HRVATSKI PROSTOR I ARHITEKTURA_SLAVONIJA

OSJEKA KATEDRALA PETRA I PAVLA

STUDENT: Ivana Ivi, 10439 VODITELJ KOLEGIJA: prof. Zlatko Kara Ak.god. 2009./2010.

U razdoblju izmeu osloboenja od Turaka do revolucije 1848./49. gospodarski centar grada Osijeka bili su u puno veoj mjeri Donji grad i Tvra. Nakon revolucije ta se situacija bitno mijenja u korist Gornjega grada, koji postaje stvarnim gospodarskim, kulturnim i politikim centrom. U njemu se izgrauju veliki reprezentativni objekti, kako javni, tako i privatni, poevi s podignuem zgrade upanije 20-ih godina 19. stoljea, preko izgradnje kazalita i sinagoge, te niza jednokatnih romantiarskih obiteljskih kua na potezu od dananje ulice Republike Hrvatske do trga. Stara barokna crkva sagraena jo u 18. stoljeu sve se vie vizualno gubila u takvoj okolini, te se od 1869. godine poelo sve ee postavljati pitanje njezina ruenja i podizanja nove graevine. Kljunu ulogu u njezinoj izgradnji odigrao je biskup Josip Juraj Strossmayer, koji 1866. godine daje prvi poticaj za gradnju nove crkve. Grad, patron upe, 1870. godine utvruje nain sakupljanja novca. Sve je ilo sporo, naroito zbog izbijanja velike gospodarske krize u Monarhiji nakon sloma beke burze 1873., koja je vrlo snano zahvatila i Osijek i cijelu Slavoniju. Tek s privrednim oporavkom drave, od kraja 80-ih i poetka 90-ih godina 19. stoljea ponovno oivljavaju planovi podizanja reprezentativne sakralne graevine. Nakon to su zavrene organizacijske pripreme i sastavljena financijska konstrukcija, konano je 1. 3. 1893. raspisan meunarodni natjeaj za projekt crkve. To je bio do tada najvei slian natjeaj tadanje Hrvatske. Natjeaj je bio objavljen u glavnim arhitektonskim glasilima toga dijela kontinenta. Propozicije natjeaja su objavljene kako u domaem, tako i u meunarodnom tisku (u Beu, Berlinu, Budimpeti i Zagrebu; izvor: Cepeli-Pavi, 1900-1904: 394). U natjeaju se trailo da crkva bude ili jednobrodna ili s dominantnim glavnim brodom. Iako je reeno da je odabir stila proizvoljan, naglaeno je, po svemu sudei na Strossmayerovo inzistiranje, da se preporuuje gotika, ali da je doputen i renesansni stil i eventualna kupolna graevina. Izraena je elja da se stara barokna graevina djelomino ili u cjelini sauva dok nova struktura ne bude pogodna za uporabu. Nadalje se uvjetovalo da materijal od kojega se graevina ima podii bude opeka, s kamenom primijenjenim za istaknute dijelove i skulpture. Predvieno je da crkva moe primiti 3000 ljudi. Graevinski trokovi nisu smjeli prijei 400.000 forinti. Na natjeaj zainteresirani su imali poslati tlocrt, nacrt fasada te uzduni i popreni presjek. U iriju su sjedili kako domai tako i strani strunjaci s podruja arhitekture i povijesti umjetnosti: - Isidor Krnjavi, tada u funkciji predstojnika Odjela za bogotovlje i nastavu Zemaljske vlade, - Ludwig Wchter, graevni slubenik iz Bea, beki Dombauleiter Julius Hermann,8 Victor Luntz, voditelj specijalne arhitektonske kole na Bekoj akademiji, - A. Knobloch,civilni inenjer iz Osijeka. - Julius Hermann, tadanji voditelj restauracije katedrale svetog Stjepana, - te Victor Luntz, voditelj specijalne arhitektonske kole na bekoj Akademiji

