Semerkand (br. 11, novembar 2009. god.)

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 11 NOVEMBAR 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

RIZK-OPSKRBAza dušu i tijelo

VRIJEDNOST UČENJAKA I UČENIKA MORAL I ETIKA NAGRADE ODAZIVANJA MUJEZINU STRAH OD SMRTI

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 11P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 11 NOVEMBAR 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KMNOVEMBAR 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

RIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBAzazazaza dušudušudušudušudušu ii tijelotijelotijelotijelotijelotijelotijelo

VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST VRIJEDNOST UČENJAKA UČENJAKA UČENJAKA UČENJAKA UČENJAKA UČENJAKA UČENJAKA UČENJAKA UČENJAKA UČENJAKA I UČENIKAI UČENIKAI UČENIKAI UČENIKAI UČENIKAI UČENIKAI UČENIKAI UČENIKAI UČENIKAI UČENIKA

MORAL MORAL MORAL MORAL MORAL MORAL MORAL MORAL I ETIKAI ETIKAI ETIKAI ETIKAI ETIKAI ETIKAI ETIKAI ETIKAI ETIKAI ETIKA

NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE NAGRADE ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA ODAZIVANJA MUJEZINUMUJEZINUMUJEZINUMUJEZINUMUJEZINUMUJEZINUMUJEZINUMUJEZINUMUJEZINU

STRAH STRAH STRAH STRAH STRAH STRAH STRAH STRAH OD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTI

ŠTA JE

Semerkand je ljubav, jedan selam prostranoj budućnosti iz historijskih dubina.

Semerkand je stvorenja voljeti radi Stvoritelja, i to dokazivati hizmetom.

Semerkand je nada do zadnjeg trenutka, i kada su ti svi leđa okrenuli.

Semerkand je jedna vijest, jedno jutro, jedno pismo od voljenog.

Semerkand ne pita i ne sudi, nego prihvata u zagrljaj.

Semerkand je svjetlosno lice, okrenuto prema Kabi.

Semerkand je neprijatelj grijehu, a ne griješniku.

Semerkand je naš hod, prema znanju i ljubavi.

Semerkand je žar kad gori ljubav u srcima.

Semerkand je ‘Mi smo’, a ne ‘ja sam’.

Semerkand je oko što vidi istinu.

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 11 NOVEMBAR 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

RIZK-OPSKRBAZA DUŠU I TIJELO

VRIJEDNOST

ODAZIVANJA

OD SMRTI

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 11P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 11 NOVEMBAR 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KMNOVEMBAR 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

RIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBARIZK-OPSKRBAZAZAZAZA DUŠUDUŠUDUŠUDUŠUDUŠU II TIJELOTIJELOTIJELOTIJELOTIJELOTIJELOTIJELOTIJELO

VRIJEDNOSTVRIJEDNOSTVRIJEDNOSTVRIJEDNOSTVRIJEDNOSTVRIJEDNOST

ODAZIVANJAODAZIVANJAODAZIVANJA

OD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTIOD SMRTI

Udruženje SEMERKAND

14. MAJA 92 br. 14

Ilidža / Sarajevo

Tel/Fax: +387 33 624 883

.

ISSN 1840-0930

Za izdavača

MIRZA PAŠIĆ

Glavni i odgovorni urednik

NEDŽAD ĆEMAN

Redakcija

Dr. hfz. DžEMAIL IBRANOVIĆ Dr. ALMIR FATIĆ

Mr. MERIMA ČAMO MEHMED ĆEMAN

EDIN TOPČIĆ

Design & DTP MUHAMED MULAOSMANOVIĆ

Foto - naslovnica HAZIM ŠABANOVIĆ

Lektor

ALDINA VEISPAHIĆ

Marketing DŽENAN ZUBEROVIĆ

062 105 430

Distribucija ENIZ SKEJIĆ 061 410 492

Cijena:

BiH: 3 KM Turska: 4 YTL Hrvatska: 15 Kn Crna Gora: 2 EUR Srbija: 2 EUR Europa: 3 EUR USA: 5 USD

Štampa: Bemust

Redakcija zadržava pravo dorade objavljenih materijala.

Poslani materijali se ne vraćaju nazad. Magazin ne preuzima odgovornost

za sadržaj i tačnost objavljenih reklama.

SEMERK ANDP O R O D I Č N I M A G A Z I N

UREDNIKRizk – opskrba duše i tijelaMeđu mnogobrojne blagodati kojima nas je obdario Plemeniti Allah

svakako spada i hrana. Jela kojima se hranimo nam trebaju biti sred-stvo za činjenje dobrih djela, kako Mudri Allah govori: „Lijepim jelima se hranite i dobra djela činite!“ Imami Gazali veli da je lijepo prije jela donijeti nijjet: nevejtu’t-tekavvi ala tâatillahi (Namjeravam ovom hranom osnaženje za pokornost Allahu).

Sahabijke (žene ashaba) su svojim muževima govorile: „Možemo trpiti glad, ali nećemo moći trpiti vatru zbog haram zarade!“ Neka Allah plemenitim sahabijkama podari sve nagrade zbog njihove brige o po-rodicama. Zaista, jedna od temeljnih briga za naše porodice je vođenje računa o ishrani i odjevanju. Uzvišeni Allah nas doziva: „O vi koji vjeru-jete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre.“ Poslanik, a.s., u hasen ha-disu kojeg bilježi Tirmizi veli: „Meso koje je naraslo na haramu pripada vatri.“ SEMERKAND, u ovom broju, evo govori o ovoj skadnevno važnoj temi – o halal opskrbi.

Da bi mogli osjetiti slast spominjanja Allaha i ibadeta, da bi mogli osjetiti ljepotu šerijata trebamo posebno voditi računa o trima stvarima: - da sebe i svoje porodice hranimo i odjevamo iz halal imetka, - da ne ogovaramo i da svoje ukućane odgojimo da gibet ne čine i – da ne gle-damo u haram i da u svojim porodicama na TV, računaru itd. gledamo samo ono što je korisno.

Zbog velikog zulmeta (tmine) u današnjoj hrani lijepo je prije jela pro-učiti 25 puta estagfirullah, te Fatihu i tri Ihlasa, a Imami Gazali savjetuje i da poslije jela proučimo po jedanput Ihlas i Kurejš. Sve to sa nadom i dovom Allahu da iz sumnjive hrane odstrani ono što negativno utiče na našu dušu i tjelo.

Ko bude vodio računa o halal nafaki Poslanik, a.s., mu, između osta-log, donosi i ovu radosnu vijest: „Čovjek će biti nagrađen čak i za zalo-gaj koji prinese svojim ustima, i zalogaj koji prinese ustima svoje žene.“ Naravno, ako ga prinese s vjerom i za vjeru.

Svjedoci smo posebne slasti koju osjećamo dok jedemo sa svojom dinskom braćom. Za takvu sofru koja je postavljena iz ljubavi prema Allahu Uzvišenom velikan ovog ummeta Hasan el-Basri je rekao: „Za sve što čovjek potroši na sebe, svoje roditelje ili na nekog drugog, za to će biti pitan na Sudnjem danu, osim za ono što potroši na brata, prijatelja, da bi ga ugostio, jer se Allah stidi da mu za to račun sviđa.“

Naš Uzvišeni Gospodar je Hajru’r-Razikin (Najbolji Opskrbitelj) jer On opskrbljuje i naše duše, naša srca znanjem, spoznajom, lijepim stanji-ma i raznim duhovnim blagodatima kao što i opskrbljuje naša tijela.

Opskrbljuj nas iz svojih riznica o Najbolji Opskrbitelju!

[email protected]

SADRŽAJ SEMERKANDNOVEMBAR2009

UVODNA RIJEČ OPSKRBU DAJE SAMO ALLAHSejjid Saki Erol

TEMA NAFAKA - TAJNA ŽIVOTADr. Almir Fatić

RIZK - OPSKRBA Dr. hfz. Džemail Ibranović

ŽARKA LJUBAV (AŠK)Imam el-Gazali

POZIV U SEZONI HODOČAŠĆA (II) El-Kandehlevi

VRIJEDNOST ODAZIVANJA MUJEZINU Sejjid Muhamed Alevi el-Haseni

SURA EL-FIL Ibn Adžibe el-Haseni

SPASONOSNE STVARI, AHIRETSKE NAGRADE, TRI ZABRANEAllame el-Munavi

MU´MINI I MU´MINKE Emina Ćeman

HILJADU I JEDNA KAP

SPOZNAJ DUŠU SVOJUAli Tantavi

PISMO PRIJATELJUImam Rabbani, k.s.

GOVOR STANJA

ADABI ZIJARETA BOLESNOMAlmedina Tulić

ETIKA I MORAL Mr. Nezir Krčalo

OSVAJAČI I BRANITELJI Mehmed Ćeman

MEDINA - DŽAMIJA MUHAMMEDA, a.s. Erol Zubčević

NEBROJENE MILOSTI SVJETOVIMA (II) Dr. Dželal Ibraković

STRAH OD SMRTI Aida Begić-Zubčević

JERUSALEM (KUDS)

NAUKA I TEHNIKAIsmail Nezirović

VREĆA Edin Topčić

REUMATIZAMSuad Šendelj

KAKANJMr. Merima Čamo

4

6

12

14

16

19

20

22

24

26

28

30

32

34

36

38

42

49

50

54

56

58

60

55

OPSKRBU DAJE SAMO ALLAH6

MEDINA - DŽAMIJA MUHAMMEDA a.s.42

ŽARKA LJUBAV (AŠK)14

46

Sejjid Saki Erol | UVODNA RIJEČ

04

Opskrbu daje samo Allah

Uzvišeni Allah u savršenoj harmoniji kosmosa određuje i raspodjeljuje opskrbu svim živim bićima. Savremena naučna istraživanja uka-

zuju na činjenicu da sve stvoreno, živo i neživo, postoji kao faktor međusobne opskrbe živih bića. Ova savrše-na harmonija nastavlja postojati sve dok ju čovjek ne naruši svojim djelovanjem.

Nema sumnje da je uzvišeni Allah, koji je stvorio sa-vršenu harmoniju među svorenjima, stvorio i dovoljno opskrbe za sve ljude, sve do Smaka svijeta. Njegov govor: „Na Zemlji nema nijednog živog bića a da ga Allah ne hrani!“ (Hud, 6) odnosi se i na čovjekovu op-skrbu.

Pored navedenog, uzvišeni Gospodar je cijeli svijet ispunio vidljivim i nevidljivim, poznatim i nepoznatim stvorenjima, te ih podredio čovjeku kako bi mu bili na usluzi. Riznica opskrbe raspoređena je prema Božijoj odredbi: ne može se povećati niti smanjiti. To je rizni-ca apsolutnog Sveopskrbitelja (Er-Rezzaku’l-Mutlak), Allaha uzvišenog. Čovjekov udio u toj riznici povezan je s njegovim trudom i radom. Na to nedvosmisleno ukazuje sljedeći časni ajet: „Čovjeku pripada samo ono što sâm uradi!“ (en-Nedžm, 39)

Dakle, na ovom svijetu zarađuje onaj koji radi; od-nosno dobija nagradu za svoj rad. Bit će uzaludno iščekivanje onih koji se suprotstavljaju Božijem zako-nu, sadržanom u gore navedenom ajetu, iščekujući pozitivan rezultat bez korištenja slobodne volje i spo-sobnosti kojima su odlikovani. Spomenuti zakon je ži-votni princip koji se ne odnosi samo na stjecanje ovo-svjetske opskrbe, već i na stjecanje opskrbe i Božijih blagodati na Ahiretu, u vječnom svijetu.

Prema tome, naša uzvišena vjera je za čovjeka po-stavila jedinstvenu ravnotežu u njegovom životu: rad za ovosvjetska dobra i stjecanje Ahireta.

Istina je da ovosvjetski život nije moguće odvoji-ti od ahiretskog života. Zato vjernik koji ima nijet da živi u skladu Allahovog zadovoljstva nastoji da stekne ovosvjetsku opskrbu, s jedne, a Ahiret, s druge strane. Naime, mnogo je ajeta i hadisa koji nam nagovješta-vaju da stjecanje halal opskrbe predstavlja povod za postizanje ahiretske nagrade. Već smo spomenuli da ahiretski život nije odvojen od ovosvjetskog života. To je zbog činjenice što ahiretski život, njegove nagrade ili kazne, određuje naš ovosvjetski život.

Svima nama je poznat kriterij koji je postavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je rekao: „Najbolji od vas nije onaj ko pretpostavi ovaj svijet Ahiretu, kao ni onaj koji pretpostavi Ahiret ovom svijetu. Pravi vjernik (mu’min) je onaj koji radi za ovaj svijet i za Ahiret, uzimajući svoj udio i od jednog i od drugog.“

Da, to je kriterij po kojem postupa pravi vjernik pri-likom zalaganja za ovaj ili onaj svijet. U svijetu današ-njice, kada je jedini cilj stjecanje novca i obezbjeđenje lagodnog života, spomenuti kriterij ima još veći značaj.

Dok jedan musliman trči za ovosvjetskom opskr-bom, on mora voditi računa o Allahovim granicama kako ne bi upropastio svoj vječni svijet. Naime, on mora uvijek paziti na granicu između halala i harama i udaljiti se od sumnjivih stvari. To je, naravno, i jedna od temeljnih osobina pravog vjernika. S druge strane, shvatanje po kojem je za stjecanje novca i imetka sva-ko sredstvo mubah (tj. po kojem „cilj opravdava sred-stvo“, o.pr.) nema ni izbliza nikakve veze s islamom.

Novac koji se stekne na haram način ili hrana i ime-tak koji su sami po sebi haram – u osnovi predstavljaju čovjekovu opskrbu (rizk, nafaka). Takva opskrba je, sa stanovišta stvaranja, od Allaha. Međutim, u pogledu načina njenog stjecanja i odgovornosti pripada čovje-ku. Uzvišeni Hakk nije zadovoljan haramom i u njemu

05

nije dao nikakva dobra. Uspjeh koji se postigne na haram način svoga vlasnika vodi u Vatru. Pravi vjernik ne samo da ne posvećuje pažnju toj vrsti „uspjeha“, nego je i potpuno svjestan u kakav grijeh ulazi i koju odgovornost uzima na sebe onaj koji jede haram. Ako neko radi zbog toga što je „rad“ imperativ od Allaha i ako svoju opkrbu traži na halal način, steći će opskrbu koja mu je dosuđena još u ezelu (praiskonu). Štaviše, ta opskrba će za njega biti blagoslovljena (mubarek). Pored navedenog, vjernicima koji stječu opskrbu vo-deći računa o Allahovim granicama On uzvišeni će dati izlaz iz svake situacije i opskrbiti ih odakle se i ne nadaju. A onima koji budu stjecali opskrbu u granica-ma dozvoljenog i u skladu svojih mogućnosti, ali nji-hova dosuđena opskrba (rizk, nafaka) bude mala pa to prihvate i strpljivo podnesu svoje siromaštvo (fakr) – Allah će ih nagraditi obiljem i velikim blagodatima u vječnom životu. Kada Allah uzvišeni uskrati Svom robu nešto od ovosvjetskih blagodati, kaže hazreti Mevla-na, On mu time omogući vezu sa Sobom i mogućnost kupoprodaje. Kada ne bi bilo te veze, On bi pružio čovjeku sve što mu treba, ali bi u tom slučaju čovjek zaboravio svog Rabba i ne bi Mu se obraćao dovom. Za vjernika svaka vrsta opskrbe predstavlja povod za uspostavljanje veze s Allahom uzvišenim. On zna da samo njegov uzvišeni Gospodar daje opskrbu i stoga Mu je zahvalan. Eto, to je ono po čemu se čovjek ra-zlikuje od ostalih živih bića. Međutim, pored toga što je zahvalnost (šukr) jedna od osobenosti koja čovjeka čini čovjekom, ona predstavlja i čovjekov dug prema Gospodaru. Uzvišeni Allah kaže:

„Hranite se dopuštenim (halal) i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagoda-tima Njegovim.“ (en-Nahl, 114)

„I zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte nezahvalni biti!“ (el-Bekare, 152)

Robovima kojima je pružio opskrbu uzvišeni Gos-podar je naredio udjeljivanje sadake i davanje zekata. On uzvišeni bogatima je stavio u dužnost (farz) iba-det koji će izvršavati posredstvom svog imetka. No, naš Prvak Resulullah, s.a.v.s., obavijestio nas je da se imetak neće umanjiti ako se dijeli onima kojima je po-treban.

Ovdje treba naglasiti i to da jednom vjerniku ne prili-či da zbog straha za opskrbom ili imetkom izgubi svo-

ju čast i dostojanstvo. To je zbog činjenice što opskr-bu daje samo Allah, Sveopskrbitelj (er-Rezzak). Kada On uzvišeni daje opskrbu Svom robu, On njegov trud, rad i djelovanje drugih ljudi stvara kao povod za stje-canje njegove opskrbe. U bíti, opskrbu mu daje opet On, Allah uzvišeni. Ovdje želimo ukazati na sljedeću činjenicu: ljudi našega vremena žrtvuju život za mnoge stvari koje im nisu prijeko potrebne, te se upuštaju u razne poduhvate koji ne priliče vjernicima.

Lijepo je steći povoljne uvjete života i sve ono što uljepšava život na ovom svijetu, što se u islamskoj lite-raturi naziva tahsinijat. Međutim, ako se stjecanjem tih pogodnosti krše islamski propisi, onda one prestaju biti lijepe. Kako god znanje, koje predstavlja opskrbu (nafaku) isto kao i hrana ili piće, nije prisutno u istoj mjeri kod dvije osobe koje zajedno studiraju, isto tako je i s bogatstvom. U mnogim ajetima uzvišeni Allah nas poučava da On uvećava i umanjuje opskrbu, i da opskrbljuje koga hoće i koliko hoće. Ovdje je riječ o ispitu, iskušenju. Vjernik koji ima pronicljivosti i razbori-tosti svjestan je svoga stanja i ispita na kojem se nala-zi. Onaj ko nastoji steći Allahovo zadovoljstvo dužan je da u granicama svojih mogućnosti radi svoj posao, a poslije toga da bude zadovoljan onim što mu je Allah dosudio. Na početku ovoga članka dotakli smo se sa-vršene harmonije koju je uzvišeni Allah uspostavio u cijelom univerzumu, a koja se odnosi na opskrbu svih živih bića. Poremećaj ove harmonije u našem vreme-nu opažamo kroz pojavu ekoloških katastrofa, jer su zanemarene Božije granice koje definišu načine stje-canja i trošenja Njegovih blagodati. Vidimo kako se na ovom čistom svijetu, koji je čovjeku povjeren kao emanet, javljaju poremećaji u zraku, vodi i na kopnu prilikom kojih se uništavaju živa bića.

Ali ono što je bolnije od toga jeste činjenica da čo-vjeka najviše uništava njegova razuzdanost. Od kada su kao oblik stjecanja opskrbe odabrani kolonijalizam, pljačka i lopovluk, u jednom malom dijelu svijeta ljudi žive u pretjeranom rasipništvu, a u drugom milioni ska-pavaju od gladi i žive u neimaštini. Mi, kao vjernici koji su svega toga svjesni, znamo da čovječanstvo traga za islamskim principima zarade i potrošnje koji su mu potrebniji više nego ikada u povijesti. Ako bi te princi-pe odstranili iz svog života, ne bismo lišili toga samo sebe nego i cijelo čovječanstvo.

Neka je Allahov selam i rahmet na sve vas!

Dr. Almir Fatić | TEMA

06

Nafaka -

tajna života

07

„Opskrbu daje jedino Allah Moćni i Jaki!“ (ez-Zarijat, 58)

08

Stotinu pet puta u Kur’anu spominje se riječ er-rizk u različitim oblicima i različitim značenjima. Zna-čenjsko polje ove riječi veoma je široko (njezino

osnovno značenje je opskrba ili nafaka). To najbolje vidimo iz činjenice da su semantičari Kur’ana iznašli deset različitih značenja riječi rizk u Kur’anu. Naprimjer, rizk u trećem ajetu sure el-Bekare znači „davanje“; u dvadeset i petom ajetu ove sure rizk znači „hrana“; u trideset i sedmom ajetu sure Ali’Imran rizk je „voće“; u stotinu dvadeset i sedmom ajetu iste sure rizk je „na-grada“; u stotinu trideset i prvom ajetu sure Taha rizk je „džennet“; u petom ajetu sure el-Džasije rizk je „kiša“ i tako dalje. Na temelju ovoga zaključujemo da pojam rizk u Kur’anu ima veoma razuđeno značenje: od konkretnog materijalnog pa sve do duhovnog značenja najvišega reda. Nadalje, iz velikog broja kur’anskih ajeta u kojima se spominje ova riječ spoznaju se najbitnije istine u vezi s ovom velikom tajnom života i ljudske sudbine.

Značenje riječi rizk Islamski učenjaci saglasni su da se rizkom ili nafakom

označava sve ono što koristi ljudima u njihovom mate-rijalnom (vanjskom) i duhovnom (unutarnjem) pogledu. Materijalni smisao odnosi se na ono što je potrebno za očuvanje tijela ili tjelesnog života, dok duhovni smisao podrazumijeva Allahov, dž.š., vjerozakon objavljen u Njegovim knjigama preko Njegovih poslanika s ciljem da se ljudi upute na korisno znanje i ispravnu spoznaju i praksu. Također, duhovni aspekt nafake podrazumi-jeva i smirenost (sekine), otkrivanje (kešf) i spoznaju (ma’rife) duhovnih istina koje uzvišeni Allah spušta na srca svojih iskrenih prijatelja (evlija). Imam Gazali kazat će da je duhovna (unutarnja) vrsta opskrbe časnija jer je njezin plod vječni život, dok vanjska opskrba jača tijelo u vremenski kratkom periodu. Uzvišeni Allah je na Sebe preuzeo odgovornost stvaranja obje vrste opskrbe i On velikodušno daje pristup objema tim vrstama, ali On daje opskrbu kome hoće i određuje je – veli imam Gazali u svome Maksadu (Komentar Allahovih lijepih imena).

Jedini Opskrbitelj (Er-Rezzâk) je uzvišeni AllahKur’an nedvosmisleno ističe nepobitnu istinu da je

jedini Opskrbitelj uzvišeni Allah:

„Opskrbu daje jedino Allah (innellahe Huve’r-Rez-zak), Moćni i Jaki!“ (ez-Zarijat, 58)

„Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani (illa ‘alellahi rizkuha)“ (Hud, 6)

„A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hra-nu sebi, Allah ih hrani (Allahu jerzukuha), a i vas!“ (el-’Ankebut, 60)

Ovi kur’anski ajeti kristalno jasno govore da je Allah, dž.š., jedini istinski Opskrbitelj i u to nema nikakve sumnje. Ovi ajeti nisu u proturječju s drugim ajetima u Kur’anu u kojima se rizk pripisuje i ljudima. Naprimjer:

„Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućno-sti hrani (lehu rizkuhunne) i odijeva.“ (el-Bekare, 233)

"A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, i njima nešto darujte (ferzukuhum minhu) i lijepu riječ im recite.“ (en-Nisa’, 6)

Doista, uzvišeni Allah je Onaj Koji stvara opskrbu i opskrbljene, dostavlja je njima i daje im načine njezina korištenja. Nema drugog opskrbitelja niti davaoca osim Njega uzvišenoga! A kada uzvišeni Allah zavoli nekog roba – ističe imam Gazali – onda On učini da mnoga stvorenja zavise od njega; i koliko god on bude po-srednik između uzvišenog Allaha i robova u odnosu na njihovu opskrbu, on će dostizati udio u ovom Allahovom atributu. Dakle, čovjek je razik (opskrbitelj) u smislu da dostavlja, proslijeđuje ili daje opskrbu drugome. Ovo se potvrđuje i jezičkom činjenicom da riječ rizk u arapskom jeziku može značiti i davanje (el-’ata’).

Allah, dž.š., garantuje nafakuLjudi i džini stvoreni su s velikim ciljem: da robuju

svome Gospodaru („Džine i ljude stvorio sam samo zato da mi robuju.“) U ostvarivanju toga cilja uzvišeni Allah je ljudima olakšao, između ostalog, i time što im On garantuje njihovu nafaku tako da se oni mogu što više posvetiti ispunjavanju svog osnovnog životnog cilja. Allah, dž.š., je rekao:

„A na nebu je opskrba vaša (rizkukum) i ono što vam se obećava.“ (ez-Zarijat, 22)

„Naredi čeljadi svojoj da obavljaju namaz i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo

te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha

klonili čeka lijep svršetak.“ (Taha, 132)

„Djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas

i njih hranimo.“ (el-En’am, 151)

„Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i

njih i vas Mi hranimo.“ (el-Isra’, 31)

U ajetu sure el-En’am Uzvišeni prvo spominje očeve

jer se u ovom slučaju pretpostavlja činjenica neimaštine

te će otac biti zauzet stjecanjem nafake za novorođeno

dijete, tako da neće biti u stanju otkloniti siromaštvo.

Ali, Uzvišeni kao da im kazuje: Vi imate svoju nafaku

i vaša nafaka rođenjem djeteta neće doći u pitanje,

nego će nova nafaka doći za vaše dijete! U ajetu sure

el-Isra’ prvo se spominju djeca, jer u ovoj situaciji nema

siromaštva, ali se ljudi pribojavaju da će nastati uporedo

sa rođenjem djeteta. Zato kao da im Uzvišeni poručuje:

Njihova nafaka će doći prije vaše nafake! U citiranim aje-

tima Allah pruža čvrstu garanciju da je nafaka u Njegovoj

Ruci, da svako ima svoju nafaku i da nema bojazni da

će ona prestati, jer Allahov rizk neprestano teče:

„(...) to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada

neće prestajati!“ (Sad, 54)

Zapravo, nafaka svakog ljudskog bića stvara se još u utrobi njegove majke. U hadisu od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:

„Allah u maternici povećili jednog meleka koji govori:

‘Rabbi, (ovo je) sjeme! Rabbi, (ovo je) grudica zakače-

na! Rabbi, (ovo je) komadić mesa!’, pa ako Allah odluči

da dovrši Svoje stvorenje, melek upita: ‘Rabbi, (hoće li

biti) muško ili žensko? Nesretno ili sretno? Šta će mu

nafaka biti? Koliko će živjeti?’, pa se to sve zapiše u

utrobi njegove majke.“ (Buhari, 6595)

Nafaka se traži samo od AllahaNakon što nas je uzvišeni Allah obavijestio u Svojoj

Knjizi da je On jedini Opskrbitelj, da samo On daje i garantuje nafaku te da je On neovisan od ljudi u pogledu nafake (naprimjer u pedest i sedmom ajetu sure ez-Zarijat čitamo: „Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim

da Me hrane.“), onda nam On naređuje da opskrbu ili nafaku tražimo samo od Njega:

„(...) vi hranu od Allaha tražite (febtegu ‘indellahi’r-

rizka) i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! –

Njemu ćete se vratiti!“ (el-’Ankebut, 17) Istovremeno

09

10

Kur’an osuđuje da se nafaka traži od nekoga drugoga mimo uzvišenog Allaha:

„Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas s neba i iz zemlje opskrbljuje?“ (Fatir, 3)

„Da li su oni koji su u posjedu vašem izjednačeni s vama u onome što vam Mi dajemo?“ (er-Rum, 28)

„Ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?“ (el-Mulk, 21)

Allahova nafaka za sveUzvišeni kaže:

„A kada je Ibrahim zamolio: ‘Gospodaru moj, uči-ni ovo mjesto sigurnim gradom, a snadbij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!’ – On je rekao: ‘Onome koji ne bude vjero-vao dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će ona prebivalište biti!’“ (el-Bekare, 126)

U stotinu dvadeset i četvrtom ajetu sure el-Bekare saznajemo da je uzvišeni Allah rekao Ibrahimu, a.s.:

„Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri uzor (imam)!“ – našto je Ibrahim, a.s., zamolio: „I neke moje potomke!“ – tj. Rabbi, učini da i moji potomci budu uzori u vjeri (imami). Uzvišeni je odgovorio: „Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike.“

U tefsirima se veli da je Ibrahim, a.s., mislio da je Allahova nafaka rezervisana samo za vjernike, kao što je to slučaj s imametom. Onda mu je Allah objasnio da nafaka obuhvata sva stvorenja: vjernike i nevjernike, za razliku od imameta koji je rezervisan samo za odličnike među vjernicima. Na ovu istinu Allah, dž.š., ukazao je u dvadesetom ajetu sure el-Isra’, rekavši:

„Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu ni-kome zabranjeni.“

Nafaka i Allahov hikmet (mudrost)"Allah je dobar prema robovima Svojim; On daje

opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan." (eš-Šura, 19)

"Kome hoće, Allah daje u obilju, i uskraćuje. Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uživanje." (er-Ra’d, 26)

"Allah opskrbljujući vas daje jednima više nego dru-gima. Ali oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Allahovim blagodatima zahvalni!" (en-Nahl, 71)

"Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje." (eš-Šura, 27)

Iz navedenih ajeta uočava se da je nafaka povezana s Allahovom odredbom i Njegovom mudrošću. U po-sljednjem citiranom ajetu uzvišeni Allah navodi razlog raspodjele nafake s mjerom, na način kako On hoće, kome hoće i koliko hoće. Isto tako, Allah, dž.š.:

"opskrbljuje koga hoće bez računa" (Ali’Imran, 27);

"onoga koga hoće opskrbljuje bez muke" (Ali’Imran, 37) i "daje kome hoće bez računa" (en-Nur, 38).

