA šta ti misliš: kako se na Allahovim blagodatima

može zahvalan biti? – Roba ropstva osloboditi, ili kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda (za makrebeh)... (El-Beled, 12-15)

Ovdje Kur’an u formi retoričkog pitanja, a onda i od-govora, podučava ljude kako se može biti zahvalan na Allahovim blagodatima. Nahraniti rođaka jetima jedan je od načina zahvalnosti prema Uzvišenom Stvoritelju.

09

10

Pravo rodbine u nasljeđivanju imetkaMuškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i

rođaci (el-akrebun), a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci (el-akrebun), bilo toga malo ili mnogo, određeni dio. A kada diobi prisustvuju rođaci (ulu’l-kur-ba), siročad i siromasi i njima nešto darujte i lijepu riječ im recite (En-Nisa’, 7-8; također v. 11 i 12. ajet ove sure).

Pored činjenja dobra prema rodbini i materijalnog pomaganja, Kur’an stavlja u obavezu da se rodbina i međusobno naslijeđuje.

Ovo su precizni kur’anski propisi i jasne odredbe iz domena nasljednog prava, gdje Kur’an nije ostavio prostora za angažman ljudskoga razuma. Dakle, kao izraz Allahove milosti, pravednosti i dobrote, važno i osjetljivo pitanje nasljedstva Kur’an je detaljno objasnio i izložio. Ovi ajeti nas pozivaju da primjenjujemo Allahove propise o nasljedstvu, bez obzira na građanski zakon zemlje u kojoj živimo i po kojem se vrši doiba imovine ili nasljedstva. Naime, niko nam ne brani da kao vjerni-ci i vjernice primjenimo Allahove propise o nasljedstvu kako bismo pokazali i dokazali da se ne suprotstavlja-mo Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, jer Kur’an, nakon izlaganja propisa o nasljedstvu, upozorava: To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Po-slaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče, A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica propisa Njegovih prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna kazna (En-Nisa’, 13-14).

Rodbina u hadisu Allahova Poslanik, s.a.v.s.Allahov Poslanik, a.s., u brojnim svojim hadisima

govori o rodbini i čuvanju rodbinskih veza. Zapravo, naš Vjerovjesnik, a.s., svojim je hadisima konkretizirao, dodatno pojasnio i kur’anske ajete koji govore o rodbini proširio na veliki broj životnih prilika i situacija. Spoznaje

koje crpimo iz njegovih hadisa dragocjene su i pred-stavljaju vrhunska načela humanosti, dobrote i plemeni-tosti. Vjerovjesnik, a.s., najavljuje velike nagrade za one koji paze svoju rodbinu, ali i strašne posljedice za one koji ne vode računa o rodbini i rodbinskim odnosima. Navest ćemo neke važne Vjerovjesnikove, a.s., životne lekcije u tom smislu.

Posjećivanje rodbine: put ka DžennetuEbu Ejjub, r.a., prenosi da je neki čovjek došao do-

šao Poslaniku, a.s., i zamolio ga: ‘’Uputi me na djelo koje će me približiti Džennetu a udaljiti od Džehenne-ma!’’ Vjerovjesnik, a.s., mu je na to odgovrio: ‘’Obožavaj isključivo Allaha i ne pripisuj Mu druga, obavljaj redov-no namaz, daji zekjat i pazi i posjećuj rodbinu!’’ Kada je taj čovjek odmakao, Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Ako se bude pridržavao onoga što mu je rečeno, ući će u Džennet’’ (Buhari: 1396).

Održavanje rodbinskih veza: Allahu najdraže djeloNeki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, a.s., koji

je bio sa grupom ashaba, pa ga upitao: ‘’Ti si onaj koji tvrdi da je Allahov Poslanik?’’ On je odgovorio: ‘’Jesam’’. Onda je čovjek upitao: ‘’Allahov Poslaniče, koja djela su Allahu najdrža?’’ On je odgovorio: ‘’Vjera u Allaha!’’ Čovjek je opet upitao: ‘’Allahov Poslaniče, a zatim?’’ Odgovorio je: ‘’Njegovanje rodbinskih veza!’’... (Ebu Ja’la el-Mewsili)

Održavanje rodbinskih veza povećava nafaku i produžava životOd Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je Resulullah,

a.s., rekao: ‘’Ko želi da ima lijepu i obilnu nafaku i da

Onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u DžennetDžubejr b. Mut’im, r.a., pripovijeda da je čuo Vjerovjesnika, a.s., kada kaže: “Onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u Džennet!“ (Buhari: 5984)

mu se produlji život, neka lijepo postupa sa svojom rodbinom’’ (Buhari: 5986).

Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je rekao: Re-kao je Resulullah, a.s.: ‘’Onaj ko želi da produlji svoj život i da poveća svoju ospkrbu neka čini dobro svojim roditeljima i neka održava dobre odnose sa svojom rodbinom!’’ (Musned Ahmedov: 266/3)

Islamski učenjaci smatraju da se pod produžetkom životnog vijeka misli na bereket u životu i vremenu i na porod koji ostane iza takve osobe, pa radaći dobra djela, koriste i toj osobi nakon njene smrti.

Ne primaju se djela onih koji prekidaju rodbinske vezeEbu Hurejre, r.a., kaže da je čuo Allahovog Poslnika,

a.s., kako kaže: ‘’Uzvišenom Allahu se djela ljudi pre-dočavaju četvrtkom navečer. Neće biti primljena djela onoga koji raskida rodbinske veze’’ (Buhari: 61).

Kazna za prekidanje rodbinskih veza stiže vrlo brzoAiša, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: ‘’Ni

za jedno dobro se brže ne nagrađuje kao za dobročin-stvo prema roditeljima i za njegovanje rodbinskih veza, a ni jedno zlo ne povlači brže kaznu nego što povlači nasilje i prekidanje rodbinskih veza’’ (Ibn Madže: 4212).

Njegovati rodbinsku vezu i s onim ko je prekidaOd Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je neki čovjek

rekao: ‘’Ja Resulallah, ja imam rodbine kojoj ja idem, ali oni meni ne dolaze, ja se prema njima lijepo ophodim, a oni se prema meni loše ophode, ja sam prema njima blag, a oni su prema meni osioni...- Resulullah, a.s., na to mu reče: ‘’Ako je tako kako kažeš, ti si onda kao ona vruća prašina bačena u njihova usta (tj. dosadan si im), ali će tebe Allah pomagati sve dok se ti budeš tako ponašao’’ (Muslim: 6525).

Izmiriti zavađenu rodbinu‘Abdullah b. ‘Amr, r.a., od Vjerovjesnika, a.s., prenosi

da je rekao: ‘’Ne pazi rodbinu onaj koji uzvraća posjetu

već onaj koji spaja veze između rodbine kada se one raskinu’’ (Buhari: 5991).

Izučavati rodbinsku lozuOd El-’Ala’a b. Haridžea, r.a., prenosi se da je Vjero-

vjesnik, a.s., rekao: ‘’Podučavajte se svojoj genealogiji (rodbinskom stablu) kako biste što bolje čuvali rodbin-ske veze!’’ (Medžme’u’z-zeva’id: 456/1)

ZaključakIz svega navedenoga zapažamo da su kur’anske na-

redbe i hadiske preporuke u vezi sa rodbinom i održa-vanjem rodbinskih veza kristalno jasne i nedvosmislene.

Paziti, posjećivati, obilaziti, dobro činiti, materijalno pomagati svoju rodbinu (bili oni muslimani ili nemu-slimani)... jeste neopoziva obaveza i dužnost svakom iskrenom muslimanu i muslimanki, vjerniku i vjernici, koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Sudnji dan.

Ne postoji bilo kakvo opravdanje da se tako ne po-stupa. Ljudski kaprici i “principi” ne predstavljaju nika-kav izgovor za prekidanje rodbinskih veza. Kur’anski i hadiski propisi u pogledu rodbine, kao i svega drugoga, u interesu su samoga čovjeka na ovome i onome svi-jetu. Riječ je o najplemenitijim, najhumanijim i najkori-snijim propisima za čovjeka i zajednicu u kojoj on živi. Brojne koristi i ugode proizlaze iz njihove primjene, ali i strašne posljedice zbog njihova kršenja.

Neka nam Uzvišeni Allah pomogne da postanemo bliski jedni drugima!

11

Dvostruka nagrada za sadaku datu rodbini

Selman b. ‘Amir prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Sadaka data siromahu je uobičajena sadaka, a sadaka data rodbini je dvostruka: ona je i sadaka i njegovanje rodbinskih odnosa” (Buhari: 4251).

Imam El-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB

12

Ko želi da bude spašen od Allahove kazne, da postigne Njegovu nagradu i milost i da bude uveden u Njegov Džennet, neka svoj nefs (ego)

suzdrži od dunjalučkih prohtjeva i neka bude strpljiv na teškoćama i nedaćama. Kao što Uzvišeni Allah kaže: „A Allah voli strpljive.“ (Ali Imran, 146.)

Strpljivost (sabur) se dijeli na:

• sabur na pokornostima

• sabur od zabrana

• sabur pri teškoćama (musibetima) i pri prvom udarcu.

Pa, onaj ko bude strpljiv (saburli) na pokornostima prema Uzvišenom Allahu, On će mu, na kijametskom danu, dati 300 deredža (stepeni) u Džennetu. Između svake deredže je rastojanje koliko je između nebesa i zemlje.

Onaj ko bude strpljiv (saburli) od Allahovih zabrana, On će mu, na kijametskom danu, dati 600 deredža u Džennetu. Između svake deredže je rastojanje koliko je između sedmog neba i sedme zemlje.

A onaj ko bude strpljiv (saburli) pri teškoćama (mu-sibetima), Uzvišeni Allah će mu, na kijametskom danu, dati 700 deredža u Džennetu. Između svake deredže je rastojanje koliko je između Arša i Zemlje.

Vjerovjesnik, a.s., prenosi da je Uzvišeni Allah rekao: „Na kojeg god se roba spusti belaj (nedaća), pa zatraži utočište kod Mene, dat ću mu izlaz iz tog belaja i prije nego što utočište zatraži, odazvat ću mu se i prije nego što Me jezikom zamoli! A na kojeg roba se spusti belaj, pa on zatraži utočište kod stvorenja, a ne kod Mene, onda ću mu zatvoriti nebeske kapije.“

Razuman čovjek treba biti strpljiv na iskušenjima i ne žaliti se zbog njih. Tako će biti spašen i dunjalučke i ahiretske kazne. A najveće belaje imaju vjerovjesnici, pa evlije!

Džunejd Bagdadi, Allah mu se smilovao, je rekao: „Belaj je svjetiljka arifa, budnost murida, dobrota vjerni-ka, a propast nemarnih (gafila). Niko neće osjetiti slast imana dok mu ne dođe belaj, a on u tome bude zado-voljan i strpljiv.“

Vjerovjesnik, a.s., je rekao: „Ko se razboli jednu noć, pa bude Uzvišenim Allahom zadovoljan, izaći će iz svojih grijeha kao na dan kada ga je majka rodila!“Dahhak kaže: „Ko ne bude u toku svakih 40 noći iskušan sa nekakvim belajem, ili brigom ili musibetom, pa on kod Allaha nema nikakva dobra!“

Muaz ibn Džebel, r.a., je rekao: „Kada Allah iskuša roba sa nekakvom bolešću, onda meleku sa lijeve strane

Strpljivost i bolest

13

(koji bilježi loša djela) kaže: ‘Podigni pero sa njega!’, a meleku s desne strane (koji bilježi dobra djela) kaže: ‘Piši Mom robu najbolje što čini!’“

U hadisu se navodi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Kad se rob razboli, Allah mu pošalje dvojicu meleka i kaže: ‘Vidite šta kaže Moj rob! Ako kaže: Hvala Allahu (el-hamdu lillah)- to se podigne Allahu, a On najbolje zna- pa Allah kaže: Mog roba ću, ako ga usmrtim, uvesti u Džennet. A ako ga izliječim, zamijenit ću mu meso boljim nego što je imao i krv boljom nego što je imao, i izbrisaću mu loša djela!’“

Zbog njegovog jecaja Hikaja: Pripovjeda se da je među Sinovima Israilo-

vim bio jedan veliki grešnik (fâsik). Neprestano je činio prijestupe. Sve dok njegovi sugrađani nisu pali u očaj od njegovih zlodjela. Pa su, zbog toga što ga nisu mogli spriječiti od grijeha, zavapili Uzvišenom Allahu. Potom je Uzvišeni Allah Musau, a.s., objavio: ‘Među Sinovima Israilovim postoji jedan čovjek koji je veliki fâsik. Istjeraj ga iz njihovog grada, kako se ne bi na njih, zbog nje-govih prijestupa, sručila vatra.’ Musa, a.s., je to i učinio. Čovjek je, potom, otišao da živi u drugi grad. Pa je Allah objavio Musau, a.s., da ga protjera i iz tog grada, što je Musa, a.s., i uradio. Čovjek je, onda, izašao u pustinju u kojoj nije bilo ni stvorenja, ni usjeva, ni zvjeri, niti pti-ca. Ubrzo se razbolio u toj pustinji, a nije imao nikoga da mu pomogne. Pao je u prašinu, glavu spustio na zemlju i rekao: ‘’Da je moja majka iznad moje glave, ona bi mi se smilovala i plakala bi zbog moje nemoći. Da je moj babo prisutan, pomogao bi mi i poveo bi računa o meni. Da je moja žena prisutna, plakala bi zbog rastanka sa mnom. Da su moja djeca prisutna, plakala bi za mojom dženazom. I molili bi: ‘Naš Alla-hu, oprosti našem ocu, koji je garib, slab, neposlušan, grešnik, protjeran iz svog grada u drugi, pa i iz njega u pustinju, a sa pustinje seli na ahiret, očajan u sve!’ Moj Allahu, rastavio Si me od mojih roditelja, moje djece i žene, pa me nemoj rastaviti od Svoje milosti! Spalio si moje srce, zbog rastanka s njima, pa me nemoj spaliti Svojom vatrom, zbog mojih grijeha!’’ Poslije toga mu je Uzvišeni Allah poslao dvije hurije koje su bile u liku njegove majke i njegove žene, te džennetske mladiće koji su bili u likovima njegove djece i meleka koji je bio u liku njegovog oca. Po-sjedali su oko njega i plakali nad njim. Kada ih je

primjetio, obradovao se i rekao: ‘Ovo je moj babo, moja majka, moja žena i moja djeca, došli su mi!’ Tako je prispio u Allahovu milost čist, oprošten od gri-jeha. Uzvišeni Allah je objavio Musau, a.s.: ‘Otiđi u pu-

stinju na to i to mjesto, tamo je umro jedan od Mojih

štićenika! Nađi ga, pobrini se oko njega i pokopaj ga.’

Pa kada je Musa, a.s., došao na određeno mjesto, za-tekao je čovjeka kojeg je protjerao iz dva grada, po Allahovom naređenju. Ugledao je i hurije, mladiće i meleka oko njega. Rekao je: ‘Moj Gospodaru, ovo je čovjek kojeg sam dva puta protjerao po Tvojoj naredbi!’ Pa mu se Uzvišeni Allah obratio riječima: ‘O Musa, Ja

sam mu se smilovao i oprostio sam mu grijehe zbog

njegovog jecaja! Bio je odvojen od svog grada, od svo-

jih roditelja, djece i žene, pa sam mu poslao huriju u liku

njegove majke, meleka u liku njegovog oca, drugu hu-

riju u liku njegove žene, džennetske mladiće u liku nje-

gove djece, da mu se smiluju u njegovoj tuzi i samoći.

Jer, kad umire garib (neznanac, tuđinac), za njim plaču

stanovnici nebesa i zemlje iz sažaljenja prema njemu.

Pa kako da mu se Ja ne smilujem?! A Ja sam Najmilo-

stiviji kada je garib u smrtnom času.’

Ibn Atâ je rekao: „Iskrenost i neiskrenost jednog roba se pokazuju u vrijeme belaja i rahatluka. Pa onaj ko je zahvalan u vrijeme rahatluka, a očajava u vrijeme belaja, on je neiskren! Da jedan čovjek posjeduje znanje ljudi i džina, a potom ga zadese vjetrovi belaja, pa on zbog toga pokaže žaljenje i nezadovoljstvo, neće mu biti od koristi ni njegovo znanje, ni njegova djela! Kao što Uzvišeni Allah u kudsi-hadisu kaže: „Ko nije zadovoljan

Mojom odredbom i nije zadovoljan Mojim darovima, pa

nek sebi traži gospodara mimo Mene!“

Vehb ibn Munebbih je prenio da je bio jedan od vje-rovjesnika koji je Allahu ibadet činio pedeset godina. Pa mu je Allah objavio: ‘Ja sam ti oprostio!’ A on je na to rekao: ‘Moj Gospodaru, šta Si mi oprostio, a nijedan grijeh nisam počinio?’ Potom je Allah naredio znoju da ga obasipa. Te noći nije zaspao. U jutro je došao melek, a on mu se požalio zbog onoga što ga je snašlo od izljevanja znoja. Melek mu tada reče: ‘Tvoj Gospodar ti je poručio da ti ni ibadet od pedeset godina ne vrijedi zbog žalbe na ovaj znoj!’

El-Kan Dehlevi | HAJATU’S-SAHABE

14

Poziv Ebu Bekru r.a.Hafiz Ebu Hasan Tarablisi bilježi od h. Aiše da je rekla: Ebu Bekr je izašao iz kuće želeći da posjeti Allahovog

Poslanika, a.s., a bio mu je iskreni prijatelj još u džahilijjetu. Susreo ga je i rekao mu: Ebu Kasime (Oče Kasimov),

bio sam u klubu tvojih sunarodnika i oni te optužuju zbog toga što im sramotiš očeve i majke. Poslanik, s.a.v.s.,

rekao je: Ja sam Allahov Poslanik i pozivam te Allahu. Kada je završio sa svojom pričom, hazreti Ebu Bekr je primio

islam. Poslanik, a.s., rastao se s njim, a nije bilo nikoga sretnijeg od njega zbog islama hazreti Ebu Bekra. Ebu

Bekr je otišao do Osmana b. Affana, Talha b. Ubejdullaha, Zubejra b. Avvama, Sa’da b. Ebi Vekkasa, ponudio im

islam i oni su ga prihvatili. Sutradan je otišao Osmanu b. Maz’unu, Ebu Ubejdetu b. Ebi Džerrahu, Abdurrahmanu

b. Avfu, Ebu Selemi b. Abdilesedu i Erkamu b. Ebi Erkamu, i svi su primili islam. Da je Allah njima zadovoljan.

Ibn Ishak priča: Pričao mi je Muhammed b. Abdirrahman b. Abdillah b. Husajn Temimi da je Allahov Poslanik,

a.s., rekao: Nisam nikome ponudio islam i pozvao ga u njega a da nije oklijevao i razmišljao o tome, osim Ebu

Bekru. Nije oklijevao i duljio ni jednog momenta.

Ibn Ishak i drugi navode da je on bio bliski prijatelj Poslaniku, s.a.v.s., i prije poslanstva, znao je dobro njegovu,

s.a.v.s., iskrenost i povjerljivost, njegovu plemenitost i narav, zbog čega nije mogao iznijeti nikakve neistine na

ljude, a kamoli na Allaha?! Iz svega nabrojanog, čim je čuo da ga je Allah poslao kao poslanika, požurio je da

prihvati ono čemu ga poziva i nije oklijevao ni časka.

Poziv Omeru b. Hattabu, r.a. Taberani bilježi od h. Abdullaha b. Mesuda da je rekao: Poslanik, a.s., rekao je: Allahu moj, osnaži islam sa

Omerom b. Hattabom ili Ebu Džehlom b. Hišamom. Allah je primio Poslanikovu, a.s., dovu za Omera b. Hattaba.

Njime je osnažio islam i srušio kipove.

Taberani bilježi hadis Sevbana, a to će biti navedeno u poglavlju o tome kako su ashabi podnosili kušnje i

teškoće, pa spominje Seida b. Zejda i njegovu suprugu Fatimu, sestru hazreti Omera, i tu stoji: Pa ga je Poslanik,

a.s., prihvatio za ramena, prodrmao ga i pitao: Šta hoćeš, i zašto si došao? Omer mu je rekao: Kaži i meni ono

čemu pozivaš. Poslanik, a.s., rekao mu je: Svjedoči da nema boga osim Allaha, Jedinog koji nema ortaka i da

je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Omer je istog trena primio islam. Onda mu je Poslanik, a.s., rekao: Izađi.

Ebu Nu’ajm u Hil-jetu, 1/41, bilježi od Eslema kako ih je Omer pitao: Hoćete li da vam kažem kako sam ja primio

islam? Mi smo rekli da hoćemo, pa je Omer rekao: Bio sam jedan od najžešćih neprijatelja prema Poslaniku,

a.s. Otišao sam njemu u kuću na Saffi, sjeo pred njega, a on me prihvatio za košulju i rekao: Primi islam, sine

Hattabov! Allahu moj, uputi ga. Ja sam rekao: Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da si ti Allahov

Poslanik. Dalje priča: muslimani su donijeli tekbir koji se čuo po čitavoj Mekki...

Poslanikova DA’VA (pozivi)

15

Poziv Osmanu b. Affanu, r.a.Medaini bilježi od Amra b. Osmana kako je Osman pričao: Ušao sam kod svoje tetke po majci, Erve kćerke

Abdulmuttaliba, kako bih je obišao. Poslanik, a.s., ušao je u kuću i ja sam ga gledao. Tada se već čulo da je on dobio nešto. Okrenuo se meni i rekao: Šta je s tobom, Osmane? Ja sam rekao: Čudim se tebi i tvom ugledu koji imaš kod nas, a šta se priča o tebi. On je rekao: La ilahe illellah (Nema boga osim Allaha). Osman priča: Allah zna, ali ja sam se od toga naježio. Onda je proučio: a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite! (Ez-Zarijat, 22.-23.) Dalje Osman priča: Onda je ustao i izašao, a ja sam izašao za njim, sustigao ga i primio islam.

Poziv Aliju b. Ebi Talibu, r.a.Ibn Ishak navodi da je hazreti Alija došao, a Poslanik, a.s., i h. Hatidža su klanjali. Alija je pitao: Muhammede,

šta je to? Poslanik, a.s., rekao je: Allahova vjera koju je odabrao za sebe i s kojom je slao svoje poslanike. Pozivam te Allahu Jedinom, koji nema ortaka i robovanju Njemu, da zaniječeš Lata i Uzzaa. Ali je rekao: Ovo je nešto za šta nisam čuo prije. Neću ništa reći dok se ne posavjetujem sa Ebu Talibom. Poslaniku, a.s., nije bilo drago da se sazna za njegovo poslanstvo i njegovu misiju prije nego bude naređeno. Zbog toga je rekao: Ali, ako nećeš prihvatiti islam, onda nemoj nikome o tome govoriti. Ali je tu noć proveo u razmišljanju, a onda je, Allahovom voljom, u Alijevom srcu se probudila želja za islamom. Ujutro je otišao Poslaniku, a.s., i rekao: Šta si mi nudio, Muhammede? Poslanik, a.s., rekao mu je: Svjedoči da nema boga osim Allaha, Jedinog koji nema ortaka, da zaniječeš Lata i Uzzaa i da se odrekneš svih kipova. Ali je pristao na to i primio islam. Neko je vrijeme tajio islam i nije ga kazivao ni Ebu Talibu.

