SEMINARSKI RADIz nastavnog predmeta „MARKETING “

„FAKTORING SARADNJA U PROMETU ROBA“

SADRŽAJ:

UVOD.....................................................................................................................................................2

1. POJAM I POVIJESNI RAZVOJ FAKTORINGA........................................................................................3

1.1. Definicija faktoringa....................................................................................................................4

1.2. Metod poslovanja u faktoringu...................................................................................................5

1.3. Funkcija faktora..........................................................................................................................6

2. VRSTE FAKTORINGA...........................................................................................................................8

3. UGOVOR O FAKTORINGU................................................................................................................10

3.1. Definicija...................................................................................................................................10

3.2. Osnovna pravna obilježja..........................................................................................................10

3.3. Struktura ugovora.....................................................................................................................11

3.4. Osobe iz ugovora......................................................................................................................11

3.5. Razlikovanje prema srodnim pravnim poslovima.....................................................................11

4. MEĐUNARODNI FAKTORING...........................................................................................................13

5. PREDNOSTI I NEDOSTACI FAKTORINGA...........................................................................................16

5.1.Prednosti faktoringa..................................................................................................................16

5.2.Nedostaci faktoringa..................................................................................................................16

6. UNIDROIT KONVENCIJA O MEĐUNARODNOM FAKTORINGU..........................................................18

7. FORFAITING I SEKURITIZACIJA.........................................................................................................18

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................19

LITERATURA.........................................................................................................................................20

UVODUpravljanje tokom (prilivom i odlivom) novčanih sredstava

predstavlja bitan čimbenik u uspješnosti poslovanja svakog poduzetnika.

2

Iz tog razloga u razvijenom poslovnom svijetu, osim tehničkih, tehnoloških,organizacijskih “inovacija” nastaju i koriste se razni financijski instrumenti kojima je krajnji cilj postizanje što bolje konkurentnosti na tržištu, posebno što bolje (kratkoročne) likvidnosti. U te “inovativne” financijske solucije ubraja se i faktoring kao vrlo razvijeno alternativno sredstvo financiranja. Iz tog razloga smo u ovom radu izvršili detaljniju obradu ovog instituta, gdje upravljanje novčanim tokovima predstavlja jednu od bitnih poslovnih funkcija, s obzirom da se ista nerijetko definira i kao financijsko posredovanje između klijenata i osigurljivih rizika.

Cilj ovog seminarskog rada je bio da se dođe do osnovnih spoznaja u faktoring saradnji u prometu roba, pa smo u tom smislu razmotrili slijedeće:

U prvom dijelu obrađen je pojam i povjesni razvoj faktoringa.

U drugom dijelu obrađene su vrste faktoringa.

U trećem dijelu obrađen je ugovor o faktoringu.

U četvrtom dijelu obrađen je međunarodni faktoring.

U petom dijelu obrađeni su prednosti i nedostaci faktoringa.

U šestom dijelu date su osnovne napomene o “UNIDROIT” konvenciji o međunarodnom faktoringu.

U sedmom dijelu obrađeni su finansijski instituti slični faktoringu: forfeiting i sekuritizacija.

1. POJAM I POVIJESNI RAZVOJ FAKTORINGAEtimološki, izraz faktoring, potječe iz engleskog govornog područja,

tačnije iz riječi faktor: posrednik, makler, komisionar. U svom izvornom korijenskom obliku prenesena je u gotovo sve druge jezike a poslužila je i kao osnova za tvorbu drugih riječi (npr. faktoring company i sl.). Neki

3

autori navode da se pojam faktoring izvodi iz latinske riječi facere: činiti, raditi, tvoriti, ali smo bliže konstataciji da je etimološki gledano faktoring ipak riječ anglo porijekla. U bosanskom jeziku, u pisanim tekstovima nalazimo u upotrebi ili izvorni oblik riječi – faktoring, ili se koristi riječ faktoring. Pokušaj da se pronađe prikladna riječ ili termin na bosanskom jeziku ne može biti uspješan jer je riječ o pravnoj kreaciji i institute specifičnog commom law izvorišta u kojem je taj institut nastao.