Poruka ovih ajeta je da je nafaka direktno povezana s Božijom odredbom i snagom, i to mnogo više od svih drugih faktora i pretpostavki koje jesu neophodne da bi došlo do njezine realizacije. (M. Ša’ravi)

Kur’anske riječi „On dobro poznaje i vidi robove Svo-je“ najbolje objašnjava slijedeći kudsi-hadis:

„Dosljednost u vjeri neki od Mojih robova sačuvat će isključivo u izobilju, a kada bih ih osiromašio, izgubili bi tu dosljednost. Neki od Mojih robova sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz siromaštvo, jer kad bih ih učinio imućnima, ta dosljednost bi se pokvarila. Dosljednost u vjeri neki Moji robovi sačuvat će isključivo u zdravlju, jer kada bih ih učinio bolesnima izgubili bi tu vrlinu. Neki Moji robovi sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz kušnju bolesti, jer kada bih ih učinio zdravima, izgubili bi tu dosljednost.“ (Ša’ravi, Nafaka, 96)

Zadovoljstvo s malom nafakom Kur’an podučava da malu nafaku ili njezino umanje-

nje treba shvatiti kao Allahovu kušnju čovjeku na ovom svijetu:

„A kad mu (čovjeku), da bi ga iskušao, opskrbu nje-govu oskudnom učini, onda rekne: ‘Gospodar moj me je napustio!’“ (el-Fedžr, 16)

Dakle, Kur’an osuđuje čovjeka koji se ne strpi u takvoj situaciji. Čovjek treba biti zadovljan i s malom nafakom i u tome uvidjeti Allahov hikmet te imati na umu navedeni kudsi-hadis. Štaviše, zadovoljstvo s malom nafakom spada u odlike muslimana kao ummeta. Mufessir Za-mahšeri u svome Keššafu prenosi od Ka’ba el-Ahbara da su učenici (havarijjun) upitali Isaa, a.s.: „Ruhullah, hoće li poslije nas biti još jedan ummet?“ On je odgo-vorio: „Hoće, Ahmedov ummet. Oni će biti mudri, znani, čestiti i bogobojazni ljudi koji će imati razumijevanje vjere (fikh) kao da su vjerovjesnici. Bit će zadovoljni malom nafakom od uzvišenog Allaha, a Allah će biti zadovoljan njihovim malim djelima...“

Naravno, ovdje treba napraviti razliku između Alla-hove kušnje putem umanjivanja nafake i smanjivanja nafake zbog činjenja velikih grijeha. U hadisu koga pre-nosi Abdullah ibn ‘Abbas, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

„Kada se raširi otimačina tuđeg imetka u jednom narodu, njihova srca će se naliti strahom od neprijate-lja; kada se raširi zinaluk u jednom narodu, povećat će se smrtnost u njemu; kada se u jednom narodu raširi

zakidanje na litru i kantaru, smanjit će mu se nafaka; kada se u jednom narodu raširi nepravedno suđenje, rasplamsat će se krvoproliće u njemu; a kada se u jednom narodu počnu masovno iznevjeravati ugovori i sporazumi, onda će taj narod zaslužiti da njime vlada njegov neprijatelj!“ (Muvetta’ imam Malika, 476)

Zahvalnost Allahu na nafakiZar čovjek, nakon svega, može biti nezahvalan svo-

me Stvoritelju na daru nafake? Zahvalnost Stvoritelju na nafaki nije samo puki čin ljudske pokornosti i poniznosti, već i garancija povećanja nafake.

„Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.“ (Ibrahim, 7), riječi su našeg Opskrbitelja i Uzdr-žavatelja. S druge strane, neiskazivanje zahvalnosti na nafaki podstiče njezino uništavanje. U kur’anskim kazi-vanjima naći ćemo potvrdu te činjenice (vidi, naprimjer, kazivanje o stanovnicima Sabe u suri Sebe’ ili primjer „vlasnika vrta“ u suri el-Kalem). Iz tih kazivanja zaklju-čuje se da je jedan od ključnih faktora uvećanja nafake izvršavanje obaveza prema siromašnima u dijelu nafake koji je njihovo pravo. Isto tako, iz kur’anskih kazivanja spoznaje se da umanjenje nafake nastaje kao posljedica otuđivanja prava drugih ljudi, nevođenja računa o načinu stjecanja imovine te prisvajanja imovine jetima i siročadi.

Pored neizostavne zahvale Allahu, dž.š., na svemu što nam daje, za uvećanje nafake neizbježana je iskrena bogobojaznost, tj. čuvanje od grijeha te povećanje iba-deta. Također, održavanje rodbinskih veza spada među faktore koji utječu na povećanje ljudske nafake. Traženje oprosta (istigfara) od Gospodara zbog počinjenih grije-ha i propusta također je jedan od bitnih faktora uvećanja čovjekove nafake. Kur’an navodi znamenite riječi Nuha, a.s., koji je svom narodu govorio: „Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; / On će vam kišu obilnu slati / i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašće, i rijeke će vam dati.“ (Nuh, 10–12)

Na koncu, valja biti svjestan da, i kad se ispune svi ovdje nabrojani faktori uvećanja nafake, ne mora značiti da će se automatski ostvariti i sve naše želje u pogle-du nafake. Jer, konačni sud i odredba pripada našem Gospodaru, Koji dobro poznaje i vidi robove Svoje, i zna šta je najbolje za svakog čovjeka. Na nama je da se trudimo.

11

Dr. hfz. Džemail Ibranović

12

Iz navedenog ajeta kao i njemu sličnih sasvim jasno razaznajemo da je Allah, dž.š., jedini darovatelj i izvor nafake. Čak, prema dobroznanoj hadiskoj pre-

daji čovjeku još u utrobi majke biva određena nafaka za čitav njegov život. Allah uzvišeni kaže, kada govori o raspodjeli opskrbe među robovima: „A kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na zemlji osilili.“ (eš-Šura, 27) Značenje ovog ajeta je u slijedećem: Kada bi Allah, dž.š., ljudima davao opskrbu u izobilju, tj. preko njihovih potreba, oni bi se veoma brzo osilili, a zatim iz čiste obijesti činili nepravdu jedni drugima i nered po Zemlji. Katade navodi hadisku predaju u kojoj se kaže: „Ja se uistinu za vas bojim dunjalučkih ljepota koje će vam Allah uzvišeni otkriti.“ U drugoj predaji koju također navodi Katade kaže se: „Najbolji je život onaj koji te ne baca u očaj, niti uzdiže u obijest.“ Zato, u nastavku gore citiranog ajeta Allah uzvišeni kaže: „Ali On opskrbu daje s mjerom, onoliko koliko hoće i zaista on dobro poznaje i vidi robove Svoje.“ (eš-Šura, 27)

Allah robovima daje ono što je dobro po njih. U kud-si-hadisu se kaže: „Uistinu, među robovima Mojim ima onih za koje je samo dobro da budu bogati. Kad bih

ih učinio siromašnim, učinio bih da im propadne vje-rovanje. A, uistinu, od robova Mojih ima i onih za koje je samo dobro da budu siromašni. Kad bih ih bogatim učinio, učinio bih da im propadne vjerovanje.“

U ovom kontekstu treba razumijevati hadisku predaju u kojoj Muhammed, a.s., kaže: „Gledajte u one koji su ispod vas (po materijalnim i fizičkim mogućnostima) a ne u one koji su iznad vas, da ne biste poricali Allahove blagodati.“ Šejtan prokleti navodi ljude na pohlepu iako je Allah, dž.š., podario opskrbu svima s obzirom na to da nema stvorenja a da ga On uzvišeni ne opskrbljuje. U svom zavođenju šejtan nastoji da čovjekovu misao uglavnom usmjeri na stjecanje nafake da bi ga na taj način odvratio od vjerovanja, shodno kur’anskom ka-zivanju: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti a Allah vam obećava oprost i nagradu svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.“ (el-Beka-re, 268) U ovom kontekstu možemo promatrati ratove koji se vode isključivo radi pljačke, otimanja i ratnog plijena, a u posljednje vrijeme zagađenja, boleštine i slično, što je posljedica pohlepe za zgrtanjem dobara kroz masovnu proizvodnju. Allah uzvišeni kaže: „Allah opskrbljujući vas daje jednim više nego drugima. Ali

Rizk - opskrba

„Allahovo je sve što je na nebesima i što je na zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili krili, Allah će vas za to pitati, oprostit će onome kome On hoće, a kaznit će onoga koga On hoće – Allah je kadar sve.“ (el-Bekare, 284)

oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Allahovim blagodatima zahvalni.“ (en-Nahl, 71) Stoga, nužno je da budemo zahvalni na datoj nam nafaki i da molimo Allaha, dž.š., da nam podari hairli i halal nafaku, a sa-čuva nas od harama.

Mudrac je rekao: „Ljudi se u zarađivanju dijele na četiri kategorije. Prvu kategoriju čine oni koji smatraju da je opskrba od Allaha i da se može zaraditi; to su mušrici. Drugu kategoriju čine oni koji smatraju da je opskrba od Allaha ali ne znaju da li im je Allah dodijelio svu njihovu opskrbu ili nije; to su munafici, sumnjičavci. Treću kategoriju čine oni koji smatraju da je opskrba od Allaha, ali ono što imaju ne dijele na pravedan način i griješe prama Allahu i onome čime ih je obdario; to su griješnici. Četvrtu kategoriju čine oni koji vjeruju da je opskrba od Allaha a zarađivanje i stjecanje samo sred-stvo da se dođe do Allahove opskrbe; oni podmiruju svoje obaveze u imetku i ne griješe spram Allaha. Ovo su iskreni i pravi vjernici.

Halal opskrbaOd Ebu Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s.,

rekao: „Ko traži i zarađuje na dunjaluku na halal na-čin, kako ne bi prosio i tražio od drugih ljudi, kako bi osigurao svoju porodicu i pomogao svome komšiji, Allah će ga na Kijametskom danu proživjeti s licem koje će biti sjajno kao mlađak mjesec. Ko traži i stječe dunjalučko bogatstvo na halal način, ali da bi imao što veće bogatstvo i kako bi se mogao njime ponositi pred ostalim ljudima, na Kijametskom danu će se sresti s Allahom, a on će na njega biti srdit.“ Koliko je nuž-no traženje i stjecanje opskrbe koja je već određena, ovdje ćemo navesti primjere Božijih poslanika. Davud, a.s., je pravio oklope i štitove, prodavao ih i tako se izdržavao. Zekerija, a.s., je bio stolar, Sulejman, a.s., je pravio korpe, Idriz, a.s., šivao odjeću, a Ibrahim, a.s., je bio trgovac tekstilom itd. Džabir ibn Abdullah prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: „Kad god čovjek otvori pred sobom vrata kukanja i traženja, Allah mu otvori vrata siromaštva. Ko se ustegne, Allah će ga zaštiti, a ko se pokaže neovisnim, Allah će ga obogatiti. Da neko od vas uzme uže i ode u ovu dolinu pa nasiječe drva, napravi svežanj i dođe na pijacu pa to proda ili trampi za mjericu hurmi, bolje mu je nego da pita i prosi od ljudi, pa mu oni daju ili ne daju.“

Materijalna i duhovna opskrbaU jednom predanju Muhammed, a.s., nagovijestio

je ashabima slijedeće: „Možda ćete doživjeti vrijeme u kojem ćete oblačiti odjeću poput kabenskog platna, ujutro i navečer će vam biti servirane velike posude.“ Prisutni ashabi su upitali: „Allahov Poslaniče, je li nam danas bolje ili će nam tada biti bolje?“ Poslanik reče: „Danas ste u boljoj situaciji, međusobno se volite, a tada ćete jedni druge mrziti i svađati se.“ Ebu Musa el-Eš’ari prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: „Ko previše zavoli ovaj svijet naudit će sebi na Ahiretu, a ko previše daje važnost Ahiretu uskratit će sebi na dunjaluku. Zato dajte prednost onome što ostaje nad onim što nestaje.“ Zejd ibn Sabit, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslani-ka da kaže: „Kome dunjaluk bude glavna preokupacija, Allah će mu dati nesređenost u životu i učinit će da mu dunjaluk bude pred očima, a od dunjaluka mu neće pripasti ništa nego ono što je već propisano. Ako bude pridavao važnost ahiretu, Allah će mu dati bogatstvo u srcu, život će mu biti ugodan, a dunjaluk će mu doći mimo njegove volje.“ Abdullah Ibn Mes’ud prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: „Zaista nema ništa od onoga što će vas primaknuti džennetu i odmaknuti od dže-hennema a da vam to nisam naredio, niti ima išta od onoga što će vas primaknuti džehennemu a odmaknuti vas od dženneta a da vam to nisam zabranio. Zaista me je Džibril, a.s., obavijestio da niko neće umrijeti dok ne potroši nafaku. Pa bojte se Allaha i na lijep način tražite ono što vam je propisano. Neka vas kašnjenje pristizanja nafake ne podstakne da je tražite na haram način, jer se ono što je kod Allaha, dž.š., može postići samo pokornošću prema Njemu.“

Kada govori o našem životu na ovom svijetu, imam Gazali upotrebljava poređenje s putnicima koji se na kratko vrijeme iskrcaju na jedno ostrvo. Većina njih se raziđe po ostrvu tražeći svakojake blagodati, a neki se čak i izgube. Neki nasabiraju toliko ostrvskih plodova da ih ni izbliza ne mogu ponijeti sa sobom na brod i u tom sabiranju uglavnom zakasne. Slično ovom pore-đenju je i naš prolazni život na ovom svijetu, pa, brate, porazmisli o tome kakvu opskrbu trebaš pripremiti na putu ka svome Gospodaru.

13

Imam el-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB

14

L jubav je izraz za naklonost prema nečemu prijat-nom. Pa, ako ta naklonost izrazito ojača, onda se naziva aškom. Âšik prema voljenoj osobi biva

veoma istančanog i osjećajnog srca. Spreman je radi nje i sav imetak potrošiti.

Pogledaj Zulejhu koja je iz prevelike ljubavi prema Jusufu, a.s., razdijelila sav svoj imetak. A imala je dra-gulja i ogrlica sedamdeset kamilinih tovara. Sve ih je zbog Jusufa, a.s., podijelila. Ko bi joj rekao: „Vidio sam danas Jusufa!“, ona bi mu dala ogrlicu koja bi ga boga-tim učinila. I tako je postupala dok nije bez ičega ostala. Sve je imenom Jusuf nazivala. Iz aška, sve je osim njega zaboravila. Kada bi podigla glavu prema nebesima, na zvijezdama bi vidjela napisano Jusufovo ime.

A nakon što je Zulejha uzvjerovala u Allaha i kada se udala za Jusufa, a.s., odvajala bi se od njega.1 Posve-

1 Prije nego što su se Jusuf, a.s., i Zulejha vjenčali, uzvišeni

Allah je Zulejhi povratio ljepotu i zdravlje, a bila je slijepa

starica. Jusufu, a.s., je rekla: „Imam tri želje: prva – da mi

se vrati nekadašnja ljepota i zdravlje, druga – da budem

tvoja supruga i treća – da ti rodim djecu preko koje će se

nastaviti poslanička loza.“ Kroz osmjeh, Jusuf, a.s., joj reče:

„Jednu želju ti mogu ispuniti, a druge su u Allahovoj moći!“

Potom se Jusuf, a.s., obratio Svemoćnom i Milostivi mu dovu

primi. Tada se pojavio melek koji Zulejhu mesh učini (potra)

od glave do pete. U momentu su svi tragovi starosti nestali

i vrati joj se prijašnja ljepota. Ponovo je mogla Jusufa, a.s.,

vidjeti. Op.prev.

ćivala bi se ibadetu uzvišenom Allahu. Kada bi je Jusuf, a.s., zvao u postelju danju, ona bi ga odgađala do noći. A kada bi je zvao noću, ona bi ga odgađala za sutradan. Govorila je: „Voljela sam te, Jusufe, prije nego što sam Njega upoznala! Ali nakon što sam Njega upoznala, ljubav prema Njemu nije ostavila nijedne druge ljubavi. Ne želim nikoga u zamjenu za Njega!“ Kada joj je rekao da mu je Allah naredio da ona treba spavati s njim i da će ona roditi dvojicu vjerovjesnika, rekla je: „Ako ti je uzvišeni Allah to naredio i ako će me učiniti da budem sredstvo do Njega, onda se pokoravam Allahovom na-ređenju.“ Tada se smirila uz Jusufa, a.s.

Iskrena ljubav ima tri svojstva:

• da odabireš govor Voljenog nad ostalim govo-rima,

• da preferiraš sijelo s Voljenim nad ostalim sije-lima i

• da daješ prednost zadovoljstvu Voljenog nad zadovoljstvima drugih.

Rečeno je: Ašk je raskrivanje velova i otkrivanje taj-ni. A vedžd 2 je stanje kada rûh nije u mogućnosti da podnese izljev čežnje pri kušanju slasti zikra. Kada bi u tom stanju bio odsječen i neki dio zâkirovog tijela, on to ne bi osjetio.

2 Vedžd je uzbuđenje, zanos, ljubav i radost pri zikru (spomi-

njanju Allaha).

Žarka ljubav (ašk)

15

Zu’n-Nûn el-Misri, Allah mu se smilovao, je jedne prilike ušao u Mesdžidu’l- Haram, u Mekki, pa je ugle-dao nekakvog mladića u jadnom stanju kako leži ispod jednog stuba. Jecao je tužnim srcem. Zu’n-Nûn dalje priča: „Prišao sam mu, nazvao selam i upitao: ‘Mladiću, ko si ti?’ ‘Ja sam garib, ašik!’, odgovorio je. Znao sam šta hoće da kaže, pa sam mu rekao: ‘I ja sam kao i ti!’ Pa je zaplakao, a ja sam plakao radi njegovog plača. Upita: ‘Zar i ti plačeš?!’ ‘Ja sam kao i ti!’, odgovorih. Pa zaplaka još žešće iz dubine glasa i vrisnu. S tim velikim vriskom je izašla i njegova duša. Pokrio sam ga svojom odjećom i izašao da kupim ćefine. Kupio sam ćefine, vratio se do istog mjesta, ali mladića nisam našao. Re-koh: ‘Slavljen neka je Allah!’ Potom začuh glas: ‘Zu’n-Nûne, ovo je garib kojeg je tražio šejtan na dunjaluku, pa ga nije mogao naći! Tražio ga je i Mâlik (melek čuvar džehennema ), pa ga nije mogao vidjeti! Tražio ga je i melek Ridvân u džennetu, pa ga nije našao!’ ‘Pa gdje je?’, upitao sam. Pa mi bi rečeno: „Na mjestu iskreno-sti, kod Vladara Svemoćnoga!“ (el-Kamer, 55), zbog svoje ljubavi, velike pokornosti i požurivanja s tevbom (pokajanjem).

Neko od šejhova je bio upitan o zaljubljeniku (muhi-bb), pa je rekao: „Rijetko se miješa sa svjetinom. Puno se osamljuje. Mnogo razmišlja. Malo govori. Ne vidi kad gleda. Ne čuje kada biva dozivan. Ne razumije kada mu se obraća. Ne tuguje kada ga pogodi kakva nedaća ili glad. Ne shvata, ne osjeća, ne prekorava, ne boji se. Ne svađa se s dunjalučarima radi njihovog dunjaluka. U svojoj samoći osjeća prisnost s uzvišenim Allahom. S njim je stalno u tajnim razgovorima.“

Podari mu pola truna Svoje ljubaviIsa, a.s., je prolazio pored jednog mladića koji je za-

lijevao baštu. Mladić ga zamoli: „Zatraži od svog Goso-dara da mi podari trun Svoje ljubavi!“ Isa, a.s., mu reče: „Nećeš moći podnijeti trun!“ „Pa onda, pola truna!“, zamoli mladić. Isa, a.s., uputi dovu: „Moj Gospodaru, podari mu pola truna Svoje ljubavi!“ Potom je Isa, a.s., nastavio svojim putem.

Nakon dužeg perioda ponovo je prolazio pored istog mjesta, pa se raspitao za mladića. Rekoše mu: „Poludio je! Otišao je u planine!“

Isa, a.s., zamoli Allaha da mu ga pokaže, pa ga je

pronašao u planini kako, gledajući u nebesa, stoji na

nekoj stjeni. Isa, a.s., mu nazva selam, ali mladić ništa

ne odgovori. Potom reče: „Ja sam Isa!“

Onda mu uzvišeni Allah objavi: „Kako može čuti

govor ljudi onaj u čijem srcu postoji pola truna ljubavi

prema Meni?! Tako mi Moje slave i veličine, kada bi ga

testerom rezao, on to ne bi osjetio!“

Ko iskazuje troje, a nije se očistio od troga, on je

obmanjen.

Prvo: ko iskazuje slast u zikru, a voli dunjaluk.

Drugo: ko iskazuje iskrenosti u djelima, a voli da

ga ljudi veličaju.

Itreće:ko iskazuje ljubav prema svom Stvoritelju,

a ne „obara“ svog nefsa.

Poslanik, a.s., je rekao:

„Mom ummetu će doći takvo vrijeme da će voljeti

petero, a zaboravit će drugih pet stvari.

Voljet će dunjaluk, a zaboravit će ahiret.

Voljet će imetak, a zaboravit će polaganje računa.

Voljet će stvorenja, a zaboravit će Stvoritelja.

Voljet će grijehe, a zaboravit će tevbu.

Voljet će zgrade, a zaboravit će mezaristane.“

Mensur ibn Ammar je ovako savjetovao jednog mla-

dića: „Ne dozvoli da te obmani tvoja mladost! Koliko je

mladića odgađalo tevbu, imali su dugu nadu i nisu se

sjećali smrti. Međutim, došao im je melek smrti, a oni

su bili nemarni prema tevbi. Nastanili su utrobu zemlje.

Nisu im od koristi bili ni imetci, ni sluge, niti roditelji. Kao

što Uzvišeni kaže: „Na Dan kada neće nikakvo blago,

a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca

čista dođe spasen biti.“ (eš-Šuara, 88–89)

Naš Gospodaru, opskrbi nas tevbom prije smrti!

Probudi nas iz nemarnosti! Neka nam od koristi bude

zagovor (šefâat) našeg Vjerovjesnika, a.s.!

El-Kandehlevi | HAJATU’S-SAHABE

16

Ebu Nu’ajm (str.: 96) bilježi od Ibn Abbasa i Ali ibn Ebi Taliba, r.a.: „Kada je Allah naredio svom Vjerovjesniku, s.a.v.s., da počne s pozivom u

islam i arapskih plemena, izašao je on, s.a.v.s., ja i Ebu Bekr do Mine. Došli smo do neke skupine i Ebu Bekr je istupio i pozdravio ih. Ebu Bekr je uvijek prvi pristupao. Bio je čovjek koji je poznavao rodoslov mnogih. Pitao ih je: ‘Odakle ste?’ ‘Iz Rebi’ata’, odgovorili su. ‘Koje porodice u Rebi’atu?’“

Zatim navodi hadis u cijelosti i kaže: „A onda smo došli do sijela u kojem se vidjela smirenost i dostojan-stvo. U toj grupi su bili ljudi dostojanstvena držanja i puni samopouzdanja. Ebu Bekr je istupio, pozdravio ih.“ Ali priča: „Ebu Bekr je uvijek prvi istupao. Pitao ih je: ‘Ko ste vi?’ Oni su rekli: ‘Mi smo Benu Šejban ibn Sa’lebe.’ Ebu Bekr se okrenuo Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘Za tebe bih žrtvovao i oca i majku, poslije ovih nećeš naći nikoga ko je ugledniji u svom narodu od njih.’ Među tim ljudima su bili: Mefruk ibn Amr, Hani ibn Kubejsa, Musenna ibn Harise i Nu’man ibn Šerik.

Najbliži Ebu Bekru je bio Mefruk ibn Amr, a bio je najrječitiji od svih svojih saplemenika. Imao je dva repa koji su mu padali preko prsa. Najbliže je i sjedio do Ebu Bekra. Ebu Bekr je rekao: ‘Koliko vas ima?’ ‘Ima nas preko hiljadu, a teško da je hiljadu malo.’ Ebu Bekr je pitao: ‘A kakva vam je sila?’ Oni rekoše: ‘Na nama je da se trudimo, a ko god navali na nas, morat će se napatiti s nama.’ Ebu Bekr je rekao: ‘A kakvi ste u ratu?’ Mefruk mu odgovori: ‘Najljući smo kada smo u borbi, a kada se borimo nema žešćih od nas. Tada dajemo prednost konjima u odnosu na našu djecu i oružju u odnosu na stoku. Pobjeda je od Allaha. Nekada mi pobijedimo a nekada ne. Vjerovatno si pobratim Kurejšijama?’

Ebu Bekr mu reče: ‘Ako ste čuli da se pojavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je taj.’ Mefruk reče: ‘Čuli smo da se to priča.’ Onda se okrenuo Poslaniku, s.a.v.s., i rekao:

‘Čemu pozivaš, kurejševićki brate?’ Poslanik, s.a.v.s., istupio je, a Ebu Bekr je ustao i pravio mu hlad svojom odjećom.

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Pozivam vas da svjedo-čite da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, da mi pružite boravište i štitite me i da me pomažete dok ne dostavim ono što mi je Allah naredio da dostavim. Kurejšije odbijaju ono što je od Allaha i niječu Njegova poslanika, zadovoljavaju se neistinom ostavljajući istinu, a Allah je neovisan o bilo kome i hvale dostojan.’ Mefruk mu reče: ‘Čemu još pozivaš, kurejševićki brate?’

Poslanik, s.a.v.s., mu je proučio: ‘Reci: ‘Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje – da Mu ništa ne pridružujete; da roditeljima dobro činite; da djecu svoju zbog neimaštine ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo; ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili – i da se imetku siročeta ne pribli-žavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane; i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite – Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo; i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika; i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. I, doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.’’ (el-En’am, 151–153)

Mefruk mu reče: ‘Čemu još pozivaš, kurejševićki bra-te? Allaha mi, to nisu riječi nekog čovjeka jer, da jesu, bilo bi nam poznato.’

Poslanik, s.a.v.s., mu je proučio: ‘Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se bližnjima

Poziv u sezoni hodočašća (II)

17

udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabra-

njuje; da pouku primite, On vas savjetuje.’ (en-Nahl, 90) Mefruk mu reče: ‘Allaha mi, Kurejšijo! Pozivaš naj-plemenitijim osobinama i najboljim postupcima. Narod koji te ugoni u laž i zanemaruje te čini veliku grešku.’ Kao da je htio da i Hani ibn Kubejsa potvrdi njegov go-vor, rekao je: ‘Evo i Hania ibn Kuubejsa, našeg prvaka i dobrog poznavaoca vjere.’ Hani mu reče: ‘Čuo sam šta si rekao, kurejševićki brate. Vjerujem u istinitost tvojih riječi, ali smatram da naše sijelo, koje si zatekao, nema pravo da samo odlučuje o tome da ostavimo našu vjeru i prihvatimo da te slijedimo. Trebamo da razmislimo i posavjetujemo se o onom čemu nas pozivaš kako ne bismo postupili ishitreno. Greška se javlja zbog ishitre-nosti. Mi imamo još ljudi i ne želimo da sami donosimo odluke. Ti idi svojim, a mi ćemo svojim. Sačekaj ti i razmisli, a i mi ćemo razmisliti.’ Kao da je htio da se njegovim riječima i razmišljanju priključi i Musenna ibn Harise, pa je rekao: ‘Evo i Musenna, on je naš pročelnik i ratni vođa.’ Musenna je rekao: ‘Čuo sam šta si govorio i sve što si rekao je dobro, kurejševićki brate. Jako mi se svidjelo sve što si rekao, ali imam isti stav kao i Hani ibn Kubejsa. Mi smo između dva krila, jedno je Jemama a drugo Semava (More i nebo)1.’ Poslanik, s.a.v.s., upitao je: ‘A kakva dva krila?’ Onaj mu reče: ‘Jedno je kopno i arapska plemena, a drugo je Perzija i njihove rijeke. Mi smo se obavezali Kisri da nećemo činiti nereda i da nećemo pružati utočišta pobunjenicima. Vjerovatno je ono čemu ti pozivaš mrsko kraljevima. Što se tiče Arapa, to bi se vjerovatno i oprostilo i opravdalo bi se, međutim, ono što je pod vlašću Perzijanaca, niti bi se oprostilo niti pravdalo. Ako hoćeš da te pomognemo među Arapima, učinit ćemo.’ Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Niste mi hrđavo odgovorili, jer ste rekli istinu. Allahovu vjeru može čuvati samo neko ko je brani i drži sa svih strana.’ Onda je Poslanik, s.a.v.s., ustao, držeći za ruku Ebu Bekra. Zatim smo otišli do Evsa i Hazredža. Prije nego smo ustali od njih, oni su dali prisegu (bej’at) Po-slaniku, s.a.v.s.“ Alija priča: „Svi su bili iskreni i ustrajni, da je Allah svima njima zadovoljan.“

1 Kod nas se u narodu kaže: „U nebo visoko a u zemlju tvrdo.“

(op. prev.)

