Upload
ljubo-orec
View
233
Download
5
Embed Size (px)
Citation preview
7/28/2019 Silvan u Saloni - S. Bekavac
1/9
Silvia Bekavac
Archaeology Department
University o Zadar
Obala kralja Petra Kreimira IV, 2
Croatia, 23000 Zadar
UDC: 904 : 292 (497.5 Solin)
930.271
Original scientic paper
Received: 31 August 2010
Accepted: 7 September 2010
This work deals with the cult o Silvanus in the territory o Salona,
with research based on epigraphic monuments and iconographic
depictions. A comparison between these nds and those rom the
wider Delmatae territory leads to the conclusion that the Italic cult
o Silvanus was dominant in the Salona ager, while the indigenous
cult predominated in the interior.
Key words: Silvanus, Pan, Diana, Nymphs, Salona, province of Dalmatia
Silvia Bekavac
Odjel za arheologiju
Sveuilite u Zadru
Obala kralja Petra Kreimira IV., 2
HR, 23000 Zadar
UDK: 904 : 292 (497.5 Solin)
930.271
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno: 31. 8. 2010.
Prihvaeno: 7. 9. 2011.
U ovom radu rije je o Silvanovu kultu na teritoriju Salone, ije se
istraivanje temelji na epigrafskim spomenicima i ikonografskim
prikazima. Usporeivanjem tih nalaza s nalazima ireg de lmatskog
teritorija, dolazi se do zakljuka da je u salonitanskom ageru
dominantan italski kult Silvana, a u unutranjosti onaj autohtoni.
Kljune rijei: Silvan, Pan, Dijana, nimfe, Salona, provincija Dalmacija
Silvia Bekavac
Silvan u Saloni
Silvanus in Salona
7/28/2019 Silvan u Saloni - S. Bekavac
2/9
153
Silvan u Saloni
Silvanus in Salona
Silvia Bekavac
The geographic area that will be encompassed in this work
encompasses todays Katel settlements, Trogir, Solin, and the wider
environs o Split and Klis, meaning that area which lay beyond the city
walls o ancient Salona, but was a part o the Salona ager. The entire
territory o Salona is not encompassed, because Silvanus was a deity
who covered a specic area, the beltbetween the urban and wild.
Marina Milievi Brada wrote about this based on the discovery o
a relie dedicated to Silvanus and Diana rom Aequum. 1 She spoke o
the existence o a boundary between the two terms domus andagrios.
The rst term would denote that which is known, the domestic and
enclosed, while the second term means that which is wild, oreign
and beyond the boundaries o what is known. I this is conveyed to
the spiritual world, then a deity like Silvanus would represent the
gods who reside outside o the bounds o the ordered world, or at the
rontier o utter wilderness as represented by thick orests, pastures
and mountains. Thus, dedications to Silvanus were also located
outside o the city walls, meaning beyond the boundaries o the
administrative and social order.2 Adhering to this conclusion, research
into traces o the cult o Silvanus has been directed at the precisely
bounded space outside o Salonas city walls.
The territory between the Krka and Cetina Rivers, within which
the later Salona ager emerged, belonged to the Illyrian Delmatae
tribe.3 Ater Roman authority was established, intense Romanization
commenced, which implies social, economic, administrative
and cultural change. Romanization began on the coastal belt,
where lie burgeoned in the newly-established Roman-era cities
and settlements, while in the interior, in the Dinaric region, theindigenous component was still quite strongly elt in everyday lie.4
These changes would also be spurred by the emergence o a
new ethnic composition in the local population. Salona, as a newly-
established colony, would consist o numerous settlers rom dierent
ethnic territories.5 This would result in a mixture o diverse cultural
inuences between the indigenous Delmatae and settler populations,
which would also be reected in changes in spiritual lie, albeit entirely
under the control and within the bounds o the state authorities.
1 Milievi Brada 2008, pp. 359-361. The relie was discovered in 1931,
carved into solid rock not ar rom the city walls o the ancient colony
o Aequum. The relie bears a portrayal o Diana and Silvanus. Diana is
portrayed as the Huntress, holding a bow in her let hand, and reaching
or an arrow in the quiver on her back with her right hand. Silvanus is quite
damaged, although a goats hooves, prominent ithyphallic imagery and apedum in the let hand are visible. He may have held syrinxes in his right
hand, moving them toward his mouth. This nd constitutes an outdoor
shrine to Silvanus, Rendi-Mioevi A. 1982, pp. 121-139.
2 Milievi Brada 2008, pp. 359-366.
3 ovi 1987, p. 442.
4 The Dinaric massi intersected Delmatae territory and thereby denoted a
natural boundary between the social and economic dierences between
the area along the coast and the interior, Rendi-Mioevi D. 1955, p. 7.
5 An inscription dedicated to Silvanus may serve as evidence o this, or on
it there is a trace o a person whose cognomen Evcapia (or Eucarpia, the
letter Rwas let out o the inscription) may be deemed o Greek origin:
T(itus) FLAVIV[s] / [---]MAN / [-O--]ONIA / EVCAPIA / [--]L SI LVANO EX VOT(o),
Mari 1997, p. 52, cat. no. 23.
Geograsko podruje koje e se obuhvatiti ovim radom jest prostor
dananjih Katela, Trogira, Solina, te okolice Splita i Klisa, dakle, onaj
prostor koji se nalazi izvan gradskih bedema antike Salone, a dio
je salonitanskog agera. Cijeli teritorij Salone nije obuhvaen, jer je
Silvan boanstvo koje pokriva tono odreeni prostor, odnosno
pojasi zmeu urbanog i divljeg. O tome pie Marina Milievi
Brada, i to na temelju mjesta nalaza reljea Silvana i Dijane iz
Ekva (Aequum).1 Ona govori o postojanju granice izmeu dva
pojma, domus i agrios. Prvi pojam bi oznaavao ono to je poznato,
domae i ograeno, a drugi ono to je divlje, strano i izvan granica
poznatog. Prenesemo li to na duhovni svijet, onda bi boanstvo
kao to je Silvan, predstavljalo bogove koji obitavaju izvan granica
ureenog svijeta, odnosno na granici prema potpunoj divljini,
koju predstavljaju guste ume, panjaci i planine. Prema tome se
i posvete Silvanu nalaze izvan gradskih bedema, odnosno izvan
granice administrativnog i drutvenog ureenja.2 Slijedei ovaj
zakljuak, istraivanje tragova Silvanova kulta usmjereno je na
tono omeeni prostor izvan gradskih bedema Salone.
