20
Visoka poslovna škola strukovnih studija Seminarski rad Tehnologija i poznavanje robe Poznavanje robe Mentor: Student: dr Tatjana Đekić Milica ivković !!"#$  smer: turizam i ugostiteljstvo

Seminarski Rad - Tehnologija i Poznavanje Robe

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminarski rad - Tehnologija i poznavanje robe - Poznavanje robe

Citation preview

Visoka poslovna kola strukovnih studija

Visoka poslovna kola strukovnih studijaSeminarski rad

Tehnologija i poznavanje robe

Poznavanje robe

Mentor: Student:

dr Tatjana eki Milica ivkovi 11724 smer: turizam i ugostiteljstvo

Leskovac, 2012.

S A D R A J

Uvod...................................................................................................................................3

1.Pojam kvaliteta robe........................................................................................................4

1.1.Komponente kvaliteta............................................................................................4

2.Vanija svojstva proizvoda na osnovu kojih se ispituje kvalitet....................................5

2.1.Organoleptika svojstva.........................................................................................6

2.2.Fizika svojstva......................................................................................................7

2.3.Mehanika svojstva................................................................................................7

2.4.Hemijska i fiziko hemijska svojstva..................................................................8

2.5.Tehnoloka svojstva...............................................................................................9

2.6.Eksploaciona svojstva............................................................................................9

3.Metode ispitivanja kvaliteta............................................................................................9

4.Nivo, vek i funkcije.......................................................................................................10

4.1.Funkcije koje utiu na kvalitet.............................................................................10

4.2.Upravljanje kvalitetom.........................................................................................11

4.3.izbor nivoa kvaliteta.............................................................................................11

4.4.Odnos nivo i veka kvaliteta..................................................................................11

5.Distinktivne oznake i propisane isprave koje prate robu..............................................12

5.1.Oznaavanje robe.................................................................................................12

5.2.Propisane isprave koje prate robu........................................................................13

6.Standardi i ostali propisi pri stavljanju robe u promet..................................................13

7.Ambalaa i pakovanje...................................................................................................14

7.1.Pojam i funkcije ambalae i pakovanja................................................................14

7.2.Vrste ambalae.....................................................................................................14

7.3.Materijali za izradu ambalae..............................................................................14

7.4.Komercijalna ambalaa........................................................................................15

7.5.Transportna ambalaa..........................................................................................15

7.6.uvanje ambalae................................................................................................15

7.6.1.Skladitenje, uvanje i transport kvarljive robe.............................................16

7.6.2.Gubici pri transportu i skladitenju................................................................17

7.6.3.Pakovanje, skladitenje i transport opasnih materijala..................................17

8.Deklaracija....................................................................................................................18

Zakljuak..........................................................................................................................19

Literatura..........................................................................................................................20UvodRoba je materijalno ili nematerijalno dobro ije je osnovno svojstvo da zadovoljava odreene ljudske potrebe. Meutim, takvo dobro dobiva svojstvo robe tek kad se do njega moe doi zamenom ili kupovinom na tritu.

Roba je koristan proizvod ljudskog rada koji je proizveden da bude razmenjen tj. sa ciljem da se za njega dobije odgovarajua protivvrednost. Dobro koje slui za sadovoljenje vlastitih potreba onog ko ga je proizveo, nije roba.

Roba je proizvod ljudskog rada koja nije namenjena za linu upotrebu proizvoaa ve za trite gde se razmenom ukljuuje u drutvenu upotrebu. Roba ima dva bitna svojstva a to su: upotrebna vrednost i vrednost robe.Upotrebna vrednost robe zastupljena je u prirodnim svojstvima robe koja svojim materijalnim odlikama zadovoljava ljudske potrebe.

Vrednost robe je drutvena odrednica i izraava se u novcu odnosno ceni.

1. Pojam kvaliteta robe

U procesu proizvodnje roba stie bioloke, hemijske, fizike i druge osobine koje omoguuju zadovoljenje odreenih ljudskih potreba. Sposobnost robe da zadovolji neku ljudsku potrebu naziva se upotrebna vrednost.

Ljudske potrebe koje roba moe da zadovolji najrazliitijeg su karaktera. Roba je presvega predmet, stvar koja svojim svojstvima zadovoljava ljudske potrebe bilo one egzistencijalne ili proizile iz ljudske fantazije. Potrebe se mogu zadovoljiti neposredno predmeti line potronje, ili posredno sredstvo za proizvodnju.

Teorijski , skup svih osobina koje ine njenu upotrebnu vrednost, nazivamo kvalitet robe.

U praksi, osnovna pitanja o kvalitetu razliitose tumai sve u zavisnosti od aspekta sa kojeg se kvalitet posmatra i tumai.

Za posrednike u prometu robe najbitnija su dva aspekta:

aspekt sa koga o kvalitetu razmilja proizvoa robe i

aspekt s koga o kvalitetu razmilja potroa.

Kao kvalitet proizvoda proizvoa istie: stepen podudarnosti proizvoda sa njegovom koncepcijom u okviru tehnike dokumentacije, standarda, proizvoake specifikacije i slino;

sigurnost proizvoda, odnosno verovatnou da e proizvod funkcionisati u odgovarajuim uslovima i odgovarajue vreme;

ekonominost u proizvodnji robe, odnosno da je proizvedena uz optimalne trokove.

Kao kvalitet proizvoda potroa istie najee:

atraktivan, estecki doteran proizvod posebno ako je spoljni izgled robe jedina mogunost za procenu kvaliteta;

u kojoj meri e taj proizvod, po njegovom miljenju, moi da ga zadovolji pri upotrebi;

funkcionalne osobine i pogodnost rukovanja;

ekonominost proizvoda u eksploataciji (npr., koliko struje troi elektrini aparat, automobil, benzin itd.);

pouzdanost proizvoda i mogunost odravanja.