Ensarije primaju islamEbu Nu’ajm u Delailu (str.: 105) preko Vakidija, od

Ishaka ibn Habbaba a on od Jahja ibn Ja’la da je rekao: „Pričao mi je Ali ibn Ebi Talib jednom kada je govorio o Ensarijama, njihovoj odličnosti i njihovom ranom prima-nju islama, pa je rekao: ‘Nije vjernik ko ne voli ensarije i ko im ne priznaje njihova prava. Allaha mi, oni su gajili i razvijali islam, kao što se gaji mlado ždrijebe, svojim sa-bljama, riječima i darežljivošću. Poslanik, s.a.v.s., izlazio je u sezonama hodočašća i pozivao arapska plemena na Medženni, Ukazu i Mini. Dolazio im je godinu za go-dinom, pa je bilo i onih plemena koja su govorila: ‘Zar ti nije dojadilo da nam bezuspješno dolaziš?’ To zbog njegovog upornog dolaženja i nuđenja vjere i toga da ga prihvate, sve dok Allah nije učinio što je htio s ovim ensarijskim plemenom i dok im nije ukazao dobro. Došli smo do njih i njihova boravišta a oni su se otimali ko će da nam pruži gostoprimstvo. Polagali smo veće pravo na njihov imetak od njih samih i oni su to dopuštali, uživajući u tome. Svoj život su položili pred Poslanika, s.a.v.s., da bi ga zaštitili, da je Allahov blagoslov na sve njih.’“

Ebu Nu’ajm bilježi u Delailu (str.: 105) od Umm Sa’d, kćerke Sa’da ibn Rebi’a, da je rekla: „Poslanik, s.a.v.s., u Mekki je proveo koliko je proveo, pozivajući arapska ple-mena Allahu, ali su ga vrijeđali i psovali sve dok Allah nije ukazao dobro ovom plemenu Ensarija i veliku počast. Poslanik, s.a.v.s., otišao je do skupine njih, na Akabi, dok su brijali glave. Pitala sam: ‘Ko su oni, majčice?’ Ona je rekla: ‘Bilo ih je šest ili sedam, iz Benu Nedždžara trojica: Es’ad ibn Zurare i dvojica sinova Afraa.’ Nije mi navela imena ostalih.“ Dalje priča: „Poslanik, s.a.v.s., sjeo je kod njih i pozvao ih Allahu. Učio im je iz Kur’ana i oni su se odazvali pozivu Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s., i ispoštovali su dogovor na prvoj Akabi. Poslije je slijedila druga Akaba. Ja sam pitao Umm Sa’d: ‘A koliko je Poslanik, s.a.v.s., proveo vremena u Mekki?’ Ona je rekla: ‘Zar nisi čuo šta je rekao Ebu Sarme, Kajs ibn Ebi Enes?’ Ja sam rekao da nisam, a onda je izrecitovala:

U Kurejšu osta deset i nekoliko godina želeći da nađe iskrenog pomagača“

Ebu Nu’ajm, također bilježi (str.: 105) od Ukajla ibn Ebi Taliba i Zuhrija da je rekao: „Kada su mušrici po-jačali pritisak na Poslanika, s.a.v.s., on je rekao svom amidži Abbasu ibn Abdu’l-Muttalibu: ‘Amidža, Allah će

19

Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | ŠEREFU’L-UMMETI’L-MUHAMMEDIJJE

Od počasti Muhammedo-vog, a.s., ummeta je i ono što je vezano za vrijednost

odazivanja mujezinu. U to spada, između ostalog, da je Vjerovjesnik, a.s., takvu osobu obradovao dže-nnetom. Ibn Omer, r.a., prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Kada mu-jezin prouči Allahu ekber, pa neko od vas kaže Allahu ekber. Zatim prouči Ešhedu en la ilahe illellah, i on kaže Ešhedu en la ilahe illellah. Zatim prouči Ešhedu enne Muham-meden resulullah, i on kaže Ešhe-du enne Muhammeden resulullah. Zatim prouči Hajje ales-salah, i on kaže La havle ve la kuvvete illa bi-llah. Zatim prouči Hajje alel-felah, i on kaže La havle ve la kuvvete illa billah. Zatim prouči Allahu ekber, i on kaže Allahu ekber. Potom prouči La ilahe illellah, i on kaže La ilahe illellah iz svog srca, ući će u dže-nnet.“ (Muslim)

U predaji od Ebu Hurejre, r.a., navodi se da je rekao: „Bili smo s Resulullahom, a.s., pa je ustao Bilal da uči ezan. Kada je završio, Resu-lullah, a.s., je rekao: ‘Ko kaže ono što je ovaj rekao s čvrstim ubjeđe-njem (jekinen), ući će u džennet.’“ (en-Nesai)

Od tih odlika je i to da je Vjero-vjesnik, a.s., obradovao oprostom (magfiret) onoga ko se odazove mu-jezinu, rekavši: „I ja svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog.

Nema On ortaka. I da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Zado-voljan sam Allahom Gospodarem, islamom vjerom i Muhammedom, a.s., poslanikom.“ (Muslim, et-Tir-mizi)

Vjerovjesnik, a.s., je takvog obra-dovao i šefaatom (zagovorom) na Kijametskom danu. Ovaj šefaat će postići kada se odazove mujezinu i donese salavat na Vjerovjesnika, a.s., tražeći za njega vesilet. Ovim se spoznaje da je postizanje po-sebnog šefaata vezano za salavat i traženje vesileta za njega, a.s. Pa, od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, r.a., se prenosi da je čuo kada je Vje-rovjesnik, a.s., rekao: „Kada čujete mujezina, recite ono što on govori, zatim donesite salat na mene, jer onaj ko na mene donese salat Allah na njega donese deset salata, a za-tim tražite od Allaha za mene vesilet. To je stupanj u džennetu koji pripa-da samo jednom od Allahovih robo-va, a ja se nadam da ću ja biti taj. Pa onome ko za mene traži vesilet dozvolit će se šefaat.“ (Muslim, Ebu Davud, et-Tirmizi i en-Nisai)

Ovaj šefaat će se također postići kada se kaže: „Allahumme Rabbe hazihi’d-da’veti’t-tameti ve’s-salati’l-kaimeti âti Muhammedeni’l-vesile-te vel-fedilete veb’ashu mekamen mahmuden’illezi veadtehu.“ (Moj Allahu, Gospodaru ovog potpunog poziva i uspostavljenog namaza,

podari Muhammedu vesilet i fedilet i postavi ga na pohvaljeni stupanj koji si mu obećao.)

Naš Vjerovjesnik, a.s., obrado-vao je primljenom dovom onoga ko se odazove mujezinu. Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Ko kaže, nakon što mujezin završi ezan, ove riječi: ‘Allahumme Rabbe hazihi’d-da’veti’t-tameti ve’s-salati’n-nafiati salli ala Muhammed verda anni ri-dan la sehate badehu.’ (Moj Allahu, Gospodaru ovog potpunog poziva i korisnog namaza, donesi salat na Muhammeda i budi zadovoljan sa mnom takvim zadovoljstvom posli-je koga nema srdžbe), Allah će mu uslišati dovu.“ (Ahmed, et-Taberani fi’l-Evsat)

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je nekakv čovjek rekao: „Allahov Poslaniče, mujezini nas pretekoše (u nagradama)?!“, pa je Resulullah, a.s., na to rekao: „Reci kao što oni govore, pa kad završiš traži – bit će ti darovano!“ (Ebu Davud, en-Nisai i Ibn Hibban)

Od vrijednosti ezana je i primljena dova između njega i ikameta. Sehl ibn Sa’d, r.a., prenosi da je Resu-lullah, a.s., rekao: „U dva trenutka dove molitelja se ne odbijaju: kada se uspostavlja namaz i u safu na Allahovom putu.“ (Ibn Hibban)

Vrijednost odazivanja mujezinu

pomoći svoju vjeru ljudima koji neće pridavati pažnju kurejševićkom ugledu, a sve radi Allaha. Hajde sa mnom do Ukaza i pokaži mi logorišta arapskih plemena kako bi ih pozvao Allahu i da me uzmu u zaštitu dok ne do-stavim ono s čime me Allah šalje.’ Abbas mu je rekao: ‘Bratiću, idi Ukazu, a ja ću s tobom i kazivat ću ti koje je čije logorište.’

Poslanik, s.a.v.s., počeo je sa Sekifom, a onda obišao ostala plemena koja su bila te godine. Sljedeće godine, kada mu je Allah naredio javno pozivanje u vjeru, našao se sa šest osoba iz Hazredža i Evsa: Es’ad ibn Zurare, Ebu Hejsem ibn Tihan, Abdullah ibn Revvaha, Sa’d ibn Rebi’, Nu’man ibn Harise i Ubbade ibn Samit.

Poslanik, s.a.v.s., sastao se s njima noću kod Aka-be, sjeo kod njih i pozvao ih Allahu, robovanju Allahu, pomaganju vjere s kojom je slao svoje poslanike i vje-rovjesnike. Pitali su ga da im prouči nešto od onog što mu se objavljuje, pa je Poslanik, s.a.v.s., proučio iz sure Ibrahim, od: ‘A kada Ibrahim reče: ‘Gospodaru moj, uči-ni ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima.’’ (Ibrahim, 35), pa do kraja sure. Ljudi su se raznježili kada su čuli ove ajete i prihvatili su islam. Abbas je prolazio tuda dok im je Poslanik, s.a.v.s., pričao i dok su oni njega pitali, prepoznao glas Posla-nika, s.a.v.s., i rekao: ‘Bratiću, ko su ti ljudi s tobom?’

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Amidža, to su stanovnici Jesriba, Evsije i Hazredžije. Pozvao sam ih onom čemu sam pozivao i one prije njih i oni su mi se odazvali i potvrdili istinitost onog s čim dolazim. Kažu da će me povesti u svoj kraj.’ Onda je Abbas sjahao, svezao svoju devu i rekao: ‘Evsije i Hazredžije! Ovo je moj bratić i to mi je najdraže stvorenje.

Ako već vjerujete i prihvatate ga za poslanika i hoćete da ga vodite sa sobom, hoću da uzmem neke garancije od vas kako bih se smirio. Nećete ga ponižavati i izdati. Vaše komšije su židovi, a oni su neprijateljski nastrojeni i bojim se da bi mu mogli nauditi.’ Es’ad ibn Zurare, kojem su teško pale Abbasove riječi, reče: ‘Allahov Poslaniče, dozvoli nam da mu odgovorimo, ne želeći da te povri-jedimo ili da učinimo nešto što ti ne bi bilo drago, i to samo kako bismo pokazali našu iskrenost prema tebi i naše vjerovanje.’

Poslanik, s.a.v.s., mu reče: ‘Odgovori mu ne optu-žujući.’ Es’ad ibn Zurare, okrenuvši se licem Poslaniku, s.a.v.s., je rekao: ‘Allahov Poslaniče, svaki poziv ima i

svoj put i način, pa ili blag ili težak. Danas pozivaš ne-

čemu što je ljudima teško. Pozvao si nas da ostavimo

svoju vjeru, da te slijedimo u tvojoj vjeri, a to je nešto jako

teško, ali smo ti se odazvali. Pozvao si nas da prekinemo

ono što imamo s drugim ljudima, komšiluk, rodbinske

veze. I to je teško, ali smo ti se odazvali.

Pozvao si nas, a pleme smo koje uživa ugled i snagu

tako da se drugi nas ustručavaju, kako bi nas vodio

čovjek koji nije od nas samih i kojeg je njegov narod

izolovao a njegove amidže ga izručile. I to je teško, ali

smo ti se odazvali. Sve ovo je grdno ostalim ljudima,

osim onima kojima je Allah dao ispravno razmišljanje i

kojima želi dobro. Mi smo ti se odazvali riječima, prsima

i snagom, vjerujući u ono s čime si poslan, potvrđujući

ono što smo spoznali srcima.

Dali smo ti bej’at na sve to, tvom i našem Gospodaru.

Allahova sila je iznad naše, a naša krv je manje vrijedna

od tvoje, naša sila i snaga je pod tvojom komandom.

Branit ćemo te od onog od čega se i sami branimo i od

čega štitimo svoju djecu i supruge. Ako to zaniječemo,

Allaha smo zanijekali, ako to izdamo, Allaha smo izdali

i bit ćemo nesretnici. Ovo je naša istina, Allahov Posla-

niče. A Allah neka nam je na pomoći.’

Onda se okrenuo Abbasu ibn Abdu’l-Muttalibu i re-

kao: ‘Što se tiče tebe koji nas kritikuješ i zamjeraš nam

ono što ne zamjera Vjerovjesnik, s.a.v.s., šta si time

htio? Kažeš da ti je bratić i da ti je najdraži čovjek. Mi

smo prekinuli odnose i s bliskom i s dalekom rodbinom

zbog svjedočenja da je on Allahov Poslanik kojeg je

Allah poslao.

On nije lažac, mada ono što govori nije nalik onom

što ljudi kazuju. Što se tiče riječi da nećeš biti miran

dok ne uzmeš obavezu i čvrsta obećanja od nas, to je

nešto što nećemo nikome odbiti kada traži za Allahovog

Poslanika, s.a.v.s. Traži šta hoćeš.’ Onda se okrenuo

Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: ‘Allahov Poslaniče, traži

što hoćeš za sebe. Radi svog Gospodara uvjetuj šta

hoćeš (...)’“ A onda navodi ostatak hadisa o davanju

njihove obaveze u cijelosti.

18

19

Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | ŠEREFU’L-UMMETI’L-MUHAMMEDIJJE

Od počasti Muhammedo-vog, a.s., ummeta je i ono što je vezano za vrijednost

odazivanja mujezinu. U to spada, između ostalog, da je Vjerovjesnik, a.s., takvu osobu obradovao dže-nnetom. Ibn Omer, r.a., prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Kada mu-jezin prouči Allahu ekber, pa neko od vas kaže Allahu ekber. Zatim prouči Ešhedu en la ilahe illellah, i on kaže Ešhedu en la ilahe illellah. Zatim prouči Ešhedu enne Muham-meden resulullah, i on kaže Ešhe-du enne Muhammeden resulullah. Zatim prouči Hajje ales-salah, i on kaže La havle ve la kuvvete illa bi-llah. Zatim prouči Hajje alel-felah, i on kaže La havle ve la kuvvete illa billah. Zatim prouči Allahu ekber, i on kaže Allahu ekber. Potom prouči La ilahe illellah, i on kaže La ilahe illellah iz svog srca, ući će u dže-nnet.“ (Muslim)

U predaji od Ebu Hurejre, r.a., navodi se da je rekao: „Bili smo s Resulullahom, a.s., pa je ustao Bilal da uči ezan. Kada je završio, Resu-lullah, a.s., je rekao: ‘Ko kaže ono što je ovaj rekao s čvrstim ubjeđe-njem (jekinen), ući će u džennet.’“ (en-Nesai)

Od tih odlika je i to da je Vjero-vjesnik, a.s., obradovao oprostom (magfiret) onoga ko se odazove mu-jezinu, rekavši: „I ja svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog.

Nema On ortaka. I da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Zado-voljan sam Allahom Gospodarem, islamom vjerom i Muhammedom, a.s., poslanikom.“ (Muslim, et-Tir-mizi)

Vjerovjesnik, a.s., je takvog obra-dovao i šefaatom (zagovorom) na Kijametskom danu. Ovaj šefaat će postići kada se odazove mujezinu i donese salavat na Vjerovjesnika, a.s., tražeći za njega vesilet. Ovim se spoznaje da je postizanje po-sebnog šefaata vezano za salavat i traženje vesileta za njega, a.s. Pa, od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, r.a., se prenosi da je čuo kada je Vje-rovjesnik, a.s., rekao: „Kada čujete mujezina, recite ono što on govori, zatim donesite salat na mene, jer onaj ko na mene donese salat Allah na njega donese deset salata, a za-tim tražite od Allaha za mene vesilet. To je stupanj u džennetu koji pripa-da samo jednom od Allahovih robo-va, a ja se nadam da ću ja biti taj. Pa onome ko za mene traži vesilet dozvolit će se šefaat.“ (Muslim, Ebu Davud, et-Tirmizi i en-Nisai)

Ovaj šefaat će se također postići kada se kaže: „Allahumme Rabbe hazihi’d-da’veti’t-tameti ve’s-salati’l-kaimeti âti Muhammedeni’l-vesile-te vel-fedilete veb’ashu mekamen mahmuden’illezi veadtehu.“ (Moj Allahu, Gospodaru ovog potpunog poziva i uspostavljenog namaza,

podari Muhammedu vesilet i fedilet i postavi ga na pohvaljeni stupanj koji si mu obećao.)

Naš Vjerovjesnik, a.s., obrado-vao je primljenom dovom onoga ko se odazove mujezinu. Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Ko kaže, nakon što mujezin završi ezan, ove riječi: ‘Allahumme Rabbe hazihi’d-da’veti’t-tameti ve’s-salati’n-nafiati salli ala Muhammed verda anni ri-dan la sehate badehu.’ (Moj Allahu, Gospodaru ovog potpunog poziva i korisnog namaza, donesi salat na Muhammeda i budi zadovoljan sa mnom takvim zadovoljstvom posli-je koga nema srdžbe), Allah će mu uslišati dovu.“ (Ahmed, et-Taberani fi’l-Evsat)

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je nekakv čovjek rekao: „Allahov Poslaniče, mujezini nas pretekoše (u nagradama)?!“, pa je Resulullah, a.s., na to rekao: „Reci kao što oni govore, pa kad završiš traži – bit će ti darovano!“ (Ebu Davud, en-Nisai i Ibn Hibban)

Od vrijednosti ezana je i primljena dova između njega i ikameta. Sehl ibn Sa’d, r.a., prenosi da je Resu-lullah, a.s., rekao: „U dva trenutka dove molitelja se ne odbijaju: kada se uspostavlja namaz i u safu na Allahovom putu.“ (Ibn Hibban)

Vrijednost odazivanja mujezinu

Ibn Adžîbe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDID

20

Uzvišeni Hakk kaže:

1. Zar nisi čuo šta je s vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio?!

Govor je upućen Resulu, a.s., ili svakom slušaocu. Zar ne znaš pouzdano, kao da si bio svjedok i da si gledao, vijest koju je prenio toliki broj ljudi da u tome ne može biti nikakve sumnje?! Šta je učinio tvoj Gospodar u vezi s velikim događajem, zadivljujuće situacije, koja ukazuje na svemoć Allaha uzvišenog, na Njegovo sa-vršeno znanje i mudrost, na veličajnost Njegovog bejta – Kâbe i na čast Njegovog Poslanika, a.s.

Jer, ovaj događaj se ubraja u Poslanikove, a.s., irhâsât-e (predznake, čuda prije poslanstva) s obzirom na to da se dogodio u godini u kojoj je rođen Poslanik, a.s.

Ebreha – vladar JemenaEvo tog kazivanja: Ebreha ibn es-Sabbah el-Ešrem,

vladar Jemena od strane Nedžašija (titula etiopijskog

kralja, kao što je Faraon titula egipatskog vladara), na-pravio je crkvu u gradu San’a nazvavši je Kullejs (Cr-kva), želeći da hodočasnike usmjeri prema njoj. Pa je došao jedan čovjek iz plemena Kinane i u njoj po noći obavio nuždu. Vakidi spominje: „Čovjek je umrljao nje-no pročelje nečistoćama i u nju je bacio crkotinu, a zvao se Nufejl el-Hadremi.“ Zbog toga se Ebreha žestoko razljutio i zakleo se da će srušiti Kâbu.

Krenuo je iz Etiopije vodeći sa sobom slona po ime-nu Mahmud, a bio je to izuzetno jak i ogroman slon. Podario mu ga je Nedžašija, a uz njega još dvanaest drugih slonova, a neko veli osam.

Pa kada su stigli do doline el-Mugammes (blizu Mekke na putu za Taif) sreo se s Abdu’l-Muttalibom, koji mu je ponudio trećinu imetka Tihame da se vrati. Ali je Ebreha odbio, postrojio vojsku i na čelo postavio slona. Potom je Nufejl ibn Habib uzeo slona za rep i rekao mu: „Mahmude klekni, jer ti si u Allahovom haremu! Vrati se mirno odakle si i došao.“ Pa je slon kleknuo. Kad god bi ga usmjerili prema Haremu, slon bi kleknuo, ne

Sura EL-FIL (Slon)U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog Zar nisi čuo šta je s vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio?! Zar lukavstvo njihovo nije omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?!

21

pomjerajući se. A kada bi ga usmjerili prema Jemenu ili prema nekoj drugoj strani, trčao bi.

Jata pticaPotom je uzvišeni Allah poslao jato ptica koje su se

pojavile od strane mora. Svaka ptica je imala po jedan kamenčić u kljunu i po jedan u kandžama. Kamenčići su bili veći od adesa (leće) a manji od hummusa (nohuta). Kamenčići bi padali na glave vojnika a izlazili na njihove stražnjice. Na svakom kamenčiću je bilo ispisano ime na koga će pasti.

Počeli su bježati ali su uništeni u svom bijegu. Pogo-đen je i Ebreha, pa su počele otpadati prvo jagodice njegovih prsta a potom i njegovi udovi i nije umro dok mu srce nije puklo u grudima. Bježao je i njegov ministar Ebu Jeskum, a ptica je kružila oko njegove glave, sve dok nije stigao do Nadžašije. Ispričao mu je događaj, pa kada je završio, pogodio ga je kamenčić usljed čega je, pred njim, pao mrtav.

Prvak KurejšijaPrenosi se i da je Ebreha uzeo od Abdu’l-Muttaliba

dvije stotine deva, te je Abdu’l-Muttalib izašao da ih vra-ti. Kada ga je Ebreha vidio, bio je ogroman u njegovom očima, a uistinu je Abdu’l-Muttalib i bio razvijen i velik. Rečeno mu je: „Ovo je prvak Kurejšija, vlasnik mekkan-ske karavane, koji hrani ljude u dolinama a zvijeri po brdima.“ Ebreha je sišao sa svog trona i s njim sjeo na ćilim. Rekao je prevodiocu da ga upita šta želi, kakva mu je potreba. Pa kada je spomenuo svoju potrebu, tj. da mu vrati njegove deve, Ebreha reče: „Pao si u mojom očima. Došao sam da srušim Bejt (Allahovu kuću), koji je simbol tvoje vjere i vjere tvojih predaka, vaša zaštita, vaša čast od davnina. O tome mi ne govoriš, nego te zabavile deve koje sam ti uzeo.“ Pa je Abdu’l-Muttalib rekao: „Ja sam gospodar deva, a Bejt ima svog Gos-podara koji ga čuva.“ Ebreha: „Ne može ga sačuvati od mene.“ „Eto tebe i njega“, reče Abdu’l-Muttalib.

Potom se vratio i došao do kâbenskih vrata. Prihvatio se za njenu halku, a s njim je bila grupa Kurejšija, pa su molili uzvišenog Allaha. U trenutku se, dok je molio, okrenuo i ugledao jato ptica prema jemenskoj strani i rekao: „Tako mi Allaha ovo su čudne ptice. Nisu ni ned-ždanske ni tihamske.“ Pustio je halku i otišao sa svojim

prijateljima da vidi šta radi Ebreha. Uzvišeni Allah je na vojsku poslao ptice, pa je bilo ono što je bilo.

2. Zar lukavstvo njihovo nije omeo

Ovo je općenito (globalno) objašnjenje onoga šta je s njima Allah uradio.

3. i protiv njih jata ptica poslao

Grupe, jata koja su dolazila jedna iza drugih. Aiša, r.a., kaže da su najviše ličile lastama. Ebu’l-Dževz veli da ih je Allah stvorio u zraku tog momenta. Muhammed ibn Ka’b kaže da su to crne morske ptice. Rečeno je i da su ličile šišmišima i da su bile crvene i crne boje.

4. Koje su na njih grumenje od gline pečene bacale

Ibn Abbas je rekao: „Zatekao sam kod Ummu Hani’e jedan djelić od ovih grumenja.“

5. pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?

Ili kao slamu koju je stoka ižvakala i pogazila. Tako se kod njih objedinio i prezir i poniženje i propast.

Korist: Gazali prenosi od nekoliko Allahovih dobrih robova i vlasnika čistih srca da onome ko prouči na sabah namazu na prvom rekatu poslije Fatihe suru Elem nešrah leke, a na drugom poslije Fatihe Elem tere (tj. ovu suru), neprijatelj neće moći nauditi pa ma koliko se trudio da mu štetu nanese. Veli: „Ovo je vjerodostojno, u to nema sumnje.“ Ovo on navodi i u svom djelu el-Dževahir (Dragulji Kur’ana).

Išaret:Srce arifa (onoga koji je spoznao Allaha uzvišenog) je

Kâba postojanja, ono je Gospodareva kuća. Vojske ha-vatira (misli, pomisli, ideja) i vesvesa (šejtanskih došap-tavanja) žele da tu kuću sruše, pa je Allah čuva od njih kao što je sačuvao Svoju kuću (Bejtullah) od Ebrehe.

Pa se kaže: Zar ne vidiš, slušatelju, kako je postupio tvoj Gospodar s vlasnicima slona, a to su loše osobine domaćih i divljih životinja, loših ideja i misli, zar lukavstva njihova nije omeo?! Na njih je poslao ptice božanskih srčanih poklona (varidata) koje su ih pogodile grumenji-ma zikrova i svjetlostima razmišljanja. Tako ih odbijajući i čineći poput listova koje su crvi rastočili.

A Allah najbolje zna.

Ve sallahu ala sejjidina Muhammed ve âlihi.

Allame el-Munavi | FEJDU’L-KADIR

22

Spasonosne stvariPoslanik, a.s., je rekao:

„Tri stvari su pogubne, tri su spasonosne, tri potiru grijehe, tri podižu stepene. One koje su pogubne: škrtost kojoj se pokorava, strast koja se slijedi i opčinjenost čovjeka samim sobom. Spasonosne su: pravednost u srdžbi i zadovoljstvu, umjerenost u siromaštvu i bogatstvu i stra-hopoštovanje spram Allaha tajno i javno. Ono što potire grijehe: iščekivanje namaza posli-je obavljenog namaza, upotpunjavanje abdesta u teškoći i nastojanje da se prispije u džemat. Ono što podiže stepene: hranjenje gladnog, širenje selama i namaz kada drugi ljudi spavaju.“

(el-Džamiu’s-Sagir, 3472)

Komentar:

Tri su stvari koje onoga ko ih počini odvode u propast, tri su spasonosne za počinioca, tri brišu grijehe onome ko ih čini, a tri podižu stepene na ahiretu. Škrtost kojoj se čovjek prepušta i ne sprovodi ono što je obavezan. Ragib kaže: „Ukazano je na onu koja se slijedi i kojoj se pokorava, jer škrtost nije nešto zbog čega treba da se čovjek kori i kritikuje, jer nije proizvoljna, nego se kudi onaj koji se pokorava tom nefsanskom porivu.“ (Jer je to urođeno svojstvo koje je iz ljudske zemaljske osnove, a osnova zemlje je da se širi i skuplja. Ne treba se, zbog toga, čuditi čovjeku, jer je to urođeno svojstvo. Ono što izaziva čuđenje je postojanje urođene darežljivosti, a to su odlikovane duše koje udjeljuju i daju prednost drugom nad sobom.) Strast i prohtjev koji se slijedi pa se čovjek povodi za svakim svojim ćejfom. Samoopčinjenost i zadivljenost čovjeka samim sobom, tako što svaki iznosi na najljepši način sve ono što je vezano za njega u odnosu na drugog, makar to i ne bilo lijepo, nego pokuđeno. Kurtubi kaže: „Samozadivljenost čovjeka sobom je da na sebe gleda okom savršenstva a zaboravljajući Allahovu blagodat. Divljenje je da se nešto gleda na uljepšan način.“ Uzvišeni kaže, kada govori o Karunu: „Ovo što imam stekao sam znanjem svojim.“ (el-Kasas, 78) I uzvišeni Allah kaže: „I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali.“ (el-Kasas, 81) Plod zadivljenosti sobom je propast.