Teritorij izmeu rijeka Krke i Cetine, u okviru kojeg se nalazi
i kasnije nastali salonitanski ager, pripadao je ilirskom plemenu
Delmata.3 Nakon uspostave rimske vlasti zapoinje jak proces
romanizacije, koji podrazumijeva drutvene, ekonomske,
administrativne i kulturne promjene. Proces romanizacije
zapoeo je u priobalnom dijelu, gdje cvjeta ivot u novonastalim
antikim gradovima i naseljima, dok se u unutranjosti, odnosno
zadinarskom podruju, jae osjea autohtona komponenta u
svakodnevnom ivotu ljudi.4
Ove promjene uvjetovat e i nastanak nove etnike slike
stanovnitva. Salona, kao novonastala kolonija, sastojat e se od brojnih
doseljenika razliitog etnikog podrijetla.5 To e rezultirati mijeanjem
razliitih kulturnih utjecaja izmeu autohtone delmatske i doseljenike
populacije, to e se osjetiti i na promjenama u duhovnom ivotu, ali
sve pod kontrolom i u granicama jake dravne vlasti.
Silvanov kult u Iliriku u rimsko doba zasnovan je na prapovijesnom
boanstvu uma i panjaka, koje je prisutno u veine ilirskih plemena
1 Milievi Brada 2008, str. 359-361. Relje je pronaen 1931. godine,
uklesan u ivoj stijeni nedaleko od gradskih vrata antike kolonije
Aequum . Na reljeu su prikazani Dijana i Silvan. Dijana je prikazana
kao lovkinja, u lijevoj ruci nosi luk, dok s desnom rukom posee za
strijelom koja se nalazi u tobolcu na leima. Silvan je prilino oteen,
vide se kozje noge, izraena itialinost, te pedum u lijevoj ruci. Modaje u desnoj ru ci drao si ringu, ko ju je prinos io usti ma. Ovaj nala z
predstavlja Silvanovo svetite na otvorenom, Rendi-Mioevi A. 1982,
str. 121-139.
2 Milievi Brada 2008, str. 359-366.
3 ovi 1987, str. 442.
4 Planinski masiv Dinare razdvaja delmatsko podruje i time oznaava
prirodnu granicu drutvenih i gospodarskih razlika izmeu prostora uz
obalu i zalea, Rendi-Mioevi D. 1955, str. 7.
5 Kao dokaz ovome moe posluiti i jedan natpis posveen Silvanu na
kojem je ostao trag osobe po ijem se kognomenu Evcapia (odnosno
Eucarpia, na natpisu je isputeno slovo R) moe vidjeti da je bila grkog
podrijetla: T(itus) FLAVIV[s] / [---]MAN / [-O--]ONIA / EVCAPIA / [--]L SILVANO
EX VOT(o), Mari 1997, str. 52, kat. br. 23.
7/28/2019 Silvan u Saloni - S. Bekavac
3/9
154
VAPD 104, 2011., 151-166
155
Silvan u Saloni
Silvanus in Salona
Silvia Bekavac
The cult o Silvanus in I llyricum during the Roman era was
based on a prehistoric orest and pasture deity that was present
among most Illyrian tribes, having similar eatures regardless o the
mutually rather diverse and divergent spiritualities o the Illyrians. 6
Three areas have been distinguished in Delmatae territory within
which monuments dedicated to Silvanus are grouped. These are
the areas o Salona, where the nds are most numerous, ollowed
by the surroundings o Sinj and the Vrlika area, and north-west
Bosnia, where the strongest indigenous component can be elt,
i.e. the eatures o the cult prior to Romanizing inuences are the
most prominent.7 The greater maniestation o the cults Roman
character could naturally be expected on the coastal belt, where
the presence o Roman state authority was stronger. The character
o the cult also depended on the geographic-economic eatures
o the area in which it developed. Thus the cults livestock-herding
component would be the most marked in the interior, while the
agrarian character, inuenced by the newly-emerging economic
changes brought by Romanization, came to the ore in the coastal
belt and the Salona area.8
The stronger inuence o indigenous components is also
reected in the poorer quality o the engraved monuments in
the Dinaric zone, while those which emerged in the coastal belt
are characterized much more by the artistic achievements o
Antiquity.9 Monuments commissioned in the Roman sculpture
workshops in Salona or elsewhere exhibit a higher quality than
those made by sel-taught local sculptors who copied the latter
works.The dierence is also reected in the portrayal o Silvanus.
In the interior, Silvanus is portrayed as a young and beardless
satyr, in the coastal areas he is shown as an adult male with a ull
beard. Regardless o these dierences, the concept o a so-called
Delmatae-type Silvanus has emerged, most oten presented as
anthropo-theriomorphic, with goats legs and horns, holding
a shepherds sta and musical instrument in his hands, and
accompanied by a dog, kid and trees, which are dedicated to him.10
Based on these remarks, one may conclude that the Dinaric
zone, because o its more notable indigenous components, better
evoked the indigenous cult o Silvanus, while the coastal belt
provided a better picture o the symbiosis between the indigenous
cult and new inuences brought by Romanization through the
Italic Pan. It is only logical that in the heart o the province o
Dalmatia, as represented by Salona, would contain visible Italic
inuences and changes in the character o the cult, which assumed
a rather marked agrarian component in these areas. Such an
6 Medini 1984, p. 6.
7 The territory o south-west Bosnia encompasses the Glamo, Livno and
Duvno elds, Rendi-Mioevi A. 1974, p. 30.
8 Rendi-Mioevi A. 1974, pp. 29-31.
9 Bojanovski 1978, pp. 115-132. The rusticality in the manner o carving relie
images on monuments in the Dinaric zone is much more notable, and it
may be ascribed to the works o sculptors who did not manage to master
all sculptural techniques, Rendi-Mioevi A. 1974, p. 31.
10 Rendi-Mioevi D. 1955, pp. 5-40.
assertion may perhaps be reinorced by the appearance o shovels/
spades as one o the attributes o Silvanus.11
However, an entire series o indicators point to the act that the
actual situation was not so markedly bipolar. Thus the discoveries
o shrines to Silvanus, where relie images carved in solid rock have
been preserved in the oothills o Klis and Kozjak, emphasized the
stock-herding component o the cult, which portrays Silvanus as
the patron o herds and shepherds.12 Additionally, the location
o these shrines in a typical pastoral landscape near a water
source, where shepherds could rest or nd shelter with their
herds, demonstrates that the development o the cult was closely
associated with the economic eatures o this region, i.e., it reects
the picture o the economic and religious lie o the Delmatae
population in the Salona environs.13
However, one should not discount the act that shepherds
were not only indigenous inhabitants with their herds, but also
slaves, who tended their mastersherds on the slopes o Kozjak and
Klis and who were emigrants rom dierent parts o the Empire.14
The ertile Katel and Split elds were sub-divided into centuries
that were granted to settling Italian colonists. 15 The herds were
pastured in the non-centuriated part o the Salona ager, meaning
on the slopes o Kozjak, Malaka greda and Perun. However,
another act is that certain iconographic eatures o the relie
images rom Klis16 and Kozjak,17 which are also outdoor shrines,
exhibit a certain rusticality and indigenity in their rendering, and
one may add to these the relie rom Perua, which depicts an
environment that unambiguously recalls the natural ambience othe Silvanus shrine on Kozjak.18(Fig. 1.)