Ako kvalitet definiemo kao stepen podudarnosti proizvoda sa koncepcijom (pod uslovom da smo sigurni da je ta koncepcija kvalitetno utvrena), pre pristupanja izradi te koncepcije potrebno je definisati kvalitet proizvoda u skladu sa zahtevima trita, odnosno potroaa. U tom cilju moraju se izvriti odreena ispitivanja na tritu, pa na osnovu dobivenih podataka doneti odreene zakljuke.1.1. Komponente kvaliteta

Komponenta kvaliteta je svako svojstvo proizvoda, materijala ili procesa koje je potrebno da bi proizvod bio prihvatljiv i pogodan za upotrebu. Komponente kvaliteta ostvaruju se u fazi projektovanja, pripremanja, izrade i korienja proizvoda.

Prema veini autora, sve komponente kvaliteta klasifikuju se kao:

kvalitet koncepcije (ili ire-sve to se ostvaruje u pretproizvodnji);

kvalitet izrade (odnosno deo kvaliteta koji se ostvaruje u proizvodnji);

ekonomsko komercijalne komponente (koje se ostvaruju u postproizvodnji).

Koncepcija proizvoda je tekstom, skicom, crteom, ugovorom, propisom ili standardom precizno opisana zamisao budueg proizvoda. Ona sadri detaljno date opise i specifikacije materijala, tehnologije, ekonominosti proizvoda i sl. Svaki proizvod u koncepciji odrava se na gotov proizvod. Zato svi elementi moraju biti maksimalno usklaeni.Izrada je faza u kojoj koncepcija prerasta u gotov proizvod. Izrada treba da obezbedi to vei stepen podudarnosti kvaliteta gotovog proizvoda sa njegovom koncepcijom. Ostvarivanje kvaliteta izrade prati sluba tehnike kontrole. Tehnika kontrola je kontrola kvaliteta u uem smislu. Kontrola koja prati proizbod od koncepcijen do realizacije na tritu naziva se integralna ili kontrola u irem smislu.Ekonomsko komercijalne komponente kvaliteta cine svojstva na osnovu kojih roba stice odredjen poloaj na tritu one su brojne pa ih je teko precizno nabrojati i definisati a isto tako i ispitati. Za razliite proizvode ekonomsko komponente su razliite, ali su najee: prilagoenost proizvoda eljama i potrebama kupaca,

cena proizvoda u odnosu na cenu istog proizvoda drugog proizvoaa (konkurenata),

snabdevenost trita rezervnim delovima, pokrivenost trita servisima,

duina garantnog roka,

kvalitet i atraktivnost pakovanja,

renome koji je proizvod ve stekao na tritu i

informisanost potroaa o proizvodu putem ekonomsko propagandnih poruka.

Moe se dogoditi da i proizvod koji je po objektivnim ispitivanjima kvaliteta sasvim uspeo na tritu ne prolazi dobro.

Ako u takvim sluajevima za razlog loeg plasmana pitamo (ankretiramo) potroaa, oni e dati jedan od sledeih odgovora:

proizvod ne zadovoljava potrebu u oekivanoj meri,

asortiman je nepotpun, cene nisu usklaene sa kvalitetom,

kratko su garantni rokovi,

trite nije snadbeveno rezervnim delovima,

nisu obezbeeni servisi,

ambalaa je neatraktivna,

potroai su ne informisani o robi.

Odkanjanje navedenih nedostataka jedini je siguran put za dobar plasman robe i trajno dobru poziciju na tritu.

2. Vanija svojstva proizvoda na osnovu kojih se ispituje kvalitetPrema promenama koje nastaju na proizvodima u toku ispitivanja njihovog kvaliteta, kao i prema karakteru procesa ispitivanja, razlikuju se sledea vana svojstva robe:

organoleptika, koja se ispituje uz pomo ljudskih ula;

fizika svojstva kao to su: termika, elektrotehnika, optika i sl.;

hemijska, gde pored hemijskog sastava kao najbitnijeg svojstva spadaju jo brojna druga svojstva posebno znaajna za robu organskog porekla; mehanika, kao to su tvrdoa, vrstoa, otpornost na habanje, ilavost i sl.;

tehnoloka;

eksplotaciona i sl.2.1. Organoleptika svojstva

Pod pojmom organoleptikih svojstva podrazumevaju se sva svojstva robe o kojima ovek odreeni sud donosi uz pomo svojih ula. Najznaajnija organoleptika svojstva su; miris, ukus, aroma, boja, sjaj, tekstilna svojstva, i sl. Naa ula su u stanju da prepoznaju i pamte odreena svojstava robe, ali i da zapaaju svaku promenu svojstava, pa nas tako informiu o odreenim hemijskim i fizikim promenama na robi koje kao svoju posledicu imaju promenu mirisa, ukusa, arome, boje, i sl. Na osnovu pristupa ili odsustva nekog od organoleptikih svojstava moemo ocenjivati kvalitet robe.

Miris je vano svojstvo velikog broja proizvoda. Posebno je znaajan za prehrambene i parfemerijsko kozmetike proizvode. ovek pomou ula mirisa prepoznaje i pamti na desetine hiljada nijanse mirisa. ulo mirisa kod oveka je relativno dobro razvijeno. U odnosu na ulo ukusa razvijenije je oko 2400 2500 puta.Ukus je najbitnije svosjstvo prehrambene robe. Ukus je uvek svojstvo neke hemisjke supstance, pa se i on kao i miris menja ako se ta supstanca hemisjki menja. Svojim ulom ukusa ovek razlikuje etiri osnovna i nekoliko izvedenih ukusa. Osnovni ukusi su slano, slatko, kiselo i gorko, a izvedeni ukusi su ljuto, papreno, bljutavo itd. Slabije izraeni ukusi mogu se prikrivati jai pa je i tu mogua zloupotreba kao i kod mirisa. Ljudi se razlikuju po osetljivosti ula ukusa, a razlike su uroene ili steene.Aroma je celovit organoleptiki doivljaj koji se javlja pri degustiranju ili konzumiranju hrane. Aroma je posledica meusobnog preplitanja mirisa, ukusa, konzistencije, sonosti i termikog sanja hrane. Specifinost arome potie od raznovrsnosti i inteziteta navedenih inilaca. Odreene vrste robe imaju karakteristinu aromu, a promena arome znak je promene kvaliteta robe.