2

Crkveni odbor, po svoj prilici na Strossmayerovu ili Krnjavijevu inicijativu, pobrinuo se da propozicije natjeaja budu objavljene u svim glavnim arhitektonskim asopisima njemakoga govornog podruja, pa tako i u berlinskom Deutsche Bauzeitungu, centralnom organu udruenja njemakih arhitekata, zasigurno radi upoznavanja to irega kruga strune javnosti s natjeajem, osobito u centrima poput Bea, Berlina ili Klna, a s ciljem dobivanja kvalitetnog projekta za Osijek. Iako su domae novine bombastino najavljivale kako je na natjeaj stiglo i 200 prijava, na kraju se ispostavilo da ih ima ukupno 32, od kojih je zbog veih omaki u nepridravanju propozicija natjeaja odmah odbaeno njih ak 17. Od preostalih 14 natjeajnih projekata iri je u drugom itanju izvrio dodatnu selekciju, te ih je u finale ulo samo 7.

Prva nagrada Dobio ju je, bonski arhitekt Franz Langenberg, drugu beki August Kirstein, a treu drezdenski arhitektonski atelje August Grothe i Rudolph Jacobs, s time da je ostavljena mogunost da e se i planovi s naslovima St. Georg, Deo, Oremus i Vindobona otkupiti. Langenbergov plan, kao i onaj drezdenskih arhitekata, predviao je podizanje neogotike crkve, dok je arhitekt Kirstein drugu nagradu osvojio s planom za neorenesansnu graevinu. ini se da je, biskup Strossmayer odigrao kljunu ulogu samo pri odabiru stila budue graevine, ne i samih Langenbergovih planova. Naime, ve je pri raspisivanju natjeaja u pismu gornjogradskom upniku Josipu Horvatu istaknuo: Ja sam odluno za gotiki stil, a ako taj nije mogu, onda za romanski, a nipoto renaissance. Donijevi jo 1883. Okrunicu o obvezi odobrenja novih nacrta za crkvene graevine od strane biskupa samog, dao si je pravo da gotovo sam odlui koji e projekt biti odabran za bilo koju graevinu sakralnoga karaktera koja se podizala u njegovoj biskupiji. Meutim, u ovome sluaju, Strossmayer, kako se jasno vidi iz prethodno reenoga, nije bio lan irija, tako da nije mogao izvriti neposredan utjecaj na odabir Langenbergova plana, tim prije to je spomenuti iri zasjedao u Beu, te je pitanje je li planove pristigle na natjeaj biskup uope vidio prije vijeanja. U prilog malo vjerojatnoj Strossmayerovoj izravnoj umijeanosti u odabir pobjednika govori i dodjela druge nagrade neorenesansnom projektu, dakle stilu koji je biskup ve unaprijed kategoriki odbacio kao neprikladan za crkvu. Vijeanje irija zavreno je 30. 4.1893., kada su objavljeni ve navedeni rezultati. Ubrzo poto se inenjer Knobloch vratio iz Bea, organizirao je u osjekom Casinu, kako je bilo uobiajeno u ono doba, izlobu projekata pristiglih na natjeaj, koja je izuzetno zainteresirala osjeku javnost. ini se da je tek tada, bar tako ondanje novinstvo tvrdi, Strossmayer vidio planove, sloivi se s odlukom irija o odabiru Langenbergova nacrta kao najboljega i najprikladnijeg.