On all three relie images, Silvanus is depicted as the so-called
Delmatae-type, who in these cases is a hirsute and bearded adult
man, with goat horns and hooves, and with the typical attributes
11 A potential example o the depiction o this attribute in the Salona area
can be ound on a pediment rom Trstenik. The central moti o the
pediment is a cornice, with a pedum to its let. Another item is depicted on
the right, which Nenad Cambi assumed may have been a shovel without
shat, see Cambi 2000, p. 107. A similar item was ound on an example o
a Silvanus relie, rendered by rather poor sculptural technique, rom Brela
in the Makarska littoral, in which Julijan Medini recognized a shovel, and
Silvanus as Messora, Medini 1971, p. 128.
12 Rendi-Mioevi A. 1982, p. 122.
13 Cambi 2000, p. 101.14 That there were those among the population o Salona who were servi,
slaves, who also venerated Silvanus is proven by an inscription dedicated
to Silvanus in which the dedicants are noted as the slaves Trophimus and
Amandianus, CIL III, 8684; Mari 1997, p. 62, cat. no. 4.
15 Sui 1955, pp. 17-20.
16 The relie is carved at the bottom o a cli which cuts through the small
stream called Tri kralja (Three Kings), so the site is called Trikraj, Rendi-
Mioevi A. 1982, pp. 131-133.
17 Located on the southern slopes o Kozjak at the Bovan site. The relie with
the image o the deity is carved along the right edge o the western side
o a broken-o stone block, at a height o 1.9 m rom ground level, Rendi-
Mioevi A. 1982, pp. 132-139.
18 Cambi 2000, p. 102.
i ima sline znaajke, bez obzira na meusobno prilino raznolik i
razjedinjen duhovni ivot Ilira.6 Na delmatskom teritoriju izdvojena
su tri podruja u sklopu kojih se grupiraju spomenici posveeni
Silvanu. To su podruje Salone, gdje su nalazi najbrojniji, zatim
okolica Sinja i vrlikoga kraja te podruje jugozapadne Bosne, gdje
se osjea najjai utjecaj autohtone komponente, odnosno najvie su
izraene znaajke kulta prije utjecaja romanizacije.7 Oekivati je da
se na spomenicima priobalnog podruja, gdje je bila jae prisutna
rimska dravna vlast, i vie oituje rimski karakter kulta. Karakter kulta
ovisio je i o geograsko-gospodarskim odlikama podruja na kojem
se razvija. Tako e stoarska komponenta kulta najjae biti izraena
u unutranjosti, a agrarna, uvjetovana novonastalim ekonomskim
promjenama koje donosi romanizacija, u priobalnom dijelu, odnosno
na prostoru Salone.8
Jai utjecaj autohtone komponente vidljiv je i u loijoj kvaliteti
isklesanih spomenika u zadinarskom podruju, dok oni nastali
na podruju priobalnog dijela imaju vie znaajke antikih
umjetnikih dostignua.9 Spomenici narueni u salonitanskoj ili
nekoj drugoj rimskoj klesarskoj radionici kvalitetnije su izraeni
nego oni samoukih domaih klesara, koji su te radove kopirali.
Razlika se oituje i u prikazu Silvana. U unutranjosti je Silvan
prikazan kao mlad i golobrad satir, a u primorskim krajevima kao
zreo mukarac obrastao bradom. Bez obzira na te razlike, stvorio
se pojam takozvanog delmatskog tipa Silvana, koji se predstavlja
najee antropoteriomorno, s kozjim nogama i rogovima, kako u
rukama nosi pastirski tap i pastirsku sviralu, a uz njega su pas, jare
i drvee koje mu je posveeno.10
Na temelju ovih naelnih primjedaba dalo bi se zakljuiti da
zadinarsko podruje zbog izraajnije autohtone komponente bolje
doarava autohtoni kult Silvana, dok priobalno podruje prua bolju
sliku simbioze autohtonog kulta s novim utjecajima, koje donosi
romanizacija preko italskog Pana. Logino je oekivati da e u Saloni,
sreditu provincije Dalmacije, doi do vidljivijih italskih utjecaja i
promjena u karakteru kulta, koji e na ovim prostorima imati izraenu
agrarnu komponentu. Takvoj tvrdnji moda ide u prilog pojavljivanje
lopate - aova kao jednog od Silvanovih atributa. 11
6 Medini 1984, str. 6.
7 Podruje jugozapadne Bosne obuhvaa Glamoko, Livanjsko i Duvanjsko
polje, Rendi-Mioevi A. 1974, str. 30.
8 Rendi-Mioevi A. 1974, str. 29-31.9 Bojanovski 1978, str. 115-132. Na spomenicima zadinarskog podruja
jae je izraena rustikalnost u nainu klesanja reljea, te se mogu pripisati
djelima klesara koji nisu uspjeli svladati sve klesarske tehnike, Rendi-
Mioevi A. 1974, str. 31.
10 Rendi-Mioevi D. 1955, str. 5-40.
11 Mogui primjer prikazivanja ovog atributa na podruju Salone
predstavljen je na zabatu iz Trstenika. Sredinji motiv zabata ini vijenac,
a s njegove lijeve strane prikazan je pedum. S desne strane prikazan je
jo jedan predmet, za koji Nenad Cambi pretpostavlja da bi mogao biti
lopata bez nasada, v. Cambi 2000, str. 107. Slian predmet nalazi se i na
jednom primjeru Silvanovog reljea, izraenog u dosta looj klesarskoj
tehnici, iz Brela u Makarskom primorju, u kojem je Julijan Medini
prepoznao lopatu, te Silvana kao Messora, Medini 1971, str. 128.