Sonost je takoe svojstvo prehrambene robe koja se ocenjuje vakanjem. Ocena se donosi na osnovu koliine soka koju hrana isputa, kao;

nije sono; sono je i

vrlo sono.Sonost je srazmerna koliina vezane vlage u proizvodu. Boja je svojstvo koje doivljavamo pomou ula vida. Znaaj boje nije jednak kod razliitih roba. Kod prehrambene robe boja ukazuje na stepen fizioloke zrelosti (Voe i povre) ili sveinu (meso, sir, kajmak), odnosno predstavlja obeleje (bino, pivo). Promena boje kod navedene robe javlja se kao posledica promene kvaliteta, odnosno zavisi od kvaliteta supstance koja je nosilac boje.

2.2. Fizika svojstva

Taka kljuanja je temperatura pri kojoj tenost koju zagrevamo poinje da baca klju. Pomou take kljuanja moemo da zakljuimo da li je odreena materija hemijski ista. Hemisjki iste materije pri istom atmosferskom pritisku imaju uvek istu, i to konstantnu taku kljuanja, dok materije koje sadre primese ili rastvori kljuaju u jednom temperaturnom intervalu, jer svaka materija u smesi kljua na svojo temperaturi. Na navedenom svojstvu zasniva se proces frakcione destilacije.Taka topljenja (zamrzavanje) je temperatura na kojoj materije iz vrstog prelaze u teno agragatno stanje. Hemijski ista materija pri nepromenjenom pritisku ima uvek istu taku topljenja. Sadraj primesa menja taku topljenja (pijaa i morska voda). Taka topljenja slui i da konstantujemo da li je materija kristalne ili amforne grae. Materije kristalne grae (led) imaju konstantnu taku topljenja, a materije amforne grae (vosak) postepeno se tope u odreenom intervalu, odnosno postepeno omekavaju.Koeficijent irenja je poveana zapremina tela od 1cm2 pri njegovom zafrevanju za 1 C po definiciji koja glasi da se sva tela pri zagrevanju ire, a pri hlaenju skupljaju. Od navedenog pravila postoji izuzetak koji je poznat kao anomalija vode. Voda i proizvodi u kojima je voda previe zastupljena imaju greku u ponaanju jer se na temperaturi od +4 do 0 C naglo ire. Zado led ima znatno veu zampreminu od iste mase vode. O animaliji vode se mora voditi rauna pri ambalairanju i transportu takve robe zimi, jer ako doe do zamrzavanja, ambalaa puca.Provodljivost toplote je vano svojstvo, na osnovu kojeg se materije dele na provodnike toplote i toplotne izolatore. Dobri provodnici su metali, dok su drvo, staklo, plastika i sl. izolatori.

Elektroprovodljivost se definie kao reciprona vrednost elektrinog otpora. Jedinica elektrinog otpora je otpor koji protoku struje prua provodnik duine 1 m poprenog preseka 1mm2.

Gustina ili specifina masa je odnos mase i zampremine, a jedinica je kg/m3.Zapreminska masa (hektolitarska masa) koristi se za izraavanje kvaliteta robe koja nema zbijenu komponentu strujturu. Jedinica je takoe kg/m3.

Specifina teina je odnos teine i zapremine neke supstance a jedinica je kp/m3.

Viskozitet se ipoljava kao usporavanje kretanja tenosti i gasova, usled dejstva sile trenja, prilikom proticanja tenosti i gasova kroz uske cevi.

Fizika svojstva su jos i poroznost, vodopropustljivost, propustljivost gasova ipara i dr.

2.3. Mehanika svojstva

Mehanika svojstva se ispituju pri proveravanju, odnosno ocenjivanju kvaliteta konstrukcionih materijala, a posebno pri ispitivanju metala i njihovih legura, zatim drveta, gotovo svih vrsta graevinskih materijala, tekstilnih i plastinih proizvoda, koe i dr.

Mehanika ispitivanja materijala su veoma brojna i raznovrsna, ali se uglavnom razvrstavaju u dve grupe: dinamina i statika ispativanja.

Onsnivna statika ispitivanja materijala su:

ispitivanje otpornosti na pritisak; ispitivanje otpornosti na zatezanje;

ispitivanje otpornosti na savijanje;

ispitivanje otpornosti na uvijanje;

ispitivanje otpornosti na izvijanje;

ipitivanje tvrdoe.Navedena ispitivanja obavljaju se pri statikom dejstvu sile.Osnovna dinamina ispitivanja materijala su:

ispitivanje ilavosti;

ispitivanje otpornosti na zamor;

ispitivanje otpornosti na habanje.

Navedena ispitivanja obavljaju se pri dinaminom dejstvu sile.

2.4. Hemijska i fiziko hemijska svojstva

Hemijska i fiziko hemijska svojstva robe ine: hemijski sastav, vlanost, ostatak suve materije ili ekstrata, ostatak pepela, kiselost, ratvorljivost i dr.

Hemisjki sastav je jedno od najbitnijih svojstava robe. Hemisjki sastav materije tano se moe utvrditi samo hemijskom analizom, i to u vidu elementarnog sastava i u vidu sastava pojedinih jedinjenja. Na koji e se od ova dva naina izraziti hemisjki sastav zavisi od proizvoda ije se sastav dokazuje kao i od cilja ispativanja. Obino kada su u pitanju ivotne namernice, hemijskom analizom se eli izraziti hranljiva vrednost, a to se postie analizom sadrine hranljivih sstojaka masti, belaevina, ugljenih hidrata, vitamina, mineralnih materija i vode. Stepen kiselosti je vana komponenta kod nekih, najee kod prehambrenih proizvoda, ali i kozmetikih peparata, goriva, maziva, sl. To je svojstvo karakteristino za sve proizvode koji u sebi sadre veu ili manju koliinu masti. Masti i ulja su po sastavu gliceridi, odnosno jedinjenja glicerida (1,2,3 propanola) i viih masnih kiselina. Ako se masti i ulja ili proizvoda koji ih sadre due uvaju, masti se lagano razlau (saponifikuju), usled ega dolazi do pojave slobodnih masnih kiselina, ije se prisustvo u proizvodu izraava se kao kiselost.