16

Poziv Amru b. Abesetu, r.a.Ahmed bilježi, 4/112. od Šeddada b. Abdullaha da je Ebu Umame rekao:

Amre, sine Abesetov, na osnovu čega tvrdiš da si četvrtina islama? On je rekao: U džahilijjetu sam smatrao da su ljudi zabludjeli, a kipovi i božanstva mi nisu ništa značili. Čuo sam da ima neki čovjek koji priča priče i kazuje kazivanja po Mekki koja su bila neubičajena i nepoznata dotada. Uzjahao sam svoju devu i odjahao u Mekku. Tamo sam zatekao Poslanika, a.s., prikrivenog, a njegovi sunarodnici su ga vrijeđali svakojako. Osjetio sam bla-gonaklonost prema njemu, otišao do njega i pitao ga: Šta si ti? On je rekao: Ja sam Allahov Vjerovjesnik. Ja sam pitao: A šta je Allahov Vjerovjesnik? On je rekao: Allahov Poslanik. Ja sam pitao: A da li te je Allah poslao? On je rekao: Jeste. Pitao sam: A s čime te poslao? On je rekao: Da se ispoljava vjerovanje u jednog Allaha i da Mu se ništa ne pridružuje, da se polupaju kipovi, održava rodbinska veza. Pitao sam: Ko je uz tebe u tome? On je rekao: I slobodan i rob – ili je rekao: i rob i slobodan. A uz njega je bio Ebu Bekr (b. Ebi Kuhafe) i Bilal, pratilac i štićenik Ebu Bekra. Rekao sam: I ja hoću da ti se pridružim i slijedim te. On je rekao: Ne možeš to danas, nego se vrati svojoj porodici i familiji, pa kada čuješ da sam objavio i da javno pozivam vjeri, onda dođi i pridruži mi se. Amr priča: Onda sam se vratio svojoj porodici, a bio sam prihvatio islam. Kada je Poslanik, a.s., učinio hidžru u Medinu, ja sam se raspitivao o njemu i čekao vijesti. Došla je neka karavana iz Jesriba i ja sam pitao jednog čovjeka: Kakav je to Mekkelija kod vas došao? On je rekao: Njegovi sugrađani su ga htjeli ubiti, ali nisu mogli. Nešto se ispriječilo između njih i njega i ljude smo ostavili zbunjene. Amr priča: Onda sam pojahao svoju devu i otišao do njega u Medinu. Kada sam mu ušao, pitao sam: Allahov poslaniče, da li me prepoznaješ? On je rekao: Naravno. Zar ti nisi onaj što mi je došao u Mekku? Ja sam rekao da jesam. Onda sam rekao: Allahov poslaniče, poduči me onom čemu te Allah podučio a što je meni nepoznato.

Ahmed ga još bilježi, 4/11., od Ebu Umame, a on od Amra b. Abeseta, da je, između ostalog, rekao: Pitao sam: A s čime te poslao? On je rekao: Da održavaš rodbinsku vezu, ne prolijevaš krv nevinog, ne pljačkaš putnike, polomiš kipove i da se samo Allahu robuje, Jednom, i da Mu se ništa ne pridružuje. Ja sam rekao: Divno li je to s čime te poslao i budi mi svjedok da sam povjerovao u tebe i da potvrđujem to čemu pozivaš. Da li da ostanem uz tebe, ili smatraš da trebam raditi nešto drugo? On je rekao: I sam vidiš koliko je ljudima mrsko ovo čemu pozivam. Ostani sa svojom porodicom i kada čujete za mene i da sam izašao, onda mi dođi.

Poziv Halidu b. Seidu b. Asu, r.a.Bejheki bilježi od Džafera b. Muhammeda b. Halida b. Zubejra a on

od svoga oca, ili od Muhammeda b. Abdullaha b. Amra b. Osmana, da je rekao: Halid b. Seid b. As među prvima je primio islam i bio je prvi od svoje braće koji je prihvatio islam. Neposredni uzrok njegovom primanju islama je bilo da je usnio kako je na ivici vatre. Navodi da je ta vatra bila

17

ogromna. U snu je vidio kako mu prilazi neki čovjek i gura ga u vatru i vidio je Allahova Poslanika, a.s., kako ga je uhvatio za krajeve odjeće i kako ga odvlači od nje. Taj san ga je jako uplašio. Rekao je: Kunem se Allahom da je ovaj san istinit.

Sreo se sa Ebu Bekrom b. Ebi Kuhafom i ispričao mu šta je sanjao. On mu je rekao: Time ti se želi dobro. To je Allahov Poslanik, a.s., pridruži mu se i slijedit ćeš ga u islamu a islam će te zaštititi od toga da padneš u vatru, a tvoj otac će biti u njoj.

Otišao je Poslaniku, a.s., i zatekao ga među konjima. Rekao mu je: Allahov poslaniče, Muhammede, čemu ti pozivaš? Poslanik, a.s., rekao mu je: Pozivam te Allahu Jedinom, koji nema ortaka i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, da se odrekneš toga čemu robuješ od kamenja koje ne čuje niti može naškoditi, koje ne vidi, niti može koristiti, niti zna ko mu robuje, a ko ne robuje. Halid je rekao: Onda je svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da si ti Allahov Poslanik. Poslanik, a.s., obradovao se njegovom prihvatanju islama.

Onda je Halid nestao, a njegov otac je saznao da je prihvatio islam. Poslao je da ga se traži. Potjera ga je našla i doveli su ga ocu. On ga je žestoko izgrdio i udarao ga je korbačem koji je imao u ruci i dok ga nije izlomio o Halidovu glavu. Rekao je: Allaha mi, zabranit ću ti hranu. Halid je rekao: Ako mi ti i zabraniš, Allah će mi dati onoliko koliko mi je potrebno da živim. Onda je otišao Poslaniku, a.s., i on ga je uvažavao i bio je uz njega.

Hakim bilježi u Mustedreku, 3/248., preko Vakidija, a on od Džafera b. Halida b. Zubejra, a on od Muhammeda b. Abdullaha b. Amra b. Osmana, pa navodi čitav slučaj: Pa je otac poslao sinove u potjeru, koji nisu prihvatili islam. Oni su ga našli i doveli ga ocu, Ebu Uhajhatu, i on ga je žestoko izgrdio i istukao štapom koji je imao u ruci tako da ga je slomio o njegovu glavu. Onda je rekao: Zar ćeš slijediti Muhammeda, a vidiš i sam koliko je nesloge i razdora posijao među svojim sunarodnicima, koliko kritikuje njihova božanstva i vjeru i praksu njihovih predaka?! Halid je rekao: Istinu govori, Allaha mi, i ja ga slijedim. Njegov otac se rasrdio, počeo ga ponovo tući i vrijeđati. Onda mu je rekao: Odlazi, prokletniče! Gdje god hoćeš, kod mene nećeš naći hrane. Halid je rekao: Ako mi i uskratiš hranu, Allah će mi dati sve što mi treba za život. Otac ga je istjerao iz kuće i rekao ostalim svojim sinovima: Neka mu se niko ne obraća i ne razgovara s njim, inače će i s njim biti kao što je i sa njim bilo. Halid je otišao Poslaniku, a.s., koji ga je uvažavao i bio je s njim.

U Isti’abu, 1/401., preko Vakidija se bilježi i dodatak: Sakrio se od svoga oca u okolini Mekke sve dok ashabi Poslanika, a.s., nisu otišli u Abesiniju, drugi put, i Halid je bio prvi koji je učinio hidžru...

Hakim bilježi, 3/349., od Halida b. Seida, da se Seid b. As b. Umejje raz-bolio i rekao: Kada bi me Allah podigao iz postelje, nikada se u mekkanskoj dolini ne bi obožavao bog Onog čiji je otac otkupljen ovnom (Muhammeda, a.s.). Onda je Halid rekao: Allahu moj, nemoj ga ozdraviti i podići iz postelje. Njegov otac je umro od te bolesti zbog koje je ležao.

Ebu Jezid Bistami

18

Ebu Jezid Bistami, da mu se Allah smiluje, je ispričao: - Jednom sam bio na jednom

od svojih putovanja, uživajući u svo-joj samoći i odvojenosti od ljudi, pre-dan razmišljanju i uživajući u zikru, kada sam čuo poziv: Ebu Jezide, idi u samostan Sem’an i priključi se svećenicima u njihovom prazniku i praznovanju. Želimo time pokazati i dokazati nešto. Ja sam zatražio zaštitu Allahovu i rekao: - Neću se prepustiti tim mislima.

Kada je nastupila noć, čuo sam glas u snu, i taj glas mi je ponovio iste riječi koje sam čuo tog dana. Probudio sam se dršćući i sav naj-ežen. Taj govor mi je toliko uticao da sam sjedio na mjestu i nisam se mogao pomaći. Onda sam pozvan u mislima: Nemoj se strašiti, ti si kod nas jedan od probranih evlija, zapisan si među čestite, međutim, obuci na sebe svećeničku odoru i zbog Nas pripaši svećenički konop-čić. Zbog toga nećeš imati ni grijeha ni ukora.

Ebu Jezid priča: - Ujutro sam ustao i pohitao da izvršim naređe-no. Obukao sam svećeničku mantiju i otišao u samostan Sem’an da im se pridružim. Kada je došao njihov pročelnik, oni su se okupili i ušutjeli kako bi čuli šta će im reći njihov pro-čelnik. On se popeo za govornicu, ali je ona zadrhtala i on nije mogao

progovoriti ni riječi, kao da su mu usta bila zalivena. Njegovi sveće-nici i pomoćnici su ga pitali: - Šta te sprečava da govoriš, vođo naš? Mi slijedimo ono što nam govoriš i povodimo se za tvojim znanjem? On je rekao: - Priječi me od toga da vam se obratim to što je među vama jedan muhammedanac (musliman). Došao vam je da iskuša vašu vjeru i uvjerenje. Oni su mu rekli: - Pokaži nam ga i mi ćemo ga smjesta ubiti.

On je rekao: - Nemojte ga ubijati, osim ako imate čvrst dokaz protiv njega. Hoću da ga provjerim i da ga pitam pitanja koja su zajednička svim vjerama. Ako na njih odgovori ispravno, pustit ćemo ga i nećemo ga ubiti. Ako ne mogne odgovoriti i rastumačiti, ubit ćemo ga. Na ispitu se čovjek ili pokaže ili ponizi.

Oni mu rekoše: - Radi kako ho-ćeš, mi smo došli samo kako bismo se okoristili tobom. Onda je episkop ustao i rekao: - Muhammedanče, tako ti Muhammeda, moraš ustati na noge kako bi te svi vidjeli. Ebu Je-zid je ustao, a neprestano je micao usnama veličajući Allaha i slaveći Ga. Episkop mu je rekao: - Muham-medanče, hoću da te pitam o neče-mu, pa ako odgovoriš na sva pitanja i pojasniš ih, slijedit ćemo te, a ako ne mogneš odgovoriti, ubit ćemo te.

Ebu Jezid mu je rekao: - Pi-taj što god hoćeš od onoga što

je zapisano u Knjigama i što je protumačeno, a Allah neka nam bude svjedokom za ono što smo rekli. Episkop mu je rekao: - Reci mi šta je jedno i nema drugog? Šta je dvoje i nema trećeg? Šta je troje i nema im četvrtog? Šta je če-tvero i nema im petog? Šta je petero i nema im šestog? Šta je šestero i nema im sedmog? Šta je sedmero i nema im osmog? Šta je osmero i nema im devetog? Šta je devetero i nema im desetog? Šta je cjelovi-to deset? Šta je jedanaest? Šta je dvanaest? Šta je trinaest? Reci mi o ljudima koji su slagali i ući će u Dže-nnet? I o ljudima koji su rekli istinu, a ući će u Džehennem? Gdje je mjesto tvom imenu spram tvog tijela? Šta je to što diže prašinu? Šta je to što je opterećeno teretom? Šta je to što lagahno se kreće? Ko sprovodi na-redbe? O nečemu što diše a nema duše? Pitamo te o četiri stvari koje su govorile sa Gospodarom svjetova? O kaburu koji se kretao sa svojim stanovnikom? O vodi koja ne silazi s nebesa niti izvire iz zemlje? O če-tvero koji postoje, a nisu potekli iz kičme oca niti utrobe majke? O prvoj krvi prolivenoj na zemlji? Pitamo te o nečemu što je Allah stvorio, a onda otkupio? Pitamo te o nečemu što je Allah stvorio a onda ga zanijekao? Pitamo te o nečemu što je Allah stvorio a onda rekao da je golemo? O nečemu što je Allah stvorio a onda

Pitaj što god hoćeš (I)

19

pitao za to? O najboljim ženama? O najboljim vodama? O najboljim planinama? O najboljim životinjama? O najboljim mjesecima? O najboljim noćima i o tome šta je tamme (kata-strofa)? O drvetu koje ima dvanaest grana, na svakoj grani trideset listo-va, na svakom listu pet cvjetova, dva su osvijetljena a dva su u pomrčini? O nečemu što je obavilo hadždž i tavafilo oko Kabe, a nema duše niti je obavezno da učini hadždž? Koliko je vjerovjesnika stvorio Allah? Koliko je od njih imalo poslanstvo a koliko nije? O četiri stvari koje imaju različi-tu boju i ukus, a isti izvor? Šta je ne-kir, kitmir i fetil? Šta je sebed (ostatak trave), lebed (slijepljena vuna), šta je tamm (voda) a šta remm (zemlja)? Šta kaže pas u svom zavijanju? Šta kaže magarac u svom revanju? Šta kaže bik u svom rikanju? Konj u svom ništanju? Deva u svom glasa-nju? Paun u svom kriještanju? Tetri-jeb u svom glasanju? Slavuj u svom pojanju? Žaba u svom kreketanju? Zvono u svojoj zvonjavi? Reci nam o narodu kojem je Allah objavio, a nisu ni džini ni ljudi ni meleki? Reci nam gdje je noć kada dođe dan i gdje je dan kada dođe noć?

Ebu Jezid je pitao: - Da li je ostalo još neko pitanje? Oni su mu rekli da nije. Ebu Jezid je rekao: - Ako vam odgovorim na pitanja i rastumačim ih, vi ćete povjerovati u Allaha i Nje-gova Poslanika s.a.v.s.? Oni su rekli da hoće. Ebu Jezid je rekao: - Alla-hu moj, Ti si svjedok za ovo što oni kažu. Onda je rekao: - Što se tiče vašeg prvog pitanja o jednom čemu nema drugog to je...

Nastavak u sljedećem broju...

mr. Nezir Krčalo

20

Pejgamber, a.s., je rekao: „Lijepi mirisi Istinitog pojaviće se u ovim sadašnjim danima.“ Mevlana Rumi, k.s., veli da duša koja je vatrena od ovih

mirisa ili dahova dobije svojstvo da gasi vatru, a ona koja nije dobra od ovog mirisa postane dobra. Nebo i zemlja su se pobojali ovog ‘daška’ i odbili su da ga prihvate i nose. „Mi smo nebesima, Zemlji i planina-ma ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu...“ (El-Ahzab, 72.) A Mevlana Rumi, k.s., nas savjetuje da trebamo iskoristiti mirise ili Dahove koji se pojave u našim danima.

Svjetlosnom srcu (kalb), koje potječe iz svijeta Emra - naredbe („Eto, on stvara (lehul-halk) i zapovjeda (vel-emr)...“ El-Ea’raf, 54.), pokazano je, veli Rumi, k.s., da će najprije biti zaogrnuto ‘odjećom’ duše (nefs) a zatim zemljanom odjećom ili tijelom. Veza sa tijelom učini da duša izgubi svijest o svom Gospodaru, jer Ga je prije stupanja u tijelo, potpomognuta ruhanijetskom podrš-kom preko srca, lahko posvjedočila. Da bi se izdigla na nivo pomenute svjesnosti duši se nalaže da to učini u svijetu tjelesnog postojanja. Najprije mora spoznati sve komponente svoga tjelesnog bića koje su je učinile nesvjesnom, a to su univerzalne biti mineralnih, biljnih i životinjskih svjetova od kojih je sačinjeno ljudsko tijelo.

Međutim, srce - nekada moćno svjetlosno ‘sunce’, sada je zamrlo i nije kadro primiti ruhanijetsku pomoć ili Svjetlost. U nedostatku Svjetlosti duša ne može sama sobom pravilno rasvijetliti dimenzije tjelesnog bića koje je drže u tmini i kojima je potčinjena.

Abdulkadir Gejlani, k.s., u svom djelu ‘Tajna Tajni’, otkriva nam da Allah, dž.š., zamrlo srce oživljava samo

preko živog srca. To je bila jedna od časnih zadaća Muhammeda, a.s., jer Allah, dž.š., za svog miljenika kaže da je on Sunce koje hoda po zemlji. Zahvaljujući toj ‘Svjetlosti’, duše vjernika izlaze iz tmina na svjetlo. Da-nas iskreni vjernici traže i nalaze tu Svjetlost kod muršidi kamila, istinskog varisa (nasljednika) Muhammeda, a.s.

Samo oživljeno i prosvijetljeno srce može u punini re-alizirati Dahove Milostivog. Ovim dahovima Allah, dž.š., u jednom trenu, svakočasovnim stvaranjem proživljava sve svjetove, tako da nikada nisu isti. Muhammed, a.s., je rekao: „Ovaj svijet je jedan momenat“. U jednom momentu nestaje cio svemir, i opet se pojavljuje da se

Dahovi srca i duše

21

vidi. „Svakog časa On se zanima nečim (stvara).“ (Er-Rahman, 29.) Kada bi na stanovnike neba i zemlje ovaj ‘dašak’ pao, (tj. kada bi ga čuli) zašutili bi od te ljepote, veli Rumi, k.s.

Ove dahove koji dolaze od Allaha, dž.š., čovjek može da čuje, a to nije ništa drugo do Zikrullah, od Allaha poželjni zikr u kojem se Allah sam Sebi odaziva u svim svjetovima. U njemu čovjek uopće ne učestvuje, niti jezikom, niti bilo kojim tjelesnim naporom, jer se zbiva u prostorima svjetlosnog srca (kalb).

Ibn ‘Arebi u svome djelu ‘Dragulji mudrosti’ iznosi poznati stav da onaj rob koji ‘čuje’ zikrullah, odnosno

koji ‘sluša’ kako se u njegovom srcu Allah sam Sebi odaziva, takav rob je na stepenu šahida ili svjedoka Allaha. Naravno, Allah je svakako svjedok tome, jer zna da ga rob čuje. Ovaj veličanstveni stepen su planine odbile iz straha, kako to kaže Hazreti Mevlana, k.s., da im se nutrina ne pretvori u krv, a ovakvog čovjeka on oslovljava živim šehidom koji hoda po zemlji. Toliko o dahovima koji se manifestiraju na srcu.

No, riječ nefes (dah) i nefs (ego) potiču iz istog kori-jena, te se samo po sebi nadaje pitanje kakav je odnos između nefesa i nefsa, odnosno između dahova i ljudske duše. Osim što u čovjeku predstavlja svijet prelaza ili berzaha, ljudska duša je i nosilac svijesti. Jednostav-no, Svjetlošću popunjeno i prošireno srce u savršenoj dimenziji prosvjetljava dušu i u ovosvjetskom boravi-štu vraća je na nivo svjedočenja (šehadeta) ili viđenja Allaha kako je to ranije učinila u svijetu Berzaha. Kada Rumi, k.s., govori o prelasku sa stepena ‘slušanja’ na stepen viđenja, to je aluzija na dva stepena svjesnosti ili svjedočenja Allaha. Drugim riječima, ukoliko se Dahovi Milostivog u potpunosti realiziraju u prostorima duše ili nefsa, takva duša je u potpunosti svjesna Allaha. Kao što nebesa i zemlja nisu svjesni Dahova, iako se oni realiziraju u njima, isto tako u tjelesnim dahovima Sa-vršenog Čovjeka sadržan je Zikrullah izvan njegovog napora ili angažmana. Jednom riječju, Savršeni čovjek (Insan-i Kamil) predstavlja savršenu realizaciju Dahova Milostivog na svim nivoima stvorenih svjetova, i jedino takav može biti imenovan Halifom ili Allahovim zastu-pnikom na zemlji.

Na koncu, kao što smo pomenuli, duša pripada svije-tu prelaza ili berzaha, a taj svijet kod čovjeka manifestira se u ‘predjelima’ mašte ili imaginacije (vehm). Ukoliko se ovaj svijet do krajnosti ne prosvijetli Svjetlošću, čovjek neće imati potpunu i jasnu spoznaju niti na ovom svijetu, niti u Berzahu a niti na Ahiretu.

Hazreti Mevlana, k.s., nas savjetuje na sljedeći način:

Ako šejtan ne nađe puta da ovlada tobom, onda će to pokušati preko tvoje mašte.

Nekome će omiliti uživanje (provode), a nekome du-ćan, nekome naukovanje, a nekome žene.

Pazi se dobro i prouči: „Ve la havle“, ali ne suhim jezikom, nego iz dna duše. (Mevlana Dželaluddin Rumi, Mesne-vija II, 640-642.)

Ibn Adžîbe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDID

22

Kada je objavljen ajet: „I opominji rodbinu svo-ju najbližu.“ (eš-Šuara, 214.) Poslanik, a.s., se ispeo na brežuljak Saffa i povikao: „Evo važne

vijesti!“ Ubrzo su se skupili ljudi iz svih krajeva Mekke. Potom je nastavio: „O sinovi Abdul-Muttalibovi! O sinovi Fihrovi! Kada bih vas obavijestio da je s onu stranu ovog brda neprijateljska konjica, da li biste mi povjero-vali?“ „Da!“, rekoše prisutni. Reče: „Ja sam vam opomi-njač pred žestoku patnju!“ Pa je Ebu Leheb zagalamio: „Neka si propao do kraja dana, zar si nas zbog toga pozvao?!“ Uzeo je kamen da pogodi Resulullaha, a.s., pa je objavljeno:

1. Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!

Ebu Leheb je nazvan po svom nadimku, a znači ‘Otac plamena’, a to je zbog toga što je bio veoma nasrtljiv i osoran. Njegovo ime je Abdul-Uzza. Sin je Abdul-Muttalibov, što znači da je bio Poslanikov, a.s., amidža. Ovim se nadimkom ukazuje da je stanovnik Džehennema.

2. neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao

Neće mu ništa koristiti kada ga snađe propast. Nikakvu korist neće vidjeti od svog imetka, ni ugleda, ni sljedbenika, niti onoga što je naslijedio od svog oca, niti od onoga što je sam zaradio.

Ebu Leheb je govorio: „Ako je ovo što govori sin mog brata istina pa ja žrtvujem i sebe i svoj imetak i svoju djecu, međutim; propala je njegova nada i neće se obistiniti ono čemu se nada!“

Nakon sedam noći poslije bitke na Bedru Ebu Le-heba je potpuno uništila grozna kožna bolest. Ljudi su ga, u toku bolesti, izbjegavali bojeći se da nije prelazna. Mislili su, koliko je bolest bila gadljiva, da se radi o nekoj vrsti kuge. Iznajmljena je nekolicina robova - crnaca koji su ga odvukli. Od smrada nisu rupu ni kopali, nego su ga bacili uz nekakav zid, a potom ga kemenjem zasuli.

Sura EL-LEHEB (plamen)

U ime Allaha, Milostivog, SamilosnogNeka propadne Ebu Leheb, i propao je!neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,ući će on sigurno u vatru rasplamsalu,i žena njegova koja spletkari;o vratu njenu biće uže od ličine usukane!

23

A za njegov ahiret Uzvišeni veli:

3. ući će on sigurno u vatru rasplamsalu

To je velika vatra koja bukti, a to je džehennemska vatra.

Žena spletkaroš4. i žena njegova koja spletkari

će ući u vatru rasplamsalu. A ona je Um Džemil, kći Harbova, a sestra Ebu Sufjanova. Imala je obi-čaj da donosi zavežljaje trnja, bodlji i divljih galangi pa da ih, po noći, prosipa na put kuda će prolaziti Vjerovjesnik, a.s. A Poslanik, a.s., bi to gazio kao što se svila gazi.

Ovaj ajet je i aluzija na to da je ona prenosila riječi, a arapi za onu koja širi nered prenoseći riječi kažu hammaletel-hatab (‘ona koja nosi drva’ - potpaljujući vatru među ljudima).

Kaže se da će ona na Kijametskom danu nositi zavežljaj džehennemskih drva - Zekkum i džehe-nnemskog trnja - Dari’.

Katade veli da je ona i pored velikog bogatstva na leđima nosila drva, pošto je bila izuzetno škrta.

5. o vratu njenu biće uže od ličine usukane!

Kada bi nosila zavežljaje trnja vezivala bi ih za svoj vrat čvrsto usukanim konopcom, kao što rade nosači drva. Toliko je bila i na dunjaluku ponižena, iako je poticala iz kuće ugleda i počasti.

Ibn Musejjib veli: „Imala je ogrlicu sačinjenu od skupocjenih dijamanata. Rekla je: ‘Tako mi Lata i Uzza-a potrošit ću je u neprijateljstvu prema Muha-mmedu!’ Pa joj je Allah tu ogrlicu sa vrata zamijenio sa užetom od ličine usukane.“ (El-Kurtubi, 20/242)

Prenosi se da je nakon objave ove sure krenula Poslanikovoj, a.s., kući, a u ruci je nosila kamen. Ušla je u kuću, a sa Poslanikom, a.s., je bio Ebu Bekr es-Siddik. Allah je učinio pa nije vidjela Poslanika, a.s. Tako se obratila es-Siddiku: „Gdje je Muhammed? Čujem da me huli. Ako ga vidim razbit ću mu usta ovim kamenom!“

A kako slijepa osoba Sunce može vidjeti?!!