Meutim, cijeli niz pokazatelja upuuje na to da slika stanja nije
tako izrazito bipolarna. Tako nalazi Silvanovih svetita, od kojih su se
sauvali relje uklesani u ivoj stijeni na obroncima Klisa i Kozjaka,
naglaavaju stoarsku komponentu kulta, koja predstavlja Silvana
kao zatitnika stada i pastira.12 Takoer poloaj tih svetita, koja se
nalaze u tipinom pastoralnom krajoliku u blizini izvora vode, gdje
su se pastiri sa svojim stadima mogli odmoriti ili skloniti, ukazuje
na to da je razvoj kulta usko vezan uz gospodarske znaajke ovog
kraja, odnosno odraava sliku gospodarskog i religijskog ivota
delmatskog stanovnitva u okolici Salone.13
Ne smije se, meutim, iskljuiti injenica da pastiri nisu bili samo
autohtoni stanovnici sa svojim stadima, ve i robovi, koji su svojim
gospodarima uvali stada po obroncima Kozjaka i Klisa, a porijeklom
su bili iz razliitih dijelova Carstva.14 Plodno Katelansko i Splitsko
polje podijeljeno je na centurije koje su dane doseljenim italskim
kolonistima.15 Stada su pasla u necenturiranom dijelu agera Salone,
dakle na padinama Kozjaka, Malake grede i Peruna. No injenica
je i to da odreene ikonograske znaajke reljea s Klisa16 i Kozjaka,17
koji ujedno predstavljaju svetita na otvorenom, pokazuju odreenu
rustikalnost i autohtonost u nainu izrade, a njima se moe pridodati
i relje s Perue, na kojem prikazani ambijent nesumnjivo podsjea na
prirodni ambijent Silvanova svetita na Kozjaku (sl. 1).18
Na sva tri reljea Silvan je prikazan kao takozvani tip delmatskog
Silvana, kojeg u ovim sluajevima predstavlja kosmat i bradat zreo
mukarac, s kozjim rogovima i papcima, te s tipinim atributima kao
to su pedum i siringa, te sa psom, jarcem i malim rtvenikom.19
Postoje i razlike u prikazivanju stava Silvana, to je rezultat razliitihklesarskih predloaka, odnosno ikonograskih rjeenja. Tako je na
klikom i kozjakom reljeu Silvan prikazan u stojeem stavu, dok je
na perukome prikazan u sjedeem poloaju na hr pi kamenja. Takav
poloaj tijela ne predstavlja izdvojen primjer u prikazu Silvana, to
potvruju jo tri reljea, jedan s Klisa,20 drugi iz Katel Novog21 te trei iz
12 Rendi-Mioevi A. 1982, str. 122.
13 Cambi 2000, str. 101.
14 Da je meu stanovnitvom Salone bilo i onih koji su bili servi, odnosno
robovi, koji su takoer tovali Silvana, potvruje i natpis posveen Silvanu
na kojem se kao dedikanti spominju servi Trophimus iAmandianus, CIL III,
8684; Mari 1997, str. 62, kat. br. 4.
15 Sui 1955, str. 17-20.
16 Relje je isklesan pri dnu litice koju presijeca potoi Tri kralja, pa se itav
lokalitet zove Trikraj, Rendi-Mioevi A. 1982, str. 131-133.17 Nalazi se na junim obroncima Kozjaka, na lokalitetu Bovan. Relje s likom
boanstva isklesan je uz desni rub zapadne strane odvaljenog kamenog
bloka, na visini od 1,90 m od tla, Rendi-Mioevi A. 1982, str. 132-139.
18 Cambi 2000, str. 102.
19 Na klikom reljeu zbog oteenja lijeve ruke ne moe se odrediti atribut
koji Silvan dri u ruci. Na reljeu nije prikazana siringa, a ni jare, iako su
vidljiva neka zadebljanja na reljeu u donjem lijevom kutu, gdje bi se
moglo oekivati jarca, Rendi-Mioevi A. 1982, str. 132, bilj. 44.
20 Na tom reljeu Silvan je prikazan u sjedeem poloaju na krapi, kako svira,
najvjerojatnije u rulu, a nime se dre za ruke i pleu, v. Cambi 2000, str. 102.
21 Prikazan je Silvan koji sjedi ili se oslonio na gomilu kamenja iza sebe, te
svira u sviralu, a kraj njega je Nima s trskom u desnoj i grozdom u lijevoj
ruci, v. Cambi 2000, str. 103.
7/28/2019 Silvan u Saloni - S. Bekavac
4/9
156
VAPD 104, 2011., 151-166
157
Silvan u Saloni
Silvanus in Salona
Silvia Bekavac
Solina,22 koji se nalazi u Arheolokome muzeju u Splitu (sl. 2). Na njemu
je Silvan prekriven nebridom, odnosno laganim ogrtaem. Taj element,
koji se javlja i na reljeu s Perue, primjer je kultnog sinkretizma s
Liberom.23 Primjer kultnog sinkretizma s Liberom je i pojava grozda na
Silvanovim kultnim slikama, kao to je uoeno na primjeru jo jednog
Silvanovog reljea iz Salone, koji se uva u Arheolokome muzeju u
Zagrebu24 te na ve spomenutom reljeu iz Katel Novog, gdje grozd u
ruci dri nima koja se nalazi uz Silvana. Osim na ovim reljema kultni
sinkretizam s Liberom zamjeuje se i na primjeru bronane statuete
pronaene u blizini Livna, gdje je boanstvo prikazano ogrnuto
jelenjom koom, odnosno nebridom. Rije je o statui koja je nastala
na podruju june Italije, a prikazuje odraslog Pana ili Silena, ali je
zbog ikonograske slinosti interpretirana kao domae boanstvo,
odnosno Silvan.25 Potpuno isto rjeenje Silvanovih prikaza nastalih u
ageru Salone (bez obzira jesu li uklesani u ivoj stijeni ili na pokretnim
votivnim spomenicima) i statue iz june Italije, pokazuje da su
22 Silvan je prikazan u sjedeem poloaju i s prekrienim nogama, v. Cambi
2000, str. 103.
23 Rendi-Mioevi A. 1955, str. 15.
24 Rendi-Mioevi A. 1955, str. 17; Matijai, Tassaux 2000, str. 69; Jadri
2007, str. 205.
25 Rendi-Mioevi A. 1974, str. 38.
arhetipovi nastali u italskim r adionicama. Tako je i itialinost, znaajka
tipina za delmatskog Silvana, takoer posuena od jednog klasinog
italskog boanstva, Prijapa, a zastupljena je na gotovo svim prikazima
Silvana sa solinskog podruja.26
Osim reljea s prikazom Silvana, bitnu komponentu nalaza
ine i epigraski spomenici. Do sada su na salonitanskom podruju
pronaena ukupno dvadeset i etiri natpisa posveena Silvanu.27
Na samo jednom spomeniku moe se sa sigurnou potvrditi
autohtonost dedikanta.