3

Pobjeda na natjeaju pripala je dakle Franzu Langenbergu, koji time postaje jedan od najspominjanijih stranaca arhitekata u povijesti hrvatske sakralne arhitekture 19. stoljea. No o Langenbergeru se kod nas vrlo malo zna. Sauvan je tek podatak da je rije o arhitektu iz Bonna, to ne odgovara u cijelosti istini jer je Franz Langenberg roen je 29. 11. 1842. u Xantenu kao sin zidarskog majstora, kamenorezaa i vlasnika ciglane, to je bitno odredilo smjer njegove karijere. Otac je elio tek da sin preuzme njegov posao, no mladi se Langenberg opredijelio za arhitektonsku struku. Uio je kod arhitekta Heinricha Johanna Wiethasea, koji je pak bio uenik Georga Gottloba Ungewittera, jednog od prvih neogotiara i openito jednog od najznaajnijih arhitekata njemakoga historicizma sredine 19. stoljea. Franz Langenberg je prvi realizirani projekt imao ve s 20 godina, kada je projektirao kuu graevnoga poduzetnika Mitlachera u Dsseldorfu, i to u neogotikome stilu, ime na samom poetku karijere jasno pokazuje naklonjenost neomedijevalnim stilovima, koja e biti karakteristika njegova stvaralatva u cjelini. Najvei je dio svoga aktivnoga radnog vijeka proboravio u Klnu, ivei u najveem rajnskom gradu od 1874. do 1893., kada se, nakon smrti supruge, seli u Bonn. Langenbergov opus je prilino velik projektirao je mnogobrojne sakralne i profane graevine na podruju zapadne Njemake, te u susjednoj Belgiji, kao npr. dvorac Drachenburg za baruna Stephana von Sartera u Knigswinteru (1882. 1884.), dvorac Vervier u Belgiji (1885.), Crkvu svetog Mihovila u Duisburg-Meiderichu (plan iz 1879., realizirana 1883.1885.), te itav niz drugih crkava.

4

Sveti Maksimilijan u Mnchenu

Crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku,

5

Neobine slinosti nerealiziranog projekta crkve svetoga Maksimilijana u Mnchenu i prvonagraenog projekta za osjeku upnu crkvu. U drugoj polovini 80-ih godina 19.st. i grad Munchen, je odluio podignuti tri nove velike sakralne graevine, kojima se eljelo naglasiti katoliko obiljeje grada unutar novoga Njemakoga Carstva, i to radi stjecanja statusa svojevrsne katolike prijestolnice u zemlji u kojoj su apsolutno dominirali, i u gospodarskom i u politikom pogledu, protestantski krajevi. Za te je graevine raspisan jedinstveni natjeaj, na koji je pristiglo 96 radova. Prva je realizirana crkva svetoga Bena po planovima domaega, minhenskog arhitekta Leonhardta Romeisa, potom je slijedilo podizanje crkve svetog Maksimilijana, a posljednja je sagraena crkva svetoga Pavla po nacrtima takoer minhenskoga arhitekta Hauberissera. Nama je najinteresantnija crkva svetog Maksimilijana, koja je naposljetku realizirana po planovima Heinricha Freiherra von Schmidta, sina najznaajnijega neogotiara njemake arhitekture 19. stoljea, Friedricha von Schmidta Veze minhenskoga natjeaja i osjeke upne crkve: Projekt kojim je Langenberger pobijedio na natjeaju za upnu crkvu svetih Petra i Pavla u Osijeku i po kojem je ta graevina i realizirana blago reeno je nadahnut, u puno veoj mjeri negoli je uobiajeno, planom za gradnju ranije spomenute crkve svetoga Maksimilijana u Mnchenu koji je za natjeaj izradilo ateljea Flgge & Nordmann iz Essena. Iako je njihov projekt bio nagraen, do njegove realizacije nije dolo. Nacrti su, meutim, objavljeni poetkom 1887. u Deutsche Bauzeitungu. Vidljivo je da se planovi gotovo se u potpunosti, osobito rjeenjem proelja (a mnogo manje unutranjosti), poklapaju s planovima za crkvu svetih Petra i Pavla u Osijeku. Razlike su minimalne, u detaljima i u proporciji. Obje crkve odlikuju se masivnim zvonikom na proelju, etverokutne osnove u donjem i osmerokutne u gornjem dijelu, koji se piramidalno suava prema vrhu. Donji dijelovi tijela zvonika razlikuju se, kao i ostali dijelovi vanjskih proelja, samo detaljima, pri emu je rjeenje predvieno za crkvu svetoga Maksimilijana neto raskonije, s gotikim niama na stranama pilona na kojima poiva zvonik i skulpturama u niama na prvom katu, kao i neto snanije istaknutim ugaonim kontraforima na proelju. U zvonik je po svoj prilici trebalo biti postavljeno stubite. Dok se zvonik Flggeove crkve otvara portalima na sve tri strane, u Osijeku su bone strane prizemlja zvonika otvorene s po jednom kvadriforom, koja meutim, s trokutastim timpanom uvelike ponavlja rjeenja portala na minhenskoj crkvi. Prvi kat zvonika osjeke crkve otvara se sa svake vanjske strane s jednom visokom biforom i dvjema neto niim monoforama sa strana, dok je u minhenskom primjeru predviena trifora. Elementi ralambe ostalih, viih dijelova zvonika gotovo su doslovni citati, s tek neto promjena u proporcijama, s biforom u zoni tree etae, iznad koje je sat.