Na prve tragove faktoringa nailazimo u trgovačkim naseobinama koje su organizirali europski trgovci u kolonijalnim zemljama gdje se vršio otkup roba – tzv. faktorijama (izv. engl. faktory). Nije poznato da se u teoriji navodi da su faktorije osnivane u XV. st. pa i prije. Ono što je precizirano je to da su se otkupljivači roba u ugovorima nazivali agents and faktors. Ti “primitivni” oblici faktoringa bili su de facto neka vrsta komisione prodaje jer su otkupljivači – faktori, jamčili komitentima da će mu robu platiti krajnji kupci, a često su svojim komitentima plaćali robu i prije nego što su je krajnji kupci njima platili. Značajniji razvoj faktoringa započinje tek krajem 19. stoljeća na angloameričkom području kada se faktoring razvija kao posebni oblik financiranja malih i srednjih trgovaca, osobito na području tekstilne industrije gdje se posredstvom faktoringa odvija gotovo 95% prometa. Danas u svijetu, faktoring kao djelatnost doživljava sve intenzivniji razvoj, pa se tako u Evropi, a prema Final report – Analysis of Use of Faktoring (London, februar 2003) bilježi: • u razdoblju 1993./2003. - porast od 55%, broja faktoring kompanija, • u razdoblju 1998./2000. – porast od 57%, ukupnog faktoring financijskog obuhvata.

1.1. Definicija faktoringaModel faktoringa definiše se kao prodaja potraživanja od strane

klijenta (privrednog subjekta) posredničkoj organizaciji – faktoru ili faktoring organizaciji, koja otkupljuje potraživanje i preuzima sav rizik eventualne nemogućnosti naplate otkupljenih potraživanja .Otkup potraživanja vrši se o dospjelosti ili prije dospjelosti potraživanja.¹

“Faktoring je specifičan oblik fratkoročnog finansiranja na temelju prodaje kratkoročne, po pravilu,neosigurane active društva (prvenstveno potraživanja od kupaca bez sredstava osiguranja plaćanja) specijaliziranoj finansijskoj organizaciji koja se naziva faktor.”²

1. www.ubs-asb.com (Portal)2.www.4capital.hr

“Faktor jeste ona osoba ili organizacija koja potraživanja, nastala u nekom preduzeću (kod klijenta) iz robnog prometa ili prometa usluga, prenese na sebe,upravlja njima i koja je spremna na preuzeta potraživanja dati avanse za vrijeme od preuzimanja potraživanja do stvarnog novčanog

4

priliva,odnosno koja je spremna za taj vremenski period preuzeti delkredere rizikovanja (riziko naplate potraživanja)”³

Dakle postoje različita tumačenja faktoringa, a suština je u otkupu potraživanja. Najlakše ga je objasniti na način da prodavac (klijent) kupcu prodaje robu na odgođeno plaćanje, a faktoring institucija odmah plaća prodavcu, a zatim naplaćuje od kupca nastalo potraživanje,uz naplatu provizije i drugih troškova.

1.2. Metod poslovanja u faktoringu

Proces rada u faktoringu se odvija na osnovu precizne podjele rada između faktora, klijenta (prodavca) i kupca.

Dakle, faktoring posao poznaje tri učesnika.

-Faktora koga reprezentuje po pravili faktoring preduzeća, mada ovu funkciju mogu obavljati i posebni organizacioni dijelovi banaka u jurisdikcijama gdje je to dozvoljeno. -Drugi učesnik u faktoring poslu je klijent (prodavac).Njegova obaveza je da po osnovu zaključenog ugovora o faktoringu, prenese potraživanje na faktora, ali i da im uredno dostavlja kopije faktura i priznanice o isporučenoj robi. On je takođe obavezan da sačinjava fakture tako da one budu maksimalno obuhvatne u pogledu podataka relevantnih za kupca – o iznosu koji bi trebalo platiti, rokovima i dinamici plaćanja, ali i sa jasnom naznakom da se plaćanje treba obaviti preko faktora.