Suvi ostatak ili ekstrat je deo supstance koji se otapanjem ili kuvanjem u vodi rastvora ili je u samom proizvodu rastvoren u elijskom soku (kao kod voa i povra) koji se ne ispari pri ukuvavanju na 100 C. Kao element kvaliteta, suvi ostatak se najee zahteva pravilnicima o kvalitetu ivotnih namernica mleka, vonih sokova i drugih preraevina od voa i povra, kafe, aja, piva, vina i drugih proizvoda. Pravilnicima se odreuje koji je najmanji procenat suvog ostatka uslov za putanje proizvoda u promet.Procenat pepela takoe se esto uzima kao pokazatelj kvaliteta, najee kod organskih jedinjenja. Pri sagorevanju odreene koliine organske materije uvek ostaje vea ili manja koliina pepela. Pepeo ustvari ine ne sagorive neorganske materije u vidu soli ili oksida. U robi su to mineralni sastojci, odnosno neorganske primese. Procenat pepela se regulie Pravilnikom o kvalietu ivotnih namernica.Vlaga, mnogi proizvodi nisu potpuno kompaktno graeni, ve sadre pore i upljine. S druge strane, u vazduhu uvek ima, u veoj ili manjoj meri, vodene pare. Vodena para iz vazduha prodire u pore i upljine i tu se zadrava u vidu vlage. Za robu koja brzo i dosta upija vlagunkae se da je higroskopna.Vlaga se unutar proizvoda javlja u vidu grube vlage, vezane vlage i kristalne vlage. Vlaga koja se u proizvodima zadrava na sobnoj temperaturi smatra se normalnom vlagom.Rastvori, veliki broj proizvoda u prometu dolazi u obliku rastvora ili je pa njihova promena mogua jedino u obliku rastvora pa se pre upotebe moraju rastvoriti. Pod rastvorima se podrazumevaju homogene smese dve ili vie tenosti ili tenost u kojoj je rastvorena vrsta ili gasovota supstanca. Osnovnu masu rastvora obino ine rastvara. Ko rastvara najlee se koristivoda, ali poto se sve materije ne rastvaruju u vodi, kao rastvarai se koriste i druga organska i neorganska jedinjenja. Rastvori mogu biti zasieni i nezasieni.

2.5. Tehnoloka svojstva

Tehnoloka svojstva materijala pokazuju kako se materijali ponaaju tokom obrade, kao na primer da li se dobro liju da li mogu da se kuju, izvlae u ic, ipke i cevi (odnosi se na metal). Hemijskim, organoleptikim, fizikim i mehanikim ispitivanjuma osobina materijala nije uvek mogue dobiti i potpun odgovor na pitanje kako e se materijal ponaati u toku procesa prerade. Svojstva materijala ne zavise samo od njihovih prirodnih osobina, ve se ona raznim postupcima mogu poboljati u toku prerade ili dorade.

2.6. Eksplotaciona svojstva

Eksplotaciona svosjstva su ona svojstva robe koje moemo upoznati tek nakon njenog privoenja nameni ili pri obavljanju ispitivanja u uslovima koji su u potpunosti identini onima u eksploataciji. Ali i tada se neka loa svojstva otkrivaju tek posle izvesnog vremena. To su tzv. skrivene mane. Znajui za mogunost pojave skrivenih mana, zakonodavac obavezuje proizvoaa na obavezni garantni rok i besplatno otklanjanje tih mana u okviru garantnog roka.3. Metode isitivanja kvaliteta

Definisanje ili objektivno odreivanje kvaliteta robe veoma je sloen i ozbiljan posao. Kvalitet proizvoda najee zavisi od velikog broja svojstava i stepen njihove izraenosti. Da bi kvalitet robe mogao da se oceni , on se na neki nain mora ispitati, odnosno izmeriti. To merenje mora se obaviti merenjem osobina koje najvie utiu na kvalitet proizvoda. Za merenje i ocenjivanje kvaliteta koriste se dve osnovne metode: organoleptika ili subjektivna;

laboratorijska ili objektivna.

Organoleptiko ili subjektivno ocenjivanje, obavlja se uz pomo ljudskih ula. Kako su ula kod ljudi nejednako osetljiva, i ocena kvaliteta moe da varira. Zato takvo ocenjivanje i nazivamo subjektivno. Sa stnovita potroaa, veoma je bitno da roba zadovoljava njihove zahteve u pogledu ukusa, mirisa, arome, boje, vizuelnog utiska i da to veoj meri odgovara njihovim navikama i potrebama Pri korienju hrane oveku nije dovoljno da u organizam unese odreenu koliinu hranljivih sastojaka. On eli u hrani da uiva.

Labaratorijsko ili objektivno ocenjivanje obavlja se uz pomo preciznih mernih instrumenata u labaratorijama. Labaratorijsko ocenjivanje obavljaju struna lica i zato ono predstavlja objektivan metod. Zahvaljujui primeni instrumenata, dobijaju se precizni podaci o hemijskom sastavu i drugim hemisjkim, mehanikim, fizikim, tehnolokim, eksplotacionim i drugim svojstvima.Organo - labaratorijsko ispitivanje kvaliteta danas se najee koristi. To je, u stvari kombinovani metod ispitivanja i ocenjivanja i sa stanovista objektivnosti najprihvatljiviji. Organo labaratorijsko ispitivanje je sve obuhvatno odnosno kompleksno. Njime se organoleptiko i labaratorijsko ispitivnje po dobijenim rezultatima moraju podudarati ili meusobno dopunjivati, a ocena se izvodi ili kao zbirna ili kao prosena.

4. Nivo, vek i funkcije kvaliteta

4.1. Funkcije koje utiu na kvalitet

Od nivoa kvaliteta proizvoda jedne radne organizacije zavisi njen drutveno ekonomski poloaj, a to znai i poloaj svih zaposlenih u njoj. Posmatrana sa tog stanovita, politika kvaliteta proizvoda ne moe biti stvar samo strunih slubi ve ona ima iri drutveni znaaj. Svaka radna organizacija mora imati utvrenu politiku kvaliteta. Za visok nivo kvaliteta proizvoda potrebno je obezbediti sistem rada koji obuhvata sledee delatnosti:

istraivanje trita;

projektovanje konstrukcije, proizvodnje i kontrole;

praenje ponaanja proizvoda u eksploataciji.