6

Potpuno isto, sa snano istaknutim fijalama, elegantno je rijeen prijelaz s donjeg dijela zvonika pravokutnoga tlocrta na gornji dio oktogonalnu kapu zvonika. Kapa u oba primjera zapoinje zonom otvorenom izrazito visokim biforama na svakoj strani oktogona, iznad koje stoje trokutasti zabatii s cvjetnim ruama na vrhu, a zavrava (kako u Osijeku, tako i u Mnchenu) s osmerostranom piramidom i balkonom s bogato profiliranom gradom u donjemu dijelu strukture. U oba sluaja na vrh nije postavljen kri, ve velika krina rua. Boni zidovi crkve takoer su gotovo doslovan citat, sa stanovitim izmjenama s obzirom na zahtjeve natjeaja i injenicu da je osjeka crkva bila namijenjena mnogo manjem broju ljudi, pa je stoga morala biti dosta manja. Vanjski zidovi bonih brodova ponovno biljee niz doslovnih citata, s velikim biforama izmeu kojih su kontrafori, s tim da je ritam izmjene kontrafora gui u sluaju minhenske crkve. Zidove glavnoga broda Langenberg je otvorio s tri prozora biforom i dvije monofore, dodavi tako Flggeovu rjeenju sa svake strane monofore po jedan prozor. Proelja transepta pokazuju tek sitne varijacije, gdje je na Flgeovu rjeenju rozeta uklopljena u veliki slijepi gotiki luk, dok u osjekom primjeru toga luka nema. Stanovite razlike postoje i s obzirom na injenicu da je minhenska crkva predviena s jednobrodnim transeptom, a osjeka s trobrodnim. Langenberg od Flggea preuzima i postavu krovnog tornjia na kriite glavnoga broda i transepta, inae motiva koji je izuzetno est u neogotikom njemakom graditeljstvu, zahvaljujui utjecaju Katedrale u Klnu. Rjeenja svetita oblikovno su takoer vrlo bliska, iako je o detaljima teko govoriti s obzirom na injenicu da nam je dostupan samo perspektivni izgled crkve svetoga Maksimilijana u Mnchenu. Osim nadograene sakristije, koja je uz crkvu zbog uvjeta natjeaja imala biti postavljena, zona svetita sadri detalj koji je, u rjeenjima vanjtine crkve, jedini vei Langenbergov odmak od Flggeova nacrta dva tornjia postavljena izmeu transepta i svetita, gdje ponovno uoavamo Langenbergovu vezanost uz srednjovjekovno graditeljstvo rajnske oblasti, budui da je motiv preuzet s rjeenja svetita katedrale u Ulmu. Vrlo su malene razlike i u prostornim odnosima. Osjeka crkva nema kapele na poecima pobonih brodova odmah uz ulaz crkve, meutim, oblikovno potpuno isti element Langenberg premjeta na zapadnu stranu transepta, koristei se Flggeovim rjeenjem u nadogradnji Gospine kapele. Uutranjosti dviju graevina razlikuju se u puno veoj mjeri doslovnih citata kao na vanjskim fasadama uglavnom ne nalazimo.Razlike se ponajprije moraju zahvaliti injenici da je ritam izmjene traveja u pobonim brodovima u Osijeku gui od onoga u Mnchenu Premda nema vrstih argumenata o vezi izmeu ateljea Flggea & Nordmanna i Langenberga, kao ni podataka o zajednikim djelatnostima, a jedina i to vrlo slaba poveznica je bliskost Essena i Bonna, postavlja se pitanje nije li Langenberg pobijedio na natjeaju plagijatom ili ga je prezaposlenost navela na neobinu posudbu projekta Flggea i Nordmanna. Bilo kako bilo moe se rei da je dobar projekt koji Flggea i Nordmanna nisu realizirali u Munchenu Langenberg realizirao u Osijeku.

