P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 3 MART 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

Lijepo ponašanjeAHLAK

OBILJEŽAVANJEMEVLUDA

SURA EL-FELEK

DRAGOKAMENJE

SRCE

00

KAKO VOLJETI ALLAHA

Autor: dr. Ahmed Çağil

Format: A5, mehki povez, 106 str.

Treba voljeti - to svi pišu i govore, ali KAKO naučiti da se Gospodar zavoli istinski?!

Na to pitanje gotovo svi alimi i vjernici obično slegnu ramenima ...

Na stranicama ove knji ge saznajemo kako voljeti Allaha dž.š.,

Njegovog Poslanika s.a.v.s., ashabe i sva stvorenja.

DžENNETSKE NAGRADE

Autori: Imam El-Kušejri i Šejh Ismail Hakki

Format: A5, mehki povez, 209 str.

Pred vama je komentar nekih ajeta koji govore o džennetskim nagradama.

I to iz pera velikih stručnjaka, kako za vanjska značenja ajeta tako i za

aluzivna tumačenja. Prijevod govori o džennetskim nagradama, ali isto tako

i ukazuje na svojstva i vrline džennetlija kojima bi se trebali, u što većem

broju, okititi.

EHLU-L-KIBLA - PRIPADNICI KIBLE

Autor: Muhammed Zekki Ibrahim

Format: A5, tvrdi povez, 283 str.

Tevessul i vesile - šta je to? Jesu li dozvoljeni? Smiju li se muslimani međusobno

optuživati za kufr? Položaj Šiija u islamu. Šta su o tesavufu rekli Ibn Tejmijje,

Ibn Kajjim el-Dževzijje, Ibn Haldun, Imam Zehebi i drugi.

O posjećivanju kaburova i odabranih mjesta. Kada je dova ibadet?

00

KO MOŽE BITI ŠEJH?

Autor: dr. Dilaver Selvi

Format: A5, mehki povez, 160 str.

Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog

vođenja i odgajanja drugih ljudi, ova knjiga može poslužiti kao svojevrsni kriterij

za odabir ispravnog duhovnog vođe (šejha) na putu postizanja Allahovog dž.š.

zadovoljstva.

SRETNA PORODICAAutor: S. Muhammed Saki Erol

Format: A5, mehki povez, 312 str.

U ovom djelu sažeto su objašnjena rješenja porodičnih problema, kao i na-

čini postizanja harmonije i sreće u porodici. Prvo je defi nisan osnovni cilj

porodice, a onda su obrađeni Allahovi propisi i norme lijepoga vladanja (ede-

bi) koji će nas dovesti do toga cilja. Spomenuli smo mjesto muža i žene u

porodici, njihove međusobne obaveze i prava, kao i dužnosti prema djeci

i roditeljima, a potom smo objasnili zikrove, dove, strpljivost, zadovoljstvo

Allahovom odredbom, skromnost, umjerenost, udjeljivanje (sadaku), razne

oblike hizmeta (služenja) našoj vjeri i mnoge druge stvari koje su sastavni

dio lijepog ahlaka, a koje omogućavaju postizanje sreće u porodici.

KOMENTAR ALLAHOVIH LIJEPIH IMENA

Autor: Imam el-Gazali

Format: A5, mehki povez

‘’Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Zaista Uzvišeni Allah ima devedeset devet

imena - stotinu manje jedno. On je nepar i voli nepar. Ko ih izbroji i nauči napamet

ući će u Džennet’’. U ovoj knjizi Imam el-Gazali komentariše značenja Allahovih

lijepih imena i način njihovog usvajanja u svakodnevnom životu vjernika.

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 3 MART 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

Lijepo ponašanje AHLAK

OBILJEŽAVANJE MEVLUDA

SURA EL-FELEK

DRAGO KAMENJE

SRCE

14. MAJA 92 br. 14Ilidža / Sarajevo

Tel/Fax: +387 33 624 883

www.semerkand.com.bae-mail: semerkand@semerkand.com

ISSN 1840-0930

Udruženje građana SEMERKANDENVER HADžIAHMETOVIĆ

Glavni i odgovorni urednikNEDŽAD ĆEMAN

RedakcijaN.Ć. i M.M.

Design & DTPMUHAMED MULAOSMANOVIĆ

DistribucijaADIL BEĆIREVIĆ

LektorMIRZA SINANOVIĆ

FotografijaHAZIM ŠABANOVIĆ

Marketingmarketing@semerkand.com.ba

Cijena:

BiH: 3 KMTurska: 5 YTL

Europa: 5 EUR USA: 5 USD

Štampa: Bemust

Redakcija zadržava pravo dorade objavljenih materijala.

Poslani materijali se ne vraćaju nazad. Magazin ne preuzima odgovornost

za sadržaj i tačnost objavljenih reklama.

SEMERK ANDP O R O D I Č N I M A G A Z I N

UREDNIKAhlakPotpuna vjera kojoj pripadamo u sebi nosi potpuni ahlak (moral, eti-

ku, ćudoređe). Tako da u njoj (prema božanskim normama a ne prema

standardima nekih od bontona) postoji ahlak prema Gospodaru, pre-

ma vjerovjesnicima, prema melekima, prema učenjacima, prema djeci,

prema starijima, prema samima sebi, prema prirodi, prema životinja-

ma... Ahlak dok govorimo, jedemo, hodamo...

Malograđanština, nekultura, neodgojenost, prostakluk i td. je jedna

od najvećih bolesti od kojih pati čovječanstvo. Nije pravi vjernik onaj ko

govori bestidne riječi, ko se dere, ko uzvraća zlim, ko nema osjećaj za

vrijeme, situaciju, mjesto...

Naš dragi Pejgamber, a.s., je savršeni primjer plemenitog ahlaka, u

svemu i prema svakome. Njega je odgojio Gospodar i učinio da njegov

odgoj bude najljepši. Svojim ahlakom, plijenio je sve kategorije ljudi i

dan-danas nas zadivljuje dok čitamo ili slušamo o njegovom životu.

Allah ga nije nizašto toliko pohvalio kao za njegov ahlak, pa kaže: Jer ti

si, zaista, najljepše ćudi! Njegovi nasljednici (vârisi) su oni koji su nasli-

jedili njegovo znanje, djelovanje, stanje i ahlak.

Konkretno u odnosu prema ljudima bio je u značenju ajeta: Ti sa

svakim – lijepo! Ili: Ti se praštanja prihvati! Objašnjenje ovih riječi (huzil-

afve) je donio Džibril-i Emin rekavši: Muhammede, tvoj Gospodar ti na-

ređuje da daješ onome ko tebi uskraćuje, da komuniciraš s onim ko s

tobom komunikaciju prekida, da oprostiš onome ko ti nepravdu nanese

i da dobro činiš onome ko prema tebi loše postupa.

I traži da se čine dobra djela - a to podrazumijeva naređivanje, pre-

poručivanje i sudjelovanje samo u pozitivnim, plemenitim i korisnim

radnjama , a neznalica se kloni - pa nemoj postupati shodno njihovim,

prostačkim, običajima.

U ovom broju SEMERKAND želi da svi pogledamo u sebe i da na

osnovu kazivanja o plemenitim prvacima popravimo, dotjeramo i izbru-

simo svoj ahlak. To nam je prvorazredna obaveza!

„Najdraži mi je i najbliže će sjediti do mene na Ahiretu, među vama,

onaj ko ima najljepši ahlak!“, jasno nam je poručio hazreti Pejgamber.

Potrudimo se, oslanjajući se na Allaha, da smo što bliže Miljeniku

Muhammedu...

ĆEMANNEDžADurednik@semerkand.com.ba

SADRŽAJ SEMERKANDMART2009

UVODNA RIJEČ NA TRAGU ISTINSKE LJEPOTEMÜBAREK EROL

TEMA ISLAMSKI AHLAKDr. ALMIR FATIĆ

POTREBA ZA AHLAKOMHfz.Dr. DžEMAIL IBRANOVIĆ

ŠKOLA PONIRANJAmr. NEZIR KRČALO

OBILJEŽAVANJE MEVLUDAImam ES-SUJUTI

HILJADU I JEDNA KAP

ZNAČENJE STRAHAImam EL-GAZALI

VRIJEDNOST BISMILLEBediuzzeman SAID NURSI

SURA EL-FELEKIbn Adžibe EL-HASENI

TEKIJA U VUKELJIĆIMAEROL ZUBČEVIĆ

GOVOR STANJA

ORHAN GAZIMEHMED ĆEMAN

DRAGO KAMENJEEMINA ĆEMAN

IMENA SVIH STVARI Dr. DŽELAL IBRAKOVIĆ

FOTOGRAFIJA AIDA BEGIĆ-ZUBČEVIĆ

TUZLA mr. MERIMA ČAMO

ZULEJHA

MUSLIMANSKI I GRAÐANSKI BRAKmr. IFETA NEZIROVIĆ

SRCE dr. ZEMIRA KORČIĆ

KAMEN NA PUTU EDIN TOPČIĆ

4

6

12

15

16

22

24

26

28

30

34

36

40

42

45

46

50

55

60

55

OBILJEŽAVANJEMEVLUDA16

MUSLIMANSKI IGRAÐANSKI BRAK52

VRIJEDNOSTBISMILLE26

52

Mübarek EROL | UVODNA RIJEČ

04

Na tragu istinske ljepote

Naša uzvišena Vjera – islam, utemeljena je na tri stvari: imanu, ibadetu i ahlaku. Na-kon potpunog vjerovanja i predanosti u

pogledu šest imanskih principa, te permanentnog is-punjavanja pet islamskih šarta, jedina stvar koja može upotpuniti našu vjeru jeste ahlak. To što se poslije imana i islamskih dužnosti na trećem mjestu spominje ahlak samo je slijed u govoru. Inače, iman, islamski propisi i ahlak su u tako tijesnoj vezi da se čak može reći i da su jedna cjelina. Nije moguće biti musliman ako se jedna od ove tri stvari zanemaruje ili, pak, sma-tra nepotrebnom.

Naša uzvišena Knjiga, Kur’an Časni, upozorava i kritikuje mnoge muslimane zbog njihovog lošeg ahla-ka, i pored toga što oni čine propisane ibadete. S dru-ge strane, Kur’an pohvaljuje one koji imaju lijep ahlak. Naime, poznati ashab, Ebu Hurejre (r.a.), prenosi da je Allahov Poslanik, Ponos svijeta (s.a.v.s.), upitan: „Šta će (po)najviše ljude uvesti u Džennet?“ On (s.a.v.s.) odgovorio je: „Bogobojaznost (takvaluk) i lijepo po-našanje (ahlak)!“ U ovom hadisu naš Vjerovjesnik (s.a.v.s.) uz bogobojaznost – robovanje Uzvišenom Gospodaru čuvajući se djela nepokornosti prema Nje-mu – spomenuo je i lijep ahlak, što je veoma značaj-na činjenica. Kao što je poznato, sve naše obaveze mogu se grupisati u dvije vrste: obaveze prema Allahu Uzvišenom i obaveze prema stvorenjima. Vjerovje-snik (s.a.v.s.) prvu vrstu obaveza definisao je izrazom

„takva“ (bogobojaznost), a drugu „lijepim ahlakom“ (ponašanjem). U principu, ne smijemo zanemariti či-njenicu da se ove dvije značajne stvari međusobno upotpunjavaju i da ne postoji jedna bez druge. Kako god se ne može reći da ima lijep ahlak onaj ko ne vodi računa o svom komšiji, ne poštuje starije i ne voli mla-đe, nema samilosti prema siromahu i nevoljniku i ne može pokloniti svojoj braći čak ni osmijeh, isto tako se ne može reći za njega da je bogobojazan. Naši uče-njaci su u lijep ahlak uvrstili sve lijepe i pohvalne oso-bine, kao što su istinoljubivost, ispunjavanje obećanja i odanost, zadovoljstvo onim što se ima i briga o dru-gima, ljubav i poštovanje, skromnost i uljudnost, kao i mnoge druge koje su sakupili pod naslovom „Lijep ahlak“. Sve to potvrđuje i mudrost sadržana u hadisu u kojem naš Vjerovjesnik, Ponos svjetova (s.a.v.s.), kaže: „Poslan sam da upotpunim lijep ahlak!“ Lijep ahlak je veoma značajna i veličanstvena osobina koja obuhvata svaku etapu života; uljepšava svaki posao i svaki trenutak u njemu, obezbjeđujući pri tome življe-nje i suživot dostojan čovjeka. U našoj, ljudskoj prirodi duboko je uvriježeno stremljenje lijepom ahlaku. Loš ahlak uznemirava svog posjednika i njegovu okolinu, dok lijep ahlak donosi mir i spokoj. Sve to je veoma la-hko razlučiti u našem svakodnevnom životu. Čovjekov najveći kapital pored imana jeste lijep ahlak. Zbog toga ga muslimani trebaju usvajati sa velikom marljivošću i trudom. On je uvjet za postizanje njihovog jedinstva,

05

bratstva i snage, a i za ostale ljude je od koristi. Jer, najdjelotvornija misija u pozivanju u islam jesu musli-mani kojima se drugi dive i sa ushićenjem gledaju na njih. Muslimani, koji su zaduženi da naređuju dobro i odvraćaju od zla, ukoliko ne budu usvojili lijep ahlak, tu svoju obavezu neće moći ispunjavati na odgova-rajući način. Tamo gdje nestane lijepog ahlaka; gdje se poremete međuljudski odnosi u svakodnevnom ži-votu, kupoprodaji i društvenim aktivnostima, uskraću-ju prava ljudi, povećava njihova nesigurnost i strahovi, tu prvo nestane blagoslov („bereket“), u duhovnom, a potom i u materijalnom smislu. Loš ahlak poništa-va mnoge ibadete, zikrove i virdove. Ostavljajući ono što je dozvoljeno – halal i zamjenjujući ga onim što je zabranjeno – haram, ljudi budu prevareni od strane šejtana tako da smatraju da su i dalje na pravom putu. Poslije toga slijede mnoge nepravilnosti koja smjenjuju jedna drugu, tako da se haram uvuče u njihovu trgovi-nu, zaradu i ono čime se hrane ili odijevaju.

A Vjerovjesnik (s.a.v.s.) kaže: „O ljudi! Uistinu je Allah čist od svakog nedostatka i jedino prihvata od vas djela koja su čista od prljavštine i nedostatka. Allah je naredio Poslanicima i vjernicima: “O Posla-nici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam ono što vi radite!” (El-Mu’minun, 51.) i: “O vjernici, jedite dozvoljena jela koja smo vam podarili!” (El-Bekare, 172.). Čo-vjek krene na dug put, a onda, razbarušene kose i prašnjava lica podigne dlanove prema Nebu, upu-ćujući dovu: Ja Rabb, Ja Rabb! (O Gospodaru, o Gospodaru!) A njegova hrana – haram, piće – ha-ram, odjeća – haram, pa kako će mu se dova primi-ti?” (Muslim)

Priča se da je Serijj es-Sekati (k.s.), jedan od Alla-hovih prijatelja, kupio jednu mjericu (četvrt kilograma) badema za 60 dinara. U svesci, u kojoj je vodio evi-denciju o svojoj trgovini, zabilježio je da će istu mjeri-cu prodati za 63 dinara, kako bi ostvario zaradu od 3 dinara. Upravo u tom času cijena badema na tržnici poraste na 90 dinara, a jedan od dobrih trgovaca mu priđe i reče: „Želim kupiti bademe! Za koliko ćeš mi prodati?“ – „Za 63 dinara!“ – odgovori mu Serijj (k.s.). Čovjek začuđeno reče: „Ali maloprije su bademi po-skupili i sada koštaju 90 dinara!?“ – „Neka su! Ovo je moja cijena!“ Čovjek reče: „Ja sam se zakleo Uzvi-šenim Allahom da neću nikoga prevariti. Ako ćeš mi

ih prodati za 90 dinara – kupit ću ih od tebe, a ako ne – onda neću!“ Serijj Sekati (k.s.) mu reče: „Ja ih neću prodati skuplje od 63 dinara!“, i tako se rastaše. Niti je Serijj prodao, a niti je onaj kupio.

Dakle, takvu ispravnost, poštenje i zadovoljstvo onim što se posjeduje može obezbijediti samo lijep ahlak. Ovo je samo jedan primjer, a lijep ahlak nije samo ono što se tiče trgovine, nego je to svaki uticaj djelovanja koje prija čovjekovoj duši, oplemenjuje ga, jača i čini sigurnim u svakom domenu života. Čovjek u svom li-jepom ponašanju, ali i u komunikaciji sa ljudima mora voditi računa o svom jeziku i namjeri (nijjetu), jer riječ je glasnik srca. Naš Vjerovjesnik, Prvak svijeta (s.a.v.s.), o tome kaže sljedeće: „Iman jednog čovjeka neće biti ispravan sve dok ne bude iskreno njegovo srce, a njegovo srce neće biti iskreno sve dok ne bude iskren i njegov jezik!“ Ukoliko ne shvatimo o kakvoj iskrenosti jezika je riječ u ovome hadisu, nećemo moći izvući ni pouku koju smo dužni usvojiti. Naime, to je jezik čovjeka čije je srce postalo tvrdo od oholosti i ponosa, koji u svakom stanju i bez razmišljanja govori laži, a ne može se obuzdati da ne ogovara i potvara druge, prenosi njihove riječi... Navedeni hadis-i šerif se odnosi na ove i mnoge druge pokuđene osobine jezi-ka... Pored jezika, sve naše organe smo dužni odvra-titi od ružnog i ukrasiti lijepim ahlakom. Naša uzvišena Vjera jasno nam ukazuje na ono šta trebamo činiti i svojim naredbama i zabranama nas usmjerava da ste-knemo lijep ahlak. Svi Allahovi Vjerovjesnici (alejhimus-selam) i Njegovi prijatelji su uzor lijepog ahlaka cijelom čovječanstvu. Čovjek se ponekad može žaliti na svoje loše osobine koje primjećuje kod sebe, ali nije u stanju da ih se oslobodi. Biti svjestan svoga nedostatka i pri-znati ga kao takvog, Allahovom dozvolom je polovica uspjeha. Praćenjem svoga ponašanja u određenim situacijama i prilikama možemo sami sebe preispi-tati, pozivajući se na odgovornost i iznalazeći pravo rješenje. Na kraju, ne smijemo zaboraviti da u svakom vremenu postoje nasljednici Allahova Vjerovjesnika (s.a.v.s.) koji su istinski vodiči u upotpunjavanju naše-ga islama i lijepog ahlaka. Tragaocima su kapije uvijek otvorene. Rečeno je: „Allah je lijep i voli ljepotu!“ Najve-ća ljepota kod nas muslimana jeste lijep ahlak koji izvi-re iz lijepog srca. Postići takvo srce uvijek je moguće. Sa pomoći i uputom Uzvišenog Gospodara...

Dr. Almir FATIĆ | TEMA

06

Islamski AHLAK:

Odgovor na moralnu anarhiju

07

Malik, rahimehullah, prenosi da je do njega doprlo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Poslan sam da upotpunim lijep ahlak!“ (Muvetta’ Imam-i Malika: 705)

08

N ikada do sada u hi-storiji nije zabilježen veći stepen moralne

anarhije i dekadence jedne ljudske civilizacije kao što je to slučaj sa našom modernom ili savremenom civilizacijom. Višestruki su razlozi za ovakvu tvrdnju. Dva razloga, iz-među ostalih, dominiraju: 1) nema tog moralnog posrtaja ili moralnog grijeha najvišega ranga koji danas nije prisutan u velikom dijelu naše Planete; i 2) nikada kao danas ljudi nisu izloženi mogućnosti da lakše čine moralne grijehe na različite na-čine.

U prvom slučaju, valja se prisje-titi kur’anskih kazivanja o moralnim grijesima drevnih naroda ili civili-zacija koji su zbog toga zbrisani sa Zemlje. Ono što Kur’an snaž-no naglašava jeste činjenica da je svaki drevni narod, koji je bio uni-šten, činio krajnje nemoralna djela, odn. da su bili poznati po jednom velikom grijehu i zbog koga su, na koncu, nestali. Otuda su znalci isla-ma kazali da je svaki grijeh, ustvari, naslijeđe nekog od naroda koje je Uzvišeni Allah uništio. Naprimjer,

- homoseksualizam je naslijeđe Lutova, a.s., naroda;

- nepravično mjerenja i vaganje naslijeđe je Šu’ajbovog, a.s., naroda;

- teror(izam) na Zemlji je naslije-đe Faraona i njegovih podani-ka;

- oholost i nasilništvo su naslije-đe Hudovog, a.s., naroda, itd.

Fenomen naše današnje civili-zacije je u tome što su svi nabro-jani grijesi, kao i oni ostali, danas zajedno prisutni i čine se gotovo na svakom kutku zemaljske kugle.

I ne samo to, neki od ovih grijeha zadobili su nove dimenzije, još više su produbljeni i aktualizirani na na-čin koji prije nije bio poznat. Stoga možemo kazati da je ova naša civi-lizacija, s duhovne i moralne tačke gledišta, civilizacija umnožavanja grijeha i njihova grananja tako da ih čovjek teško može izbjeći.

Na taj način do izražaja dola-zi drugi spomenuti razlog, naime, mogućnost činjenja grijeha u da-našnje vrijeme je lakša nego ikada ranije! Pored navedenoga, niz je drugih faktora koji su pospješili tu mogućnost. Među najutjecajnijima

su oni tehnološke naravi nastali kao rezultat razvoja ljudskoga znanja u domenu, prije svega, tehnologija prijenosa slike i zvuka, kao što su npr. televizija, internet i drugi izumi koji su čovječanstvu donijeli velike koristi i blagodati, ali i mogućnosti njihove višestruke zloupotrebe, na koju sugerišemo u ovom kontekstu.

Time je ljudstvo dospjelo gotovo na nultu tačku moralnog ambisa: kada nemoralna ili loša djela po-staju ljudske osobine i navike koje je teško izbrisati. Drugim riječima kazano, kada se čovjek navikne na grijeh, on i ne primjećuje da je to grijeh, a da ne govorimo o svestra-nom savremenom marketingu zla i njegova permanentnog prikaziva-nja i predstavljanja kao dobra.

Sve ovo, ali i mnogo toga drugo-ga, dovelo je danas do relativizacije pojma morala ili etike. Pogotovo u kontekstu zapadnjačke civilizacije, gdje apsolutne moralne vrijednosti zapravo i ne postoje. Standardi do-broga i lošega pripadaju, umjesto Božanskom zakonu, hirovima ljudi. Etičke vrijednosti se mijenjaju kao

Ebu ed-Derda’, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je rekao:“Na Mizan-tereziji ništa nije teže od lijepog ponašanja!“ (Ebu Davud: 4799)

što se mijenja odjeća ili moda. Na djelu je, rekli bismo, jedna tiranija moralnog relativizma koja udruže-na sa vlašću, ekonomijom, politi-kom, itd., srozava i dovodi u pitanje i same temelje ljudskoga društva.

Budući da i sami živimo u kon-tekstu ove civilizacije, pojave koje smo naznačili dio su i naše svakod-nevnice i našeg moralnog stanja. Dakle, i sami smo, u fizičkom i du-hovnom smislu, zahvaćeni snažnim talasom tiranije svakovrsnog moral-nog relativizma.

Imajući ovo na umu, iznimno je važno govoriti danas o islamskom moralu (ahlaku) i u vlastitom živo-tu promicati moralne imperative Kur’ana i sunneta, koji predstavlju sami vrh moralnog zakona. Sma-tramo da ovo predstavlja naš naj-bolji odgovor na stanje posvemaš-nje moralne krize društva u kome živimo.

Naš ahlak je Kur’anŠta je to islamski ahlak, njegov

sadržaj i smisao? Na ovo značajno pitanje u nastavku ćemo pokušati donekle odgovoriti na temelju jed-noga kur’anskoga ajeta i njegova komentara, kao i na temelju izabra-nih hadisa Muhammeda, s.a.w.s.

U suri El-Kalem (Pero, 4) Uzvi-šeni Allah kaže za Muhammeda, a.s., da je on na najvišem stepenu ahlaka (morala) (We inneke le’alā huluqin ‘azīm). Ovo je treća vri-jednost ili osobina Muhammeda, a.s., istaknuta na samom početku ove kur’anske sure. Nakon što je u drugom i trećem ajetu Uzvišeni ne-girao bilo kakvu pomisao o ‘’zane-senosti’’ ili ‘’ludilu’’ Muhammeda,

a.s. - koje su mu pripisivali ondaš-nji mekkanski mnogobošci - te mu obećao beskrajnu nagradu, ili traj-ne i stalne dunjalučke i ahiretske blagodati, Uzvišeni mu je pripisao najveći stepen ahlaka ili moralnog savršenstva uopće ostvarivog u granicama čovjekovih mogućnosti. Ovime je dat odgovor tadašnjim kao i savremnim mušricima o mo-ralnoj savršenosti i čestitosti Muha-mmeda, a.s., a čime je implicirano i njihovo duhovno i moralno sljepilo koje ih ometa da prepoznaju istin-sku moralnost i moralni karakter bez premca u historiji čovječanstva.

U komentarima Kur’ana pojam huluq koga ovdje prevodimo i razu-mijevamo kao ahlak, protumačen je na više načina. To nam pomaže da raskrijemo i uočimo bitne dimenzije ovoga pojma, kao i karakterne crte onoga na koga se ovaj pojam od-nosi.

Rani autoriteti u tefsiru Ibn ‘Abbas i Mudžahid ovaj pojam shvatali su u značenju dina (vjere), u smislu da je Muhammed, a.s., u ‘’najveli-čanstvenijoj vjeri’’ kojom je jedino zadovoljan njegov Gospodar. Ovo su mišljenje odabrali Sujuti i Meh-hali u svome komentaru Kur’ana (Tefsīru’l-Dželālejn). Potrebno je na-pomenuti da riječ din, pored znače-nja vjere, znači, između ostaloga, i ‘’ponašanje’’ ili ‘’djelovanje’’, odn. ‘’način života’’. Ovim se u bitnome

naglašava, pa i na razini leksike Kur’ana, neodvojivost vjere i mora-la (ahlaka).

Ovo se potvđuje i drugim mišlje-njem o pojmu huluq. Alija, r.a., je kazao da se time misli na kur’anski edeb, i to na temelju znamenitih riječi hazreti Aiše, majke mu’mina, da je ‘’njegov (Muhammedov, a.s.,) ahlak bio Kur’an’’ (Muslim u Sahi-hu). Smisao ovih riječi je, kako isti-če mufesir Ibn Kesir, da je Poslani-kova narav bila sam Kur’an, tj. da je njegovo prakticiranje kur’anskih naredbi i zabrana postalo njegova narav i ćud koju je poprimio. U tom smislu, hz. Aišine riječi da je njegov huluq bio Kur’an možemo shvatiti u smislu da je ‘’njegov život (huluq) bio Kur’an’’. U jednoj drugoj predaji navodi se da je Se’id b. Hišam upi-tao hz. Aišu da ga obavijesti o ahla-ku Allahova Poslanika, našto je ona reagovala riječima: ‘’Zar ti ne čitaš Kur’an?!’’ Nakon što je Se’id potvd-no odgovorio, ona je kazala: ‘’On je bio ahlak Vjerovjesnika, s.a.w.s.’’ Se’id je opet ponovio pitanje, a hz. Aiša je odgovorila: ‘’Njegov ahlak je bio Kur’an’’, a zatim proučila deset prvih ajeta sure El-Mu’minûn / Vjer-nici (Rāzī, Tefsīru’l-kebīr).

Prema trećem mišljenju, misli se na Muhammedovu, a.s., samilost prema njegovom ummetu i njego-vo poštovanje spram njih, dok se u četvrtom ističe leksičko značenje

09

Aiša, r.a., pripovijeda: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Najpotpuniji vjernik u svome imanu je onaj koji ima najljepši ahlak i koji je najnježniji prema svojoj porodici.“ (Tirmizi: 2612)

10

riječi huluq, tj. misli se na plemenitu narav, ćud, moral, ili jednom riječju, ahlak, što i jeste, kako ističu mufe-ssiri, osnovno značenje ove riječi.