-Treći učesnik faktoring posla je kupac, čija je osnovna obaveza da izvrši plaćanje za kupljenu robu u svemu prema uslovima iz ugovora o kupoprodaji koji je zaključio sa prodavcem (klijentom).Pri tome, njega prije svega interesuju uslovi plaćanja (mogućnost kreditiranja), ali ne i ko obezbjeđuje kredit, klijent (prodavac) ili faktor. Aktom izmirivanja obaveze od strane kupca zatvara se konstrukcija finansiranja putem faktoring modela.

3.R.Begtić,:”Upravljanje poslovnim marketingom”, Tuzla 1995.g.,str.232.

5

4

1. Klijent (Vaše društvo) Kupcu isporučuje robu/uslugu i ispostavlja račun

2. Klijent isporučuje Faktoru original računa zajedno sa Zahtjevom za faktoring

3. Faktor provjerava bonitet Kupca4. Faktor uplaćuje predujam u visini 70 – 95% nominalne vrijednosti

računa na račun Klijenta5. Po dospijeću potraživanja Kupac izvršava plaćanje na račun Faktora6. Nakon naplate potraživanja Faktor isplaćuje Klijentu preostali dio

računa

1.3. Funkcija faktoraPrije upuštanja u razmatranje pravnih odnosa koji se pojavljuju kod

faktoringa treba razjasniti njegovu ekonomsku stranu odnosno funkciju.

Postoje tri osnovne funkcije faktora.

U prvom redu, osnovna funkcija ovog instituta je financiranje (a ne kreditiranje ). Faktoring se ubraja u tzv. alternativna sredstva financiranja jer omogućava trenutan pristup likvidnoj aktivi (novčanim sredstvima) neophodnoj za održavanje likvidnosti faktoring klijenta.

Druga značajna funkcija faktoringa je osiguranje naplate – tzv. del credere funkcija. U faktoringu del credere funkcija znači preuzimanje odgovornosti za naplatu potraživanja od krajnjeg dužnika, s sastoji se u tome da se faktor (otkupitelj potraživanja) odriče prava na povrat tražbina

6

klijentu u slučaju dužnikova neplaćanja (npr. zbog platežne nesposobnosti).

4.. www.erste-factoring.hr

Treća značajna funkcija je upravljanje tražbinama klijenta, što znači da faktor preuzima odgovornost za ostale poslove vezane uz naplatu potraživanja klijenta (kontaktiranje krajnjeg dužnika, opominjanje,ispitivanje boniteta dužnika, ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika, analize potraživanja – tvz.e-faktoring, i sl.).

Za svoje usluge faktor naplaćuje komisionu proviziju od klijenta koja se kreće od 2 % - 4 % iznad interbank rate (prima rate).Ovom provizijom obuhvaćen je rizik naplate kome je faktor izložen, kao i kamata za kreditiranje klijenta od momenta otkupa potraživanja do momenta naplate.

U okviru pružanja kompletne faktoring usluge, faktor može imati i druge troškove (pr.kamate na stanje nenaplaćenih potraživanja koja prelaze fiksan broj dana, ili razne provizije – za angažovanje prije sklapanja ugovora, za pripremu kredita, provjeru poreskih stopa i dr.).

Nadoknadu ovih specifičnih troškova faktor dogovara i definiše ugovorom o faktoringu.