Gazali kaže: „Jedna od mahana i negativnih posljedica samozadivljenosti je da ga to zaklanja od podrške i potpore Allaha. Samoživ čovjek je ponižen i prezren, pa kada čovjek nema podrške i potpore od Allaha, za kratko vrijeme može propasti.“ Isa, a.s., rekao je: „Havarijjuni, koliko je samo svjetiljki koje je ugasio vjetar i koliko je samo pobožnjaka koje je uništila samozadivljenost.“

One stvari koje su spasonosne su navođene, ali je tajno spomenuto prije javnog jer je bogobojaznost na većem stepenu od javno počinjenog djela, jer ne postoji opasnost od pokazivanja pred drugim ljudima. Ovo je stepen stalne svijesti o Allahovom sveprisustvu – murakaba, a strahopoštovanje spram Allaha priječi od toga da se počini bilo šta zabranjeno i podstiče čovjeka da čini sve ono što je naređeno. Ako čovjek i zapadne u nemar i zanemari strahopoštovanje spram Allaha i zanemari strah od Njega pa počini nešto što je zabranjeno, brzo će se prikloniti tevbi, a onda će ustrajati u strahopoštovanju.

Ono što potire su one stvari i osobine koje brišu ili prekrivaju greške i grijehe, a to je iščekivanje namaza poslije klanjanog namaza u džamijama, uzimanja abdesta u hladnim danima i hodanje prema džamiji kako bi se obavio zajednički namaz.

Ono što podiže stepene je davanje hrane gladnom, širenje selama među ljudima, i spram onih koji poznajemo i onih koje ne poznajemo, i namaz kada ljudi spavaju, noćni namaz kada je većina ljudi nemarna i prepuštena uživanju u snu. To je vrijeme čistoće i spuštanja milosti i ukazivanja svjetlosti.

23

Ahiretske nagradePoslanik, a.s., je rekao:

„Tri su stvari sastavni dio imana – vjerovanja: stid, čednost i susprezanje jezika, a ne i susprezanje znanja i propisa. Ove stvari uskraćuju dunjaluk a povećavaju ahiret, a ono što povećaju na ahiretu je mnogo više nego što uskraćuju od dunjaluka. A tri stvari su od munafikluka – licemjerja, dvoličnosti: bestidnost, nemoral i škrtost. One povećaju dunjaluk a umanuju ahiret, a ono što umanjuju od ahireta je mnogo više nego što povećaju dunjaluka.“


Komentar:

Tri su stvari temeljne u imanu i potvrđuju da je neko vjernik. Susprezanje jezika od govora pred neprijateljem i suparnikom, ali se ne misli i na njegovo susprezanje kada se treba kazivati vjersko znanje i propisi i bilo koje drugo znanje, jer suspregnuti jezik od toga nije sastavni dio imana, nego je čista mahana i nedostatak. One umanjuju od dunjaluka, jer većina ljudi nema stida i onaj ko traži od njih da se stide, oni ga odbace. Čednost nije njihova osobina niti ih interesuje, a onaj ko izbjegava prepirku, oni ga zanemare. Povećaju ahiret i ona djela koja jesu za ahiret jer niko razuman ih neće zanemariti, nego će se posvetiti njima i ono što se povećava na ahiretu je mnogo veće od onog što se umanjuje na dunjaluku, jer Uzvišeni kaže: „Onaj svijet je, zaista, bolji.“ (ed-Duha, 4)

Tri su stvari od munafikluka, obilježja munafikluka i osobine onih koji su takvi. Bestidnost i nemoral u riječima i djelima i škrtost. One povećaju dunjaluk jer su urođene onima koji vole dunjaluk i luksuz, a umanjuju ahiret jer je u ovim osobinama grijeh i prijestup.

Tri zabranePoslanik, a.s., je rekao:

„Tri stvari nisu nikome dozvoljene da ih počini: Čovjek ne bi trebao da predvodi ljude u nama-zu i da samo sebe obuhvati dovom a zanemari da dovi i za njih. Ako to uradi, onda ih je iznevjerio. Ne smije gledati u unutrašnjost kuće prije nego zatraži dozvolu od ukućana. Ako to uradi, kao da je ušao u kuću. I neće klanjati trpeći nuždu, dok se ne olakša.“


Komentar:

Tri stvari nisu dozvoljene nijednom čovjeku da ih počini. Neće muškarac predvoditi ljude niti žena pred-voditi žene u namazu a onda samo za sebe doviti, jer je izuzimanje dovom pokuđeno. On treba da dovi u množini, kao što je slučaj s kunut-dovom. Isto tako i na tešehhudu i sličnim dovama. Ako bude tražio i dovio samo za sebe, onda je on onaj koji je iznevjerio one koji su klanjali za njim, jer sve ono što je Zakonodavac naredio, to je povjerenje i emanet i, ako se izostavi, onda je izigrano povjerenje. Neće pogledati u unutrašnjost kuće prije nego zatraži dozvolu od ukućana za to. Zabranjeno je proviriva-ti u tuđe kuće. Ako to uradi bez dozvole, smatra se kao da je ušao i počinio je grijeh kao neko ko se kri-šom uvukao u kuću. (Očito je da se ovo odnosi na nešto što vlasnik kuće ne bi bio voljan da bilo ko vidi.) I neće klanjati, bilo obavezni bilo dobrovoljni namaz, trpeći mokraću ili veliku nuždu sve dok se ne olakša, kako mu to ne bi naškodilo. Ovo se odnosi i na puštanje vjetra.

Emina Ćeman | OSOBINE VJERNIKA I VJERNICA

24

U prethodnom broju Semer-kanda pisali smo o musli-manima i muslimankama,

prvoj osobini spomenutoj u trideset i petom ajetu sure el-Ahzab. U ovom broju navest ćemo neke zanimljivosti koje se vežu za narednu osobinu, čijim nosiocima se obećava oprost i velika nagrada. To su vjernici i vjer-nice.

Iman – vjerovanjeRiječ iman u arapskom jeziku

označava vjeru, a izvedenica je iz korjenskih harfova elif-mim-nun, koji pak označavaju sigurnost, za-štitu, povjerenje itd. U terminološ-kom određenju, mu’min je vjernik koji vjeruje u osnovne istine islama. Poslanik, a.s., definiše iman riječi-

ma: „Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u Allahovo određenje dobra i zla.“ Dakle, iman je vjerovanje, a islam je izvršavanje. Iman je stvar unutrašnjih halova, a islam vanjskog praktikovanja.

Najočitiji prikaz razlike između imana i islama u Kur’anu daje se u četrnaestom ajetu sure el-Hudžurat, gdje se kaže: „Neki beduini govore: ‘Mi vjerujemo!’ Reci: ‘Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.’“

U ajetu se radi o slučaju grupe beduina koji su došli Poslaniku, a.s.,

tvrdeći da su vjernici, zbog čega ih Kur’an opominje da ne govore tako, nego da kažu da se pokoravaju (esleme) jer u njihova srca još iman nije ušao.

Imam Ša’ravi, tumačeći ovaj ajet, postavlja pitanje – Šta je preče, iman ili islam? Navodeći primjer beduina, zaključuje da iman dolazi nakon isla-ma, jer djela, tj. praksa islama su ono što čovjeka privlači istinskom vjerovanju i uvjerenju. Beduini su ipak obradovani riječima „u srca vaša prava vjera još nije ušla“, što znači da će iman naknadno ući u njihova srca, kao što se u voćnjaku zasadi voće koje tek nakon nekog vremena urodi plodom.

Ima ljudi koji ne mogu povjero-vati sve dok ne osjete slast u izvr-

Mumini i muminke

25

šavanju islamskih propisa. Tragom toga, imam Ša’ravi navodi predaju o čovjeku koji je došao Ibrahimu, a.s., tražeći da prenoći kod njega. Ibrahim, a.s., ga je upitao o njego-voj vjeri pa je ovaj odgovorio da je medžusija (vatropoklonik). Na to mu je Ibrahim, a.s., zalupio vrata pred licem zbog čega ga je Allah, dž.š., ukorio rekavši mu: „Nisi mogao pru-žiti gostoprimstvo za jednu noć zbog njegove vjere, a Ja ga uzdržavam cijelog njegovog života iako ne vje-ruje u Mene?“ Ibrahim, a.s., je iza-šao žureći da nađe tog čovjeka sve dok ga nije sreo i pozvao ga u svoju kuću. Čovjek ga je upitao: „Zar me nisi otjerao maloprije, šta se desilo od tada?“ Ibrahim, a.s., mu odgovo-ri: „Ukorio me je moj Gospodar zbog

tebe.“ Čovjek na to uzbuđeno reče: „Divan li je Gospodar Koji ukorava Svoga miljenika zbog Svoga nepri-jatelja! Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha!“

El-Mu’min i el-Mu’minunAllah, dž.š., ne naziva samo lju-

de vjernicima, nego i Samoga Sebe. Naime, jedno od devedest i devet lijepih Božijih imena je el-Mu’min. Postoje razna shvatanja značenja ovog Imena. Tako šejh Ismail Hakki kaže da ono znači da Allah, dž.š., svjedoči da je On jedan. Zudždžadž za isto kaže da je Allah Onaj Koji daje sigurnost i smirenost dušama.

Ibn Abbas je rekao: „Ime el-Mu’min označava Onoga Koji osi-gurava ljude od nasilja i Svoje kazne. To je u suprotnosti sa strahom, jer je On rekao u Kur’anu da će vjerni-ci biti sigurni od straha. Kada dođe vrijeme za to, svi vjernici koji su bili u džehennemu, izaći će iz njega, a prvi će izaći oni koji su imali imena poput nekog od poslanika i to će trajati sve dok svi takvi ljudi ne izađu. Ostalima će Allah reći: ‘Vi ste muslimani, a Ja sam es-Selam. Vi ste mu’mini, a Ja sam el-Mu’min!’, pa će ih izvesti iz vatre bereketom ona dva imena.“

Dvije kur’anske sure nose imena el-Mu’min (Vjernik) i el-Mu’minun (Vjernici). Prva se odnosi na Allaha, dž.š., a druga na ljude vjernike. U prvih jedanaest ajeta sure Vjernici Allah, dž.š., navodi djela zbog ko-jih će vjernici ono što žele postići, te kaže: „Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj poni-zno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja

čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doi-sta, prijekor ne zaslužuju; a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslije-diti, oni će u njemu vječno boraviti.“

Hadisi o imanuU prošlom broju Semerkanda

naveli smo neke hadise u kojima se spominju muslimani, a sada evo ne-koliko hadisa u kojima Poslanik, a.s., objašnjava suštinu imana: „Ako te obraduje to što si učinio neko dobro djelo, a ražalosti te kada uradiš zlo, ti si mu’min.“ (Hakim, Ahmed)

„Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova; najvredniji od njih su riječi la ilahe illellah, a najniži je ukloniti s puta ono što smeta prola-znicima. I stid je jedan dio imana.“ (Muslim, Nesaija, Ebu Davud)

„Kod koga se nađu tri stvari, osje-tit će pravu slast imana:

da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog,

da voli neku osobu isključivo radi Allaha,

da mrzi povratak u kufr, nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bačen u vatru.“ (Buharija, Muslim)

Dodajmo za kraj i divan govor hazreti Hasana el-Basrija:

„Vjernik radi iz pokornosti prema uzvišenom Allahu a konstantno je nemiran, drhti i strahuje. Nevjernik, s druge strane, radi iz neposluha pre-ma uzvišenome Allahu, ali se uvijek osjeća sigurno.”

„Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.“ (el-Ahzab, 35)

26

Taberi i njegovi prijatelji u nauci

Muhammed Ibn Džerir et-Taberi (preselio 310/923), po-znat po tefsiru od 30 tomova Džamiu’l-Bejan, i djelu iz histo-rije od 10 tomova Tarihu’t-Taberi i još mnogo vrijednih djela, je jedan od većih alima i tumača islama. Autor koji je živio 86 godina, ukupno za 70 godina pisanja, dnevno je pisao prosječno 14 listova. Zbog toga je Taberi priznat jednim od najvećih autora u historiji islamskog svijeta.

Kada je Ibn Džerir svojoj okolini rekao da želi napisati tumačenje (tefsir) Kur’ana, oni su ga pitali koliko će to biti. Kada je Ibn Džerir izjasnio da je zamislio da to bude 30.000 listova (60.000 stranica), prijatelji su mu rekli da za završetak takvog djela nije dovoljan ni životni vijek. On je tako napi-sao svoje poznato djelo na 3.000 listova, skrativši zamisao na jednu desetinu. Kada je opet došao na ideju da napiše historiju od Adema, a.s., sve do svoga vremena, na 30.000 listova, opet je naišao na iste primjedbe. On je rekao: „Inna lillah! Umro je trud za naukom!“, i, poput tefsira, i historiju je skratio na jednu desetinu.

Jednom su se veliki znalci tog vremena sakupili u Egiptu radi nauke, a bili su to: Muhammed ibn Džerir, Muhammed ibn Ishak, Muhammed el-Mervezi i Muhammed er-Rujani. Nestalo im je novca i hrane i nisu imali ništa da bi preživjeli. Jedne su se noći okupili u jednoj kući. Odlučili su izvlačiti ceduljice i koga izvuku taj je trebao otići i u ime prijatelja od naroda tražiti nešto za jelo. Izvučena ceduljica je ispala na Muhammeda ibn Ishaka.

Osoba koja je izvučena prije traženja hrane je pitala pri-jatelje da prije izlaska klanja nafilu namaz. Dok je on kla-njao, na vrata je došao čovjek poslan od izaslanika Egipta i, prozvavši sve redom, dao im je po vrećicu u kojoj je bilo 50 dinara (zlatni novac) i ovako je to objasnio: „Dok je naš izaslanik jučer spavao podnevni san, u snu mu je ovako re-čeno: ‘Znalcima Muhammedima, koji su vrijedni hvale, se stomak zalijepio za leđa od gladi.’“ Zbog toga je poslao ove torbice i zakleo se da će čim vam ovo nestane, ako mu javi-te, opet pomoći.

Hatib el-Bagdadi, Tarihu Bagdad, 2/160–163; Jakut el-Hamevi, Mu’džemu’l-Udeba (Bejrut, 1991), 5/242–246; Šemsuddin ez-Zehebi, Sijeru Ea’lami’n-Nubela (Bejrut, 1986), 14/270–271.

HILJADU I JEDNA KAP

27

Eš´ari i tri brata

Dva velika akaidska mezheba (pravac) ehli sunneta vel-

džemaata su Eš’arije i Maturidije. Imam prvog mezheba

je Ebu’l Hasan el- Eš’ari (preselio 324/936), a drugog Ebu

Mansur el-Maturidi (preselio 333/944). Ebu’l Hasan el- Eš’ari

je odgojen kod Ebu Ali el-Džubbaija, jednog od najvećih ali-

ma Mutezilija, i tako je postao jedan od prvih učitelja kela-

ma (akaida). Poslije se okrenuo ehli sunnetu. Postoje izvori

o tome da je imam Eš’ari iz Mutezilija prešao u ehli sunnet

zbog dva događaja. Jedan od njih je da je Eš’ari jednog ra-

mazana nekoliko puta sanjao Pejgambera, a.s., koji mu je

poručivao i naređivao izvršavanje i učenje njegovog pravog

sunneta. Drugi razlog prelaska u pravi mezheb je događaj

ihvei selase (događaj tri brata). Prema razumijevanju Mute-

zilija, činjenje dobrih djela je za Allaha vadžib (obaveza). Po

ehli sunnetu Allah ni na šta nije prisiljen. Imam Eš’ari je u vezi

s ovim otrčao imamu Mutezilija Džubbaiju i pitao ga o stanju

na ahiretu tri brata od kojih je jedan preselio kao iskreni vjer-

nik, drugi kao nevjernik, a treći preselio kao dijete. Razgovor

je tekao ovako: Džubbai: Vjernik je u džennetu, nevjernik u

džehennemu, a dijete u selametu (niti u džennetu, niti u dže-

hennemu). Eš’ari: Ako dijete bude htjelo ući u džennet, hoće

li mu se dozvoliti? Džubbai: Djetetu se to neće dozvoliti. Reći

će mu se: „Tvoj stariji brat je na taj veliki stepen došao zbog

puno svojih ibadeta. A ti nemaš takvih ibadeta.“ Eš’ari: Šta

ako mali kaže: „Gospodaru, tome nisam ja kriv. Da si me ti

ostavio da živim do starosti, ja bih radio stvari koje vode u

džennet“, kakav bi dobio odgovor? Džubbai: Allah će mu

reći: „Da si ti živio, činio bi grijehe i ušao u džehennem. Ja

sam tako uradio znajući to, i uzimajući u obzir tvoje dobro.“

Eš’ari: Šta ako tada brat nevjernik kaže: „Allahu, kao što si

znao za njegovo stanje, znao si i moje. Zašto uzimaš u obzir

njegovo dobro, a moje nisi?“ Džubbai: Ti si poludio! I uhvatio

si se vesvese (šejtanskog došaptavanja)! Eš’ari: Ja se nisam

uhvatio vesvese, ali učitelj nema više šta da kaže.

Nakon ovog razgovora Eš’ari se okrenuo ehli sunnetu i

postao imamom ispravnog akaida.

Vefejatu’l-Ea’jan, 4/267–268; Sijeru Ea’lami’n-Nubela,

15/89; Tadžuddin es-Subki; Tabakatu’š-Šafi’ijjeti’l-Kubra

(Bejrut, 1999), 2/252–258.

Šiblijeva već poznata smrt

Jedan od velikih evlija Bagdada Ebu Bekir eš-Šibli (pre-selio 334/945) je pripadao sufijama Malikijskog mezheba. U njegovo vrijeme bio je neko utjecajan po imenu Ibn Beššar. Trudio se uvijek odvraćati narod od Šiblija. Jednog dana je Ibn Beššar došao kod Šiblija da ga iskuša i upitao ga:

- Reci da čujem, koliki treba biti zekat za pet deva?

Šibli nije ništa rekao, prešutio je to. Kada je ovaj navalji-vao, reče:

- Za pet deva po šeriatu vama je vadžib jedan ovan. Ali mi, koji smo na Allahovom putu, trebamo dati sve.

- Imaš li nekakvog vodiča kao dokaz u ovom slučaju?

- Naravno da imam! Vodič mi je Ebu Bek, r.a., kada je on dao sav svoj imetak na Allahovom putu, pa ga je Resulullah, a.s., upitao šta je ostavio svojoj porodici. On je rekao: „Osta-vio sam im Allaha i Njegovog poslanika.“

Kada je Ibn Beššar čuo ove riječi, otišao je i nije se više nikome miješao u vezi viđanja sa Šiblijem. Kada je Šibli bio bolestan u zadnjim danima svog života, bolest ga je malo popustila u petak, a u hizmetu mu je tada bio Bukejr Dineve-ri, kojega je zamolio da odu u džamiju na namaz. Dok su ho-dali prema džamiji, naslonjen na Bukejra, ugledao je jednu osobu koja im je išla u susret. Šibli reče prijatelju:

- Bukejr, sutra imam nekog posla s ovom osobom.

Otišli su i klanjali namaz. Tog dana kada se vratio Ebu Bekr eš-Šibli je vrlo malo jeo, i u toj noći je preselio. Ujutru su poslali Bukejra na neko mjesto i rekli mu da tamo ima jedan čist čovjek koji kupa mejtove. On je polahko pozvonio na vrata i, kada je nazvao selam, iznutra je došlo pitanje: „Je li Šibli umro?“ Kada je Bukejr dao pozitivan odgovor, iz kuće je izašao čovjek koga su jučer sreli. Začuđen reče: „La ilahe illallah!“, i čovjek će: „La ilahe illallah, odakle takva začuđe-nost?“ Bukejr ga radoznalo upita: - Kada smo te jučer sreli, Šibli mi je rekao: „Sutra imam nekog posla s ovom osobom.“ Tako ti Allaha, reci mi odakle si znao za Šiblijevu smrt?

Dobio je odgovor: - Onako kako je Šibli znao da će danas sa mnom imati posla, isto tako sam i ja znao.

Abdulvehhab eš-Ša’rani, et-Tabakatu’l-Kubra (Bejrut, 1997), 150; Tarihu Bagdad, 14/398; Tabakatu’l-Evlija, 212.

Ali Tantavi | SUVER VE HAVATIR

28

Svaki dan slušate ozbiljne i šaljive govore, dobre i loše, govore koji pozivaju rodoljublju i one koji ka-zuju o moralu, zabavne i razonodne govore i priče.

Ali moj večerašnji govor važniji je od svih prethodnih, ne zbog toga što sam ja njegov govornik i pisac, Bože sačuvaj, već zbog toga što je tema o kojoj ću govoriti vama najpotrebnija i najbliža i zato što je to poziv vama da spoznate duše svoje. Ne smijte se, gospodo, i ne mislite da se šalim, i ne recite: „Pa ko to od nas ne po-znaje sebe i dušu svoju?“ Na ulazu u hram Atine stajale su riječi Sokrata: „Čovječe, spoznaj dušu svoju.“ Od Sokrata pa do danas malo je onih koji su spoznali dušu svoju! Kada ćeš spoznati dušu svoju kada za nju nemaš vremena i zauzet si pričom, radom, igrom ili knjigom? Kada ćeš spoznati dušu svoju kada ne pokušavaš da za nju odvojiš sahat vremena svaki dan i razmišljaš o njoj, tako da te od toga ne odvraćaju ni trgovina ni nauka niti uživanje; kada uvijek razmišljaš o drugima, samo ne o svojoj duši, i razgovaraš sa svima, samo ne s njom?

Kažeš „ja“, pa da li ti je ikada naumpalo da se zapitaš: Ko sam to „ja“? Da li je moje tijelo ja? Da li sam ja ovi

dijelovi tijela i organi? Tijelo katkada djelimično oboli, pa čovjek tada amputira taj dio, ali ne zadesi ga time nestanak! Pa šta sam to „ja“? Nekada si bio dijete, pa si postao mladić; pa si bio mladić a zatim postao sred-njovječan čovjek. Da li ti je naumpalo da se zapitaš: Da li je taj mladić ono dijete? Kako? Moje tijelo nije njegovo tijelo, moj razum koji posjedujem nije njegov razum, niti je ova moja ruka ona njegova mala ruka. Pa gdje je otišla ona ruka a došla ova? Ako su to dvije različite osobe, pa koja sam od njih ja? Da li sam ja ono dijete koje je nestalo i od čijeg tijela i razuma u meni ništa nije ostalo? Ili sam ja srednjovječan čovjek koji drži ovaj go-vor? Ili sam ja starac koji će doći s malaksavim tijelom i oslabljenim razumom? Šta sam ja?

Dva pozivaUjutro čuješ zvono sahata koje te zove na buđenje jer

je vrijeme ustajanja. Iz nutrine osjetiš zov koji te poziva na dizanje iz postelje, pa, kada počneš ustajati, pozove te drugi glas da prilegneš malo i uživaš u vrućini postelje

SpoznAj dUšU SVojU

29

i slasti spavanja. Privlače te dva poziva: poziv ustajanja i poziv spavanja. Da li si se zapitao šta je jedno, a šta drugo, a šta si ti između toga dvoga? Šta je to što ti grijeh ukrašava i predočava ti njegovu slast i vuče te njemu? A šta je to što te udaljava i goni od njega? Kažu: To je duša i razum. Da li si ikada razmislio šta je to duša koja nagovara na zlo a šta je razum koji odvraća od njega? A šta si ti? Uzbudi te strast pa vidiš dunjaluk krevetom voljene osobe, a život vidiš u tjelesnom zadovoljenju i priželjkuješ želje koje, kada bi bile šejtanu date, šej-tan bi se stresao od njihove ružnoće. Zatim tvoja strast utihne pa ne vidiš ništa jadnije i okrutnije od tih želja. Tobom prostruji ljutnja, pa vidiš slast u izvršenju lošeg i zadovoljenje u kazni i osveti, postaneš kao zvijer koja je ovladala tobom pa tvoja ljudskost postane zvjerska. Zatim se smiri tvoja ljutnja i ode od tebe pa vidiš u bolu koju si htio slast i pokaješ se za ono što si priželjkivao.

Da li si se kada zapitao: Ko sam ja od svih ovih? Da li sam ja taj strastveni čovjek koji u svojoj strasti dozvo-ljava i čini zabranjeno i odvratno? Ili sam ja čovjek koji pije krv svog brata i hrani se njegovom mukom i koji se raduje njegovoj nesreći? Ili taj uzvišeni čovjek koji kruži nebom čistote bez krila? Da li sam ja zvijer, ili šejtan, ili pak melek? Zar misliš da si jedini i da si poznat, a ti si izgubljeni svijet? Otkrio si nepoznata mjesta i spoznao si nebeske sfere, a i dalje si skriven i nepoznat i niko tajne tvoje ne zna, pa da li si ikada pokušao da zaviriš u dušu svoju i otkriješ njene nepoznanice?

Tvoja duša je čudan svijet, svakog trenutka se mijenja i izmjenjuje, ne ostaje u jednom stanju. Voliš nekoga i vidiš ga kao meleka, zatim ga zamrziš pa ga vidiš kao šejtana, a nikada nije bio ni melek ni šejtan, niti se mijenjao, ali se promijenilo stanje tvoje duše! Kada si veseo vidiš dunjaluk nasmijanim i blistavim, pa, da si slikar, ta slika bila bi puna svijetlih i blistajućih boja na tvojoj ploči, a zatim si tužan i neraspoložen pa dunjaluk vidiš plačljivim, utonuo u tmine i crnilo. A dunjaluk niti se smijao niti plakao, ali si ti taj koji se smijao i koji je plakao! Kakva je to promjena u tebi? Koja tvoja pravila za život su istinitija i koja gledišta su ispravnija?

Ako te nešto zadesi pa te glava zaboli, život vidiš lo-šim, brišu se ljepote vrtova, nestaje sjaj sunca i blistavilo mjeseca, život je popunjen filozofijom pesimizma – ako si filozof, a uši su ispunjene poezijom nesreće – ako si pjesnik. Ako se ukloni ono što te zadesilo čašom rici-nusovog ulja, nestane pesimizam u filozofiji i nesreća u

poeziji. Pa koja je tvoja filozofija, čovječe, a koja poezija ako im izvori izgube čašu ricinusovog ulja? Budeš ne-kada slab i malaksavog tijela, ne možeš se kretati, pa kada te radost zadesi poskočiš i aktiviraš se, potrčiš trkom gazele. Pa gdje je bila ta snaga koja se nalazi u tebi? Da li ti je naumpalo da potražiš tu snagu i iskoristiš je na najbolji način? Da li si se ikada upitao kada si ljut ili kada si radostan kako si mogao da bilo šta uradiš?

Zaista je duša kao tekuća rijeka, nijedna njena kap se ne zadrži na mjestu a da ne ode i dođe druga, goni je ona iza nje a ona potiskuje onu ispred sebe. Svakog trenutka neko se rađa a neko umire, a ti si čitav kao cjelina, ti si taj koji je umro i koji se rodio. Zato želi svojoj duši savršenstvo zauvjek, vini se s njom u visine i stalno je preporađaj sve bolje i bolje, nipošto ne kaži: Ja to ne mogu! Ti si kao svježa grana jer duša se nikada ne suši niti zamrzava na jednom mjestu kakva god situacija i stanje bilo. Navikneš se na bdijenje noću sve dok ne vidiš da možeš ranije zaspati, onda počneš raniti sa spavanjem noću i navikneš na to, pa se začudiš kako si uopće izdržavao bdjeti noću! Konzumiraš alkohol misleći da ne možeš bez njega pa ga ostaviš i navikneš se bez njega, te se začudiš kako si mogao da ga kon-zumiraš! Zavoliš ženu toliko da ne vidiš život bez nje, pa prestaneš misliti više o njoj i zaboraviš je, a onda se čudiš kako si je volio!

Ne govori za stanje u kojem si da ne možeš da ga ostaviš, jer ti si stalno na putovanju i svaka situacija i stanje ti je stanica na putu, ne odsjedaš na toj stanici dok ne odeš s nje. Čovječe, spoznaj svoju dušu i osami se s njom, i zaroni u njene tajne i stalno se upituj: Šta je duša? Šta je razum? Šta je život? Šta je to životni vijek? Kuda idem? Gdje je moje odredište?