BATO PET/IVS SILV[AN(o)] / D(onum) D(edit) L(ibens) M(erito).28
26 Itialinost, odnosno alus u eregiranom poloaju kod prikazivanja Silvana,
zastupljena je na itavom delmatskom podruju, kao jedna od znaajki
takozvanoga delmatskog tipa Silvana, Rendi-Mioevi D. 1955, str. 16.
27 Mari 1997, str. 62-64, kat. br. 1-24.
28 Mari 1997, str. 63, kat. br. 24. Potrebno je navesti da se na natpisu
pronaenom na lokalitetu Majdan kod Klisa pokualo utvrditi autohtono
porijeklo dedikanta, no ono se ne moe sa sigurnou potvrditi: SILVANO
/ AVG(usto) SAC(rum) / M(arcus?) DERECANDIS, Mari 1997, str. 63, bilj. 47,
kat. br. 11.
such as the pedum and syrinxes, and with a hound, kid and small
altar.19
There are also dierences in the depiction o Silvanus
posture, which resulted rom diering sculptural models and
iconographic solutions. Thus, Silvanus is depicted as standing
on the Klis and Kozjak relie images, while on the Perua relie
he is shown sitting on a pile o stones. Such a body posture
is not an isolated example in depictions o Silvanus, which is
conrmed by three other relie sculptures, the rst rom Klis,20
the second rom Katel Novi, 21 and the third rom Solin,22 held in
the Archaeological Museum in Split. (Fig. 2). On them, Silvanus is
shown cloaked in a nebris, a light robe. This element, which alsoappears on the relie rom Perua, constitutes an example cult
syncretism with Liber.23 The appearance o a bunch o grapes
on cult images o Silvanus is another example o cult syncretism
with Liber, and this was also observed on an example o another
Silvanus relie rom Salona which is held in the Archaeological
Museum in Zagreb,24 and on the already mentioned relie rom
Katel Novi, where the Nymph standing next to Silvanus holds
a grape bunch in her hand. Besides these relie images, cult
syncretism with Liber can also be ound on a bronze statuette
discovered near Livno, where the deity is por trayed cloaked
in deerskin, i.e. a nebris. This is a statue which was made in
South Italy, and depicts the adult Pan or Silenus, but due to the
iconographic similarities it has been interpreted as a local deity,
Silvanus.25 The entirely identical solution to portrayals o Silvanus
in the Salona ager (regardless o whether they were carvedinto solid rock or on movable votive monuments) and statues
rom South Italy show that the archetypes emerged in the Italic
workshops. Thus, even the ithyphallic aspect, a characteristic
typical o the Delmatae Silvanus, was also borrowed rom the
classic Italic deity Priapus, and it is present in almost all portrayals
o Silvanus rom the Solin area. 26
Besides the portrayal o Silvanus on relie sculpture, epigraphic
monuments are also an essential component o the nds. Thus ar
a total o twenty-our inscriptions dedicated to Silvanus have been
19 The attribute held by Silvanus in his let hand cannot be discerned due
to damage. No syringes are shown on the relie, nor a kid, although some
protuberances are visible in the lower let corner o the relie, where one
would expect the kid, Rendi-Mioevi A. 1982, p. 132, note 44.
20 On this relie, Silvanus is shown sitting on rubble, playing what is probablya fute, while the Nymphs are holding hands and dancing, see Cambi
2000, p. 102.
21 Silvanus is depicted sitting or leaning on a mound o stones behind him,
and playing an instrument, while next to him there is a Nymph with a grape
vine in her let hand and a grape bunch in her right, see Cambi 2000, p. 103.
22 Silvanus is depicted sitting with legs crossed, see Cambi 2000, p. 103.
23 Rendi-Mioevi A. 1955, p. 15.
24 Rendi-Mioevi A. 1955, p. 17; Matijai, Tassaux 2000, p. 69; Jadri 2007,
p. 205.
25 Rendi-Mioevi A. 1974, p. 38.
26 The ithyphallic aspect, i.e., the erect phallus in portrayals o Silvanus, is
present throughout the Delmatae territory, as one o the eatures o the
so-called Delmatae-type Silvanus, Rendi-Mioevi D. 1955, p. 16.
ound in the Salona area.27
The indigenous origin o the dedicants can be established with
any certainty on only a single monument.
BATO PET/IVS SILV[AN(o)] / D(onum) D(edit) L(ibens) M(erito).28
Even though this reers to a person o indigenous origin,
this inscription still does not conrm the indigenity o the cult
with any certainty. Since only one such inscription has been
discovered in the Salona territory, this area indicates a somewhat
dierent picture than those ound in the Dinaric zone, where most
dedicants were o indigenous origin.29
27 Mari 1997, pp. 62-64, cat. no. 1-24.
28 Mari 1997, p. 63, cat. no. 24. It is necessary to note that with reerence
to the inscription discovered at the Majdan site near Klis, attempts were
made to ascertain the indigenous origin o the dedicants, but this could
not be conrmed with any certainty: SILVANO / AVG(usto) SAC(rum) /
M(arcus?) DERECANDIS, Mari 1997, p. 63, note 47, cat. no. 11.
29 Mari 1997, p. 58.
Slika 1.
Relje Silvana s Perue. Arheoloki
muzej u Splitu (oto: T. Seser)
Figure 1.
Relie o Silvanus rom Perua.
Archaeological Museum in Split
(photo by T. Seser)
Slika 2.
Relje s Klisa, s prikazom Silvana koji sjedi i tri nime koje pleu. Arheoloki
muzej u Splitu (oto: T. Seser)
Figure 2.
Relie rom Klis with portrayal o Silvanus sitting and three dancing Nymphs.
Archaeological Museum in Split (photo by T. Seser)
7/28/2019 Silvan u Saloni - S. Bekavac
5/9
158
VAPD 104, 2011., 151-166
159
Silvan u Saloni
Silvanus in Salona
Silvia Bekavac
It is also necessary to examine the epithets o Silvanus which
appear on monuments. Out o the total twenty-our inscriptions,
Silvanus is accompanied by the epithet Augustus on as many as
seventeen o them.30 This eature also distinguishes the Salona
area rom the Dinaric zone, in which only two o the total twelve
inscriptions bear this epithet. Regardless o the extent to which this
epithet can be associated with the imperial honoric, or part o the
imperial name ormula, the discrepancy between the two regions
is quite indicative. It is to be expected that this epithet Augustus
would be more present where the inuence o Romanization
was stronger. A similar point holds or the epithet Silvestris, which
appears on only a single inscription in the Salona area,31 while itappears on as many as six monuments rom the Dinaric zone.32
On this basis, we may conclude that epigraphic monuments
also conrm what has been observed on relie images in
iconographic orm, and this is that the Dinaric zone better exhibits
the indigenous character o the cult, while the coastal belt shows
symbiosis o the cult with new elements.