Murre el-Hemedani kaže: „Um Džemil bi posipala trenje na put kuda su muslimani hodili. Tako se jedne noći od svog posla umorila. Sjela je na jedan kamen da se odmori. U jednom trenutku, s leđa je njeno uže povukao melek i tako je zadavio!“

Sûfî – tefsirEbu Lehebovci neprestano propadaju i stra-

davaju. Ebu Leheb je predvodnik nevjerstva i ni-jekanja, pa svi oni koji požure da se suprotstave ljudima koje je Allah odabrao (Njegovim evlija-ma) budu priključeni Ebu Lehebu. Ne bude im od koristi ni njihovo blago niti ono što su zaradili. Ući će oni u ‘vatru’ odvojenosti i udaljenosti od Alla-ha. Vatru rasplamsalu. A i ‘njihove žene’ tj. nefso-vi koji nose ‘drva’ grijeha. Na njihovim vratovima je ‘uže’ od hizlana-ostavljanja na cjedilu, usukanog.A uputa je od Allaha! Neka je salat i selam na Muha-mmeda i Njegovu porodicu!

Hazreti Alija r.a. | PISMO PRIJATELJU

24

Samoljublje vodi ka uništenju razuma. Pojačaj svoje napo-re i ne budi rizničar drugima.

Dok si vođen pravim putem, budi ponizan pred Gospodarom svojim. Sigurno te očekuje dug i tegoban put i znaj da ga ne možeš izbjeći. Na tom putu, neka tvoja opskrba bude umjerena, ako se pretovariš, trpjet ćeš nedaće. Čini dobro koliko god možeš. Sretneš li osobu kojoj je potrebna pomoć, a koja bi mo-gla nositi tvoju opskrbu do Sudnjeg dana i tamo ti je vratiti, iskoristi tu priliku. Ako neko od tebe traži po-zajmicu u vrijeme kad si imućan, a da bi ti vratio kada budeš u krizi, tad mu pozajmi.

Pred tobom je put koji se pruža po strmini. Ko imadne lahko breme, bit će mu lakše, a ko se dobro zaprti, trpjet će teškoće. U konačnici, zavr-šit ćeš u Džennetu ili Džehennemu.

Zato, kao prethodnicu, pošalji svoja dobra djela da ti pripreme ugodan boravak na tvom konačnom odre-dištu. Poslije smrti nema kajanja i nema povratka na ovaj svijet. Onaj Koji je vlasnik svega na zemlji i ne-besima je dopustio da Ga moliš. Šta god zatražiš, dobit ćeš. Ako hoćeš milost, dobit ćeš je. Nema nikakve prepreke između Njega i tebe.

Sinko! Dobro znaj da si stvoren za vječnost. Pred tobom je smrt od koje se niko neće skloniti pa ma kuda bježao. Zato budi oprezan da te ne zatekne nespremna.

Sinko! Ne ushićuj se ovim svije-tom, jer je Allah obznanio njegovu bezvrijednost. Čak i svijet sam je svjestan svoje prolaznosti. Zalju-bljenici u njega sliče psima koji laju i zvijerima koje reže jedna na dru-gu dok jača proždire slabiju. Neki

od njih trču okolo kao pobjesnjele kamile. Lišeni su svake pameti, pa slijede put propasti i sljepila, te ne vide svjetionike, upute. Izgubili su se u lavirintima ovoga svijeta, uzeli su ga za svog boga pa se on njima poigrava, a i oni se njime poigravaju zaboravljajući da ih očekuje drugi svijet.

Sinko! Znaj da sva tvoja očekiva-nja neće biti ispunjena, nećeš živjeti ni trenutka preko određenog roka i znaj da si na stazi onih koji su bili pri-je tebe. Budi umjeren u očekivanji-ma i ne prelazi granice. Ne budi rob svojih želja. Nema dobra u onome što se postiže na zao način. Pripazi da te ambicije ne strovale u propast.

Šteta nastala zbog šutnje se lakše popravi no ona prouzročena govo-rom. Ako poklopiš posudu u njoj će ostati njen sadržaj. Bolje je zadržati

Hazreti Alijina oporuka sinu Hasanu (II)

25

ono što je u tvojim rukama nego tra-žiti ono što je u tuđim. Bolje je kušati gorčinu neuspjeha, nego tražiti od ljudi. Mali imetak pošteno zarađen je bolji od velikog, koji je stečen na nepošten način. Dobro čuvaj svoje tajne. Ponekad, svojim postupkom, čovjek nanese štetu sebi samom. Ko bespotrebno mnogo govori, be-smisleno govori.

Vlasnik riznica zemaljskih i ne-beskih ti je dopustio da Ga moliš i obećao je primanje molitve. Naredio je traženje od Njega da bi ti dao. Ako pogriješiš, pa On želi da se po-kaješ i ne žuri sa kaznom, a neće te ni osramotiti iako bi to bilo pravično. Ako napustiš grijeh, On će to upisati kao dobro djelo. Jedan tvoj grijeh će pisati kao jedan, a dobro djelo kao deset njih. Allah je otvorio kapiju ka-janja i kapiju traženja zadovoljstva. Kad god Ga dozivaš On te čuje, do-zivao ti javno ili tajno. Iznesi Mu svoje potrebe, razotkrij se pred Njim. Kaži Mu za svoje brige, moli Ga da ukloni tvoje nevolje. U svim svojim poslo-vima traži pomoć Njegovu i traži od Njega ono što niko drugi ne može dati, a to je dug život, dobro zdravlje i obilna opskrba. Stavio je ključeve Svojih riznica u tvoje ruke, tako što ti je dopustio da od Njega tražiš.

Zato otvaraj kapije Njegovih bla-godati pa neka te okupaju kiše Nje-gove milosti. Ne budi tužan kad On odgodi milost Svoju. Možda si tražio nešto što ti tada nije dato, pa ti je kasnije dato nešto bolje od tog, a možda ti nije dato, jer je tako bolje za tebe. A možda si tražio nešto što bi štetilo vjeri tvojoj, pa ti zbog milosti prema tebi nije dato. Traži samo ono što je od trajne vrijednosti.

Druži se sa plemenitima, a budi daleko od opakih. Tamo gdje je

blagost neprikladna, strogost je blagost. Ponekad je lijek bolest, a bolest lijek. Ponekad zlonamjernik dobro savjetuje, a dobronamjernik loše savjetuje. Ne bavi se lošim že-ljama, jer su one odjeća mrtvih. Mu-dro je primjenjivati iskustvo. Najbolje iskustvo je ono koje ti održi dobru lekciju. Iskoristi priliku prije nego li ona postane neprilika.

Ne vraća se svaki putnik sa puta. Donijeti zla na Dan sudnji je propast. Ono što ti je propisano, sigurno će te stići. Trgovac se ponekad izlaže gubitku. Često je skromno korisnije od izobilja. Budi popustljiv prema vremenu sve dok ti je ono podložno. Pazi da te ne prevari ambicija i da ti osjećaj neprijateljstva ne nadvlada razum. Jačaj veze sa prijateljima, čak i ako ih oni kidaju. Kad se od-metnu, ti im se približi, budu li kruti prema tebi, ti budI blag prema njima, a kad griješe, potraži ispriku za njih. Kad oni škrtare, ti dijeli za njih. Pona-šaj se kao da si njihov rob, a oni tvoji gospodari, ali se čuvaj da to ne činiš kad ne treba i ne čini to onima koji to ne zaslužuju. Ne prijateljuj sa ne-prijateljima tvojih prijatelja. Dobro ih savjetuj, pa makar savjet bio gorak.

Savladaj srdžbu, jer je to vrlo slatko u konačnici i vrlo korisno u krajnjem ishodu. Budi blag sa onima koji su oštri prema tebi, jer tako će, vjerovatno, oni postati blagi prema tebi. Vidiš li da prijatelj kani prekinuti s tobom, ostavi mu malo prostora ne bi li se prijateljstvo ponovo uspo-stavilo. Ne dopusti da ukućani tvoji budu siromašni radi tebe. Nemoj žuriti ka onome koji se susteže od tebe. Ne zapostavljaj prava svojih prijatelja uzdajući se u prijateljstvo samo, jer kršenje prava uništava međusobne veze. Ne očajavaj zbog

tlačenja tlačitelja, jer tlačenjem sam sebi škodi, a tebi koristi.

Sinko! Dvije su vrste opskrbe. Jedna je ona koju ti tražiš, a druga je ona koja traži tebe, pa ako ti nju ne nađeš, ona će naći tebe. Uzmi od ovoga svijeta samo ono što će ti koristiti na budućem svijetu. Ako tuguješ za onim što si izgubio, onda slobodno tuguj za svim onim što nije tvoje. Ne budi od onih koji ne prima-ju savjete sve dok bič ne proradi, jer pametan prima pouku, a životinja razumije samo bič. Nadvladaj svoje želje i sumnje strpljenjem i snažnom vjerom. Ko ne bude umjeren – za-stranit će. Prijatelji su kao rodbina. Prijatelj je prijatelj i kad je odsutan. Često su oni udaljeni bliži od bliskih, a bliski udaljeniji od udaljenih.

Kršitelji prava sužavaju svoj put. Ko shvati svoju mjeru, on ostaje na njoj. Najčvršća tvoja veza je veza iz-među tebe i Allaha. Ko se ne brine o tebi, neprijatelj ti je. Kad pohlepa vodi ka uništenju, tad je odstupanje uspjeh. Nije svaka greška vidljiva niti se svaka prilika može iskoristiti. Po-nekad može zalutati i onaj koji vidi, a slijepac može pogoditi put. Ne žuri sa zlom, uvijek ga možeš pokrenuti. Kad se promijeni vlast, promijeni se i vrijeme. Prije nego li kreneš na put, raspitaj se o saputniku, a prije nego li kupiš kuću, raspitaj se o susjedu. Ne izgovaraj riječi koje će zasmi-javati druge, pa makar one i tuđe bile. Vodi računa o svojim slugama. Svakome od njih odredi njegovo za-duženje da bi ih mogao pozivati na odgovornost. Poštuj svoju rodbinu, jer ona je snaga tvoja.

Povjeri Allahu ovosvjetske brige svoje i brigu o ahiretu. Moli Ga da ti daruje dobra ovog svijeta i dobra ahireta.

26

VejsilKarani, r.a.

Uvejs (b. Amir) el-Kareni, r.a., kod nas poznat kao ‘Vejsil Karani’, za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., postao je musliman, ali Poslanika, a.s., nije uspio vidjeti. Ovaj mubarek insan iz sela Karen, iz Jemena, bio je jedan od velikih i po-sebnih Allahovih evlija. U rodnom kraju je čuvao kamile (čo-ban) i to za malu nadnicu. Vodio je jako skroman i povučen život. Bio je strpljivi siromah koji je mnogo ibadetio. Onaj je od prvaka zahida (asketa) i muttekija (bogobojaznih).

U mnogim hadis-i šerifima koji su zabilježeni u vjerodo-stojnim zbirkama poput Muslimovog Sahiha i drugih pouz-danih izvora, hazreti Uvejs, r.a., se spominje kao najhairniji (najbolji) od tabiîna – tj. prve generacije iza plemenitih asha-ba. Tako je ostao i dan- danas, jako hvaljen. Iako je prihvatio islam još za života Pejgambera, s.a.v.s., i izgarao u želji za njim, Vejsil Karani, r.a., nije mogao ostaviti majku usamljenu i napustiti Jemen. Prema pouzdanoj predaji iz Sahih-i Musli-ma, Pejgamber, s.a.v.s., je ovako rekao za Uvejsa Karenija: „Doći će vam neko iz Jemena po imenu Uvejs. U Jemenu nema nikoga osim majke. Imao je jaku bolest. Molio je Alla-ha, pa mu je Allah bolest otklonio. Od bolesti je samo ostao trag veličine dirhema. Ko ga od vas sretne neka traži od njeg dovu za oprost od grijeha.“

Vejsil Karani, r.a, je iz Jemena u Medinu uspio doći sa jednom grupom za vrijeme halife hazreti Omera. Kada se hazreti Omer susreo sa njim, prvo ga je pitao za ime. Zatim je počeo sa ispitivanjem njegovih svojstava koje je hazreti Pejgamber, s.a.v.s., nagovijestio. Kada je dobio očekivane odgovore, prepoznao ga je. Odmah ga je zamolio da za nje-ga, kod Allaha, moli za oprost grijeha. Uzevši njegovu dovu, hazreti Omer mu je iskazao veliko poštovanje i lijepo ga do-čekao. Kada je hazreti Omer čuo da Vejsil Karani odlazi za Kufu, napisao je njihovom valiji (namjesniku) pismo da se pobrine o njemu. Uvejs, r.a., je ipak zatražio garanciju da će tamo živjeti kao i svaki obični pojedinac iz tog grada. Tek nakon dobijanja takve saglasnosti, otišao je u Kufu. Tamo je vodio usamljen i skroman život. Postao je šehid u hazreti Alijevim redovima u bici na Siffinu.

(Ibn Sa’d: Et-Tabekat, (Kairo 2001) 8/281-85; Ibnu’l-Esir: Usdu’l-Gabe (Bejrut 1997) 1/176-77; Ez-Zehebi: Tarihu’l-islam (Bejrut 2003) 2/313-16)

HILJADU I JEDNA KAP

27

Ibrahimibn Edhem, k.s.

Edhem, otac Ibrahimov, je bio od Horasanskih bogataša koji su imali sluge, ugled i bogatstvo. Ibrahim je nakon tevbe (pokajanja) u svojoj mladosti napustio dunjalučki imetak i otišao živjeti u Mekku. Nakon izvjesnog vremena iselio se u Šam, sa namjerom da zarađuje na halal način. Često je uče-stvovao u gaziluku, borbama na Allahovom putu. Boravio je i u Tarsusu čuvajući polja lubenica. Onda se vratio u Remle i opet otišao na hadždž. U Mekki je prijateljevao sa Sufjani Sevrijem, k.s., i Fudajlom bin Ijadom, k.s.

Na kraju se ponovo vratio u Šam i tu ostao do smrti. Dva-deset i četiri godine se bavio poljoprivredom, čuvao lubeni-ce. Kroz to vrijeme uvijek je učestvovao u vjerskim bitkama.

On je rekao: „Ja se ovdje nisam smjestio zbog džihada ili poljoprivrede; ja sam ovdje da zasitim stomak halal zara-dom.“

Svojim striktnim čuvanjem harama i grijeha, nalazio se na vrhu muttekija (bogobojaznih).

Jednog dana je upitao evliju Šakik-a Belhija, k.s.: „U ka-kvom su stanju vaši prijatelji?“ On je odgovorio: „Kada nađu jedu, a kada ne mogu doći do hrane saburaju“. Na ovo je hazreti Ibrahim rekao: „Tako rade i psi Belha!“ Kada ga je Šekik upitao: „A u kakvom su stanju vaši prijatelji?“, dobio je odgovor: „Mi kada nađemo hranu dajemo je drugima, a kada ne možemo doći do nje, zahvaljujemo“. Na ove riječi je Šekik ustao, i prišavši mu sjeo na koljena, pa rekao: „Ti si naš muršid (duhovni vođa), i muršid naših šejhova.“

Rekli bi mu: „Taj i taj uči arapsku gramatiku“, a on bi od-govorio: „Trebao bi učiti šutnju.“

U predaji koju bilježe Ea’meš, Mukatil, Šabi, Malik b. Dinar i Evzai, umro je nakon što je neprespavanu cijelu noć proveo sa Sufjan-i Sevrijem.

Prema Ibn Asakiru, umro je dok je čuvao neko od ostrva Sredozemnog mora, a poslije je ukopan u gradu Sur.

Mevlana Dželaludin es-Sujuti ga spominje među sufijama poput Bajezid-i Bistamija i Džunejd-i Bagdadija, među onim sufijama koji su se spasili zamki svog nefsa. Takođe bilježi da je ibrahim bin Edhem bio sljedbenik imama Ebu Hanife, r.a.

(Orhan Šaik Gokjaj: Izbor iz K. Čelebije 1/354-55; Dijanet- Islam enciklopedija 21/293)

Pravdai poštenje

Ebu Abdullah ez-Zubejri u knjizi „El-Muskit“ je rekao:

„Evo, ovako izgleda osoba koja je obuhvatila dobre oso-bine: darežljiva je, lijepe naravi, izbavljena od sumnji, pamet-na i razumna, otvorena, zdrave savjesti. Jasnog i kratkog go-vora. U izdržavanju je ekonomična. Svoj nefs i jezik čuva od sramote i lakomislenosti. Ne čini nepravdu onima oko sebe. Ne uzima pravo onoga s kim radi. Povjereno ne izdaje. Čvrst je u svojoj vjeri. Ne glumi i ne pretvara se. Zarađuje vlastitim trudom.“

Ukoliko jedna osoba posjeduje suprotnosti ovih osobina, onda ta osoba nema vrijednosti. Ako se, pak, kod jedne oso-be nalaze i dobre i loše osobine, u obzir se uzimaju one koje nadvladavaju. Iz tog razloga je imami Šafija u svom djelu „Šehadat“ o ispravnosti rekao: „U narodu ne postoji onaj koji je potpuno čist i suzdržan od grijeha, ni onaj koji je potpuni griješnik; niti postoji čovjek kome su obrisani svi tragovi do-brote. Ako kod jedne osobe preovladava poniznost i dobro-ta, osoba je dobra; a ako je većina osobina suprotna ovome, onda nije dobra.“

Džemaludin Šehristani ed-Dimiški u djelu „Sudije“ prepri-čava ovakav događaj:

- Jedan sudija je po pitanju pravde bio oštar i prav poput sablje. Dvojica sukobljenih su došli kod njega na presudu. Jedan od njih je donio pismo od Pravednog Vladara (brata Salahuddina Ejjubije). U njemu se nalazila preporuka za nje-govo dobro. Sudija nije otvorio pismo. Na ovom suđenju je donosilac pisma, kao sukobljenik, zaista bio u pravu. Sudija je presudio u njegovu korist. Onda je otvorio pismo, proči-tao ga i bacio prema onome koji ga je donio. Rekao mu je: „Allahova Knjiga je iznad ovog pisma“. Kada su ove sudijine riječi došle do Pravednog Vladara, rekao je: „Vallahi je istinu rekao! U svakom slučaju je Allahova Knjiga vrjednija od mog pisma.“

U ovom slučaju postoji velika tajna. Sudija nije otvorio pi-smo plašeći se reakcije svog nefsa (ega), i borbe sa šejtan-skim vesvesama (došaptavanjima). Da ga je pročitao, ili bi na presudu moglo uticati pismo od uglednog pošiljaoca, ili bi presuda kasnila zbog čitanja pisma.

(Orhan Šaik Gokjaj: Izbor iz K. Čelebije (Istanbul 1991) 1/270-72)

Emina Ćeman | ZAKLETVA U KUR’ANU

28

Etimološko značenje riječi Kur’an jeste recitiranje. Tako je Kur’an knjiga koja se recitira i sluša. On zapravo plijeni čovjekov sluh svojom melodijom,

tonalitetom, muzikalnošću, ali i vrstom obraćanja. Jedan od veoma interesantnih aspekata posebnog kur’anskog obraćanja jeste upotreba zakletvi. U narednom serijalu tekstova, „Semerkand„ će Vam ponuditi neka razmišlja-nja i zanimljivosti glede ove tematike.

Zakonitosti kur’anskih zakletviU arapskom jeziku zakletva (el-qasem) je ono što po-

tvrđuje događaj, riječ ili činjenicu. Međutim, postavlja se

pitanje – koja je svrha kur’anskih zakletvi pošto vjernici i bez nje vjeruju Kur’anu, a nevjernici ni sa njom neće početi vjerovati. Islamski klasičari navode dva razloga za ovo – prvi je taj da Allah, dž.š., koristi zakletvu kao upotpunjenje dokaza; a drugi da je Kur’an objavljen na arapskom jeziku koji opet ima karakteristiku čestog korištenja zakletvi.

Pošto zakletva nema smisla ukoliko njen predmet nije neko ili nešto od velikog značaja – Allah, dž.š., se u Kur’anu na sedam mjesta zaklinje Sobom, kao na primjer u suri Ez-Zarijat kada kaže: „...pa, tako Mi Gos-podara neba i Zemlje, to je istina kao što je istina da vi govorite!“

Ajeti zakletve u Kur’anuTi reci: „Kad bi se sakupili i ljudi i džini da nešto donesu nalik ovome Kur’anu, oni ne bi nešto nalik njemu donijeli, pa makar jedni druge pomagali.“ (El-Isra, 88)

29

Na svim ostalim mjestima Allah, dž.š., se zaklinje

stvorenjima, kao što su jutro, noć, smokva, maslina,

nebo, zvijezde itd. Zanimljivo, primjetit ćemo, pogotovo

ako uzemo u obzir hadisku zabranu zaklinjanja ičim dru-

gim osim Božijim imenom. No, kao i obično, naši alimi

nas nisu ostavili u neizvjesnosti, nego su nam ponudili

nekoliko odgovora na ovu zapitanost. Tako imam Sujuti

navodi tri moguća razloga kur’anskih zakletvi stvore-

njima:

1. ispušten je prvi član genitivne veze (Gospodar),

pa zakletva „tako Mi jutra“ ustvari znači „tako Mi

Gospodara jutra“;

2. Arapi su ova stvorenja smatrali važnima, a Kur’an,

pošto je objavljen na njihovom jeziku, prihvata neke

zakonitosti tog jezika i njihove kulture;

3. sva stvorenja u suštini ukazuju na Onoga koji je Viši

od njih, a to je njihov Stvoritelj.

Imam Kušejri smatra da zakletva nečime može biti

ili zbog njegove korisnosti ili zbog njegovog značaja.

Kao primjer za prvo navodi kur’anske riječi „Tako Mi

smokve i masline...“, dok za primjer zakletve nečime

što ima veliku važnost spominje ajet „...i sinajske gore

i ovoga grada sigurnoga...“.

Idući tragom riječi imama Kušejrija, lahko ćemo shva-

titi da se Allah, dž.š., zaklinje Muhammedom, a.s., kako

bi ljudima ukazao na njegovu veličinu i visoko mjesto

kada kaže: „Tako mi tvoga života, oni su u pijanstvu

svome tumarali...“. Ibn Abbas, r.a., kaže: „Allah, dž.š.,

nije stvorio nikoga plemenitijeg od Poslanika, a.s., i ja

nisam čuo da se On zaklinje ičijim životom osim nje-

govim.“

Allah, dž.š., u Kur’anu upotrebljava zakletve kao do-

datnu potvrdu Svojih dokaza i argumenata. Pored toga,

predmeti zakletve trebaju čovjeka podstaći na razmi-

šljanje o njima, kao i dodatno privući pažnju. Uistinu,

jako na čovjeka djeluju Božije riječi poput onih „Tako

Mi jutra i noći kada nastupi s tminama!“ ili „Tako Mi

noći kada sakrije i dana kada se očituje, i Onoga Koji

muško i žensko stvara!“ ili „Tako Mi pera i onoga šta

pišu oni, ti milošću Gospodara svoga, lud nisi!“ itd.

Načini prevođenja kur’anskih zakletvi na bosanski jezikPrevodioci Kur’ana na naš jezik su kur’anske zakletve

prevodili na različite načine, upravo u skladu sa njiho-

vim razumijevanjem kur’anske namjere. Evo nekoliko

usporedbi prijevoda prvih ajeta sura Et-Tur i Eš-Šems:

Ali Rizah Karabeg

„Zaklinjem se brdom Sinajskim,

Knjigom napisanom...“

„Zaklinjem se Suncem i njegovim sjajem,

Mjesecom kad ga prati...“

Čaušević-Pandža

„Tako Mi (brda) Tura,

i tako Mi u (retke) napisane knjige...“

„Tako Mi Sunca i njegova (jutarnjeg) svjetla;

tako Mi Mjeseca kada ga slijedi...“

Besim Korkut

„Tako Mi Gore,

i Knjige u retke napisane...“

„Tako Mi Sunca i svjetla njegova

i Mjeseca kada ga prati...“

Dr. Enes Karić

„Tako Mi Gore,

i Knjige u redove napisane...“

„Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove,

i Mjeseca kad ga prati ustopice...“

Muhammed Asad (sa engleskog H. Ćerimović)

„Razmisli o Gori sinajskoj!