I ne zaboravi da onaj ko dušu svoju spozna, Gos-podara je spoznao, život je spoznao i spoznao je slast Istine kojoj nijedna slast ravna nije. I ne zaboravi da najveća kazna kojom Allah, dž.š., kažnjava one koji su na Njega zaboravili jeste ta da ih učini da duše svoje zaborave. „I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha,

pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi

grešnici.“ (el-Hašr, 19)

S arapskog preveo: Elvedin Muminović

Imam Rabbani k.s. | PISMO PRIJATELJU

30

Neka Vas uzvišeni Allah pomogne protiv neprijate-lja hurmetom prvaka vjerovjesnika, neka su salavati, teslimati i tehijjati na njega i sve njih!

Bio sam počašćen čitanjem Vašeg veličanstve-nog pisma koje ste poslali putnicima duhovnog puta. Mevlana Muhammed Kalič Muveffak je obja-snio da je poslana određena svota novca učenicima i sufijama. Lijepo je što je pri tom data prednost učenicima nad sufijama. Imajući u vidu pravilo da vanjština ukazuje na unutrašnjost, nadamo se da će ova skupina imati prednost i po unutrašnjosti također, jer izreka veli da svaka posuda miriše onim šta se u njoj nalazi.

Važnost šerijata

U davanju prednosti učenicima je širenje šerijata. Jer, oni su nosioci nebevijskog šerijata i mustafavij-skog milleta, oni su njegovi čuvari. Na kijametskom danu ljudi će biti pitani za šerijat a ne za tesavvuf. Sve što se odnosi na ulazak u džennet i oslobađanje od vatre vezano je za sprovođenje šerijata.

Vjerovjesnici, alejhimu’s-salavat ve’t-teslimat, koji su najodabranija stvorenja, pozivali su ljude u šerijat, jasno pokazujući da je u njemu okosnica spasa. Cilj slanja ovih velikana je bilo dostavljenje šerijata.

Najveće dobro djelo je nastojanje da se šerijat proširi i da se jedno od njegovih pravila oživi, a po-sebno u vremenu u kojem su potkopana obilježja islama. Na način kada bi se i velike svote novaca podjelile na Allahovom putu, ni to ne bi bilo ravno širenju samo jednog pitanja iz oblasti šerijata. Jer, u ovom spomenutom poslu je slijeđenje vjerovjesnika, neka je na sve njih salat i selam, a oni su najoda-branija stvorenja. Činiti takvo djelo znači učesvovati s ovim velikanima, a potvrđeno je da najpotpunija dobra djela pripadaju njima. Također, dijeljenje ve-

likih svota novaca je olakšano i drugima mimo ovih velikana.

Šerijat je nasuprot nefsa

S druge strane, u čuvanju šerijata i sprovođenju njegovih propisa je suprotstavljanje nefsu. Šerijat je postavljen nasuprot nefsa, a u dijeljenju imetka je, ponekad, saglašavanje s nefsom.

Naravno, ako je dijeljenje imetka radi jačanja še-rijata i širenja milleta, pa to je velika deredža. Dije-ljenje jednog novčića s ovakvim nijetom, s ovakvom namjerom, nije ništa manje vrijedno od udjeljivanja velikih svota novaca s drugačijim namjerama.

Ako se postavi pitanje: Učenik je zarobljenik svoga nefsa, pa kako mu može biti dana prednost nad sufijom koji se oslobodio zarobljeništva svoga nefsa?, odgovor glasi: Onaj koji to pita još uvijek nije shvatio suštinu ovog govora niti je uvidio temelj onoga šta se želi reći.

Učenik je uzrok spasa mnogih ljudi, pa makar i sam bio zarobljenik svoga nefsa. Dostavljanje i prenošenje propisa šerijata je vezano za njega, pa makar se on lično time i ne okoristio.

A sufija, iako se oslobodio, on je oslobodio samo svoj vlastiti nefs. On se ne obazire na ljude. Pred-nost se ukazuje onome koji je uzrok spasa mnogih stvorenja nad onim koji spašava samo sebe. Ovo je potvrđeno.

Muršid kamili mukemmil

Ukoliko se sufija vrati ljudima da ih poziva, nakon fenaa i bekaa (muršid kamili mikemmil), pa on se svakako ubraja u one koji dostavljaju i šire šerijat. On ima status časnih učenjaka, a to je Allahova do-brota koju On dariva onome kome hoće. A Allah neizmjerno dariva.

Vrijednost učenjaka i učenika

(Ovo pismo je poslano sejjidu, nekibu, šejhu Feridu el-Buhariju a govori o poticanju na veličanje učenjaka i učenika koji nose svijetli šerijat)

(Imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s., Mektubat, tom I, 48. pismo)

Turbe Imami Rabbanija k.s. - Serhend, Indija

GOVOR STANJA

32

Hadis Poslanik, a.s.,

je rekao:„Najbolji od vas je onaj ko nauči Kur’an i druge

Kur’anu poučava.“

Allahova sofra

Abdullah ibn Mesud, r.a., je rekao: „Zaista je ovaj Kur’an Allahova sofra, pa naučite s Allahove sofre koliko god možete. Zaista je ovaj Kur’an Allahovo uže i jasno korisno svjetlo. On je zaštita za onoga ko ga se čvrsto prihvati i spas za onoga ko ga slijedi. On se ne iskrivljuje pa da ga treba ispravljati niti se pomućuje pa da ga treba bistriti. Njegove zagonetnosti ne prestaju, niti se usljed stalnog ponavljanja može istrošiti. Učite ga, pa Allah će vas nagraditi za nje-govo učenje tako da će vam za svaki harf (slovo) dati de-set dobrih djela. Ne kažem da je elif-lam-mim deset dobrih djela, nego je elif deset, lam je deset i mim je deset.“

(el-Bejheki: Šuabu’l-Iman, 1985)

Kur’an – uže spasaEbu Šurejh el-Huzai je ispričao: „Jednom je među nas izašao Allahov Poslanik, a.s., i upitao: ‘Zar ne svjedočite da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik?!’ ‘Svakako’, odgovorismo. Reče: ‘Pa ovaj Kur’an je uže. Jedan njegov kraj je u ruci uzvišenog Allaha a drugi u vašim rukama, pa ga čvrsto držite. Tako nećete zalutati niti ćete poslije njega ikada nastradati.’“


Šefaat (zagovor)Ebu Zerr, r.a., je ispričao: „Slušao sam Allahovog Poslanika, a.s., da

ponavlja jedan ajet sve do sabaha, s tim istim ajetom čineći ruku i sed-

ždu, a to je ajet: „Ako ih kazniš, pa robovi su Tvoji, a ako im oprostiš,

pa Ti Si Silan i Mudar.“ (el-Maide, 118) Primijetio sam: „Allahov Poslani-

če, sve do sabaha si ponavljao ovaj ajet.“ Pa reče: „Tražio sam od mog

Gospodara šefaat za moj ummet, pa mi ga je podario. Zadobit će ga

onaj ko ne bude Allahu činio širk (pripisivao druga/ortaka).“


Pet po petOmer, r.a., je rekao: „Učite Kur’an pet po pet ajeta, pa Džibril, alejhi’s-selam, se spuštao s Kur’anom Vjerovjesniku, a.s., pet po pet ajeta.“ Ali ibn Bekkar prenosi da je neko od učenjaka rekao: „Ko nauči Kur’an pet po pet ajeta neće ga zaboraviti.“


Najvrednije djeloIbn Abbas, r.a., prenosi da je jedan čovjek upitao Vjerovjesnika, a.s., sljedeće: „Allahov Poslaniče, koje je djelo najvrednije?“ Reče: „Drži se (djela) el-hāllu’l-murtehil.“ Prisutni upitaše: „Allahov Poslaniče, a šta je el-hāllu’l-murtehil?“ Reče: „Onaj koji stalno uči Kur’an, od početka do kraja, pa kad dođe do kraja počne ispočetka, kad god završi počne iznova.“


GOVOR STANJA

33

Ebu Bekr i Kur’an

Hazreti Aiša je ispričala da je Ebu Bekr, r.a, u sa-stavu svoje kuće sebi ogradio mesdžid u kojem bi klanjao i učio Kur’an. Čak su i žene mnogo-božaca i njihova djeca zastajali i čudili mu se, provirujući ga. Ebu Bekr, r.a., je bio čovjek koji je često plakao. Nije mogao suzdržati svoje suze dok bi učio Kur’an.


Blago onom...

Ebu Ubejde, r.a., prenosi da je neka žena rekla Isau, a.s., sljedeće: „Blago stomaku koji te je nosio! Blago dojci koja te je dojila!“ Pa joj je na to rekao: „Blago onom ko uči Allahovu Knjigu i postupa po njoj!“


Omer i Kur’anHasan el-Basri je od odlika Omera ibn Hattaba, r.a.,

spomenuo i sljedeće: „Omer ibn Hattab bi učeći

svoj vird nailazio na ajet pa bi ga tiho učio i plakao

sve dok ne bi pao u nesvijest. Iz kuće ne bi izlazio

dan ili dva, a ljudi su mislili da je bolestan.“


Oprost za oprostom

Fudaj ibn Ijad je sanjao Abdullaha ibn Mubareka pa

ga je pitao: „Ebu Abdurrahman, kako je s tobom

postupio tvoj Gospodar?“ Odgovorio je: „Oprostio

mi je, sve oprost za oprostom.“ Ponovo je upitao:

„Radi čega (ti je oprostio)?“ Reče: „Zbog mog uče-

nja Kur’ana!“, pa je pokazao rukom aludirajući na

gaziluk i dodao: „Ebu Muhammede, hurije me da-

nas čekaju u džennetu!“


Pokrećite svoja srca

Abdullah ibn Mesud, r.a., je rekao: „Učite Kur’an i njime pokrećite svoja srca, a nemoj da nekom od vas bude jedina briga kad će završiti suru.“


Na jaciji Alkame ibn Vekkas je ispričao: „Klanjao sam za Omerom ibn Hatta-bom, r.a., jaciju. Učio je suru Jusuf. Pa kada je stigao do Jusufovog spomena jako je zajecao. Čuo sam njegovo jecanje a bio sam u za-dnjem saffu.“


Gdje je plačMa’mer je ispričao da je Omer učio suru Merjem, pa je učinio sedždu (kod pedeset i osmog ajeta: „Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali“). Potom je upitao: „Ovo je sedžda, a gdje je plač?!“


Almedina Tulić | ISLAMSKI EDEBI

34

Koračajući po teškom, vlaž-nom snijegu, izbjegavajući rupe pune vode po starom

drumu, pred očima mi je još uvijek titrao onaj pogled pun zahvalnosti starog djeda. Bio je veliki hasta, više mi nije znao ni ime, ali je znao da sam došla njemu u zijaret. Brzo se zamarao, pa sam se spremala kući, bila sam gotovo iskoračila iz sobe kada me ponovo zovnuo, imenom koje mu je prvo palo na pamet: „Mej-ro!“ Okrenula sam se i vidjela da mi drhtavom rukom pokazuje na nešto, govoreći: „Vidiš tu čokoladu na sto-lu, uzmi i ponesi kući.“ „Djede, imam ja toga“, rekoh mu. „Uzmi, rek’o sam ti, meni to više ne treba.“ Uzela sam imajući osjećaj da ću mu doći na

hator ako ga opet odbijem. Ali isto tako vjerujući da je to bio njegov gest zahvalnosti ili bar poziv – dođi mi opet.

Svaki musliman treba moliti Boga dragog za zdravlje prije nego ga iz-gubi. Poslanik, s.a.v.s., nam ostavlja u emanet da posjećujemo naše bo-lesne prijatelje, rodbinu i poznanike, ukoliko se ne radi o nekom zaraznom oboljenju. Čak je obilazak bolesnika ubrojao u dužnosti spram drugog muslimana, te dao u obavezu da im uvijek budemo na usluzi i od koristi. Islam je obilazak bolesnika pozicio-nirao izuzetno visoko, upoređujući ga s posjetom Gospodaru svjetova.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadis, u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže:

„Allah uzvišeni će na Sudnjem danu reći: ‘Čovječe, Ja sam se bio raz-bolio, ali Me ti nisi posjetio.’ Čovjek će upitati: ‘Kako da Te posjetim, Gospodaru, kad si Ti Gospodar svjetova?!’ Reći će: ‘Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? Zar ne znaš da bi Mene našao kod njega da si ga posjetio?!’“ Imam Nevevi tumačeći ovaj hadis tvrdi da bi, ustvari, našao nagradu i Allahove počasti da je po-sjetio tog čovjeka.

Od kako smo na dunjaluk poslati, bolešću su uvijek ljudi iskušavani, pa čak i veliki ljudi kao što su Božiji poslanici. Ejuba, a.s., uzet ćemo za primjer. Njega je Gospodar uzviše-ni takvom jednom bolešću iskušao

Adabi zijareta bolesnom

35

da su ga svi prijatelji ostavili, osim njegove žene, a on se strpio. Bolest ne trebamo smatrati kaznom. Često u narodu čujemo: „Ih, mora da je zaslužio pa ga je Bog kaznio takvom bolešću.“ Ili neke od izgovora koji-ma se ljudi služe da bi odbili zijaretiti nekog bolesnika, kao što su: „Ma, ne mogu, imam obaveza!“, „Joj, ne znam šta ću pričati s njim!“, „Težak je on čovjek, ne mogu vala slušati još i šta ga sve boli!“ i tako dalje. Ali sjetimo se samo da je naša sudbina neizvjesna i da se „sutra“ i mi sami možemo naći u poziciji bolesnika i da ćemo željno iščekivati ko će nam otvoriti vrata i razgaliti nam naše boli u tim teškim danima.

Pored toga što ćemo svojom po-sjetom nekom bolesniku odagnati monotoniju i razgaliti ga pažnjom koju mu pružimo, Poslanik, a.s., go-vori o velikim nagradama koje Allah, dž.š., spusti na onog ko zijareti svog bolesnog prijatelja. „Na muslimana koji posjeti bolesnog muslimana izjutra sedamdeset hiljada meleka donosi salavat, sve do akšama. Ako ga, pak, posjeti navečer, sedamde-set hiljada meleka donosi salavat na njega sve do sabaha. Donošenjem salavata meleki mole Allaha dž.š. da tom čovjeku (posjetiocu) oprosti grijehe.“

Prilikom zijareta bolesnika u prak-si je da se pridržavamo sljedećih adaba. Pri ulasku u njegovu sobu trebamo ga poselamiti, rukovati se s njim, staviti mu ruku na čelo, jer se time iskazuje naša bliskost s njim, naš interes za njegovo ozdravljenje. Razgovoriti ga, učiniti mu dovu za brzi oporavak, te i njega zamoliti da nama učini dovu, jer su dove bole-snika kao dove meleka i one su ka-bul kod Boga. Trebamo u njemu pro-

buditi ljubav prema ibadetu i zikru, uputiti ga na ono što mu je korisno.

Nećemo se dugo zadržavati kod bolesnika, jer ne bi trebalo da ga svojom posjetom zamorimo, niti da na nečemu uporno insistiramo, na-primjer da jede ili pije, jer bi ga to moglo uznemiriti, pogotovo ako se radi o teškom bolesniku. Naročito pred bolesnikom ne treba govoriti o smrti i ne kazivati ni za čiju smrt, jer bi ga to također moglo potresti i negativno na njega utjecati. Bila sam svjedok nekoliko puta da prili-kom posjete nekom bolesniku ljudi iz neznanja počnu govoriti o tome gdje, kako i ko je umro, kakva je bila dženaza, pa jesu li se braća dobro držala ili su se odmah posvađali oko kuće ili zemlje i ostalih dobara, što vidno uznemiri hastu i pogorša nje-govo stanje. Stoga, trebali bismo vo-diti računa o tome šta pričamo pred bolesnikom i kakvim tonom pričamo, tj. ne previše glasno. Naravno, adet je bolesniku ponijeti neku hediju kao još jedan očit dokaz naše pa-žnje spram njega. Potom razgovoriti bolesnika, jer razgovor je olakšanje u tegobi.

Priđi sinu tvoga amidžeHazreti Alija, r.a., je rekao da je

jedne prilike, ušavši Resulullahu, s.a.v.s., dok je on bio u bolesti, za-tekao ga da spava u krilu čovjeka najljepšeg što je ikad vidio. Rekao je: „Zatražio sam od njeg dozvolu da priđem, na što mi je on odgovorio: ‘Priđi sinu tvoga amidže, jer ti u tome imaš veće pravo od mene.’ Kada sam im prišao, taj čovjek je ustao, a ja sjeo na njegovo mjesto i glavu Pejgamberovu, s.a.v.s., spustio na

svoje krilo onako kako je bila u krilu tog čovjeka. Nakon sat vremena Pej-gamber, s.a.v.s., se probudio, pitav-ši: ‘Gdje je čovjek u čijem je krilu bila moja glava?’ Ja sam rekao: ‘Nakon što sam ti ušao, on me je pozvao i rekao: ‘Priđi sinu tvoga amidže, jer ti u tome imaš veće pravo od mene.’ Potom je ustao, a ja sjeo na njegovo mjesto.’ ‘A znaš li ti ko je taj čovjek?’, upitao me je Pejgamber. Odgovorio sam: ‘Ne znam, o ti koji si mi draži i od oca i od majke.’ Na to mi Pej-gamber, s.a.v.s., reče: ‘To je Džibril. Razgovarao me dok me bol nije po-pustila i ja zaspah, a moja glava u njegovom krilu.’“

Ukoliko se čovjek nađe u nekoj teškoj situaciji, velikom iskušenju, ili opakoj bolesti, treba očuvati priseb-nost i shvatiti da nas Gospodar svje-tova iskušava tim i želi da ostanemo jaki, čvrsti, ustrajni i dostojanstveni. Zabranjeno je u tim momentima tra-žiti ili priželjkivati smrt, kao što nije lijepo ni da psujemo ili proklinjemo bolest koja nas je zadesila.

Naravno, bolest jeste iscrpljujuća i brzo dosadi, pa zbog toga često reagiramo izražavajući se loše o njoj. Međutim, Bog često daje bo-lest da bismo se očistili od grijeha i kao svojevrsnu dezinfekciju našeg duhovnog stanja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upozorio Ummu’s-Saib, koja je drhtala jer je imala povišenu temperaturu. Upitao je: „Šta ti je?“ Ona je odgovorila: „Groznica, Allah joj berićeta ne dao!“ Vjerovjesnik, s.a.v.s, je tada rekao: „Ne proklinji

groznicu, jer ona otklanja ljudske

grijehe kao što kovački mijeh otkla-

nja trosku od željeza.“

Mr. Nezir Krčalo

36

Iako etika proučava porijeklo, motive, norme i svrhe moralnog djelovanja i prosuđivanja, ipak ona sama nikada nije u potpunosti odgonetnula tajnu morala.

Odnos između etike i morala nalikuje onoj priči o ženi koja je rekla svome mužu da je mačka pojela meso, na šta je njen muž stavio mačku na vagu. Kad je vidio da je ona teška dva kilograma, rekao je: „O ženo, meso je bilo teško dva kilograma, i više. Ako je ovo meso, gdje je onda mačka ? Ili, ako je ovo mačka, gdje je onda meso?“

Etimologija riječi „etika“ pokazuje da taj pojam po-tječe od grčkog pojma ethos – ćud, narav, a termin „moral“ izveden je iz latinskog termina mos ili moris – običaj, navika itd. Usljed pojmovne nejasnoće, etika će se kao zasebna disciplina razvijati u dva pravca, i to kao autonomna i heteronomna etika. Prvotna smatra da je izvor morala u čovjeku samom, dok potonja zastupa gledište da je izvor morala izvan čovjeka. Ova dva ne-pomirljiva gledišta jednostavno je objasniti, jer navike i običaji mogu uslijediti iz same čovjekove naravi, ali se isto tako usvajaju i iz društvene sredine. Drugim riječi-ma, naša moralna dimenzija kreira se dvostrano, te se opravdano nameće sljedeće pitanje: Ako bi se etika u pravilu trebala vezivati za unutarnju ćud ili narav, s čime bi onda trebalo povezati moral – da li sa onim vanjskim ili unutarnjim?

Odgovor na dilemu oko odnosa unutarnjeg i vanjskog daje nam Mevlana Rumi, k.s.:

Narodi dunjalučki na džinne sliče,

A želja je lanac koji ih u dućane i na usjeve vuče.

Lanac je rezultat straha za nafaku i zaluđenosti dunjalukom:

zato ne smatraj da nije vezan ovaj narod.

On ljude vuče da zarađuju i love;

On ih vuče u rudnike i na more.

On ih prema dobru i prema zlu vuče:

Allah kaže: „Na vratu joj uže od ličine usukane.

Na vratove njihove smo uže stavili:

Uže smo od njihove naravi urođene načinili.

Ne postoji niko, bilo očišćen ili zaprljan,

A da mu na vratu nije sudbina.“

Ako je lanac ili uže načinjeno od želja, a one same su plod ljudske naravi, posve je bjelodano da će nepreo-bražena i neoplemenjena narav uvijek biti vučena prema zlu, nalik rijeci ponornici koja ne želi da se priključi čistim tokovima, dok će ona narav koja bude imala težnju da se oplemeni biti vučena prema dobru.

Kada bi etika znala za sedam „vatrenih“ dijelova ljud-ske naravi koji sami po sebi pripadaju cjelini, kompletnoj „Vatri“, jer su njeni ogranci, onda bi znala objasniti i mo-ralno ponašanje, a njena razrookost u vidu autonomne i heteronomne etike bila bi izliječena, kao što se i širkom

Etika i

moral

37

početno naziva obožavanje bilo čega osim Allaha, dok istinski širk nije ništa drugo do vidjeti dvostruko (par ili partnerstvo), veli Rumi, k.s.

Sedam napastiSedam unutarnjih napasti koje upropaštavaju ljudsku

narav i utječu na moralno ponašanje su:

• pohlepa,

• proždrljivost,

• mržnja,

• zavist,

• ljutnja,

• strast i

• oholost.

Vanjski organi koji u potpunosti odgovaraju ovim unutarnjim napastima su:

• oko,

• želudac,

• ruka,

• uho,

• jezik,

• polni organ i

• noga.

Kako ukrotiti, preodgojiti i oplemeniti narav koja je

kao takva u vidu „sedmoglavog“ zmaja, na slikovit način

nam objašnjava Rumi, k.s.: „Pretpostavka da u ljudskoj

naravi postoji izvjesna pokvarenost koja se ne nalazi kod

životinja i divljih zvijeri, ne potječe od toga što je čovjek

gori po prirodi od njih.

Nego, kada ljudi ne pokazuju pokornost i podređe-

nost prema Bogu, tada postaju gori od životinja. Uzvi-

šeni Bog je rekao: ‘Oni su kao stoka, čak i gori.’

Loš karakter i pokvarenost u čovjeku su jedan veo

koji skriva njegovu duboku suštinu; te loše sklonosti čine

da njegova suština biva skrivena, i taj veo se ne može

skinuti bez velikih napora.

Ti napori su raznovrsni. Najveći se sastoji u druženju

s prijateljima koji su se okrenuli Bogu i od ovog svijeta.

Za čovjeka nema teže borbe od druženja s odabranim

i pobožnim ljudima koji se pokoravaju zakonu vjere –

tjelesna duša (nefs) se rasplinjuje i poništava kad ih vidi.

Tako se kaže: ‘Kada zmija nije vidjela čovjeka četr-

deset godina, ona postaje zmaj; ona to postaje zato

što nije vidjela onoga koji bi bio uzrokom rasula njene

izopačenosti i njenog zlog karaktera.’“ (Fihi ma fihi, 208)

Svi oni koji prisustvuju učenju Mevluda svjedoci su da

se Muhammed, a.s., oslovljava plemićem. Za nas je to

lakše shvatljiv pojam, a on sam se odnosi na sejjidstvo

ili gospodstvo, u smislu odabranosti kod Allaha, dž.š.

Riječi Muhammeda, a.s.: „Poslat sam da usavršim

plemenite ćudi.“, obveseljavajuće su za vjernike, one

koji osjećaju u sebi plemenitost i rade na njenom usa-

vršavanju.

Put Muhammeda, a.s., kao najodabranijeg Allahovog

stvorenja ili Put sunneta nije ništa drugo do podnošenje

zuluma od svojih, a oni koji slijede njegov sunnet na

svojevrstan način moraju iskusiti zulum svoje braće i

sestara u vjeri.

A najljepšu narav ima samo onaj koji mirno podnosi

one koji su ružne naravi.

Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVO

38

Najveća nada Bizantijaca u opkoljenom Istanbulu bili su kopneni bedemi koji su

se protezali od zaljeva Zlatni rog pa sve do Mramornog mora u ukupnoj dužini od 6,5 kilometra. Izgradio ih je Antemije, namjesnik malodobnog Teodosija. Gradnja je počela 405. godine, a završena je 413. Ovi be-demi će kasnije dobiti naziv Teodo-sijevi bedemi. Teodosijevi bedemi su kompleks fortifikacijskih objekata za defanzivnu borbu sačinjeni od unu-trašnjih i vanjskih zidova, kula, kana-la, opkopa, brisanog prostora i sa-obraćajnica koje povezuju sve ove elemente. Unutrašnji zidovi su visoki oko 12 metara mjereno s gradske strane, a oko 9 metara mjereno s vana. Njihova debljina je fantastičnih 4 metra na vrhu zida, a 4,7 metara u njegovoj osnovi. Na vrhu vanjskih zidova je grudobran visine oko 1,5 metara.

Cijelom dužinom unutrašnjeg zida bile su razasute kule, njih 192. Svaka je bila visoka između 17 i 18 metara. Većina njih je bila kvadratne osnove dok su neke bile šestouga-one i osmougaone. Njihov radijus je varirao od 5,4 do 10,2 metra. Međusobna udaljenost kula je bila nešto više od 50 metara. Bile su dvospratne s vanjskim stepenica-ma. U prizemlju kula bila su skladi-šta ratnog materijala, a na spratu su bili stražari koji su kroz male prozore mogli osmatrati i dejstvovati po ne-prijatelju. Po potrebi, na vrhu kule se mogao postaviti manji katapult ili lakši top.

Vanjski zid je bio visok oko 3 me-tra s unutrašnje strane i oko 8 me-tara s vana. I na ovom zidu su bile postavljene kule. Na vrhu svake kule bio je grudobran, a na njihovim zido-vima su bile puškarnice kroz koje se moglo dejstvovati ručnim vatrenim oružjem ili manjim topovima. Prvu liniju odbrane predstavljao je kanal širine oko 18 metara i dubine oko 6 metara. Bio je ispunjen vodom, a s obje strane bio je ojačan kame-nim zidovima visine oko 1,5 meta-ra, mjestimično isprekidan pregra-dama, a u njegovoj unutrašnjosti je bio skriven tunel kroz koji je u grad dotjecala pitka voda. Između kanala i vanjskog zida bio je brisani prostor širine oko 18 metara. Ako bi napa-dač uspio preći kanal, našao bi se na brisanom prostoru po kome bi branioci dejstvovali s vanjskih i unu-trašnjih zidina.

Na Teodosijevim bedemima bilo je ukupno 10 velikih kapija kroz koje se moglo ući u grad ili izaći iz njega. Neke od njih su bile javne kroz koje su u grad ulazili ljudi i roba. Svaka od njih je imala svoje ime. Druge su bile vojne kapije, a označavane su samo brojevima. Osim velikih, po-stojale su i male kapije čiji broj nije poznat. Služile su za odbrambene svrhe i nalazile su se na vanjskom (malom) zidu. Velike kapije su pro-lazile kroz oba zida. S obje strane svake velike kapije bila je po jedna kula. Gledano od Mramornog mora, raspored velikih kapija je bio slijede-ći: Prva vojna kapija, Zlatna kapija, Druga vojna kapija, Izvorska kapija,

Treća vojna kapija, Kapija Regium, Četvrta vojna kapija, Romanova ka-pija, Peta vojna kapija, Kapija Hari-sius i Kerkoporta (Cirkuska kapija).

Čitav kompleks bedema je gra-đen od kamenih blokova i cigle, a kao vezivo je korišten krečni malter. Dobar dio kamena je bio mermer, uziman s ruševina antičkih građe-vina, a korišten je i tvrdi krečnjak. Osim kopnenih bedema, oko Ista-nbula su se protezali i bedemi s morske strane. Pružali su se cije-lom obalom Zlatnog roga i obalom Mramornog mora. Izgrađeni su za vrijeme Konstantina Velikog, ali su vremenom proširivani i ojačavani. Bili su dosta slični kopnenim be-demima, ali znatno niži i ukupno slabiji, jer Bizantiji, kao pomorskoj sili, nikada nije prijetila opasnost s mora. Ovi bedemi su bili dugi oko 14 kilometara s 298 kula i 30 kapija.