Na kvalitet podjednako utiu svi uesnnici u proizvodnji, pa se mora nastojati da se u cilju obezbeenja kvaliteta mobiliu svi uesnici u lancu obezbeenja kvaliteta, a sve njihove akcije treba da su usmerene ka stalnom progresu kvaliteta. To je razlog to jednom uspostavljene meusobne veze funkcije kvaliteta sa ostalim funkcijama ne treba smatrati fiksnim, ve taj sistem treba stalno usavravati i dograivati. To praktino znai da permanentno i sistemacki treba raditi na racionalizaciji svih aktivnosti koje se odnose na kvalitet i pouzdanost proizvoda.Da bi se obezbedio kvalitet, potrebni su sledee aktivnosti:

aktivnosti pre poetka proizvodnje;

aktivnosti u procesu proizvodnje;

aktivnosti postprodaji (eksploataciji)4.2. Upravljanje kvalitetomPotreba zakonskog regulisanja kvaliteta proizvodnje i prometa nametnula se od uvoenja industrijskog naina proizvodnje. U savremenim uslovima kvalitet proizvodnje predstavlja vaan faktor, kako u oblasti proizvodnje, tako i na polju drutvenog standarda. Zbog toga se namee potreba da se u pitanju kvaliteta proizvoda posveti posebna panja. U veoma otroj konkurenciji na domaem i inostranom tritu kvalitet proizvoda predstavlja faktor od prvorazrednog znaaja za nacionalnu ekonomiju, naroito sa stanovita ukljuivanja u meunarodnu podelu rada. Zbog toga briga za kvalitet proizvoda ne moe biti stvar pojedinih radnih organizacija koje se bave proizvodnjom odreene robe nego sve vie posteje briga celokupne drutvene zajednice. Za podizanje kvaliteta na vii nivo treba da budu angaovane i zainteresovane ne samo proizvodne radne organizacije, ve bi u krug zainteresovanih morale biti ukljuene i prometne organizacije, veliki potroai, kao i neposredni potroai i graani.4.3. Izbor nivoa kvaliteta

Ve je reeno da potroai kvalitet proizvoda najee definiu kao njegovu sposobnost da zadovolji neku njihovu potrebu. Pri tome se zna da je potroa spreman i da vie plati ako proizvod moe da zadovolji njegovu potrebu u veoj meri. Pri ocenjivanju kvaliteta sistemom izabranih pokazatelja ocenjuje se u kojoj meri svojstava ispitivanog proizvoda zadovoljavaju korisnika, odnosno kolika su odstupanja tih pokazatelja u odnosu na optimalne zahteve. Najbitniji kriterijum pri izboru nivoa kvaliteta je ekonomski efekat, ali se ne mogu zapostviti ni drugi efekti, kao to su: drutveno - ekonomski ciljevi i potrebe;

tehniki progres;

kretanja u oblasti potronje i prometa odreenog proizvoda;

pojava ili razvoj ve postojee konstrukcije itd.

4.4. Odnos nivo i veka kvaliteta

Zahvaljujui savremenoj nauci i tehnologiji danas se period izmeu naunog pronalaska nekog novog proizvoda i njegove proizvodnje, a samim tim i njegove pojave na tritu, naglo smanjuje. To opet dovodi do brzog potiskivanja sa trita proizvoda iste namene koji su do tada dominirali na tritu. Svedoci smo tih smena i na naem tritu, npr. beli televizor smanjuje kolor televizor, jedan tip kompjutera smanjuje drugi mnogo veih mogunosti, kalsian telefon mobilni itd. Novi proizvodi istih namena ili modernije verzije ve postojeih po pravilu imaju vii nivo kvaliteta, ali to ne znai da e na tritu dominirati due. Jednostavan i kratak zakljuak vezan za odnos veka i nivoa kvaliteta glasi: nivo kvaliteta, ima stalnu tendenciju rasta, a vek kvaliteta stalnu tendenciju opadanja. Bitno je shvatiiti razliku izmeu veka kvaliteta i trajnosti proizvoda jer je vek kvaliteta odreen duinom perioda interesovanja trita za taj proizvod, a trajnost je vreme za koji proizvod moe da se zadri u eksploataciju (fizika amortizacija)5. Distinktivne oznake i propisane isprave koje prate robu

Saveznim zakonom ili propisima koji su doneti na osnovu njega odreeno je da se odreeni proizvodi mogu stavljati u promet samo:

ako ispunjavaju propisane minimalne uslove u pogledu kvaliteta i drugih bitnih svojstava;

ako su na propisan nain obeleeni, oznaeni i upakovani;

ako su snabdeveni atestom, garantnim listom, spiskom ovlaenih servisa i tehnikim uputstvom.

5.1. Oznaavanje robe

Pod pojmom pravilnog oznaavanja robe podrazumeva se isticanje na robi oznaka koje su za nju propisane. Najznaajnije oznake obeleja su: naziv robe, njeno komercijalno ime i naziv proizvoaa;

marka zatieno ime robe;

robni ig zatitni znak robe;

oznaka robe po JUS cy;

oznaka robe po ISSO standardu;

znak kvaliteta;

atestni znak;

oznake prema propisima o kvalitetu i proizvoakoj specifikaciji;

oznake cene sastava u uputstvo u upotrebi.

Prema zakonu o standardizaciji sve oznake koje su obavezne za jednu robu istiu se vidljivo i itko na odreenom mestu na samoj robi, a ee na ambalai, nalepnici i privesku. Ovakvo isticanje oznaka i obeleja jednim imenom nazivamo deklarisanje robe, a sve oznake i obeleja deklaracija. Svaka oznaka i obeleje su distinktivni (distinkcija - razlika) jer imaju zadatak da se na osnovu njih razlikuju i pamti roba jednog proizvoaa od robe iste namene drugog proizvoaa.5.2. Propisane isprave koje prate robu

Industrijski proizvodi trajne upotrebne vrednosti mogu se staviti u promet samo ako su snabdeveniji garantnim listom tehnikim uputstvom spiskom ovlaenih servisa i atestom.