Inasmuch as the indigenity o the cult o Silvanus is accepted
and it is agreed that he was derived rom some Delmatae deity that
was identied with the Italic Silvanus as a result o Romanization,
the question remains as to whether there was a community which
venerated the Italic Silvanus exclusively. The very acceptance o
the notion o the indigenity o the Silvanus cult also imposes the
act that the indigenous population had to directly encounter
a group which revered the Italic Silvanus in order to even be
able to recognize the character o this cult and then, because ocommon eatures, identiy their deity with Silvanus. More specic
examples that could conrm the existence o the physical remains
o worshippers o the Italic Silvanus may be discovered insoar as
preserved shrines dedicated to this deity are scrutinized.
The highest number o shrines were in natural outdoor settings
or in caves. This is demonstrated by the shrines such as those on
Kozjak or Klis,33 but also the relie images which depict the typical
30 Mari 1997, p. 57.
31 SILVANO / SILVEST(ri) SAC(rum) / M(arcus) AVREL(ius) ATTE/NIO MIL(es) LEG(ionis)
/ I ADI(utricis) ANTON(inianae) / V(otum) S(olvit) L(ibens) M(erito), see Kirigin-
Lokoek-Mardei-Bili 1987, p. 36, P. VII. 1. This inscription was discovered
during archaeological research at Salonas western necropolis, together with
another small altar dedicated to Silvanus bearing the inscription S(ancto)
SILV(ano) A(ugusto) S(acrum) / Q(uintus) BOVIVS / RVFINVS / V(otum) S(olvit)L(ibens) M(erito), Kirigin, Lokoek, Mardei, Bili 1987, p. 36. Both were ound
in secondary positions. The inscription may be deciphered asS(ilvano)
SILV(estri) , particularly i one takes into consideration that the inscription on
the rst altar also bears this dedication.
32 Mari 1997, p. 57.
33 Besides the relie images carved into solid rock on Kozjak and Klis - already
mentioned in this paper - it should also be noted that the existence o
three caves in which Silvanus was probably worshipped has also been
conrmed. One o these was identied by Dyggve, and he also ound in
it a ragment o a cult portrayal o Silvanus. The other two were ound
by hiker J. Peja, and in them, as in the rst cave, a carved cross was
discovered, which serves as evidence on the inheritance o this cult site
that was Christianized in later periods, see Cambi 2000, p. 104.
appearance o the landscape o shrines to Silvanus.34 Since outdoor
shrines were situated in rather inaccessible terrain, it is logical to
assume that they were probably dedicated by shepherds, who
pastured their herds on steep slopes.
However, the discovery o the pediment rom Trstenik,35 which in
its lower section contains the inscription SILVANO AVG(usto) SACR(um)
PRO SALVTE ET REDITV LVCI POMPONI / VALENTINI LVCIVS POMPONIVS
RESTVTVS CLIENS,36 indicates the probability that besides these shrines
in natural settings there were also smaller temples, which were erected
in more accessible territories and thereby intended or the populations
o inhabited places. There is also the relie rom the Archaeological
Museum in Split, which bears a portrayal o an aedicule with twocolumns and a pediment and cornice, and with a visible portrayal o
the aade and columns bearing beam and pediment with an image o
Silvanus, accompanied by his typical attributes o syrinxes and a pedum,
and a kid next to his legs, conrming that there were temples dedicated
to Silvanus, precisely the type depicted on this relie.37 Since it has been
observed that certain relie depictions o Silvanus very lucidly show the
natural environment in which Silvanus was worshipped outdoors or
in caves, then one may conclude that this relie also provides a aithul
depiction o the appearance o a temple dedicated to Silvanus, and also
constitutes evidence on the existence o this orm o shrine to Silvanus.
These were most likely small temples with cellae in which there
was a cult image or statue o Silvanus.38 Since these are classical Roman
architectural solutions, one cannot discard the very real possibility
that the Italic Silvanus was worshipped exclusively in this temple - o
which the pediment has been preserved. The site o this temple wasaccessible to the urban population o ancient Salona. Recalling the
numerous elements which distinguish the cult o Silvanus in Salona
rom its counterpart in the hinterland, the existence o a classical
34 I the relie carvings bearing the image o Silvanus are examined, one may also
discern the appearance o the ambient in which this deity was worshipped. Thus,
based on the example o a relie rom Klis, which is held in the Archaeological
Museum in Split, one may observe the orm o an entrance into a cave, Rendi-
Mioevi A. 2007, p. 21. Also, based on the example o the relie rom Perua, one
may observe the typical appearance o an outdoor shrine to Silvanus which recalls
the environment o the shrine on Kli s and Kozjak; Cambi 2000, p. 102.
35 Rendi-Mioevi A. 1982, p. 124; Cambi 2000, pp. 107-111.
36 Mari 1997, p. 63, cat. no. 15.
37 Cambi 2000, p. 110, 111.
38 Thus ar only two examples o statuettes o Silvanus have been discovered,and they may have stood within shrines. The rst example is missing the
portion rom the abdomen downward, and it was discovered in the apse o an
Early Christian church in Klapavice, on Klis, next to an inscription mentioning
Silvanus, Rendi-Mioevi A. 1982, p. 126. The second nd is a stone sculpture
o Pan (Silvanus?) ound in Solin, Rendi-Mioevi A. 1974, p. 30, note 2.
This second nd may be compared with a similar statue o Pan that was
discovered in Zaostrog inside a complex o villaerusticae , but which has not
been preserved, as it was destroyed at the order o a bishop, Medini 1970, p.
40. It is worthwhile noting that besides these stone sculptures, there is also a
series o bronze statuettes rom Solin, to which two more may be added: one
rom Aequum, and the other rom the Crkvina site near Livno, which due to its
dimensions could not have belonged to a shrine, and was probably the private
property o some worshipper o Silvanus, Rendi-Mioevi A. 1974, pp. 29-42.