Razmisli o (Allahovoj) Objavi zapisanoj na svicima

širom razmotanim!“

„Razmišljaj o Suncu i njegovoj svjetlosti blistavoj;

i o Mjesecu dok ga odražava!“

Koliko prevodilaca – toliko i prijevoda. Višeznačnost

Kur’ana i bogatstvo mogućnosti njegovog razumijevanja

svakoga ostavljaju bez daha!

ODABRANE ŽENE

30

E jjub, a.s., potiče iz loze Ajsa, sina Ishakova, sina Ibra-himova, a.s.

Allah, dž.š., ga je poslao naro-du Harana u Šamu. Bio je bogat čovjek i posjedovao je sve oblike i vrste imetka: krupnu i sitnu stoku, robove, trgovačku robu, sedam si-nova i sedam kćeri, lijepo zdravlje i tjelesnu snagu. Imao je velik broj prijatelja i poznanika i puno zemlje. Sve ono što jedan čovjek može priželjkivati od dunjaluka. Potom ga Allah, dž.š., stavi na iskušenje. Itekakvo iskušenje! Potpuno nesta veliki imetak, djeca za njegova ži-vota pomriješe, jedno za drugim, četrnaest sinova i kćeri. Zatim je izgubio zdravlje, najdragocjenije blago na dunjaluku, poslije imana.

Allah ga iskuša teškom bolešću od koje je postao nepokretan. Na-pustiše ga prijatelji bojeći se da nije neka zarazna bolest. Uz njega je ostala samo hazreti Rahma, neka je Allahov, dž.š., selam na nju. Predlo-žio joj je razvod, da ga ostavi u nje-govoj bolesti, ali ona ga ne htjede napustiti. Hranila ga je, pojila, prala i iz svog imetka izdržavala. Tako je bilo sve dok i ona ne ostade bez ičega. Nerazumna masa bacila je Ejjuba, a.s., na smetljište Israilovih sinova, gdje su mu tijelo napadali razni insekti. Podigavši ga na svoja leđa, hazreti Rahma ga je odnijela do jedne ruine na kraju grada. Ni tu nisu mogli ostati, željeli su ih otjera-ti što dalje. Tako su došli do jedne puste oblasti gdje su, u jednoj pe-

ćini, našli utočište. Od onoga što joj je bilo na raspolaganju hazreti Ra-hma je svom mužu napravila ležaj.

Jednog dana mu reče: „Ti si Allahov poslanik, zamoli Uzvišenog da te izbavi iz ovog stanja.“

„Koliko godina smo živjeli u izo-bilju?“

„Osamdeset“, reče mu.

„Mene je stid moga Gospodara, da Ga molim prije nego provedem u belaju onoliko vremena koliko sam proveo u izobilju!“

Pošto nisu imali nikakvih sred-stava za življenje, hazreti Rahma je odlazila do najbližih kuća i u njima obavljala poslove služavke. Šejtan nije mirovao, već je požurio da vi-jest o njenom mužu proširi među tamošnjim svijetom. Ipak svijet je davao posao Rahmi te je ona zara-đivala najnužnije svom mužu i sebi. Prolazile su godine, a Ejjub, a.s., je sve patnje strpljivo podnosio. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno čirevima osim njegovog jezika.

Sudejj kaže: „Meso je otpadalo od njega, tako da su od tijela ostale samo kosti i živci. Žena mu je dono-sila pepeo i posipala ispod njega.“

Kako se bolest pojačavala tako je jačala i njegova strpljivost i osla-njanje na Stvoritelja. Običavao je prihvatiti se za hazreti Rahmine pletenice, kako bi se uspravio na svom ležaju. Vidjevši to šejtan, u ljudskom liku, posjeti kuće u kojima je Rahma obavljala poslove i upo-

zori ih da bi se opaka bolest mogla i na njih prenijeti ako hazreti Rahmi nastave davati posao i hljeb, a uz to bi mogli i prokletstvo bogova na sebe navući. Tako hazreti Rahma izgubi svaki posao.

Kćerki jednog bogataša šejtan predloži da od Rahme uzme plete-nice za nešto kvalitetne hrane. U to doba je bio običaj da samo časne žene smiju nositi dugu kosu. Slu-žavke i žene odane bludu morale su svoje kose kratiti. Kada je hazreti Rahma sljedeći dan došla da traži posao bi joj rečeno da za nju nema ni hljeba ni posla. Možda bi joj ne-što i dali, ali pod uslovom da im da svoju dugu kosu. Hazreti Rahma nije imala drugog izbora. Žrtvovala je svoje pletenice i sa komadom to-plog hljeba i hrane, požurila svom mužu. Šejtan je preteče i optuži kod Ejjuba, a.s., da je blud počinila.

Kad se vratila, Ejjub, a.s., je upi-ta odakle joj hrana, ali ona ništa ne reče. Uporno je ispitivao i reče da neće ništa jesti dok mu ne otkrije istinu.

„Šta želiš time reći?“, začuđeno ga upita.

Šejtan je posijao sjeme sumnje. Ejjub,a.s., se obrati svom Gospo-daru: „Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!“ (Sad, 41.)

Zbog Ejjubova, a.s., odbijanja da okusi hranu ona mu pokaza svoju obrijanu glavu i reče: „Bože sačuvaj, odradila sam svoj uobiča-jeni posao i za njega kao naknadu,

HAZRETI RAHMAOdana žena Ejjuba, a.s.

31

ovaj hljeb primila. Što se tiče mojih pletenica, na to sam bila prisiljena, jer u protivnom za mene ne bi bilo više posla, a samim tim ni hljeba. Učinila sam to samo radi tebe i da bi imali šta da jedemo.“

Nakon ovog razgovora Rahma izgubi svaku nadu, očekivala je spas godinama, a teškoće su se samo nizale. Sad još i nepovjerenje i optužbe muža, pa mu reče: „Pa dokle ćemo mi podnositi ovaj be-laj.“ Ejjub, a.s., se naljuti i zaklete da će je kazniti sa stotinu udaraca bičem, ako mu se Allah, dž.š., smi-luje i zdravlja mu dade, zato što se suprostavlja Stvoriteljevoj odredbi.

Hazreti Rahma odgovori: „Allah dao da mi ozdraviš, a onda ćeš moći uraditi to što govoriš. Samo znaj, Allah, dž.š., je jamac moje ne-vinosti.“

„I Ejjub svom Gospodaru zava-pi: ‘Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih Najmilostiviji!’“ (El-Enbija, 83.)

Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Iskušenje Allahovog vjerovjesnika Ejjuba je trajalo osmnaest godina, pa su ga svi, i bliži i dalji napustili, osim žene njegove.“

Nije se nikada žalio na svoju pat-nju, samo je iznio svoje stanje. On je primjer ljudima u strpljivosti za sva vremena.

I Allah, dž.š., mu se odazva: „Udari nogom o zemlju, eto hladne vode za kupanje i za piće.“ (Sad, 42.) Nakon što se Ejjub, a.s., oku-pao, nesta vanjske bolesti, a kad se napi nesta unutrašnjih bolesti. Pot-puno je ozdravio. Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Uzvišeni Allah Ejjuba, a.s., obukao odjećom iz Dženneta,

pa se on povukao i sjeo po strani. U to vrijeme dođe hazreti Rahma pa vidjevši nekog mladog čovjeka umjesto bolesnog Ejjuba, stidljivo upita: „Da ovdje niste vidjeli jednog bolesnika?“

„Kako izgleda taj bolesnik?“, upita je čovjek.

Hazreti Rahma pogleda stran-ca, a onda mu kroz suze odgovori:„Da ga bolest nije izmijenila, veoma bi ličio na vas.“

Tada joj Ejjub, a.s., reče da bolje pogleda: „Ja sam tvoj muž. Sve-milosni Gospodar je na meni čudo pokazao. Ja sam očišćen i izliječen. Dođi i ti pa se okupaj u ovoj blago-slovljenoj vodi, pa da ti se mlada-lačka snaga i ljepota povrate.“

Tako se i desilo. Kada ga je na-kon ozdravljenja podsjetila na za-kletvu, on se obrati Gospodaru:„O Allahu, kako da svoju odanu i čednu ženu kaznim?!“ „I uzmi ru-kom svojom snop i njime udari, samo zakletvu svoju ne prekrši!“ Mi smo znali da je on izdržljiv; di-van je rob on bio i mnogo se ka-jao!“ (Sad, 44.)

Tako je Ejjub, a.s., napravio je-dan snop palminih grančica sa

okićenim hurmama i njime hazreti Rahmu jedanput udario. Ibn Abbas kaže: „Nije Allah svoju blagodat dao samo Ejjubu. Počastio je On i ženu Ejjubovu koja je tako veličan-stvano podnijela sa njim ovaj veliki ispit. Allah joj vrati mladost i uz to ona rodi Ejjubu dvadeset osam si-nova i kćeri.“

„I Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toli-ko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti.“ (Sad, 43.) Jed-ni kažu da je Allah, dž.š., pomrle proživio, a drugi da ga je darovao novim potomcima na ovom svijetu u zamjenu za one koji su pomrli i da će ih sve zajedno sakupiti na Ahiretu.

Vratili su se u svoje mjesto i za-klali kurban kao otkup za grijehe svih stanovnika koji su se pokajali za svoje postupke i vratili isprav-nom vjerovanju u Allaha, dž.š.

Nakon toga živjeli su još sedam-deset godina, a neki navode i duže, u čistoj vjeri Islamu.

Danas 30 km udaljeno od grada Šanliurfe (Turska), u oblasti Harana, nalazi se kabur Ejjub, a.s., i njegove odane žene hazreti Rahme.

GOVOR STANJA

32

SpašeniEbu Hurejre, r.a., prenosi

da je jedan beduin upitao: - Allahov Poslaniče, ko će na kijametskom danu ljudima sviđati njihove račune? Alla-hov Poslanik, a.s., odgovori: - Allah! Beduin ponovo upi-ta: - Allah? Poslanik, a.s., po-novo potvrdi: - Allah! Beduin potom uzviknu: - Spašeni smo, tako mi Gospodara Kâbe! Poslanik, a.s., upita: - A kako to, o beduine? A on odgovori: - Jer, Pleme-niti kad može kazniti - tada oprašta!

(Šuabu’l-Iman, el-Bejheki, I/247)

Dužina kijametskog danaEbu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: - Zaista će Uzvišeni Allah olakšati onome

kome bude htio od Svojih robova dužinu kijametskog dana, (a čija je dužina 50.000 godina) pa će mu trajati koliko jedan namaz!

(Šuabu’l-Iman, el-Bejheki, I/325)

Hadis Poslanik, a.s., je rekao:

„Sadaka udjeljena siromahu je samo sadaka, dok za sadaku datu rodbini sleduje dvostru-ka nagrada: nagrada za sadaku i nagrada za

oživljavanje rodbinskih veza! “

Makar ti opravdavaliEbu Sa’lebe el-Hašeni, r.a., je upitao: - Allahov Poslaniče, obavijesti

me o onome što mi je dozvoljeno i o onome što mi je zabranjeno! Vjerovjesnik, a.s., se ispeo na minber i rekao: - Dobročinstvo je ono u čemu duša nalazi spokojnost i u čemu se srce smiruje. A grijeh je ono u čemu duša ne nalazi spokojstvo i u čemu se srce ne smiruje, makar ti neki učenjaci to opravdavali!

(Ashabi sa sofe medinske džamije, Ebu Nuajm el-Isfahani)

Vapajem utopljenika

Huzejfe ibn Jeman, r.a., je rekao:

- Ljudima će doći takvo vrijeme da se u njemu neće spasiti osim onoga koji bude molio Allaha za spas vapajem utopljenika!’

(Ashabi sa sofe medinske džamije, Ebu Nuajm el-Isfahani)

Biti siguranPrenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., pred kraj svoga

života Allaha molio: - Moj Allahu, utičem Ti se od toga da počinim blud ili nekakav veliki grijeh u isla-mu! Pa mu je neko od njegovih prijatelja rekao: - O Ebu Hurejre, zar neko poput tebe može ovo govoriti, a već si zašao u starost i nemaš više strasti i požu-da, još si govorio sa Vjerovjesnikom, a.s., i dao si mu prisegu (bej'at) i uzeo si od njega veliko znanje?! Pa je odgovorio: - Teško tebi, a šta me to može uči-niti sigurnim, a Iblis je živ?!

(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/506)

GOVOR STANJA

33

Je li to čovjek koji ...Aiša, r.a., je ispričala: - Pitala sam: O Allahov

Poslaniče, riječi Uzvišenog Allaha: I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gos-podaru (el-Mu’minun, 60.), je li to čovjek koji je počinio blud, krao i pio alkohol, pa se on zbog toga boji Uzvišenog Allaha? Reče: - Ne, o kćeri Siddikova! Nego je to čovjek koji posti, klanja i dijeli sadaku, pa se boji da mu to ne bude primljeno!

(Šuabu’l-Iman, el-Bejheki, I/477)Plakali su zajedno

Vehb bin El-Verd je ispričao: - Zekerija, a.s., je izgubio svog sina Jahjâa, a.s., tri dana. Tra-žio ga je po širokim prostranstvima, pa ga je zatekao kako je iskopao kabur u kojem je sta-jao i plakao. Rekao mu je: - Sinčiću moj, tražim te tri dana! A ti si iskopao kabur, stojiš u nje-mu i plačeš?! Jahja, a.s., ga upita: - Babo moj, zar me nisi ti obavijestio da između Dženneta i Džehennema ima pustinja koja se ne može pregaziti osim suzama?! Zekerijja, a.s., reče: - Plači, o sinko moj! Pa su zaplakali zajedno.

(Šuabu’l-Iman, el-Bejheki, I/494)

Sirat ćuprijaPrenosi se od Seida ibn Hilala da je rekao: - Do

nas je doprlo da će Sirat (ćuprija) na kijametskom

danu nekim ljudima biti tanja od dlake, a nekima će

biti široka poput kuće ili prostrane doline!

(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/333)

Da su prisustvovali ...El-Hejsem bin Malik, r.a., je ispričao: - Poslanik,

a.s., je govorio ljudima, a jedan čovjek je pred njim plakao. Pa je Vjerovjesnik, a.s., rekao: - Da su danas prisustvovali svi vjernici, a sa svakim od njih grijesi poput visokih planina, bilo bi im oprošteno zbog pla-ča ovog čovjeka! A to je zbog toga što meleki pla-ču, čine mu dovu i mole: - Naš Allahu primi zagovor onih koji plaču za one koji ne plaču!

(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/494)

Tvoja plemenitost

Jahja ibn Muaz er-Razi bi u svojim obraćanjima Allahu govorio: - Kako da me spase moja djela, a ja sam između dobrih i loših djela?! U lošim djelima svakako nema dobra, a moja dobra djela su pomje-šana sa lošim. A Ti ne primaš osim čista djela. Pa ne ostaje, poslije ovoga, ništa drugo do li Tvoja pleme-nitost!

(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/504)

Oni koji se boje Džunejd el-Bagdadi je bio upitan o tome da li sa

roba ikada spane strah prema Allahu, pa je odgovo-rio: - Ne. Koliko čovjek više poznaje Allaha, sve Ga se više boji. A oni koji se boje Uzvišenog Allaha su tri skupine: oni koji se boje zbog svojih grijeha, oni koji se boje hoće li im dobra djela biti primljena i oni koji se boje kako će s njima biti skončano!

(Šuabu'l-Iman, el-Bejheki, I/504)

FOTO: Erol ZUBČEVIĆ

Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOST

34

Svi smo čuli za kaligrafiju, a i vidjeli smo je. Naj-zanimljiviji su arapska i kineska kaligrafija, mada postoji i japanska i zapadnoevropska. Kaligrafiju

smo vidjeli i u kitnjasto ispisanim diplomama i pohva-lama koje se dobijaju u školi.

Kaligrafija (od grčkog-kallos “ljepota“ + graphe “pi-sanje“) je umjetnost lijepog pisanja koja vodi porije-klo iz Kine. Savremena definicija kaligrafske vještine je „umjetnost davanja forme znakovima na izražajan i vješt način“.

Proteže se od funkcionalnih i ručnih zapisa do pre-finjenih umjetničkih komada, gdje ručno pisani trago-vi uzimaju prvenstvo nad čitkim pisanjem.Vještina u kaligrafiji se razlikuje od one u tipografiji i neklasičnim ručnim pismima.

Važnost kaligrafije u historiji kultura je velika. Prepisi-vanje svetih tekstova samo po sebi imalo je duhovnu vrijednost: na primjer u islamu BISMILLAH je najčešći kaligrafski oblik. U kineskoj i japanskoj kulturi pisanja kaligrafija je i danas vrlo važna i inspirativna.

Arapsko pismoDa bismo govorili dalje o kaligrafiji osvrnut ćemo se

na arapsko pismo koje se koristi primarno za pisanje arapskog jezika, ali i drugih jezika kao što su perzijski

i urdu. Na arapskom je napisana sveta knjiga islama - Kur’an.

Arapsko pismo se razvilo iz starijeg nabatejskog pi-sma pod djelimičnim uticajem sirijskog. Za najstariji spomenik arapskog jezika smatra se nadgrobni spo-menik lahmidskog kralja Imru’ul-Kajsa u mjestu Namara u Siriji iz 328., a za najstariji spomenik arapskog pisma natpisi iz Zabada iz 512. godine. Iz ranog perioda islama sačuvani su spomenici u uglastoj varijanti pisma – tzv. kufsko pismo, te nešto oblijoj varijanti neshi.

Arapski alfabet je djelimično naslijedio stari semitski poredak koji se preko Feničana odrazio i na grčki alfa-bet, abecedu i azbuku, ali je poredak u novije vrijeme izmijenjen u arapskom jeziku. Prvo je slovo alfabeta elif (uspravna ravna crta).

Alfabet sadrži ukupno 28 slova, tzv. harfova, koji ne razlikuju velika, mala, pisana i štampana slova (harf), ali

KaligrafijaŠta je zapravo kaligrafija? To je riječ ili tekst „uhvaćen u slici“ ili slika koja je „uhvaćena u riječi“! Kaže se da je srednji put najbolji put. Stoga islamska kaligrafija bi mogla biti sve osim „riječi uhvaćene u slici“ i „slike koja je uhvaćena u riječi“.

35

imaju različite oblike za slovo (harf) na početku, u sredini i na kraju riječi. Svaki harf ima svoju brojčanu vrijednost što je nalazilo široku primjenu u prošlosti, posebno u ispisivanju kronograma.

Kada je riječ o arapskom jeziku, on pripada južnom ogranku semitskih jezika pa time i afro-azijskoj jezičnoj obitelji. Pojedini arapski dijalekti se međusobno toliko razlikuju, da se teško ili gotovo nikako ne razumiju, po-sebno ako žive u područjima koja su prostorno jako udaljena (npr. Maroko – Irak).

U širem smislu, arapski jezik obuhvata veliki broj različitih govornih oblika koji su se u posljednjih hiljadu i po godina koristili ili se još koriste. Ono što sve te jezične oblike spaja u jedan jezik je prije svega islam, a posebno Kur’an.

Klasični književni arapski se ne razlikuje od staro-arapskog jezika. Pokuša li se usporedbom semitskih

jezika utvrditi korijen neke riječi, često se utvrdi da je jednak klasičnom arapskom.

Dakle, klasični književni arapski jezik je prije svega je-zik Kur’ana, koji se iz centra arapskog poluotoka, zajed-no sa napredovanjem islama, širio preko Orijenta. 90-tih godina 7. vijeka ovaj oblik arapskog je podignut na ra-zinu službenog jezika za poslove upravljanja islamskim carstvom. Tokom vijekova se jezik neprekidno mijenjao što se uglavnom na pismu nije razaznavalo, jer se kratki vokali, osim u Kur’anu, nisu pisali, a u odnosu na pisani oblik ulagan je trud da se stara pravila ne mjenjaju.

Islamska kaligrafijaIslamska kaligrafija (u arapskom jez. se naziva „kat’ul

– jed“) je stanovište islamske umjetnosti, koja se upo-redo širila sa islamskom religijom i arapskim jezikom.

U islamskoj umjetnosti zauzima jako važno mjesto i u pogledu značenja i izraza. Pored arhitekture, to je najveće polje izraza u islamskome svjetu. Kaligrafija je nadomijestila ono što je pružala figuracija u drugim kulturama i umjetnostima. U kaligrafskim oblicima li-kovni umjetnici su našli forme za svoje estetso-likovno izražavanje.

Kaligrafi su često zajedno radili sa iluminatirima, kamenoklesarima, keramičarima i drugim majstorima koji su kaligrafiju primjenjivali na staklu, drvetu, metalu i kamenu.

Ako se za ranu islamsku umjetnost može reći da je bila pod uticajem starih i ranijih mediteranskih, a potom i aziskih kultura, onda se za kaligrafiju može reći da je od svojih početaka orginalna izvorna umjetnost.

Prava značajka kaligrafije je činjenica da je to pismo Objave što arapskom pismu daje funkciju medija koji tu svoju misiju s istim značenjem vrši od početka do danas.

Tako arapsko pismo sadrži u sebi i onu duhovnu vre-mensku vertikalu islama. Druga značajka je u njegovim likovno-estetskim vrijednostima, razvijenim već u prvom vijeku po hidžri. Ne samo da su kaligrafi prepoznali ljepotu pisma već su grafemima i grafološkim oblicima i kompozicijama izgradili nekoliko stilova.

Umjesto opozivanja nečega povezanog sa stvarno-šću izgovorene riječi, kaligrafija je za muslimane vidljivo izražavanje najveće umjetnosti od svih, umjetnost svete

riječi. Kaligrafija je najomiljenija forma islamske umjet-nosti, jer obezbjeđuje vezu između jezika muslimana i religije islama. Sveta knjiga islama, Kur’an, je odigrala važnu ulogu u razvoju i evoluciji arapskog jezika, a kroz širenje i u arapskom alfabetu. Ajeti iz Kur’ana su još uvijek aktivni izvori za islamsku kalgrafiju.

Za razliku od zemalja u kojima se govorio arapski jezik, perzijska kaligrafija je kaligrafija perziskog sistema pisanja. Glavni tipovi, odnosno rukopisi perziske kali-grafije su „nastalik“, „Šekasteh-nastalik“ i „Nagaši-kat“.

Najvažniji zahtjevi kaligrafijeKao što se pri pisanju s jezičkog stanovišta treba

pridržavati određenih gramatičkih pravila, tako i sa estet-skog aspekta treba voditi računa o određenim ustalje-nim normama kaligrafije.Ovdje ćemo istaknuti najvažnije postupke pri lijepom pisanju koji se odnose s jedne strane na sam oblik, a sa druge na njihovo pravilno smiještanje u toku pisanja.

S obzirom na ljepotu oblika za harfove se postavlja pet zahtjeva:

1. Potpuno posjedovanje svih pripadajućih crta har-fova

2. Skladnost određenih proporcija harfova (npr.du-žina, kratkoća, debljina)

3. Odgovarajuća upotreba određenih oblika crta (uspravne,vodoravne i sl.)

36

37

4. Da crte po potrebi budu jednako debele (ili tanke), odn. tanje nego ostali dijelovi dotičnog harfa

5. Potreba da kaligraf slobodno kreće rukom pri pi-sanju, brzo i bez podrhtavanja, ne usporavajući ni prekidajući započeti pokret gdje god to nije nužno

Za pravilno smještanje harfova u pojedinoj riječi, kao i harfova u redovima, postoje četri osnovna kaligrafska zahtjeva:

1. pravilno spajanje normalno spojivih harfova me-đusobno

2. nizanje nespojivih harfova na najbolji i najljepši način pored drugih harfova u riječi

3. pravilno postavljanje jedne riječi uz drugu, tako da se dobije skladan cijeli redak

4. odgovarajuća upotreba izduženih oblika određe-nih harfova u retku iz estetskih i drugih razloga

Pored raščlanjivanja teksta (npr. ajeta, hadisa i sl.) s obzirom na njihov sadržaj (naslovi, poglavlja, stihovi i sl.) treba voditi računa i o estetskoj strani njegova vanjskog izgleda i raspodjele što se vrši raznim znakovima (kruži-ćima, zvjezdicama, crtama ) ili prazninama razdvajajući tako tekst na manje i veće cjeline.