7

2. VRSTE FAKTORINGAVeć iz samog povijesnog razvoja faktoringa moguće je zaključiti da u

poslovnoj praksi ne egzistira samo jedna (uniformna) vrsta ovog specifičnog ekonomsko-pravnog instituta, već se faktoring poslovi razlikuju prema ekonomskim i pravnim uvjetima pojedinog podneblja gdje se primjenjuje. Iz tog razloga u praksi se pojavljuje i više podjela ovog instituta. Nastavno ćemo izložiti neke od njih:

• podjela prema mjestu odvijanja dijeli faktoring na domaći (ili tuzemni) i međunarodni (ili inozemni) Domaći (ili tuzemni) faktoring je posao u kojem se javljaju tri sudionika iz iste države: klijent - ustupitelj, faktor i kupac – dužnik.Međunarodni (ili inozemni) faktoring je posao u kojem se javljaju četiri sudionika : klijent – ustupitelj, faktor, kupac – dužnik (u inozemstvu) te korespondent faktora (u državi kupca – dužnika);

• podjela prema broju faktora dijeli faktoring na izravni (ili dikrektni) i neizravni (ili indirektni) faktoring.Izravni (ili direktni) faktoring je posao kod kojeg se pojavljuje samo jedan faktor koji ulazi u izravan odnos sa kupcem – dužnikom. Neizravni (ili indirektni) faktoring je posao u kojem se pojavljuju dva faktora, onaj iz zemlje (izvoznika) klijenta/ustupitelja i onaj iz zemlje (uvoznika) kupca – dužnika;

• podjela prema funkciji dijeli faktoring na potpuni (ili pravi) i nepotpuni (ili nepravi)Potpuni (ili pravi) faktoring je posao u kod kojeg faktor preuzima na sebe financiranje, upravljanje potraživanjem i rizik naplate (del credere).Nepotpuni (ili nepravi) faktoring je posao kod kojeg faktor preuzima na sebe samo financiranje i upravljanje potraživanjem, ali ne i odgovornost za ne/naplativost (del credere);

• podjela prema obavještavanju kupca – dužnika dijeli faktoring na objavljeni (ili otkriveni) i neobjavljeni (ili neotkriveni)Objavljeni (ili otkriveni) faktoring je posao kod kojeg faktor obavještava kupca – dužnika o ustupanju/otkupljivanju potraživanja od klijenta - ustupitelja.Neobjavljeni (ili neotkriveni) faktoring je posao kod kojeg faktor ne obavještava kupca – dužnika o ustupanju/ otkupljivanju potraživanja od klijenta – ustupitelja

8

• podjela prema dospjelosti potraživanja dijeli faktoring na onaj dospjeli (ili zreli ) ili onaj nedospjeli (nezreli)

5.www.crosing.hr (datastore)

Dospjeli (ili zreli) faktoring je onaj posao kod kojeg faktor otkupljuje klijentova potraživanja s danom njihove dospjelosti .

Nedospjeli (ili nezreli) faktoring je onaj posao kod kojeg faktor otkupljuje klijentova potraživanja prije njihova dospijeća.

9

3. UGOVOR O FAKTORINGU

3.1. DefinicijaEkonomska svrha faktoringa “oblikuje” se kroz njegov pravni okvir –

ugovor o faktoringu.

Ugovorom o faktoringu obvezuje se klijent (ustupitelj potraživanja) ponuditi faktoru (otkupitelju potraživanja) na prodaju sve kratkoročne (nije uvjet) tražbine iz ugovora o isporuci robe ili pružanju usluga prije njihova dospijeća, uz plaćanje faktoring pristojbe, a faktor se obvezuje te ponude prihvatiti, obično uz preuzimanje rizika naplate od klijentovih dužnika, pri čemu beziznimno upravlja klijentovim tražbinama.Odnosno, ugovor o faktoringu je ugovor o cesiji postojećih potraživanja ili budućih tražbina klijenta na faktora, kod kojeg se faktor obvezuje klijentu anticipirati mu u cijelosti ili djelomično tražbinu uz naplatu faktoring pristojbe, upravljati njegovim tražbinama, te preuzeti na sebe rizik ne/naplate.