Atest je isprava koju izdaje Savezni zavod za standardizaciju ili od njega ovlaena organizacija na osnovu izvrenih ispitivanja odnosno izvetaja o ispitivanju i rezultatima ispitivanja proizvoda. Atestom se potvruje da je proizvod na propisan nain ispitan i da ispunjava propisane uslove i zahteve u pogledu karakteristika kvaliteta. Navedno se odnosi na sluajne kada je standardizacijama ili propisima obavezno atestiranje.Garantni list pitanje zatite kvaliteta ima naroit znaaj kada su u pitanju industrijski proizvodi trajne upotrebne vrednosti koje je uslovljena posebnim tehnikim svojstvima proizvoda, nainom njihovog korienja i odravanja. Zakon propisuje da se ti proizvodi mogu stavljati u promet samo ako su kupcu date potrebne garancije u pogledu ispravnog funkcionisanja kupljenog proizvoda za odreeno vreme i u pogledu isprvnog funkcionisanja kupljenog proizvoda za odreeno vreme i u pogledu odklanjanja nedostataka garantnim listom koji prati takav proizvod u prometu.Spisak ovlaenih servisa za proizvode sa obaveznim garantnim rokom moraju se, po zakonu, obezbediti servisne usluge i rezervni delovi u vremenu koje je proizvoa predvideo kao vektrajanja proizvoda kao i u vremenu garantnog roka. Obaveza u pogledu besplatnog uklanjanja kvarova zamene proizvoda ili vraanja novca odnosi se ssamo na kvarove koji nastaju pri normalnoj upotrebi proizvoda odnosno pristupanju sa njim u skladu sa datim tehnikim uputstvom.

Tehniko uputstvo u cilju upuivanja kupca u pravilno rukovanje kupljenom robom, kao i u odklanjanje manjih smetnji i kvarova proizvoa daje tehniko uputstvo. Uputstvo mora da sadri i upozorenje na opasnost pri upotrebi robe ako ona postoji. Tehniko uputstvo mora biti lako razumljivo a ako je roba uvezena, uputstvo se mora preneti.

6. Standardi i ostali propisi pri stavljanju robe u promet

U oblasti proizvodnje i prometa robe, u cilju njihovog regulisanja, donese se i primenjuju brojni propisi i zakoni, kao to su:

zakon o standardizaciji;

standardi;

pravilnik o kvalitetu;

naredbe o kvalitetu;

tehniki normativi; proizvoake specifikacije;

zakon o trgovini;

uzan se u oblasti prometa robe i usluga.7. Ambalaa i pakovanje

7.1. Pojam i funkcije ambalae i pakovanja

Ambalaa je sve ono u ta se roba pakuje, ona je stalni pratilac robe na njenom putu od proizvoaa do trgovine i dalje do potroaa. Ambalaa ima niz funkcije u oblasti prodaje, a pre svega titi kvalitet robe, obezbeuje higijensku zatitu robe, olakava noenje robe, slui kao reklamno sredstvo, daje estetski izgled robi, praktina je za kasniju upotrebu, omoguuje upotrebu robe, titi robu od gubitka i kvara pri manipulisanju, stimulie proddaju robe itd.

7.2. Vrste ambalaeAmbalaa moe biti;

izraena ambalaa (sanduci, kutije, boce, burad i sl.)

ambalani materijal ili pomna sredstva za pakovanja.

Ambalaa jo moe biti:

prema stepenu vezanosti za ribu: odvojiva i neodvojiva;

prema vrsti zatite: unutranja i spoljanja;

prema potronji: potrona i nepotrona;

prema zameni: zamenljiva i nezamenljiva;

prema vlasnitvu; sopstvena i tua;

prema tritu: za domae i za strano trite;

prema nameni: transportna, zbirna i komercijalna;

prema pakovanju: fabrika i trgovaka;

prema propisima: propisana, ugovorna, uobiajna, standardna i originalna.

7.3. Materijali za izradu ambalae

Za izradu ambalae najee se koriste raze vrste hartije i kartona, drvo, perploa lesonit, tekstil, staklo, metal i plastine mase.

Drvo se lako obrauje i dobro titi upakovanu robu, a za ambalau se kod nas najvie koriste etinari (jela, smreka), zatim tvrdo drvo (bukva, hrast), a po potrebi i meka (topola, vrba, lipa). Ambalaa od drveta pre upotrebe se mora dobro oistiti, oprati i osuiti, a ponekad i dezinfikovati (burad, bave).

Papir i sve vrste kartona najee se koriste kao ambalani materijal jer je papir relativno jeftin, moe se koristiti za razliite proizvode, pogodan je za likovnu i grafiku obradu, lagan je i ne moe se presvlaiti plastikom, aluminijskom folijom, parafinom i sl.Karton se odlikuje veom vrstoom i koristi se za izradu najrazliitijih kutija i kutijica za komercijalna, zbirna i transportna pakovanja. Prednost kartonske ambalae nad onom od drveta, metala i tekstila je u tome to je nepovratna, jeftinija i podesnija za manipulisanje.

Metalna ambalaa se proizvodi od razliitih vrsta lomova nerajuih metala i legura. Koristi se za izradu limenki raznih dimenzija, boca za sprejove, kutija za paste i kremove, zatim kanti, cisterni i dr.

7.4. Komercijalna ambalaa

Savremeni propisi o prometu i kvalitetu robe reguliu nain i obavezu pakovanja mnogih proizvoda, posebno u prehrambenoj, hemijskoj, parfimerijsko kozmetikoj, farmaceutskoj i drugim strukama, i to u ve zavrnoj fazi proizvodnje, sa ciljem da se: ubrza prodaja robe, osigura njen kvalitet i omogui upotreba. Upakovan proizvod namenjen je krajnjem potroau. Ova vrsta ambalae naziva se komercijalna ambalaa, a samo pakovanje komercijalno pakovanje. Masovnoj zastupljenosti komercijalno upakovane robe na savremenom tritu, pored propisa, doprinele su jo i:

nagli razvoj nauke i tehnike;

potrebe savremenog ivota i nove navike;

poveanje kupovine moi i ivotnog standarda;

zahtevi savremenog oblika prodaje robe koji su uslovljeni obaveznim komercijalnim pakovanjem (samousluge, automati, ambulanta prodaja, katoloka prodaja)

konkurencija na tritu.