Materijal i pribor za pisanjeSvi instrumenti i materijali koji se koriste u kaligrafiji

su na neki način sveti ili su posvećeni tome.

Tako u samom Kur´anu na nekoliko mjesta se spomi-nje „kalem“, Allah Uzvišeni se kune nebeskim kalemom „Tako mi kalema i onog što oni pišu“, zatim tinta, pa čak je i papir ili podloga na kojoj se piše - posvećena. Svi materijali koji se koriste su prirodnog porijekla.

Za olovke-kalem upotrebljavaju se različite vrste trske ili bambusa; tinta-is murekeb se još pravi na tradicio-nalan način od čađi i gumerabike; papir se priprema ili preparira prirodnim bojilima i bjelancetom jajeta, a tako i ostale pomoćne alatke prave se od prirodnih materijala; kalemi traš-nožić za šiljenje pera; lika–svila; divit-perni-ca; muhre-kamen za glačanje papira i dr.

Pošto je kaligrafija jedna velika tema, nastavljamo je i u narednom broju. Osvrnut ćemo se na vrste arapskog pisma i njihovo kaligrafsko uobličavanje.

Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVO

38

V ijest o pogibiji sultan Murata I na Kosovu se brzo proši-rila. Nadajući se da njegov

nasljednik sultan Bajazit I nije dora-stao situaciji, nekoliko malih turskih kneževina u Anadoliji se odmah od-metnulo od Osmanske države, ali su brzo pokoreni. Do 1392. godine, Bajazit je uspio vratiti pod kontrolu sve odmetnute pokrajine, smijeni-ti namjesnike koji su poticali iz tih krajeva i na njihova mjesta posta-viti službenike koji su odgojeni na osmanskom dvoru. Smatrao je da je to malo pa je pod vlast Osmanske države stavio Malatiju i Elbistan koje su bile pod vlašću Kairskih Meme-luka i pod snažnim uticajem Timura Lenka.

Akcije u EvropiRješavanje problema u Anadoliji

je iziskivalo mnogo vremena i ener-gije. Za to vrijeme, Ugarska i Vlaška su poduzele akcije prema Vidinskoj Bugarskoj i Dobrudži koje su bile osmanski vazali. Vlaški knez Mirča je zauzeo područja u Dobrudži i Si-listri i tako izazvao Bajazita na akci-ju. Godine 1393. Bajazit je prešao u Evropu, istjerao Mirču sa svojih teritorija i stavio Vidinsku Bugarsku pod neposrednu upravu Osmanlija, a bugarskog cara učinio vazalskim

knezom sa sjedištem u Nikopolju. Srpski despot je prepoznao Baja-zitove namjere centralizacije drža-ve pa je požurio izraziti lojalnost Osmanskom dvoru prije nego li Srbija bude potpuno pripojena u državno pravni poredak Osman-skog carstva. Bizantijski car je u to vrijeme pregovarao sa papom oko ujedinjenja zapadne i istočne crkve i nagovarao ga da pokrene krstaški pohod na Osmanlije.

Shvativši ozbiljnost situacije, Bajazit saziva sve svoje balkan-ske vazale da dođu i potvrde svo-ju vjernost. Bizantijski car, tada osmanski vazal, se nije odazvao, pa su Osmanlije stavili Istanbul pod opsadu. Nakon toga, Bajazit je sa ostacima trupa produžio prema za-padu, pokorio Bugarsku, zarobio i pogubio njihovog kralja Šišmana i izbio na obale dunava u blizini Slan-kamena. Usput je prodro u Vlašku i potukao Mirču na Rovinama. Tako je uklonio lokalne vladare i formirao državu centralističkog tipa umjesto dosadašnje klasične carevine koja je pod svojom kontrolom imala va-zalske državice.

Bajazit je pretrpio velike kritike zbog ovog poteza, kako od savre-menika, tako i od nekih današnjih historičara. Prema njihovim mišlje-nju, trebao je odbranu Podunavlja

prepustiti Bugarskoj koju je trebao ostaviti kao vazalnu državu. Među-tim, Bajazitova procjena je bila da je Bugarska uništena kao država i da se nije u stanju odupirati snaž-nim navalama Ugarske. Zbog toga je stavio Bugarsku pod neposrednu kontrolu Osmanske države. Takvom politikom, ubrzao je pokretanje kr-staškog rata o kome se pregovara-lo. Venecija je imala snažne interese na Balkanu, Bizantija je bila u sve većoj opasnosti, pa je papa bio primoran na što skorije pokretanje krstaša.

Godine 1396., opet su se pokre-nuli krstaši. Bila je to koaliciona sila u kojoj su učestvovale skoro sve evropske države. U ovaj pohod je krenuo, kako to evropski historiča-ri kažu, „sve sami cvijet evropskog plemstva“. Sultan Bajazit im je krenuo u susret i kod Nikopolja ih potpuno porazio. Bio je to jedan od posljednjih krstaških pohoda. Skoro cijela krstaška vojska je izginula. Na zapadu je zavladao očaj. Evropa je shvatila da će Osmanlije ostati na Balkanu i da joj sada predstoji orga-nizovanje odbrane granica kršćan-stva na Dunavu, a nikako nadiranje prema istoku. Umjesto da jurišaju na Osmanlije s ciljem njihovog protje-rivanja u Aziju, Evropa će skoro dva stoljeća drhtati od straha pred njima.

Sultan Bajazit I Munja

39

Prvi osmanski SultanPobjedom nad krstašima, Bajazi-

tov ugled je porastao u toj mjeri da je od halife iz Kaira dobio titulu sul-tana. Mada se još i Orhan nazivao sultanom, bajazit je prvi Osmanski vladar koji je ovu titulu dobio od ha-life, kako je to bio običaj.

Bajazit se vratio u Anadoliju 1398. godine i pripojio neke turkmenske kneževine Osmanskoj državi koja se sada pružala od Dunava do Eufrata. Zatim je opsjeo Istanbul u namjeri da on bude osvajač koji je visoko pohvaljen u hadisu Poslanika, a.s. Međutim, to mu nije bilo suđeno. Baš u to vrijeme, u centralnoj Aziji i Iranu je osnovana moćna imperija

pod vlašću Timura Lenka. Nakon što je učvrstio državu sa prijestol-nicom u Semerkandu, bacio je oko na Anadoliju, proglasivši je vlasniš-tvom Ilhanida, a sebe nasljednikom njihovih prava. Što se njega tiče, Osmanlije su bili obični uljezi na njegovoj teritoriji. Nakon uzaludnih pregovora, Timurova vojska, sači-njena od poludivljih Mongola se su-

40

kobila sa osmanskom vojskom. Bilo je to kod Ankare 28. jula 1402. go-dine. Sultan Bajazit je izgubio bitku i dopao u Timurovo zarobljeništvo, gdje je i umro 1403. godine. Bitka je izgubljena zbog toga što su lokalni anadolski plemići stali na Timurovu stranu i tako izdali Bajazita. Kao na-gradu za izdaju Bajazita, Timur im je dao slobodu da ponovo formiraju male državice koje su ranije bile pri-pojene Osmanskoj državi. Ostatak teritorije je razdijeljen trojici Bajazi-tovih sinova.

Nakon prodora Timurovih pro-tuha, nedavno centralizovana Osmanska država je svedena na običnu pokrajinsku kneževinu, ni-šta veću ni moćniju od susjednih. Ipak, Timurove divljake će vrijeme ubrzo pregaziti. Za malo više od pedest godina, Osmanlije će pono-vo zavladati svim teritorijama koje su bile pod njihovom kontrolom u vrijeme sultan Bajazita i uspostaviti pravo carstvo, potpuno spremno za osvajanje Istanbula i ukidanje, ne-kada moćnog, Bizantijskog carstva.

Centralizacija državeČeste pobune državica koje

su bile vazali Osmanlija, natjera-le su Sultan Bajazita da se upusti u proces centralizacije Osmanske države. Ponovo osvojene teritorije više nije stavljao u vazalski odnos, nego ih je priključivao Osmanskoj državi i davao im status pokrajina (sandžaka). Da bi spriječio ponovna odmetanja, na mjesta upravnika po-krajina postavljao je ljude odgojene na Osmanskom dvoru. Na taj način je pokrajinsku kneževinu, pretvorio u Osmansku državu i udario temelje za formiranje prave islamsko-cen-tralističke države sa jedinstvenim fi-nansijskim sistemom i upravljanjem iz centra.

Njegov slijedeći potez je bio for-miranje visokog islamskog shva-tanja umjesto dosadašnjeg jedno-stavnog gaziluka. Takvi procesi ne bi bili mogući bez snažne podrške uleme iz gradskih centara, što je dovelo do sve ćeg uticaja uleme iz gradskih medresa umjesto dota-

dašnjeg presudnog uticaja sufijskih šejhova. Svjesni da njihov zadatak nije formiranje državnih institucija, sufijski šejhovi su shvatili da je na-stupilo vrijeme kada vjersko vođstvo treba prepustiti jednoj drugoj vrsti uleme, iako je bilo šejhova koji su žestoko kritikovali sultan Bajazitove napore u centralizaciji države. Sve dok je bio vođen snažnim šejhom Emir Sultanom, sultan Bajazit nije pridavao naročit značaj ovakvim prigovorima. Šejh Emir Sultan je bio visoko i svestrano obrazovana osoba koja je odgojena na zasa-dima šejha Emira Kulala. Istovre-meno poznavanje finesa šerijata i pripadnost tarikatu koji će poroditi nakšibendije, obezbjeđivalo mu je neprikosnoveno mjesto na sultan Bajazitovom dvoru. Nema nikakve sumnje da su Bajazitovi potezi bili plod šejh Emir Sultanovog uticaja. Ipak, sufijski šejhovi će, sve do kraja Osmanske države, ostati prisutni u svim polugama vlasti. Njihov uticaj na sultane, čiji rani odgoj je bio is-ključivo njihova privilegija, ostat će nesmanjen.

41

Poštovalac Ehli bejtaSultan Bajazit I je bio izuzetan

musliman. Njegov šejh je bio Emir Sultan sin šejh Šah Nakšibenda. Bili su i u tazbinskoj vezi, tako što je šejh Emir Sultan oženio sultanovu sestru.

U vrijeme sultan Bajazida, u Bur-su je došao Sejid Nuta, porijeklom iz Bagdada. Ovog Sejida je Sultan Bajazit postavio za Nakibul ešrafa, prvog poglavara svih Sejjida (po-tomaka Allahova Poslanika, a.s.) u Osmanskoj državini. Tako je ostalo sve do sultan Murata II, koji je na ovo mjesto postavio njegovog sina Sejjid Zejnu-l-Abidina. Ova titula je postojala i za kasnijih Osmanskih Sultana. Poglavar Sejjida se brinuo o potomcima Allahovog Poslanika, a.s., na taj način što je sačinio regi-star svih osoba koje su mogle doka-zati svoju krvnu vezu sa Poslanikom.

Prvi koji su, putem institucija, ukazali posebne počasti prema Sej-jidima bili su Abasije. Ovu tradiciju su nastavljali mnogi kasniji islamski vladari, od halifa pa do sitnih kneže-va. Posavjetovan šejhom Emir Sul-tanom, sultan Bajazit je odlučio uči-niti isto u Osmanskoj državi. Pošto su se vremenom počeli pojavljivati mnogi lažni Sejjidi, naredio je da se oformi posebna državna kancela-rija koja će se baviti utvrđivanjem ko je zaista Sejjid, a ko ne. Način dokazivanja plemenitog porijekla i prosudbu o tome, prepustio je sa-mim Sejjidima. Poglavar svih Sejjida u Osmanskoj državi je imao svoje namjesnike u svakoj pokrajini, koji su vodili registre Sejjida nastanjenih na teritorijama pod njihovom kon-trolom. Uvidom u arhive Osman-ske države, danas se mogu naći

mnogobrojne sudske parnice koje su, širom države, vođene s ciljem dokazivanja plemenitog porijekla. Nakon što bi osoba dokazala da je potomak Poslanika, a.s., dobijala bi posebnu ispravu koja je naziva-na „Sijadetnama“, na osnovu koje je sticala pravo na nošenje turbana zelene boje i nekih manjih privilegija u društvu. To nipošto ne znači da su Sejjidi na taj način postali posebna klasa u društvu. Radilo se isključivo o odavanju posebnog poštovanja prema potomcima Poslanika, a.s.

Vođen sigurnom rukom šejha Emir Sultana, sultan Bajazit je po-sebno insistirao na pravdi. Njegova pravda je morala biti brza, kao što je i on sam bio, kao munja. Lični ljekar sultan Bajazita, Egipćanin Šemsud-din je zabilježio: „U ranim prijepod-nevnim satima, osmanski vladar bi sjeo na prostran uzdignuti minder-luk. Narod bi stajao nešto dalje od njega, na mjestu sa kojeg je mogao vidjeti svog sultana. Svako, koga je zadesila neka nepravda, dolazi k njemu i iskazuje svoju muku. Presu-da se odmah donosi. U zemlji vlada takva sigurnost, da niko, u bilo kom kraju Carstva, ne bi smio ni dotaknu-ti natovarenu kamilu koju je vlasnik ostavio i nekud otišao.“

Bajazit–graditeljIako često zauzet ugušivanjem

buna nepokornih anadolski plemi-ća, sultan Bajazit je imao vremena i za gradnju. Nastavio je djelo svoga oca Murata I – Ulu džamiju u Bursi, koju bi sasvim sigurno završio da ga u tome nije prekinuo Timur. Divlji, ne-civilizirani i krajnje okrutni Timurovi jahači su ovu skoro dovršenu dža-

miju pretvorili u štalu za svoje konje. Ipak, njenu gradnju će dovršiti Baj-zitov sin Mehmed I i tako okončati djelo svoga djeda i oca.

Za vrijeme sultan Murata I, u Brusi je izgrađena jedna kulijja koju sačinjavaju džamija i medresa. U našem jeziku ne postoji adekvatna riječ kojom bi se preveo izraz „kulij-ja“. Uglavnom, ova riječ je izvedena od arapske riječi „kullun“, što znači „svaki, sve“. Prema tome, riječ „ku-lijja“ bi se mogla prevesti kao „sve-obuhvatna“. Radi se o kompleksu zgrada koji, u najmanju ruku, sadrži džamiju, medresu i turbe osnivača. Ipak, većina kulijja sadržava još i javnu kuhinju za siromašne, javno kupatilo, bolnicu, biblioteku, medi-cinsku školu, itd.

Slijedeći primjer svoga oca, sul-tan Bajazit je dao izgraditi još jednu, mnogo veću i sadržajniju kulijju, koja je sadržavala džamiju, medresu, turbe, bolnicu, javnu kuhinju, tekiju, kupatilo i karavan saraj. Održava-nje tako velikog i višenamjenskog kompleksa iziskivalo je znatna mate-rijalna sredstva, pa je sultan Bajazit odredio poseban vakuf za njegovo održavanje. Kulijja je funkcionisala sve do 1855. godine, kada je razo-rena teškim zemljotresom. Danas se može vidjeti samo džamija koja je u potpunosti obnovljena.

Izvori:

• Halil Inaldžik, Osmansko carstvo – klasično doba 1300 – 1600.

• Ekmeledin Ihsanoglu, Historija Osmanske države i civilizacije, knjiga I.

• Joseph von Hammer, Historija Osmanskog carstva.

• Kemal Zukić, Islamska arhitek-tura, slikarstvo i primijenjene umjetnosti, knjiga I.

dr. Dželal Ibraković | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA (V)

42

„NEPRIKOSNOVENE NAUČNE ISTINE“ u mo-dernom vremenu trećeg milenijuma obično su simbolički provjerljive kroz

jednu moćnu mašinu našeg doba – kompjuter ili ra-čunar. Ovaj nadomjestak velikog broja domaćinstva je sinonim za brzo računanje, pisanje i crtanje, video sliku, elektronsku poštu, a sa specijaliziranim programima tu je i mogućnost naučne aplikacije raznih vrsta znanja. Upravo se nalazi i pred autorom ovih redaka kao moćna pisaća mašina koja pamti toliko podataka iz silnih knjiga. Dakle, ova mašina je računarski genije našeg doba. Ipak, radi prave istine treba istaći nekoliko elemenata upotrebe ove mašine: cijeli njen rad je zasnovan na računskim radnjama. Računske radnje koje on izvodi su sa najviše 15 decimala. To u svijetu „stvarnosti“ gdje za cifru od npr. milijardu konvertibilnih maraka vrijednost jedne marke, a da ne govorimo jednog pfeninga, ne predstavlja „ništa“. Međutim u tzv. „svijetu haosa“ (što je uobičajan izraz npr. u demografiji) tê brojke (šesna-estog, sedamanaestog, dvadesetog itd. decimalnog broja u rezultatu) ili koraci mogu da imaju izuzetno veliki i odlučujući značaj u budućim promjenama. Drugim rije-čima, naš „realni svijet“ gledan i kroz oči genijalne ma-šine kakva je kompjuter, je ustvari „nerealni svijet“ i više predstavlja pitanje određenog kompromisa, dogovora, ugovora, ograničenosti, a koje u svijetu tzv. naučnosti dobivaju obrise „konačnosti“ i „jedine istine“. Ako je broj PI (π) dogovorno sveden na dvije decimale, a one se, znamo, ponavljaju u beskonačnost (3,141414...), onda su i rezultati zasnovani na tom broju sve samo ne „precizni“. Ili da samo pomenemo neka od naučnih ot-krića s kraja XX stoljeća koja u posmatranju univerzuma sve više potvrđuju tezu o postojanju nevidljive energije ogromnih moći koja direktno utiče na ubrzavanje širenja univerzuma koja se zove „tamna energija“, a materija

koja je u odnosu na poznatu materiju čak u omjeru 10:1 nazvana je „tamna materija“ što nije isto kao materija i antimaterija, a istovremeno su dovedeni u sumnju i Njutnov zakon gravitacije i Ajnaštajnov zakon relativi-teta. Zaista je mnogo do juče „nesumnjivih i konačnih“ naučnih dostignuća koja su ipak dovedena u pitanje, a ako je tako u svijetu brojki, gdje je lakše provjeravati, onda kako je to samo u ljudskom društvenom svijetu sa-stavljenom od jedinki muškarca i žene, preko porodice i durgih društvenih formi? Tu su velike teorije i teorijski „sistemi“ samo lijepa filozofska naklapanja, koja nisu izdržala vrijeme niti koliko je trajao život osnivača. To toliko o „stvarnosti“ i „istini“ na koju se zaklinju oni koji iluziju proglašavaju istinom.

Stvarnost kao iluzija- iluzija kao „konačna“ stvarnostDa li je vrhunac „mijenjanje Božijih stvorenja“ i da li

tom procesu prisustvujemo kao savremenici? To znači i ulazak u materijalni svijet, kako bi se nagrdila „običnost“ kao nedogođena stvar i iluzionistički svijet (opsjene i „lažne nade“) promijenio i istiniti svijet stvorenjâ.

Upravo taj aspekt je ono što nam Kur’an kao me-todologija „primjera“ govori o pojedinim događajima iz ljudske historije. Ovi događaji su, obično, u onoj od ljudi pisanoj historiji zabilježeni kao krvoproliće (obično ratovi, dvoboji, svađe… odnosno rodoslovlje kraljeva i careva) praskavi i eksplozivni spektakl i slično. To tako, uglavnom, bilježi ljudsko pero. U pozadini tih spektaku-lrnih događanja, kako zabilježenih, tako i nezabilježenih, dešavali su se, u suštini, pravi razlozi i uzroci. To se ne bilježi, jer je ili bilježnik neuk da to primijeti ili su zabilje-ženi događji poslužili kao zavjesa koja će prekriti prave uzroke i prave tragove. Istraživanje „pravih tragova“ je

Došaptavanje i prihvatanje laži

43

jedan mukotrpan posao koji se događa izvan praska-vosti javne scene. Zato se javna scena pojavljuje kao savršena iluzija koja privlači pažnju sada već i milijardi ljudi. Spektakl zasnovan na izmišljanju stvarnosti je pri-sutan u Homerovim epovima, mitologija i bajkama starih drevnih naroda.1

Ali najveći dio od tih „naroda drevnih“ (izraz iz Kur’ana) jednostavno nisu imali vremena da učestvuju u proizvođenju i formiranju mitologije kakva je prisutna u savremeno vrijeme kao „alternativa“ religiji, ili još bolje rečeno vjeri. To su za te narode bile „besposlice“ tako da nije odveć smjela tvrdnja da te bajke nisu imale ve-likog uticaja na prosječnog stanovnika starog doba. Taj stanovnik je imao puno briga da prehrani porodicu, a nepismenost ogromne većine stanovnika je bila odlika tog doba. I knjige ako su bile pisane prenosile su se više s koljena koljeno, a nisu mogle da imaju tiraže veće od prstiju dvije ruke i to u najboljem slučaju. Napominjemo da izraz „nepismenost“ se nikako ne bi mogla poisto-vjetiti sa današnjim poimanjem tog izraza. Danas je taj

1 “Mit je svojstvo ljudskog duha, a ne niži stepen u njegovom

razvoju…” Ðuro Šušnjić: Religija I , Čigoja štampa, Beo-

grad 1998. Str. 139 Naravno, u skladu sa ovom temom

jedno od najomiljenih mjesta đavolove intervencije jeste

religijska istina, omiljeno je shvatanje koje je prihvatila po-

sebno materijalistička filozofija i historijsko-materijalistički

pogled na svijet da se religija tretira kao mit . Sa nacijom

kao svojevrsnom modernom idolu se pokušava promjeniti

i naći adekvatna zamjena za religijsku dogmu (koja, ako je

dokazano autentično prenešena do naših dana) predstavlja

praktično jedinu istinu. Milozvučan govor o spasu na osnovu

vjere i oslanjanja na Boga se zamjenjuje sa drugim govorom

o spasu kroz naciju kao “besmrtnu i sudbinsku” zajednicu u

kojoj će pojedinci “jedino” naći spas. Svaka nacija je krenula

u rekonstrukciju prošlosti, a poznato je da je to proizvod XIX

stoljeća i pojavljuje se na svjetskoj pozornici kao zamjena

za religiju. Ako neki narodi nisu imali adekvatnih podsticaj-

nih uspomena iz prošlosti pojavili su intelektualci koji su

proširili pogled u prošlost u nedogled, a nejasne stvari se

„pojasnile“: slikari su slikali grandiozne slike, književnici se

uživljavaju u pastoralnu idilu, a povjesničari kreiraju prošlost

koja ushićuje i rastužuje, nagoni na prkos ili ponos, o tome

vidjeti šire u Nikola Dugandžija: “Mitski pristup etničkoj i

nacionalnoj zbilji,” u Etničnost i povijesnost, Jasenski i Turk,

Zagreb 1999. str. 41, a cijeli tekst str. 39-54

44

izraz pojam zaostalosti, pokuđenosti i jednostavno je nerazumljivo da ima netko tko ne zna čitati i razumijevati šifrirane poruke koje dolaze svakog dana sa jutarnjima novinama i šire se jutarnjim uključenjem TV-a, pogledima na e-mail-poštu i internet-izdanja ponude i potražnje, odnosno sveopće opsjene u kojoj dnevno proizvodimo proizvod ne znajući za koga ga proizvodimo, plaćamo papirima za koje pretpostavljamo da je novac, a za novac se pretpostavlja da ima pokriće u zlatu, dajemo zlato zbog sterilnog higijeničarskog rasterećenja zvanog sex, ljudi varaju žene, one varaju njih, prevara i opsjena na sve strane…Imamo sliku događaja kakvu nam je dala naša omiljena TV stanica, a ona je tu vijest dobila od nepoznate mreže, agencije, čiji se vlasnik i upravljač ne znaju, i drže u strogoj tajnosti. Ovi su to dobili od tajnih službi koje žele tom informacijom da proizvedu željeni efekat… Da li je to uopće vijest i da li se nešto takvo, što nam se plasira kao vijest, ali i kao dobro i zlo, uopće, baš tako, ili ikako dogodilo? Da li su događaji haotična zbrka fragmentarnih sukoba, ratova, ubojstava, nesre-ća, podvala, prevara, pljačke, smrti, sahrana, posjeta, letova, prijevoza, dima iz dimnjaka, zagađenih rijeka…

Život kao direktan prijenosPrva islustracija tog novog „proročkog“ značaja

modernih medija jeste direktni prijenos određenog do-gađaja sa željom da projicira poželjnu budućnost. Sa

prisustvom „nepogrešivih kamera“ i reportera „na licu mjesta“ usmjerava se gledateljstvo da stvarnost sagle-davaju smjerom kretanja kamere (što se i događa, ali ne u stvarnosti, nego u „režiranoj stvarnosti“) u kombi-nacijama studija, komentara, „eksluzivnosti“, gostovanja političara, a sve u cilju da se svijest gledatelja usmjerava ka poželjnoj i neumitnoj budućnosti. Primjer direktnog prijenosa za cijeli svijet jeste teroristički napad na SAD. Kako je agencijska razmjena uznapredovala, danas više milijardi ljudi ima isti ili sličan stav koji definira kao „sopstveno mišljenje“. Njihova „demokratijom stečena slobodoumnost“ je, ustvari, mišljenje koje im je od jutra do sna već neko došapnuo, onako uzgred i usput, bez fizičke prisile, ali sa proizvedenim brojnim vještačkim potrebama. A za one koji žele da se uvjere u autentič-nost budućnosti, nude se razni opsjenjivači, vidovnjaci, čitači iz karata, kugli, kašika, istjerivači đavola i džina, a nerijetko se kao dokaz „autentičnosti i odabranosti“, kao „dokaz“, uzima i fizičko prisutvo svetih knjiga, pa i Kur’ana, ili njihovo citiranje. Nažalost, vjerske zajednice u BiH, kao i kod drugih bitnih stvari (zlo)upotrebe vjere, ne daju svoj sud. Niti se oglašavaju kod učešća svojih službenika u tim procesijama.