3.2. Osnovna pravna obilježjaUgovor o faktoringu svrstava se u neimenovane (inominantne),

atipične ugovore koji kao takvi nisu izrijekom predviđeni obveznim pravom, već se na njih primjenjuju samo opća pravila ugovornog prava.

Ugovor o faktoringu je mješoviti ugovor jer u sebi sadrži elemente drugih imenovanih ugovora, ali ostaje uvijek ugovor s naročitim obilježjima koja ga diferenciraju od ostalih ugovora. U tom pravcu jedan dio teoretičara zastupa stajalište da se radi o su i generis ugovoru, jer usprkos činjenici da je isti “iskonstruiran” na raznim tipičnim ugovornim tvorevinama, isti se nikad nije u potpunosti priklonio nekoj od njih. Ugovor o faktoringu je: 6

kauzalan ugovor jer je gospodarska svrha koja se njime želi postići pravno oblikovana.

obveznopravni (obligacijski) ugovor jer se njime zasnivaju obveze i protuobveze.

konsenzualan ugovor jer nastaje sporazumom ugovornih strana.

dvostruko obvezni ugovor jer ugovorne strane imaju odgovarajuća prava, ali i obveze.

10

komutativan ugovor jer su u trenutku njegova sklapanja činidbe kvalitativno i kvantitativno određene ili odredive.

6.www.crosing.hr (datastore)

naplatan (onerozni) ugovor jer se kod njega za činidbu (ustupanje potraživanja) traži protučinidba (faktoring pristojba).

3.3. Struktura ugovoraPrethodno je navedeno da je ugovor o faktoringu mješovit ugovor,

što znači da u sebi sadržava elemente drugih pravnih instituta čija količina i vrsta variraju ovisno o “pravnom podneblju” gdje se isti primjenjuje. Međutim, u gotovo svim slučajevima u faktoring ugovorima se susrećemo da elementima ustupanja tražbine (cesije) , predugovora i kupoprodaje . Ovo iz razloga što faktoring ugovor gotovo beziznimno sadržava odredbu o ustupanju potraživanja (cesiji) sa klijenta (cedenta) na faktora (cesionara), nadalje sadržava odredbu kojom se klijent obvezuje svoje tražbine prema dužnicima ponuditi faktoru, a ovaj se obvezuje prema unaprijed dogovorenim uvjetima te ponude prihvatiti (predugovor)10, te odredbe o kupoprodaji11 konkretne tražbine prema unaprijed dogovorenim uvjetima.

3.4. Osobe iz ugovoraKod ugovora o faktoringu pojavljujese više osoba od kojih nisu sve i

ugovorne strane. Ugovorne strane su Klijent – ustupitelj potraživanja i Faktor – trgovačko društvo koje u okviru svog registriranog zanimanja ne/isključivo obavlja i poslove faktoringa. Kupac – krajnji dužnik nije ugovorna strana iz ugovora o faktoringu, već samo osoba u odnosu na koju Klijent ima potraživanje koje je predmet ustupanja. Ovisno o vrsti faktoringa12 isti ne/mora biti upoznat sa ustupanjem svog dugovanja.

3.5. Razlikovanje prema srodnim pravnim poslovimaS obzirom na mnogobrojne pojavne oblike ugovora o faktoringu i

mnogobrojne institute imenovanih ugovornih tvorevina od kojih potječe ili na kojima se zasniva, nastavno ćemo izložiti “samo” ključne razlike u odnosu na srodne pravne poslove.

Faktoring i ugovor o komisiji: faktor nije izravni sudionik osnovnog posla kao što je to komisionar.

Faktoring i ugovor o zastupanju: faktor ne zastupa klijenta i ne djeluje u njegovo ime i račun, već u vlastito ime i račun.

11

Faktoring i ugovor o cesijskom kreditu: banka ne preuzima nikakvu odgovornost za naplatu potraživanja od dužnika, dok kod faktoringa je to moguće.