Meutim, roba se moe komercijalno pakovati na dva osnovna naina:

klasino, sukcesivno prema zahtevima trita koje nije organski vezano za proces proizvodnje;

primenom savremenih sistema komercijalnog pakovanja.

7.5. Transportna ambalaa

Transportna ambalaa ima pre svega funkciju zatite robe, a zatim i da objedine vie proizvodnih jedinica u jednu transportnu jedinicu, ija veliina moe biti razliita. Poseban vid transportnog pakovanja su kontejneri i palete. To su pomona transpotno manipulativna sredstva koje omoguavaju uspeno transportovanje i skladitenje robe, uz smanjenje trokova utovara, pretovara i istovara robe.7.6. uvanje ambalae

Nain i uslovi uvanja abalae razlikuje se zavisno od vrste, namene, materijala od kog je proizvedena i sl., pa je to mogue objasniti samo na konkretnim primerama. Posebne mere uvanja ambalaa usmerene su na eleminisanje specifinih tetnih uticaja koji mogu otetiti kvalitet ambalae. Specifini uticaji su na primer:

za ambalau od hartije, kartona, tekstila i sl., - vlaga, sunce, mehanika dejstva, insekti, glodari, materije koje emituju miris i sl.;

za metalnu ambalau vlaga, hemijske supstance, mehanika dejstva, zapaljive materije, praina i sl.;

za staklenu ambalau mehanika dejstva, dejstvo nekih hemijskih supstanci, visoke ili niske temperature i sl.Iz iznetog proizilazi da na veinu ambalanog mateijala tetno deluju:

vlaga;

direktna izloenost Suncu;

mehanika dejstva;

neke aktivne hemisjke supstance;

insekti i glodari;

zapaljive materije;

nagle temperaturne promene.

7.6.1. Skladitenje, uvanje i transport kvarljive robe

Skladitenje

Odreene prostorije ili prostore koji slue za smetaj i uvanje robe nazivamo skladitima. Skladita u trgovinskim organizacijama slue za prihvatanje i uvanje kupljene robe do njene prodaje. Pojam uvanja robe obuhvata uvanje njenog kvaliteta i kvantiteta da bi gubici bili to manji. Jedan od veoma bitnih uslova za uspeno uvanje kvliteta proizvoda u skladitima je savremeno reavanje klimatiacije. Klimatizacija obuhvata obradu faktora vazduha: vreme, klimu, temperaturu, vlanost i strujanje vazduha. Za uvanje lakokvarljive robe grade se specijalna skladita hladnjae. Hladnjae su skladine prostorije velikih kapaciteta u kojima se temperatura okoline smanjuje vetakim putem i odrava na eljenom nivou. Hladnjae mogu raspolagati ureejima za hlaenje robe ili za hlaenje prostorija.Trasport kvarljive robe

Ko to odreene gubitke u pogledu kvaliteta i kvantiteta robe moe izazvati neadekvatno uskladitenje, tako ih ne moe izazvati i neodgovarajui nain transporta.Transport je mogue gobinovati na vie naina koristei elezniki, drmski, pomorski, reni pa i avionski saobraaj. Kombinovani transport znaajan je zbog iskljuivanja pretovara robe iz jednog prevoznog sredstva u drugo da bi roba nastavila svoj put. Za transpor kvarljive robe koriste se specijalna vozila kao to su: vozila za prevoz kontejnerskog tovara;

vozila za termikim ureajima;

vozila cisterne.

Specijalna vozila za transport lako kvarljive robe sa termikim ureajima mogu biti:

vozila sa provetravanjem;

izotermika vozila;

izotermika rashladna vozila bez proizvodnje sopstvene hladnoe;

rashladna prevozna sredstva za sopstvenom proizvodnjom hlanoe;

prevozna sredstva koja se zagrevaju.

7.6.2. Gubici pri transportu i skladitenju

Za vreme skladitenja i prevoza, kao i pri svim vrstama manipulacije robom prilikom nabavke i prodaje, javljaju se razne vrste gubitka. Ukoliko se sa robom postupa onako kako propisi nalau, gubici e se kretati u granicama dozvoljenog i zato ih zovemo prirodnim gubicima. Dogaa se meutim da usled neadektvatnog skladitenjam, uvanja i transportovanja ili iz nekih drugih razloga doe do prekomernih nedozvoljenih gubitka robe. Gubici mogu biti u vidu: kala, rastura, kvara i loma. Koja vrsta gubitka e se pojaviti, najvie zavisi od svojstva robe.Rastur kao gubitak javlja se usled razliitih uzorka kao to su:

rasipanje pri presipanju i razmeravanju zrnatih proizvoda;

razlivanje pri pretapanju i razmeravanju tenosti;

iscurenje pri oteenju sudova u kojima se uva ili transportuje roba;

topljenje gubitka koji se javljaju u smrznutoj robi, na primer, kod leda i sladoleda.

Lom kao gubitak nastaje u vidu razbijanja lako lomljive robe od stakla, porcelana i keramike ili u vidu lomljenja robe od drveta, kartona, plastinih masa i sl.

Kvar nastaje na robi organskog porekla koja je podlona propadanju usled biohemijskim promenama u njoj. Poseban vid gubitka u vidu uginua javlja se prilikom transportovanja robe u ivom stanju: ive stoke, ivine, divljai itd.Kalo je gubitak mase koji se u stvari javlja kao posledica gubitka vlage. Ova vrsta gubitka javlja se kod svih vrsta robe u vrstom stanju sa visokim procentom robe, a kaliranje se javlja u procesu suenja. Tom prilikom roba gubi teinu, a u veini sluajeva i zapreminu: pratee pojave su i gubljenje bitnih organoleptikih svojstava i smanjenje pa i potpun gubitak upotrebne vrednosti. Navedene pojave su vezane za meso, voe, povre itd.