Iako je rije o osobi autohtonog podrijetla, ovaj natpis jo uvijek ne
potvruje sa sigurnou i autohtonost kulta. Kako je na salonitanskom
podruju pronaen samo jedan ovakav natpis, taj prostor ukazuje
na pomalo drugaiju sliku od one koju zatjeemo na zadinarskom
prostoru, gdje je veina dedikanata autohtonog podrijetla.29
Potrebno je sagledati i Silvanove epitete koji se javljaju na
spomenicima. Na ak sedamnaest od ukupno dvadeset i etiri
natpisa Silvana prati epitet Augustus.30 Ta znaajka takoer
izdvaja salonitanski prostor od zadinarskoga, na kojem se od
ukupno dvanaest natpisa na samo dva navodi taj epitet. Bez
obzira na to u kojoj mjeri moemo ovaj epitet povezati s carskim
epitetom, odnosno dijelom carske imenske ormulacije, jako jeindikativan taj nerazmjer u broju izmeu dviju regija. Oekivati
je da e epitetAugustus bit zastupljeniji tamo gdje je i utjecaj
romanizacije bio jai. Slina je situacija s epitetomSilvestris, koji se
na salonitanskom podruju javlja na samo jednom natpisu,31 dok
je na zadinarskom prostoru zastupljen na ak est spomenika.32
Na temelju toga moemo zakljuiti da nam i epigraski spomenici
potvruju ono to se uoilo na reljema u ikonograskom obliku, a to
je da zadinarsko podruje bolje predoava autohtoni karakter kulta, a
priobalno podruje simbiozu kulta s novim elementima.
Ako se prihvati autohtonost Silvanova kulta i miljenje da
on generira iz nekog delmatskog boanstva, koje je procesom
romanizacije poistovjeeno s italskim Silvanom, ostaje nam pitanje je
li postojala zajednica koja je tovala iskljuivo italskog Silvana. Samo
prihvaanje teze o autohtonosti Silvanova kulta namee i tu injenicu
da se autohtono stanovnitvo moralo izravno susresti sa skupinomkoja je tovala italskog Silvana, kako bi uope moglo upoznati karakter
tog kulta i k ako bi zbog zajednikih znaajki poistovjetilo svoje
boanstvo sa Silvanom. Konkretniji primjeri koji bi mogli potvrditi
postojanje materijalnih ostataka tovatelja italskog Silvana, mogu se
pronai sagledaju li se sauvana svetita posveena ovom boanstvu.
Najvei broj svetita bio je u prirodnom okruenju, na otvorenom ili
u peinama. Tome su dokaz svetita kakva su ona na Kozjaku i Klisu,33 ali
29 Mari 1997, str. 58.
30 Mari 1997, str. 57.
31 SILVANO / SILVEST(ri) SAC(rum) / M(arcus) AVREL(ius) ATTE/NIO MIL(es)
LEG(ionis) / I ADI(utricis) ANTON(inianae) / V(otum) S(olvit) L(ibens) M(erito), v.
Kirigin, Lokoek, Mardei, Bili 1987, str. 36, T. VII. 1. Ovaj natpis pronaen
je prilikom arheolokih istraivanja zapadne salonitanske nekropole,
zajedno s jo jednom arom posveenom Silvanu s natpisom S(ancto)SILV(ano) A(ugusto) S(acrum) / Q(uintus) BOVIVS / RVFINVS / V(otum) S(olvit)
L(ibens) M(erito), Kirigin, Lokoek, Mardei, Bili 1987, str. 36. Obje are
pronaene su u sekundarnom poloaju. Natpis s druge are mogao bi
se deirirati kao S(ilvano) SILV(estri), pogotovo uzme li se u obzir da je i
natpis na prvoj ari takoer s tom posvetom.
32 Mari 1997, str. 57.
33 Osim reljea uklesanih u ivoj stijeni na Kozjaku i Klisu, koji su ve spomenuti
u ovom radu, vidi bilj. 17 i 19, treba spomenuti i da je potvreno postojanje
triju peina u kojima je najvjerojatnije tovan Silvan. Jednu je identicirao
Dyggve, pronaavi u njoj i ulomak Silvanove kultne slike. Druge dvije
pronaao je planinar J. Peja, a u njima je, kao i u prvoj peini, otkriven
uklesani kri, to je dokaz o nasljeivanju tog kultnog mjesta, koje je u
kasnijim razdobljima kristijanizirano, v. Cambi 2000, str. 104.
i relje koji prikazuju tipian izgled krajolika Silvanova svetita.34 Budui
da su svetita na otvorenom bila na prilino nepristupanom terenu,
logino je pretpostaviti da su ih posjeivali ponajprije pastiri, koji su
pasli svoja stada na strmim obroncima.
Meutim, nalaz zabata iz Trstenika,35 u ijem se donjem
dijelu nalazi posvetni natpis SILVANO AVG(usto) SACR(um) PRO
SALVTE ET REDITV LVCI POMPONI / VALENTINI LVCIVS POMPONIVS
RESTVTVS CLIENS,36 ukazuje na vjerojatnost da su osim tih
svetita u prirodnom ambijentu postojali i manji hramovi, koji
su bili podizani na dostupnijim podrujima i time namijenjeni
stanovnitvu naseljenih mjesta. I relje iz Arheolokog muzeja
u Splitu na kojem je prikazana edikula s dva stupa sa zabatomi vijencem te s vidljivim prikazom proelja i stupova koji nose
gredu i zabat, dok je Silvan prikazan s tipinim atributima,
siringom i pedumom te jarcem uz nogu, takoer potvruje da
je bilo hramova posveenih Silvanu, o ijem izgledu svjedoi
upravo prikaz na ovom reljeu.37 Budui da je uoeno da odreeni
relje s prikazom Silvana vrlo zorno prikazuju prirodni ambijent
u kojem se tovao Silvan na otvorenom ili u peinama, onda se
moe zakljuiti da i ovaj relje daje vjernu sliku o izgledu hrama
posveenog Silvanu, te ujedno predstavlja dokaz o postojanju i
takvog oblika Silvanova svetita.
To su najvj erojatnije bili mal i hram ovi s cel om u ko joj je
bila kultna slika ili Silvanov kip.38 Budui da je rije o klasinim
rimskim arhitektonskim rjeenjima, ne moe se odbaciti vrlo
realna mogunost da se upravo u tom hramu, od kojeg je
sauvan zabat, tovao iskljuivo italski Silvan. Poloaj ovoghrama bio je dostupan gradskom stanovnitvu antike Salone.