Naš moralni uzor je Muhammed, a.s.Komentari Kur’ana također su

stavili naglasak i na riječ ‘azīm (velik, veličanstven) i pokušali odgovoriti na pitanje zašto je Muhammedov, a.s., ahlak označen ovim pojmom, tj. zašto je on velik ili veličanstven. Tako se u tefsirima bilježi:

1. njegov ahlak nazvan je velikim, najvećim ili veličanstvenim jer on nije imao drugu želju ili ambiciju (himme) osim jedne – Uzvišenog Allaha (el-Džu-nejd);

2. nazvan je tako zato što je Po-slanik, a.s., u sebi objedinio najsavršenije moralne oso-bine; i u tom smislu se citira poznati njegov hadis: “Po-slan sam da upotpunim lijep ahlak!“ (Muvetta’ Imam-i Mali-ka: 705). Autoritet Ibn Džuzejj veli: ‘’Objašnjenje činjenice da je Muhammed, a.s., odgojen edebom Kur’ana, tako što je izvršavao njegove odredbe a klonio se njegovih zabrana sastoji se u tome da je Alla-hov Poslanik, s.a.w.s., u sebi objedinio sve vrline i sva lijepa svojstva, kao što su: časno porijeko, prodoran um, veliki ilum i ibadet, stid, darežljivost, iskrenost, hrabrost, sabur, za-hvalnost, čovječnost, ljubav, umjerenost, zuhd, skromnost, samilost, pravednost, prašta-nje, obuzdavanje bijesa, odr-žavanje rodbinskih veza, uljud-

nost, urednost, rječitost, jačina osjetila, lijep izgled, i dr. (Ibn ‘Adžībe, el-Bahru’l-medīd);

3. njegov ahlak je tako označen, jer ga je odgojio njegov Gospo-dar. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: ‘’Moj Gospodar od-gojio me je najljepšim odgo-jem kada je rekao: Ti sa sva-kim – lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! (El-E’araf, 199). I kada sam to prihvatio, Uzvišeni je rekao: Ti si na najvišen ste-penu ahlaka’’ (Navedeno pre-ma Kurtubijevom tefsiru);

4. jer je Uzvišeni njemu rekao: Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put (El-En’âm, 90). Ova uputa koju je Uzvšeni Allah naredio Muhammedu, a.s., da njih (prethodne vjerovjesnike) slijedi ne odnosi se na spozna-ju Allaha, dž.š., jer bi to onda bio taklid (slijepo slijeđenje), a to njemu nije dolično, niti se odnosi na vjerske propise, jer je njegov vjerozakon (šeriat) različit od njihovih vjerozako-na, već se odnosi na to da mu

je naređeno da slijedi svakog od prethodnih vjerovjesnika koji su se odlikovali plemeni-tim ahlakom. Zapravo, svaki vjerovjesnik bio je posebno odlikovan jednom moralnom vrlinom, a Muhammedu, a.s., je naređeno da slijedi sve te vrline, i kao da mu je naređe-no da on zajedno objedini sve ono po čemu se se prethodni vjerovjesnici posebno odliko-vali i razlikovali. I to je doista velika deredža koju nijedan pretodni vjerovjesnik nije do-segao, tako da je njegov ahlak opisan velikim, veličanstvenim (Rāzī, Tefsīru’l-kebīr).

Zaključak koji proizlazi iz ovih mi-šljenja možemo sumirati na slijede-ći način: Kao što je islam najpotpu-nija i najsavršenija vjera, a Kur’an najsavršenija knjiga koja je u sebi sažela ‘’puninu’’ prethodnih knjiga, tako je i Muhammed, a.s., najsavr-šeniji poslanik i vjerovjesnik kome je dat najsavršeniji ahlak. Zato je Muhammed, a.s., najveći moralni učitelj čovječanstva i moralni uzor po čijem životu vjernici smjeravaju svoje vlastite živote (El-Ahzâb, 21). On je, modernim rječnikom rečeno, model identifikacije u svakom po-gledu i za svakoga, ali o tome de-taljnije drugom prilikom.

Jedinstvenost islamskog ahlaka Ovdje ni izbliza ne možemo iz-

brojati sve dimenzije, značajke ili ideale islamskog ahlaka. Jer o sva-koj do njih napisani su tomovi knji-ga i tekstova. Naprimjer, jedna od temeljnih i visoko cijenjih moralnih vrlina u islamu jeste stid – koja nam

Džabir, r.a., pripovijeda da je Resulullah, s.a.v.s., rekao:“Meni je najdraži, i on će sjediti najbliže meni na Sudnjem danu onaj ko ima najljepši ahlak.“ (Tirmizi: 2018)

danas itekako nedostaje, odn. čije odsustvo svakodnevno primjećuje-mo. A u jednoj predaji, kako je na-vodi el-Biqa’i u svome komentaru Kur’ana Nazmu’d-durer..., se veli: Svaka vjera ima svoj ahlak, a ahlak islama je stid, iz koga proizlazi život srca! Prema tome, stid kao ideal islamskog ahlaka, zahtijeva našu posebnu pažnju – u tekstu i životu.

Jedno od najboljih shvatanja su-štine i smisla islamskog ahlaka sa-žeto je izložio mufessir i šehid Sejjid Qutb u svome tefsiru komentarišući 4. ajet sure El-Kalem. Ovaj mislilac, čije riječi navodimo kao sukus naše rasprave o ahlaku, ovako izlaže su-štinu islamskog ahlaka:

‘’... islamski ahlak je jedinstven. Taj (islamski) moral ne izrasta iz sredine niti onoga što se cijeni na Zemlji. Islamski moral se ne ba-zira na onome što se vrednuje i cijeni po običaju niti na interesu ili vezama koje su postojale u po-koljenju, nego izrasta iz onoga što je uzvišeno i oslanja se na ono što je uzvišeno, oslanja se na zov tih visina upućen Zemlji da bi ona gledala prema obzorju, oslanja se na Allahova apsolutna svojstva da ih ljudi ostvare u granicama svoje

moći, da bi ostvarili svoju visoku čovječnost, da bi postali spremni da ih Allah počasti dodjelom im zastupništva na Zemlji, da bi se spremili, također, i za drugi uzviše-niji život: na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod vladara Svemoćno-ga (54/55). Osim toga, islamska etika nije ograničena niti oivičena bilo kakvim postojećim obzirima na Zemlji. Ta etika je slobodna. Ona se uzdiže do krajnje granice do koje može dostići čovjek, jer ona teži da ostvari Allahovo svojstvo bez ika-kva ograničenja.

Osim toga, etika nije pojedinač-na vrlina: iskrenost, povjerenje, pra-vednost, dobročinstvo itd., nego je ona kompletan program u kome se sarađuje na odgojnom prečišćava-

nju i uređenim zakonima. Na njoj počiva ideja o životu u cjelini i svi smjerovi života. Ona završava, na kraju kruženja, kod Allaha, a ne kod bilo koje vrijednosti ovog života.

Ova islamska etičnost, islamsko ponašanje, predstavljeno je svojim savršenstvom i ljepotom, svojom uravnoteženošću, ispravnošću, stalnošću i stabilnošću u Muham-medu (aleji’s-selam), a predstav-ljena je u visokom hvaljenju Alla-hovom: Jer, ti si, zaista najljepše ćudi (U okrilju Kur’ana, 29/57-58).

Hadisi o islamskom ahlakuNa koncu, a što je najvažnije, o

islamskom ahlaku najbolje govori onaj koga je Kur’an opisao da po-sjeduje najviši stepan ahlaka. Zato ćemo završiti sa navođenjem neko-liko izabranih hadisa Muhammeda, a.s., koji su, zapravo, najpotpunije objašnjenje islamskog ahlaka, ali i najbolji komentar ajeta o kome smo govorili. (Hadise smo preu-zeli iz zbirke hadisa pod naslovom Muntehabu ehadis / Antologija hadi-sa poznatog indijskog muhaddisa Muhammeda Jusufa Kandehlavija, objavljene u Nju Delhiju bez godine izdanja).

11

Enes, r.a., pripovijeda: Služio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., deset godina u Medini dok sam bio dječak, i, naravno, nije svaki posao bio urađen onako kako je želio moj vlasnik, ali on mi nikada nije rekao ni uf, niti mi je ikada rekao: Zašto si ovo uradio ovako, a zašto ovo nisi uradio ovako?(Ebu Davud: 4774)

Aiša, radijallahu ‘anha (Allah njome bio zadovoljan), kaže: Čula sam Allahovoga Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem (Allah ga blagoslovio i mir mu podario), kada kaže: “Zaista će vjernik svojim lijepim ponašanjem (ahlakom) postići deredžu koju ima postač i onaj ko noću ustaje da klanja (nafilu-namaz)! (Ebu Davud: 4798)

Hfz. Dr. Džemail IBRANOVIĆ

12

Riječ „ahlak“ je arapskog porijekla i može da znači: ćud, narav, prirodu, svojstvo, raspolo-ženje, duševno stanje, kao i ćudorednost i

moral. Ahlak podrazumijeva suzbijanje srdžbe, blagost u kontaktu s drugima i skromnost. Zbog šejtanskog dje-lovanja i djelovanja nefsa (nepokorne duše) ove odlike je teško postići, zato vjernik mora sviđati račun sam sa sobom, a to podrazumijeva i veliku borbu (džihad kebir). Oni koji odbacuju moralne zakone odgajaju amoralno i razuzdano potomstvo, bezpomoćno u suočenju sa ne-gativnim fizičkim nagonima. Iako živimo u dobu nauč-nog i industrijskog progresa nismo u stanju suočiti se sa problemima beznadežnosti mlade generacije. Sva-kodnevno se rađaju nove, čudne pojave kao posljedica ove bezdušne tehnološke civilizacije, a problemi mlade

generacije su sve veće emocijalno beznađe, razuzda-nost, dok ih moderna civilizacija tretira samo kao dio jedne velike mašine. Savremena civilizacija ne poznaje unutarnje potrebe srca i stoga danas nalazimo sve veći broj samoubistava, upotrebu teških droga, kriminal, što sve zahtijeva ogromna društvena sredstva u saniranju ovog nereda. Industrijska revolucija je u nezasitoj potre-bi za radnom snagom rasturila porodicu tako da smo danas svjedoci rastuće plime razvoda brakova.

Vrijeme materijalizacije, vrijeme u kojem živimo, je vrijeme kada savremeni čovjek sve svoje aktivnosti svo-di isključivo na ovosvjetski interes. On je danas opisan savremenom maksimom „otišao je na mjesec, a zapo-stavio svog prvog komšiju“. Iako smo dobrano ušli u

Potreba za ahlakom

„I iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat, ta najneprijatniji glas je revanje magarca!“ (Lukman, 18-19)

13

ahiri-zemanski vakat, ne smijemo zaboraviti kako mo-ralne istine nikada ne gube na vrijednosti, što se hoće reći da je i danas grijeh ukrasti kao i prije dvije hiljade godina, baš kao što i sunce izlazi i zalazi na isti način kao i prije dvije hiljade godina. Poslanik,a.s., kaže: “Ni-jedan od vas neće biti pravi vjernik sve dok mu nje-gova želja (nefs) ne bude slijedila ono što sam ja donio.“

Primjena ahlaka mijenja stanje zajedniceKroz primjer Poslanika, a.s., i njegovih ashaba uo-

čavamo kako primjena ahlaka mijenja jednu zajedni-cu do melekanskih stepena. Za Poslanika, a.s., koji je prema Kur’anu za nas „najljepši uzor“ Allah Uzvišeni kaže: “Ti si, zaista (Poslaniče) najljepšeg ahlaka“ (El-Kalem,4). Za njega će h. Aiša reći da je: „Njegovo ponašanje bilo Kur’an.“ I uistinu njegov odnos spram zajednice, porodice, rodbine, prijatelja i neprijatelja, pa čak životinja i ekologije potvrđuju njegove riječi: „Po-slan sam da usavršim moralne osobine.“ On, a.s., kaže: „Vjernici sa najpotpunijim imanom su oni koji imaju najljepše ponašanje, a najboljeg ponašanja od vas su oni koji najbolje postupaju prema žena-ma“. Ovakav odnos svoju puninu će doživjeti posebno na drugom svijetu, jer nas Poslanik,a.s., obavještava: „Najdraži od vas su mi oni koji imaju najljepše po-našanje, i oni će sjediti najbliže meni na Sudnjem danu.“ Beduini su pitali Poslanika,a.s., o svojim po-stupcima: “Da li je grijeh to i to činiti?“ Poslanik,a.s., im je govorio: “O Allahovi robovi, nema grijeha u tome. Grijeh je kada neko skrnavi čast svoga brata musli-mana.“ Oni na to upitaše: “O Poslaniče, šta je najvri-jednije što čovjeku može biti dato?“ On im odgovori: “Lijepo ponašanje.“ Kako nam kazuje h. Aiša, čovjek radi lijepog ponašanja može dobiti od Allaha stepen (deredžu) onoga koji mnogo klanja i posti. Na upit: „Šta će ljude najviše uvoditi u Džennet?“ Poslanik,a.s., je rekao: „Bogobojaznost i lijepo ponašanje.“ Ispra-ćajući Muaza b. Džebela u Jemen, Poslanik,a.s., mu je preporučio: „Boj se Allaha ma gdje se našao, loše djelo poprati dobrim, ono će ga pobrisati i lijepo se ophodi prema ljudima“.

Ovako djelujući Poslanik, a.s., je odgojio generaci-ju onih koji su prije prihvatanja islama zakopavali živu

žensku djecu, da bi sa ovim poslaničkim odgojem ka-snije predvodili veliki dio poznatog svijeta. Ovaj od-goj su naslijedile i generacije poslije ashaba čiji ahlak i njegovi plodovi će ostati trajno zapisani u historiji čovječanstva. U ovom kontekstu navest ćemo Omera b. Abdulaziza, koji je došao na čelo islamske drža-ve nakon dinastije porodice Emevija, koja je iza sebe ostavila mnoga zlodjela i nasilje. Omer je likvidirao sve nepravde, nasilno oduzeta prava, zabranio poroke i nemoral, pravedno postupao prema svojim podanici-ma. Za samo trideset mjeseci njegove vladavine na ze-mlji je zavladalo blagostanje i stabilnost, a neimaština bila izbrisana.

Jahja b. Seid kaže: “Poslao me je Omer b. Abdulaziz da ubirem zekat po Africi što sam i učinio. Tražio sam siromašne da im ga uručim i nisam ih mogao pronaći niti sam pronašao ikoga ko bi primio od nas zekat, jer je Omer obogatio sve ljude. Za taj novac sam otkupljivao robove i oslobađao.“ Nema sumnje da za ovo prije svega zasluga pripada islamu koji po svom sistemu propisa izgrađuje vjerničke duše i brusi njihov ahlak.

Allah je u pomoći onima koji mijenjaju svoj ahlakNužno je da zajednica ili pojedinac učini prvi korak

u promjeni postojeće situacije, jer Allah Uzvišeni kaže: “Allah neće izmijeniti situaciju jednog naroda dok taj narod ne izmijeni sebe.“ (Er-Ra’d, 11). Kroz ahlak, odgoj, uspostavlja se solidna osnova za pravdu i soli-darnost tako da će svako biti u situaciji da dobije ono što mu je potrebno za normalno življenje. Naravno, za ovo je nužno potrebno pripremiti teren, a on podrazu-mijeva odgoj pojedinca a zatim i kompletne zajednice kroz primjenu svih islamskih postulata.

Kroz kur’anski primjer Junus,a.s., i njegovog naroda lahko uočavamo da čak i nagovještena kazna biva ot-klonjena narodu koji iskreno poradi na izmjeni svoga ahlaka. U jednoj svojoj hutbi h. Omer prenoseći riječi Muhammeda, a.s., kaže: “Koga žalosti grijeh a raduje dobro djelo, to je znak da je vjernik-musliman. Munafik je onaj koga ne žalosti grijeh niti raduje dobro djelo, pa ako uradi kakvo dobro djelo ne nada se Allahovoj na-gradi, a ako uradi neko loše djelo ne boji se Allahove kazne. Tražite od Allaha, dž.š., dunjalučke blagodati na lijep način jer je Allah,dž.š., svakom propisao njegovu

14

nafaku i svakom je posao, koji mu je propisan i kojim se bavi, olakšan. Radeći na odgoju svoje duše (nefsa), svom ahlaku, prve generacije kroz primjenu božanskih propisa, bile su potpomognute i božanskom pomoći shodno riječima Uzvišenog: „A Allah će sigurno po-moći one koji vjeru Njegovu pomažu,-ta Allah je za-ista moćan i silan“. (El-Hadždž,40.)

Poslanik, a.s., je osvajao srca ljudi svojim ahlakomMuhammed,a.s., kaže: “Ko bude imao tri svojstva

s njim će Allah vrlo lahko svidjeti račun, a uz to će ga Svojom milošću uvesti u džennet.“ Ashabi upita-še: “Koja su to svojstva, Allahov Poslaniče?“, a on reče: “Da dadneš onome ko je tebe odbio, da obiđeš i posjetiš onoga ko tebe ne obilazi i posjećuje i da oprostiš onome ko ti je učinio nepravdu. Ako budeš tako činio Allah će te uvesti u džennet“. Kazujući o svrsi samog poslanstva posljednjeg poslanika Muha-mmeda, a.s., Ibn Hišam u svojoj „Siri“ navodi njegove riječi: „Svrha mog poziva nije moje lično bogaćenje, niti dobijanje časti ni vlasti. Mene je Allah,dž.š., uputio vama za poslanika i objavio mi Knjigu. Na-redio mi je da budem donosilac radosne vijesti i da opominjem, radi toga vam prenosim nauk Allahov i upućujem vas. Zato ako primite moj savjet bićete sigurno sretni i spašeni i na dunjaluku i na ahiretu,

a ako ga ne prihvatite, to na mene neće uticati, a Allahovo je da odlučuje između mene i vas.“ Sve ovo Poslanik,a.s., je uspijevao zahvaljujući Allahovoj milosti, jer Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: „Samo Allaho-vom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub razbjegli bi se iz tvoje blizine.“ (Ali Imran, 159.) Potpomognut tako božanskom milošću Poslanik,a.s., je osvajao ljudska srca. To je najbolje potvrdio ulazak muslimana prilikom oslobođenja Mekke i riječi Ebu Su-fjana: „Uistinu on osvaja ljudska srca.“

Nekima treba više vremenaDa zaista pojedincima treba više vremena u razumi-

jevanju božanske poruke pokazat ćemo to na prijemjeru ovdje spomenutog Ebu Sufjana koji je došao u Poslani-kov, a.s., šator dan uoči oslobođenja Mekke. Ovdje se vodio dijalog kojeg su islamski istoričari pribilježili. Mu-hammed, a.s., ga je ovom prilikom upitao: „O Ebu Su-fjane, zar nije vrijeme da konačno priznaš da je Bog samo Jedan?“ Ebu Sufjan je odgovorio: „Na žalost vje-rovao sam da pored Jednog Boga ima i drugih, ali sada kada mi nisu pomogli, vjerujem da je samo On Jedan.“ Muhammed,a.s., ga je upitao: „A zašto ne priznaš da sam ja Božiji poslanik i Božiji rob?!“ Ebu Sufjan je odgovorio: „Sada sam više uvjeren nego prije, ali još u meni ima sumnje.“ Na ove riječi Ebu Sufjana umiješao se Halid ibn El-Velid riječima: „Kada bi ti glavu odrubili, nestalo bi svake sumnje!“ A onda se između prisutnih u razgovor umiješao i Bilal b. Rebbah El-Habeši: „Nemoj tako Halide! Nekome su potrebne godine da postane vjernik a nekome samo jedan trenutak.“ Na te riječi, Ebu Sufjan se obrati o Bilalu: „Crni robe! Ti si najbolji dokaz te istine“, a onda se obratio Muhammedu, a.s.,: „Evo sada nakon ovog razgovora kažem Ti bez imalo sumnje da nema drugih bogova osim Jednog Jedinog i da si ti Allahov Poslanik i Njegov rob.“

Pred savremenim čovjekom predstoji izbor; slije-đenje niskih poriva i dolazak na ivicu ponora, u okrilje onih za koje Uzvišeni kaže: „Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.“ (El-E’raf, 59). Druga pozicija je prihvatanje ahlaka na putu ka moral-nom očišćenju, jer Uzvišeni kaže: „Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove, ako su stanovnici njihovi bili dobri.“ (Hud, 117).

mr. Nezir KRČALO

15

Veliki pisac F.M. Dostojev-ski svojevremeno zapi-sa ove riječi: “Čovjek je

tajna koju treba odgonetati, ako ci-jeli život potrošiš u odgonetanju te tajne nemoj reći da si izgubio vrije-me.“ Presude u duši u vidu tjesko-be, brige, nemira, mrzovolje, nesa-nice - ‘tajne’ su čovjeka današnjice u kojima mu se iskrada vrijeme. U nadi da će biti oslobođen od pre-suda traži izlaz u odmoru, u onom godišnjem, putovanjima, savjetova-njima sa ljekarima, specijalistima... Vrijeme potrošeno, dan (život) na izmaku, presude se nagomilale. A da su se posvetili tajni svog bića, pronašli bi Voljenog koji im iz ljubo-more što Ga ne traže dade one pre-sude. Sada nam jasno biva zašto sufijski učitelji Allaha, dž.š., nazva-še ‘odmorom duše’.

Samo oni koji su stupili u školu koja u svom planu i programu ima jedinstven predmet ‘Poniranje u bit Ja-stva’ osvjedočili su se u toku izvođenja nastavnih sadržaja da je čovjek najveće čudo i svu pažnju su usmjerili na lijepe nagovještaje, ali se i uvjeravaju da je najuzvišenija nauka i umijeće poznavanje metoda kojim se odgaja, preobražava i resocijalizi-ra ljudski ego na svom kratkom putu od ‘istoka materice do zapada groba’ kako bi se izdigao iz najnižih svjetova i dosegnuo sfere Duha i Razuma, da bi kao moralno i razumno biće služio zajednici u kojoj živi.

Svi oni koji žele stupiti u pomenu-tu školu, ističu učitelji, poželjno je da su prešli tzv. ’kopnenu etapu’ čiju bit čini marljivo praćenje otisaka, u vidu mnogo pročitanog štiva i poznavanja teorije da bi bez nedoumice mogli pristupiti praktičnom dijelu u kojem se preuzima oprema pomoću koje se ponire u bit svog bića. Prateći trago-

ve, neki su, prije nego su pristigli do ‘obale’, osjetili mirise ili dahove (evli-janske). U drugoj etapi dolazi do izra-žaja iskrenost, te je najbolje odabrati iskusnog učitelja koji daje nadu i oda-gnava kolebljivost. Oni koji nisu u ‘ko-pnenoj etapi’ pažljivo i strpljivo pratili otiske, tj. pisane riječi, ili nisu iskoristili mirise u svojim danima, zadovoljili su se mišljenjem nauke i filozofije kako je čovjek naprosto samo mikrokosmos, djelić cjeline. Kosmos je nešto što je umno uređeno, smatraju oni, a čo-vjek je sam po sebi svjesno biće te je bespredmetno tragati za Duhom i Umom.

Mevlana, kao odgovor na njihove sumnje veli: “Objašnjenje da, dok fi-lozofi kažu da je insan mikrokosmos, sufije kažu da je taj insan makroko-smos, a razlog tome je što je filozofija ograničena na pojavni lik insana, dok se tesavvuf veže za suštinsku istinu njegove prave prirode“.(Mesnevija IV, 75) To pojašnjava pojednostavljenim primjerom kroz odnos drveta i nje-govog ploda. Pojavno, plod potječe od drveta. Suštinski, drvo je rođeno iz ploda. Ili, šta to može posjedovati drvo a da to već nema u sjemenci nje-govog ploda. Iz rečenog nadaje nam se zaključak da je čovjek zapravo cje-lina, a kao takav on je makrokosmos, jer posjeduje neprostorni ‘vrt duha ili srca’ koji, usljed svoje istinske naravi, može biti ‘širi’ od samog kosmosa.

Svaki vrt ima svog vrtlara, a ‘vrt duha ili srca’ mora imati vrtlara koji

je ‘vlasnik srca’ i posjednik Razuma (Svjetlosti). On je i sijač duhovnog sjemena, a ono samo iziskuje vlagu, odnosno vodu života (zikr) da bi mo-glo klijati, ali i Svjetlost da bi se razvija-lo kako bi tijelo u konačnici poprimilo narav srca. Drugim riječima, samo ego, jastvo ili nefs koji se duboko uko-rijeni u ‘vrtu duha’, uz pomoć i stalni nadzor duhovnog učitelja, može dati najljepše plodove u vidu znanja, mo-rala, ponašanja itd.

Kako nikada nijedan vrt nije sam iz sebe korov odstranio, niti je ijedna lijeha sama sebe uredila, Rumi, k.s., napominje da je ljudski ego sam po sebi sklon pogubnim osobinama koje ga sprječavaju u duhovnom uzdizanju i ne može ih se osloboditi, osim pod nadzorom ‘vrtlara’, duhovnog učitelja ili vlasnika srca. Te pogubne osobine u vidu četiri nematerijalne ptice vje-što koriste ljudsku slabost i neznanje kao sredstvo kako bi se neopaženo ugnijezdile i u njegovom srcu, a to su: patka, paun, pijetao i vrana. Navede-ne vrste simboliziraju četiri naravi u ljudskim dušama. Patka je simbol po-hlepe, pijetao predstavlja čovjekovu strast, paun simbolizira slavu ili ugled, a vrana ovosvjetske želje i dug život. Velikan sufijske gnoze, Ibn ‘Arebi tvrdi da svaki čovjek može znati ‘gdje je’, ako se iskreno udubi u svoje stanje. Isto tako, čovjek današnjice ako se iskreno zamisli nad sobom, naći će i uvjeriti se kako su se navedene ptice ulegle u njegovom ‘vrtu’ i unose po-metnju u njegov život i ponašanje.

Škola poniranja

Ako tražiš bisere, budi ronilac; ronilac mora imati mnoge vrline;

on mora svoj konopac staviti u ruke Prijatelja, a svoj život u vlastite ruke, ne smije disati, i mora se baciti na glavu. (Fihi-ma-fihi,164)

Imam Dželaluddin es-SUJUTI

16

Potpuna hvala pripada samo Allahu! Neka je salavat i selam na Njegovog Miljenika, a.s., ehl-i bejt, ashabe i sve odabrane robove!

Pod mevludom (značenje) se misli na okupljanje muslimana, učenje Kur’ana, recitovanje veličanstvenih događaja u vezi sa Vjerovjesnikovim, a.s., dolaskom na ovaj svijet i postavljanje sofre, ne pridodavajući spomenutom ništa što je pokuđeno. Ovakvo obilježa-vanje mevluda jeste jedan od lijepih običaja za koji će onaj ko ga bude praktikovao biti nagrađen1, jer se ta-kvim obilježavanjem mevluda iskazuje poštovanje pre-ma Vjerovjesniku, a.s., i pokazuje radost i sreća zbog njegovog, a.s., rođenja.

Obilježavanje mevluda prvi je u praksu uveo vladar Irbila (Irak), El-Muzaffer Kevkeberi bin Zejnuddin Ali ibn Bektekin, jedan od slavnih vladara i darežljivih velikana, koji je iza sebe ostavio mnoge lijepe tragove (hajrāte).

Između ostalih je i velika džamija Muzaferija u pod-nožju brda Kasjon.

Hafiz Ibn Kesir u svom djelu ‘Et-Tarih’ o njemu veli: „Obilježavao je mevlud-i šerif u rebi’u’l-evvelu na izuze-tan način. Bio je oštrouman, hrabar, neustrašiv, inteli-gentan i pravedan, neka mu se Allah smiluje i Svoju mu

1 Autor ukazuje na hadis Muhammeda, a.s.: „Ko uvede jedan

lijep običaj u islam, imat će za to nagradu kao i nagradu za

sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji

njihova nagrada...“ (Muslim).

počast ukaže. Hafiz Ebul-Hattab ibn Dihje napisao mu je jedan svezak o Vjerovjesnikovom, a.s., rođenju pod naslovom ‘Et-Tenvir fi mevlidi-l-beširi-n-nezir’, pa ga je ovaj zbog toga nagradio sa 1.000 zlatnika. Dugo je tra-jala El-Muzafferova vladavina, a smrt ga je zadesila dok je držao opkoljenim krstaše u gradu Akki, 630. god. Bio je lijepog morala i dobre duše.“

Unuk Ibnul-Dževzija, u djelu ‘Mir’ātu-z-Zemān’, kaže: „Neki ljudi koji su prisustvovali El-Muzafferovim soframa prilikom obilježavanja mevluda, nabrojali su da se na tim soframa nalazilo po 5.000 pečenih ovaca, 10.000 pe-čenih pilića, 100.000 zdjela kajmaka i 30.000 tanjira hal-ve. Na tim mevludima prisustvovali su poznati učenjaci koje je darežljivi vladar nesebično darivao. Svake godi-ne za obilježavanje mevluda utrošio bi 300.000 zlatnika. Održavao je i musafirhanu u koju je primao goste sa svih strana, a za koju je godišnje odvajao 100.000 zlat-nika. Također je svake godine od krstaša otkupljivao, u vrijednosti 200.000 zlatnika, zarobljene muslimane. Za dva harema (Mekku i Medinu) te vodovod u Hidžazu, godišnje bi izdvajao 300.000 zlatnika. I sve to, van tajnih izdvajanja. Njegova žena, Rabija-hatun, kći Ejjubova, a sestra velikog islamskog osvajača Salahudina, pričala je da je njegova košulja bila od grubog pamuka, koja nije vrijedila ni pet srebrenjaka. Ona ga je zbog toga prekoravala, a on bi joj odgovarao: „Da nosim košulju od pet srebrenjaka, a ostalo podijelim, bolje mi je nego da nosim skupocjenu odjeću ne dijeleći siromasima i nevoljnicima.“

Obilježavanje MEVLUDAKakav je šeriatski propis u vezi sa za obilježavanjem mevluda (rođenja Muhammeda a.s.)? Da li je to obilježavanje pohvaljeno ili pokuđeno? I da li će onaj koji to bude praktikovao, biti nagrađen ili ne?