7.6.3. Pakovanje, skladitenje i transport opasnih materijala

U cilju zatita i zdravlja ljudi ovekove okoline i bezbednosti materijalnih dobara, skladitenje, pakovanje, prevoz i sve usputne manupulacije opasnim materijalima moraju se obavljati u skladu sa zakonom. Zakon propisuje koje su materije opasne. To su:

eksplozivne materije;

gasovi;

materije koje u dodiru sa vodom razvijaju zapaljive gasove;

materije koje se pale same od sebe;

zapaljive tenosti;

zapaljive vrste materije;

materije koje prouzrokuju paljenje (oksidiranjem);

otrovne materije;

nagrizujue materije;

organski peroksid itd.

Pakovanje opasnih materijala

Za pakovanje opasnih materijala mora se koristiti ambalaa koja omoguava potpunu bezbednost. Opasan materijal ne sme da nagrize materijal od koga su izgraeni ambalaa i zatvara, niti da sa njima gradi tetna ili opasna jedinjenja. Da bi se sadrina uspeno sauvala, ambalaa mora biti dobro zatvorena i nepropustljiv, a zatvarai dobro zategnuti da u transportu ne bi olabavili.

Transport opasnih materijala

Ugovor o istovar opasnih materijala mogu se obavljati samo na mestima gde se ne ugroava bezbednost ljudi i imovine. Takva mesta moraju da budu obezbeena propisanim ureajima i opremom i vidljivo oznaava odgovarajuim znakom opasnosti. Opasnu robu obavezno prati isprava o prevozu, koja mora da sadri:

podatke o sadrini poiljke (vrsta i tehniki naziv, teina, broj komada itd.);

naznaku da su ispunjeni uslovi propisani za prevoz opasnih materijala;

naziv poiljaoca i primaoca;

naznaenje da prevoznik poseduje i struno uputstvo o merama bezbenosti;

potpis i peat poiljaoca.

Skladitenje opasnih materijalaPored optih uslova propisanih za skladitenje robe, prilikom skladitenja opasnih materijala moraju se primenjivati i odgovarajui posebni uslovi koji proizilaze iz specifinih svojstava robe. Zbog prirode materijala, skaldita moraju biti snabdevana sredstvima zatite kao to su: maske;

pribor za neutralizaciju;

pribor za ispiranje oiju;

sredstvo za gaenje poara;

materijal za gaenje poara i sl.

Oznake na pakovanjima opasnih materijala

U cilju breg i lakeg uoavanja opasnosti, pored pisanih upozorenja, na opasne materijale je obavezno istai i posebne znake upozorenja. To su nalepnice ili kartice sa crteom koji asocira na opasnost koja preti od materijala ili na postupak koji treba promeniti pri manipulaciji kako bi se opasnost svela na to manju meru. U cilju meunarodnog sporazumevanja, oznake su najee iste ili sline za jednu vrstu opasnih materijala, odnosno za isto upozorenje svuda u svetu.

8. Deklaracija robe

Da bi se odreena roba mogla u svakom trenutku identifikovati neminovno je postojanje deklaracije robe odnosno marke proizvoda. U tom smislu konstituisan je sistem univerzalnih kodova proizvida (UPC) koji je u poetku vaio za Sevrnu Ameriku, a ve preko 30 godina postoji Evropsko udruenje za kodiranje proizvoda EAN. Proizvod oznaen EAN bar kodom ima jedinstven unikatni broj pomou kojeg ga je mogue prepoznati irom sveta i po kome se razlikuje od ostalih proizvoda. EAN sistem karakterie ukupno 13 kodnih mesta datih u vidu pravougaonika sa paralelnim prugama od ega prve 3 cifre i kodovi iznad njih su oznake za zemlju proizvoaa, a slee 4 cifre su broj proizvoaa, sledeih 5 cifara predstavlja broj artikla dok je trinaesti kontrolni broj.Deklaracija robe sadri sledee podatke:

naziv proizvoda;

trgovako ime proizvoda;

broj serije;

koliinu proizvoda;

osnvne karakteristike proizvoda: sastav, datum proizvodnje, rok upotrebe;

oznaku za nivo kvaliteta- uputstvo o uvanju.ZakljuakU nastojanju da se definie roba, postupa se na razliiti naine. Najpre se kae da je ona korisna stvar koja je sposobna da podmiri neku ljudsku potrebu, jer ako nije korisna stvar tj. ako nema upotrebnu vrednost, ona ne moe biti roba. Meutim iz ovoga ne treba izvesti zakljuak da svaka korisna stvar tj. svaka upotrebna vrednost, mora biti roba, jer npr. i vazduh na otvorenom prostoru zadovoljava odreenu ljudsku potrebu ali ona nije roba.Stoga se obino napominje da je roba takva korisna stvar koja je proizvod ljudskog rada. Ali ovo samo po sebi nije dovoljno za definisanje robe, prosto zbog toga to svaki proizvod ljudskog rada koji je sposoban da podmiri neku ljudsku potrebu ne mora biti roba. Tako npr. upotrebne vrednosti koje neposredni proizvoai proizvode za podmirenje sopstvenih potreba nisu robe. Zbog toga se precizira da je roba takav proizvod ljudskog rada koji ima upotrbnu vrednost za druge, a ne za njihovog proizvoaa. Meutim i ovo je samo delimino tano, poto svaki proizvod ljudskog rada koji ima upotrebnu vrednost za one koji ga nisu proizveli ne mora uvek biti roba. Npr. proizvodi kmeovog rada koje je troio feudalac imali su upotrebnu vrednost za njega ali nisu bili roba, jer ih je on dobio od kmeta, ne dajui za njih nikakvu protivvrednost. Iz svih tih razloga izgleda da je najadekvatnije rei da je roba takva upotrebna vrednost tj. takav koristan proizvod ljudskog rada koji je proizveden zato da bude razmenjen tj sa ciljem da se za njega dobije odgovarajua protivvrednost.Literaturahttp://www.fms-tivat.me/predavanja3god/Poznavanje_robe1.pdfhttp://www.definiraj.com/tag/roba/http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A0%D0%BE%D0%B1%D0%B0http://hr.wikipedia.org/wiki/Robahttp://www.znanje.org/i/i19/99iv09/99iv0919m/Pojam%20robe.htmldr Tatjana eki, Tehnologija i poznavanje robe, Visoka poslovna kola strukovnih studija, Leskovac, 2009

PAGE 20