Savremeni čovjek je kao „svoje“ mišljenje (a ono je tuđe u svakom pogledu, ali želi da se to tretira kao „zvanična i u jednačena“ informacija) usvojio dok je jeo svoj jutarnji obrok, ili uz jutarnje novine i kahvu, ili dok se, uz obično uključen radio, vozi na posao, odnosno

dok razgovara sa kolegom koji je čuo iz pravog izvora „detalj više“. Da ne govorimo da je puno zvukova koji su nerazumljivi, ali koji dopiru do odgovarajućih centara u mozgu, šta je sa skrivenim smislovima koji se nalaze „između redova“ teksta, boja na fotografijama, skrivenih poruka u reklamama, spotovima, muzičkim hitovima… Na taj način sve više nam nije potreban ni vlastiti razum da „razumijemo“, a potiskivanje razuma (spram odred-nice o ljudima kao bićima koja su „razumom obdarena“, što je jedna od temeljnih odrednica Kur’ana) predstavlja i potpuno kidanje prednosti koju je čovjek u činu stva-ranja dobio spram drugih svjetova.

Mogli bi, komotno, bez ikakve zadrške, izreći kon-stataciju da napad na razum i njegovo eliminiranje predstavlja osnovni cilj šejtanovih spletki. Kada čovjek zaboravi da posjeduje Izvorno Znanje o „imenima svih stvari“, on gubi osnovnu prednost. Očito je da u otvore-nom sukobu šejtan mu to ne može uzeti, ali mu može na posredan način, prikazujući mu svoje postupke lijepim, to učiniti. I, na našu veliku žalost, to uveliko čini u sa-vremenom „ubrzanju vremena“ tzv. trećeg milenijuma.

Voz „napretka“ i njegovi kočničariNaravno, u savremenom svijetu će se neći toliko

stručnjaka raznih profila i specijalnosti koji će napadati ovakve teze i sve podvesti pod „moderno i normalno“, umiriti svojom nerazumljivom elokventnošću javnost i jednostavno toj istoj javnosti reći da paranoičnost jed-nog pojedinca koji prepoznaje staze zavođenja - nije istina. Obično se takvi pojedinci proglašavaju ludim, neprilagođenim, nesavremenim, nazadnim. Oni (koji upozoravaju) hoće (zamislite?! što je najčešći argument) da - zakoče napredak. Kao da je napredak brzi voz koji punom parom ide stalno naprijed i otvara nove usputne stanice prema „nečemu“. To „nešto“ se definira i nazire kao: iritirajuća „mogućnost“ beskonačnog produženja života, ostvarivanja države blagostanja, ostvarivanje uloge čovjeka kao „gospodara prirode“ i svemira (čak), neograničena seksualna potencija, raspolaganje sa neograničenim materijalnim dobrima, blagodetima nauke i tehnike… Jednom riječju: Ljudi se prikazuju kao „gospodari i odabrani“. Možda bi se još moglo naći sličnih primjera, ali su izrazi „gospodarenje“, „ovla-davanje“, „potčinjavanje“, „odabir“, „vodstvo“, „vlast“

pojavljuju kao osnovica onih koji obično za sebe kažu da su vladari i da „određuju sudbinu“ planeta ili neke konkretne zemlje. To je vokabular vladara, naučnika, generala koji spram sebe stavljaju sve drugo „manje važno“: priroda, svemir, drugi ljudi i vrste, odnosno dru-ga živa bića. Dominacija bijele rase i civilizacijski dometi konkretne zapadne civilizacije su ideali koji prosto samo po sebi nameću da budu nosioci kolonizacije još pre-ostalih ostataka na samom Planetu (što je savremeni izraz za „globalizaciju“), ali i krenuti u osvajanje svemira veličanstvenog po istom principu kao i na Zemlji: bijela rasa koji sebe nazivaju ili krstašima ili misionarima, ili kultivizatorima ili humanististima i prosvjetiteljima – sve do savremenih multinacionalnih korporacija u čijem se rukvodstvu nalaze oni koji „zameću tragove“ onoga koji iluziju pokušava da prikaže kao ideal.

Savremeni čovjek je razvio najveću industriju u obla-sti zabave (iluzije). Ta zabava je vezana za filmsku in-dustriju, za kocku, upotrebu alkohola, droge, trgovinu zabave sa korištenjem žena i muškaraca, savremenog „bezimenog bluda“. Ne morate da znate ni ime ljepotice iz kataloga s kojom ćete provesti večer, dovoljno je da izaberete broj u katalogu i što je najvažnije da platite. Seksualni odnosi sa „nepoznatom“ ili sa „brojem“ onda i nisu blud, valjda? U tzv. industriji zabave se nalaze odane sluge onoga koji i proizvođačima, akterima i kon-zumentima tih vrsta zabavljanja (što je drugo ime za odrođivanje od razuma i njegova zamjena sa umnošću potvrđenu sa certifikatima i titulama zvučnog i praska-vog značaja i odvlačenje pažnje od vezanosti čovjeka sa Bogom: molitva, činjenje dobrih dijela, zekjat i sve druge obaveze koje je čovjek uz slobodu izbora dobio u provođenju uzvišene misije na Zemlji) onoga koji svim njima došaptava milozvučnim glasom da je samo tu „istina“. I tako se ponor samo produbljuje, ostavljajući prostor za veliki broj ljudi da ga popune. Svijet iluzije je postao beskonačno umnožen: digitalni život sve više zamjenjuje onaj stvarni na web-stranicama i novim sa-stajalištima Facebook-ova, Spyce- va, „posjeta“ (tako se upravo to i zove) miliona ljudi nepostojećim novim mjestima iluzije i za svaki slučaj „Veliki brat“ nam daje i male uređaje koji lijepo zvone, koje nosimo kraj srca, kako bi znao svaki naš otkucaj koji sve manje zikri, a sve više zvoni sa JEDNOLIČNOM i ISPRAZNOM mo-dernom melodijom. Sve ostalo je „zaostalo“ i kao takvo namijenjeno za reciklažu.

45

Ibn Hibban u Sahihu, Hakim i drugi bilježe od Muaza b. Džebela, r.a., da je Poslanik, a.s., re-kao:–Allah je stvorio sedam meleka prije nego

je stvorio nebesa i zemlju. Onda je stvorio nebesa i na svakom katu nebesa učinio jednog od njih da bude vratar tom nebu. Meleki čuvari se uzdižu sa djelima nekog čovjeka koji ih počini od jutra do mra-ka. Ta djela prati svjetlo kao što je sunčevo svjetlo.

Kada se s tim djelima uspnu do zemlji najbližeg neba, spominju ga i hvale i traže najveću nagradu za njega.

Tada taj vratar nebeski, na prvom nebu, kaže melekima čuvarima:–Udrite tim djelima počinioca po licu. Ja sam zadužen za ogovaranje. Meni je Gospodar naredio da ne dopustim da prođe ijedno djelo u kojem ima ogovaranja drugih ljudi i da ne dozvolim da prođe pored mene do drugog.

Zatim se čuvari uzdižu sa dobrim djelom čo-vjeka dok ne dođu do drugog neba. Melek koji je zadužen za to nebo im kaže:–Stanite i tim djelom udrite počinioca po licu. On je tim svojim djelima htio neko od dunjalučkih dobara i njime se uzdizao i ponosio pred ljudima na sijelu.

Onda će se čuvari uspeti do trećeg neba sa djelom čovjeka, sadakom, postom, noćnim iba-detom, pa će im reći melek koji je zadužen za to nebo:–Stanite i udarite počinioca tim djelom po licu. Ja sam melek zadužen za oholost i meni je Gospodar naredio da ne puštam djelo onog koji se oholi i uznosi nad drugim ljudima svojim znanjem ili djelom da ga propustim do drugog.

Onda će se uspinjati čuvari sa djelom čovjeka, njegovim namazom i zekatom, hadžom i sličnim djelima, do četvrtog neba. Njima će melek, zadu-žen za njega reći:–Stanite i udarite počinioca toga djela djelom po licu. On je uživao u nevolji drugih ljudi kada ih zadesi i naslađivao se njome.

Onda će se čuvari uspeti sa čovjekovim zeka-tom, namazom, džihadom i sličnim dobrim djelima do petog neba. Njima će melek, zadužen za njega reći:–Stanite i udarite počinioca tog djela po licu njegovim djelom. Ja sam melek koji je zadužen za zavist. Gospodar mi je naredio da ne propustim nijedno djelo zavidnika ljudima.

Onda će se meleki čuvari uspinjati sa djelom čovjeka kao da je mlada koja se dotjerala za svoga supruga. Melek, zadužen za šesto nebo, reći će im:–Stanite i djelom udarite po licu njegova poči-nioca. Ja sam melek zadužen za samoopčinjenost i samodopadljivost. Gospodar mi je naredio da ne dozvolim da prođe djelo onoga ko se trudi a divi se svom djelu.

Onda će se meleki čuvari penjati sa djelom čo-vjeka koje će biti praćeno zukom kao što je zuka pčela, obasjano kao sunce, i popet će se do sed-mog neba. Zaustavit će ih melek zadužen za to nebo i reći:–Stanite i udarite počinioca tog djela njegovim djelom po licu. Gospodar mi je naredio da ne propuštam ono djelo koje je urađeno radi nečijeg drugog zadovoljstva da prođe pored mene. Meleki koji će pratiti to djelo, a bit će ih tri hiljade, reći će:–Gospodaru, o njemu znamo samo dobro. – Allah će reći:–Vi pazite i čuvate djelo Mog roba, a Ja motrim na njegovo srce. Ovaj čovjek je htio svojim djelom ugled kod vlasti i da ga učeni spominju, kao i popularnost među ljudima.

Onda će se meleki uzdići sa čovjekovim djelom iznad nebeskog svoda, a pratit će ga meleki per-de. Stat će s tim djelom pred Allaha i Allah će im reći:–Ovaj je želio svojim djelom nešto osim Mog zadovoljstva. Na njemu je moje prokletstvo.

Proklet će ga i svi meleki. S arapskog preveo: Hfz. Sabahudin Skejić

Sedam nebesa

46

Senada Mehmedćehajić | PORODIČNE VEZE

Roditelji su se brinuli o vama, hranili vas i oblačili, vodili na sladoled, kupovali vam igračke i igrali se s vama, strepili nad svakim vašim korakom,

baš kao što vi to radite danas sa vašom djecom. Za to im se ne možete nikada odužiti, ali možete:

1. Iskazivati zahvalnost roditeljima riječima i djelima, kad god se ukaže prilika za to!

2. Upućivati im riječi, kao što su: „Volim te, hvala ti“ i sl., kojima ćete im iskazati svoju ljubav, zahvalnost i privrženost.

3. Ne dopustiti da se vaši roditelji osjećaju usamlje-nima.

4. Često ih zvati telefonom, a lijepo je napisati i pismo, ili uspostaviti vezu internetom, ako je to moguće.

5. Ako živite blizu roditelja, posjećivati ih svakodnev-no, ili, kada god ste u prilici, navratiti do njih na nekoliko minuta.

6. Planirati vikende u krugu porodice i roditelje uključiti u taj raspored, bilo posjetom njima ili zajedničkim odlaskom negdje u goste.

7. Sa roditeljima uvijek razgovarati pažljivo, bez po-visivanja tona i galame!

8. Uvijek voditi računa o njihovim osjećajima!

9. Nikada ih nemojte podcjenjivati!

10. Davati im materijalnu pomoć i u tome budite oba-zrivi, da ne steknu pogrešan dojam kako su bes-pomoćni zato što im dajete novac.

11. Uključiti roditelje u planiranje kućnog budžeta, iako ne živite s njima!

12. Uvijek im dopustiti da budu roditelji i tražiti njihovo mišljenje kada donosite važne životne odluke! Neka znaju da volite čuti njihovo mišljenje i savjete, iako se odlučite i za suprotne odluke od njihovih savjeta i mišljenja.

13. Nikada ne dopustiti da osjete kako su njihove go-dine ili bolest prepreka vama ili vašem supružniku za ostvarivanje nekih životnih ciljeva.

14. Neka nikada ne primijete ni naznake da vam pred-stavljaju opterećenje bilo koje vrste.

15. Uvijek uložiti veliki trud i napor u odnose sa tazbi-nom (s roditeljima vašeg supružnika).

16. Često roditelje iznenaditi s nekom hedijom i ne čekajte uvijek posebne prilike za to, kao što su bajrami i sl.

17. Uvijek biti roditeljima pri ruci!

18. Biti spremni oprostiti im i preći preko njihovih gre-šaka, pa i onih koje su prema vama imali!

19. Ako ne živite blizu roditelja, zamolite nekog rođa-ka ili komšiju da im pomaže u kući, u bašči, kod ljekara...

20. Brinuti se o zdravlju roditelja, ali i o čistoći kuće ili stana u kojem borave i o odjeći koju oblače (ako su stari i iznemogli).

21. Uvijek imajti na umu da su se oni brinuli o vama, hranili vas i oblačili, vodili na sladoled, kupovali vam igračke i igrali se s vama, strepili nad svakim vašim korakom, baš kao što mi to radimo danas s našom djecom.

I uvijek imajte na umu da je Džennet pod nogama jednoga od njih!

47

Dvadesetak džennetskih koraka

Azra Čehić | PORODIČNI ODNOSI

48

Smatra se da su odgovarajuće emocije osnova po-voljnog socijalnog razvoja, odnosno da nisu ništa manje važne od određenih saznanja i praktičnih

iskustava, koja se stiču učestvovanjem u društvenoj zajednici.

Djeca izražavaju emocije spontano i jednostavno, a odrasli to često ne shvataju i brane djetetu ispoljavanje emocija. Npr. dijete plače, a roditelj mu to zabranjuje uz verbalnu napomenu: “Hoćeš plakati?!”. Na izražavanje dječijih emocija utječe sazrijevanje, ali i učenje, posebno uslovljavanje i oponašanje emocija odraslih.

Istraživači su konstatovali da se odmah poslije ro-đenja kod beba zapaža samo jedna emocija – nedife-

rencirano uzbuđenje iz kojeg se javljaju druge emocije rastom i sazrijevanjem;

• krajem prvog mjeseca izdvaja se negativna emo-cionalna reakcija – uznemirenost.

• krajem drugog mjeseca javlja se pozitivna reak-cija - zadovoljstvo

• u razdoblju od od tri do šest mjeseci razvijaju se brzo jedni za drugim gnjev, gađenje i strah (iz uznemirenosti)

• od devetog do dvanaestog mjeseca pojavljuju se oduševljenje i naklonost (iz zadovoljstva)

• tokom petnaestog mjeseca iz negativne emoci-onalne reakcije izdvaja se ljubomora,

• a dvadesetog mjeseca iz pozitivne reakcije - radost

• od druge do pete godine javljaju se stid, strep-nja, zavist, nada i razočarenje

Na kraju predškolskog uzrasta, kada se dijete oslobo-di neposredne zavisnosti od emocija i otkrije svoj unu-trašnji svijet, emocije prestaju da budu glavna odrednica njegovog ponašanja.

Posljedice dječijih emocija nisu zanemarljive kao što se to ponekad misli, jer su kratkotrajne i površinske. Odrasli su skloni da ih ne uzimaju zaozbiljno smatrajući da će biti zaboravljene.

Međutim, traume doživljene u djetinjstvu mogu imati odlučujući uticaj na razvoj dječije ličnosti i ispoljavaju se na kasnijem uzrastu. Postoji niz negativnih emocija kojih se ne treba plašiti samih po sebi, nego njihovih negativnih posljedica ukoliko se potisnu, jer se tako gubi kontrola nad njima. Naprimjer, anksioznost koju prouzrokuje osjećanje nesigurnosti u ranim uzrastima, vjerovatno će imati negativne posljedice po čitav dalji razvoj.

Slično je i sa stidom koji se nalazi u korjenu mnogih prepreka pravilnom socijalno-emocionalnom razvoju.

Emocionalni razvoj djeceIzučavanje emocija zauzima posebno mjesto u psihologiji, jer je njima uslovljeno svako djelovanje ličnosti. Emocije, a posebno ljubav u životu djeteta, od presudne su važnosti.

49

Dijete može da bude ometeno u svojim pokušajima da upozna okolni svijet naročito strahom od grešaka i neuspjeha. Strah se obično nosi od djetinjstva i nagoni djecu na neiskrenost, pretvaranje, neprijateljstvo prema okolini pa i prema samom sebi.

Osnovni put da negativne emocije postanu rjeđe jeste uklanjanje njihovih uzroka i njegovanje pozitivnih emo-cija. Da ne bi djelovala negativno na duševno zdravlje djeteta, osjećanja trebaju da dobiju oduška, odnosno da se izraze umjesto što se potiskuju.

Pozitivne emocije kao što su ljubav, nježnost, naklo-nost treba ispoljavati, one su uvijek oslobađajuće, op-timistične i povezane sa najvišim etičkim vrijednostima. Psiholozi preporučuju da sa djetetom razgovaramo o njegovim emocijama, jer će tako lakše razumjeti osjeća-je drugih, a istovremeno će saznati šta se događa s njim.

Dijete se mora naučiti izražavati i razumijevati osjeća-je (svoje i tuđe), kontrolirati raspoloženje, naučiti se biti

empatičan (suosjećajan), neovisan, prilagodljiv, naučiti se rješavati probleme…

Djecu treba pohvaliti, s tim da je pohvala učinkovita i primjerena onda kada je dijete zaista zaslužuje, jer se trudilo, bilo uporno i sl. Naravno, djetetu treba i disci-plina, dosljednost, sloboda i mogućnost izbora, ali u okviru prihvaćenih normi.

Roditelji trebaju pažljivo birati emisije, ili crtane fil-move koje djeca gledaju na televiziji i ograničiti vrijeme gledanja televizije i korištenja interneta za veću djecu. Naime, dugotrajno sjedenje pred TV-om i računarom onemogućava djetetu razvoj društvenih i emotivnih vje-ština, sputava njihovu kreativnost i slobodu.

Kod djeteta ostaje prisutna potreba za odraslom oso-bom spremnom da s njim sarađuje i komunicira, koja ga prihvata, pažljiva je i nježna prema njemu i na koju uvijek može da računa kada naiđe na teškoće koje ne može samostalno da prevaziđe. Roditelji trebaju biti svjesni da su, itekako, važni poštenje i povjerenje.

Sevret Mehmedćehajić | PORODIČNI ODNOSI

50

Mašala, bila plata! Dodu-

še, bez toplog obroka i

prijevoza, ali – doći će i

oni! Ja radosti u porodici!

Sretan je i glava porodice, sretni

zaposlenik nekog preduzeća ili usta-

nove koji je, nakon dugih dvadese-

tak dana, dočekao sretni trenutak: automat u banci je očitao iznos nov-ca koji je i očekivao, naravno s pret-hodno naplaćenim ratama kredita i pozajmice u banci. Sada nema pro-blema! Sada je rahat! Sada može zaboraviti sve one brige koje su ga tištile u proteklim danima.

Na krilima te sreće, nastaje poro-dično vijećanje: što bi trebalo prvo kupiti, kojim plaćanjima dati prioritet, koju kurtoaziju od posjete gostima najprije ispuniti... Glava, kao i sva-ka glava, prepuna briga o računima, prednost daje upravo njima – telefo-nu, internetu, struji, vodi, kanalizaciji,

Srce mekše od novčanika

51

grijanju, kablovskoj... No, nije on to ni pobrojao sve, kada se javlja su-pruga: „Frižider nam je prazan.“

Zbilja, moraju se osigurati hrana, deterdženti, toaletni ubrusi i štošta drugog za kuće. Bez toga se ne može, jer valja jesti, piti, održavati higijenu, dočekivati sve rjeđe go-ste. U to se javljaju i djeca kojima fali nova igrica za kompjuter (a koju su komšijska djeca već nabavila), nove role za kćerku, Spidermanov kostim za sinčića...

Srce je mehko i ta mehkota je jača od svake kože novčanika. I svakog racionalnog redanja prioriteta!

Već u sljedećem trenutku, sretna je porodica sjela u svoj, dvadeset i šest godina star, automobil i zaputila se ka – tržnom centru. U automobilu se horila vesela pjesma, izmiješa-na s radosnim dječijim poklicima: „Babo, kupi mi winx lutku“; „babo, kupi mi jurić“. Tu je, naravno, i: „Dra-gi, trebalo bi da vidimo koliko košta-ju store, one u kuhinji su izvehtale.“

Potom je uslijedila vrlo ozbiljna di-lema: u koji tržni centar otići? Fazu „prednost dajemo domaćem trgo-vačkom lancu“ prevazišli su onda kada su zaključili da su inozemni puno komotniji i „gotivnije“ postav-ljeni, pa se u njima čovjek ne mora gurati kolicima između polica, kao da je na kakvoj pijaci, kako je u ne-kim domaćim centrima. Osim toga, u ovim stranim su i prodavačice ne-kako ljubaznije i sva je roba uredno i lijepo složena, s vidljivim cijenama i tako to. Nekako, kao da smo u Eu-ropi u tim stranim tržnim centrima! I kao da ne kupujemo ništa kinesko.

Kada su se konačno odlučili u koji će centar otići, glava porodice se sjetio i svoga automobila. Bila je ovo

jedinstvena prilika da ga obraduje s 30 KM goriva na stranoj benzinskoj, s pravim eurodizelom, a ne ruskim.

Kada je i to učinjeno, euforično su stigli do tržnog centra. Tada je nasta-la pometnja: koje dijete će sjesti na kolica, a koje će ići pored njih, jer je svako bilo ubijeđeno da je zakinuto ako baš ono ne sjedne na kolica, a sestra ili brat sjednu. Nakon materi-nog srditog posredovanja, konsen-zus je postignut i mogli su ući u taj blještavi svijet hipermarketa.

Tek da se zna, glava porodice je odmah svojoj vjernoj supruzi rekao: „Znaš da imam i račune platiti! Uba-cuj samo ono što nam je STVARNO potrebno!“ Ona je, po mirisu birajući između dva omekšivača za rublje, kratko odgovorila: „Naravno.“

A onda je nastala idila. Išli su, kao svi zadovoljni presretnici ovoga svijeta, od jedne police do druge, od slatkog do dijetalnog programa, od trulex-krpa do papirnih marami-ca, od suncokretovog i sojinog do maslinovog ulja, od mlaćenica do punomasnog sira... Artikli su se po-maljali iz polica i svi su bili važni u njihovom životu. I svi bi trebalo da završe u kolicima.

Kako su dalje odmicali, kolica su postajala sve punija. Spočetka je svako ubacivanje artikala išlo „do-govorno“, da bi kasnije svako za sebe procjenjivao njihovu „važnost“ i ubacivao ih na svoju ruku.