7

Druga nagrada Vjerojatno je upravo iz nekoga od bekih arhitektonskih asopisa August Kirstein i doznao za objavu natjeaja za projekte osjeke upne crkve, mada se ne moe iskljuiti ni mogunost da je za zbivanja u Osijeku uo radei poetkom devedesetih godina 19. st. na dovravanju Schmidtovih projekata i izvedbi restauracije romanike katedrale u oblinjem Peuhu. Sva trojica bekih lanova irija bili su uenici Friedricha Schmidta i kljuni ljudi njegova udruenja arhitekata Wiener Bauhtte, kojemu je pripadao i obavljao u njemu neke od elnih funkcija August Kirstein. Stoga i ne treba uditi to je drugu nagradu na osjekom natjeaju dobio upravo Kirstein s projektom koji je predviao podizanje renesansne crkve, mada je jasna _elja biskupa Strossmayera bila da se ova graevina treba sagraditi u gotikom stilu, eventualno romanikom, a nikako renesansnom. Vano je rei da je projektno rjeenje bilo u cijelosti u skladu s propozicijama natjeaja koji je doputao, kao jednu od mogunosti da se crkva podigne i u renesansnom stilu. Za pretpostaviti je da su spomenuti arhitekti, beki lanovi irija, bili upoznati s Kirsteinovim natjeajnim projektom. Isto tako je za oekivati da su im, hrvatski lanovi irija, Knobloch i Krnjavi, objasnili i dodatne uvjete natjeaja, odnosno kako Strossmayer ne eli renesansnu graevinu. Budui da je Kirstein, poveden zbivanjima u tadanjoj bekoj arhitekturi, izradio projekt upravo u tome stilu jer su to, kako je ve spomenuto, odredbe natjeaja doputale, beki lanovi irija nisu mogli dodijeliti prvu nagradu svome prijatelju, ali su mu stoga osigurali drugo mjesto kojim je dobivao i vrlo dobru novanu nagradu od 1000 forinta.

August Kirstein, Perspektivni pogled na osjeku upnu crkvu

8

August Kirstein, Tlocrt osjeke upne crkve prema natjeajnom projektu iz 1892.-1893.

August Kirstein, Presjek osjeke _upne crkve prema natjeajnom projektu iz 1892.-1893.

9

August Kirstein, Projekt za bono proelje osjeke upne crkve, 1892.-1893

August Kirstein, Detalji ralambe bonog proelja i unutranjosti osjeke _upne crkve

10

Odjek Natjeaja Natjeaj za osjeku upnu crkvu i njegovi rezultati naili su na prilino irok odjek u strunim, arhitektonskim, ali i dnevnim tiskovinama; razumljivo ponajvie u Beu i Osijeku, to dodatno pojaava znaenje natjeaja, budui da se strana literatura u to doba relativno rijetko osvrtala na zbivanja u hrvatskoj arhitekturi osobito sakralnoj. Interes je proistekao iz injenice to su na natjeaju sudjelovali brojni strani arhitekti. Nimalo nevaan element bio je i beki iri jer je, upravo zahvaljujui jednom od njegovih lanova (arhitektu Victoru Luntzu), u tada najuglednijem austrijskom arhitektonskom asopisu Zeitschrift des Oesterr. Ingenieur- und Architekten-Vereines objavljen izvjetaj o rezultatima natjeaja. I oba osjeka dnevna lista Die Drau i Slavonische Presse opirno su izvjetavala o ovim dogaajima. Svi izvjetaji o rezultatima natjeaja osvrnuli su se i na Kirsteinov projekt. Primjedbe Victora Luntza vezane za Kirsteinov drugonagraeni projekt izrazito su povoljne, to je i razumljivo jer su bili dugogodinji prijatelji. Kada Luntz u izvjetaju napominje da je projekt pogodan za izvedbu, to on nesumnjivo ini s namjerom, nadajui se da e Osjeani zbog skupoe moda odustati od Langenbergova neogotikoga projekta i prihvatiti Kirsteinov. Male je kritike ipak iznio, istiui kako bi trebalo prepraviti vrhove tornjeva i kupolu na projektu, te ih uiniti slinijima donjem dijelu strukture projektirane crkve. Oito dri kako bi Kirstein trebao obuzdati prerazvedeno rjeenje vrhova tornjeva. Kupolu bi pak po Luntzu trebalo prepraviti tako da vie doe do izraaja.