17

Ibn Hallikan, u biografiji o hafizu Ebul-Hattabu ibn Dihjetu (piscu mevluda), veli: „Bio je od vrsnih učenja-ka i istaknutih ličnosti. Došao je iz Magriba, potom je jedno vrijeme boravio u Šamu, a 604. god. nastanio se u Irbilu. Tu je zatekao čuvenog vladara El-Muzaffera koji je pridavao veliku pažnju obilježavanju mevluda, pa mu sroči zbirku mevluda koju nazva ‘Et-Tenvir fi mevli-di-l-beširi-n-nezir’, i koju je pred njim lično izrecitovao. Vladar El-Muzaffer ga zbog toga nagradi sa 1.000 zlatni-ka. Sam hafiz Ibn Dihje je rekao: ‘Pročitao sam mevlud pred sultanom El-Muzafferom 625. god., na šest sijela (medžlisa).’’’

Šejh Tadžuddin Omer ibn Ali el-Lahmi es-Sekenderi, poznat kao El-Fakihani, jedan od potonjih malikijskih učenjaka, zagovara da je obilježavanje mevluda poku-đena novotarija. O tome je napisao traktat pod naslo-vom ‘El-Mevrid fi l-kelami ala ameli-l-mevlid’. Ovdje ću spomenuti traktat doslovno navesti, zasebno komen-tarišući svaki njegov stav.

El-Fakihani, da mu se Allah smiluje, napisao je slje-deće:

„Hvala Allahu Koji nas je uputio na slijeđenje prvaka svih poslanika, a.s., Koji nas je podržao u očuvanju vjer-skih vrijednosti i Koji nam je olakšao slijeđenje ispravnih prethodnika, pa nam se srca ispuniše svijetlom šeri-atskog znanja i jasnom istinom, očistivši nam nutrinu od svega negativnoga i uvođenje novotarija u vjeri. Za-hvaljujem Mu na blagodati jekinskog svijetla i na tome što nam je omogućio da se držimo Najčvršćeg užeta - Kur’ana. Svjedočim da nema Boga osim Allaha, Je-dinog, Koji nema ortaka i svjedočim da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Njegov poslanik, prvak svih prvih i potonjih, neka je Allahov salavat na njega, njegovu porodicu, njegove ashabe, nje-gove čiste žene – majke vjernika, sve do Sudnjega dana!”

A potom:

“Od strane jedne grupe pobožnih ljudi ponavlja se pitanje vezano za oku-pljanje onih koji u mjesecu rebi’u’l-evvelu obilježavaju mevlud. Da li to obilježava-nje ima utemeljenja u šeriatu ili je to novotarija koja se uvukla u vjeru? Na ovo pitanje tra-žili su decidan odgovor

uz argumentaciju. Pa, tražeći od Allaha uputu, velim:

Nije mi po-znato da za obi-lježavanje mevlu-da ima ikakvo utemeljenje u Kur’anu ili Sunnetu. Ta praksa nije prenesena ni od jednog učenjaka koji se smatra uzorom u ovom ummetu, niti od nekoga ko se striktno pridržavao tradicije. Obilježavanje mevluda je novotarija koju su izmislile lijenčine, neradnici i oni koji vole da pune svoje stomake.

Dokaz da je obilježavanje mevluda novotarija je u či-njenici da postoji samo pet fikhskih pravila, tj.: vadžib, mendub, mubah, mekruh i haram. Obilježavanje mevlu-da zasigurno nije vadžib (naredba), a niti je mendub (preporučena, poželjna radnja). Jer, mendub je ono čije izvršenje šeriat preporučuje, ali ne ukorava onoga ko ga izostavlja. A obilježavanje mevluda šariat nije dozvolio, niti su to praktikovali ashabi, ni pobožni tabiini, koliko ja znam. Ovo je moj odgovor, pred Allahom, vezan za obilježavanje mevluda, ako sam za to upitan.

Obilježavanje mevluda ne može biti ni mubah (dozvo-ljeno), jer novotarisanje u vjeri nije dozvoljeno, u čemu se slažu svi muslimani. Stoga, nije ostalo ništa osim da obilježavanje mevluda može biti ili mekruh (pokuđeno) ili haram (strogo zabranjeno). U tom smislu, objašnjenje ćemo ponuditi u slijedeća dva slučaja.

U prvom slučaju pretpostavimo da to čini čovjek iz svog imetka, za svoju porodicu i prijatelje, ne sjedajući pri tome za sofru i ne čineći nikakve grijehe. Ovakva situacija je pokuđena novotarija, jer to niko od prijaš-

njih pokornih robova, koji su učenjaci i fekihi islama, svjetiljke vremena i ukrasi mjesta, nije radio.

U drugom slučaju okupljanje obuhvata i griješenje, pa se

18

nekome udjeljuje a drugoga, usljed gledanja takve nepravde,

zaboli srce. A učenjaci su rekli: „Uzimanje imetka sa stidom je kao i njegovo uzimanje sabljom.“ Pogo-

tovo ako se uz to još doda i sviranje zabranjenih instrumenata i puni stomaci,

potom djevojke, i sve to čineći tako da se miješaju muškarci i mladići sa ženama zavodnicama, bilo da se one nalaze pomiješane s muškarcima ili da ih one gledaju sa nekog višeg mjesta. Zatim

se tu javlja i ples koji dovodi do utonuća u zabavi i do zaborava na Sudnji dan. Isto je i ako bi se žene same sastale pa uz pjesme aplaudirajući i svirajući podigle svoje glasove, ili da dignu glasove pri učenju Kur’ana ili zikra koji šeriatom nije dozvoljen, zanemarivajući Nje-gove riječi: „Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi“. (El-Fedžr, 14.) Nema nikoga a da neće reći da je ovakvo okupljanje haram. Niko od onih koji drže do ljudskosti ovako nešto ne smatra pohvaljenim. To je dozvoljeno samo kod onih čija su srca mrtva i koji grijehe smatraju sitnicama. Oni ovakva okupljanja čak smatraju ibade-tom, a ne pokuđenim i zabranjenim radnjama. Na ovo samo možemo reći: Svi smo mi Allahovi i Njemu se vra-ćamo. Islam je počeo sa pojedincima (garibima) i sa pojedincima će i završiti.

Lijepo veli šejh El-Kušejri kada kaže, a u čemu se sa njim potpuno slažemo:

Loše postade dobrim, a dobro zlim

u ovim našim teškim danima.

Ljudi od znanja poniženi postadoše

a neznalci pohvaljeni i paše.

Al’ tačno je da oni skrenuše sa istine,

što rade, običaj prethodnika to nije.

Pa rekoh čestitim, ljudima takvaluka i vjere,

kad se poveća ova opasnost i šteta:

Ostajte ustrajni, došlo je vaše vrijeme,

vrijeme prave samoće i gurbeta.

Divno je rekao i imam Ebu Amr ibn El-’Ala: „Ljudi će biti u dobru sve dok

ne budu sobom opčinjeni.“

Na kraju, treba znati i to da je mjesec u kojem je

Vjerovjesnik, a.s., rođen, a to je rebi’u’l-evvel, i mjesec u kome je Vjerovjesnik, a.s., preselio na Ahiret, tako da radovanje u ovom mjesecu nije preče od tugovanja u njemu. To je ono što smo kazati imali, a od Allaha moli-mo da nam to i ukabuli.“

Ovo je sve što je naveo El-Fakihani u svom spome-nutom traktatu, a ja velim: Što se tiče njegovih riječi: „Nije mi poznato da za obilježavanje mevluda ima ikakvo utemeljenje u Kur’anu ili Sunnetu“, na te riječi, odgovara se: Nepoznavanje nečega ne podrazumijeva i njego-vo nepostojanje. Hafiz Ibn Hadžer je za obilježavanje mevluda našao utemeljenje u sunnetu, a i ja sam našao još i drugo utemeljenje koje ću kasnije spomenuti.

Na njegove riječi: „Nego je obilježavanje mevlu-da novotarija koju su izmislile lijenčine, neradnici i oni koji vole da pune svoje stomake“, odgovor je: Već je prije rečeno da je obilježavanje mevluda uveo učeni i pravedni vladar, koji se htio približiti Allahu, dž.š. Na tim obilježavanjima su prisustvovali učenjaci i dobri robovi, koji na takva obilježavanja nisu gledali s ne-godovanjem. Takvom načinu obilježavanja mevluda je bio zadovoljan i hafiz Ibn Dihje koji je i napisao zbirku mevluda. Ovo su sve bili pobožni učenjaci koji su obi-lježavanjem mevluda bili zadovoljni, koji su to pohvalili i ni jednom riječju nisu negodovali.

„A niti je mendub (preporučena, poželjna radnja). Jer, mendub je ono čije izvršenje šeriat preporučuje, ali ne ukorava onoga ko ga izostavlja.“ Na ovaj stav od-govara se: Traženje izvršenja kod menduba nekada je tekstom, a nekada analogijom (kijasom). Po ovom pi-tanju, iako nema teksta, ipak, postoji analogija, i to na osnovu dva temelja koja ćemo kasnije spomenuti.

Njegove riječi: „Obilježavanje mevluda ne može biti ni mubah (dozvoljeno), jer uvo-đenje novotarija u vjeri nije dozvoljeno, u čemu se slažu svi muslimani“, su riječi koje se ne mogu prihvatiti, jer se

novotarija ne vezuje samo za haram ili mekruh, pošto evidentno postoje i novotarije koje su mubah, mendub ili vadžib. En-Nevevi u djelu ‘Tehzibul-Esmai vel-Lugat’ veli: „Novotarija u šer’atu je uvođenje nečega što nije bilo u doba Vjerovjesnika, a.s., a dijeli se na lijepu (ha-sene) i ružnu (kabiha).“ Imam ‘Izzuddin b. ‘Abdu’s-Se-lam u svom djelu ‘El-Kavaid’ veli: „Novotarija se dijeli na onu koja je obavezujuća (vadžib), zabranjena (haram), pohvaljena (mendub), pokuđena (mekruh) i dozvoljena (mubah). Koja je od ovih novotarija u pitanju saznaje se tako što se novotarija izloži pred šeriatska pravila. Ako novotarija ulazi pod pravila vadžiba, onda je ona obavezujuća (vadžib), ako ulazi pod pravila haramam, onda je ona zabranjena (haram), ako ulazi pod pravila menduba, onda je ona pohvaljena (mendub), ako ulazi pod pravila mekruha, onda je ona pokuđena (mekruh) i ako ulazi pod pravila mubaha, onda je ona dozvolje-na (mubah).“ Potom je za svaku vrstu novotarije naveo primjere, a za pohvaljenu (mendub) novotariju naveo je primjere gradnje karaula, medresa i svih dobrotvor-nih ustanova koje nisu postojale u doba Vjerovjesnika, a.s.

U djelu ‘Menākibu-š-Šāfi ī’, El-Bejheki, svojim lan-cem prenosilaca, bilježi da je Imam-i Šafi’ rekao: „Dvije su vrste novotarija (bid’ata). Jedna je ona koja je opreč-na Kur’anu, sunnetu, eseru i idžmau, i to je novotarija koja vodi u zabludu. Druga je ona koja vodi dobru, koja nije oprečna spomenutim izvorima. Takva novotarija ne može biti pokuđena. Na primjer, Omer, r.a., je za teraviju u noćima ramazana rekao: „Divna li je ovo novotarija“, što podrazumijeva da je ta novotarija uvedena u praksu nakon što nije postojala...“

Iz svega navedenoga jasno se vidi da El-Fakihanijev stav nije tačan kada kaže: „Obilježavanje mevluda ne

može biti ni mubah (dozvolje-no), jer uvođenje novotarija u vjeri nije dozvoljeno, u čemu

se slažu svi muslimani“, jer tačno je to da je obilježava-

nje mevluda novotarija, ali je to novotarija koja nije oprečna ni Kur’anu, ni sunnetu, ni eseru, niti idžmau, pa je obilježavanje mevluda „novotarija koja ne može biti pokuđena“, kako se izrazio Imam-i Šafi’. Obilježavanje mevluda spada pod dobročinstvo (ihsan) koje, doduše, nije bilo poznato u doba ashaba, jer je djeljenje hrane, pri tome ne čineći grijehe, bez sumnje dobročinstvo i to je „pohvaljena novotarija“ (el-bid’atul-mendūbe), kako se izrazio Ibn ‘Abdu’s-Selam.

Njegove riječi: „U drugom slučaju okupljanje obu-hvata i griješenje...“, su sasvim tačne, međutim, zabra-na takvog okupljanja je zbog zabranjenih stvari koje su pridodate mevludu, a ne zbog samog okupljanja radi iskazivanja veselja obilježavanjem mevluda. Jer, kada bi se takve zabranjene stvari pridodale, npr. džumi-na-mazu, i tada bi one bile odvratne i ružne, ali to nikako ne može značiti da to važi i za samo okupljanje radi džume-namaza, kako što je sasvim jasno.

Neke od ružnih situacija smo vidjeli i u noćima ra-mazana pri okupljanju ljudi radi teravih-namaza. Pa je li moguće proglasiti haramom okupljanje ljudi radi obavljanja teravije zbog toga što se usljed toga oku-pljanja ponekad pridodaju loše stvari?! Ne, nego mi kažemo: Okupljanje radi obavljanja teravije se temelji na sunnetu i namjeri približavanja Allahu, dž.š., a sve što se od ružnih stvari pridoda, te pridodate stvari su ružne. Stoga kažemo: Okupljanje ljudi radi obilježava-nje mevluda se temelji na mendubu i namjeri približa-vanja Allahu, dž.š., a sve negativne stvari koje se tome pridodaju, zabranjene su i pokuđene.

Na riječi: „Treba znati i to da je mjesec u kojem je Vjerovjesnik, a.s., rođen, a to je rebiu’l-evvel, i mjesec u kome je Vjerovjesnik, a.s., preselio na Ahiret, tako da radovanje u ovom mjesecu nije preče od tugovanja u njemu“, ovako će se odgovoriti: Vjerovjesnikovo, a.s., rođenje je najveća blagodat prema nama, a Vje-rovjesnikovo, a.s., preselenje na Ahi-ret je naša najveća nevolja (musibet). A šeriat podstiče na izražavanje zahvale na blagodatima, a na strpljenje pri mu-

19

20

s i b e t i m a . Tako šeriat z a p o v i j e d a

klanje akike pri rođenju djeteta izražavajući time

zahvalu i veselje zbog novorođenčeta, dok to ne naređuje prili-kom preselenja na Ahiret, čak zabranjuje i naricanje i pokazivanje očaja.

Šeriatska općenita pravila upućuju na to da je lijepo u mjesecu rebi’u’l-evvelu pokazati veselje zbog Vjerovjesnikovog, a.s., rođenja, a ne pokazivati žalost zbog toga što je u tom mjesecu bilo i njegovo preseljenje na Ahiret.

Ibn Redžeb u djelu ‘El-Letaif’ prekorava rafidije zbog toga što su Dan ašure uzeli za dan tugovanja, jer je u tom danu ubijen hazreti Husejn. Allah i Njegov po-slanik, a.s., nisu naredili da se dani stradanja vjerovje-snikâ uzimaju kao dani žalosti, pa kako bi se to onda moglo praktikovati u vezi nekoga ko je ispod stupnja vjerovjesništva?!

Takođe se i imam Ebu Abdullah Ibnul-Hadž u svom djelu ‘El-Medhal ala amelil-mevlid’ vrlo pre-

cizno izrazio po pitanju obi-lježavanja mevluda.

Suština njegovog govora je u tome da on smatra p o h v a l j e n i m

izražavanje zahval-nosti na blagodatima,

a odvratnim i ružnim sve ono što se ubraja u za-branjene i pokuđene

stvari.

Šejhu’l-islam, hafiz Ebul-Fadl Ibn Hadžer bio je upitan o obilježavanju

mevluda, pa je ovako odgovorio: „Obilje-žavanje mevluda je novotarija, jer nije preneseno da su to praktikovali ispravni

prethodnici (selef-i salih) iz prva tri stoljeće islama. Međutim, obilježavanje mevluda obu-

hvata mnoge lijepe stvari, ali i one suprotne njima. Za onoga ko se drži lijepih stvari, a

izbjegava ružne, za njega je obilježavanje mevluda lije-pa novotarija (bid’a hasne), a u suprotnom, nije.’’

Obilježavanje mevluda, po mom mišljenju, može se praktikovati na osnovu čvrstog temelja koji se nalazi u zbirkama Buharije i Muslima, a vezan je za slučaj kada je Vjerovjesnik, a.s., došao u Medinu i zatekao židove da poste Dan ašure. Onda ih je upitao zbog čega to čine, a oni su mu odgovorili da je to dan u kojem je Allah utopio faraona, a spasio Musâa, a.s., pa oni taj dan poste iz zahvalnosti prema Uzvišenom Allahu.

Iz spomenutog slučaja može se izvući zaključak da je zahvaljivanje Allahu u određenom danu zbog odre-đene blagodati koju je u tom danu poslao, ili zbog ne-volje koju je u tom danu odagnao, dozvoljen čin. I da se taj dan svake godine može provoditi u zahvaljivanju Allahu, dž.š., kroz razne ibadete: namaz, post, sadaku, učenje Kur’ana, itd. A ima li veće blagodati od slanja Vjerovjesnika, a.s., vjerovjesnika milosti, u tom rebi’u’l-evvelskom danu?!

Na osnovu spomenutog događaja, najbolje bi bilo tražiti upravo 12. rebi’ul-evvel, kako bi se propis po-dudario sa pričom o Musau, a.s., na Dan ašure. Neki obilježavaju mevlud u bilo kojem danu rebi’u’l-evvela, a neki i izvan tog mjeseca. To je ono što je vezano za samo utemeljenje obilježavanja mevluda.

A što se tiče načina obilježavanja mevluda potrebno je ograničiti se na ono iz čega se razumije zahvaljivanje Allahu, dž.š. od onoga što smo naprijed spomenuli, kao što je učenje Kur’ana, postavljanje sofre, dijelenje sadake, recitovanje stihova u pohvalu Vjerovjesniku, a.s., kao i pobožnih stihova koji će pokrenuti srca na činjenje dobrih djela i postizanje ahiretske sreće.

Nema štete od onoga što se pri obilježavanju mevlu-da pridodaje od zabave i veselja ukoliko se to radi na dozvoljen način, jer taj dan zaslužuje da se u njemu osjeća radosno i veselo. Međutim, ukoliko se to čini na način koji je zabranjen (haram) ili pokuđen (mekruh) onda se to mora spriječiti, kao što treba spriječiti i ono što se čini a suprotno je onome što je preče (hilafu’l-evla).

Utemeljenost obilježavanja mevluda, po mom mi-šljenju, može se vezati i za slučaj koji bilježi El-Bejhe-ki od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s., nakon što je postao vjerovjesnikom, za sebe zaklao akiku. Iako se navodi da je to za njega već bio uradio njegov djed

Abdu’l-Muttalib, kada mu je bilo sedam dana. Poznato je da se akika ne ponavlja dva puta, pa se iz Vjero-vjesnikovog, a.s., postupka može razumjeti da se Vje-rovjesnik, a.s., ovim činom htio zahvaliti Allahu, dž.š., na tome što ga je odredio da bude vjerovjesnik milosti svim svjetovima i zakonodavac svom ummetu. Slično ovome je i činjenica da je Vjerovjesnik, a.s., donosio salavat na samog sebe. Zbog svega navedenog lijepo (mustehab) je i nama da iskažemo zahvalnost za nje-govo rođenje tako što ćemo se u džemat okupiti, po-staviti sofru i činiti druga dobra djela, pokazujući time svoju sreću.

Vidio sam da je i imam u kiraetima, hafiz Ibn Džezeri, u svome djelu ‘Urfu-t-ta’rif bil-mevlidi-š-šerif’ napisao: „Ebu Leheb je nakon njegove smrti bio viđen u snu, i tom prilikom je bio upitan: ‘Kako je tvoje stanje?’ Od-govorio je: ‘Ja sam u vatri, međutim, svake noći uoči ponedjeljka, olakša mi se, pa se između prsta napijem vode koliko je ovo – pokazujući na vršak prsta – a to je zbog toga što sam oslobodio robinju Suvejbu nakon što me je obradovala rođenjem Vjerovjesnika, a.s., i zbog toga što mu je pomogla pri dojenju.’’

Ako je Ebu Leheb kao nevjernik, radi koga je spu-štena kur’anska sura koja ga ukorava, dobio nagradu u vatri jer se obradovao te noći kad je Vjerovjesnik, a.s., bio rođen, pa kakvo li je onda stanje muslimana, koji potvrđuje monoteizam (tevhid), koji je od ummeta Vjerovjesnikovog, a.s., kad se obraduje zbog njego-vog, a.s., rođenja, pa učini dobrih djela onoliko koliko bude u stanju iz ljubavi prema Vjerovjesniku, a.s.?!

Njegova nagrada od Plemenitog Allaha za to će biti da će ga Svojom dobrotom uvesti u džennetske lje-pote.

Ibnul-Hâdž veli: „Ako neko upita o mu-drosti da je Vjerovjesnik, a.s., rođen u ponedjeljak u rebi’u’l-evvelu, a ne u mjesecu ramaza-nu u kome je počelo objavlji-vanje Kur’ana i u kome je Lejletul-kadr, ni u svetim mjesecima (el-ešhurul-hurum), niti petnaeste noći Ša’bana (Lejletu’l-berat), niti u petak a niti uoči petka, treba mu odgovoriti sa četiri činjenice.

Prvo: u hadisu je navedeno da je Uzvišeni Allah u ponedjeljak stvorio drveće i bilje. U tome postoji velika naznaka, pošto se stvaranjem žita-rica, usjeva, voća i drugih plodova produžuje opstanak ljudskoga roda.

Drugo: riječ rebi´ znači proljeće, što ukazuje na op-timizam i pozitivnu nadu. A Ebu Abdurrahman es-Sakli veli da svaki čovjek ima udio od svog imena.

Treće: Kao što je proljeće najumjerenije i najljepše godišnje doba, tako je i Vjerovjesnikov, a.s., šeriat naj-prihvatljiviji i najljepši zakon.

Četvrto: Mudri Allah je htio da Vjerovjesnikom, a.s., počasti vrijeme u kojem je rođen, a da je rođen u nekom od odabranih vremena koja smo naprijed spomenuli, neko bi mogao pogrešno misliti da je tim vremenom počastio Vjerovjesnika, a.s.”

Ovim i završavam. Neka je potpuna hvala i zahvala Uzvišenom Allahu!

21

DOBRO NAM DOŠ´O NAJVEĆI SINE - ARAPSKOG RODA I DOMOVINEDOBRO NAM DOŠ´O STARI PLEMIĆU - HAŠIMOVIĆU, KUREJŠEVIĆUKOJI ĆE SLABE DIĆI NA NOGE - I SPASIT´ ROPSTVA NARODE MNOGETEBI ZA LJUBAV LJUDI SE DRUŽE - DA ČOVJEČANSTVU ZAJEDNO SLUŽESURI ISRAFIL KADA ZAPUŠE - U TE SE NAŠE UZDAT ĆE DUŠESVE TEBE VOLI PRIRODE DIKO - STARO I MLADO, MALO, VELIKOTI GRIJEŠNIKU PRUŽAT ĆEŠ RUKE - TI NESRETNIKU BLAŽIT ĆEŠ MUKE

22

Dvadeset posuda više

Židovski učenjak Zejd ibn Su’ne ovako opisuje svoj hi-dajet (uputu u islam): “Kada sam pogledao Resulullaha, a.s., u lice, izuzev dva, odmah sam primijetio sve ostale znakove njegovog pejgamberluka. Ta dva znaka (alame-ta) su bili njegova moć sabura i blagosti kojom pobjeđuje uvrede i grubosti neznalica (džahila). Odlučio sam i to još iskušati.” Jednog dana Resulullah, a.s., izađe sa hazreti Alijom iz svoje sobe. Tada mu priđe jedan jahač, bede-vijskog (neodgojenog) ponašanja, i reče mu: “O Allahov Poslaniče, narod tog i tog sela je prihvatio islam. Ja sam im rekao da će im i opskrba porasti ako prihvate islam. Na žalost, ove godine je zavladala velika suša, nalaze se u teškom stanju. Bojim se da će, kao što su zbog ovosvjet-skog dobra ušli u islam, i napustiti ga radi istog. Pa pitam, da li ste u mogućnosti poslati im neku pomoć?” Resulu-llah, a.s., pogleda u hazreti Aliju, koji mu odgovori: „Nije nam ostalo ničega o Allahov Poslaniče.“ Na to ja priđoh Resulullahu, a.s., i upitah ga da mi u određenom vremenu proda određenu količinu hurmi. On to prihvati i ja odmah za te hurme isplatih 80 zlatnih miskala. Dva-tri dana pri-je isteka ugovora, na jednoj dženazi, ja sam namjerno u masi ljudi napao Resulullaha: “Zar mi nećeš isplatiti moje pravo (hakk), o Muhammede? Vi ionako isplate uvijek odugovlačite.” Tada me hazreti Omer prostrijeli pogle-dom, pa mi reče: “O Allahov neprijatelju! Kako se možeš tako ponašati, i tako se obraćati Resulullahu? Kunem se, da smijem od njega, sad bih ti ovom sabljom odsjekao glavu.” Resulullah, a.s., na to, sasvim smireno i sa osmi-jehom pogledavši Omera, reče: “Omere! Trebao si mi reći da mu na lijep način isplatim dug, a njemu da ga na lijep način traži. Nego, povedi ga i isplati mu njegovo pravo (hakk), i za to što si ga prepao daj mu 20 posuda više.” Hazreti Omer me je poveo, isplatio mi moj hakk, i dodao mi još 20 posuda hurmi. “Omere, budi svjedok da prihva-tam svog Gospodara - Allaha, svoju vjeru - islam, i svoga Resulullaha – Muhammeda!” Potom smo otišli zajedno Resulullahu. Pred njim sam izgovorio Kelime-i šehadet i na taj način sam došao do svog hidajeta (upute).”

(Et-Taberani: el-Mu’džemu’l-Kebir (Bejrut, 1984), 5/222-23; Medžmeu’z-Zevaid, 8/433-35; Ebu Nuajm: Delailu’n-Nubuvve 1/91-93; Usdu’l-Gabe, 2/245; et-Tabakatu’l-Ke-bir, 1/310-311.)

HILJADU I JEDNA KAP

23

Lav koji je prepoznao Utejbu

Utejbe, sin Ebu Leheba i Džemile (velikih neprijate-lja islama), je prije objave islama bio vjenčan sa Ummu Kulsûm-om, kćerkom Pejgamberovom, a.s.

Druga Resulullahova, a.s., kći, Rukija (Rukajja) je bila vjenčana sa Utejbinim mlađim bratom Utbe-om. Nakon obznane poslanstva, amidža Ebu Leheb i njegova žena su Pejgamberu, a.s., činili veliki zulum. Potom je objav-ljena sura „Tebbet“ u kojoj Uzvišeni govori o njihovoj pro-pasti, zbog čega su Ebu Leheb i njegova žena odmah zatražili od svojih sinova da se razvedu od Resulullahovih, a.s., kćeri. Rekli su: “Ummu Kulsûm i Rukija su poput nji-hovog oca, izašle su iz naše vjere. Iz tog razloga odmah ih pustite i razvedite se od njih.” Na ovo, oba brata su se razveli od svojih žena. Utejbe dođe Resulullahu, a.s., i na neuljudan način mu reče: “Ja tvoju vjeru ne priznajem, i razveo sam se od tvoje kćeri. Od sada mi nemoj dolaziti, niti ću ja tebi doći.” Utejbi ni to nije bilo dovoljno, već se poput bjesnog psa baci na Resulullaha, a.s., i pocijepa mu košulju! Na ovakvo ponašanje Resulullah, a.s., se jako rastuži, pa reče: “Nadam se da će Allah od svojih pasa, jednu zvijer na tebe poslati.” Iz ovog razloga je Ebu Leheb opravdano pokazujući svoju zabrinutost rekao: “Bojim se Muhammedove bed-dove (dove za propast) za svog sina“. Kasnije, Utejbe je sa jednom trgovačkom ka-ravanom krenuo u trgovinu prema Šamu. Jedne noći stigli su do mjesta zvanog Zerka nedaleko od Šama. Te noći dođe jedan lav i poče kružiti oko karavane. Utejbe koji je ovo vidio, sjetivši se Poslanikove, a.s., bed-dove, jako se prepade, pa reče: “Majko moja! Zbog Muhammedove bed-dove, ovaj će me lav ubiti.” Nakon nekoliko krugo-va ljuti lav se okrenu i ode. Ljudi iz straha i bezbjednosti staviše Utejbu u sredinu i pospaše. Ali, lav se opet vrati, i provlačivši se među njima, njuhom pronađe Utejbu. Ot-kinuvši mu glavu zubima, usmrti ga. Na ovu vijest, Ebu Leheb reče: “Zar vam nisam govorio da se bojim za sina zbog Muhammedove bed-dove?”