Faktoring i ugovor o zajmu: klijent ne predaje faktoru određeni iznos novca, već mu prodaje tražbinu.

Faktoring i ugovor o kupopradaji:kod kupoprodaje rizik naplate je uvijek na kupcu, dok kod faktoringa, ako faktor ne preuzme rizik platežne mogućnosti dužnika, klijent jamči faktoru za naplatu.

Faktoring i ugovor o kreditu: klijent nije u obvezi vraćanja faktoru ono što mu je ovaj platio,

Faktoring i ugovor o ustupanju tražbine (cesiji): klijent ne odgovara faktoru uvijek i za naplatljivost (bonitet) tražbine.

12

4. MEĐUNARODNI FAKTORINGa) Izvozni faktoring

Oblik međunarodnog faktoringa u kojem se javljaju četiri sudionika: Klijent, Faktor, Kupac (u inozemstvu) i korespodentni Faktor u zemlji dužnika. Izvozni faktoring je proizvod koji je namijenjen Klijentima koji redovito vrše isporuke roba ili usluga svojim inozemnim Kupcima uz uvjet odgode plaćanja s dospijećem minimalno 30 dana.

Vrste izvoznog faktoringa:

Bezregresni faktoring - javlja se kada međunarodni Faktor, FCI partner izda neopozivu 100%-tnu garanciju za plaćanje ili kad osiguravajuće društvo osigura do maksimalno 90% vrijednosti potraživanja. Rizik naplate, odnosno insolventnosti Kupca u potpunosti prelazi na Faktora.

Regresni faktoring - Klijent odgovara za naplatu potraživanja, odnosno za insolventnost Kupca u punom iznosu potraživanja.

7

13

1. Klijent isporučuje robu/uslugu Kupcu i ispostavlja račun

7.www.erste-factoring.hr

2. Klijent isporučuje Izvoznom Faktoru original računa zajedno sa Zahtjevom za faktoring

3. Izvozni Faktor traži kreditno pokriće od Uvoznog Faktora (korespodentnog Faktora u inozemstvu - u zemlji Kupca)

4. Uvozni Faktor provjerava bonitet Kupca5. Izvozni Faktor sklapa međufaktorski ugovor s Uvoznim Faktorom ili

osigurava potraživanje putem police osiguranja6. Izvozni Faktor isplaćuje Klijentu (Izvozniku) predujam u visini do 80%

nominalne vrijednosti potraživanja7. Kupac primljenu robu/uslugu plaća na račun Uvoznog Faktora8. Uvozni Faktor novčana sredstva doznačuje na račun Izvoznog

Faktora9. Izvozni Faktor isplaćuje Klijentu (Izvozniku) preostali iznos računa

b) Uvozni faktoring

Oblik međunarodnog faktoringa u kojem se javljaju četiri sudionika: Klijent, Faktor, Kupac (u inozemstvu) i korespodentni Faktor u zemlji dužnika. Uvozni faktoring je proizvod namijenjen visoko bonitetnim domaćim Klijentima koji redovito uvoze od inozemnog dobavljača uz uvjet odgode plaćanja s dospijećem minimalno 30 dana.

Vrste uvoznog faktoringa:

Bezregresni faktoring - predstavlja tip faktoringa gdje Uvozni Faktor snosi pun rizik Klijenta-Kupca u odnosu prema izvoznom inozemnom partneru (Faktor-član FCI mreže) koji se može na temelju vlastite odluke osigurati u komercijalnom osiguravajućem društvu ili snositi o vlastitom trošku.

Regresni faktoring - predstavlja tip faktoringa gdje dolazi do retroaktivne sanacije prodavatelja tj. jamstvo eventualnog neispunjavanja od strane domaćeg Kupca uslijed njegove nesposobnosti ili nespremnosti plaćanja ostaje u punom iznosu na inozemnom dobavljaču.