Kasno otkrivena tajna Da je iri obratio vie pozornosti i strunije sagledao pristigle radove, mogli su i bez da pogledaju tko stoji iza ifre, otkriti rad, odnosno ime, jednog od najveih arhitekata svog vremena, ni manje ni vie negoli znamenitog bekog arhitektu Otta Wagnera. lanovi odbora znali bi svakako tko je Otto Wagner(1841-1918) jer je on u to doba, 1893. godine, ve bio slavan, tada se naime kao i danas, znalo kako je to jedan od ne samo najveih arhitekata tog vremena ve i jedan od pionira arhitekture i urbanizma novog vremena. Nekako u to vrijeme ve je bio toliko poznat da je dobio narudbu za izradu plana Bea a bio je i pred otvaranjem vlastite kole iji su uenici bili postali glasoviti arhitekti Loos, Hoffman, Olbrich ili nai Hrvati Viktor Kovai, Vjekoslav Bastl te Slovenac Joe Plenik. Ukratko Wagner i njegova kola odnosno specijalistika klasa za arhitekturu na Bekoj akademiji jedna su od dvije ili tri okosnice glavnih pravaca arhitekture i urbanizma dvadesetog stoljea, emu je dakako sam Wagner kao arhitekt i urbanist, u teoriji i praksi, davao glavno obiljeje. Jo je jedan razlog zato se lanovi odbora nisu zainteresirali za taj rad. Razlog je u tome to Wagnerov rad ve na prvi pogled nije udovoljavao glavnoj propoziciji, a to je da crkva mora imati "gotiki stil". Ako to dakle stavimo u stranu, i promotrimo Wagnerov nacrt u kontekstu njegova opusa, vidimo kako se radi o projektu crkve iz njegove najzanimljivije stvaralake etape. Naime, na prijelazu iz neoklasicistikog racionalizma ( jednostavnost, jasnoa, logika, simetrija i geometrija toskansko firentinske renesanse) ka estetici Jugendstila odnosno secesiji i njenim dekorativnim odnosno ornamentalnim motivima. Sklad jednog sa drugim, to je vrlo jasno vidljivo na projektu, jednostavno je savren.

11

Otto Wagner, natjeajni nacrti za upnu crkvu sv.Petra i Pavla u Osijeku

12

Otto Wagner, natjeajni nacrti za upnu crkvu sv.Petra i Pavla u Osijeku

13

Gradnja crkve trajala je od sredine 1894. do 1900., no kako je u veljai 1895. umro Langenberg, za zamjenskog arhitekta kratkotrajno je najprije imenovan Josip Vanca, a od travnja 1895. Richard Jordan, uenik Friedricha Schmidta, koji e radove i dovriti.

Popis literature: 1. Cepeli, M., Pavi, M. (1900.-1904.), Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-akovaki i srijemski, God. 1850-1900, Tisak dionike tiskare, Zagreb 2. Damjanovi, D. (2004.), Projekti za osjeku upnu crkvu svetih Petra i Pavla i njihov autor Franz Langenberg, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 28: 296-307, Zagreb 3. Damjanovi, D. (2005.), Biskup Josip Juraj Strossmayer i gradnja osjeke upne crkve Svetih Petra i Pavla, Anali Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 21: 11-37, Zagreb-Osijek 4. Damjanovi, D. (2006.), Radovi hrvatskih arhitekata u asopisu Wiener Bauhtte, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 30: 229 240, Zagreb 5. V. Kusik (2006.), Osijek je mogao imati Wagnera i Plenika, Osijek 6. ivakovi-Kere, Z., Jarm, A. (1995.), upna crkva Svetih Petra i Pavla u Osijeku, Osijek

14