(El-Hejsemi, Medžmau’z-Zevaid (Bejrut 1994), 6/14-15, hd. 9820; Bejhaki, Delailu’n-Nubuvve, 2/338-39; Ensabu’l-Ešraf, 1/148.)

OtkupAbbasa, r.a.

U bitci na Bedru osim 70 ubijenih mušrika, 70 ih je bilo zarobljeno od strane muslimana. Nakon razgovora između Resulullaha, a.s., i ashaba, šta uraditi sa zaroblje-nicima, prihvaćen je hazreti Ebu Bekrov prijedlog da se fidjom (otkupom) mogu osloboditi. Dok je hazreti Omer predlagao da se ovaj vrh mušrika treba pogubiti. Cijena otkupa svih zarobljenika određena je spram njihovog ma-terijalnog stanja, pa je ona iznosila između 1.000 i 4.000 dirhema. Oni koji nisu imali uslova za otkup bili su veli-kodušno pušteni na slobodu, uz uslov da oni koji znaju čitati i pisati tome pouče po desetoro muslimanske dje-ce. Među zarobljenicima se nalazio i amidža Resulullaha, a.s., hazreti Abbas. On je zapravo, još u Mekki prihvatio Islam ali je to skrivao. Dok se vodio razgovor oko otkupa, Resulullah, a.s., mu se ovako obratio:

-O Abbas! Ti si imućan čovjek, plati ovaj otkup za sebe.

-O Allahov Poslaniče, ja sam musliman. Kurejšije su me natjerali na ovaj put.

-Allah svakako zna da si musliman. Ako je to što kažeš istina, Allah će ti upisati sevape. Ali ti si bio na protivničkoj strani, pa ti plati svoju fidju (otkup).

-O Allahov Poslaniče, ja nemam imetka, kako mogu platiti svoj otkup?

-O Abbas! Šta se desilo sa imetkom koji si dao svojoj ženi Ummi Fadl? Sjeti se kad ste vas dvoje ostali sami, pred tvoj put iz Mekke, pa si joj rekao: „Ne mogu znati šta će mi se desiti na ovom putu. Ako se desi da se ne vratim živ, daj toliko i toliko zlatnika Ubejdullahu, toliko i toliko Abdullahu, a ovoliko Fadlu i Kusemu.

-Ko je tebe o ovome obavijestio? Vallahi to niko nije znao osim mene i Ummu Fadl!

-Allah me obavijestio.

-Kunem se Allahom Uzvišenim da to niko nije znao osim mene i moje žene. Ja iznova svjedočim da je samo Allah Bog, i da si ti Njegov Poslanik.

Na taj način se hazreti Abbas oslobodi, uz uvjet da će platiti svoj otkup. Nakon toga obogativši se još više, živio je berićetli do kraja svog života.

(Ibn Sa’d: et-Tabakatu’l-Kebir, 4/12-13; Ibnu Esir: el-Ka-mil fi’t-Tarih (Bejrut, 1979), 2/133; Hz. Muhammed i Islam, 3/389-392.)

Imam EL-GAZALI | Mukâšefetu’l-Kulûb

24

R iječi Uzvišenog: „O vjer-nici, Allaha se bojte...“ znače: prema Allahu bu-

dite ispunjeni strahopoštovanjem i budite Mu pokorni, „...i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pri-premio...“ tj. za Kijametski dan, a što podrazumijeva: budite iskreni i radite djela pokornosti kako bi-ste bili nagrađeni na Kijametskom danu, „...i Allaha se bojte, jer On dobro zna šta radite.“ (El-Hašr, 18.) tj. što radite od dobra i od zla.

Jer, i meleki i nebesa i Zemlja i noć i dan će svjedočiti na Kijamet-skom danu za ono što je čovjek ra-dio, od dobra ili zla, od pokornosti ili neposlušnosti. Čak će i njegovi or-gani svjedočiti. Zemlja će za vjerni-ka (mu’mina) i asketu (zâhida) svje-dočiti i govoriti: „Klanjao je na meni, i postio i obavio hadž i borio se...“, pa će se mu’min i zahid obradovati. A svjedočit će protiv nevjernika (ka-fira) i griješnika (âsije) i govoriti: „Na meni je ispoljavao širk (politeizam), i zinaluk činio i pio alkohol i jeo ono što je zabranjeno...“ Pa teško nje-mu ako mu Najmilostiviji bude tra-žio da za to položi račun.

Vjernik (mu’min) je onaj koji se boji Uzvišenog Allaha svim svojim organima. Kao što El-Fekih Ebul-Lejs kaže: „Znak straha prema Uzvišenom Allahu se ispoljava na sedam načina.

Prvo: na čovjekovom jeziku, pa

ga on suzdržava od laži, ogova-ranja, prenošenja tuđih riječi, po-tvaranja i bespotrebnog govora. A učini ga upošljenim spominjanjem Uzvišenog Allaha, učenjem Kur’ana i kazivanjem znanja (iluma).

Drugo: na čovječijem srcu, pa iz njega izbaci neprijateljstvo, mržnju i zavist prema braći muslimanima, jer zavist briše dobra djela. Kao što je Poslanik, a.s., rekao: „Zavist jede dobra djela kao što vatra jede drva.“ Znaj da je zavist jedna od teških srčanih oboljenja, a srča-na oboljenja se liječe jedino isprav-nim znanjem i dobrim djelom.

Treće: na pogledu, pa ne gleda u zabranjeno od jela, pića, oblače-nja i td. Ne gleda na dunjaluk sa željom prema njemu, nego sa uzi-manjem pouke (ibreta), niti gleda u ono što mu nije dozvoljeno. Jer, je Poslanik, a.s., rekao: „Ko napuni svoje oči haramom Uzvišeni Allah će mu, na Kijametskom danu, oči napuniti vatrom.“

Četvrto: po pitanju stomaka, pa u njega ne unosi ono što je zabra-njeno, jer to je veliki grijeh. Poslanik, a.s., je rekao: „Kada jedan zalogaj harama uđe u stomak sina Ade-movog, proklinje ga svaki melek na Zemlji i na nebesima, sve dok je taj zalogaj u njegovom stoma-ku. A ako umre u tom stanju pa njegovo stanište je Džehennem.“

Značenjestraha

25

Peto: na njegovim rukama, pa ih ne pruža prema haramu, nego pre-ma onome što je pokornost prema Uzvišenom Allahu. Prenosi se da je Ka’bul-Ahbar, r.a., rekao: „Uzvišeni Allah je stvorio dvorac (u Dženne-tu) od zelenog topaza u kojem ima 70.000 kuća, a u svakoj ima 70.000 soba. U taj dvorac će ući samo onaj pred koga se pojavio haram, a on ga ostavio iz straha prema Uzviše-nom Allahu.“

Šesto: na njegovim nogama, pa ne kroči prema neposlušnostima nego ka pokornostima. Hoda ka Allahovom zadovoljstvu i druženju sa učenjacima i dobrim ljudima.

Sedmo: na njegovoj pokornosti (ibadetima i dobrim djelima), pa je učini prečišćenom za postizanje Allahovog zadovoljstva. Plaši se ri-jaluka (pretvaranja) i licemjerstva.

Pa kada vjernik sve ovo napred spomenuto upotpuni onda se na nje-ga odnose Allahove riječi: „...a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili (muttekin).“ (Ez-Zuhruf, 35.) U drugom ajetu kaže: „Oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili (muttekin), oni će u džennetskim baščama pored izvora biti.“ (El-Hidžr, 45.) I kaže Uzvišeni Allah: „A čestiti (mu-ttekin) će biti u džennetskim ba-ščama i blaženstvu.“ (Et-Tûr, 17.) I kaže: „A oni koji su se Allaha bo-jali (muttekin), oni će na sigurnu mjestu biti.“ (Ed-Duhan, 51.)

A vjernik treba biti između straha i nade! Da se nada Allahovoj milo-sti i da ne očajava, kao što Uzvišeni Allah veli: „O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite

nadu u Allahovu milost!“ (Ez-Zu-mer, 53.) Te da napusti ružna djela i učini pokajanje (tevbu) Uzvišenom Allahu.“

Hikaja: Jednom dok je Davud, a.s., sjedeći u svojoj sobici u kojoj je ibadetio, učio Zebur ugledao je crvenog crva na zemlji. U sebi se zapitao: „Šta li Allah hoće s ovim malim crvom?“ Pa je Allah dozvolio, u tom momentu, crvu da progovori, te je rekao: „Allahov vjerovjesniče! Što se tiče mog dana, moj Gospo-dar me je nadahnuo da svaki dan kažem ‘Slavljen neka je Allah. Hvala Allahu. Nema boga osim Allaha!’, po hiljadu puta. A što se tiče moje noći, moj Gospodar me je nadahnuo da svaku noć kažem ‘Moj Allahu, bla-goslovi Muhammeda, Nebijja, Um-mijja, njegovu porodicu i njegove ashabe!’, po hiljadu puta. A šta ti kažeš, pa da se okoristim od tebe?“ Pa se Davud, a.s., pokajao zbog onoga što je o crvu pomislio! Po-bojao se Allaha, pokajao Mu se i na Njega se oslonio.

Ibrahim Halil (Allahov prijatelj), a.s., pao bi u nesvjest kada bi se sjetio svoje pogreške. Lupanje nje-govog srca bi se čulo na daljini od jedne milje. Pa mu je Allah poslao Džibrila, koji mu je došao i rekao: „Silni ti šalje selam! I poručuje ti: ‘Jesi li vidio da se prijatelj boji prijatelja?!’“ Pa mu na to Ibrahim, a.s., reče: „Džibrile, kada se sjetim svoje pogreške i razmislim o Njego-voj kazni, zaboravim na svoje prija-teljstvo!“

Ovo su stanja vjerovjesnikâ, do-brih ljudi i zâhidâ, pa dobro razmisli i pouku uzmi.

26

Početak svakog dobrog djela treba biti sa „bismi-llah“, pa ćemo prvo o

tome govoriti.

O moj nefsu! Kako god je ova mubarek riječ simbol islama, ona je i dova koju neprestano ponavlja-ju sva stvorenja.

„Bismillah“ je početak svakog

dobrog djela. Pa i mi ćemo najprije o njoj govoriti.

Znaj, hej, moj nefsu! Ova muba-rek riječ, kao što je simbol islama isto tako je i jezikom stanja stalno ponavljana dova svih stvorenja. Ako želiš shvatiti kolika je neuništi-va snaga i koliki je neistrošiv bere-ket “bismillah” poslušaj ovu pripo-vjed!

Čovjeku koji putuje kroz nomad-sko-arapsku pustinju potrebno je prihvatiti ime i ući pod zaštitu poglavara nekog plemena. Na taj način bi se spasio zla razbojnika i obavio svoje potrebe. Inače, sam protiv toliko dušmana i potreba bi bio uništen.

Eto, dva čovjeka su izašli u pu-stinju i pošli na ovako putovanje.

Bediuzzeman Said NURSI | PISMO PRIJATELJU

BISMILLE

Značaj

27

Jedan od njih je bio skroman, a drugi samouvjeren. Onaj skromni je uzeo ime jednog poglavara, a samouvjereni nije… Onaj što je prihvatio poglavarevo ime svuda se kretao sa selametom. Ako bi naišao na nekog razbojnika, rekao bi mu: “Ja se krećem pod zaštitom tog i tog poglavara.” Razbojnik mu ne bi smio nauditi i izgubio bi se. A ako bi ušao u bilo koji šator s tim imenom, svi bi ga poštovali. A onaj drugi samouvjereni je za vrijeme putovanja doživljavao takve nesre-će, da se ne može opisati. Uvijek je strahovao i prosjačio. Uz to se ponižavao i sramotio.

Zato, hej, moj oholi nefsu ! Ti si onaj putnik, a ovaj svijet je pustinja. Tvoja nemoć i bijeda nemaju gra-nica. Tvoji dušmani i potrebe su beskrajne. Pošto je tako, prihvati ime Vječnog Vlasnika i Iskonskog Vladara ove pustinje, i spasi se pro-sjačenja od cijele vasione i straho-vanja od svakog događaja.

Da, ova riječ (bismillah) je mu-barek riznica pa te tvoja beskrajna nemoć i bijeda povezuju sa bez-graničnom moći i milošću. Tvoja nemoć i snaga bivaju najprihvatlji-viji zagovornik na kapiji Milostivog Moćnika.

Da, onaj koji počinje sa ovom ri-ječju sličan je onom čovjeku koji se prijavio kao vojnik i sve radi u ime države. Nikog se ne boji. Dovoljno je samo da kaže: “U ime zakona, u ime države” i sve može postići, i izdržati uprkos svemu. Na početku rekosmo: “Sve što postoji jezikom stanja izgovara „bismillah”. Zar je tako?

Naprimjer, dođe jedan čovjek i cijelo stanovništvo grada silom od-

vede na jedno mjesto i tjera ih na prinudan rad. Bez sumnje, znaš da taj čovjek ne postupa u svoje ime i svojom snagom, već da je on voj-nik. Radi u ime države, oslanja se na snagu vladara.

Isto tako, sve što postoji radi u ime Allaha. Poput atoma malehna sjemena i koštice, na svojim glava-ma nose stabla, i dižu tovar nalik na planine. Znači svako drvo izgovara “bismillah”, puni svoje ruke plodo-vima iz riznice Rahmeta, i nudi nam ih na tablju. Svaka bašta “bismillah” izgovara. Postaje kazan kuhinje Ku-dreta gdje se zajedno peku razno-razna i svakojaka ukusna i prijatna jela. Sve mubarek životinje, poput krave, kamile, ovce, koze izgova-raju “bismillah”. Postaju po jedna mliječna česma izobilja Rahmeta. U ime Opskrbitelja nam uručuju, poput životvorne vode, najprijatniju i najčistiju hranu. Korijenje i žile sva-ke biljke, stabla, i trave, mehki kao svila, izgovaraju “bismillah”. Pro-bijaju i prolaze kroz tvrdu zemlju i kamenje. Izgovarajući: “U Allahovo i Rahmanovo ime”, sve Mu pokor-nim postaje.

Kao što je davanje plodova i ši-renje grana u vazduhu lahko, isto tako se u tvrdoj zemlji i kamenju širenje korijenja i davanje ploda pod zemljom, odvija sa velikom lahkoćom. I pod silnom toplotom mjesecima nježno, zeleno lišće, ostajući vlažno, materijalistima sil-no udara šamar preko usta. Gura im prst u vječno ćoravo oko i kaže: „Ta tvoja čvrstoća i toplota u koje se toliko uzdaš, postupaju po nare-đenju, tako da, poput svile mehke žile, svaka poput štapa Musaovog, pokoravajući se naredbi probijaju kamenje.“ I kao cigaretne hartije

tanki, i nježni listovi, poput djelova tijela Ibrahima, a.s., nasuprot to-ploti koja razbacuje vatru, uče ajet. Pošto sve što postoji duhovno iz-govara „bismillah“, u Allahovo ime Njegove nimete nama dostavljaju i uručuju nam ih. Pa i mi trebamo izgovarati „bismillah“. Trebamo da-vati u ime Allaha. Trebamo uzimati u ime Allaha. S obzirom da je tako, ne trebamo uzimati od nemarnih ljudi koji ne daju u ime Allahovo.

Pitanje: Trgovcima na pijaci da-jemo određenu cijenu, a kakvu li tek cijenu traži Allah, koji je istiniti vlasnik imetka?

Odgovor: Cijena koju od nas tra-ži Stvarni Skrbitelj za te dragocjene nimete i imetke su tri stvari:

1. zikr

2. zahvalnost

3. razmišljanje.

Na početku “bismillah”je: zikr.

Na kraju “Elhamdulillah”je: za-hvalnost.

A u sredini, misliti i shvatiti da su svi “ovi nimeti koji su dragocjena čudnovata djela, mudžize kudreta i hedije rahmeta Ehad i Sameda”, jeste razmišljanje.

Kolika bi bila glupost zaboraviti padišaha, vlasnika koji ti je poslao poklon po jednom jadnom čovje-ku, te njemu zahvaljivati, isto tako, hvaliti i voljeti one koji nas prividno opskrbljuju, a zaboraviti Skrbitelja je hiljadu puta veća ludost.

Hej, nefsu! Ako ne želiš biti ova-ko blesav; Daji u ime Allahovo... Uzimaj u ime Allahovo… Počinji u ime Allahovo… Radi u ime Allaho-vo…

Vesselam…

Ibn Adžîbe el-HASENI | El-Bahru’l-Medîd

28

Uzvišeni Hakk kaže:

1. Reci: Utičem se Gospodaru svitanja

„Reci“ O Muhammede „Utičem se Gospodaru svi-tanja“ tj. tražim zaštitu kod Gospodara rastavljanja (fe-leka). A felek je svitanje, jer ono rastavlja noć. Reče-no je i da termin felek obuhvata sve ono što Uzvišeni Allah rastavlja; bilje od zemlje, izvore od planina, kišu od oblaka, plodove od sjemenja i košpica, djecu od stomaka i maternica i sve ostalo što se odvaja i od ne-čega rastavlja. Takođe je preneseno da je felek jedna

od džehennemskih jama.

U traženju zaštite kog Gospodara feleka, Koji daje svjetlost nakon tame, širinu nakon skučenosti, razdva-janje nakon objedinjenosti, je plemenito obećanje da će zaštita biti pružena onome koji je traži. Da će čvoro-vi magije (sihra) biti odvezani. U ovakvom traženju (tj. sa sintagmom: Gospodar feleka) se nalazi i povećanje nade za otklanjanje i mnogih drugih iskušenja i belaja, kao i pojačanje želje za kucanjem na kapiji Allahove zaštite.

Sura EL-FELEK(svitanje)

U ime Allaha, Milostivog, SamilosnogReci: “Utičem se Gospodaru svitanjaod zla onoga što On stvara,i od zla mrkle noći kada razastre tmine,i od zla smutljivca kad smutnje sije,i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!”

29

Potom je Uzvišeni naveo ono od čega se treba tra-žiti zaštita, pa kaže:

2. od zla onoga što On stvara

bilo ono vezano za ljude, džine ili nešto mimo njih, ma ko to bio. Kao što primjećuješ ovaj ajet obuhvata sva zla; mineralna, životinjska i nebeska, kao što su na primjer munje itd. Zlo (šerr) je vezano samo za ono što je stvoreno, tj. za ‘Svijet stvaranja’ (alemu’l-halk). Svijet stvaranja je zasnovan na mješavini različitih že-lja, u kome se realiziraju suprotnosti, a koje u svemiru polučuju nered.

A što se tiče ‘Svijeta naredbe’ (alemu’l-emr), pa on je čist od svake vrste manjkavosti i bilo kakvih uzroka. Na njega se jedino odnosi „Budi!, i ono biva“.

Zla „Gâsika“su mnogobrojna3. i od zla mrkle noći kada razastre tmine

Ove Allahove riječi specificiraju zlo mrkle noći, mada je ono obuhvaćeno prethodnim ajetom. To je zbog toga što je velika potreba za traženjem zaštite od ovog zla, s obzirom da se ono stalno ponavlja. Gâsik je mrkla noć čije se tmine posvuda razastiru. Kao što je spomenuto u 78. ajetu sure el-Isra: „...pa do noćne tmine“, (ila gaseki’l-lejl). A gasek je popunjavanje, pa se kaže: oči su mu se napunile suzama (gasekat aj-nejhi). Pa gaseku’l-lejl označava mrklu noć. Iza vekab znači: kada u sve uđe, kada se razastre (noćna tama). Traženje zaštite od mrkle noći je potrebno zbog toga što se u njoj događaju neobične i neprijatne stvari.

Rečeno je da gâsik označava i Mjesec. A iza ve-kab, znači: kada bude njegovo pomračenje, pa pocrni. Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: „Poslanik, a.s., me je uzeo za ruku i rekao: ‘Traži zaštitu kod Allaha od zla ovog Gâsika, kada se pomrači!’“

Rečeno je i to da se ajet odnosi na vremenski peri-od kada je Mjesec u svojoj završnoj fazi, prije rađanja mlađaka, a taj vremenski interval i astrolozi smatraju nesretnim. Zbog toga i sihirbazi svoje sihrove za pod-metanje bolesti spravljaju samo u ovo vrijeme.

Takođe se navodi da je gâsik zvijezda Surejja, u sta-nju kada padne. Zato što se, kada ona padne, prošire bolesti i kuge.

I na kraju, ajet se odnosi općenito na sva zla koja pogađaju čovjeka, a između kojih je i stanje kada se podigne muški polni organ iz strasti prema onim oso-bama koje mu nisu dozvoljene.

4. i od zla smutljivca kad smutnje sije

tj. od zla duša/nefsova. Ili od zla žena sihirbazica koji vezuju čvorove od konaca u koje pušu izbaciva-njem pljuvačke ili bez nje.

Riječ en-neffâsat je određena zato što se misli na kćerke Jevreja Lebida (koje su sa svojim ocem napra-vile sihir Poslaniku, a.s.) ili na sve žene koje se bave sihrom, a pod ovo prevashodno potpadaju Lebidove kćeri.

5. i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!tj. kada javno pokaže zavist koja izvire iz njegove duše (nefsa). Onome kome zavidi nanosi zlo i štetu, riječima i djelima. Traženje utočišta rezultira vraćanjem štete zavidljivcu.

Sûfî - tefsirFelek je svjetlo iz kojeg je proizišlo ‘More moći’

(bahru’l-džeberut). To svjetlo je pregršt zemlje Muham-medove, koja je sjemenka iz koje su nastali svi svjetovi. Pa Allah naređuje da se traži utočište kod Gospodara moći (koji je to ‘more’ iz šake Muhammedove zemlje izveo), i to od zla svega onoga što okupira i zabavlja od Allaha Uzvišenog.

Od zla onoga što napada ljude; kao što su nefs, strast i srdžba.

I od zla spletki sihirbaza i zavidnika. A zavist je po-kuđena i kod odličnika i kod svjetine. Pa ‘onaj ko zavidi nikada carem postati neće’.

Suština zavisti je: očaj zbog postojanja nekakvog dobra kod nekog, uz želju da to dobro nestane. A kada se želi tako nešto od dobara za sebe, bez želje da ono nestane kod dotičnog vlasnika, onda se to naziva gi-bta (zavist bez zlobe). Ona je pohvaljena u stvarima savršenstâva (kemalât); kao što su znanje (ilm), dobra djela (amel), duhovno kušanje (zevk) i pohvalna stanja (ahval). A Allah uputu daje! Neka je salat i selam na Muhammeda i njegov ehl-i bejt!

30

Tekije su obično građene na specifičnim mjestima, pored rijeka, izvora, na obalama jezera, jednom riječju u izuzetnom prirodnom okolišu. Širom islamskog svijeta one su bile utočiste za musa-

fire, putnike kao i beskućnike. U tekijama su najčešće boravili oni kojima je ovaj svijet samo most kojim se stiže do vječnosti. U islamskoj duhovnoj tradiciji tekije se doživljavaju kao boravišna mjesta pobožnih ljudi (dervi-ša), zagovornika filozofsko-religijskog pokreta vraćanja izvornoj pobožno-sti. Predvođeni starješinom (šejhom) u osami svojih skromnih odaja, oni,

Erol ZUBČEVIĆ | TEKIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Tekija uVukeljićimaTekija je bogomolja u kojoj se okupljaju, borave i vrše vjerske obrede derviši (sufije). U Bosni i Hercegovini se pojavljuju dolaskom islama u 15.vijeku, mada su neke izgrađene i prije dolaska Osmanlija poput Mevlevijske tekije na Bembaši koju je izgradio Isa-beg Ishaković 1461. godine. Riječ tekija je perzijskog porijekla - tekke.Prve tekije na tlu Bosne osnovane su prije konačnog pada bosanskih pokrajina pod Tursku vlast. Od tada pa do danas izgrađeno je oko četerdeset tekija na tlu Bosne i Hercegovine, a pripadale su uglavnom mevlevijskom, kadirijskom, rufaijskom, nakšibendijskom i halvetijskom tarikatu. Do danas ih se održalo svega pet: dvije u Sarajevu, i po jedna u Živčićima-Vukeljići kod Fojnice, u Blagaju kod Mostara i Travniku. U ovome i u naredna dva broja pisat ćemo o tri od ovih pet tekija: Hadži Sinanovoj u Sarajevu, Tekiji na Buni kod Mostara i u Vukeljićima kod Fojnice.

FOTO: Erol ZUBČEVIĆ

31

32

dodatnim molitvama (zikir) i razgovorom (muhabet) nastoje proniknuti u tajne islamskog učenja.

Tekije su gradjene širom islamskog svijeta, a naroči-to na prostorima Osmanske carevine.Tako se u Bosni javljaju uporedo sa turskim osvajanjem. Od samog po-četka one su imale značajnog udjela u razvitku grado-va, širenju islama i islamsko-orijentalne kulture. Rijetki su gradovi u Bosni i Heregovini koji nisu imali barem po jednu tekiju.

Fojnička tekija u Vukeljićima zauzima važno mjesto u kulturnohistorijskom naslijeđu Bosne i Hercegovine. Tekiju u Vukeljićima je osnovao šejh Husein Zukić Boš-njak 1780. godine. Svojim velikim znanjem je uticao na

širenje nakšibendijskog reda ne samo u svojoj bližoj već i daljnjoj okolini. Nakon njegova preseljenja, teki-jom skoro već pola vijeka upravlja porodica Hadžimej-lić, čiji je rodonačelnik Muhamed Mejli.

Tekija u Vukeljićima je dvospratna građevina u obliku pravougaonika, koju natkriva krov od crijepa, a ranije ćeremida. Centralni dio tekije čini semahana u kojoj se obavlja redovna molitva, kao i zikir, mevludi. Na sredini je drvena kupola, a oko nje je musander za žene kao i mejdan-odaja, gdje se derviši skupljaju prije i poslije zikra radi razgovora (muhabeta) i učenja ilahija.

Ono što tekiju u Vukeljićima čini jedinstvenom, je-ste porodični muzej koji je otvoren krajem devedesetih godina prošlog vijeka, a nalazi se preko puta tekije. U muzejskoj postavi nalaze se derviške nošnje (različitih tarikata) kao i tipični derviški predmeti.

Tu su još i stara oruđa, stari rukopisi (interesantan je spis na kome se nalaze silsile svih dvanaest tarikata), veliki broj vrijednih i originalnih levhi i slika.

33

GOVOR STANJA

34

Imam eš-Šâfi’i, r.a., i pored svoje veličine družio se sa sufija-ma, pa mu je neko rekao: „Kakve si koristi imao od toga što se družiš s njima?“, a on je odgovorio: „Od njih sam se okoristio sa dvije stvari: jedna je ono što oni kažu: ‘Vrijeme je kao sa-blja, ako ti njega ne siječeš, ono će tebe!’, a druga je ono što oni kažu: ‘Ako svoj nefs ne uposliš dobrom, on će tebe zlom!’“(Načela tesavvufa, Imam eš-Ša’râni)

Onaj ko je spoznao Allaha

zove Mu na osnovu srčanog vi-

đenja, a onaj koji nije spoznao

Allaha zove Mu na osnovu slije-

đenja, oponašanja i neznanja.

(Fusûsu’l-Hikem, Ibn Arebi)

Kada srce obuhvata Uzvišenog Allaha, ono s Njim ne obuhva-

ta i nešto drugo od stvorenja, pa kao da ga On popuni. To znači

da srce, gledajući Allaha pri Njegovoj pojavi, pored Njega ne može

gledati i nešto drugo. Naime, srce spoznavaoca ili savršena čo-

vjeka (insan-i kâmila) je poput mjesta za dragulj na prstenu, koje

nije ni veće ni manje od njega, nego je po njegovoj mjeri i obliku...

(Fusûsu’l-Hikem, Ibn Arebi)

Neki čovjek se požalio Hasanu El-Basriju, Allah mu se smilovao,

riječima: „Ne nalazim slasti u pokornostima (i ibadetima)!“ Pa mu je

Hasan na to odgovorio: „Vjerovatno si gledao u lice nekog čovjeka koji

se ne boji Allaha!!“ (Mukâšefetu’l-Kulûb, el-Gazali)

Ibn Abbas, r.a., je rekao: „Lijep

ahlak topi grijehe kao što sunce

topi snijeg, a hrđav ahlak kvari do-

bra djela kao što sirće kvari med.“

(Upozorenje nemarnim, es-Se-

merkandi)

Hasana el-Basrija je neki čo-

vjek ogovarao. Hasan, r.a., mu je

poslao pladanj svježih hurmi i po-

ručio: „Čuo sam da si mi poklonio

svoja dobra djela, pa sam htio da ti

uzvratim na taj poklon. Oprosti mi

što ne mogu bolje da ti se odužim.“

(Upozorenje nemarnim, es-Se-

merkandi)

Užeta za lov

Dvije koristi

Dragulj na prstenu

Ne nalazim slasti...