Tako su stigli do kase. Kako se pokretna traka punila, glava kuće je postajao sve nemirniji. Već kod plaćanja ga je oblio znoj, a nemir se pretvarao u sve izraženiju nervozu.

Vraćajući se kući, glava kuće je galamio: „Ženo, ti samo ono što nisi vidjela nisi ubacila u kolica!“

U Brazilu pao natalitet i porastao broj razvoda

Sredinom aprila ove godine nekoli-ko domaćih i susjedskih web-portala je prenijelo vijest o utjecaju brazilskih sa-punskih serija na natalitet i broj razvoda u toj južnoameričkoj zemlji.

Tematika brazilskih sapunica vrti se oko jedne stvari - ljubavi. Ljubav, ljubavni život i intrige ono su što privlači milio-ne gledalaca, koji pomno prate junake ovakvih serija. No, najnovija istraživanja pokazala su da sapunice loše utječu na ljubavni život, odnosno na natalitet.

Studija brazilske populacije od 1971. godine do danas pokazala je da bra-zilske sapunice izravno utječu na broj rastava braka i broj rođene djece. Vidljivo je to i kad se prati kako su se sapunice počele “širiti” diljem zemlje na početku prikazivanja. Naime, ubrzo nakon što bi se sapunica počela prikazivati u nekom dijelu zemlje, u tom bi dijelu ubrzo pora-stao broj rastava i pao broj rođene djece.

Tokom dva desetljeća rođeno je tri miliona malih Brazilaca, manje nego što bi bio slučaj da se sapunice nisu prika-zivale, smatraju stručnjaci. Čak 800.000 parova više raskinulo je brak. Da se takav trend nastavio do danas, učinak bi bio puno snažniji.

(...) Inače, TV-stanica TV Globo u Bra-zilu utječe na stvarni život Brazilaca. Pre-ma emisijama ove stanice, koja proizvodi većinu brazilskih sapunica, namještaju se počeci fudbalskih utakmica, njihovi kostimi diktiraju modu, a radnja iz sapu-nica utjecala je čak i na ishod izbora. U TV Globu su, naravno, ponosni na rezul-tate ove studije i smatraju je vrlo važnom.

Zbog sapunica

Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKA

52

VRIJEME: 10 stvari koje možda niste znali1. Jeste li se ikada zapitali zašto pomjeramo kazaljku na satu sa ljetnjeg računanja vremena na zimsko i obratno?! Sve

je zapravo počelo kao šala Bendžamina Frenklina koji je predložio da se tokom ljeta službenici ranije bude na posao i time više radnih sati provedu na dnevnom svjetlu štedeći potrošnju svijeća. Prelazak na računanje vremena kojim se radna satnica sinhronizira sa dnevnim svjetlom prvi put je primjenjen u Velikoj Britaniji 1917-te nakon čega se proširio po cijelom svijetu.

2. Službe za procijenu potrošnje električne energije smatraju da prilikom prelaska na ljetnje računanje vremena samo u SAD-u potrebe za električnom energijom padaju za 0,5 procenata praveći uštedu ekvivalentnu količini od 3 miliona barela nafte.

3. Mreža atomskih satova postavljenih u 50 ra-zličitih država svijeta 1972 godine u stanju je toliko precizno mjeriti protok vremena da se ne očekuje da će pogriješiti više od sekunde u narednih 31,7 miliona godina.

4. Sve do 1800-te godine je planetarno svaka ljudska naseobina živila u sićušnoj vlastitoj vremenskoj zoni sinhronizirajući satove pre-ma lokalnom solarnom časovniku.

5. Ovakva praksa je dovela ekspanziju želje-zničkog saobraćaja do haosa, neko vrijeme su se proizvodili satovi koji su bili u stanju pokazati kako lokalno tako i „željezničko“ vrijeme.

6. U novembru 1883 godine američke želje-znice su se izborile za zakon nacionalno standardiziranih vremenskih zona.

7. Razmišljanje kako „željezničko“ vrijeme za-htijeva satove koji će biti sinhronizirani na prostorno različitim mjestima je inspirisalo Ajnštajna da razvije teoriju relativnosti koja objedinjuje prostor i vrijeme.

8. Kako gravitacija čini da vrijeme protiče spori-je, svaki putnik u avionu leteći kroz vazdušni prostor nešto smanjene gravitacije, zapravo gubi nekoliko nano-sekundi svakim letom.

9. Ekstremne meterološke prilike također utiču na protok vremena, snažna oluja kakva je El Nino može usporiti Zemljinu rotaciju za djelić mili-sekunda.

10. Kvantna teorija tvrdi da je najmanji postojeći djelić vremena tzv. Plankovo vrijeme dužine 0.0000000000000000000000000000000000000000001 sekunde.

FFL zvučnici tanki kao papirInžinjeri sa Univerziteta u Varviku su razvili revolucionarne nove FFL (Flat,

Flexible Loudspeaker) zvučnike tanje od 0,25 mm koji su ravni, savitljivi i mo-guće ih je objesiti na zid kao sliku. Zbog posebne metode generacije zvuka ovi zvučnici će činiti javna obavještenja na mjestima kao što su putnički terminali jasnijima, čistijima i lakšima za razumjeti.

Vrlo lagani i jeftini za proizvodnju, tanki i savitljivi, ovi zvučnici mogu biti ugrađeni ispod građevinskih elemenata stambenog interijera, u unutrašnjosti automobila, dizajnerski odštampani i obješeni na zid kao slika. FFL tehnologija je idealna za javna mjesta jer ovi zvučnici generišu precizno usmjerene „planar-ne“ zvučne talase koji se projektuju dalje od dometa konvencionalnih zvučnika.

FFL tehnologija radi na principu pažljivo dizajniranog spoja provodnih i izolatorskih materijala. Ovako formirane fleksibilne komponente su osjetljive na električni signal koji čini da vibriraju i proizvode zvuk. Komponente imaju perfektnu klipnu rezonancu, zvučni talas emitovan sa vibrirajuće površine je koherentne faze i posjeduje kako visoki stepen usmjerenosti tako i vrlo preciznu zvučnu sliku.

53

Računarski program samostalno otkrio temeljne zakone fizikeU samo jednom danu snažni računarski program je postigao rezultat

za koji su fizičari trebali stotine godina: samostalno je iz podataka o ljuljanju klatna izveo zakone kretanja.

Program razvijen od Kornel laboratorije je ovaj prirodni zakon prona-šao bez truna znanja o fizici i geometriji. Istraživanje koje je dovelo do ovog programa se smatra potencijalnom revolucijom nauke Petabyte vremena (1 Petabyte = 1,024 Terabytes) kada će super-kompjuteri po-kušati da pronađu pravilnosti u masivnim nizovima podataka koji su preveliki ili previše kompleksni za ljudski mozak. U svjetlu dosadašnjeg rezonovanja da je ekstrapolacija pravila iz sirovih podataka stvar ljudske intuicije a ne mašinske inteligencije, ovakav program najavljuje budućnost u kojoj će naučnici i računarski programi ravnopravno dešifrovati informacijske baze previše kompleksne za ljudsku analizu.

Tvorac programa Hod Lipson sa Univerziteta Kornel pojašnjava da je u software uneseno samo nekoliko skupova osnovnih matematičkih funkcija i podatci koji su trebali analizu. Struktura je samim programskim dizajnom orijentisana prema identifikaciji povezujućih faktora u skupu unešenih podataka. Program je startovao nekoliko skoro nasumičnih kombinacija osnovnih matematič-kih procesa – sabiranja, oduzimanja, množenja i dijeljenja, te dodao par algebarskih operatora. U početku programski generisane jednačine nisu uspijevale objasniti pohranjene informacije, ali su se neki promašaji pokazali manje pogrešnim od ostalih. Koristeći generički algoritam program je modificirao najviše obećavajuće rezultate i testirao ih ponovo. Između dobivenih rješenja kompjuter se opet odlučio za najbolje i ponavljao proces sve dok niz dobivenih jednačina nije evoluirao u objašnjenje sistema. Pokazalo se da su nam neke od rezultiranih jednačina vrlo poznate: Zakon održanja momenta i Njutnov Drugi zakon kretanja.

Mada su zakoni kretanja otkriveni od strane programa vrlo jednostavni, principi na kojima je Lipson programirao računar imaju potencijal suočiti se sa mnogo kompleksnijim zadaćama koji se tiču bilo kojeg dinamičkog sistema: ekosistema, meteroloških obrazaca, populacijske genetike, kosmologije ili okeanografije. Razlog tome je činjenica da svaka prirodna nauka posjeduje tip strukture kojoj se povinuje i niz pravila koja je potrebno definisati.

Na ovaj način programski dobivena pravila, odnosno matematičke formule koje obuhvataju pravilnosti sistema, su i dalje u pot-punosti beskorisna bez naučnika koji će ih interpretirati i pronaći im primjenu.

„Na kraju, još uvijek trebamo naučnike koji će prepoznati potencijal pojedinih rješenja i smatrati ih interesantnim,“ – zaključuje Lipson.

mr. Merima Čamo | GRADOVI

54

U nedostatku pisanih tragova o nastanku i ra-zvoju određenog ljudskog staništa počesto se u pomoć prizivaju legende. Priče koje se

prenose s koljena na koljeno, podložne „dotjerivanju“ za dugih zimskih večeri, ali koje su, bar do sada, pred-stavljale pouzdanog čuvara tradicije i čudnovate in-terpretacije onoga što se zbilo u prošlosti. Legenda o nastanku Bihaća datira unatrag nekoliko stoljeća a govori o bogatom velmoži koji je imao tri kćerke: Biku, Soku i Vranu. Njegovo imanje protezalo se nepregled-nim Bihaćkim poljem i šire, ali ono što mu je kvarilo „svjetovni i porodični mir“ bili su stalni „upadi stranaca na njegova dobra“.

Da bi ga valjano zaštitio i odbranio, podizao je grado-ve – tvrđave, u čemu su mu svesrdno pomogle i njegove kćeri. Svaka za sebe napraviše tri grada - Soka Sokolac, Vrana Vrnograč i Bika Biće (Bihać). Tako, prema legendi, po kćeri velmoškoj, nastade grad Bihać. U sačuvanim izvorima ovaj grad - utvrda spominje se pod različitim imenima - Bihig, Bych, Byheg, Vyhych... ali ono što se čini vjerovatnim je da njegov sadašnji nomen potječe iz osmanskog perioda. Na staroturskom jeziku Bihać doslovno znači „bez križa“ (mjesto bez križa).

Bihaćka krajina u ranom srednjovjekovljuBihać, ili kako ga je još narod zvao Biće ili Bišće,

smješten je na obalama rijeke Une, u prostranom i plod-nom Bihaćkom polju okruženom ograncima planina Plješevice i Grmeča koje ga ne zatvaraju nego ističu njegovu širinu i ljepotu.

Bihać se prvi put pominje 1260. godine u povelji ugar-sko - hrvatskog kralja Bele IV kao utvrđen, slobodan grad (Wyhygh – Vihič) podignut na ostrvu sv. Ladislava koji je pod vlašću opatije Topuske. Ispod tvrđave po-stojala je varoš, važna kao prometna trgovačka stanica na putu iz Dalmacije u Slavoniju.

Za vrijeme ugarsko – hrvatske državne zajednice Bihać je bio glavni grad Primorske Hrvatske. Upravo,

atribuiranje Vihića kao važne prometnice, državnog sre-dišta i slobodnog grada je suštinska odrednica ovog kraja, u kome su se stoljećima ispreplitali svakovrsni interesi srednjovjekovnih Hrvatskih vladara, bosanske države i Ugarske. Ipak, i pored stalnog, višesmjernog pretendiranja na ovaj prostor, podgrmečka dolina je bila izuzetno privlačna za naseljavanje, za razvijanje raznih privrednih tokova i oblika života.

Mada je srednjovjekovni Bihać egzistirao pod opreč-nim utjecajem različitih vlastelinskih kuća i dinastija to

BIHAĆ

55

nije usporilo njegov razvoj. Naselje nad Unom izraslo je u postojanu urbanu cjelinu sve dok se odjednom nad njim nije nadvila zastava istočnog padišaha.

Godine 1463. pred neizdrživim naletom Osmanlijske vojske koja je krenula na osvajački pohod u Evropu, pala je Bosna. Na jednom od pravaca turskog prodora pre-ma zapadu bio je i Bihać. Za razliku od drugih gradova situiranih na bosanskom tlu do konačnog osvajanja Bihaća proteći će dosta vremena, čak 129 godina od pada Bosne.

Bihać u sastavu Bosanskog pašalukaOsmanlije osvajaju Bihać 1592. godine i od prvog

dana, uviđajući njegovu strategijsku i privrednu važnost čine ga sjedištem cjelokupne vojne i civilne uprave. Gradom je zapovijedao dizdar, a kasnije kapetan pod čijim je upravom bilo još sedam susjednih gradova. Bihać ubrzo postaje najisturenija granična tačka („serhat – granica“, „ključ Bosne“ ili „duboka krajina“) Turskog Carstva prema zapadu i mjesto odakle se polazi u da-lje osvajačke pohode. Mahale i čaršije sa trgovkama činile su dušu ove tursko - balkanske aglomeracije koja izrasta u značajan upravni, trgovački i zanatski centar. Saobraćaj se odvijao preko Une i drvenog mosta, do-voljno širokog za prolaz kola (kolski saobraćaj) i ujed-no je bio determinanta oblikovanja i rasporeda javnih i stambenih objekata u gradu. Veći dio čaršije tokom vremena razviće se i na unsku adu, Otoku, koja je sa trgom povezana mostom.

Od 1860. godine grad krasi reprezentativni konak (han) a tri godine kasnije i džamija Fethija nastala re-konstrukcijom starog gotičkog sakralnog objekta. Dža-mijska munara načinjena je od domaćeg kamena bi-hacita i podignuta je na mjestu srušenog tornja. Njene proporcije i način obrade kamenih blokova ukazuju da je djelo vrhunskih majstora tog doba. Pomenuti konak je bio namijenjen za odmor i prenoćište putnika kiridžija i njihovih karavana, a u njemu se i trgovalo.

U sklopu kulturno – historijskog blaga koje baštini bihaćka kotlina potrebno je spomenuti i poznatu Ka-petanovu kulu za koju se pretpostavlja da potječe iz ranoosmanskog perioda, te bihaćke nišane čiji se stilski oblici kreću u rasponu od arhaičnih s motivima turba-na, sa kupastim završecima, preko onih sa tordiranom

vrpcom ili sa stiliziranim mačevima, pištoljima, puškama, sabljama, do onih sa floralnim motivima baroknog stila. Pred kraj osmanske vladavine Bihać je dobio poštu i telegraf, a u njemu je bio smješten i trgovački sud. U to vrijeme grad je brojao 3.097 stanovnika koji su živjeli u 684 kuće (domaćinstva).

Urbano osavremenjenje „duboke krajine“Poslije višestoljetne osmanske vlasti bosanskoher-

cegovački prostor se ponovo našao u sastavu jedne centralističke i kompleksne državne zajednice. Sa au-strougarskom okupacijom se završilo feudalno i po-čelo kapitalističko razdoblje. Modernizam primjenjen po srednjoevropskom receptu podstiče razvoj Bihaća i njegove okoline. U ovoj etapi krajiški šeher dobija nove privredne funkcije (npr. turistička), ali i stare značajno jačaju.

Njegujući osmansku tradiciju grad je svakog pone-djeljka preuzimao ulogu regionalnog središta zahva-ljujući sedmičnim pazarima (sajmovima). Na poznato sajmište kod Unskih vrata dolazili su ljudi iz čitavog bihaćkog kraja, čime se održavala značajna veza izme-đu centra i periferije odnosno grada i njegove agrarne okoline. S opštim razvojem i urbanom ekspanzijom nastaje složenija funkcionalna diferencijacija gradskog

56

prostora. Građene su zgrade od društvenog značaja i kuće za stanovanje. Inventivnost evropskih urbanista i kotarskih upravitelja rezultirala je otvaranjem škola (na-rodna osnovna škola sa posebnim djevojačkim odjelje-njem, trgovačka, voćarska, gimnazija...), banaka, male štamparije i knjižare s priborima za pisanje, opštinske bolnice i apoteke, ustanovljenjem regulacionog plana, izgradnjom savremenog vodovoda i kanalizacije, podi-zanjem nove elektrane koja je davala rasvjetu gradu, te velikim gradskim parkom i parkom sa nasadima. Pored toga u Bihaću se postupno razvila i građanska klasa zapadnog tipa čije su redove, pored bogatih trgovaca i zanatlija, jačali brojni činovnici, pripadnici slobodnih profesija i gradska inteligencija.

Malobrojni industrijski radnici 1911. godine formiraju prvu sindikalnu organizaciju, Radnički dom a u narednoj godini povjereništvo Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine sa 19 članova.

U ozračju novog građanskog društva osnivaju se ra-zna udruženja, većinom organizirana po konfesionalnoj pripadnosti. U Bihaćkom okrugu bilo ih je ukupno 107. Ovaj urbani progres istodobno su pratile i demografske promjene.

Prema popisu iz 1910. godine broj stanovnika je iznosio 6.201, od čega je bilo 3.789 muslimana, 520 pravoslavnih, 1.709 katolika i 165 jevreja. Do pomenutog perioda Bihać se znatno proširio i imao je 1.037 kuća.

Poratna zbilja zapadne BosneU međuratnom periodu nije bilo bitnih transformacija

u razvoju grada, te je Bihać zadržao ranije stečene funk-cije upravnog, privrednog, prosvjetnog i zdravstvenog centra zapadne Bosne.

Međutim, ovaj status grada u odnosu na širu okolinu imao je karakter tradiranog jer su svrsishodne djelat-nosti i razvojni ciljevi unutar navedenih funkcionalnih oblasti, u novim uvjetima, sporo napredovale čemu su umnogome doprinjele posljedice Prvog svjetskog rata kao i velika ekonomska kriza koja je nastupila deceniju kasnije. Jedan od najvećih građevinskih poduhvata u tom periodu bio je izgradnja betonskog mosta preko Une. Položaj, masivnost, oblik preciznije projektantska umješnost kojom se ta betonska poveznica svinula pre-

ko rijeke učinila je da ovaj most decenijama poslije čini prepoznatljiviju vizuru Bihaća.

Privreda poratne Krajine bila je segmentirana na ma-nje zanatsko – industrijske kapacitete koji su obuhvatali jedan mlin, električnu centralu, štampariju za lokalne potrebe, manji kožarsko – prerađivački pogon, 13 pila-na (od kojih je samo jedna radila u vrijeme ekonomske krize) dok je u prvoj bihaćkoj industriji kamena Bihacit (podignutoj 1913. godine) bilo zaposleno od 80 – 100 radnika.

Iz ovog perioda datira i unapređenje rudarstva (rud-nici u Baljevcu i na Debeljači) i izgradnja unske želje-zničke pruge Bosanski Novi – Bihać koja je u to vrijeme bila najveća investicija na nivou ondašnje Kraljevine. Društveni i kulturni život stanovnika grada zasnivao se na obnovljenoj aktivnosti sindikalnih organizacija koje u novom prostoru otvaraju čitaonicu i biblioteku sa 300 knjiga, održavaju razne kurseve, tematske večeri, tribine itd. Zbog privredne stagnacije i relativno slabog prirasta stanovništva Bihać se nije značajnije prostorno širio te je praktično ostao u granicama uspostavljenim još za vrijeme austrougarske uprave.

Pola stoljeća (raz)gradnje BihaćaNakon Drugog svjetskog rata Bihać uspješno ostva-

ruje ulogu administrativnog i političkog središta opštine i regije, pa se u njemu na širokim osnovama samouprav-nog povezivanja i dogovaranja odvija veoma dinamičan društveno - politički i ekonomski život. S obzirom da je na području grada tri četvrtine žitelja bilo nepismeno, osnovni zadatak socijalističke vlasti odnosio se na uki-danje alfabetizma.

Shodno tome na raspoloživom urbanom prostoru izgrađen je veći broj školskih objekata za redovnu na-stavu i akciju opismenjavanja stanovništva.

Tako je već u prvih pet poslijeratnih godina u opštini Bihać opismenjeno 5.500 odraslih lica. Izgradnja brojnih stambenih i poslovnih objekata stilskim izrazom mo-derne arhitekture, umnogome je utjecala na današnji izgled Bihaća.

Početkom pedesetih godina podignuto je više in-dustrijskih objekata od kojih izdvajamo tvornicu tijesta, novu pilanu, trgovinsku organizaciju za promet prehram-

57

benih proizvoda, te fabriku tekstila koja će vremenom izrasti u najvećeg nosioca razvoja tekstilne industrije u Bosni i Hercegovini.

Novi stambeni blokovi, izgrađeni, u užoj stambenoj zoni Harmani, kao i koncentrirana stambena izgradnja u naselju Ozimice označili su početak umjerenog kolek-tivnog načina stanovanja koji je diktirao ideološki urbani-zam. Tome je prethodio operativni mehanizam urbanog planiranja (Generalni urbanistički plan Bihaća usvojen je 1978. godine) koji se, uz određene izvedbene propuste

odrazio u vrlo interesantnim arhitektonskim postavkama. One su bile spoj predratnih iskustava, modernih nacrta i osebujnih urbanističkih zamisli, manifestnih u širem gradskom prostoru i kontinuiranim urbanističkim dje-latnostima koje su tražile jaku infrastrukturnu i novčanu potporu društvenih fondova (podizanje spomenika, mu-zeja, upravnih zgrada, industrijskih pogona, dispanzera, novih stambenih naselja...).

Početkom osamdesetih godina opština Bihać ulazi u red onih sa visokim stepenom urbanizacije jer 62% od ukupnog stanovništva živi u gradu. Opština je prema popisu iz 1981. godine imala 15. 884 stanovnika. U svom samoupravnom preobražaju, privrednim tokovi-ma, socijalnim odnosima, kulturnom napretku avnojski grad ostvario je značajan urbani pomak koji je prekinut agresijom na Bosnu i Hercegovinu.

Da bi se mogli oduprijeti agresiji srpske vojske gra-đani Bihaća stvaraju jedinstvenu vlast (Skupštinu, Pred-sjedništvo i Vladu Okruga Bihać), njene organe i oružane snage (u oktobru 1992. godine formira se poznati Peti korpus Armije RBiH).

Nakon više od tri godine ratnih dejstava početkom augusta 1995. godine deblokiran je slobodni dio Un-sko – sanskog kantona, a jedinice Petog korpusa su pregrupisane i usmjerene na oslobađanje privremeno okupirane teritorije Bosne i Hercegovine.

Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma općina Bihać je, u cjelini, ušla u sastav Federacije Bosne i Her-cegovine. Grad je centar Unsko - Sanskog kantona i sjedište kantonalne vlasti.

Bilješke:1. Grupa autora, Bihać, NIŠRO Turistička štampa,

Beograd, 1982.

2. Hadžibegović, Ilijas, Radušić, Edin, Od orijentalno – islamskog do evropskog grada, u Huseinović Ismet, Babić, Džemaludin, Svjetlost Evrope u Bosni i Herce-govini, Buybook, Sarajevo, 2004.

3. Lopašić, Radoslav, Bihać i Bihaćka krajina, (II iz-danje), Zagreb, 1943.

58

dr. Zemira Korčić | ZDRAVLJE

Disanje (II)

U prošlom broju smo objasnili kašalj kao prvi simp-tom oboljenja disajnog sistema, a slijedeća dva su:

2. Temperatura

Temperatura je važan simptom oboljenja disajnog sistema, od kojeg zavisi tok i tretman bolesnog stanja. Normalna tjelesna temperatura je između 35,8 i 37,5 C, zatim imamo subfebrilnu temperaturu ispod 37,8, umjereno povišenu tjelesnu temperaturu od 38 C – 39 C, znatno povišenu temperaturu između 39 i 40 C, i hiperpireksija sa tjelesnom temperaturom iznad 41 C. Porast tjelesne temperature posljedica je djelovanja spe-cifičnih kemijskih spojeva na termoregulacijski centar u mozgu. To mogu biti bakterijski toksini, koje izlučuju žive bakterije, ali i hemijski spojevi koji nastaju raspadanjem bakterijskih stanica nakon primjene antibiotika, virusni toksini. Povišenu temperaturu prati glavobolja, slabost, malaksalost, osjećaj groznice i javlja se kao simptom kod čitavog niza tjelesnih oboljenja. Za liječenje tem-perature možete početi sa hladnim oblogama na čelo, stražnji dio vrata, mijenjati obloge kad se zagriju, sve dok se temperatura ne snizi. Zamotavanje cijelog tijela u vlažne hladne plahte je takođe djelotvorno ili kupanje mlakim kupkama. Potrebno je uzimati dosta tečnosti, najbolja je voda, te pića sa dosta vitamina C-sokovi od naranče, limuna, čaj od lipe, bazgina cvijeta, đumbi-ra. Crvena ljuta paprika je dobar izvor salcilata koji su osnovna kemikalija aspirina, andola. S toga kada se umaku od brusnice, doda cimet i ljuta paprika u prahu to može biti efektno za temperaturu. Od lijekova možete

uzeti paracetamol 500 mg–1 g na 4–6 sahata, maksi-malno 4g dnevno, a djeca od 3 mjeseca do godine 1-4 x 60-120mg, 1 do 5 godina 1-4 x 120-250mg, 6 do 12 god 1-4 x 250-500mg.