 

14

8

1. Dobavljač isporučuje robu/uslugu Kupcu i ispostavlja račun2. Dobavljač isporučuje Izvoznom Faktoru original računa zajedno sa

Zahtjevom za faktoring3. Izvozni Faktor šalje zahtjev za kreditnim pokrićem Uvoznom Faktoru4. Uvozni Faktor provjerava bonitet Kupca (Uvoznika)5. Izvozni Faktor sklapa međufaktorski ugovor/policu osiguranja s

Uvoznim Faktorom/ osiguravajućom kućom6. Izvozni Faktor isplaćuje predujam u visini do 80% nominalne

vrijednosti potraživanja Dobavljaču7. Dospijećem potraživanja Kupac primljenu robu plaća na račun

Uvoznog Faktora8. Uvozni Faktor novčana sredstva doznačuje na račun Izvoznog

Faktora9. Izvozni Faktor isplaćuje Dobavljaču preostali iznos računa

8. www.erste-faktoring.hr

15

5. PREDNOSTI I NEDOSTACI FAKTORINGA

5.1.Prednosti faktoringa

Faktoring je postao popularan širom svijeta zahvaljujući uslugama koje nudi. Faktori obezbjeđuju usluge od finansiranja do upravljanja prodajom na kredit: finansiranje, vođenje računa, naplaćivanje potraživanja i zaštita od kreditnih rizika. Usluge koje treba pružiti su navedene u ugovoru o faktoringu - ugovor, kao bilo koji drugi ugovor o prodaji, regulisan je prema zakonu o ugovoru.

Neke prednosti faktoringa uključuju: • Ne gubi se vrijeme na dugo apliciranje za kredite • Bolji tok gotovine i brži pristup radnom kapitalu • Bolja likvidnost kroz pravovremeno ubrizgavanje gotovine (avansi od faktora) • Bolji finansijski položaj, kreditna sposobnost i solventnost • Veći obim prodaje - kompanija može ponuditi svojim klijentima bolje kreditne uslove i može prihvatiti više posla Bolji uslovi za nove klijente (važno za izvozne kompanije) • Rizik ili loši dugovi su eliminisani, u okviru faktoringa bez regresa, ili su barem umanjeni kroz pravovremenu naplatu • Rast kompanije se finansira bez novih dugova - bez mjesečnih plaćanja ili plaćanja odjednom na dan dospijeća • Bez prodaje kapitala (nema novih dioničara koji bi podizali sredstva) • Nema ličnih garancija, za razliku od većine kreditnih programa • Nema materijalnog osiguranja • Jači bilans stanja, povećan potencijal pozajmljivanja, pošto je faktoring van bilansa i ne mora se saopštavati potencijalnim kreditnim institucijama, čime se povećava omjer efikasnosti (npr. povrat na aktivu itd...) • Lakše je finansirati sezonsku proizvodnju • «Svjež» radni kapital znači da snabdjevači mogu biti plaćeni unaprijed, uz dodatni popust • Manje vremena i napora za naplaćivanje potraživanja, jer je faktor specijalizovan za te poslove • Umanjeni operativni troškovi (iz razloga koji su gore navedeni) • Čak i kompanija koja tek počinje poslovanje ili mlada kompanija može brzo doći do finansija • Bolje upravljanje informacijama (naročito u okviru potpunog faktoringa Omogućava brže manje kupovine «u pravi čas».•