Hrđav ahlak

Poklon

Na osnovu...

Prenosi se da se Iblis, na

kojem su bila mnoga užeta,

pojavio Jahja-u, a.s., koji ga

je upitao o tome. Iblis mu

je na to odgovorio da su ta

užeta prohtjevi s kojima lovi

Ademove sinove! Jahja,

a.s., je potom zapitao: ‘Da

li među njima išta nalaziš za

mene?’ Iblis mu je odgovo-

rio: ‘Ne, osim što si se jedne

noći zasitio pa smo ti nafilu

namaz učinili teškim.’ Na to

Jahja, a.s., reče: ‘U redu, ni-

kad se više neću zasititi!’ A

Iblis reče: ‘U redu, nikad više

nikog neću posavjetovati!’

(Mukâšefetu’l-Kulûb, el-Ga-

zali)

GOVOR STANJA

35

Od Seleme, r.a., se prenosi da je ispričao sljedeće: „Jednom

dok smo sjedili kod Allahovog Poslanika, a.s., donesena je džena-

za. Upitao je: ‘Ima li (mejjit) duga?’ ‘Nema’, odgovorili su prisutni.

Pa je prišao i klanjao dženazu. Potom je donesena druga džena-

za, pa je opet upitao: ‘Ima li duga?’ ‘Da’, odgovorili su. Ponovo

je zapitao: ‘Je li iza sebe išta ostavio?’ ‘Tri zlatnika’, odgovorili

su. Pa je pristupio i klanjao dženazu. Na kraju je donesena treća

dženaza, pa je i za nju upitao: ‘Ima li duga?’ ‘Da’, odgovorili su.

Opet je Poslanik, a.s., upitao: ‘Je li iza sebe išta ostavio?’ ‘Ne’,

odgovorili su. Tada je rekao: ‘Klanjajte (dženazu) svome drugu!’“

(Mukâšefetu’l-Kulûb, el-Gazali)

Vjerovjesnik, a.s., je rekao:

„Vi ne možete ljude zadovoljiti

ni kupiti svojim imetkom, ali se

potrudite da ih pridobije vaše

prijatno lice i lijep ahlak!“

Lijep ahlak ...

Ima li duga?

Hatem el-Esamm je upitan o svom namazu, pa je rekao: „Kada se približi namasko vrijeme lijepo uzmem abdest. Potom odem na mjesto gdje ću obaviti namaz i na njemu sjednem dok mi se organi ne smire. Zatim ustanem i zami-slim Kâbu ispred sebe, Sirat-ću-priju ispod svojih nogu, Dženet s desne, a Džehennem s lijeve stra-ne, meleka smrti iza sebe i zami-slim da mi je to posljedni namaz u životu. Tako, u stanju između stra-ha i nade, donesem tekbir, učenje Kur’ana obavim s tertîlom (polah-ko i tačno), ruku’ obavim skrušeno i sedžde s poniznošću. Sjednem na lijevo stopalo, a desno uspra-vim podavijajući prste prema kibli. Trudim se da sve bude iskreno, radi Allaha. Na kraju, ne znam da li mi je namaz primljen ili odbijen!“(Mukâšefetu’l-Kulûb, el-Gazali)

Hatemovnamaz

Âli el-Mersafi, k.s., je rekao: „Šejhovi nisu mogli naći neki lijek koji bi

brže čistio srce (duhovnog putnika) od trajnog spominjanja Uzviše-

nog Allaha. Status onoga ko čini zikr je kao status onoga ko zahrđali

metal čisti pijeskom, a status onoga ko ne čini zikr a obavlja ostale

ibadete je kao status onoga ko zahrđali metal čisti sapunom, tako da

njemu, makar se i trudio, za čišćenje treba izuzetno puno vremena!“

(Načela tesavvufa, Imam eš-Ša’râni)

Najbrži lijek

Enes, r.a., nikada, ni lje-

ti ni zimi, nije skidao ogrtač sa

kapuljačom. Govorio je: „On

olakšava u čuvanju od gleda-

nja u ono što ne treba gledati.“

(Načela tesavvufa, Imam eš-

Ša’râni)

Ogrtač

Mehmed ĆEMAN | OSMANSKO CARSTVO

36

Nakon zauzimanja Burse (1326), Iznika (1331), Izmita (1337), oblasti Kodžaeli i bejluka Karesi, Osmanlije su kao sljedeći

cilj odredili Rumeliju. Riječ Rumelija je vjerovatno Tur-ska kovanica koja označava “Zemlju Rimljana”, u to vrijeme zemlje pod vlašću istočnog Rimskog carstva - Bizantije. Kasnije, ova riječ će označavati evropski dio Osmanskog carstva, preciznije Balkansko poluostrvo. U današnjoj Turskoj, pojam Rumelija se koristi za onaj dio Turske, koji je u Evropi, uključujući i evropski dio Istanbula.

Prema nalazima historičara, Osmanlije su prvi put kročili na evropsko tlo godine 1340., predvođeni Orha-novim sinom, princom Sulejmanom. U početku su to bili povremeni upadi, da bi se nakon osvajanja Galipo-lja (1354), Osmanlije ovdje utvrdili i formirali provinciju. Nakon uspostavljanja kontrole nad cijelim poluostr-vom, Orhan - gazi je usmjerio pažnju prema Trakiji.

Prvi obrisi državePrvo što je Orhan učinio nakon očeve smrti je po-

djela Osmanove lične imovine sa bratom Alauddinom. Pošto je bio izuzetno pobožan i učen, princ Alauddin se čak ustručavao uzeti pola Osmanove lične imovine kao miraz (konje, ovce i sl.). Na to mu Orhan-gazi reče: “Dobro, ako ne želiš biti pastir konja i ovaca, onda budi pastir naroda, budi moj vezir.”

Tako je princ Alauddin postao prvi vezir u Osman-skom carstvu. Pošto je bio vičniji peru nego maču, princ Alauddin je ubrzo uredio novonastalu državu, učvrstivši je mudrim uredbama i zakonima, te je po njegovoj odluci iskovan i prvi osmanski novac koji je pušten u opticaj 1326. godine. Prema nekim historiča-rima i Osman-gazi je kovao novac sa svojim znakom, međutim, ne postoje ozbiljni dokazi za ovu tvrdnju. Do tada je u opticaju bio novac sa znakom Seldžuka iz Ko-nje, pa je zamijenjen novcem sa Orhanovim znakom. Orhanov srebrni novac je nazvan „akča“. Da bi se ovaj novac razlikovao od sličnog novca, koji su kovali sel-dučki sultani, nazivan je i “Akče-i Osmani“ (osmanlijske

akče). Na aversu novca bio je ispisan kelime-i šeha-dat, a na pojedinim primjercima se mogu naći imena četvorice pravednih halifa. Na naličju prvih osmanskih akči je stajalo: “Veliki sultan Orhan, sin Osmana, neka čuva Alah carstvo njegovo”.

Osim toga, Alauddin donosi i propis o odjeći, kojim je precizirano kako će izgledati odjeća službenika dr-žave, ovisno o rangu. Precizirana je vrsta i boja platna, krzna i ukrasa na odjeći. Posebna pažnja je posvećena izgledu kape, koja je kod istočnjaka određivala pripad-nost staležu.

Donesen je propis o divanu (sultanovo vijeće) koje je zasijedalo svaki dan pod predsjedavanjem Orhana -

Orhan gazi

37

gazi. Sultanov divan je zasjedao u rezidenciji u Bursi, u prostoriji koja je bila namijenjena za te svrhe. Ovdje su se donosile najvažnije odluke. O načinu organizovanja i funkcionisanja osmanske administracije ćemo, ako Bog da, govoriti u nekom od sljedećih nastavaka.

Učeni princ je donio i zakon o plaćenoj, stalnoj voj-sci i to čitavih stotinu godina prije nego je to učinio Karlo VII u Francuskoj, koji važi za prvog evropskog vladara osnivača plaćene vojske. Osman-gazi je kori-stio uglavnom akindžije (tumarajuće ratnike), koji su na poziv vladara odlazili u boj. Orhanova vojska je sada, pored akindžija, dobila stalne plaćene pješadijske odrede sa redovnom plaćom.

Orhan-gaziJoš od najranije mladosti mladi prinčevi su obuča-

vani ratnim vještinama, kao i umijeću vladanja. Tako je Osman-gazi, mladom Orhanu povjerio upravu i ču-vanje novoosvojenog Karadžahisara. Za to vrijeme, Osman-gazi je išao u dalja osvajanja. Orhan-gazi je uskoro dobio priliku pokazati koliko vrijedi. Naime, iznenada su Tatari provalili u područje Karadžahisara, ušli u sam grad i opustošili gradsku tržnicu. Međutim, Orhan-gazi brzo reaguje, uspješno organizuje odbranu grada i protjeruje divlje Tatare. Babo Osman je zado-voljan Orhanovim prvim nastupom, pa ga šalje u bitke. Orhan-gazi i tu pokazuje da je pravi babin sin i osvaja kompletno područje između rijeke Sakarje i mora (po-dručje današnje provincije Kodžaeli).

Čvrsto se oslonivši na svog brata Alauddina, Orhan-gazi se mogao posvetiti osvajanjima. Za svoju prije-stolnicu je odabrao Bursu, taj divni grad u podnožju gorja Uludag. U periodima primirja Orhan se posve-tio građenju. U Izniku je podigao džamiju, medresu i imaret (kuhinja za sirotinju), pa se ova džamija sma-tra prvom Osmanskom džamijom, a medresa prvom osmanskom medresom. Sagradio je i džamiju i ha-mam u sklopu Bursanske tvrđave, a u Biledžiku je sa-građena Orhanova džamija i imaret.

Arapski putopisac Ibn Batuta posjetio je Osmansku državu 1331. godine za vrijeme Orhana-gazi i zapi-sao: „Oni nikada ne dočekuju slijedeći mjesec u istom gradu. Neprestano se bore protiv nevjernika i uvijek ih drže pod opsadom“. Osmanlije su se smatrale gazija-ma. To nipošto ne znači da su mislili kako prije njih nije

bilo gazija. Ovim nazivom su htjeli naglasiti da je opet oživljen duh živahnog islama. Isticali su da je svrha njihove borbe zapravo hizmet islamu. Sudeći prema natpisu na jednoj od džamija u Bursi koji glasi: „Sultan, sin sultana gazije, gazija, sin gazije, gospodar horizon-ta, heroj svijeta“, Orhan gazi je prvi Osmanlija koji je ponio titulu sultana i tako će ostati sve do posljednjeg Osmanovog izdanka.

Jedan od presudnih događaja bio je prelazak u Evropu gdje im se pružala prilika za skoro bezgranično širenje. Međutim, prelazak u Evropu neće biti nimalo lahak, jer je moreuz Dardanele bio pod kontrolom kr-šćana. Kad god bi Osmanlije prebacili trupe u Trakiju, Bizantijci bi ih prije ili kasnije uništili. A onda se poja-vila prilika. Muslimanska kneževina Karesi, bila je na istočnim obalama Dardanela. Godine 1345., nastala je borba za prijesto u Karesiju, pa je Orhan–gazi, uz pomoć trupa iz ove kneževine, razriješio problem tako što je zauzeo Karesi i pripojio ga osmanskoj državi. Sada Karesi postaje jedna od osmanskih provincija. Upravljanje nad njom je povjereno Orhanovom sinu princu Sulejmanu.

38

Pod komandom princa Sulejmana, Galipolje uskoro pada u ruke Osmanlija. Orhanova ženidba Teodorom, kćerkom Jovana Kantakuzena – pretendenta na Bizan-tijski prijesto, olakšava Osmanlijama dalje napredova-nje u Evropi. Godine 1354., Kantakuzen poziva save-znike Osmanlije da mu pomognu u borbi protiv Srba i Bugara u području Jedrena.

Princ Sulejman je, po očevom nalogu, poveo trupe, prešao u Evropu i zauzeo grad Cimpu na evropskoj strani Galipoljskog moreuza. Zatim je u noći između 1. i 2. marta 1354. godine strašan zemljotres razorio zidine Galipolja i ostalih utvrda u okolini. Sulejman ko-risti ovu priliku i zauzima sve tvrđave uključivo i Gali-poljsku. Zauzeta ratom sa Srbima i Bugarima, Bizantija nije mogla reagovati. Osmanlije su sada čvrsto stali na evropsko tlo. Nikada više ga neće napustiti.

Prelazak Osmanlija u Evropu i stacioniranje snažnih trupa je podiglo pravu uzbunu na Zapadu. Venecijanski ambasador u Istanbulu upozorava da je Istanbul sada u neposrednoj opasnosti. On šalje pisma na Zapad da je Istanbul spreman ući pod zaštitu neke moćne kr-šćanske države, pa se u Evropi počinju krojiti planovi za krstaški rat.

Ovaj put krstaški cilj neće biti Jerusalim. Svrha kr-staških pohoda će sada biti protjerivanje Osmanlija iz Evrope. Ponovo je pokrenuta ideja o ujedinjenju kato-ličke i pravoslavne crkve. Po prvi put, Evropa ozbiljno shvata Osmanlije. Odustajanje od Jerusalima je dokaz neusporedivog doprinosa Osmanlija cijelom musli-manskom istoku koji od sada ne mora strahovati od krstaša.

Gregorije Palama, arhiepiskop grada Soluna, koji su Osmanlije zauzele 1354. godine, odmah nakon osva-janja Galipolja, ovako govori o osmanskim osvajanji-ma: „Nezadrživo napredovanje islama od istoka pre-ma zapadu jasan je dokaz da Bog njima pomaže i da je islam prava vjera.“

Učvršćivanje u EvropiDa bi dodatno osnažio najnovoja uporišta u Evro-

pi, princ Sulejman naseljava muslimane iz Anadolije u Evropu. Kao najpodesnije, izabrao je nomade koji su po svojoj prirodi prilagodljivi. Kao gljive poslije kiše, u

Trakiji su nicala mnoga osmanska sela. Vojni pohodi su nastavljani, a teritorija osmanske države se sve više širila.

Džihad, borba na Allahovom putu, bio je najzna-čajniji činilac u osnivanju i razvoju osmanske države. Formirano je jedno sasvim novo društvo sa posebnim kulturnim obrascem. Bilo je prožeto idealom nepresta-nog džihada i širenja Darul-islama (prostora gdje vlada islam). U tom pograničnom društvu, sve je bilo pret-postavljeno idealu džihada. U zaleđu Osmanlija, još uvijek se čvrsto držala seldžučka civilizacija, zasnova-na na svojevrsnoj vjerskoj ortodoksiji, sholastičkoj te-ologiji, dvorskoj književnosti pisanoj na izvještačenom jeziku.

Međutim, u osmanskim pograničnim zemljama za-vladala je svojevrsna narodna kultura obilježena ep-skom književnošću, narodnim tarikatom i običajnim pravom. U anadolskim kneževinama turski jezik je tada prvi put postao administrativni i književni jezik. Osman-sko pogranično društvo je bilo podjednako trpeljivo i složeno. Zajedničko kulturno tle dovodilo je Bizantijske pogranične trupe u neposredan dodir sa musliman-skim gazijama. Mihal Köse, grčki pogranični zapovjed-nik koji je prešao u islam i sarađivao sa Osmanovim ratnicima, tipičan je primjer takvog asimilacionog pro-cesa.

Osnovna svrha džihada bila je potčinjavanje Darul-kufra (Prostora nevjerovanja) i njegovo pretvaranje u Darul-islam. Osmanlije su utemeljile svoju imperiju uje-dinivši muslimansku Anadoliju i kršćanski Balkan pod svojom upravom. Iako je neprestani džihad bio osnov-ni princip ovog carstva, ono je istovremeno bilo i zaštit-nik pravoslavne crkve i miliona pravoslavaca. Islam je kršćanima i jevrejima garantovao život i imovinu pod uslovom pokornosti i plaćanja džizje i ostalih držav-nih poreza. Dopuštao im je da slobodno ispovijedaju svoju vjeru i da žive u skladu sa sopstvenim vjerskim zakonima.

Pošto je tadašnje osmansko društvo bilo pogranič-nog tipa i pošto su se slobodno miješali sa kršćani-ma, Osmanlije su ove principe islama primjenjivali sa najvećom širokogrudošću i trpeljivošću. Vrlo često, Osmanlije su vodili takvu politiku da su, prije nego što bi se latili oružja, prvo pokušavali sa dobrovoljnim potčinjavanjem kršćana i sticanja njihovog povjerenja.

U novoosvojenim oblastima Trakije, primenjivan je isti postupak kao u Anadoliji. Lokalno grčko stanovništvo, izlagano stalnim upadima gazija, sklanjalo se u tvr-đave. Onim koji bi se dragovoljno pokorili, Osmanlije nisu činili ništa nažao, ali ako bi pružili otpor, prisiljavali su ih da im ustupe svoje gradove. Osmanska vlada je podsticala muslimane iz Anadolije da se nastanjuju u novoosvojenim zemljama. Derviši su, isto tako, osnivali brojne tekije i zavije koje će vremenom postati jezgra novih muslimanskih sela. Ubrzo poslije osvajanja u Trakiji došlo je do kolonizacije Turaka u tim krajevima, čime je ostvarena čvrsta osnova za buduću osmansku ekspanziju u Evropi.

Zbog svega navedenog, Osmansko carstvo je po-stalo pravo „pogranično carstvo” - kosmopolitska dr-žava u kojoj će se sve vjere i rase smatrati dijelovima jedne cjeline i koja će ujediniti pravoslavne kršćane na Balkanu i muslimane u Anadoliji u jednu državu.

Najstariji Orhanov sin, Sulejman-paša je od najra-nije mladosti smatran njegovim nasljednikom, što je i opravdao osvajanjima u Aziji i Evropi. No, godine 1358., princ Sulejman nespretno pade sa konja i na mjestu osta mrtav. Ukopan je na obalama Dardane-la. Dugo će to biti jedini mezar osmanskog princa na evropskom tlu.

Orhan-gazi je nadživio sina Sulejmana jedva jednu godinu. Umro je u 75. godini života. Bio je hrabar ratnik, pravedan vladar i prvi osmanski zakonodavac. Pjesnici ga opisuju kao čovjeka izuzetno lijepe vanjštine, plave brade, plavih očiju, visoka stasa, okrugla lica, širokih prsa, snažnih šaka i bijelocrvenog tena.

Izvori:Halil Inaldžik, Osmansko carstvo – klasično doba

1300 – 1600, Beograd, 2003.

Ekmeledin Ihsanoglu, Historija Osmanske države i civilizacije, knjiga I.

Franc Babinger, Mehmed Osvajač i njegovo doba, Novi Sad, 1968.

H. A. R. Gibb, Travels in Asia and Africa 1325-135

39

Emina ĆEMAN | Simboli ljepote i bogatstva kroz Kur’an i Hadis

40

Drago kamenje, koje se naizgled spontano pojavljuje u prirodi, oduvijek je plijenilo ljud-sku pažnju. Zbog njihove blještave ljepote,

prozirnosti, čistoće i tvrdoće postalo je vrhunskim pri-mjerom savršenstva stvorenoga.

Drago kamenje kao da ima dvostruku vrijednost – ono je simbol bogatstva imetka, ali i simbol bogatstva srca. Kao što dragulj teži svojim kristalima dati pravilnu strukturu, tako i srce želi postići unutarnji mir i savršen-stvo.

Spomen dragog kamenja kroz historijuJedini istinski značajan kamen u islamskom svijetu je

hadžeru-l-esved ili crni kamen, ugrađen u jugozapadni ugao Ka’be. Za njega i za mekami-Ibrahim je sam Po-

slanik, a.s., rekao da su dva džennetska dragulja. Ina-če, kada je riječ o Ka’bi, mufessiri navode predaju da je ona bila spuštena na Zemlju kao jedan dragulj koji je stajao sve do potopa Nuhovog, a.s., naroda. Tada je uzdignut, ali su temelji ostali na kojima je Ibrahim, a.s., kasnije sazidao ovu Allahovu, dž.š., kuću.

Vremenom su ljudi Ka’bu ispunili kipovima od kojih je u vrijeme Muhammeda, a.s., najveći bio Hubel. On je, prema predaji koju spominje šejh Hakki, bio izrađen od ahata ili karnelita.

Od ahata je bilo i brdo na kojemu je Musa, a.s., raz-govarao sa Allahom, dž.š., prema Sulemijevom tefsiru 30. ajeta sure El-Kasas.

Spominju se i neke predaje u kojima Poslanik, a.s., preporučuje korištenje ahata, što je kasnije rezultiralo time da su vjernici počeli nositi prstenje od ovog dra-gog kamena.

Drago kamenjeDruženje sa mubarek - ljudima od tebe čini mubareka. Bio ti kamen, bio ti mramor, postat ćeš dragulj, ako druguješ sa čovjekom srca. (Rumi)

41

Prema predaji koju bilježi imam Taberi, ploče koje je Musa, a.s., dobio kao objavu su bile od dragulja, ispisane zlatnim slovima.

Kur’an na nekoliko mjesta spominje biser, tu malu tvorevinu koja nastaje u školjkama bisernicama više-godišnjim izlučivanjem sedefa na mjestu ozljede uko-liko u ljušturu dospije zrno pijeska. Ono je nakit koji se spominje u 14. ajetu sure En-Nahl - „On čini da se morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite...“

Hazreti Zejneb je imala bisernu ogrlicu koju joj je po-klonila majka, mila Poslanikova, a.s., supruga, hazreti Hatidža. Još jedna često spominjana ogrlica, ona od hazreti Aiše, je također prema nekim predajama bila biserna.

Ipak, ljepota dragulja nije za svačije oko jednako vrijedna. Poznata je legenda o kašikči dijamantu, naj-vrednijem eksponatu Top-Kapi palače u Istanbulu. Pre-ma njoj, neki ubogi siromah je pronašao na smetlištu 86-karatni dijamant, koji je, ne znajući za njegovu vri-jednost, prodao za tri drvene kašike. Otud i današnje ime ovog dijamanta koje je postalo metafora za srca koja ne znaju prepoznati vrijednost i uzvišenost.

Drago kamenje u opisima ahiretskih realnostiKao i sve ostalo, tako i drago kamenje puninu svojih

kvaliteta pronalazi u onostranosti. Tefsiri spominju da je Allah, dž.š., stvorio Arš od smaragda, dok je Levhi-Ma-hfuz od bijelog bisera, sa koricama od rubina.

Poslanik, a.s., je kazivao da je vidio meleka Džibrila dok je svojom veličinom zaklanjao nebeski horizont. Imao je šest stotina krila sa kojih bi padali biseri i dra-gulji kada bi ih pokrenuo.

Prema hadisima, džennetsko kamenje je od dragu-lja, dvorci od bijelog bisera, nakit od zlata i srebra... Hurije i džennetska posluga se često u ajetima pore-de sa rubinom i biserom posutim. Imam Razi u svome tefsiru ajeta iz sure Ed-Duha – „Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta“ - spominje predaju prema kojoj je Poslanik, a.s., nakon što je ovo objavlje-no rekao: „Neću se smiriti sve dok i jedan čovjek iz mog ummeta ne bude izbavljen iz vatre!“

Ipak, bez obzira na svu ljepotu i prefinjenost dragu-

lja, oni su neusporedivi sa veličinom njihovog Tvorca. Imam Razi tumačeći prvi ajet sure Ihlas spominje pre-daju prema kojoj su neki jevreji upitali Muhammeda, a.s., da im opiše svoga Gospodara. Zanimali su se da li je On od topaza ili rubina? Ili pak od zlata ili srebra? Poslanik, a.s., im je na to odgovorio: „Moj Gospodar nije ni od čega stvorenoga. On je Tvorac stvoreno-ga!“

Drago kamenje u simbolizmuDrago kamenje ima poseban simbolizam kada je

riječ o snovima. Tako safir predstavlja radost i zaba-vu, smaragd odgojenu braću ili djecu, halal imetak ili pobožnoga prijatelja. Tirkiz simbolizira pobjedu i dug život, a ahat blagoslov koji eliminiše siromaštvo. Na-nizani biser je znak za Kur’an i znanje, a prosuti biser simbolizira lijep govor. On je simbol i za savršenstvo i ljepotu.

Poznata je tefsirska predaja prema kojoj je harf qaf iz prvog ajeta istoimene sure ustvari znak za planinu koja okružuje Zemlju kao što bjelina okružuje zjenicu oka. To je najveća planina koju je Allah, dž.š., stvorio i to od smaragda. Postala je simbolom najviše postaje sejri-suluka.

Zbog naglašenog simbolizma dragog kamenja, islamski klasičari su često svojim djelima davali nazive nekih od njih. Takvi su Dragulji Kur’ana (Dževahiru-l-Kur’an) od imama Gazalija ili Dragulji mudrosti (Fusu-su-l-hikem) od šejha Ibn Arebija.

Iz istog razloga je prisutno i poređenje izuzetnih ljudi sa draguljima. Tako Mevlana Rumi pjeva stihove „Druženje sa mubarecima od tebe čini mubareka. Bio ti kamen, bio ti mramor, postat ćeš dragulj, ako druguješ sa čovjekom srca“.

Ipak, najvredniji dragulj koji je Gospodar, dž.š., stvorio sigurno je Njegov miljenik, naš poslanik, Mu-hammed, a.s. Njega El-Busejri u svom djelu Kasidetu-l-burda (Oda o Poslanikovom ogrtaču) uspoređuje sa rubinom u stihovima:

Muhammed je ljudsko biće,

Ali ne kao ljudi,

On je rubin,

Dok su ljudi kao kamenje.

dr. Dželal IBRAKOVIĆ | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA

42

Čovjek se u Dženetu približio „zabranjenom drvetu“. Naše ljudske spekulacije idu isuvi-še daleko i mi ih materijaliziramo od „rajske

jabuke“, „zmije“, „ženske krivnje i istočnog grijeha“ i za ljudsku egzistenciju zaista je nevažno šta je to „zabra-njeno drvo“. Ono je bilo „zabranjeno“, pristup njemu je imperativno zabranjen. Ta zabrana je prekršena i kršnje zabrana se ponavlja kroz ljudsku historiju ovodunjaluč-ke egzistencije ( zabrane „ne ubij“, „ne ukradi“, „ne čini blud“, „slušaj i poštuj roditelje“, „udjeljuj iz svog imet-ka“, „pazi i pomaži siročad“, „ne zakidaj na mjeri“…).

Kao da se čovjek, sa slobodnim izborom, opredije-lio da ima jednu jedinu „dosljednost“: da krši zabrane: „Jedite plodove sa svih drveća, ali ovom drvetu ne pri-lazite! To je za vas bolje.“ Živimo u vremenu koje veliča kršenje zabrana i pretvara u oznaku modernosti blas-femiju, ali svaku vrstu pobune i sijanja nereda.

Čovjek je slabo biće, a uz to oholo i nedoraslo (upr-kos generacijama koje bilježe „napredak“ kao stanje ljudskog roda - pri čemu im je potreban majmun kao prva karika, da bi dokazali napredovanje) svojoj uzvi-šenoj misiji zastupnika na Zemlji. Mi o Zemlji ne znamo puno, ali evo šta su zapisali prvi astronauti (Gagarin):

Ona u tminama svemira izgleda kao plavičasti dragulj. Ona je živa.

Naučnici Rimskog kluba istražuju hipotezu o tome da je Zemlja živa i podaci su frapantni. Zemlja (ili se-dam Zemalja) u Kur’anu ima veliki značaj u ukupnom svemirskom ustrojstvu. Ostali svijetovi, pored džina i ljudi, imaju Uputu upisanu u svoj genetski kôd i ona je ista od početka njihove egzistencije, kao i način na koji oni slave svoga (i našeg) Gospodara potpuno mu se predajući. Biljni, životinjski, riblji svijet, svijet mikro-ba i bakterija, koji smo do sada zamijetili, su na usluzi ljudima ali su i očigledan dokaz Sveprisutnosti Stvo-ritelja svih svjetova. I sve je u omjeru u kojem se kao dokaz Savršenstva nalazi i kisik i sol i druga jedinje-nja kao što su vitamini, proteini, bjelančevine, kalorije, željezo itd. itd. Čovjeku je potrebna uputa kao voda i hrana i vazduh, jer bez Upute on postaje biće koje se ne može svrstati ni u jednu od poznatih vrsta životinja i biljka kao srodnika. Zemlji i planetima i planetarnim sistemima i galaksijama ne treba stalno pozivanje, jer su oni tačni i savršeno bespogovorni u svom trajanju (dobrovoljno odabranom) sa tačno utvrđenim zada-cima koje bespogovorno izvršavaju. Oni (te planete, sistemi i galaksije i sve drugo) su obdareni posebnim

Imena svih stvari i njihov sadržaj

43

„čulima“ pomoću kojih mogu da „vide“ Silu nad silama u onom obliku u kojem On želi. Zbog toga se srušilo brdo od strahopoštovanja kada mu se u vrijeme Musa, a.s., pokazao Gospodar. Musa, a.s., nije mogao vidjeti Gospodara, ali se i on od sile koja se samo na tren pojavila stropoštao bez svijesti. To je Snaga koju lju-di ne mogu spoznati svojim čulnima. Pa koji silnik na planeti Zemlji, na bilo kojem položaju da se nalazi, ima hrabrosti da se usudi protiviti takvoj Snazi? Ko je spre-man da dovede u sumnju Beskrajnu Mudrost Stvorite-lja, svevidljivog i nevidljivog? I koji to čovjek, obdaren razumom, ima smjelosti da se oholi, tlači druge ljude i uništava druge svjetove, a da se ne boji da će stati pred takvu Snagu, koja je stvorila svaku drugu, i koja nema brojčanog opisa i nema prepreke pred kojom bi zastala? Zar primjeri silnika iz historije, koji su odavno prah i pepeo, ograničenih trajanjem, kao i svi ljudi, nisu pouka? Koji tlačitelj i sâm nije okusio smrt?