Temperatura je jedan od načina kako se imunološki sistem bori protiv uzročnika, s toga nemojte odmah snižavati svaku temperaturu. Večina mikroorganiza-ma izložena visokim temperaturama brzo umiru, ali je problem što produženo djelovanje visoke temperature može uništiti i nas. Ako vam je temperatura veća od 38 C i traje duže od 72 sahata, ako povraćate, iskašljavate sluz ili krv ili imate krv u stolici, ako imate jaku glavobolju, ukočen vrat, osip ili ste osjetljivi na svjetlost, ako imate bolove u trbuhu ili teškoće sa mokrenjem morate se javiti ljekaru.

3. Kratkoća daha ili dispneja

Kratkoća daha ili dispneja je poremećaj disanja zbog izlaganja većim naporima nego što tijelo može podnjeti (često kod srčanih i plućnih bolesnika). Jedan od oblika poremećaja disanja je ortopneja.

Ortopnea je dispnea koja se pogoršava u ležećoj poziciji, a poboljšava u sjedećoj poziciji. Ovaj simptom često je prisutan kod oboljelih od kronične obstruktivne plućne bolesti (COPD) tj. oboljeli od asthme, kroničnog bronhitisa, ili plućnog emphizema; i kod slabosti lijevog srca i mitralnoj stenozi.

Paroxismalna noćna dispnea javlja se noću 1-2 sata nakon odlaska na spavanje. To je ortopnea ili dispnea

59

“Kunem se zvijezdama koje se skrivaju, koje se kreću i iz vida gube, i noći kad ona veo diže, i zorom kada diše” (Et Takwir 81:18)

koja tjera pacijenta da sjedne ili ustane ili ide do prozora da uzme zraka (kod slabosti lijevog srca i oboljelih od astme).

Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Temperatura je dio džehenemske vreline, pa je gasite vodom.” (Buhari, Muslim)

“Kada neko od vas dobije temperaturu neka je liječi vodom, tri noći u zoru.” (Buhari, Muslim)

Ljudski um i tijelo zatamnjuje se i prekriva nečisto-ćama što otežava istinsko i zdravo rezonovanje. Osim nečistoća društveni i porodični uticaji uspijevaju da od ljudskog bića naprave tek sjenku uzvišenog i veličan-stvenog bića koje je Najuzvišeniji Allah dž.š. dodjelio svakoj osobi pri rođenju. Potrebna je obimna i komplek-sna mješavina lijekova da bi se pročistilo nečije stanje debalansa. Nijedna bolest nije ista tako da se ljekovi moraju formulirati individualno, u odnosu na svaku po-jedinu osobu nastojeći harmonzirati liječenje tijela, uma i duše. Od svih fizičkih realiteta koji utiču na zdravlje najrjeđe se kao lijek ili terapija koristi disanje.

„I kad Gospodar tvoj reče melekima:“Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite...“ (Kur an, 15,28-29)

Navedeni ajet ukazuje na mističnu vezu između Stvo-ritelja i Njegovog ljudskog stvorenja, pri čemu Uzvišeni koristi riječ nefes za Svoj vlastiti dah i riječ ruh za dušu:–Dah je ono što se javlja iz božanskih izvora; dah je agens

putem kojeg se prenosi Allahova dozvola (izn) za disanje

pri rođenju djeteta; dah je odgovoran za prenošenje

Božijih atributa od srca do različitih centara uma, tijela

i duše; dah uspostavlja ravnotežu i harmoniju tjelesnih

temperamenata; dah prenosi životno važne elemente iz

vanjske okoline prema unutarnjim fiziološkim funkcija-

ma. Dah je regulator radosti, tuge, zadovoljstva, ljutnje,

ljubomore i drugih emocija. Različiti fizički fenomeni

mogu promijeniti ili pokriti Božiji bitak koji se prenosi

putem daha, npr. industrijski zagađivači, različita hra-

na, godine, klima, običaji, droge, alkohol i dr. mogu se

pomiješati sa dahom i poremetiti njegovu čistotu. Sve

ekstremne emocije pretjerane tuge ili radosti, ljutnja,

strah itd. dovode do smanjenja prirodne toplote, npr.

dugotrajna depresija utiče na smanjenje prirodne toplo-

te, slabe prirodne sile, koncentracije daha se smanjuje

pojačava se debalans hladnog efekta, koji ovisno od

trajanja depresije, može se proširiti na jedan ili više or-

gana čime se javlja oboljenje.

Liječenje nije samo puko uzimanja lijekova, liječenje

je i stalno čišćenje uzroka debalansa hladnog efekta;

imanom, ihlasom, tevbom, tevekulom što dovodi do

jačanja prirodne toplote i koncentracije daha, koji je

veza između Stvoritelja i nas.

„I ako biste Allahove blagodeti brojali, ne biste ih

nabrojali.“ (Kur an, 14,34)

Edin Topčić | PRIČA

60

Grad zvani EmmarIzmeđu plodne rijeke i suhe beži-

votne pustinje nalazio se grad zvani Emmar.

Žitelji tog grada živjeli su lagodno. Rijeka je plavila dva puta godišnje i donosila je dvije sjetve godišnje. Polja su bila zasijana, a glad i žeđ bili su nešto što nikad nisu upoznali. Rijeka je donosila i trgovce koji su dolazili uzvodno ili ih je nosila dalje nizvodno.

Pustinjska prostranstva su do-nosila sunce što se svaki dan rađa, vjetar koji nije dozvoljavao sparine i koji je tjerao komarce. Iz pustinje su dolazile karavane, put koji ih je dovodio i odvodio bi ih.

Stanovnici grada zvanog Emmar bili su veoma sretni i zadovoljni. Grad je bio bogat, a klima ugodna.

Nekad bi u tom gradu iz rijetkih pustinjskih oluja izronili pustinjski nomadi- beduini.

Da im suncem opaljeno lice od pustinjskog vjetra i pijeska i gradskih radoznalih pogleda nisu štitile ma-hrame, na njihovom licu bi se moglo vidjeti čuđenje i prezir prema ovome gradu.

Nomadi nisu mogli da prihvate ovakvu rastrošnost i za njih ipak nedovoljnu zahvalnost Jedinom Gospodaru koji ih je tako izdašno opskrbio.

Nisu mnogo govorili i čim bi se oluja stišala, podizali bi svoje šatore i vraćali se nazad u pustinju...

Nisu ludi da ostaju ovdje!- često se moglo čuti kako bi neki trgovac počinjao svoju priču...

Da samo znate koliko su oni bo-gati i kako su im žene lijepe... osta-li bi i bez bogatstva i bez žena za samo nekoliko dana... Zato ovamo dolaze samo kad ih pustinjske oluje natjeraju...

Tako su obično počinjale priče o beduinima. Za njih bi se teško mo-glo reći da su one bile tačne. Sve te priče o bogatstvu, o tome kako su im žene lijepe, kako su oni surovi

Oaza zvana Iradet (I)“Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.” [El-Hadž, 46.]

(O gradu zvani Emmar • O pustinji vjetru i njenim žiteljima • O Akilu i njegovim snovima • O pustinjaku i njegovom zlatniku • O potrazi koja je zapravo lutanje • O onome ko izgubi nadu • O pruženoj ruci)

On ovu pustinju zapravo nije nikad istraživao i nije nikad putovao njom. Od onog trena kad mu je grad što Emmar se zove zamakao za dinu, otada je on izgubljen.Akil shvati kolika je njegova izgubljenost kad je možda baš iza jedne od ovih dina oaza, ali njegove oči i uši, ono što kožom osjeća i što miriše i kuša nije dovoljno da se izbavi iz ove nevolje. U njegovom srcu našao se čudan treptaj i ubod u srcu, grižnja savjesti i nemir unutrašnji kao vatra što srca sagorijeva.

61

muškarci koji su divljački ljubomorni, kako pustinje kriju neslućena i ne-brojena blaga, kako... Sve te priče obično su bile napuhane i bilo ih je nemoguće provjeriti.

Ali s večeri bi se ugodan povjeta-rac provlačio kroz grad i on bi raspi-rivao maštu grada zvanog Emmar...

I tako, kako je grad rastao, tako su rasle i priče o njima. Prava je isti-na da se o beduinima zapravo nije ništa znalo...

Mladić Akil često je dolazio u karavansaraje i razrogačenih očiju slušao priče starih trgovaca i razmet-ljivih hvalisavaca. On je bio sin jed-nog ratara i sanjao je kako će jednog dana i on uspjeti da okupi karavanu i zaputi se u pustinju i pronađe barem neko od tih silnih blaga o kojima se u karavansarajima tako rado priča.

Naravno, ratari nisu bili tako bo-gati kao trgovci. Zemlja jeste bila iz-dašna, ali ni približno toliko izdašana kao trgovina. Ipak, njihova imovina bila je stalnija i nije ovisila o sreći puta i trgovine. Oni su stjecali po-lahko i trajno, a trgovci su se naglo uzdizali do ogromnih bogatstava, ali su naglo i duboko padali.

Akil je sanjao o takvom životu, sanjao je i nije uopće mario za opo-mene svoga oca koji bi mu često govorio:

- Sine moj, prođi se takvih sno-va, oni su opasni i varljivi. Ovo što ti zemlja daje je sigurnije i bolje, a na kraju će tebi pripasti i tvojim sinovi-ma sve ovo što sam stekao. Prođi se varljivih zarada i užitaka i budi zado-voljan i čini mnogo istigfara i mnogo spominji Allaha i veličaj Ga jer On se sjeća onih koji se Njega sjećaju...

Akil bi se mrštio na riječi svoga oca i potajno kovao planove kako da kupi makar dvije-tri kamile, opremi se hurmama i vodom sa zemlje svo-ga oca i zaputi se u pustinju kako bi pronašao blago...

Susret između palmiJedan dan jak vjetar digao se sa

istoka i svom silinom ustremio se na grad.

Vjetar je u grad donio pješčanu oluju i sa njom i beduine. Akilov otac dozvoljavao im je da svoje šatore razapinju na njegovoj zemlji.

Akil je volio za vrijeme oluje ići među palme i osluškivati ili gledati

uskovitlanu pustinju. Nije vidio mno-go, tek kovitlace prašine i ponekad sunce koje bi ušićarilo da prosije između dva naleta vjetra. Kad naj-ednom, vjetar mu donese konjanika.

Pozdravljam te sa Imenom Onog čije je Najljepše Ime skriveno kao što pustinja krije oazu, kao što zemlja krije blago , kao što školjka čuva biser...

Akil se prepade i iznenadi, nikad nije bio ovako blizu beduina, nikad nije čuo da neko ovako čudno go-vori i nikad nije u sebi osjetio ovoliko uzbuđenje...

Konj je bio crn sa bijelim biljegom na čelu, a od beduina je vidio samo umorne oči zamotane u tkaninu...

Došao sam tražiti halala za neko-liko hurmi s palme tvoga oca i malo vode iz bunara tvoga oca...

Beduin zaćuta čekajući moj od-govor.

Halal bilo!- uzvratih mu. Moj me otac podučio da je moje samo ono što dadnem pa nosi hurmi i vode koliko ti drago!

Ti si zaista sin svoga oca, onoga koji se raduje Licu svoga Gospoda-ra! Neka te Allah nagradi dobrom iz

62

Svojih riznica! reče beduin i rukom posegnu prema sablji...

Zapravo nije posegnuo za sablju nego za kesu privezanu kraj sablje, izvadi jedan zlatnik i dade mu ga!

Akil se zagledao u zlatnik toliko da nije primjetio beduinov odlazak... Srce mu se uzbudilo. Ovaj zlatnik znači da može kupiti makar dvije ka-mile i da se može spremiti za put, ovaj zlatnik znači napokon priliku da se otisne u potragu za blazima pustinje, ovaj zlatnik znači da je pu-stinja bremenita mnoštvom drugih zlatnika.

Noć mu se činila predugom! Otvorenih očiju sanjao je o putu na koji je tako čvrsto odlučio poći. U sebi je ponavljao savjete trgovaca i hvalisavaca koji su govorili o tome kako preživjeti u pustinji, a na riječi i savjete svoga oca je zaboravio. Za-boravio je na njegove riječi da puko oslanjanje na samog sebe i neosla-njanje na Najboljeg Vodiča i Gos-podara ne vodi uspjehu i nagradi.

Umjesto toga, već je vidio sebe kako, omotan mahramom, nošen laganim hodom kamile pretražuje pustinjska prostranstva, kako ga in-stikt nepogrešivo vodi do skrivenog blaga, kako vidi neko svjetlucanje u pijesku za koje će se ispostavti da je kakav dijamant...

I tako je svanulo jutro!

Akil se spremi, ostavi pismo rodi-teljima i požuri kod jednog od trgo-vaca da kupi dvije kamile.

Evo ih, reče trgovac, kao za tebe su! Sinoć su mi sa jednom kara-vanom došle kao dodatak baš ove dvije kamile i ja pomislih da su ne-kome namijenjene!

Kad trgovac ugleda Akilov zlat-nik, usta mu se raširiše u osmijeh, a kamile dobiše vlasnika. Još samo da se uzme šator, nabere hurmi iz voćnjaka svoga oca, napuni mješi-ne vodom iz očevog bunara, pokupi nekoliko stvarčica i pustinja mu se smiješi lijepa i tajanstvena!

A vjetar je samo lagano puhao igrajući se sa njegovim mislima i kosom...

Traženje bez vodiča i teobaBaš kao što je i sanjao, lagani

hod kamila odvodio je Akila na istok, duboko u pustinju. Divio se ljepo-ti pustinje i stalno očekivao neke znakove koje niko nije prije njega primjetio i koji će baš njega dovesti do blaga neslućenog. Nije mislio o tome kako se mrtva pustinja iz mi-losti preobražava, nego je sanjario o blagu zakopanom pod pijeskom i zaboravom.

Kada bi se sunce visoko podi-glo, on bi podizao šator i u njemu pio čaj i osluškivao vjetar. Kada bi se približila večer, sklapao bi šator i jahao dalje i pretraživao pustinjska prostranstva..

Jutrom i s večeri, on bi putovao, a za podneva i noći, Akil bi se od-marao.

Prošlo je već nekoliko sedmica, ali on u pustinji nije vidio ništa do mora dina i fatamorgana koje su ga pratile sa svih strana.

Fatamorgane su obično bile ljudi u karavani ili bi one ličile na neka-kav grad sa zlatnim kupolama. Ne-stvarne kakve i jesu, isčezavale bi tek što oko posmatrača pomisli da su stvarne.

Jedne noći dogodilo se nešto strašno. Čopor pustinjskih kojota napao je kamile i Akil ne zateče ništa drugo nego krvave tragove i razde-rane mješine. Preplašen i zatvoren u šatoru pomisli da je izgubljen, ali onda se utješi da blizina životinja znači blizinu vode i da je dovoljno slijediti njihove tragove. Čekao je u lažnoj sigurnosti svoga šatora, da svane.

Kada je svanulo, Akila obuze očaj. Vjetar je već zagladio pustinjsku po-steljinu i prebrisao sve tragove. Oko njega su bile samo dine što se oku neprimjetno premještaju, a iznad za njega bolno nepomično nebo..

63

Pustinja je kao more i more je kao pustinja pomisli Akil. Kaplje pustinje su zrna, a vjetar je ljubav što čestice prašine diže i što ih kreće oko sebe kao što se tijelo kreće oko srca...

Akila samoga začudiše ove misli. Pomisli da gubi razum i da mu je sunce već udarilo u glavu kad mu ovakvi polustihovi padaju na pamet.

A dobro bi mu došlo ovo more koje zamišlja da spere ovu grozotu i strah koji osjeća za sebe...

Akil se ponovo osvrnu u nadi da će naći bilo kakav znak kuda krenu-ti, ali još ga jedna misao prostijeli u samo srce.

On ovu pustinju zapravo nije ni-kad istraživao i nije nikad putovao njom. Od onog trena kad mu je grad što Emmar se zove zamakao za dinu, otada je on izgubljen.

Akil shvati kolika je njegova izgu-bljenost kad je možda baš iza jedne od ovih dina oaza, ali njegove oči i uši, ono što kožom osjeća i što mi-riše i kuša nije dovoljno da se izbavi iz ove nevolje.

U njegovom srcu našao se čudan treptaj i ubod u srcu, grižnja savjesti i nemir unutrašnji kao vatra što srca sagorijeva.

Akil, očajan, ali i već pomalo deli-ričan, potrča uz dinu, nadajući se da

će mu dina otkriti baš nešto što bi ga spasilo, ali na vrhu mu se ukaza more nepreglednih dina još većih i varljivijih kao što je ova na kojoj sto-ji. Samo more pijeska i vjetar koji u svojoj neprekidnoj igri pemješta zrna pijeska...

Akil je ostavio iza sebe šator i sve u njemu, bio je bez vode, bez hrane i bez kamila... gotovo bez nade. Sunce je već bilo visoko, a glava i mozak su mu gorjeli, već su ga ošamutili beskraji plavog neba i beskraji svjetlucavog pijeska. Po-misli kako je nebu sunce kao što je pustinji oaza...

On naposlijetku posrnu i pade kotrljajući se niz dinu...

“Ja Rabbi, kako mi sad treba neko ko će da me uhvati!...”

Sada je ležao očiju i usta punih pijeska. Pijesak u ustima mu je one-mogućavao da pusti glasa, a u oči-ma mu je osušio suze koje su mu u tom trenu navrle. Akil se napokon predao i prepustio Onome na koga ga je njegov otac stalno upućivao i koga mu je preporučivao.

U mislima je dozvao grad zva-ni Emmar, njegovu rijeku, i ulice, i voćnjake, i karavansaraj, i isprazne priče trgovaca i hvalisavaca. Sjetio se svoje majke i oca.

Akil je skopio oči, a u ušima su mu zvonile riječi njegovog oca :

... čini mnogo istigfara i mnogo spominji Allaha i veličaj Ga, jer On se sjeća onih koji se Njega sjećaju...

Prije nego izgubi svijest, Akil prema nebu pruži ruku i promuca Estagfirullah! Nastavlja se ...

64

Aida Begić-Zubčević

Neko veče hodam Vilsonovim šetalištem. Divni proljetni ugođaj. U susret mi idu tri mlade djevojke. Lijepo obučene za

večernji izlazak. Rijeka žubori, toplo je, ugodno. Odjednom, jedna od djevojaka zgužva poveći celofan i tačno u momentu kad smo se mimoila-zili ostavi ga na vrh svježe podšišane žive ogra-de. I prođe. Prođoše sve tri, a i ne osvrnuše se na barbarski čin.

Preko puta ograde uz rijeku stoje tri kontej-nera. Da je djevojka malo jače zabacila papir svojom lijevom, umjesto da nonšalantno ispruži desnu ruku njen čin bi bio civilizacijski.

Pitam se kako to da niko toj mladoj osobi nije objasnio dalekosežne posljedice njenog baha-tog ponašanja. U najboljem slučaju, ostavljeni celofan će nekom komunalnom radniku napraviti više posla, a u najgorem (ne bih da budem pe-simista) doprinijeti prirodnoj kataklizmi, promjeni klime, ugibanju desetina biljnih i životinjskih vrsta i konačno izumiranju ljudi. Možda zvuči pretje-rano, ali upravo tako su strašne posljedice čo-vjekove nesvijesti o vlastitim lošim postupcima.

Ako bismo dalje išli u traženje odgovora na pitanje čija je krivica nekulturan podmladak, mož-da je dovoljno da se neko vrijeme zadržimo na mjestu zločina. Pomenuta rijeka koja žubori je Miljacka, koja već decenijama teče zagađena, iz sebe širi strašno neugodan miris i ‘guta’ dječije lopte.

Na našu Miljacku smo navikli i gotovo da bi nam bilo neprijatno kad bi je sad neko pročistio, pa da barem poprimi malo zelenkastu boju pri-mjereniju za jednu rijeku od ove svijetlosmeđe. Valjda zbog te svoje loše navike i ne pomišlja-mo da pokrenemo neku akciju da se naša rijeka očisti.

Sarajevo je glavni grad i ponašanje ljudi u glavnom gradu je najčešće uzor ljudima iz drugih gradova. Oni su vidjeli naš odnos prema rijeci, pa su, valjda i sami (čast izuzecima) pomislili da bi bilo bolje da i svoje rijeke temeljito zagade. Zato danas, kad se vozite Bosnom i Hercegovinom, na drveću pored rijeka rastu kese, flaše, potkošu-lje, gume od auta. I da ta ‘postavka’ nije dugogo-

dišnja, čovjek bi pomislio da ju je osmislio kakav konceptualni umjetnik kao strašno upozorenje ili kritiku u okviru akcije ‘čuvajmo svoju okolinu’. Međutim, nažalost, nije riječ o umjetniku, već o stotinama i hiljadama barbara koji ne samo da ne mare za ljepotom, nego mrze život i same sebe.

Paralelno sa nepobitnim dokazima ukorijenje-nog peksinluka u nas, ljudi se vole hvaliti kako su čisti i kako u njihovim kućama blista. Usprkos stotinama kila kroz prozor bačenog hljeba, opu-šaka i kojekakvog smeća u podnožju nebodera, ljudi kod nas vole o sebi misliti kao o neprevazi-đenim čistuncima.

Možda je u našim kućama i čisto, jer je to ‘naš obraz’, pa valja primiti komšinicu u kuću koja zagleda po čoškovima, a ne obrukati se. A to što će komšinica proći kroz smetljište da dođe do našeg stana nije bitno, jer to vani nije naše i nije ‘naš obraz’. Ako nije naš obraz, čiji je?

Kad bi svaki čovjek duboko i istinski bio svje-stan da bacanje jednog papirića u okolinu znači doprinos degeneraciji i izumiranju, onda bi bilo šanse da počnemo živjeti kao civiliziran svijet. Kad god vidim da neki pametnjaković izbaci čik cigarete kroz prozor, iskreno poželim da mu se taj čik vrati zapaljen u auto i pogodi ga „direkt u oko“. Možda bi se onda zapitao o svom po-stupku.

Zagađivačica okoline sa Vilsonovog šetališta je samo posljedica dugotrajnog bahatog odnosa prema svemu onome što se ne nalazi u naša četiri zida. Za tu bahatost, nažalost, ne može-mo kriviti ni političku situaciju, ni siromaštvo, ni međunarodnu zajednicu.

Onoliko koliko je trebalo pomenutoj djevojci da učini napora i ne ostavi papir na vrh plemenite biljke, već u kontejner, toliko je truda potrebno da naša okolina izgleda manje barbarski, a više civilizacijski. Ali, eto, što bi se mi zahmetili u živo-tu kad možemo lijepo da se ugušimo u vlastitom smeću.

Smeće

-izrada reklamnog materijala-svijetleće reklame-digitalna štampa na svim materijalima XXXXL formata-štampa zastava-transparenti-sito štampa-džambo plakati.......................................................................................

tel: 032-664-038 061-757-270 Tešanj, BiH

www.alfaiomega.ba

vizuelne komunikacije

izrada reklama ireklamnog materijala

Sve što trebate na jednom mjestu!

sa devet novih ilahija i kasida

pod nazivom

“SABAHSKI EZANI”interpretacija

Muris ef. Braćkan

po cijeni od 5 KMCD se može naručiti

putem telefona

061 409 623,

ili na e-mail:

murisbrackan@hotmail.com

Od srca i iz duše, najtoplije Vam preporučujemo NOVI CD