5.2.Nedostaci faktoringa

16

Treba naglasiti da, pored očiglednih prednosti, faktoring takođe ima nedostatke, kao što su: • Prekomjerno oslanjanje na faktoring kompaniju može rezultirati prekomjernom trgovinom i pogrešnim upravljanjem • Prekomjerno oslanjanje na faktoring kompaniju može takođe rezultirati gubitkom direktnih odnosa s klijentom • Neke vrste kompanija nisu atraktivne za faktoring, kao što su:

male kompanije, kompanije čija potraživanja potiču od samo nekoliko klijenata kompanije s mnogo malih klijenata kompanije sa spekulativnim poslom kompanije sa širokim spektrom proizvoda koji se prodaju

opštoj javnosti

• Troškovi faktoringa su obično veći nego troškovi bankarskih kredita, tako da je cijena konačnog proizvoda takođe veća • Izvoznici moraju osigurati da nema neslaganja s kupcima u pogledu kvaliteta proizvoda • Neki kupci ne žele da budu uključene druge strane, osim prodavca • Faktoring je kratkoročno finansiranje i ne može zadovoljiti sve poslovne potrebe • Do faktoringa dolazi samo kada je faktor zaista siguran u solventnost klijenta • Faktoring kompanije preferiraju klijente s većim poslovima • Samo faktoring bez regresa oslobađa klijenta od rizika naplate. U svim drugim slučajevima, klijent ostaje odgovoran za neizvršenje obaveza (čak i za diskontovana potraživanja) • Klijent može pretrpiti znatan gubitak dohotka, uzimajući u obzir sve provizije i rizik gubitka koji je uključen

17

6. UNIDROIT KONVENCIJA O MEĐUNARODNOM FAKTORINGU

U okviru aktivnosti Instituta za međunarodno privatno pravo iz Rima– UNIDROIT donesena je UNIDROIT Convention on International Faktoring(Ottawa, 28. maja 1988.).Konvencija nastoji uskladiti/ ujednačiti pravila o međunarodnim faktoring transakcijama, te istovremeno uskladiti faktoring sa Bečkom konvencijom 22 Program tč. 3.3.3.o kupoprodaji. Stranke su međutim i dalje slobodne isključiti primjenu Konvencije u međusobnim odnosima.Konvencija je otvorena za potpisivanje od 1988. godine, a stupila je nasnagu 01. maja 1995. Konvenciju su do sada ratificirale Njemačka,Francuska, Mađarska, Italija, Latvijai Nigerija.

7. FORFAITING I SEKURITIZACIJAInstitut faktoringa vrlo se često dovodi u vezu sa nekim drugim

financijskim institutima zbog nekih svojih zajedničkih atributa, u prvom redu sa forfaitingom i sekuritizacijom.Slijedom navedenog, o njima treba reći par riječi.

Forfaiting i faktoring imaju sličnosti u tome što se i kod jednog i kod drugog radi o otkupu nedospjelih potraživanja, pri čemu se kod forfaitinga isključivo radi o potraživanjima iskazanim u mjenicama, vlastitim ili onim trasiranim.

Sekuritizacija i faktoring imaju sličnosti u tome što se i kod jednog i kod drugog radi o aktiviranju određenih“imobiliziranih” potraživanja,usmjerenih ka povećanju likvidnosti,pri čemu se kod sekuritizacije radi o tehnici financiranja kojom se aktiviraju klasični oblici potraživanja (aktiva) koji su sigurni, ali najčešće neutrživi prije roka dospijeća, koji su podloga za izdavanje utrživih vrijednosnica, te se na taj način nelikvidna potraživanja “pretvaraju” u utržive instrumente duga,čime se pribavljaju nova likvidna sredstva.

18

ZAKLJUČAK

Sa osnovnim ciljem što konkurentnijeg poslovanja na tržištu, u poslovnom svijetu nisu rijetki slučajevi pribjegavanja tzv. alternativnim sredstvima finansiranja.U ta alternativna sredstva finansiranja ubraja se i faktoring kao finansijska usluga koja osigurava trenutan pristup novčanim sredstvima neophodnim za održavanje likvidnosti.Razni modaliteti ove finansijske usluge omogućuju vrlo fleksibilnu strukturu finansiranja klijenata.

19

LITERATURA1. “Upravljanje poslovnim marketingom”, R.Begtić,Tuzla 1995. god.

2. www.erste-factoring.hr

20

21