Imena stvari ili njihova suštinaČovjek u dolasku na ovaj svijet stigao je u njegovu

konkretnu stvarnost već naučen imenima svih stvari, i naoružan znanjem, i poprilično samouvjeren. On je razumijevao situaciju oko sebe, ali su uvjeti bili surovi i za razliku od života u Dženetu, nisu se mogli mijenjati. Čovjek nije znao šta ga čeka u budućnosti, ali je znao da se treba izboriti. Nije još upoznao ni smrt, ni žalost i teško je mogao razumjeti brigu koju su njegovi, do juče, poznanici (meleci i džini) iskazivali zbog njega. Meleci su bili iskreno zabrinuti za sudbinu onoga kome su se poklonili. I dan danas traje ta zabrinutost i njihova dova Stvoritelju da pomogne onome kojem su sedždu učinili, a to ljudsko biće je slabo - stvoreno od „ustajale ilovače“. Meleci su bez pogovora prihvatili objašnjenje i čovjekovog i njihovog Stvoritelja da su ljudi u predno-sti, mada je njima (melecima) bilo dato da imaju slike budućnosti. U toj budućnosti meleci su vidjeli prolivenu krv koju će ljudi prolijevati u bitkama. I tako, po bitkama mi danas pamtimo svoju historiju, po prolivenoj krvi. Ali ni meleci ne znaju pravi razlog „Misije Čovjek“. To ne znaju ni ljudi, kao nosioci te misije. Kažemo “ljudi” mada je osnovni princip naše egzistencije na Zemlji individualni ispit primjene Upute, tako da nije isključe-no da neki od ljudi u svojoj usavršenosti (razuma kroz vjeru) spoznavaju svrhu misije, ali ne i njenu cjelinu.

To zna samo Onaj ko je pokrenuo tu misiju. Spolja gledano, čovjek nije bio biće koje je moglo da izvrša-va složene i zamršene zadatke - ni poletjeti ne može preko nebeskih visina, jer nema krila. Sporo kreće, ima manje snage od lavova koji ga njuše, ali taj čovjek zna i šta je lav i šta su krila i šta je drvo i značenja je samo njemu otkrio Gospodar. Zato je on razumom obdareno biće i njegova snaga je u razumijevanju. To nemaju ni meleci, a oni su od svjetlosti sazdani i njihova “rodbi-na” je rasuta po nebesima kao brojna sunca koja kao svjetiljke ogromne snage osvjetljavaju tminu. Samo na našoj svjetiljci - Suncu se dešavaju svakog trena de-setine nuklearnih eksplozija koje daju tačno potrebnu i svjetlost i toplinu da bi sve raslo i da bi čovjek mogao da računa vrijeme i uzgaja sebi hranu.

Te “eksplozije” (zanimljivo) ne samo da daju dobro-bit čovjeku i svjetovima na Zemlji, nego ne uništavaju ni druge planete Sunčevog sistema, niti remete svemirski savršeni red stvari. Čovjek i to domišlja u fragmenti-ma, jer on je stvoren kao istraživač, naoružan najjačim oružjem svemira veličanstvenog – razumom.

Prema džungli ili prema krompirištu?Dvoje naših prvih praroditelja (Adem, a.s., Adam i

Hava – Eva) u “savršenom obliku” (oni su čisti, ili pa-radigmatički čisti primjerci) imali su svježe sjećanje na život - prije života. Tada nisu mogli znati da je ono što su oni živjeli prije zemaljskog života i za njih dvoje i ci-jelo njihovo potomstvo jeste i život poslije smrti. Vječni život! Ostatku čovječanstva, njihovih potomaka, je to obezbijeđeno poslije života. Njihova misija je bila odre-đena i prije nego što je u njih udahnut Dah - zato su oni i prvi Zemljani, ali i prvi prazemljani, ali i vaseljeni.

Od svih drugih bića imaju veći mozak, posebno dio koji se zove neocortex. On je tri puta veći kod čovjeka u odnosu na kosture pekinših i drugih “ljudi” (ali, zar čovjek anatomski ne liči kosturom i na ribe i ptice i sve sisavce?). I onda je “naukovanje” otišlo u pravcu maj-muna, a ne u pravcu neba ili Zemlje kao najbližeg čo-vjekovog rođaka. Najnovija naučna istraživanja govore o tome da u genetskom smislu ljudska DNK-a najviše nalikuje na - krompir. O tome se čitaoci mogu šire infor-mirati u članku “Tko je Homo sapiens?” autorice Da-vorke Radovčić, (časopis Zarez, Zagreb) gdje se ističe

44

da je utvrđena odsutnost ikakve sličnosti neadertalske DNK sa savremenim ljudskim genomom, čime je do-vedeno u pitanje postojanje neandertalca u ljudskom rodoslovlju. No, da se ne bi srušila cijela teorija koja je “smjestila” ljude u evolucionom ciklusu “samoobnav-ljajuće mašine” ili “stvaranja po sebi i od sebe”, traže se premoštavanja kroz savremene teorije politipizma i morfološke varijabilnosti.

Razumljivo, otežano je istraživanje usmjeriti u prav-cu krompira, kada su naučni pravci odavno krenuli u smjeru dalekih “predaka” ljudi – majmuna? Pa, danas gledamo sa velikom nadmenošću različite majmunske vrste sažaljevajući ih što nisu “evoluirali” do nas. Pa, smo mi zato, (nekako “napredno”) evoluirali “sami od sebe”! Sva ova promišljanja podrazumijevaju da je čo-vjek jedna od životinjskih vrsta, pa se u pristupu čovje-ku koriste iste metode za posmatranje ostalih životinja ili sisara, pa i biljaka. Izdvojenost čovjeka od ostalih ži-vih bića je na više razina: jedna (najvažnija jeste razum, druga je ljudska duša, a treća religijsko vjerovanje).

Početak vjerovanja u jednog Boga je pravi i jedini početak čovječanstva. Ili bolje i preciznije rečeno: Na-uka treba da traga (uz pitanje da li uopće i treba da traga, ali pošto se čovjek želi uvjeriti, to ipak treba) za ostacima kultura koje nedvojbeno govore o tome da je Bog Jedan.

Tu ćemo doći do prvih ljudskih skupina. Postavljam hipotezu da je DNK stanovnika poslije Velikog poto-pa (Nuh, a.s.,) istovjetan u globalu, ali je svaki čovjek unikat sam po sebi. Jer ako “nauka” misli da je “otkri-la” suštinu kroz genetiku, grdno se vara, jer iza jedne otkrivene zavjese ili zastora koji postupno ljudski rod otkriva u svom istraživačkom naporu ka sagledavanju cjelovite istine i savršenstva Stvoritelja, nalazi se drugi zastor. Jer, kako god čovjek nije životinja, nije ni Bog. Ljudski razum je Božiji dar, ali i velika zamka, ali i dalje i velika zagonetka.

Neograničene veze međuneuronskih veza – a opet ponašanje: bez vezeAko je samo milion kortkalnih nervih stanica pove-

zan jedan sa drugim u grupe od samo dva neurona od kojih svaki sudjeluje u svim mogućim kombinacija-

ma - tako narasli broj različitih oblika međuneuronske

veze mogao bi se izraziti pomoću fantastičnog broja

102783000.

Ove podatke ističe Erich Fromm preuzimajući ih od

Livingstona, ( R.B. Reirforcement u The Neuroscientes

A. Study Program, New York: Rockfeller Univesity Pre-

ss 1967.) sasvim sigurno ni sâm ne znajući o kakvom

se redu veličina radi.

I zaista, čovjek ima potrebu da koristi mozak mnogo

više nego što to radi ijedno živo biće od poznatih u

cijelom svemiru.

I upravo na ovim temeljima, a ponesena pronalas-

cima u oblasti prirodnih nauka i „otvorenih“ vidika, čo-

vjek sam sebe sve više postavlja u ulogu gospodara

prirode. I kao najmoćnije (i najljepše) biće svemira.

Kao simbolički dokaz te „moći“ dizajneri vanzemaljaca

zamišljaju kao nekog ko ima veliku glavu u kojoj se čak

vizuelno vidi krupni mozak i njegove vijuge.

Savremeni čovjek to i sam osjeća kao svoju pred-

nost, pa nije slučajno što u izmišljanju eventualnih po-

sjetilaca iz svemira najveći broj njih su predstavljeni

kao dominantni u tehnološkom razvoju, jer je čovjek

svjestan da bi se došlo do Zemlje iz dubine beskraja

svemira treba ovladati velikom moći.

Ali, najveći dio „dizajnera“, sanjara, onih koji blude

i koji u iluziji žive i iluziju forsiraju, ne mogu pobjeći od

ljudske uloge: vanzemaljci su ružni, nisu u savršenom

obliku, oni su kao gmizavci, reptili, krvoločni su i kao

takvi su zaostatak „svemirske evolucije“ u kojoj je čo-

vjek, ipak, glavni. I on pobjeđuje sve i na Zemlji i u sve-

miru svojom pameću, lukavošću i svojim humanoidnim

stavovom, ali i vezanosti za planetu Zemlju.

Čovjek nije ni svjestan koliko je krvno i tijelom vezan

za plavičasti globus na kojem se nalazi i koji mu je jedi-

no stanište i jedini dom i kolijevka i istinski rođak.

A davno je Poruka upućena i oko prodiranja preko

granica nebesa i Zemlje: “O, družine džina i ljudi, ako

možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete,

prodirite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć!“

(er-Rahman, 33).

Aida BEGIĆ-ZUBČEVIĆ

45

U ljepšavanje je jedan od najnormalnijih i najbazičnijih fenomena u vezi sa ljudskim rodom, posebno ženom. Ljudi se uljepša-

vaju od kada je svijeta i vijeka. Kriteriji koji određuju da je nešto lijepo ili nije, historijski, kulturološki, sociološki su različiti. Na kraju krajeva, o ukusima se ne raspravlja i lijepo svako vidi onako kako - vidi. Međutim, trendovi lijepog su stvar koja se nameće, pažljivo gradi i osmi-šljava. Kad pogledamo stare fotografije naših roditelja, najčešće nam izgledaju smiješni, a oni se hvale i brane da je baš ta frizura i da su takvi reveri bili apsolutni hit u njihovo vrijeme. Znači, oni su sebi i drugima tad bili ‘cool’, a nama danas nakaradni ili u najboljem slučaju prevaziđeni.

Kad sam postala majka, po prvi put sam počela razmišljati o tome da će i moje fotografije nekad neko sa zanimanjem gledati. To me je natjeralo prvo da ih pregledam i neke od njih uništim. Onda sam ih sve prebacila u podrum, bojeći se, a i nadajući se done-kle da će ih dokrajčiti vlaga i miševi. Kao utjeha i nova bojazan pojavile su se ove digitalne fotografije kojih možeš ‘štancati’ do mile volje i nikad ih ne izraditi. To znači da mogu veoma lako otići u nepovrat i da se niko nikad neće smijati mojoj odjeći i stilu. Ali, od te mo-gućnosti me je u isto vrijeme obuzela i jeza, jer to bi značilo da će se za buduća pokoljenja izgubiti moj lik, a ta pomisao o ‘nestajanju’ s ovog svijeta mi se nije nimalo svidjela.

E, tu dođoh do razmišljanja o smislu uljepšavanja i ljepote. Uljepšavanje žene muslimanke u sebi nosi sa-vršenstvo sklada i smiraja, kao uostalom i sve u islamu. Oslobađa je nepotrebnih tereta kojim je inače svijet op-terećen, jer njena ljepota se štiti i čuva za samo odabra-

ne oči. Tu i tad ljepota dolazi na svoje mjesto i svodi se na individualni doživljaj, a ne na mašinsku proizvodnju. Svako od nas je jedinstven i neponovljiv u svojoj ljepoti i kao takav je predodređen da se svidi onom koji je, opet u svojoj neponovljivosti, stvoren da je prepozna i voli. Kako je lijepo i jednostavno težiti da se svidiš samo jed-noj osobi, a ne vascijelom dunjaluku. Koliko samo ko-mšinica, kolega i kolegica, prijatelja i neprijatelja otpada u toj težnji da se svidiš. Kao da ti teret cijelog svijeta padne sa pleća i svede se na jednostavnost odnosa s jednim čovjekom, tj. tvojim mužem.

Žene usmjerene na to da se svide i petom i desetom, nikad ne dođu do ove jednostavnosti, pa čak ni u staro-sti. Tu dođosmo do na početku pomenutih fotografija. Starije žene koje su bile lijepe i možda jednom u životu mislile da su došle do tačke kad su se svima sviđale i komšinicama i kolegama i muževima i ženama, one se ne vole fotografisati, već uvijek kao džoker vade neke stare slike koje ih prikazuju u najljepšem svjetlu. U njiho-vom pogledu, dok posmatraju same sebe na tim foto-grafijama, može se prepoznati da i danas one sebe vide u tom davnašnjem svjetlu, nikad pomirene s neumitno-šću starenja i smrti. Mnoge baš zbog te nepomirenosti s dvije najveće izvjesnosti ovog života pokušavaju pre-variti i izbjeći ono što ne može biti izbjegnuto. Podvrga-vaju se plastičnim operacijama i u svojoj starosti oblače one boje i krojeve koje im već decenijama ne pripadaju. Grčevito pokušavaju ostati u stadiju u kom su bile naj-ljepše. Čini mi se da će svjedočanstvo takve starosti, koja imitira mladost, biti mnogo nakaradnija slika od prevaziđenih krojeva. Ako i budemo ‘ofirni’ našoj djeci dok nas budu gledali na starim fotografijama, nadam se da će to biti zbog mode, a ne zbog nesklada između godina i zrelosti koje te godine od nas zahtjevaju.

Fotografija

mr. Merima ČAMO | GRADOVI

46

Dosadašnja arheološka istraživanja, na široj teritoriji Tuzle, pružila su potrebne odgo-vore na pitanja o prisustvu ljudi na ovom

području kroz historiju, naročito o njihovom načinu ži-vota u prethistorijskom i antičkom dobu. Tim putem se ustanovilo da ova plodna regija prstensto svezana za visove Majevice, nizinu Spreče i žile Ozrena, Konjuha i Dramešine, predstavlja jednu od najstarijih naseobina u Bosni i Hercegovini, te da je područje oko tuzlanskih sonih izvora u dolini Jale i Soli (jalos Salines - slana zemlja) bilo naseljeno još u periodu mlađeg kamenog doba (neolitika). Rimljani su u tuzlanskom kraju zatekli panonsko pleme Skordiska, čiji su pripadnici glasovitu Salinianu odabrali za svoju jugozapadnu priferiju, dok je centralno plemensko područje pokrivalo Sembe-riju i Srem. Starosjedioce rano potisnuše Sloveni koji izjezdiše iz mokrih pribaltičkih gora i u jednom naletu zauzeše teritorij Semberije sve do zemlje slanih izvora gdje uspostaviše župu Soli. Kao teritorij srednjovjekov-ne Bosne župa Soli se prvi put spominje 1225. godine kada ju je kralj Andrija II za kratko vrijeme odvojio od matične zemlje pa poklonio kao leno katoličkom nad-biskupu Ugrinu. Ipak, poklon je bio samo formalne pri-rode, jer se ovaj kraj i nadalje nalazi u rukama bosan-skog vladara. Pokorivši na kraće vrijeme Bosnu i Hum, 1254. godine, kralj Bela IV, dijeli zemlju na tri banovine a jedna od njih je i banovina Soli. Od 1356. godine Tvrtko I se naziva banom „čitave Bosne i čitave Usore i Soli“. U Tuzli nikad nije bio podignut neki reprezen-tativan zamak ili rezidencija vladara, ali je zbog svog „vrijednog resusa - soli“ gotovo stalno spominjana u kraljevskim titulama.

Župa Soli u sastavu Bosanskog vilajetaOsmanski Turci su i prije zvaničnog pada srednjo-

vjekovne bosanske države 1463. godine zauzeli jedan dio Bosne u kojem se nalazila i župa Soli. Ondašnja župa obuhvatala je dvije manje aglomeracije Gornje

TUZLA

47

i Donje Soli, osvojene 1460. godine. Upad i kratko-trajna vlast susjednih Mađara nije spriječila Turke da ovaj „zdenac pun bijelog, trpskog grumena”, vrati pod sultanovu zastavu, 1474. godine. Gornje i Donje Soli nominirane su kao Memleha-i Bala i Memleha-i Zir, dok je naziv samog grada izvedenica turske riječi tuz što znači so - Tuzla - Bala i Tuzla - Zir (Gornja i Donja Tuzla). U prvom turskom popisu Zvorničkog sandžaka 1516. godine Tuzla - Bala i Tuzla – Zir, zavedene su kao dvije nahije u sastavu Srebreničkog kadiluka. Sredinom XVI stoljeća, Gornja Tuzla je imala pet muslimanskih i dvije kršćanske mahale, sa ukupno 419 kuća, od kojih 23 kršćanske, a slična stambena dispozicija primijenjena je i na prostoru Donje Tuzle u kojoj se formiralo pet mu-slimanskih i dvije kršćanske mahale, sa ukupno 399 kuća, od kojih 116 kršćanskih. Do kraja XVI stoljeća u Gornjoj Tuzli se razvilo sedam „mirnih, u sebe zatvore-nih cjelina u zelenilu” a neke od njih su Hadži – Iskende-rova mahala sa džamijom koja je nazvana Čaršijskom, zatim mahala emina Hajrudina sa mesdžidom, mahala amaldara Alije (zakupnika solana), Dragčin mahala itd. Gornjotuzlanski dio krasila je i Bijela džamija, koja je također podignuta u XVI stoljeću, ali se ne zna ime nje-nog vakifa. Za urbani razvoj Donje Tuzle umnogome je zaslužan Turali - beg koji je na raspoloživom terenu sagradio džamiju - zvanu Poljska, mektebe, hamame, hanove, 38 dućana u utvrđenoj čaršiji, te stvorio uslove za stvaranje domaće trgovine (prvi trgovački artikal bila je so). Faktori koji su gotovo podjednako utjecali na rast ovog dubletnog naselja (Tuzla - Bala i Tuzla – Zir) bili su prerada (izvarivanje) soli i zanastvo doneseno s Istoka. Naime, složenije metode u procesu ekspro-prijacije soli, unaprijedile su proizvodnju tog bijelog minerala za 400% što se posljedično odrazilo i na po-većanje prihoda, te je shodno tome Tuzli dodijeljen sta-tus kasabe i carskog hasa (carskog posjeda), 1477. godine. Pored proizvodnje soli, tuzlansku privredu je jačao i čaršijski obrt u kojem su prednjačili umjetnič-ki zanati - kujundžijski, kazandžijski i drvorezbarski. U okviru Bosanskoga Vilajeta, 1573. godine osnovan je tuzlanski kadikuk sa sjedištem u Gornjoj Tuzli, a sre-dinom XVII stoljeća, sjedište kadiluka se prenosi na Donju Tuzlu. Pri kraju turske uprave Tuzla je imala oko 5. 000 stanovnika i ubrajala se među nekoliko najvećih bosanskih gradova.

Gradske kapijeNa početku XVIII vijeka podignuta je u Donjoj Tuzli

utvrda pravouglog oblika, visokih zidova, sa po jednom stražarnicom na svakom zidu i glavnom kulom unutar bedema. Tuzla je bilo opasana vanjskim zidom s četiri kapije iznad kojih se nalazila po jedna prostorija (npr. hazna - državna blagajna). Gradska vrata i kapije bila su na četiri mjesta; jedna kapija se nalazila na lokaciji današnjg središta grada, na mjestu popularne Kapije i zvala se poljska kapija jer se kroz nju izlazilo u polje, druga kapija bila je na Jali - stara kapija, treća kod Be-hram - begove džamije, poznatije kao Šarena džamija (izgrađene 1545. godine), a četvta pored današnjeg Grand hotela. Tvrđavom je zapovijedao dizdar, a gra-dom kapetan. Kapije su se zatvarale uveče, u akšam a otvarale izjutra. Tvrđava je razorena 1870. godine.

Moderna u TuzliKada je carska austrougarska vojska ušla u Tuzlu 22.

septembra 1878. godine, u gradu nije zatekla adekvat-ne objekte gdje bi smjestila četiri bataljona osvajačkih regimenti. S toga je odmah pristupila izgradnji kasarne i vojnih paviljona - Istočni i Zapadni lager. Nakon obe-zbjeđenja grada vojnim punktovima, srednjoevropski civilizatori preusmjeravaju svoju pažnju na sone izvore, debele naslage uglja i bogate šume koje prepuštaju u ruke austrijskim i mađarskim akcionarima. U svjetlu kapitalističkih odnosa baziranih na investomaniji, ek-sploataciji (iskorištavanju najamne snage i prirodnih resursa) i krajnje “folklorističkoj percepciji” islamsko – orijentalnog melmeka, Tuzla se postepeno transfigurira iz tradicionalnog agrarno – zanatlijskog – trgovačkog u industrijski grad. Otvaranjem novih solana u Siminha-nu i Solini, rudnika uglja i ciglane u Kreki, fabrike špirita i rafinerije Alois Grauaug, pet pilana, te izgradnjom že-ljezničke pruge Doboj –Tuzla slika najstarijeg bosan-skohercegovačkog naselja sve više poprima konture, oblike i boje cenralnoevropskih urbanih centara. Pri-vredna ekspanzija istodobno pokreće i demografska kretanja u Tuzli mijenjajući broj i strukturu stanovništva (procenat stanovnika koji stiču dohodak u oblasti indu-strije, zanatstva, trgovine i raznih društvenih djelatnosti ubrzano raste). Na osnovu popisa iz 1879. godine Tu-zla je imala 1. 290 kuća sa 5. 119 stanovnika, a nakon tri decenije taj brojčani niz se značajno multiplicira po-

48

kazjući novo stanje: 5. 119 kuća sa 12. 533 stanovnika (5. 892 muslimana, 754 pravoslavnih, 3. 237 katolika i 348 jevreja).

Tuzla na stranicama putopisaO Tuzli i životu njenih stanovnika od najstarijih do

novijih vremena postoje brojni spisi, literarni i publici-stički zapisi koje potpisuju domaći i strani autori. Iz te raznovrsne dokumentarne građe donosimo fragment jednog putopisa iz 1875. godine koji je napisao ondaš-

nji dopisnik bečkih i berlinskih novina u Bosni. “Tuzla je primjer kako Bosna orijaškim koracima napreduje”. Grad je skoro sasvim na novo pregrađen; ima doduše još i danas svoje turske mahale, no uglavnom su ulice široke i čiste, zgrade nove i moderne. Na mjestu poru-šene donjotuzlanske tvrđave, “danas je veliki Appelov trg, prostran, sa 8000 četvornih metara”. Na sredini trga stoji obelisk, a na sjevernoj strani gradska vijeć-nica, sagrađena u maurskom stilu. “Znatan se napre-dak vidi i po mnogim školama, koje su istina većinom konfesionalne”. Impozantno se doima trgovačka škola i nova osnovna škola s praktičnim pokusnim vrtom. Na sjeverozapadnoj strani grada smještena je vojnička bolnica i stacionarska zgrada. U daljem tekstu pisac govori o jednom značajnom događaju “namještenju liječnice Krajewske u Donjoj Tuzli”. Taj čin, ističe autor, državna služba je poduzela radi stava “muslimanskih žena, koje rijetko zovu u pomoć muškarca liječnika, što nadrilječnicima ostavlja široko polje”. Od 1894. godine pomenuta doktorica je liječila 613 bolesnica, među nji-ma 224 muslimanke.

Novovjekovna previranja u centru sjeveroistočne BosneKrajem Prvog svjetskog rata i propašću Harzburške

monarhije Tuzla ulazi u dvatesetsedmogodišnje razdo-blje u kojem se isprepliće snaga dva različita kraljevska grba, čime se nakon orijentalizacije i okcidentalizacije počinje sa pojačanom kulturnom i političkom domina-cijom „domaćeg establishmenta“. Period bržeg razvo-ja nastupa nakon Drugog svjetskog rata, kada dolazi do uspješne rekonverzije industrije. Mirnodobski plan razvoja društva primijenjen je u proizvodnji soli, hemij-skoj industriji, kopovima uglja, građevinarstvu, metalno – preradivačkim postrojenjima, pogonima za preradu voća i povrća, te u zanatstvu, ugostiteljstvu, trgovini i saobraćaju. Socijalistički „nacrt“ donekle se spontano preslikava na grad, podstrekavajući akcije koje traže veću infrastrukturnu podršku - poput izgradnje i obje-kata prosvjetnog i kulturnog karaktera (univerzitetska mreža, pozorište...), stambenog zoniranja, podizanja spomenika, izmjena naziva ulica itd. Pedesetih godi-na XX stoljeća u Tuzli su uvedene tzv. prisilne urbane promjene u centralnoj zoni grada. Usljed višestoljet-ne eksploatacije slane vode, koja je zahvatala i samo središte Tuzle, pojavljuju se deformacije na zemljinoj

FOTO: Imrana KAPETANOVIĆ

49

površini. Ova izobličenja su prvi put uočena 1907. go-dine. Deformisanje terena je u zoni slijeganja izazva-lo značajna oštećenja građevina (uglavnom objekata nastalih u austrougarskom periodu) pa su neminovno uslijedila rušenja brojnih javnih, privrednih i stambenih zgrada, te komunalne podgradnje. Ta geološka nepo-goda i danas je prisutna u tuzlanskoj stvarnosti. Sva-kog mjeseca, u „minerološkoj nutrini“ grada nastane novih pet hiljada kubnih metara praznog prostora koji u biti i izaziva ruiniranje tla, što predstavlja svojevrstan ekološki udar koji zahtijeva brza i konkretna rješenja.

Historija je u miru lično osjećanje, u ratu je kolektivna tragedija Na referendumu održanom krajem februara i počet-

kom marta 1992. godine građani Bosne i Hercegovine izjasnili su se za samostalnu, nezavisnu i suverenu dr-žavu. Odmah po proglašenju nezavisnosti i priznanja državno – pravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovi-ne od strane Evropske zajednice (6. 4. 1992. godine) pokrenut je snažan i dugotrajan napad na teritoriju novonastale države. U burnom periodu rata, uprkos srpskoj agresiji na zemlju i sam grad, Tuzla je zahva-ljujući dobro organiziranoj civilnoj i vojnoj vlasti, bila i ostala najbolje čuvani i odbranjen grad u Bosni i Her-cegovini. Ipak, nerealna i izokrenuta predstava suro-vog rušitelja o prošlosti i ljudskom profilu ove urbane sredine, utisnula je u tuzlansko tkivo dubok ožiljak. Pod razornošću samo jedne granate ispaljene sa srpskih položaja na planini Ozren, u centru grada (na Kapiji) je usmrćena 71, a teže i lakše ozlijeđene 124 osobe. Na mjestu izgubljene mladosti postavljeno je, u znak sjećanja, spomen obilježje poginulim građanima Tuzle. Datum njihove pogibije, 25. maj 1995. godine u Tuzli je proglašen Danom žalosti. Prema odredbama Dayton-skog sporazuma (ratifikovanog krajem 1995. godine u vazduhoplovnoj bazi Rajt – Paterson kod Dejtona) područje Tuzlanskog kantona danas obuhvata trinaest općina a to su: Banovići, Doboj - Istok, Gradačac, Gra-čanica, Kladanj, Kalesija, Čelić, Lukavac, Srebrenik, Teočak, Sapna, Živinice i Tuzla. U postratnom periodu Tuzlaci iznova usvajaju povijesno pravilo Bosne i Her-cegovine personificirano u multietničkoj zajednici i nje-nim valerima - čovjekoljublju, obzirnosti prema tuđem

mišljenju i uvjerenju, otvorenosti...To moralno, etičko i duhovno odredište Tuzlaka nadvladalo je razorno ne-giranje i dramatično obezvređivanje njenog duha koji se u najsudbonosnijim trenucima historijskih lomova uspijevao vratiti svom ishodištu, svojim korijenima i svojim dometima. “Duh Tuzle traje kao činjenica, kao plamen koji daleko izvan Tuzle odoljeva silama i pro-storima mraka”.