Osmanlijska vojskaČesti sukobi s neprijateljem su

pokazali Osmanlijama da je nužno pristupiti formiranju elitnih trupa koje će biti vrhunski obučene i jednako tako motivirane i koje će biti spo-sobne odgovoriti svakom zadatku na koji bi naišle. Tako su nastali janjičari. Začetak janjičara datira iz vremena sultana Murata I kada su Čandarli Kara Halil i molla Rustem u Galipolju osnovali adžemijski kor-pus. Od tada su ratni zarobljenici, nakon što bi prošli kraću obuku, uzimani u ove trupe. Kasnije se

Osvajači i branitelji

39

odustalo od direktnog uključivanja zarobljenika u trupe. Nakon što bi neko vrijeme proveli u turskim po-rodicama, učeći jezik i običaje, bili bi upućeni u centar za obuku u Ga-lipolju. Nakon toga su raspoređivani u janjičarski korpus.

Uzimanje kršćanskih mladića u janjičare je vršeno na sljedeće dvije osnove: prva je bila zakon o uzima-nju ratnih zarobljenika koji je propi-sivao uzimanje jedne petine od uku-pnog broja ratnih zarobljenika; druga je bila devširma – odabir dječaka iz kršćanskih porodica koje su živjele na teritoriji osmanlijske države. Vre-menom je devširma postala jedina osnova za popunu janjičarskih trupa. Devširma je obavljana jednom u tri ili jednom u pet godina. Ovim postup-kom su odabirani dječaci starosti od osam do osamnaest godina i to iz Albanije, s Peloponeza, iz Bugarske, Srbije, Bosne i Mađarske.

Prema zakonu o devširmi, uzi-mani su samo zdravi dječaci iz uglednih kršćanskih porodica. Ka-snije je učinjen izuzetak od ovog

pravila. Nakon osmanlijskog zau-zeća Bosne, lokalno stanovništvo je zatražilo da se bosanski dječaci uzimaju u janjičare, bili oni kršćani ili muslimani. Izuzetak su bili i dječaci iz plemena Abaza s Kavkaza, koji su također uzimani u janjičare iako su bili muslimani. U propisano vrije-me dječaci bi došli na sakupljalište u pratnji očeva i seoskih sveštenika gdje bi bili predati državnim službe-nicima koji su ih upisivali u posebne registre. Sinovi Jevreja nisu uzimani u janjičare. Također nisu uzimani ni sinovi seoskih starješina, čobana i govedara, dječaci bez roditelja, će-lavi, oholi, ćosavi i oni koji su rođeni obrezani. Nisu se uzimali ni oni koji su bili izrazito niski ili izrazito visoki, zatim oni koji su znali turski jezik, koji su oženjeni niti oni koji su se bavili nekim zanatom ili umjetnošću. Isto tako nisu uzimani dječaci koji su vidjeli Istanbul. Općenito – nisu uzi-mani oni koji su imali priliku upoznati nešto od života i svijeta.

Po dolasku u Istanbul, dječaci su pažljivo pregledani i upućivani

ljekarima na posebna osmatranja. Ponovo je sačinjavan poseban re-gistar dječaka. Nakon finalnih pre-gleda i obrezivanja, upućivani su u turske porodice na selima gdje su neko vrijeme radili i učili jezik i islam-ske propise. Kad bi isteklo vrijeme učenja jezika i privikavanja, dječaci su vraćani u sabirne centre gdje su prolazili vojnu obuku. Zatim se vršila selekcija mladića koja je nazivana čikma. Postupkom čikme, mladići su uzimani na dvor gdje su poduča-vani za buduće službenike osman-lijske države, a oni skloni oružju su regrutovani u janjičare. Nakon duge i temeljite vojne obuke i strogog vas-pitanja, janjičarski korpus je raspola-gao s tada najelitnijim vojnicima. Od malih nogu janjičari su odgajani da budu beskrajno odani sultanu i dr-žavi. Potaknuti potpunom odanošću i zadovoljni najboljim tretmanom, janjičari su stoljećima bili udarna snaga osmanlijske vojske.

Ipak, janjičari nisu sačinjavali glavninu osmanlijskih snaga u na-padu na Istanbul. U toj operaciji

40

najbrojnije jedinice bile su one sa-činjene od azapa, koji su bili lahki pješadinci, uglavnom korišteni kao pomoćna prethodnica osmanlijske vojske. U slučaju potrebe, korište-ni su i za gradnju mostova i pro-kopavanje tunela. Ove jedinice su popunjavane isključivo Turcima i to na preporuku uglednih ljudi. Tu su bili i pripadnici odreda sipah, zatim silahdari, džebedžije i ostali rodovi vojske. Osmanlije su vrlo rano shva-tili važnost artiljerije. Smatra se da je top, kao vatreno oružje, prvi put ko-rišten u bici protiv Karamana 1386. godine, a zatim i na Kosovu 1389. godine, iako neki historičari navode da su se u Evropi koristili nekoliko godina ranije. Osmanlije su imali livnice topova još prije zauzimanja Istanbula i to u Bursi i Jedrenu. Tač-no je da su korištene neke naprave koje su ličile topovima, međutim, to nikako nisu bili topovi.

Prvi pravi topovi, koji su korište-ni za razbijanje zidina, bili su oni osmanlijski, a koristio ih je sultan Fatihov otac Murat II pri opsadi Istanbula 1422. godine. Iako tada najbolji, ovi topovi nisu bili dorasli zidinama Istanbula. Predan nauci i tehnici, sultan Fatih je shvatio svu moć topova, te nije štedio sredstva za njihov razvoj. Time se bavio još za vrijeme vladavine njegovog oca Murata. Dolaskom na vlast, sultan Fatih još više ulaže u razvoj topova pa ubrzo raspolaže do tada neviđe-no snažnim topovima koje je posta-vio u kulama Anadolu-hisar i Rume-li-hisar, o čemu smo ranije govorili. Ohrabren takvim uspjehom, sultan Fatih izrađuje tehničku dokumenta-ciju za još veći top koji je za njega izlio iskusni mađarski livac Urban. Ubrzo je izliven top zastrašujuće

snage, pa je izvršeno probno palje-nje u predgrađu Jedrena. Ispaljen je projektil težine oko 600 kilograma na daljinu od 1.800 metara. Kameno đule se zabilo u zemlju na dubinu od oko 2 metra. Bilo je potrebno 60 pari volova da vuku ovu grdosiju, a oko 200 ljudi ga je opsluživalo. Na-kon uspješne probne paljbe, sultan Fatih je naredio da top odmah krene prema Istanbulu. Svi zapadni histo-ričari iznose kako je Mađar Urban bio konstruktor topa, međutim, on je bio samo livac. Znanje i iskustvo je stekao izlivajući crkvena zvona. Pošto je dobro poznavao osobine metala, njegova iskustva u livanju su bila dragocjena. Konstruktor topova bio je sultan Fatih lično. Za takav po-duhvat bila su potrebna inžinjerska znanja koja je sultan Fatih imao, dok je Urban bio tek iskusni livac koji je poznavao osobine metala i mogao

je odliti bilo šta za šta bi mu bila predočena tehnička dokumentacija.

U napadu na Istanbul na strani Osmanlija učestvovao je i određen broj slavenskih vojnika, prvenstveno Srba, koje su njihovi vladari otpremili na sultan Fatihov zahtjev. Složena vazalska pravila tog vremena su tako nalagala. Planirajući zauzima-nje Istanbula, sultan Fatih je naredio popravak i dogradnju tada postoje-će flote i izgradnju novih plovila. Ubr-zo je raspolagao flotom sačinjenom od trirema – lađi s trostrukim redom veslača i dvije katarke uz korištenje jedara samo onda kad je bio povo-ljan vjetar. Tu su bile i bireme – lađe u kojima su sjedili veslači u parovima s obje strane, a imale su samo jed-nu katarku. Fuste su bile duge lađe, lakše i brže od birema, pogonjene veslačima i jednom katarkom. Bio je i manji broj većih lađa s veslima i

41

jedrima, kao i teških teretnih jedre-njaka. Bizantijski izvori besmisleno pretjeruju kad izvještavaju o snazi osmanlijske flote koja je krenula u osvajanje Istanbula. Prema svjedo-čenjima italijanskih mornara koji su tada bili u Istanbulu, flotu je sačinja-valo šest trirema, deset birema, oko petnaest galija na vesla i veći broj malih plovila korištenih za prenoše-nje poruka.

Teško je odrediti i približnu broj-nost osmanlijske vojske koja je učestvovala u napadu na Istanbul. Halil Inaldžik navodi da je borbeni dio iznosio najmanje 50.000 vojnika, Franc Babinger smatra da je tadaš-nje Osmanlijsko carstvo moglo dati najviše 80.000 vojnika. Bizantijski hroničari su toliko pretjerali da su njihove navode potpuno odbili svi kasniji historičari. Halkokondil je govorio o 400.000 ljudi, Francez

spominje 165.000, a Duka bilježi 256.000. Naknadne analize histori-čara i vojnih eksperata su dovele do zaključka da je najrealnija brojka ona koju navodi Ðakomo Tetaldi, a to je oko 60.000 vojnika od kojih je bilo najviše 8.000 janjičara. Osim borbe-nog dijela, u vojsci koja je osvojila Istanbul bilo je nekoliko hiljada onih koji su služili u neborbenom dijelu. U taj dio spadaju jedinice koje su popravljale i izgrađivale puteve, za-tim oružari, konjušari, ljekari, kuhari, berberi i razne zanatlije. Osmanlije nisu pravili veliku razliku među eša-lonima. Važan je bio hizmet islamu, a posebno u jednoj tako odabranoj bici kao što je bitka za Istanbul. Ko god je učestvovao u njoj, makar na taj način što je donio jednu cjepa-nicu na kojoj će se kuhati hrana za vojnike, smatrao se dijelom vojske koja je osvojila Istanbul. Osmanlije su svakom pružali šansu da hizmeti onako kako najbolje zna. Hizmet je bio nuđen čak i kršćanima. Pošto zbog razumljivih razloga nisu želje-li hizmetiti islamu, njima je nuđen hizmet državi. Osmanlije su cijenili svakog ko je doprinosio njihovim uzvišenim ciljevima.

Raspored kršćanskih snagaNa vijest da se Osmanlije pribli-

žavaju gradu, Konstantin Dragaš je pristupio raspoređivanju snaga duž gradskih bedema. Njegov položaj je bio u blizini Romanove kapije. Ðustinijani, sa svojim ljudstvom, je raspoređen desno od cara, kod Harisijeve kapije. Mlečani su dobili dio bedema kod palače Vlaherna i Kalgarijske kapije. Braća Langasko i nadbiskup Leonardo Hioski su bili na dijelu bedema koji je dopirao

do Zlatnog roga. Lijevo od Kon-stantina je bio Kataneo sa svojim Ðenovljanima, zatim Teofil Paleolog s Bizantijcima sve do Zlatne kapije koju je branio Ðenovljanin Manuel. Dalje lijevo sve do mora bio je Dimi-trije Kantakuzin s Bizantijcima. Duž bedema s morske strane se nije očekivao ozbiljniji napad pa je taj dio bio pokriven italijanskim mornarima i istanbulskim monasima, a tu je bio i princ Orhan s nekolicinom Turaka, te kardinal Isidor. Na bedemima duž Zlatnog roga bili su italijanski morna-ri pod komandom Gabrijela Treviza-na, a lukom je komandovao Alvizo Dijedo. Kršćanska flota se sastojala od 26 velikih brodova od kojih je 10 bilo bizantijskih i 16 italijanskih. Svi brodovi su bili na jedra, bez vesla-ča i s visokom palubom. Osim ovih brodova, u luci je bio izvjestan broj trgovačkih brodova i manjih plovila. Malo dublje u gradu su bila dva re-zervna odreda, jedan pod koman-dom Luke Notarasa – velikog duk-sa, a drugim je komandovao Nićifor Paleolog.

Kako bi spriječili ulazak osman-lijskog brodovlja u Zlatni rog, itali-janski mornari su pomoću brodova razvukli čelični lanac koji je jednim krajem bio svezan za bedeme ita-lijanske kolonije Galate, a drugi za istanbulske bedeme duž obale Zlat-nog roga, tačnije za Evgenijevu kulu. Lanac je bio ogroman i vrlo masi-van. Da ne bi popustio pod vlastitom težinom, mjestimično je pridržavan malim drvenim splavovima. Bio je to stari i oprobani recept. Nijedan tadašnji brod ga nije mogao preći, niti mu je bilo moguće prići, jer su ga štitili strijelci s bedema grada i grčka vatra s brodova usidrenih u neposrednoj blizini.

Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOST

Medina je grad u Saudiskoj Arabiji. Smještena je na 625 metara nadmorske visine. Nalazi se 430km sjeverno od Meke, a 140km istočno

od Crvenog mora. Uzvišeni Allah je Medinu odlikovao posebnostima a povod tim posebnostima je Poslaniko-va, s.a.v.s., dova za taj grad i stanovnike. O posebno-stima Medine-i Munevvere jedan od velikana kaže: „Šta reći o Medini nego da je to prebivalište islama, ognjište Objave, vrelo islamske kulture i civilizacije koje je svoje tokove širilo na sve strane svijeta.“ Nijedan grad se ne može pohvaliti s takvom bogatom kulturnom prošlošću kao ovaj, kao i mnogobrojnim drugim vrijednostima koja

zadivljuju i plijene srca stotina miliona ljudi. Medina je bila i ostala univerzitet u najširem i najopćenitijem smislu te riječi, vječita inspiracija i predmet ljubavi.

Poslanik, s.a.v.s., je molio Uzvišenog da Medinu učini haremom (zaštićen i sveti prostor) i Svemogući mu je to uslišio. Tako se u njenim granicama ne smije prosipati krv, posezati za oružjem radi borbe, loviti, uništavati rastinje, niti činiti bilo kakav prijestup. Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kada je se vraćao s Bitke na Hejberu, zastao na prilazu Medini i rekao: „Allahu, doista ja ono što je između dvije labe (crno vulkansko kamenje koje je okruživalo Medinu s

Medina - džamija Muhammeda, a.s.

42

tri strane) proglašavam haremom, kao što je Ibrahim

učinio Meku haremom. Allahu, daj njenim stanovnicima

berićet u njihovim muddu i sa’ju.“

Boravak u haremu ima blagodati ali, u isto vrijeme, i teret prijestupa i grijeha u njemu je teži. Od Alije ibn Ebi Taliba, r.a., se prenosi da je rekao: „Kod nas (ehlu’l-bejta) nema ništa zapisano osim Allahove, dž.š., knjige i ove stranice od Poslanika, s.a.v.s.: ‘Medina je harem od Aira (do tog i tog mijesta). Ko u njoj počini neki prijestup ili

da utočište prijestupniku, na njega je Allahovo prokle-

stvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Od takvog se neće

primiti niti farz niti nafila.’“

Poslanikova, s.a.v.s., džamijaAllahov Poslanik, s.a.v.s., je prvo stigao u predgrađe

Medine po imenu Kuba i tu je ostao četri dana. Stigao je u ponedjeljak, osmog rebiu’l-evvela, godine četrnaeste od poslanstva. Za ta četri dana je uspostavio zajedničko klanjanje namaza i napravili su manju džamiju za te i druge svrhe. To je prva džamija koju je gradio Muha-mmed, s.a.v.s., s ashabima. Allah, dž.š., spominje ovu

džamiju riječima: „Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na bogobojaznosti.“ (et-Tevbe, 108)

U petak ujutro s Ebu Bekrom, kao i s drugim asha-bima, je krenuo ka Medini.Vrijeme džume namaza ih je zateklo na imanju porodice Salem ibn Evfa te tu klanjaše džumu namaz. Od tog časnog trenutka na tom mjestu je osnovan mesdžid koji se zove Mesdžidu’l-Džumua (i danas postoji).

43

Nakon džume namaza Poslanik, s.a.v.s., je sa svo-jim ashabima ušao u Medinu. Od toga dana grad koji se zvao Jesrib je dobio ime Medina – Grad Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Na mjestu gdje se zaustavila njegova deva Muham-med, s.a.v.s., je naredio da se gradi džamija.

To zemljište je bio kupio od dvojice dječaka, jetima, u čijem vlasništvu je bilo. I sam je lično učestovao u gradnji džamije.

Prenosio je ćerpić i kamenje, govoreći stihove:

„Moj Allahu, nema života do li život poslije smrti,

Molimo Te, ensarijama i muhadžirima Ti oprosti.“

A onda je nastavio:

„Ovakav radnik, a ne radnik hajberski,

ovakav je Rabbu našem, Rabbu najdraži.“

Na mjestu gdje je otpočela gradnja džamije, nalazili su se grobovi mušrika. Bila je tu jedna rupčaga, ne-što palmi i jedno stablo. Resulullah, s.a.v.s., naredi da se mezarluk prokopa, rupa zaravni, a palme i stablo posijeku. Zatim se odredi kibla, koja je bila određena prema Kudsu.

Temelji su bili od kamena, a zidovi od ćerpića i gline. Krov je bio od palminih grana. Tlo džamije prekriše pi-jeskom i prostiješe hasure.

44

45

Džamija je imala troja vrata, a uz džamiju se izgradila kuća koja se sastojala od nekoliko prostorija od kamena i maltera, a krov je bio od granja stabala. To su bile sobe za Poslanikove, s.a.v.s., žene.

Mesdžid nije bilo samo mjesto za namaz.

Bio je i škola u kojoj su muslimani saznavali islam, proučavali ga i učili.

To je bila i prva sudnica (rješavanje sukoba, plemen-ske nesuglasice i slično), kao i vlada gdje su se donosile važne odluke od životnog interesa za muslimane.

Uz sve ovo mesdžid je bio i prihvatilište mnoge siroti-nje i muhadžira – izbjeglica koji nisu imali svoje domove, ni imetka, ni rod, ni porod.

Gradnja Poslanikove, s.a.v.s., džamije je početak razvijanja islamske arhitekture posebno a, općenito gledajući, i cijele islamske civilizacije.

Prva Resulullahova, s.a.v.s., džamija je bila veoma

skromna građevina. Njene prvobitne dimenzije su bile

35m sa 30m, a sama džamija nije imala nikakvih ukra-

snih detalja.

Danas džamija može u normalnim uslovima primiti

650.000 klanjača, dok za vrijeme ramazana i hadža broj

klanjača prelazi i milion.

Džamija s haremom zauzima površinu od 333.500m2.

Ima deset minareta od kojih su šest njih veliki po 104m,

a uz to još i 85 (3x6m) vrata i 27 pokretnih kubbeta

(teških po 80t).

U džamiji se nalaze i dvije velike biblioteke kao i broj-

ne druge pomoćne službe.

Dr. Dželal Ibraković | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA (XI)

46

Poslanstvo koje se daje ljudima je prenošeno pu-tem ljudi od krvi i od mesa, koji su (i) genetski pročišćeni (iz osnovnog porodičnog ljudskog

stabla) i nijedan od njih nije tražio od ljudi nagradu za svoju misiju. Međutim, s obzirom na to da su to bili iznadprosječno umni i pošteni ljudi, pripremljeni za svoju misiju i osobe koje su plijenile pažnju svojih sunarodnika (i mnogo šire se o njima glas čuo), svi su oni mogli da u ljudskim rezonima budu kandidati za vođe. Međutim, samim tim bi njihova poslanička misija trpila, a u odre-đenom trenutku njihovog pojavljivanja oni su dolazili s osobinama koje su bile karakteristika toga doba. Te oso-bine su bile iznad prosjeka, a jezik kojim su oni govorili je bio jezik naroda u kojem su ponikli. Dakako, ljudskoj znatiželji da sazna detalje uvijek će biti primamljivo da posmatra rodoslovlja poslanika, a sasvim je sigurno da savršenstvo stvaranja i Opći Plan dešavanja, koji se u Kur’anu definiše kao Knjiga Jasna, su ovaj faktor do savršenstva razvili. Tako da u ljudskoj vrsti postoji

jedna ODABRANA ISLAMSKA VRSTA poslanika koji su sačuvani kroz svoje porodice od pogubnog zagađivanja koji u genetskom kôdu „proizvodi“ bilo koji neodgovorni pojedinac iz porodičnog stabla. Kod njih (poslanika) postoji, dakle, izgrađen taj unutrašnji glas koji ih obu-zima čežnjom za blizinom svome Gospodaru i potrebi vlastitog samožrtvovanja za ljudski rod.

Prvi čovjek i prvi ljudi u vrsti su imali neposredno iskustvo i edenskih vrtova i blizine svoga Gospodara, ali kada je čovjek nakon počinjene greške (neposluha) ušao u život ograničenog vremenskog trajanja, to isku-stvo se moglo prenositi samo kao legenda „naroda drevnih“. Zato je bilo potrebno autentično podsjećanje koje se moglo u skladu s Općim Planom (Knjigom Ja-snom) prenositi samo preko ljudi. Inače, da je drugačije (što ljudi priželjkuju), onda bi planeta Zemlja bila stal-no mjesto posjećivanja i obznanjivanja bića koja bi po izgledu izazivala i strah, ali svjesnost njihovog prisustva čovjeka bi oslobodila odgovornosti. Pa i onda kada su

Borba protiv islama (ili) borba protiv sebe

47

ljudi očekivali čuda (a očekuju ih stalno i danas) i kada su se Božijom voljom čuda dešavala, kao očigledna, i onda ljudi nisu vjerovali nego su to smatrali čarolijom i čarobnjaštvom. Pri tome su još počeli obožavati ljude koji su ta čuda, s Božijim određenjem i nadahnućem, izvodili, mada su oni naglašavali da su oni izvršioci mno-go veće Volje i Snage.

Čudo je sve oko nasZato Kur’an naglašava za naše doba, koje je doba

ratia, čudo sve ono što vidimo golim okom i što sluša-mo. Korištenje vida i sluha i spoznaja svijeta oko sebe i svemirskih prostranstava podrazumijeva probuđivanje i unutrašnjeg vida i sluha koji se kod pojedinaca i kod skupina teško mogu aktivirati i zato su oni „slijepi kod očiju i gluhi kod ušiju“. Oni ne razumiju opću uslovlje-nost i isti izvor stvaranja i Stvoritelja koji može biti samo jedan, jer je cijeli beskraj svemira sazadan po principu savršenog reda. Taj red, sve i da hoće, ne može pore-metiti niko, jednostavno zato što za takvo šta nema ni snage ni moći ni znanja. Tako današnje analize DNK ukazuju na veliku vjerovatnoću porijekla ljudskog roda od jednog čovjeka, što su pripadnici evolucione teorije odmah dočekali kao „dokaz“ evolucije(?!). A Kur’an jasno i nedvosmisleno još davno prije 1430. godina govori o ljudima kao sinovima Ademovim.

Ne može čovjek savremenog doba reći da nije imao priliku da se upozna s islamskom porukom i da opredijeli svoj stav spram nje (prihvatajući je ili ne), a ne da odba-cuje i pomisao da se s njom upozna na osnovi stereo-tipa koji o islamu vladaju. Ako ništa drugo, u opcijama u kojima živi čovjek informatičkog doba (kako danas nazivaju ljudi to vrijeme), onda sebi mora da postavi pitanje na koje bi trebali da se uključe svi kompjuteri svijeta: Kakva je opcija u situaciji da je Kur’an autentična Božija Objava? Barem bi danas u autentičnost Objave kroz Kur’an trebao da bude uvjeren svaki naučnik i obra-zovani čovjek, ako hoće da bude UČENI. Tu opciju bi trebao da sagleda svaki ozbiljniji biro i svaki pojedinac, jer koliko god je islam sociološka pojava koja ima snagu u ummetu, toliko je idividualni izbor svakog pojedinca. Jer, kao pojedinci ćemo odgovarati za svoja djela. Na određen način Kur’an postavlja to pitanje i za ovo naše informatičko doba, kao i za sva doba u prošlosti i ona koja će doći u budućnosti: Reci: „Šta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u njega nećete da vjerujete – ko

je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivriječju dalekom od istine?“ (Fusilet, 52) To sudbinsko pitanje treba da postavi svaki savremeni čovjek i žena ako žele spas i na ovom i posebno na onom svijetu koji je vječna kuća. Zavisno od djela koje je čovjek imao na ovom svijetu, dobit će i nagradu. Pitanja oko Drugog svijeta u vremenu gdje vlada materijalistička logika i izazivaju danas ponajviše dilema koje idu sa starim historijskim pitanjem nedostatka praktičnog eksperimentalnog isku-stva u vezi s tim. „Zar ćemo biti oživljeni kada kosti istruhnu?“, odjekuje pitanje kroz ljudsku historiju i danas se postavlja u istom obliku. To pokazuje duboku ogre-zlost savremenog svijeta, privrženog „naučnoj religiji“, u nevjerovanje i otvorenu negaciju Boga, ali s druge strane i predstavlja, makar to paradoksalno zvučalo u vrijeme navodnog veličanja čovjeka, duboko antihuma-nistički pristup.

„Daj ti meni sada sve“Zar onaj koji za sebe smatra da je u savrše-

nom obliku – da ima vid, sluh i razum (a uistinu i je-ste takav čovjek i po opisu iz Kur’ana) i uz to i „vla-dar“ prirode – nema i drugu uzvišeniju misiju? Zaista je deprimirajuće i zaista duboko antihumanističko svođenje čovjekovog zadatka na ovom svijetu samo na vegetiranje na planeti Zemlji, prehranjivanje, zgr-tanje kapitala ili samo na „produžavanje“ vrste, borbu koju ima, odgajanje porodice, organiziranje države koja ga obuzima ili nacije kojoj gorljivo pripada, zatim svo-đenje na padanje u nesvijest zbog postignutog gola omiljenog nogometaša, iščekivanje novog hita svoje omiljene muzičke „zvjezde“, bilježenje broja ljubavnika i ljubavnica i slično! Određeni broj godina koje provede i – gotovo, fizička smrt, proces truhljenja, nadgrobni spomenik koji tone sve više pod utjecajem vremena i niti pomena više nema bezimenom koji „je bio ono što si ti sada, a ti ćeš biti ono što je on sada“ (čest motiv s epitafa mudrih dobrih Bošnjana iz davnog doba). Onaj Koji je i čovjeka i sve druge svjetove stvorio (a to je Allah dž.š.) nije se igrao; sve je s razlogom stvoreno i sve ima svoj smisao. Jedino u ljudskom svijetu, iz kojeg je odgovornost čovjeka prema Bogu prognana, se rađaju pojmovi: besmislenost, nihilizam i raspojasanost koja se najčešće definira uzrečicom prisutnom na svim konti-nentima i među svim rasama istog ljudskog roda: „Daj ti meni na ovom svijetu, a s drugog se svejedno nitko nije

vratio.“ Ili uzrečica prisutna u svakom dobu: „Zar ćemo biti oživljeni kada se u prah pretvorimo?“ Također bi bilo u Božijem stvaranju puno „manjkavosti“ kada bi se do-zvolilo ljudima da daju oprost grijeha, ili mogućnost da jedan pojedinac uzme na sebe grijehove cijelog čovje-čanstva. Dati ljudskom biću takvo ovlaštenje ili mandant znači predati sudbinu svijeta u ruke bića sa strastima, sa simpatijama, sa stereotipima, s povodljivošću, podmit-ljivošću, mržnjom i bez razloga emotivnim reagiranjem itd. Čovjeku sklonom sijanju nereda i oholosti „čim se neovisnim osjeti“, sklonom sijanju mitologije, biću koje sebe često vidi u najuzvišenijem stepenu fizičke ljepote i pameti, biću kojeg šejtan stalno zavodi i „otvara“ mu nova vrata „besmrtnosti“ (iluzije), slabom biću u suštini dati takav jedan mandat značilo bi ostaviti otvorenu mogućnost da se ugrozi osnovni sistem pravde i isti-nitosti. Upravo takav mandant odgovara ovom dobu i, ukoliko ga stvarno i nema, a niko se na svijetu ne može pohvaliti da je dobio taj mandat, ma koliko nas razni moćnici i samozvani vladari i njihovo okruženje uvjeravali u suprotno, onda se on nameće. Najčešće si-lom i ili „etničkim čišćenjem“ ili „demokratizacijom neke države“, a posebno one bogate prirodnim sirovinama. Ako ti ljudi tamo neće takvu demokratiju, onda je treba fizički nametnuti silom kako bi ljude naučili napretku i modernizmu. Zato onda čovjeku, koji živi na ovom svijetu u iluzijama i igrajući se i zabavljajući, preostaje jedino da se prepusti iluziji idealnog stanja (a zna se ko je meštar i vrhunski majstor iluzionizma!) i da sigurnost, koja mu sve više izmiče, potraži u treperavim neonskim svjetlima, življenjem tuđih života i poistovjećivanjem s iluzijom zvanom film, TV-serija, ljubavni život „zvjezda“ i „zvjezdica“. Helem – sve sami proizvodi novog doba, a mase mladih ljudi se okupljaju u „fanove“ i „obožavate-lje“ nove silikonske „ljepotice“, novog „heteroseksualca“ koji postaju novi kipovi. A kipova, bisti, “čudotvornih” ikona, dijelova tijela “svetih” ljudi, hamajlija, uzlova, bo-bica, kašika ne nedostaje širom dunjaluka. Nažalost, ne tako rijetko i kod onih koji se zovu muslimanima. Ako nema i odgovarajuće originalne dogmatike, onda i takvu dogmatiku treba pronaći kroz maštu i usaglašavanje. Takav vrlo neodgovoran odnos čovjeka, od brutalnog ateističkog negiranja do čitave galerije izmišljenih „bo-žanstva“, formira od našeg doba, nazvanog i „kraj hi-storije“ (F. Fukuyama), možda jedno najveće nevjerničko doba u ljudskoj historiji. I opravdanje takvog stanja onda

dolazi kao najveće ljudsko licemjerje ovog doba: vjera je tek jedno od demokratskih prava, pa neka pojedinci „ispovijedaju“ šta hoće!