Bilješke:Džaja, Mato, Tuzlanski vremeplov IV, Grafičar Tuzla,

Tuzla, 1990.

Handžić, Adem, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975.

Redigovani izvod iz putopisa Henrika Rennera, Her-ceg – Bosnom uzduž i poprijeko, Sarajevo, 1900.

Trifković, Dragiša, Tuzlanski vremeplov III, Univerzal tuzla, Tuzla, 1988.

WEB SITE: www.forumtz.com/bos/skupstina.htm (Ć. Sarajlić, V. Pavlović).

ODABRANE ŽENE

50

Da bi privoljela Jusufa Zulejha skova plan da sagradi veličanstvenu

palatu u svom paviljonu. U njoj bija-hu sedam povezanih odaja neupo-redive ljepote. Diljem palate majstor je naslikao Jusufa i Zulejhu, kao lju-bavnike isprepletene u ljubavnom zagrljaju. Kad odaje ukrasi, dotjera sebe da zablista u neuporedivoj lje-poti, a onda posla sluškinje da joj pronađu Jusufa. Čim je ušao, uve-de ga u prvu odaju i zamandali že-ljeznom šipkom vrata. Ranjena nje-govom okrutnom ravnodušnošću, započne ljubavni ples i provede ga kroz odaje. Kad stigoše do sedme, najljepše odaje, izranjavana njego-vim upornim odbijanjem, Zulejha uze nož, skriven ispod kreveta i u očajanju ga prinese svom vratu. Vi-djevši to, Jusuf skoči i ruka njegova steže njen gležanj.

Kur’ani Kerim o tome u suri Ju-suf ovako govori:

„Hodi“, „Sačuvaj Bože!“, uzviknu on, „vlasnik me moj li-jepo pazi; a oni koji dobro uz-vrate zlim neće nikad uspjeti.“ I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gos-podara svoga nije opomenu ugledao, tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.“ (Jusuf, 23-24)

Tada iznenada, u jednom uglu odaje, on ugleda zastor izvezen zlatom. Upita Zulejhu šta je to, a ona mu odgovori: „Tamo je idol ko-

jeg obožavam otkad znam za sebe. Stavila sam ga iza zastora da ne vidi nečasno djelo koje nastojim s tobom počiniti.“ Tada je Jusuf ugle-dao svog djeda Ibrahima, a.s., svog oca Jakuba, a.s., i meleka Džibrila kako ga dozivaju da ne ukalja svoju čast. Jusuf, a.s., je potrčao prema vratima koja mu je Džibril otvarao jedna po jedna. Kod posljednjih, Zulejha ga sustiže, i pokušavajući da ga zaustavi, uhvati ga za košulju i podera je straga. Jusufu pođe za rukom da uzmakne i dok je napu-štao palatu naiđe na upravnika sa pratnjom. Jusuf je plemenito postu-pio i nije rekao ništa što bi pobu-dilo Putifarove sumnje. Vidjevši ih zajedno, Zulejha pomisli da mu je sve ispričao i pokuša krivicu pre-baciti na Jusufa.

„Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio da ženi tvojoj zlo uči-ni“, reče ona, „ ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?“ „Ona je pokušala da mene na grijeh navede“, reče Jusuf.

Bijaše neka žena sluškinja Zulej-hina, koja imade tromjesečnu bebu. Ovo dijete koje još nije bilo ni riječi progovorilo, reče: „ Čuvaj se veliki veziru ishitrenog kažnjavanja. Ju-suf ne zaslužuje da bude kažnjen, nego tvoju naklonost i milosrđe.“

„Ako je košulja njegova spri-jeda rezderana, onda ona istinu govori, a on neistinu“, primjeti jedan rođak njezin, „a ako je ko-šulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori isti-

ZULEJHAŽena Jusufa a.s.

51

nu.“ Kad on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: „To je jedno od vaših lukavstava, vaša lukavstva su zaista velika!“

(Jusuf, 25-28)

A što se tiče Jusufa, naredi mu da o ovom slučaju niko ne sazna. Njegova nevinost je dokazana, i ne treba slijediti put ogovaranja, nego je bolje cijeli slučaj zastorom pokri-ti. Međutim, čim su egipatske gos-pođe tu tajnu isčeprkale, počeše da svašta pričaju na račun Zulejhe. Kad je Zulejha saznala za ova do-kona govorkanja, poželje da posra-mi ove nepravedne žene. Naložila je da se pripremi velika gozba na koju je pozvala sve plemkinje i di-vane im pripremila. Na sve strane sluškinje su lepršale sa željom da im ugode. A kad svo posuđe od jela i poslastica odniješe, Zulejha naredi da voće pred njih iznesu i svima u ruke nož dadnu. Tad naredi Jusufu da svečano odjeven pred njih iza zastora izađe.

„Bože! Ovo nije čovjek, ovo je plemeniti melek!„ E to vam je onaj zbog koga ste me korile“, reče ona.

„ Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali on se odupro. Ako ne učini ono što od njega tra-žim, biće sigurno u tamnicu bačen i ponižen.“

SpletkeOve lijepe žene ugledavši Ju-

sufa porezaše ruke svoje. Zulejha reče da je ne osuđuju nego da joj pomognu. Tad one počeše da se obraćaju Jusufu govoreći da je on apsolutni gospodar duše svakog ko ga bar jednom pogleda. Razlog tome nije samo ljepota njegova lica i Zulejha hoće, ako joj ne udovolji,

da ga baci u tamnicu. Ona je sa-građena tako da u njoj ni svježeg zraka, ni sunca nema. Gdje zadah nije moguće podnijeti. Gdje ni jela ni pića nema dovoljno. A gdje nje-govo lijepo biće neće moći izdržati.

Kad je saslušao ovaj njihov prepredeni govor, Jusuf svoje lice okrenu, ispruži dlanove i prouči dovu Svevišnjem:“ ...draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju! I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i la-komislen postati. I Gospodar nje-gov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova.“

Kad im postade jasno da Jusuf neće popustiti, vratiše se Zulejhi i počeše je nagovarati da baci Jusu-fa u tamnicu. Tu će popustiti i udo-voljit njihovim željama.

TamnicaZulejha dozvoli da bude pre-

varena, i jedne noći dok je sjedila nasamo sa vezirom, poželi mu se na svoj izgubljeni ugled u gradu, a krivac tome je samo Jusuf. Da bi sprala ljagu, zamoli ga da Jusufu oduzmu sve počasti, bace ga u ta-mnicu i da to glasnik javno razglasi po gradu. Vezir se složi i prepusti Zulejhi da slobodno uradi sa njim što hoće. Sluge sa njega strgoše zlatnu odjeću, a vojnici ga provedo-še kroz grad, uzvikujući: „Ovako će biti kažnjen svaki rob koji sa nepo-štenim namjerama gazi po ćilimu svoga gospodara.“

Kad je Jusuf dospio u tamnicu, u svojoj sobi pobožnosti hvalio je svoga Gospodara, Ibrahimova, a.s., Ishakova, a.s., i Jakubova, a.s. Konačno se sklonio od Zulejhine

zamke. A Zulejha, vidjevši prazan dvorac, shvati šta je u ljutnji učinila. Ko je ikada ovako s voljenim postu-pio? Sve što je pripadalo Jusufu, razdiralo joj je dušu. Bezbroj puta bi uzimala i mirisala odjeću njegovu. Shvati kolika je blagodat bila gleda-ti lice njegovo. I posta umorna od same sebe. Pokuša zariti handžar u grudi svoje, ali dadilja je spriječi, govoreći: „Kad ćeš se otrijezniti? Sada, kad si ovo učinila, moraš čekati da providnost izlaz pronađe. Naoružaj se strpljivošću.“

Zulejha je noću često pred za-tvor dolazila ne bi li možda vidjela Jusufa. Danju strahujući od Putifa-ra, stražari joj to nisu dozvoljavali. Jednog dana im je naredila, kad ga već ne može vidjeti, da bar čuje njegov glas. Naredi stražarima da ga malo udare. To je stražarima bilo teško i pomisliti, a kamoli učiniti, ko-liko su ga svi voljeli. Dogovorili su se sa Jusufom da udaraju u jastuk, a da on glasno jaukne. Zulejha, čuvši jauk, prvo se onesvjestila, a kada je došla sebi, sva u suzama je pobjegla od zatvora i nikad se više nije vratila. Po sluškinji bi slala u za-tvor mnoga jela...

U palati, na krovu imala je jednu malu odaju odakle je mogla vidjeti zatvorski krov. Tu bi se zatvarala i u suzama, kad već nije mogla vidjeti Jusufa, gledala u krov zatvora u čijoj se unutrašnjosti nalazio voljeni. Bi-jaše potpuno odsutna od stvarnosti i samo bi ponekad dolazila sebi, kad bi je sluškinje dobro protresle. Svakog, ko bi joj kakav haber o Ju-sufu donio, zlatom bi darivala. Tako je svoje blago podijelila.

Nastavlja se ...

mr. Ifeta NEZIROVIĆ | PORODIČNI ODNOSI

52

U ovom broju nastavljamo sa pisanjem o pra-vima i dužnostima roditelja i djece, što je nastavak pisanja o porodičnim odnosima

iz prethodnih brojeva, po šerijatskim propisima (prema kojima Muslimani i Muslimanke usklađuju ponašanje i odnose u svojoj porodici) i tzv. građanskim zakonima, kojima svaka država reguliše porodične i druge odno-se, i koji se primjenjuju na sve građane-stanovnike te države.

Prava i dužnosti roditelja i djeceU Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercego-

vine (“Službene novine Federacije broj 35/05), oblast prava i dužnosti roditelja i djece počinje sa odredba-ma koje regulišu prava djeteta, što je novina u odnosu na raniji zakon, u kojem nisu bila eksplicitno navedena dječija prava, već su proizilazila iz odredaba o dužnosti

roditelja. Na taj način djeca su se u zakonskom tekstu nalazila u neravnopravnijem položaju.

Polazeći od navedenog važeći Porodični zakon u Federaciji Bosne i Hercegovine, prava djece naglaša-va, proširuje i taksativno nabraja, čime su, u skladu sa Konvencijom o pravima djeteta.1

i drugim međunarodni dokumentima, djeca izdvoje-na kao poseban subjekt prava i zaštite. Djeca su tako prihvaćena kao ljudska bića koja mogu iskazati svoje potrebe i učestvovati u svim aktivnostima koja se njih tiču.

1 Konvencija o pravima djeteta je dogovor između zemalja

koji djeci garantira ista prava gdje god da žive. Bosna i

Hercegovina je ratifikacijom o sukcesiji preuzela ovu UN

Konvenciju 23.11.1993.godine i obavezala se na njezinu

primjenu, tako da svakom dijetetu pripadaju sva prava iz

Konvencije.

Muslimanski

i građanski brak

53

Prema ovom zakonu dijete ima slijedeća prava:

• na staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti,

• da živi sa roditeljima, a ako ne živi sa oba ili jednim roditeljem, dijete ima pravo da redovno

• održava lične i neposredne kontakte sa roditeljem s kojim ne živi i sa nenom i djedom,

• na zaštitu od nezakonitog miješanja u njegovu pri-vatnost i porodicu,

• na izražavanje i uvažavanje vlastitog mišljenja u skladu sa njegovim uzrastom i zrelosti,

• da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim orga-nom, (organ starateljstva, policija, sud itd.),

• na posebnog staratelja (za djecu bez roditeljskog staranja, kao zamjena roditeljskog staranja),

• u porodici ima pravo na zaštitu od svih oblika nasi-lja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja.

Dijete ima pravo na obrazovanje, izbor škole i za-nimanja u skladu sa njegovim sposobnostima i sklo-nostima, kao i pravo na zaposlenje koje nije štetno za njegovo zdravlje i razvoj (podrazumijeva se za starije maloljetnike).

Istovremeno, propisane su i dužnosti djece tako da je dijete dužno poštovati roditelje i ostale člano-ve porodice i dužno je da pomaže roditeljima.

Roditeljsko staranjeRoditeljsko staranje je skup odgovornosti, dužnosti

i prava roditelja, koje imaju za cilj zaštitu ličnih i imo-vinskih prava i intersa, a koja se moraju ostvarivati u najboljem interesu djeteta. Roditelj se ne može odreći roditeljskog staranja.

Porodični zakon reguliše dužnosti i odgovornosti ro-ditelja na sveobuhvatan način kroz odredbe sadržane u 40 članova, od kojih navodimo slijedeće:

• roditelji su zajednički i prvenstveno odgovorni za razvoj i odgoj djeteta, te oni treba da osiguraju za-štitu djeteta koja je nužna za njegovu dobrobit. S tim u vezi roditelji su obavezni upoznati dijete sa njegovim pravima i omogućiti mu njihovo ostva-rivanje,

• roditelji su dužni starati se o životu i zdravlju djeteta,

čuvati dijete, zadovoljavati njegove normalne potre-be i štititi ga od svih oblika poroka: droga, alkohol, skitničenje, razbojništvo, krađa, prosjačenje, prosti-tucija, te nasilja, ekonomske eksploatacije, seksu-alne zloupotrebe i svih drugih asocijalnih pojava, a stim u vezi dužni su i kontrolirati ponašanje djeteta,

• dužnost roditelja je starati se o obrazovanju svoje djece, o redovnom osnovnom i srednjem obrazova-nju, a po mogućnosti i o njegovom visokom obra-zovanju,

• roditelji imaju pravo živjeti sa svojom djecom, izdr-žavti dijete i osigurati životne uslove potrebne za njegov razvoj,

• roditeljska je dužnost i pravo da upravljaju imovinom djeteta do njegovog punoljetstva,

• ako roditelji ne žive u porodičnoj zajednici ili iz dru-gih razloga o djetetu se stara samo jedan roditelj, ovaj zakon je na iscrpan način propisao način i po-stupak ostvarivanja roditeljskog staranja, koji treba da bude u najboljem interesu djeteta.

• Dakle, kao značajna novina u ovom zakonu je način kako su propisana dječija prava i obaveza roditelja i institucija (škole, obdaništa idr.) da nauče dijete prepoznati svoja prava i mogućnosti kako ih mogu ostvariti i/ili spriječiti kršenje svojih prava ili prava nji-ma dragih osoba.

Za ova pitanja neophodan je poseban senzibilitet roditelja, zbog toga što je to temeljna novina, koja nije bila dovoljno prisutna u našem tradicionalnom odgoju i vaspitanju, kako u porodici, školi i drugim institucu-jama, gdje je sve uglavnom završavalo kako odrasli kažu. Sada o tim pravima djeca redovno uče u školi, pa je neophodno da se i roditelji kroz odgovarajuću literaturu ili predavanjima iscrpnije uzpoznaju o ovoj temi, kako zbog većeg razumijevanja i bolje komuni-kacije sa svojom djecom, tako i da im pomognu naučiti i koristiti svoja prava, ne bi bilo dobro da u tom po-gledu zaostaju iza svojih vršnjaka. U protivnom može se desiti, ukoliko roditelj fizički ili psihički neadekvatno kažnjava svoje dijete, da mu policajac, kao i u drugim evropskim državama, zakuca na vrata i da bude po-zvan na odgovornost, jer je u porodici zabranjeno i ka-žnjivo nasilničko ponašanje.

54

Zaštita prava i interesa djetetaU cilju zaštite prava djeteta, ovim zakonom su propi-

sane i zaštitne mjere koje se poduzimaju u slučajevima zloupotrebe prava i grubog zanemarivanja dužnosti prema djetetu, kao i institucije i pojedinci koji su dužni pružiti zaštitu.

Grubo zanemarivanje dužnosti postoji ako roditelj ne izvršava obavezu izdržavanja djeteta duže od tri mjeseca, ako ne sprječava dijete u uživanju alkohol-nog pića, droge ili drugih opojnih sredstava i ako ne sprječava dijete mlađe od 16 godina u kasnim noćnim izlascima.

Organ starateljstva, državni organi, javne ustanove i drugi subjekti, svako u okviru svoje nadležnosti, dužni su, u skladu sa odredbama Porodičnog zakona, po-duzimati mjere radi zaštite prava i najboljeg interesa djeteta, a to su:

• upozorenje na propuste i pružanje pomoći rodite-ljima u sređivanju njihovih socijalnih, materijalnih i ličnih prilika i odnosa,

• nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja,

• oduzimanje roditelju prava da živi sa djetetom,

• oduzimanje roditeljskog staranja,

• zaštita imovinskih prava i interesa djeteta,

• prestanak roditeljskog staranja,

• sticanje poslovne sposobosti,

• roditeljsko staranje nakon punoljetstva djeteta.

Mjere upozorenja roditelja na propuste u staranju

o djetetu kao i mjere nadzora nad ostvarivanjem rodi-

teljskog staranja, kojima se po potrebi pruža stručna

pomoć u njihovom otklanjanju su vrlo važne u preven-

tivnom smislu. Ukoliko se u okviru ovih mjera provedu

adekvatne aktivnosti, to može dovesti do smirivanja

porodičnih odnosa i sprečavanja nastanka teških obli-

ka poremećaja i nasilja u porodici i šire.

Prava i dužnosti roditelja i djece u Porodičnom za-

konu su sveobuhvatno obrađena, tako da su ovdje

iznesena u kraćem obimu, te je u slučaju konkretnog

pitanja, potrebno koristiti zakonski tekst.

Roditelji i djeca po islamskim normamaU današnjem svijetu su više nego prisutni mnogo-

brojni problemi, poremećaji i poteškoće, koje se reflek-

tuju i na odnose u islamskoj porodici i utiču na odnose

roditelja i djece. Zbog toga razgovor na ovu temu je

uvijek dobrodošao, u cilju objašnjenja rješenja i načina

postizanja harmonije i sreće roditelja i djece, a sreća je

nešto što čovjek može osjetiti srcem.

Porodica je jedan od najviših emaneta koje je Allah

Uzvišeni povjerio čovječanstvu. Bez porodice i potom-

stva ne može se živjetu u skladu islama i vjere u pra-

vom smislu riječi.

U porodici koja je utemeljena na islamskim princi-

pima i normama ponašanja, život se sastoji od dvije

dimenzije: duhovne, a to je usmjeravanje srca Allahu

Uzvišenom i druga dimenzija života jeste sticanje i bri-

ga o potomstvu.2 Nastavlja se...

2 Sretna porodica S. Muhamed Saki Erol, UG Semerkand, Sa-

rajevo 2007. str.11-22

dr. Zemira KORČIĆ

55

Srce (kalb) je izvor spoznaje Allaha, dž.š., lju-bavi prema Njemu i straha od Njega; u kuran-skim ajetima se spominje kao mjesto vjerova-

nja (iman), pokajanja (tevba) i vraćanja Allahu (inabe), te kao mjesto spominjanja Uzvišenog Allaha (zikr), bogobojaznosti (takva) i spasa (selameta). U hadisu koji navode Buharija i Muslim, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „U čovječijem tijelu ima jedan or-gan, koji kada je ispravan ispravno je čitavo tijelo, a ako je neispravan, neispravno je čitavo tijelo. Taj organ je srce.“. Ljudska srca mogu postati iskrena pomoću vjere, a duša čista pomoću etike zasnovane na toj vjeri.

„Allah dobro zna šta je u srcima njihovim, zato se ti ne obaziri na riječi njihove i posavjetuj ih, i reci im o njima ono što će ih dirnuti.“ (En-Nisa, 63)

Već je navedeno u prethodnim poglavljima da su u

Kur´anu objašnjene dvije vrste bolesti: 1. bolesti srca i 2. bolesti tijela.

Bolesti srca ima dvije vrste:

Prva vrsta su bolesti sumnje i dvoumljenja: „Da li su im srca bolesna ili sumnjaju, ili strahuju da će Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupi-ti? Nijedno, nego žele da drugima nepravdu učine.“ (Kur´an, 48-50)

Druga vrsta su bolesti žudnje, strasti, privlačnosti i lahkoumnosti: „Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete.“ (En-Nisa, 27)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Srcima će se iskušenja prostirati kao što se hasura prutić po pru-tić prostire. Koje god ih se srce napoji na njemu će ostati crna tačka, a koje god ih srce odbije, na njemu

Srce

„Onome koga Allah želi da uputi, On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi, On srce njegovo stegne i umornim učini kao da čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.“ (El-En´am, 125)

56

će ostati bijela tačka, sve dok se ne podijele na dvije vrste:

• crno–pjegavo srce, poput iskrivljenog pehara, koje neće prepoznati šta je dobro, ni osuđivati šta ne va-lja, već jedino znati za prohtjeve kojima je zadoje-no.

• bijelo srce, kome dok je nebesa i Zemlje nikakvo iskušenje neće moći nauditi.“ (Muslim)

Postoji pet otrova koji su najutjecajniji na srca: pre-komjerni govor, prekomjerno zagledanje, prekomjerno druženje, prekomjerno jelo, prekomjerno spavanje.

Zdravo ljudsko srce sa svoje dvije predkomore i dvi-je komore svake minute protjera oko 5 litara krvi kroz tijelo svojim pravilnim snažnim stezanjima (kontrakci-jama) koje su izazvane elektičnim impulsima u sinusa-trijskom čvoru, specijaliziranom nakupinom tkiva smje-štenoj u desnoj predkomori.

Srčana oboljenja možemo podjeliti po svojoj uzročnosti na:

• srčane aritmije, poremećaj normalnog ritma ot-kucaja srca koje mogu biti bezopasne ukoliko se javljaju povremeno, a bez prisustva drugih simpto-ma bolesti. Dvije su glavne skupine aritmija: a) tahi-kardija (ubrzano kucanje srca, preko 100 u minuti) i b) bradikardija (usporeno kucanje srca, manje od 60). Najčešće, bolest srca nastaje kao posljedica aritmije komora, posebno fibrilacije, pri čemu srčani mišić gubi snagu stezanja (kontrakcije). Srčani blo-kovi mogu, također, biti razlogom prestanka rada srca zbog otežane provodljivosti električne aktivno-sti što dovodi do prestanka kucanja srca. Različite srčane bolesti dovode do aritmija, kao što su ko-ronarna oboljenja, urođene srčana oboljenja, obo-ljenja srčanih mišića i zalistaka, tegobe s plućima, hipertireoze, ozljede grudnog koša, električni udar, hipertenzija itd.

• visok tlak ili hipertenzija često može dovesti do atrijalne fibrilacije, aritmije koja često bude uzrokom formiranja tromba i poslijedično moždanog udara.

• koronarne bolesti srca nastaju kao posljedica začepljenja koronarnih arterija što usporava dotok krvi u srčani mišić, pomanjkanja kisika (ishemija) u srčanom mišiću što utiče na njegovo slabljenje. Oboljenja koronarnih krvnih sudova su najčešće po-

sljedica ateroskleroze, otvrdnjavanja arterija, a one mogu izazvati bolne napade angine pektoris, srčani udar ili smrt. Dugotrajno prisutvo koronarne bolesti može dovesti do kongestivnog srčanog zatajenja, tj opće slabosti srca koja smanjuje njegovu sposob-nost pumpanja krvi.

• bolest srčanih zalistaka može otežavati norma-lan protok krvi. Srce ima četri zaliska: plućni, mitral-ni, trolisni i aortni, koja svojim otvaranjem i zatvara-njem omogućavaju protok krvi između četri komore i krvne žile koje ih povezuju. Urođena oboljenja srca i razne upale su često uzroci nepravilog rada za-listaka. Najčešća upala je infektivni endokarditis, bakterijska infekcija streptokokna ili stafilokokna koja zahvata tkivo srčanih komora i zalistaka, a liječi se antibioticima. Često se javlja i reumatski karditis kao posljedica oštečenja srčanog mišića i zalistaka usljed reumatske groznice, koja je i sama povezana sa streptokoknom infekcijom grla, a kao komplikaci-ja oboljenja je kongestivno oboljenja srca i aritmije.

• bolesti perikarda ili osrčja (opna koja okružje srce) mogu biti uzrokovane traumom, virusnim in-fekcijama, bolestima vezivnog tkiva poput lupus ili reumatoidnog artritisa.

• kardiomiopatije ili oboljenje srčanog mišića mogu nastati zbog poremećaja metabolizma, na-sljednih srčanih bolesti, virusnih infekcija, bolesti vezivnog tkiva itd. Posljedice oboljenja su slabost srčanog mišića koji postaje preslab za srčane kon-trakcije i pumpanje krvi i prekrut za punjenje srca krvlju. Simptomi bolesti su bol u prsima, otežano disanje, natečenost nogu i gležnjeva, te vrtoglavica. Često se iznenadne smrti povezuju sa oboljenjima srčanog mišića, npr idiopatska hipertrofijska suba-ortalna stenoza je oduzela život mnogim mladim sportašima.

• urođene srčane bolesti, a najčešće su plućna stenoza (dotok krvi u pluća smanjen), oštećenje septuma (pregrada između lijeve i desne polovine srca itd.)

Većina simptoma srčanih oboljenja koji mogu iza-zvati zabrinutost, strah ili paniku mogu se primarno zbrinuti ukoliko se prepoznaju, a najčešći simptomi srčanih urgentnosti su:

• palpitacije, neugodan osjećaj, lepet srca, trepta-

nje, bubnjanje, lupanje ili ubrzano kucanje u prsi-ma, slabost, nesvijestica, znojenje, otežano disanje su simptomi tahikardije ili ubrzanog lupanja srca. U slučaju tahikardije najbolje je da ostanete mirni, duboko udahnite, opustite se, možete lagano pri-tisnuti karotidnu arteriju na vratu (na mjestu vidljivih pulzacija), možete uronuti lice u hladnu vodu što će usporiti ritam, možete sjesti, saviti se u struku prema naprijed, zadržite dah, potom se napregnite kao da želite napuhati balon, time ćete prebaciti kontrolu sa simpatičkog živčanog sustava koji ubrzava tjelesne funkcije na parasimpatički koji ih usporava. Ako su tahikardije učestale i dugotrajne treba se javiti ljeka-ru da se ispita uzrok poremećaja.Usporen rad srca ili bradikardija često je bezopasna ako je bez dodat-nih simptoma; česta je kod sportista, povremeno se može javiti kod otežane probave, nadimanja, upal-nih procesa, dehidracije itd. Ukoliko su pored bradi-kardije prisutni dodatnih simptoma kao što su umor, otežano disanje, bolovi iza grudne kosti ili ispod, znojenje, gubitak svijesti ili vrtoglavica potrebno je konsultirati ljekara. Bradikardije su često povezane sa pojavom srčanih blokova.

• oštra, probadajuća bol u grudima, uz tempe-raturu najčešće je znak perikarditisa ili upale srčane ovojnice, a liječi se protuupalnim lijekovima poput acetilsalicilne kiseline (npr. aspirin), a u težim sluča-jevima kortikosteroidnim hormonima.

• stezanje, bol u prsima, sa širenjem ka lijevoj strani vrata i niz lijevu ruku može biti znak angine pektoris koja je simptom oboljenja koronarnih krnih sudova. Ukoliko su napadi angine pektoris učesta-liji, postaju sve teži, duži, češći i ne prestaju nakon upotrebe lijekova to može ukazivati na srčani udar. Često preventivno kod kuće možete uzeti Aspirin, umiriti se, opustiti se, ako imate tlakomjer, ili se lije-čite od tlaka, možete izmjeriti tlak, i ukoliko sistolički tlak nije ispod 100 možete pola tablete Nitoglicerola staviti pod jezik ili uzeti Nitrolingul sprey. Ako vam se bol smanjila i tlak je stabilan, i dalje mirujte, pratite svoje stanje. Ukoliko je tlak ispod 100, boli vas gla-va, imate mučninu, lezite, lagano podignite noge i čekajte da vam se stabilizira tlak, to može biti zbog Nitroglicerola koji brzo djeluje i naglo spušta tlak. Možete popiti i drugu polovinu tablete ili i čitavu ili ponoviti Nitrolingual sprey ako vam je tlak stabilan,

ali ako se bolovi ponovo jave morate potražiti hitnu liječničku pomoć. Ako imate žareću bol u grudima iza prsne kosti i ispod može biti posljedica oboljenja jednjaka ili želuca, što možete provjeriti uzimanjem lijekova za želudac H2 bloker ili antiulkusik ili inhibi-tor protonske pumpe. Ako je grudna bol prisutna pri disanju to može biti zbog upalu koštano mišićnog dijela grudnog koša i tada možete uzeti antireumeti-ke (brufen, aspirin, voltaren itd)

• dugotrajna bol stezanja, drobljenja, pritiska, vre-line u grudima koja se može proširiti na vrat, jednu ili obje ruke te vilicu, zadihanost, mučnina, groznica, znojenje, slab puls, vrtoglavica, ponekad nesvijesti-ca, ljepljiva koža, opća slabost, sivilo lica svi ovi simptomi mogu ukazivati na srčani udar. Lokacije najčešće boli su srednji dio i lijeva strana grudnog koša, vrat te unutarnji dio lijeve ruke, vilica, desna strana grudnog koša, desna ruka, ramena, područ-je između pupka i prsne kosti, na leđima između lo-patica. Potrebna je hitna liječnička pomoć.

• kratkoća daha je posljedica dispneje, ortopneje, i paroksizmalne (iznenadne) noćne dispneje. Dys-pnea je otežano disanje koje nastaje usljed opte-rečenja većih od naših fizičkih mogućnosti, a česta je kod srčanih i plućnih oboljenja. Orthopnea je dis-pnea koja se javlja kada se leži, a poboljšava se u sjedećoj poziciji, tako da ukoliko za spavanje kori-stite više jastuka ili više sjedite nego ležite moguće je da imate slabost lijevog srca ili stenozu mitralnog zaliska ili hroničnu obstruktivnu plućnu bolest. Pa-roxysmalna noćna dyspnea ja iznanadna noćna dispneja ili ortopneja koja vas u toku noći nakon 1-2 sata spavanja iznenada probudi tako da morate sjesti, stajati ili otvorili prozor da biste dobili zraka, može se ponavljati u isto vrijeme, povremeno sa ka-šljanjem, zviždanjem. Ukoliko su navedeni simptomi prisutni moguće je da imate slabost lijevog srca, mi-tralnu stenozu ili noćni napad asthme.

• otok ili edem je zadržavanje tečnosti u nogama, gležnjevima, trbuhu, plućima, srcu i nastaje kao po-sljedica srčane slabosti, ali mogu nastati i zbog gu-bitka proteina (hipoalbuminemije) ili zbog pozicije. Edem oko očiju može biti znak bubrežne ili jetrene bolesti.

Kardiovaskularna oboljenja su jedan od vodećih

57

58

uzroka smrtnosti kod trećine svjetske populacije, a kod nas moguć je veći postotak smrtnosti s obzirom na sociološko-ekonomske-nacionalne-političke uvjete življenja.

Četri važne tačke za promociju zdravlja su:

• prevencija hipertenzije: a.normalan tlak je 120/80; b. predhipertenzija je 120-139 / 80-89; c. hiper-tenzija I stupnja je 140-150/90-99 i ona se treba tretirati ljekovima; d. hipertenzija II stupnja >160 / >100,

• prevencija kardiovaskularnih oboljenja i moždanog udara: obiteljska historija srčanih oboljenja, pušenje, alkohol, debljina (normal. index tjelesne mase BMI 18,5-24,9), godine, pol, fizička aktivnost, stres, tlak, puls (za otkrivanje atrijalne fibilacije), holesterol,HDL, LDL holesterol, trigliceridi, glukoza na tašte.

• umanjivanje holesterola i holesterola niske gustoće LDL (loši holesterol).

• modifikacija životnog stila, uključujući zdravu ishra-nu i odgovarajuće vježbe.

U liječenju srčanih bolesti konvencionalna i tra-dicionalna medicina imaju svoje prednosti i ako se primjenjuju komplementarno mogu biti vrlo dje-lotvorne u prevenciji i liječenju srčanih oboljenja. Glavni faktori koji utiču na modifikaciju život-nog stila su:

• prehrana

• hrana koja može povisiti korisni HDL hole-sterol: luk sirovi, maslinovo ulje, češnjak, plava riba, bademi, avokado, brokula, naranče, mrkva, grah, zob, jabuke, lješnjaci ...

• hrana koja uklanja štetni holesterol (LDL): voće i povrće bogato vitam. C i bete karotenom, koštunjavi plodovi, žitarice, sardine i skuše bogate koenzimom Q antioksidansom koji štiti arterije, mo-nozasićene masne kiseline omega 3 u maslinovom ulju, smanjiti unos omege 6 iz suncokretovog i ku-kuruznog ulja koje se ugrađuju u čestice LDL hole-sterola i uništava arterije.

• hrana koja može naškoditi arterijama i srcu: masti životinjskog porijekla u mesu, siru, punoma-snom mlijeku, koži peradi...

• hrana sa najviše masti koje štite arterije: lješ-

njak, avokado, maslinovo ulje, bademi, ulje iz sje-mena uljane repice.

• hrana koja povećava nivo triglicerida: bijeli še-čer, pročišćeno brašno, voćni sokovi, suho voće...

• hrana protiv krvnih ugrušaka: češnjak,luk, ljuta paprika, gljive, đumbir i klinčići, povrće, maslinovo ulje, morska hrana, čaj

• hrana koja može sniziti krvni tlak: celer, češ-njak, plava riba, voće, povrće, maslinovo ulje, hrana bogata kalcijem i kalijem, a preporućuje se više od 3,500 mg kalija dnevno.

• hrana koja može povisiti tlak: hrana bogata na-trijem, pa se preporućuje soliti hranu manje od 6 gr NaCl ili 2,4 gr. Na na dan.

• hrana za prevenciju srčanih bolesti: već nave-dena hrana sa malo masnoće i soli, zatim magnezij (orasi, mahunarke, mekinje, ribe, povrće tamnoze-leno), kalij, niacin (vitamin B3) vitamini B, vitamin A,C,E, koenzim Q, L karnitin (aminokiselina) itd.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je isticao važnost uzima-nja sedam hurmi za doručak zbog zaštite od srčanih i drugih oboljenja. Medicinski je dokazano da hurme sadrže 78% ugljikohidrata, 2,5 % proteina, 3% glicerida i 1,5 % minerala, vitamini A,B, D. U hadisima Allaho-vog Polanika, s.a.v.s., spominje se tikva kao sredstvo za jačanje srca, tamjan za hrabrost srca, šafran pod-mlađuje srce, supa od mesa oživljava srce, bosiljak stimuliše srce, nar smanjuje bol srca itd. Prema tradi-cionalnoj medicini potrebno je odrediti srčanu konsti-tuciju na osnovu čega se određuju lijekovi topli, hladni, umjereni i složeni. U tople lijekove spadaju: mošus, aloevo drvo, šafran, karanfil. Hladni lijekovi su kamfor, sandalovo ulje, ruža, jabuka. Umjereni lijekovi su zlato, tirkis, rubin. Složeni lijekovi su topli, hladni, umjereni koji se prave od rubina.

Liječenje ljekovitim biljem: glog je vjekovni to-nik za srce, a može se naći u farmacijama u obliku ek-strakta, često u kombinaciji sa valerijanom koja djeluje opuštajuće. Angelika pomaže kod srčane aritmije, a po svom djelovanju je slična verapamilu ili isoptinu (kalci-jev blokator kanala). Može se praviti napitak u sokov-niku tako da stavite angeliku, mrkvu, celer, komorač, bijeli luk i pastrnak, dvije čaše dnevno od 2,5 dcl. Žu-tika (Berberis vulgaris) je poznata kao biljni antibiotik,

ali i smanjuje ventrikularne aritmije. Srčanica (Leonu-rus cardiaca) usporava ubrzane otkucaje srca. Gorki morač (Ammi majus) je izvor amiodarona (Cordarone) jedan od ključnih ljekova za suzbijanje aritmija itd.

Fizičke vježbe pospješuju opuštanje tijela čime se smanjuje stres koji je važan faktor koronarnih obolje-nja. Jedna od osnovnih vježbi za tjelesnu akitvnost je svakodnevna šetnja od 30 min. Ljudsko tijelo zahtijeva hranu i piće, ali nisu sve supstance jednako probavljive i ne postaju dijelom ljudskog tijela. Umjesto toga talozi neprobavljenih hranljivih sastojaka se mogu nakupi-ti kao sedimenti, a pošto se njih tijelo ne može riješiti prirodno, vremenom njihova akumulacija može dovesti do bolesti. Dakle, redovita fizička vježba neophodna je da osvježi organe, olakša prolaz hrane, poveća proba-vu i spriječi stvaranje nakupina. Prirodna i metodička kontrola kretnji i mišićnih kontrakcija osvježava dušu i um, poboljšava zdravlje, ojačava mišićni tonus, spre-čava otvrdnuće zglobova, ojačava tetive i ligamente, umanjuje vjerojatnoću somatičkih onesposobljenosti i ublažava većinu humoralnih bolesti. Tako da vježbe osvježavaju tijelo, obnavljaju njegovu energiju, donose rumenilo licu, ubrzavaju vitalnost i živost. Allahov Posla-nik, s.a.v.s., je svojim ličnim primjerom i nastojanjem, Allahovim htijenjem, pomagao ljudima u razumjevanju važnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti i vježbi u očuvanju zdravlja. Općenito, postupci posvećeni bilo kom dijelu tijela ojačavaju ga poput posvećivanja mi-sli određenoj temi čime se jača memorija. Dakle svaki dio tijela zahtijeva određene vježbe i postupke: pluća zahtijevaju vježbe čitanja od tihog ka postepenog po-večavanja glasnosti. Vježbe slušanja zahtijevaju pa-žnju slušanja gdje se zvuk povećava u glasnosti ili se mjenja udaljenost. Govorne vježbe pomažu oralnim komandama, očne vježbe poboljšavaju vid, jačaju očne mišiće. Pješačenje, vježbe umjerenog hodanja, trčanje, streljaštvo, i sl. su zdravi za čitavo tijelo.

Psihomoralne vježbe ustanovljavaju vježbanje uma, obogaćenje intelekta, uravnoteženje ponašanja, podizanje nivoa moralnih vrlina vježbe strpljivosti, za-dovoljstva, zahvalnosti, dobrog raspoloženja, ljubavi, dijeljenja, hrabrosti, dobročinstva, spoznavanja dobrih dijela, uzdržavanje i učtivost itd. Ovo vježbanje mora početi u ranoj mladosti i treba se održavati sve dok se ne razvije stvarni karakter, pozitivne crte i blagoslovlje-ne osobine i sklonosti, a uspostavljanje namaza, po-

sta, hadža čini potpunu fizičku i duhovnu korist. Alla-hov Poslanik, s.a.v.s., je nakon kukurikanja horoza na ranom sabahu molio Allaha Svemogućeg, veličao Ga, uzvikivao Njegovo sveto ime, tražio Njegovu pomoć i milost. Nakon toga bi napuštao postelju, oprao zube misvakom, uzeo abdest, i stao klanjati hvaleći Allaho-vo djelo, moleći Ga, tražeći Njegovu pomoć, a bojeći se Njegove kazne. Zar to nije najbolji lijek za zdravo srce, tijelo, dušu i snagu na ovom svijetu i životu poslije smrti?

„O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca“ (Kur´an, 10: 57)

Kako postoje uvjeti oboljenja srca, tako postoje i uvjeti ozdravljanja srca. Kur´an je savršen lijek za sve bolesti srca, tijela, uma i univerzalni je lijek za sve ne-daće na ovom svijetu i branić protiv kazni za grijehe na budućem svijetu. Ukoliko pacijent ima sumnju, re-zerviranost i pomanjkanje vjere u uspješnost lijeka, te ukoliko srca ne vjeruju u lijekovito djelovanje Svetog Kur ana, onda njihova srca imaju jače povjerenje nad stvorenim funkcijama i djelotvornošću prirode u preva-zilaženju bolesti.Tako pacijent i lijekar postaju ovisni o ovakvim lijekovima i apliciranju nauke, i razvijaju osjet-ljivost i brigu za njihov način liječenja, umjesto da uz dostiguća moderne medicine primjenjuju poštovanje medicine Kur´ana i pristupa medicine liječenja Alla-hovog Poslanika, s.a.v.s. Zbog jednostranosti pristu-pa liječenju, opće i hronične bolesti prevladavaju nad ljudskim tijelima, umovima i srcima, te kao posljedica opće bolesti srce dobiva novu dimenziju, razvija do-datne komplikacije, dovodi ljude na koljena i do ovi-snosti u ovakvim tretmanima i drži medicinske umove zauzetima u istraživanju uzroka i eksperimenta u sin-tetiziranju lijeka. Tako da liječenjem složenih bolesti kompleksnim sinteticima lijekovima bolest se intezivira i razvijaju se dalje komplikacije. Na mnogim mjestima u Kur´anu Allah, dž. š., navodi da pouku primaju „ulul elbab“ (lub – jezgro srca, množina od lub je elbab) što bi značilo razumom obareni, koji čišćenjem srca zikru-llahom i tevbom glačaju srce od mrlja, tako da Allaha svjesni očima srca vide, prepoznaju spletke i uvrede, primaju pouke iz Kur´ana i razumjevaju suštinu stvari.

„U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene“ (Ali Imran 190)

59

Edin TOPČIĆ | PRIČA

60

Koliko trun dobra čovjek da učini, Njemu to ne ostaje skriveno- uči nas

Časna Knjiga. Gledajući ovaj svijet samo jednim okom izmiču nam aje-ti koji ukazuju na Njegovu Mudrost i to kako je ono što je On stvorio sazdano u čvrstoj vezi. Čovjeku je potreban odgoj kako bi gledao sa oba oka.

Kao što rukavica krije ruku, du-njaluk zaklanja da je njegova sušti-na ahiretska, baš kao što je prava težina djela zapravo ona koja istje-če iz srca nakane. Čist ahlak djeli-ma daje potrebnu čistoću.

Čašćenja koja nam Allah daje mogu biti ahiretska ili dunjalučka, a meni su nekako najdraža ona ča-šćenja u kojima prepoznam išaret džennetske nagrade.

Divan danTaj dan pamtim kao lijep i sun-

čan. Počeo je i lijepo. Svaki grad, a posebno ovaj moj, najdraži mi je u sabahsko vrijeme. Bez obzira na to koje je godišnje doba, uvijek me ponese osjećaj da sve čeka ezan kako bi se probudilo i počeo dan.

To su uvijek jata ptica što se ra-duju novom danu, zimi su to mra-zevi koji obično neće da padnu dok džematlije ne napuste džamiju i vrate se u toplinu svojih domova. Ljeti je to smjenjivanje svježe, vedre noći i ugode novog dana koji sluti na poslijepodnevske vrućine.

Ubrzo, gradovi se počnu puniti zvukovima upaljenih auta užurba-nih koraka a nebo stubovima dima koji se penju ka visinama, ili je to sve ustreptaliji žamor vrabaca i ru-menilo na nebu koje najavljuje že-stinu novog dana.

Allaha veliča sve što je na nebe-sima i zemlji!

Uvijek sam nekako opijen tim prizorom i jedva čekam da napu-stim džamiju kako bih udisao raste-rećujuće halove sabaha.

Lagano prošetam do kuće i za-tim malo prilegnem...

U jednom perivojuIzlazim iz kuće i lice mi obli sun-

ce što je već visoko na nebu, Svje-tlost mi nadraži nepce i ja zažmurih

Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela? (En-Nisa, 125)

Kamen na putu

61

i kihnuh. Elhamdulillah! govorim, a brda i grad ispod mene kao da mi odgovaraju Jerhamukellah! Hitre lastavice su parale nebo i njegovo plavetnilo činile još nedostižnijim...

Ja Rabbi, da mogu i ja letjeti kao lastavica! Pomislih...

Kako pomislih tako i poletjeh! Naglo sam se uspinjao do granica neba da bih se odmah zatim sjurio do same zemlje. Iznenađuje me la-hkoća s kojom letim i kako mi vjetar ipak ne smeta da gledam. Kasni maj treperio je ispod mene, a ja tre-perim iznad zemlje. Prepoznajem svoja draga brda, planine i rijeke, ptice. Ljudi su već toliko usitnjeni da se gube u velikom prostran-stvu zemlje. Visine me vuku da se uspinjem i uspinjem se. Sada sam iznad mora i njegovg plavetnila. More je sada omeđeno kopnom i prošarano pokojim otokom.

Pitam se kako izgleda more kada nije omeđeno kopnom. Odlučih da odletim do Tihog okeana... «smire-nog!...» pomislih ja.

Nije mi dugo trebalo, a već sam nad njim i čudim se i divim onolikoj veličini i beskrajnome moru.

Odlučih da se obrušim i zagnju-rim u vodu, da svježina ove vode sapere umor od letenja.

Plivao sam još malo, a delfini i galebovi oko mene su učili:

Slava Onom koji je sve stvorio u paru. Slava Onom koji je dao Junu-zu da čuje zikr mora i slava Onom koji ptice drži u zraku!

Ponovo letim nazad prema kući, nisam siguran u kojem pravcu tre-ba letjeti, ali ne brinem se! Uživam da proletim kroz bijele oblake.

Najednom ispod sebe vidim peri-

voj otok. Spuštam se dolje i... nikad još nisam osjetio da je trava tako mekana. U zraku ćutim blag i pri-jatan miris miska, a sve oko mene Njega veliča i spominje. Ne znam zašto, ali pomislih kako je ovaj otok mnogo ljepši od onog danteovog što je negdje na ekvatoru atlantika.

Najednom začuh glas:

Hvaljen neka je Onaj koji je čist od onoga što Mu pripisuju, Koji sve stvara u paru, Koji jedne upot-punjuje drugim. Neka je salavat na Njegovog miljenika Muhameda Mustafu, njegovu porodicu, njego-ve ashabe i Sadati kirame.

Danas ćeš, ako On to bude htio, biti upotpunjen! Primi ono što ti se danas ponudi.

Ne dao Allah da budem od onih koji su nezahvalni! – rekoh... i pro-budih se!

Dedo Ibrahim i kamenTrenutak sam zastao i začudio

se ovom snu, a odmah zatim sam Mu zahvalio.

Ustao sam se i abdestio i pripre-mio se za put na koji sam trebao da idem.

Put nije bio dalek, čak nije dovolj-no dug ni za skraćivanje namaza, nego uobičajen. Samo sam jedan od mnogih koji svaki dan vozare.

Ulazim i izlazim iz već napamet naučenih okuka. Auto kao da samo zna gdje treba da uspori, a gdje da ubrza, rupe na cesti poslušno obi-lazi i Allahovom voljom sigurno do-đem i vratim se.

Bosna ne bi bila Bosna da na

svojim cestama ne krije opasne i česte krivine, a neke ceste, poseb-no one kojim se rjeđe ide, na sebi imaju odrone.

Na jednoj takvoj krivini susreh se sa kamenom.

Sjetih se da je u sklanjanju ka-mena sa puta velika blagodat i za-ustavih se nedaleko od njega. Auto kao da je malo negodovalo što mu remetim rutinu i kao da mu nije ja-sno zašto sad staje.

Volim ove bosanske krajolike. Na jednoj strani klanca je potok, i napravio je prostora za livadu, a na nju se naslanja cesta koja je morala otući malo stijene kako bi se ugura-la. Stijena je na ulazu u neko selo. Nedaleko od mjesta gdje se kamen odronio na cestu je i prva kuća.

Primjećujem da je bašta oko kuće lijepa. Ima jabuka i ruža. Tu je i jedna loza ispod koje nazirem nekog dedu. Suviše je daleko da ga poselamim, ali nekako samo ustima oblikovah selam, a dedo mi otpozdravi rukom ...

Prišao sam kamenu i bacio ga ukraj.

- Esselamu alejkum, momče! – pozdravi me glas iza mojih leđa.

- Alejkumu selam! – rekoh okre-ćući se i vidjeh da je to onaj dedo što me posmatrao iz hlada vinove loze.

- Halali mi ako te bihuzurim i ako si u žurbi, ali moram ti nešto reći!

- Ma, samo, dedo, slobodno pi-taj. Ono što nam je propisano ne može se promijeniti!

- Prema onome što sam vidio, ti si odgojen mladić i ahlak ti je dobar. Pejgamber jednom reče da je Allahu

62

draže ukloniti prepreku bratu musli-manu, nego mjesec dana itikjafa.

Prije ravno 40 dana, nakon sa-baha, usnio sam glas koji mi govori da svoju unuku dadnem za pravog muslimana, a glas mi na to obeća da je iskreni vjernik onaj koji skloni kamen sa ovog puta. I, evo, tog ju-tra, kamen je osvanuo na cesti, a ja 40 dana čekam da te Allah poša-lje... i vjeruj mi, mnogo je ljudi proš-lo u ovih 40 dana i niti jedan od njih se nije nikad zaustavio. Neki su čak i prešli preko kamena i neki od njih bi tada zaustavili auto, tamo gdje si ga ti zaustavio, da pogledaju jesu li oštetili auto. Mnogi od njih su i psovali i izgovarali svakakve ružne riječi...

Dok mi je dedo govorio, imao sam priliku da ga malo bolje osmo-trim. Dedo je imao na glavi bijeli ću-lah, brada mu je bila bijela i uredna, lice mu svijetlo i čisto. Mislim da je nepravedno od mene što ga zovem dedo, jer nije toliko star, ali njego-

va brada je učinila da izgleda stariji nego što on to jeste. Nosio je pr-sluk i bijelu košulju dugih rukava, i široke ugodne hlače. Sve svemu za oko ugodan čovjek od nekih 60-ak godina.

Ono što me iznenadi jeste miris koji je nosio, a to je bio miris mi-ska...

- Elem, sine, ti si sklonio taj ka-men i zato ti nudim ruku svoje unu-ke, koja na svijetu ima samo mene. Ne moram ti govoriti kako izgleda i koliko je pametna, ali znaj da je ona zaista biser. Allah ju je počastio time da je ugodna oku, ali i bistre pameti i, što je najvažnije, prava je muminka...

Gledajući tebe i tvoju čehru i znajući kakvo je moje dijete, ona zaista odgovara rebru koje ti nedo-staje i koje te upotpunjuje i ona će, Inšallah, biti ta s kojom ćeš uživati u džennetskim blagodatima.

Pa, evo, nudim ti ruku svoga dje-teta!

Najljepša odjećaOstao sam bez riječi. U meni kao

bujica nahrupiše pitanja i sva mo-guća opravdanja kako da se izvu-čem iz ovoga. Nefs kao nefs, samo se o sebi brine i kako će mu biti. Da li je lijepa, pametna,... pa zatim, ja sam još mlad za ženidbe, šta će mi reći moji roditelji, šta će mi reći prijatelji, jesam li ja toliko smotan pa da na ovaj način sebi nalazim ženu...

Malo se sabrah i dozvah u pam-ćenje jutrošnji san. Pa, zar ovo ne bi mogao biti išaret za džennetske blagodati, Glas mi reče da ću da-nas biti upotpunjen i da ne smijem odbiti ono što mi je ponuđeno. Zar mi sam dedo ne dade tumačenje moga sna riječima da je muškarac upotpunjuje ženom, zar nije velika blagodat i nagrada za onoga ko skoni kamen sa puta?...

Zar čestita žena baš nije za ovaj svijet najbolje nagrada? Zar ne kaže Poslanik, a.s., za brak da je

Džennet na ovome svijetu...

Dedo, poslije mi reče da se zove Ibrahim, samo čeka i osmjehuje se. Kao da vidi ovo moje prispitivanje i borbu sa nefsom. On samo čeka i smiješi se...

Rekoh mu da pristajem, ali da to želim učiniti po adetu. Rekao sam mu da bih želio da prošnju obave moji roditelji i da ona dadne svoj pristanak, a na kraju da dođem sa svatovima po nju i odvedem je sebi. Dodah još da mi dadne malo vremna da organizujem sve to!

- Ništa drugo nisam ni očeki-vao! – sa osmijehom mi reče. Sa-znao sam još da se moja buduća žena zove Dževhera, jedan obični kamen sakrivao je Dževheru - dragi kamen.

Poselamih se sa njim i nastavih svoj put. Cijeli dan sam bio smu-šen na poslu i samo sam mislio o onome što se desilo i preispitivao se. Na kršenje datog obećanja ni-sam ni pomišljao, a nekako nisam sumnjao ni u iskrenost riječi dede Ibrahima.

Srce mi je taj dan treperilo, kao kada se čovjek istinski zaljubi u ne-kog. Nalazio sam ohrabrenje tome što mi srce reaguje ovako na nekog koga još nisam vidio i prema ovom drhtaju u srcu i intetizetu znao sam da ovu ženu volim kao što nikoga prije nisam volio.

Allah je dao da sve prođe bez problema. Moji roditelji su bili izne-nađeni u početku, i još su se više iznenadili kada su saznali moje ra-zloge za brak. Na kraju su ipak bili sretni i zadovoljni sa mojim postup-kom i mladom za koju su zaključili da je zaista nagrada od Allaha Mi-lostivog, koji je sve stvara u paru i

koji jedne upotpunjuje drugim. Za tri dana sam se oženio.

Allah mi je zaista dao blagodat sa njom, jer je ona ukras u svakom pogledu i, što je najvažnije, ona ja moja srodna duša s kojom sam se, kako stari kažu, upoznao i volio još u Ezelu. U moju kuću donijela je bereket i Džennet na ovom svijetu.

Ovaj život nije ništa nego put i ljudi, krivine i kamenje na koje naila-zimo na njemu nisu ništa nego ma-terijalne manifestacije duhovnog.

Kamen na koji se čovjek spota-kne, može izazvati srdžbu čovje-kovu. Zbog njega se on može po-svađati sa drugim ljudima, učiniti nepravdu svojoj porodici i, ne dao Bog, proklinjati sebe i Boga. S dru-ge strane, onaj ko naiđe na kamen i ukloni tu prepreku pomogao je ne samo sebi nego i drugima, jer taj kamen simbolizuje spoticanje na putu duhovnog odgoja kojem je cilj Allah i Njegovo zadovoljstvo.

Opet, kamen može biti išaret-znak da je u hizmetu velika nagrada koja vodi Njegovom zadovoljstvu i onome što je obećao iskrenim vjer-nicima i onima koji se nadaju u Nje-govu bezgraničnu Milost. A išarete prepoznaju samo oni koji su odgo-jeni i čiji se moral upotpunjuje.

Najbolja odjeća je odjeća bo-gobojaznosti. Koliko su ove riječi duboke, možemo naslutiti kada se ovaj časni ajet upotpuni drugim ajetom koji muža i ženu opisuje «oni su vaša odjeća, a vi ste njihova».

Moja žena je odjeća moje bogo-bojaznosti, a nadam se da i ona to isto misli o meni.

Elhamdulillah!Sve se moglo desiti baš ovako!

63

U cilju poboljšanja kvaliteta ži-vota oboljelih od pojedinih bo-lesti i podizanja svijesti o zdrav-lju sa radom je počeo CENTAR ZA UNAPREÐENJE ZDRAVLJA.

U programu rada CENTRA, iz-među ostalih aktivnosti nudimo Vam savjete i pomoć za:

• prirodne načine liječenja ma-lignih bolesti za sve koji se nalaze na zvaničnoj medicin-skoj terapiji

• načine ishrane kod mnogih bolesti zdravom hranom (tumori, dijabetes, masnoće, povišen pritisak, bolesti je-tre, itd.)

• liječenje ljekovitim biljem (mješavine bilja, tinkture, kreme, itd.)

• preparati načinjeni od meda i ljekovitog bilja za pomoć i liječenje

Informo-terapeut Bećirević A.

Adresa: Vrbovska, Sarajevo

GSM: 061/ 828-342

E-mail: becirevic.zdravlje@hotmail.com

U cilju napretka i kvalitetnijih usluga CENTAR ima usku

saradnju sa Suadom Šendeljem i Homeo herbom

CENTAR ZA UNAPRIJEÐENJE ZDRAVLJA

00

-izrada reklamnog materijala-svijetleće reklame-digitalna štampa na svim materijalima XXXXL formata-štampa zastava-transparenti-sito štampa-džambo plakati.......................................................................................

tel: 032-664-038 061-757-270 Tešanj, BiH

www.alfaiomega.ba

vizuelne komunikacije

izrada reklama ireklamnog materijala

Sve što trebate na jednom mjestu!

00

Ak-SarayKulturno-umjetničko udruženje

Kakanj

IZ RECENZIJE

“Među mojim ashabima će izbiti fitna. Allah, dž.š., će oprostiti onim koji budu umiješani u ovu fitnu zbog sohbeta kojeg su sa mnom imali. Ali, oni koji dođu poslije njih, će svojim neprestanim pričanjem o tim događajima ponovo raspiriti ovu fitnu. Oni će radi ovog svog prevelikog interesovanja otići u džehennem.”

Cilj ove knjige, poštovani čitaoče, nije raspirivanje fitne, nego prikazivanje časnih nam ashaba u najljepšem svjetlu, koji - i kada se nisu slagali u mišljenjima - nisu prelazili granice edeba, niti su se oholili jedni nad drugima. Tražili su u svemu Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i istinu na najbolji način kojeg su znali.

Knjiga „Hazreti Osman i Alija,“ nam otkriva sve pojedinosti previranja među muslimanima kao ni jedna do sada na našim prostorima. Zato je smatramo posebno važnom za one koji žele saznati više o ovoj dvojici halifa i njihovim savremenicima u svjetlu ehli-sunnetskog učenja.

NOVO IZDANJE!