Vjerovati ili neVjerovati ili ne vjerovati da biljke niču; da su

planine i brda po Zemlji razbacane da se ona ne bi potresala; da ima tačno potreban proce-nat kiseonika; da u vodi se sve živo rađa; da čovjek prvo bude mali spermatozid koji se „zakači“, pa se od te kapi sjemena stvara dojenče, pa on bude zreo muž; da je sve u parovima stvoreno; da je svemir savrše-no ustrojen; da daleka sazviježđa izazivaju našu znatiželju, ali služe nam i kao orijentir; da iznad svega toga, kao i drugog vidljivog i nevidljivog svijeta, stoji Stvoritelj – to nije ni-kakvo „demokratsko pravo“ nego korištenje razuma na najbolji mogući način. Savršenstvo svijeta ne primjećuju samo maloumni i nedorasli, a današnji svijet toliko voli da se zove informatičko doba, ili svijet učenosti. Najviše demokratsko je pravo u odgovoru na pitanje vjerovati ili ne vjerovati ono koje daje posljednja Božija Objava, koja kaže da u vjeri nema prisile i daje se svakom pojedincu mogućnost da vjeruje ili ne vjeruje. Da napravi izbor, poslije cjelovite i autentične Objave, koja se danas nalazi odštampana u milijardama primjeraka i skoro na svim svjetskim jezicima, koja je prisutna na internetu. Na Google pretraživaču će vam na upit o Kur’anu u kratkom periodu izbaciti 13.900.000 jedinica gdje se pominje Kur’an, a to je mnogo više ako se ima u vidu da je među tim izuzetno mnogo web stra-nica, a riječ „islam“ povlači čak 101.000.000 stranica. Na Yahoo pretraživaču Kur’an se nlazi na 86.400.000 strani-ca, a riječ „islam“ na čak 296.000.000. U ovom ramazanu 2009. godine je otvoren i prvi islamski pretraživač http://imhalal.com. Savremeni čovjek jednostavno ne može reći da nije čuo, što bi mogle reći stare generacije u zabače-nim krajevima Zemlje, jer se Kur’an danas nalazi u svim informatičkim, štampanim i zvučnim formama, na radio i TV stanicama, internetskim stranicama, na CD-ovima, snimljen na video i audio kasete… I upoznavanje sa sadržajem je zaista izbor (i posljedica (ne)izbora) samo svakog pojedinačnog čovjeka, ma gdje da živi, da li je muško ili žensko, bijeli, crni, žuti, odnosno pitanje ade-kvatnog korištenja razuma svakog stanovnika Zemlje.

48

Aida Begić-Zubčević

Čovjek može biti najtvrdokorniji nevjernik, ali niko nije ravnodušan pred izvjesnošću smrti. Neki to racionaliziraju, pa kažu da je poslije smrti

ništa, da je to kao čvrst san u kojem ne sanjaš. Neko se nada da će se nakon smrti ponovo roditi kao med-vjed, kornjača ili nešto slično. Ali, ma šta mislili i čemu se nadali, činjenica da će jednog dana (i to ne znajući kojeg) doživjeti trenutak umiranja ih sigurno ne ostavlja ravnodušnim.

Najgora tipa su oni koji kažu da im je svejedno kad će se to desiti i da se ne plaše. Takvi sigurno sebe pre-više vole da bi uopće ozbiljno i razmišljali o tome da ih jednog dana neće biti na Planeti.

Ako se čovjek istinski zadubi u razmišljanje o činjenici da će ovaj svijet jednog dana sasvim lijepo funkcionirati i bez njega, vidjet će koliko ima visoko mišljenje o sebi. Prvi izgovor o njegovoj neophodnosti u ovom svijetu je porodica. On treba ženi, pa djeci, pa roditeljima. Eto, ko on bi i umro, al’ ne može zbog njih. Drugi izgovor tiče se šire zajednice i njene dobrobiti. Svijet je pun loših ljudi i, u odnosu na njih, on je još i dobar! Hajd, on bi i umro, al’ će okolina ostati bez još jednog dobrog čovjeka i, malo po malo, svijet će preplaviti zlikovci. Znači, nije njemu zbog njega, već što želi doprinijeti zajednici. Kako god, on je toliko bitan i važan da će dunjaluk propasti bez njega. Iako se njemu umire, to nije dobro zbog Planete!

Ponekad me veseli da ljudima pomenem smrt. Valjda to radim iz čistog bezobrazluka i sopstvenog straha koji želim da pređe i na njih. Ali, stvarno me veseli kad im se na licu pojavi blijedilo i panika. K’o da sam spomenula nešto što može „strefiti“ svakoga, samo ne njih! Ma i ako ih strefi, to sigurno neće biti u narednih petsto-šesto godina, a do tada će se već smisliti lijek protiv umiranja.

Ima jedan sjajan test za smrt – pisanje oporuke. Ako probate to uraditi, a ja jesam jednom, vidjet ćete kako vam se ubrzo javlja fizička reakcija u vidu drhtanja ruke, gušenja i sličnih simptoma. Ja sam krenula pisati, ono

k’o iz filmova – Oporučujem zdrave pameti... – i plakala. Plakala sam nad sobom i svojom smrti. To je možda bio jedan od najpatetičnijih trenutaka u mom životu. Iako znam da bi svako ko ima šta oporučiti morao ostaviti pisani trag o tome, nisam više nikada pokušala.

Neki ljudi se pomjeraju s mjesta pri samoj pome-ni riječi „smrt“. Jedna nana je, izgovarajući dovu pred spavanje, govorila: „Ako ustanem, elhamdulillah, a ako ONO ešhedu en La ilahe illallah...“

Razmišljanje o smrti definitivno mekša srce. Bar na trenutak. A njena izvjesnost bi trebala da ljude tjera da budu što bolji. Neke tjera da rade, grade i ulažu u druge ljude. To je zaista vrijedna investicija; nije vječna, ali ima efekta dok postoji svijet.

Međutim, ponekad mi se čini da baš izvjesnost smrti neke ljude tjera da budu još gori. Pa onda čujete ona banalna opravdanja, tipa – Jedi i pij, jedan je život! Spa-vaj s kim stigneš! Ubijaj, jer svakako će taj kojeg ubiješ umrijeti prije ili kasnije! Valjda je strah od vlastite smrti kod takvih toliko jak da ih tjera da doslovno protraće i ovaj i onaj život. Ili im je sumnja u vječni život toliko velika, da baš hoće da prkose. Ne bih im bila u koži.

Vjernik zna da smrt nije kraj. Ta činjenica ga i tješi i plaši. Tješi ga jer život ima smisla i to je veličanstven dar. A plaši ga, jer zna da se može dogoditi da se ne uspije kandidirati za dženetske blagodati vječnog života. Ustvari, plaši ga sama pomisao da bi vječnost mogao, ne daj Bože, provesti u stahoti i mukama.

Dok god postoji strah od smrti, dotle znamo da smo živi i da još ima nade da budemo bolji nego što jesmo. A da uvijek može i mora bolje, podsjete me riječi jed-nog od velikana koji je na samrti žalio što nije još bo-lje robovao Gospodaru svih svjetova. E, kad je njemu onako divnom i potpunom bilo žao, možeš misliti kako će nama biti.

STRAH OD SMRTI

49

Aida Begić-Zubčević

Čovjek može biti najtvrdokorniji nevjernik, ali niko nije ravnodušan pred izvjesnošću smrti. Neki to racionaliziraju, pa kažu da je poslije smrti

ništa, da je to kao čvrst san u kojem ne sanjaš. Neko se nada da će se nakon smrti ponovo roditi kao med-vjed, kornjača ili nešto slično. Ali, ma šta mislili i čemu se nadali, činjenica da će jednog dana (i to ne znajući kojeg) doživjeti trenutak umiranja ih sigurno ne ostavlja ravnodušnim.

Najgora tipa su oni koji kažu da im je svejedno kad će se to desiti i da se ne plaše. Takvi sigurno sebe pre-više vole da bi uopće ozbiljno i razmišljali o tome da ih jednog dana neće biti na Planeti.

Ako se čovjek istinski zadubi u razmišljanje o činjenici da će ovaj svijet jednog dana sasvim lijepo funkcionirati i bez njega, vidjet će koliko ima visoko mišljenje o sebi. Prvi izgovor o njegovoj neophodnosti u ovom svijetu je porodica. On treba ženi, pa djeci, pa roditeljima. Eto, ko on bi i umro, al’ ne može zbog njih. Drugi izgovor tiče se šire zajednice i njene dobrobiti. Svijet je pun loših ljudi i, u odnosu na njih, on je još i dobar! Hajd, on bi i umro, al’ će okolina ostati bez još jednog dobrog čovjeka i, malo po malo, svijet će preplaviti zlikovci. Znači, nije njemu zbog njega, već što želi doprinijeti zajednici. Kako god, on je toliko bitan i važan da će dunjaluk propasti bez njega. Iako se njemu umire, to nije dobro zbog Planete!

Ponekad me veseli da ljudima pomenem smrt. Valjda to radim iz čistog bezobrazluka i sopstvenog straha koji želim da pređe i na njih. Ali, stvarno me veseli kad im se na licu pojavi blijedilo i panika. K’o da sam spomenula nešto što može „strefiti“ svakoga, samo ne njih! Ma i ako ih strefi, to sigurno neće biti u narednih petsto-šesto godina, a do tada će se već smisliti lijek protiv umiranja.

Ima jedan sjajan test za smrt – pisanje oporuke. Ako probate to uraditi, a ja jesam jednom, vidjet ćete kako vam se ubrzo javlja fizička reakcija u vidu drhtanja ruke, gušenja i sličnih simptoma. Ja sam krenula pisati, ono

k’o iz filmova – Oporučujem zdrave pameti... – i plakala. Plakala sam nad sobom i svojom smrti. To je možda bio jedan od najpatetičnijih trenutaka u mom životu. Iako znam da bi svako ko ima šta oporučiti morao ostaviti pisani trag o tome, nisam više nikada pokušala.

Neki ljudi se pomjeraju s mjesta pri samoj pome-ni riječi „smrt“. Jedna nana je, izgovarajući dovu pred spavanje, govorila: „Ako ustanem, elhamdulillah, a ako ONO ešhedu en La ilahe illallah...“

Razmišljanje o smrti definitivno mekša srce. Bar na trenutak. A njena izvjesnost bi trebala da ljude tjera da budu što bolji. Neke tjera da rade, grade i ulažu u druge ljude. To je zaista vrijedna investicija; nije vječna, ali ima efekta dok postoji svijet.

Međutim, ponekad mi se čini da baš izvjesnost smrti neke ljude tjera da budu još gori. Pa onda čujete ona banalna opravdanja, tipa – Jedi i pij, jedan je život! Spa-vaj s kim stigneš! Ubijaj, jer svakako će taj kojeg ubiješ umrijeti prije ili kasnije! Valjda je strah od vlastite smrti kod takvih toliko jak da ih tjera da doslovno protraće i ovaj i onaj život. Ili im je sumnja u vječni život toliko velika, da baš hoće da prkose. Ne bih im bila u koži.

Vjernik zna da smrt nije kraj. Ta činjenica ga i tješi i plaši. Tješi ga jer život ima smisla i to je veličanstven dar. A plaši ga, jer zna da se može dogoditi da se ne uspije kandidirati za dženetske blagodati vječnog života. Ustvari, plaši ga sama pomisao da bi vječnost mogao, ne daj Bože, provesti u stahoti i mukama.

Dok god postoji strah od smrti, dotle znamo da smo živi i da još ima nade da budemo bolji nego što jesmo. A da uvijek može i mora bolje, podsjete me riječi jed-nog od velikana koji je na samrti žalio što nije još bo-lje robovao Gospodaru svih svjetova. E, kad je njemu onako divnom i potpunom bilo žao, možeš misliti kako će nama biti.

STRAH OD SMRTI

49

ODABRANE ŽENE

50

Narod Benu Israila živio je u Palestini nakon iz-bavljenja iz Egipta. Njima su vladali kraljevi, a po pitanju vjere su ih usmjeravali poslanici.

Doživljavali su napredak i slijedili upute svojih posla-nika. „I mjesto Mene – Gospodara drugoga ne uzi-

majte.“ (el-Isra, 2) Dali su Zavjet da će samo Allahu, Gospodaru Jedinom robovati. Generacije su se smje-njivale i oni su Zavjet svoj zaboravili, ostavljali ispravno vjerovanje, grijehe činili i u tome svaku mjeru prelazili.

Počet ćemo govoriti o odabranim ženama vezanim za period prije dolaska Isa, a.s. Želja nam je kratko upoznati čitateljstvo s onim što navode islamski histo-ričari o dešavanjima u narodu Benu Israila u vremenu nakon vlasti Davuda, a.s., i Sulejmana, .a.s., kad su živjeli u izobilju i vladali svijetom.

Udobnost i ljubav prema dunjaluku učinili su da zaborave na Zavjet jedinom Gospodaru, a u hadisu kojeg bilježe Buharija, Muslim i Nesaija se kaže da je zbog određenih njihovih grijeha i nemorala na njih spu-štena kuga od koje je samo u jednom danu umrlo njih dvjesta hiljada.

„I mi smo na one koji su bili nepraved-

ni s neba kaznu spustili zato što su bili griješili.“

(el-Bekare, 59)

Opomena narodu Israila„Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: ‘Vi

ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko

mjere oholi postati.’“ (el-Isra, 4)

Vehb ibn Munebbih navodi da, kada su se među Israilićanima pojavili svakojaki grijesi, Allah, dž.š., je jednom njihovom poslaniku po imenu Eremija objavio da ustane i ode među narod i da im prenese:

• da se Allah uzvišeni sažaljevao na njih zahvalju-jući dobru njihovih predaka;

• da ih upita u ime Gospodara: je li iko bio sretan – ko Mu je bio nepokoran, ili nesretan – ko Mu je bio pokoran!?;

• da su zaboravili na obećanje njihovo i svaku mjeru prelaze;

• da su njihovi učeni ljudi zaboravili na obaveze prema Bogu, pobožni robuju drugima osim Njemu – njihovi rabini su Njegove robove uzeli sebi za sluge, od njih su napravili svoje robove, pa su Njgovi robovi pokorni njima onako kako Njemu trebaju biti;

JERUSALEM (KUDS)Rušenje i ponovna gradnja

51

• da njihovi vladari poriču poslanike i ne boje se Božije kazne, iskrivljuju Njegove zakone koje je ljudima objavio;

• da Bogu nije potrebno da stvara robove i da ih poslije učini bogovima pored Njega(!?), da ikome dozvoli da bude pokoran nekome onako kako to treba biti samo prema Njemu!?;

• da su potomci poslanika podlegli iskušenjima, a od Boga očekuju pomoć kao što je pomagao njihovim precima; oni zaboravljaju koliko su nji-hovi preci saburili, koliki su trud radi Boga ula-gali, žrtvujući svoje živote i sabureći dok Istina nije ojačala i Božija vjera osnažila;

• da se Gospodar kune Svojom svemoći da će na njih poslati narod koji im se neće smilovati; oni će do temelja grad srušiti; teško Jerusalemu i njegovim stanovnicma!; tako će zbog nevjero-vanja biti izloženi ubijanju i ropstvu.

Eremija reče: „Gospodaru, zar ćeš uništiti ovaj Hram i boravište Tvojih poslanika, pa koji će potomci biti sigurni od Tvoje kazne ako neće potomci Ibrahi-movi, Jakubovi, Musaovi i Davudovi, neka je na njima Tvoje zadovoljstvo? Zar ćeš obožavaocima vatre dati da imaju vlast nad njima?“

A Allah mu objavi:

„Bdio sam nad narodom Israila, otklanjao od njih sušu i svaku nevolju; davao im svega u izobilju. Ukazi-vao sam počast onome ko Mene poštuje, a ponižavao onoga ko Mene ne poštuje. Generacije prije njih su skrivale griješenje prema Meni, a ovaj narod se time ponosi, pa javno griješe u hramovima i na ulici. Na njih Mi se puno žale i nebo i zemlja i brda, a i životinje. Oni nikako ne prestaju s nevaljalštinama i ne kaju se. Ne koristi im ono što su naučili iz Moje knjige. Zato im na-vijesti propast koja će pregaziti kuće vaše.“

Kad Eremija prenese svom narodu opomenu od Gospodara, u laž ga utjeraše i htjedoše ga ubiti. Oko-vaše ga i baciše u tamnicu.

KaznaTada Allah posla na njih Nabukodonosora. Tadašnji

vladar koji je bio iz Davudove loze sklopi s njim primir-je i tako sačuva grad i Israilićane. Nabukodonosor je uzeo od njih neke ljude kao taoce i garanciju da će poštovati ugovor i vratio se.

Kada je stigao do Tiberijskog jezera, čuo je da su se Israilićani pobunli protiv svog vladara i ubili ga, zato što je s njim mir sklopio. Na to je poubijao sve tao-ce, vratio se i silom zauzeo Jerusalem. Pobio je sve pobunjenike, opustošio cijeli Šam i pobio do te mjere Israilićane da ih je skoro potpuno uništio. Tada su oni koji su uspjeli pobjeći otišli za Egipat, neki su se nasta-nili u Hidžazu, a mnogi su se razišli po svijetu. Kada je to uradio, uzeo je njihova blaga i sa sobom poveo roblje među kojima je bilo devedeset hiljada dječaka, potomaka njihovih učenjaka i vladara. Grad je ostao pust i razrušen i to je trajalo jako dugo, onoliko koliko

je Gospodar svjetova odredio. Narod Israila živio je u teškim uslovima i u izganstvu.

Ponovna gradnja JerusalemaNabukodonosor je vladao jako dugo. Bio je tiranin i

mnogo je zla nanio Benu Israilu. Nakon njegove smrti na vlast je došao Lehrasib. Po Šamu je vladala pustoš, a u Palestini su se zvijeri namnožile i tamo nije živje-la nijedna duša. Kad su ove vijesti stigle do vladara Lehrasiba, nakon dugogodišnjeg progonstva on izda proglas da se u Šam može vratiti ko hoće. On je bio vladar koji je vješto upravljao svojim carstvom. Bili su mu pokorni mnogi krajevi, vladari i vojskovođe. Bio je poznat po izgradnji tvrđava i naselja. Odredio je Isra-ilićanima vladara, jednog od Davudovih potomaka, i naredio mu da ponovo sagradi Jerusalem.

Uzejr, a.s.Uzvišeni Allah, čije su riječi najistinitije, u Svojoj ča-

snoj Knjizi kaže:

52

„Ili za onoga koji je, prolazeći pored jednog do te-melja porušenog grada, povikao: ‘Kako će Allah oži-vjeti ove što su pomrli?’ I Allah učini, te on umre i tako ostade stotinu godina...“ (el-Bekare, 259)

Od Ibn Abbasa, r.a., se navodi da je Uzejr, a.s., navodno bio jedan od onih dječaka koje je Nabuko-donosor odveo u ropstvo i da mu je Allah, kad je na-punio četrdeset godina, dao mudrost, te niko od njega nije više pamtio i poznavao Tevrat. Allah, dž.š., mu je naredio da ode u pusto i porušeno mjesto i da tamo ljude poziva u ispravno vjerovanje. On se začuđeno pitao: „Kome i kako ću biti poslanik u pustom mjestu?“ Svakako se povinovao Gospodarovoj naredbi i počeo živjeti u tom mjestu.

Jednog dana izašao je u šetnju okolinom, pa ga je na povratku, u vrijeme podneva, spopala vrućina. Potražio je hlad u nekim ruševinama. Pošto je bio na magarcu, sjahao je i sa sobom ponio krošnju smoka-va i grožđa. Kad je sjeo u hlad tih ruševina, izvadio je čanak koji je imao sa sobom i u njega nacijedio sok od onog grožđa, izvadio suh hljeb i stavio ga u sok da se nakvasi kako bi mogao jesti. Zatim je legao na leđa i uperio pogled prema ostacima krovova kuća. Vidjevši u kakvom su stanju, da su gotovo do temelja porušene i da su ih stanovnici napustili, i vidjevši okolo truhle ko-sti, pomislio je – Kako će Allah, dž.š., ovo nakon smrti njihove oživjeti? Nije sumnjao da to Allah može učiniti, nego je to rekao iz čuđenja. Na to je Allah poslao me-leka smrti pa mu je uzeo dušu i tako ga ostavio stotinu godina.

Uzejrova staricaU tih sto godina kod Izrailićana se mnogo šta pro-

mijenilo. Vrativši se iz progonstva, uporno su radili na izgradnji i obnovi porušenog hrama i Jerusalema. Kad se napunilo sto godina, Allah je Uzejru poslao meleka koji mu je prvo stvorio srce i oči, da bi mogao razu-mijevati i gledati kako Allah oživljava mrtve, i njegova magarca, pa kad mu bi jasno, on povika: „Svjedočim da Allah sve može!“ (el-Bekare, 259)

Zatim je uzjahao magarca i otišao do grada. Nikoga nije mogao prepoznati, niti ko njega. Zgrade su bile drugačije. Pred svojom kućom zatekao je slijepu i ne-pomičnu staricu. Bila je nekad njihova robinja i imala je preko sto i dvadeset godina. Kad je Uzejr otišao od

njih, ona je imala dvadeset godina pa ga je znala i za-pamtila. On je upita: „Je li ovo Uzejrova kuća?“ Ona zaplaka i reče: „Jeste, još od te i te godine nisam čula nikoga da je spomenuo Uzejra. Svijet ga je zaboravio.“ „Ja sam Uzejr. Allah me je umrtvio sto godina pa me ponovo oživio.“ „Slava Allahu!“, reče starica. “Uzejrova dova bolesniku i nevoljniku za ozdravljenje i olakšanje je bila primana. Ako je to istina, učini dovu da mi Allah vrati vid i da te vidim, pa ako si ti Uzejr, poznat ću te.”

Na to je on učinio dovu Allahu, dž.š., potrao je ruka-ma po očima, pa je progledala. Zatim je rakao: „Ustani Allahovom dozvolom!“ Allah, dž.š., joj je povratio sna-gu, pa se digla na noge. Zatim ga je pogledala i rekla: „Svjedočim da si ti Uzejr.“

Nakon toga ona je zajedno s njim otišla do mjesta gdje se okupljaju Izrailićani, i gdje su bili i njegovi sinovi sada već starci u dubokim godinama. Ona ih je pozva-la i rekla im da je to Uzejr, ali joj oni ne povjerovaše. Najstariji sin reče da je njihov otac imao crni mladež između plećki, pa, kada je Uzejr otkrio svoje plećke, uvjerili su se da je to zaista on. Njihovom čuđenju nije bilo kraja i, kad im je on ispričao za svoj slučaj, oni mu rekoše: „Čuli smo da je Uzejr znao napamet Tevrat, koji je Nabukodonosor spalio. Od Tevrata je sačuvano samo ono što su neki znali napamet. Hajde nam po-novo zapiši Tevrat.“

Uzejrov otac Seruha je bio za vrijeme Nabukodono-sorovog pohoda zakopao jedan primjerak Tevrata čije je mjesto samo Uzejru otkrio. On ih je odveo do tog mjesta, te su iskopali primjerak Tevrata. Međutim, listo-vi su bili istruhli i knjiga uništena. Zatim je Uzejr sjeo u hlad jednog drveta. Dva plamena su sišla s neba, ušla u njega, pa se prisjetio Tevrata i obnovio im ga.

Uzejr, a.s., je živio u periodu između Sulejmana i Isa, a.s. Nakon ponovne izgradnje Jerusalema mnogi od Benu Israila su se vratili, ali su bili pod vlašću tadaš-njeg moćnog Rimskog carstva. Živjeli su u iščekivanju Mesiha.

Po pobožnosti, znanju i pravednosti posebno se odlikovala porodica Imranova i u narednim brojevima ćemo govoriti o odabranim ženama iz ove loze.

53

54

Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKA

Pet stvari koje globalno zagrijavanje može zauvijek promjeniti:

Naučnici primjećuju da pustinja Sahara i okolni regi-oni postaju, zbog povećanih kišnih padavina, sve više obogaćeni vegetacijom. Ukoliko se ovaj trend revita-lizacije nastavi, nije daleko

vrijeme kada bi Sahara mo-gla postati jedno od najplod-nijih područja na planeti. Klimatski modeli predviđaju da bi današnja pustinjska prostranstva Sahare mogla izgledati kao savana.

Mada nije dokazana povezanost između global-nog zagrijavanja i uragana Katrina četvrte kategorije koji se sručio na New Orleans s katastrofalnim posljedicama, postoje indikacije da će kli-matske promjene uzrokovati

uragane čak petog stepena. Pošto uragani crpe snagu iz toplih vodenih masa, meteorološke studije na bazi računarskih modela ukazuju da će s povećanjem tempe-rature okeana rasti i razorna moć uragana.

Kako toplija klima više pogoduje manjim nego većim životinjama, istraživa-nja sprovedena na tjelesnoj masi riba, planktona i bak-terija ukazuju da bi globalno zagrijavanje moglo dovesti do smanjivanja životinja.

Aktuelni primjer smanjiva-

nja životinja usljed toplijeg

vremena naučnici su već

dokumentovali na ovca-

ma škotskih otoka koje su

izgubile 50% tjelesne mase u

proteklih 30 godina.

Globalno zagrijavanje uzrokuje promjene u visini mora i kao rezultat toga nekoliko velikih svjetskih priobalnih metropola je izloženo visokom riziku od

masivnih poplava. Kako naučne studije pokazuju, u narednim desetljećima na listi osuđenih gradova pored New Yorka našao se i London.

1. London može nestati do 2100. godine

2. Životinje bi se mogle smanjiti

3. Uragani bi mogli postati razorniji od Katrine

4. Sahara bi mogla postati zelena

55

Pet stvari koje globalno zagrijavanje može zauvijek promjeniti: Odysseus

Letjelica na slici vam možda liči na vanzemalj-sku tehnologiju, ali riječ je zapravo o avionu a ne NLO-u. Konstruktori ove nevjerovatne solarne letje-lice tvrde da će ovaj avion bez ljudske posade moći ostati neprekidno u letu do pet godina.

Njegova Z-wing konfigu-racija krila, koja se mogu po potrebi u samom letu raširiti 150 metara, omogu-ćava maksimalnu apsorbci-ju sunčeve energije tokom dana. Kada padne noć, kri-la se autonomno ispravljaju u ravnu plohu radi postiza-nja veće aerodinamične efi-kasnosti, a solarna energija

pohranjena u baterijama tokom dana se za vrijeme noći koristi za pokretanje Odysseus-ovih električnih motora.

Odysseus je zapravo kombinacija tri zasebna aviona u obliku krila koja mogu biti zasebno lansira-na a potom autonomno sa-stavljena u stratosferi gdje su mirnije zračne struje.

Letjelica je dizajnirana da leti na visinama od 18.000 do 27.000 metara pri brzini od 225 kilome-tara na sat pa može biti korištena za nadgledanje riskantnih područja kao što su nuklearna postrojenja,

komunikaciju ili naučna posmatranja u svrhu de-tektovanja formiranja oluja ili istraživanja klimatskih promjena.

Američka kompanija Aurora Flight Sciences je razvila ovu bespilotnu letjelicu u okviru progra-ma Vulture („Lešinar“) uz podršku BAE System-a, CS Draper laboratorije i Sierra Nevada korporacije.

Nakon što je javnosti prezentovan dizajn letjeli-ce, konstruktori planiraju u narednih pet godina prvo napraviti umanjeni testni primjerak a potom prototip u stvarnoj veličini.

Topljenje glečera na Alpama usljed neuobičaje-no toplih i suhih zima već osjetno ugrožava zimski turizam područja. Kako se predviđa da će glečeri nestati između 2030. i 2050. godine, Švajcarska i Italija su se dogovorile da nakon otopljavanja ponovo iscrtaju granične linije na glečerskom pojasu koji trenutno dijeli dvije države.

Koncept aviona koji može neprekidno letjeti pet godina5. Glečeri na Alpama bi mogli nestati

Edin Topčić | PRIČA

Bio jednom jedan čovjek. Bio je to sasvim običan čovjek koji je živio sasvim običnim živo-

tom. Ništa bolji ni lošiji od mene koji ovo pišem ili tebe, čitaoče, koji ovo čitaš. Vrijedno je šljakao svoje radne dane i život mu je ličio na onu pjesmu „pos’o, kuća i ponekad džamija“.

Jedno jutro, dok je eho ezana još uvijek odjekivao gradom, čovjek, na-kon što se poslije molitve vratio u kre-vet, odluči da sebi sašije jednu vreću. Odlučio je da odsad putuje svijetom i sakupi u tu vreću hiljadu želja. Uzeo je tkaninu, satkanu od igre i zabave, i povezao sve to koncem od iluzije i sebičnosti...

I krenuo je! Čekao je da sunce izađe, da ptice pozdrave novi dan, da grad uzavrije novim danom i oba-vezama, da pekari isporuče još uvi-jek vrući hljeb. Pio je kahvu u kafiću preko puta banke i čekao da se ban-ka otvori kako bi mogao podići svu svoju ušteđevinu koju je namjeravao utrošiti na put sakupljanja svojih želja. Gledao je zgradu banke i pomislio je kako bi volio da je ova zgrada i ova banka njegova – i prva želja je već ležala u vreći!

I krenuo je. Želje su se gomilale kao što se prljavština gomila i talo-ži na srca nemarnih. Kuća koja je u njemu bila najobasjanija ležala je na pustopoljini, zacrnjenih prozora, bez nade da će svjetlost doprijeti unutra i bez nade da će ustajali zrak zamije-niti svježi i mirisom ruža oplemenje-ni povjetarac. Bilo je tu (u njegovim željama) megalomanije tipa plazma-televizora koji ne može stati na zid njegove sobe, pretjeranih želja i nafa-ke koju ne može obuhvatiti ni svojim očima, a kamoli svojim stomakom. Bilo je tu i sitnica za koje je mislio da mu „život znače“, kao što su dječije

lizalo, razne čokoladice, kupovanje beskorisnih điđa proizvedenih u Kini i, čak, (ne spašavanja nego) odu-zimanja mušica iz paukovih mreža. Kažem – oduzimanja mušica, jer tom čovjeku želja nije bila da spasi muši-cu nego da pauka ostavi bez hrane.

Postoji jedna izreka koja kaže da je jedina cijena iskustva starost. Ljudi steknu iskustvo, ali cijena koju plaća-ju za to je vrijeme. Slično je i sa zna-njem koje čovjek usvaja i s odgojem kojim se odgaja. Odgojen i neodgo-jen (ili koji tek treba biti odgojen) su kao dva čovjeka koji se mogu naći u džamiji. Pa jedan sjedi pred Allahom mirnog oka i radosnog srca, a dru-gog pometaju svakakvi zvukovi, zvuk šteke na vratima i njihovo škripanje, karakteristično udaranje petom ljudi iza njega i slično, te se čovjek stalno prepomješta i nije u stanju sjediti mir-no. Tako i naš nekad sasvim običan čovjek, nekad ništa bolji ni lošiji od mene koji ovo pišem i tebe, čitaoče, koji ovo čitaš, osijedi, a lice i čelo mu se naboraše. Pogled mu je bio umo-ran i već je zagazio u onu deceniju za koju jedan pisac reče da je u tim godinama čovjek isuviše mlad da ne bi imao želja, ali isuviše star da bi počeo da ih ostvaruje.

Njegova vreća već je bila puna i otežala od tolikih silnih želja (čini mi se da je čovjek u njoj nosio hiljadu ili mu samo jedna želja nedostaje do hiljade). Čovjeku je pogled i njegov hod bio sustao od tolikog puta (ili je bolje reći lutanja) koji je iza njega. Tražio je zgodno mjesto uz put da malo predahne jer ga ova „odrpana džaka“ već pomalo tišti i ništi. Onda ugleda lijepo drvo kao lijepu riječ i pod drvetom čovjeka, insana. On je, začudo, bio sijedi starac, s bezbroj-nim zakrpama i mršavim, ali zdravim i Vreća

Ima ljudi koji prodaju sebe (svoj nefs) želeći zadovoljstvo Allahovo, a Allah je blag prema Svojim robovima (Bekare, 207)

56

57

živahnim tijelom. Čovjek pomisli kako je njegovo tijelo onemoćalo iako je uhranjeno, kako je bolesno i tromo iako je stalno u pokretu. Čovjek nije mogao a da ne primijeti pogled star-ca koji nije umoran kao njegov, nego veseo i pun neke pritajene sreće.

„Esselamu alejkum!“, obrati mu se insan i nastavi – „Neka je slavljen Onaj Koji je čovjeka počastio i od-likovao nad drugim stvorenjima da Ga može zikriti kako to ne može niko drugi. Meleci ti ‘Selam’ vele, a insan veli ‘Es-Selamu!’“

Oni koji nikad nisu doživjeli osjećaj koji je preplavio našeg čovjeka govo-re da je to mistika i da je to nešto što se ne da riječima opisati, a oni koji su počašćeni da dožive tako nešto samo zaneseno gledaju u daljinu (kao što naj čezne) i opisuju TO kao nešto što se ne može (ili je uzalud-no) riječima opisati. Znati da je ne-što slatko i osjetiti, dokučiti, spoznati slatkoću meda nešto je savim drugo!

„Alejkumu selam!“, tiho, gotovo nečujno otpozdravi čovjek, stade pred insana i prvi put je čekao že-leći nešto što nije mogao mislima uobličiti. Insan mu dade znak rukom da sjedne i počasti ga s malo vode i hurmama. Čovjek spremno sjede, pojede jednu hurmu i otpi gutljaj vode. „Otkud te put nanese?“ „Evo, već godinama sam na putu i sku-pljam.“ „Ono što se nekom učini kao putovanje, drugom je samo lutanje, a skupljanje je često kao imovina bo-gataša na koju ne daje zekat i koja bude razlogom njegove propasti.“ „Mislim da ovo nije moja propast nego moje bogatstvo...“

Insan se nasmiješi i pokaza svoje kao biser bijele zube i nastavi: „Bila jednom dva brata i dogovoriše se

da krenu na put kako bi pronašli ono što je za njih najkorisnije. Jedan drugom još rekoše da će se nakon dvadeset i tri godine vratiti i podi-jeliti svoja iskustva jedan s drugim. Jedan brat odluči da traži sam, a drugi odluči pronaći vodiča. Nakon dvadeset i tri godine, braća se ponovo sastaše. Je-dan je izgledao umorno i istro-šeno, a drugi svježe i zdravo. Prvi reče: sve ove godine tražio sam i mučio se. Jedino na čemu sam učio bilo je moje vlastito iskustvo i moja greška. Drago mi je, eto, da sam na-kon svih ovih godina još uvijek živ... Drugi reče: Dragi moj brate, u po-četku sam se i ja mučio dok nisam pronašao vodiča. On je uvijek bio tu da mi ukaže na opasnosti i da me sačuva od stranputica i gorkih isku-stava. Allah mi je podario dovoljno pa i više nego što mi je trebalo. Iskoristio sam to i uložio u najbolju trgovinu. Najbolji vodič je Allah uzvišeni, pa Njegov Miljenik, pa onda oni koje je on odgojio pa oni koje su odgojili as-habi i Poslanikova porodica... A naj-bolja trgovina je trgovina s Allahom!“

Čovjek je šutio i jeo već sedmu hurmu, a insan završi riječima – „Šta čovjeku vrijedi vreća od hiljadu želja kad je radi te vreće izgubio sebe!“ Čovjeka te riječi udariše kao grom iz vedra neba.

Sada je vidio da je uludo potrošio tolike godine na ovom putu što je zapravo lutanje.

Dragi moj čitaoče, najgore što se čovjeku može dogoditi je to da ga šejtan prokletnik navede da izgubi nadu u Allahovu Milost. A šta je ona mala sitna providna tačkica na za-tamnjenom prozoru kuće kroz koju ulazi svjetlost? Ona, inšallah, posta-ne i sebebom da se čovjek spasi.

Insan je rekao čovjeku da dobra djela poništavaju loša, kao što nefsanske prohtjeve poništava hizmet i pokla-njanje svoga prividnog mala drugi-ma. Insan mu reče da svakim svojim hizmetom i darovanim malom poništi svojih hiljadu želja i neka se tada vrati k njemu. Najvažnije od svega je to da Put mora započeti s pokajanjem i čistim nijetom.

Nakon dvadeset i tri godine po-novljenog puta (a ne lutanja) čovjek se vrati insanu. Sad mu je čelo, iako staro i mršavo, bilo čisto i sjajno. Po-gled mu je bio lagan i živahan. Jeo je hurme i pio vodu. Ruke su mu bile prazne, a na leđima mu kao grba nije stršila vreća. Čovjek se poselami i sjede nasuprot insana, tako da je svoja koljena spojio s njegovim.

Da, čitaoče, gledaš sa strane, mo-gao bi vidjeti kao biser bijele zube insana i mogao bi čuti šta mu je re-kao. „Vidiš, sine, Allah te je očistio i pripremio te za najbolju trgovinu, a ta trgovina je sadržana u tome da sve svoje želje zamijeniš za samo jednu. A Allah najbolje zna! Pitanje je samo da li to zaista želiš nakon sveg ovog puta?”

Eh, dragi moj čitaoče, šta na kra-ju napisati. Čovjek je pristao na tu najbolju trgovinu i svojih hiljadu želja zamijenio za jednu jedinu želju.

Koja je i kakva to želja!?

Oni koji nisu nikad obavili tu trgovi-nu ili se tek pripremaju za nju govore da je to nešto što se najvjerovatnije ne može riječima opisati, a oni koji su obavili tu najbolju trgovinu zaneseno gledaju u daljinu i tu želju opisuju kao nešto što se ne da riječima opisati.

Šta vrijedi cijeli svijet ako ne bude mijenjan za ono što je u Onoga Čije je jedno od imena Es-Selamu?!

doc. RS homeopat i fitoterapeut Suad Šendelj | ZDRAVLJE

ReumatizamReumatizam je termin za označavanje većine

bolesnih zglobnih ili vanzglobnih manifestacija i ima veoma široko značenje. U skup reume, u

najširem značenju, ubraja se veći broj bolesti koje po toku, nastanku i znacima mogu biti različite, ali je svima zajednički znak – bol. Kod velikog broja reumatičnih bo-lesti nepoznat je uzročnik, a to u velikoj mjeri ograničava mogućnost korisnog liječenja. To je i glavni razlog što se kod ovih bolesti postižu djelimični i skromni rezultati.

Podjela reumatskih bolesti nije jedinstvena, a uglav-nom se dijele na upalne i degenerativne i reumatizam mekih tkiva. Bolest prati čovječanstvo od najdavnijih vremena i zahvata sve dobne skupine. Broj pomenutih bolesti je u stalnom porastu i najčešće su promjene na zglobovima. Promjene nisu smrtonosne, ali izazivaju trajne negativne posljedice koje onemogućavaju nor-malan život i rad. Liječenje je dugotrajno, a zasniva se na fizičkom osposobljavanju, što se postiže fizikalnom terapijom gdje je najbitnija hidroterapija. U liječenju de-generativnih formi reumatizma treba posvetiti pažnju mjerama za održanje tjelesne snage i sprečavanju po-jave usputnih bolesti.

Dosta toga može utjecati na poboljšanje ili na po-goršanje bolesti, no možda je za one koji se bore sa reumatizmom (bez obzira na formu), najupečatljivija sva-ka promjena vremena. Dakle, kao i kod mnogih drugih bolesti, atmosferske prilike utječu kako na opće stanje tako i na osnovnu bolest, u ovom slučaju na reumatske promjene. Vlaga je najveći neprijatelj reumatičara, isto kao i neadekvatna ishrana. Lijekovi koji se upotrebljavaju za liječenje reumatskih bolesti (tačnije njenih posljedica) nisu baš tako naivni i nisu bez nuspojava koje mogu biti veoma teške.

Kada se radi o biljnim lijekovima, ne može se reći da postoji specifična biljka sa specifičnim dejstvom na bolest, no postoji niz biljaka koje mogu ponuditi dosta olakšanja i koje čudnim mehanizmom mogu zaustaviti napredovanje bolesti, olakšati kretanje i umanjiti bol. Nije li normalnije, ako već čitav život morate uzimati lijekove, upotrijebiti lijek koji nema nikakvih loših dejstava na organizam a isto mu je dejstvo kao i kod onog koji pomaže ali i nanosi štetu.

REUMATOIDNI ARTRITISTo je hronični sindrom (skup simptoma) koji karakte-

rišu nespecifične inflamacije (upale) perifernih zglobnih tijela i koji potencijalno rezultira progresivnom dekstruk-cijom artikularnih i peri artikularnih struktura s genera-lizovanim manifestacijama. Najčešće zahvata dobnu skupinu od 20 do 70 godina, a ima slučajeva koji počinju ispod 20 godina starosti. Uzrok nastanka u biti je nepo-znat iako se u zadnje vrijeme raspolaže podacima da najviše krivice snosi pogrešan rad imunološkog sistema. Jedna važna laboratorijska analiza pokazala je da bijele krvne ćelije i antitijela infiltriraju sinovijalne membrane, uzrokujući promjene u tkivu. Rezultat je: bolni zglobovi, slabija pokretljivost, depresija, pogoršanje općeg stanja.

ČAJ• Medunika ili Suručica

(Filipendula ulmaria) .................20 grama

• Kora bijele vrbe (Salix alba cortex) .....................20 grama

• Bijeli jasen list (Fraxinus excelsior) ...................10 grama

• Djetelina lucerka (Medicago sativa) .....................20 grama

• Crni ribiz list (Ribes nigrum folia) ..................15 grama

• Zova (Sambucus nigra) .....................20 grama

Čajna mješavina koja je, ustvari, potpuno pri-rodan aspirin s korisnom količinom neškodljive salicilne kiseline, a koja je nezamjenljiva u borbi s reumatizmom. Šta još reći: izvrstan diuretik (po-boljšava mokrenje), remineralizant, ublažava bol i poboljšava kretanje. Oni koji ga spravljaju i uzimaju i ne pomišljaju da ga zamijene bilo čime drugim.

Spravlja se tako da se dvije supene kašike biljne mješavine preliju sa 6 dcl hladne vode. Ostaviti da stoji 1 sat i grijati do ključanja. Oladiti i procjediti.

Piti dva puta na dan po 3 dcl čaja.

58

Komplikacije počinju s obolijevanjem i drugih organa kao što su srce i krvni sudovi, bubrezi, pluća, mišići.

Znakovi ili simptomi su slijedeći:

• bol u zglobovima,

• crvena, malo otečena okolina zgloba (često i bez ovoga),

• upaljen ili otečen jedan zglob,

• nakon buđenja osjećaj umora, klonulosti,

• vaskulitis,

• blago povišena tjelesna temperatura.

No, nabrajanje znakova ili simptoma nas neće odvesti nikuda, jer sve je individualno. Jednima se dešava ovo, drugima ono, a statističke podatke u ovom slučaju ne bi bilo pametno pominjati. Zašto? Kao i svaka bolest i reumatoidni artritis se ponaša po zakonitosti koja kaže: od najblažih formi s izuzetno malo manifestacija do teških oblika bolesti.

Englezi imaju običaj reći da je, naprimjer, bol simp-tom, a da je povišena temperatura znak, no ostavit ćemo to za neki drugi put. Na pomolu je, za neke neupu-ćenije, razočarenje. Ne postoji specifičan lijek protiv reumatoidnog artritisa. U najvećem broju slučajeva, do-bro spravljeni prirodni lijekovi, kombinovane prirodne terapije donose dobar rezultat. Bolesnici ih najmanje koriste. Šteta!

Za poboljšanje stanja potrebna je upornost, disci-plina. Ishrana je veoma bitna, jer kada bi reumatičari zaboravili da postoji crveno meso i bijeli šećer i kada bi smanjili unos soli, njihova bolest bi bila veoma, veoma blaga. Svaki bolesnik koji želi da se izlječi, poslušat će ovakav savjet. Za spoljnu upotrebu spraviti losion:

GIHTOboljenje je izazvano poremećajem metabolizma

mokraćne kiseline koja se zadržava u tkivima i izaziva oboljenje zglobova. Mokraćna kiselina je teško topljiva i taloži se pod kožom i oko zglobova. Bolest je češća

kod muškaraca i nasljedna je, a manifestuje se na slije-deći način: kristali mokraćne kiseline se sporo talože na jednom mjestu, polako rastu i postaju vidljivi nakon niza godina. Kod muškaraca već u pubertetu u krvi se mogu otkriti povećane vrijednosti mokraćne kiseline, ali se bo-lest ne manifestuje do otprilike četrdesete godine života.

Napadu gihta znaju prethoditi grčevi, osjećaj težine u palcu noge, nesanica, umor, glavobolja. Prvi znak bolesti je iznenadna bol u zglobu nožnog palca koja je žestoka kao grom iz vedra neba. Bol je jača noću, a palac otekne i pojavi se crvenilo. Prvi napad prolazi, čak i ako se ne liječi, za desetak dana. Kada se sve smiri, bolesnik se osjeća potpuno zdrav, a oboljeli palac je bezbolan, sve do novog napada. Svaki novi napad je teži i bolniji, traje duže vremena, a ponavlja se sve češće. Budući da giht spada u grupu nasljednih bolesti, ne može se izliječiti, ali se pravilnim liječenjem mogu potpuno suzbiti novi napadi. Bolesnik mora čitavog života uzimati lijekove, a dijeta je obavezna. Za giht u prirodi postoji specifičan lijek, a to je mrazovac (Colchicum), koji je nažalost veoma otrovan.

HOMEOPATIJAJedan od najboljih lijekova za giht posjeduje

homeopatija. Načinjen je od tri biljke: mrazovac, ledum i mala kopriva. Uzima se 3 puta na dan u toku napada gihta, a kao prevencija 1 puta na dan. Daje izvrsne rezultate i lijek je izbora za giht.

• colhicum .............................................6x

• ledum ..................................................6x

• urtica urens .........................................3x

MAST ZA SPOLJNU UPOTREBU• metil salicilat ..................................5 grama

• menthol .........................................1 gram

• ulje ruzmarina................................1 gram

• vazelin ...........................................20 grama

• lanolin ............................................20 grama

LOSION ZA SPOLJNU UPOTREBU• 1 litar 90% apotekarskog alkohola

• 30 grama kamfora

• 15 grama mentola

• 3ml (80 kapi) etarskog ulja majčine dušice

U alkoholu rastopiti kamfor i mentol uz stalno mućkanje a nakon toga dodati etarsko ulje. Prije svake upotrebe dobro promućkati. Oboljelo mjesto istrljati i umotati.

59

Mr. Merima Čamo | GRADOVI

60

Kakanj je smješten između šumovitih bosanskih brda na obje obale rijeke Zgošće. Naseljavanje na ovom prostoru ima relativno dugu historiju,

što potvrđuju tragovi neolitskih nastambi pronađenih na lokalitetima Plandište i Obre kod Kaknja, sačuvanih u riječnim nanosima Zgošće, Bosne i Trstionice. Pored prirodnih resursa kojim obiluje šire područje Kaknja, kao što su ležišta kvalitetnog mrkog uglja, izvori termal-ne vode (Tičići), izletišta koja su ujedno i zračne banje (Ponijeri), čiste rijeke bogate ribom (Bukovica, Ribnica, Mala rijeka, Trstenica i tako dalje) i lovišta, ovo naselje je unutar svojih granica akumuliralo i vrijedne kultur-no-historijske sadržaje. Na lokaciji Donja Zgošća kod Kaknja lociran je 1914. godine sada već čuveni stećak i prenešen u Zemaljski muzej u Sarajevu. Po mišlje-nju arheologa zgošćanski stećak predstavlja jedan od najljepših do danas sačuvanih nadgrobnih spomenika našeg srednjeg vijeka. Grad se prvi put spominje u jed-noj povelji kralja Dabiše iz 1392. godine, ali je Kakanj, sudeći po dostupnim dokumentima vezanim za različita dešavanja u stolnim mjestima bosanskih vladara, daleko stariji. Poznato je da su različiti državni uzleti bosanskih banova i kraljeva, više od jednog stoljeća, prožimali ur-bano tkivo Kaknja koje se razvilo pod širokim i sigurnim zaklonom kamenih palisada vladarskih dvorova Kraljeva Sutjeska i Bobovac.

Pod turskom vlašću Kakanj, kao i ostala naselja ši-rom onodobne Bosne, doživljava izvjestan procvat. U defteru Bosanskog sandžaka iz 1468/69. godine Kakanj je zaveden kao timar Omera Čelebije, sa oko devede-set domaćinstava. Petnaest godina kasnije kao lenski gospodar navodi se timarlija Jakub-beg a 1516. godine Davud-beg. Početkom XVII stoljeća Kakanj je brojao stotinu i osamdeset muslimanskih domaćinstava i jedno hrišćansko. Podignuta na raskrsnici puteva kakanjska čaršija egzistirala je zahvaljujući umiješnosti trgovačkog esnafa koji je uspostavio i organizirao instituciju pazara, odnosno periodične trgove na kojima se razmjena ra-znovrsnih proizvoda, za razliku od predosmanske prak-se, vršila uglavnom posredstvom novca, bez posred-nika, direktno između proizvođača i potrošaća. Inače, pored džamije i džemata, jedan od uslova da određeno naselje dobije status kasabe bio je i osiguran prostor za održavanje sedmičnog pazara. Navedene uslove Kakanj je ispunio već u ranoj fazi tursko-balkanske urbanizacije. U XIX stoljeću pod austrijskom okupacijom naselje se počelo razvijati kao rudarski centar, zahvaljujući obilatim naslagama mrkog uglja visoke kalorične vrijednosti, koji, kako se navodi u jednom preliminarnom izvještaju „sa dubinom postaje bolji a ugljeni sloj sve deblji“. Pošto je ugalj bio najvrednija sirovina eksploatirana od strane srednjoevropskih investitora i aktualne vlasti, 1882. go-

KAKANJ

„A priča je ovdje mnogo, i zgoda raznih, i istorija

svakojakih – i ne znate šta je od čega čudnije, ili šta je

od čega starije, ili šta je od čega očuvanije – da tako

kažemo: starobosansko, jer ovo je ovdje stara Bosna,

odnosno nekadašnje srce Bosne, odakle se upravljalo

zemljom, odakle se odlazilo u svijet i iz svijeta dolazilo.“

(Č. Sijarić, „Kod Bobovca Sutjeska“,

u: Zapisi o gradovima, 1970)

61

dine izdat je i rudarski zakon kojim su se u principu štitili interesi dvojne Monarhije a nekoliko godina kasnije služ-beno se otvara i rudnik. Da bi što bolje iskoristila kakanj-sko rudno blago i po evropskim standardima izuzetno jeftinu radnu snagu, austrougraska uprava je izgradila uskotračnu željezničku prugu Kakanj – Zgošća. Mada je modernizacija naselja bila rezultat nezajažljivih luksuznih potreba stranih zavojevača, složeni načini zadovoljenja istih dali su veliki podstrek urbanom i industrijskom ra-zvoju Kaknja koji će gotovo istim inzenzitetom, bar kada je u pitanju proizvodnja uglja, nastaviti svoju putanju i u prvoj godini rata. Neplanska urbana grasacija, primjetna u rejonu rudnika, stagnirat će tokom Drugog svjetskog rata, da bi u poratnom periodu procesi urbanizacije, na obalama rijeka Zgošće i Bosne, situirali prepoznatljivu infrastrukturu svosjtvenu socijalističkim industrijskim gradovima. Nadalje, na ušću rijeke Trstionice u Bosnu, u mjestu Čatići, nedaleko od Kaknja, 1948. godine po-činje gradnja termoelektrane, unapređuje se šumarstvo i drvna industrija („Ribnica“, „Stolar“), a krajem sedam-desetih godina puštena je u pogon i tvornica cementa („Kakanj“). Nakon 1995. godine, Kakanj teritorijalno i administrativno pripada Zeničko-dobojskom kantonu Federacije Bosne i Hercegovine.

Banski i kraljevski dvoriKraljeva Sutjeska je naselje smješteno s obje strane

rijeke Trstionice, okruženo padinama Teševskog brda i obroncima Krsta i Ježevice. Od Kaknja je udaljeno dvanaest kilometara. Oko Sutiske, kako se nekad ovo mjesto nazivalo zbog uske elipsaste kotline u kojoj se razvilo, nalazi se nekoliko sela koja tradicijom, običaji-ma i mentalitetom gravitiraju ka ovom naselju kao svom kulturnom i religijskom središtu. Termin „kraljeva“, koji se za vrijeme austrougarske vladavine dodao posto-jećem toponimu − Sutjeska, istodobno zamjenjujući onaj iz ranog srednjovjekovlja Curia bani – Banski dvori, simbolizira vrijeme kada su na ovom prostoru u XIV i XV stoljeću stolovali bosanski kraljevi. U jeku uspona medi-evalne bosanske države Kraljeva Sutjeska i njen obližnji gradić Bobovac bili su najvažniji centri državne vlasti s osebujnim regionalnim obilježjima. Pretpostavlja se da je vladarski dvor na Sutjesci podignut krajem prve polovine XIV stoljeća u doba bana Stjepana II Kotromanića. Uz dvor je nastala i nevelika varoš, te izgrađen Franjevački samostan. Kompleks kraljevskih dvora bio je smješten

na otvorenom prostoru bez naglašenih fortifikacijskih elemenata koji su tipični za taj period. S druge strane, edifikacija grada Bobovca, koja je tekla uporedo s utvr-đivanjem bosanske prijestolnice, arhitektonski je bila usmjerena na odbrambeno-strategijska rješenja vješto uklopljena u prirodni ambijent. U to vrijeme Bobovac je bio najjači i najvažniji grad u Bosni. Osvojiti tvrdi grad Bo-bovac značilo je osvojiti cijelu Bosnu. To je 1463. godine uspjelo sultanu Mehmedu II Fatihu, osvajaču Carigrada. Prema jednom predanju, na mjestu gdje su bili postavlje-ni čadori slavnog sultana i na kojem on dočeka vijest o padu Bobovca podiže se džamija, koja slovi za najstariju džamiju na Balkanu. Ovaj vjerski objekat je 2003. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovi-ne. Neizbježne historijske mijene, različiti politički spora-zumi, kulturna previranja, društvene transformacije, ratovi i slično utjecali su na zanemarivanje srednjovjekovne ostavštine od strane bosanskohercegovačke javnosti. Vladarski dvori u Kraljevoj Sutjesci, njegova svita, slava i znamenje potisnuti su u tankoćutne labirinte vremena i sjećanja. Naime, posljednji zvanični dokumenat vezan za Sutjesku datira iz 1480. godine. To je trajalo sve do 1969. godine, kada se na ovom prostoru pokreće arheološko istraživanje i napokon rješava nedoumica oko precizne lokacije nekadašnjeg dvora u Kraljevoj Sutjesci. Na bre-žuljku zvanom Grgurevo, s desne strane Trstionice, u blizini postojećeg samostana, iskopani su temelji kraljev-ske palače. Nedugo zatim, pronađeni su dijelovi donje i gornje palače izvan samostanske zgrade uz potok Urvu, te jedan dodatak dug petnaest metara. Tom prilikom je konstatirano da se golem dio temelja urušio i nestao usljed vodene erozije. Iako su od kraljevskog dvora ostale samo ruševine, pronađeni artefakti − ulomci keramike, fragmenti stakla, komadi građevinskog željeza, komadići maltera s tragovima plave i crvene boje, zvono izliveno u bronci i tako dalje predstavljaju skromne ali autentične fragmente koji respektiraju sve što je bosansko, izravno upućujući na značajne historijske činjenice i vrijedno kulturno nasljeđe.

Bilješke:Anđelić. P., Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta

bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, Veselin Masleša, Sarajevo, 1973.

Grupa autora, Kakanj, Istorijski arhiv Sarajevo, Sa-rajevo, 1987.

tel: + 387 33 475 997 • fax: + 387 33 475 998 • marketing#bemust.ba • www.bemust.ba

tel: + 387 33 475 997 • fax: + 387 33 475 998 • marketing#bemust.ba • www.bemust.ba

00

Documents

Semerkand (br. 11, novembar 2009. god.)