Podsjetimo li se na brojne elemente kojima se Silvanov kult
u Saloni razlikuje od onog u zaleu, injenica o postojanju
34 Prouimo li reljee sa Silvanovim prikazom, lako se moe predoiti i izgled
ambijenta u kojem se boanstvo tovalo. Tako se na primjeru jednog
reljea s Klisa, koji se uva u Arheolokom muzeju u Splitu, moe zamijetiti
nepravilan oblik ulaza u peinu, Rendi-Mioevi A. 2007, str. 21. Takoer,
na primjeru reljea s Perue moe se zamijetiti tipian izgled Silvanova
svetita na otvorenom, koji podsjea na ambijent svetita na Klisu i
Kozjaku; Cambi 2000, str. 102.
35 Rendi-Mioevi A. 1982, str. 124; Cambi 2000, str. 107-111.
36 Mari 1997, str. 63, kat. br. 15.
37 Cambi 2000, str. 110, 111.
38 Do sada su pronaena samo dva primjerka kipia Silvana, koja su moglastajati u sklopu svetita. Prvom primjerku nedostaje dio od trbuha prema
dolje, a pronaen je u apsidi starokranske crkve u Klapavicama na
Klisu, pored natpisa sa spomenom Silvana, Rendi-Mioevi A. 1982,
str. 126. Drugi nalaz je kamena skulptura Pana (Silvana?) pronaena u
Solinu, Rendi-Mioevi A. 1974, str. 30, bilj. 2. Ovaj drugi nalaz moe
se usporediti sa statuom Pana pronaenom u Zaostrogu u sklopu
villae rusticae, koja danas nije sauvana, jer je bila unitena po nalogu
biskupa, Medini 1970, str. 40. Treba napomenuti da osim ovih kamenih
skulptura postoji nalaz bronane statuete iz Solina, kojoj se mogu
pridruiti jo dvije, jedna iz Ekva, a druga s lokaliteta Crkvina blizu Livna,
koje zbog svojih dimenzija nisu mogle pripadati nekom svetitu, ve su
najvjerojatnije bile privatno vlasnitvo nekog tovatelja Silvanova kulta,
Rendi-Mioevi A. 1974, str. 29-42.
7/28/2019 Silvan u Saloni - S. Bekavac
6/9
160
VAPD 104, 2011., 151-166
161
Silvan u Saloni
Silvanus in Salona
Silvia Bekavac
temple and worship o the I talic Silvanus reinorces the conclusion that
the cult o Silvanus in the Salona environs was largely Italic.
The already mentioned inscription may already indicate traces
o a community which exclusively worshipped the Italic Silvanus;
this inscription conrms the existence o a nymphaeum, which was
erected in honour o Emperor Trajan and where Silvanus was verylikely worshipped39(Fig. 3).
SILVANO AVG(usto) SACR(um) VOTO SVSCEPTO PRO SALVTE
/ IMP(eratoris) CAESARIS NERVAE TRAIANI OPTIMI AVG(usti)
GER(manici) DAC(ici) N(ostri) / TROPHIMVS SER(vus) AMANDIANVS
DISPENS(ator) / A SOLO FECIT ET AQUAM INDVXIT L(oco) D(ato)
D(ecreto) D(ecurionum).40
Two persons , the servus Throphimus and the dispensator
Amandianus, are mentioned on the relie.41 The possibility
that they were imperial slaves cannot be excluded. The entire
undertaking was endorsed by the city council, which speaks o
the ofcial nature o all actions in which they engaged. Based on
the inscription, it can be seen that the nymphaeum was raised
39 Cambi 2000, p. 111; Rendi-Mioevi A. 1982, p. 127. One may expect that
Silvanus was also worshipped at this nymphaeum, since the nymphs were
deities closely tied to the cult o Silvanus and oten shown accompanying
Silvanus on relie images. There are two relie portrayals rom the Salona
area on which nymphs are shown together with this deity; the rst
example has already been mentioned herein, note 16, while the second
example is a relie rom Klis on which Silvanus is shown playing an
instrument, while the nymphs hold hands and dance, Cambi 2000, p. 102.
40 CIL III, 8684; The conjunction etwas let out o the inscription, probably
due to an error on the engravers part.
41 D. Mari claimed that it was a single person,Throphimus Amandianus,
who was a servus, Mari 1997, p. 58.
in honour o Emperor Trajan and dedicated to Silvanus. Taking
into account that Silvanus is one o the key deities in the roster
o Trajans triumphal arch in Benevento, on which he appears
together with Diana as the patron o Illyricum and the Danubian
provinces, 42 all o this strongly indicates that the dedication in
this inscription was directed to the Italic Silvanus, and, by virtue
o this very act, that the Silvanus possibly worshipped in this
nymphaeum was quite likely Italic.
Also quite interesting is the inscription discovered on the oor
o the apse in an Early Christian church at the Crkvina site on Klis,
which may have let a trace o the Italic Silvanus. (Fig. 4.)
[EX I]MPERIO DOMINI IOVIS / [OPT]IMI MAX(imi) IVSSIT SIBI AEDEM
/ [FIE]RI CVM SVO CONSENTIO DEOR(um) DEARUM / [Q(ue) SI]
LVESTR(i)VM NYMPHIS FONTANIS CVM SILVANO FE/[SCE]NIA
ASTICE CVM SVO PARE CONIVGE T(ito) / [IUNI]O FAVSTO VI VIR(o)
ET AVG(ustali) A SOLO RESTITVIT.43
42 Milievi Brada 2008, p. 362; Simon 1990, p. 203.
43 Rendi-Mioevi A. 1982, p. 126; ILJug 1986, p. 179, no. 2003; Glavii 2002,
cat. no. 199.
klasinog hrama i tovanja italskog Silvana jo vie upuuje na
zakljuak da je Silvanov kult u okolici Salone preteito italski.
O tragovima zajednice koja je tovala iskljuivo italskog
Silvana, moda govori i ve spomenuti natpis, koji potvruje
postojanje nimeja podignutog u ast cara Trajana, u kojem se vrlo
vjerojatno tovao i Silvan (sl. 3).
39
SILVANO AVG(usto) SACR(um) VOTO SVSCEPTO PRO SALVTE
/ IMP(eratoris) CAESARIS NERVAE TRAIANI OPTIMI AVG(usti)
GER(manici) DAC(ici) N(ostri) / TROPHIMVS SER(vus)
AMANDIANVS DISPENS(ator) / A SOLO FECIT ET AQUAM INDVXIT
L(oco) D(ato) D(ecreto) D(ecurionum).40
Na reljeu su spomenute dvije osobe, servus Throphimus
i dispensator Amandianus.41 Nije iskljueno da su oni bili
carski robovi. Pothvat je poduprlo gradsko vijee, to govori
o slubenom karakteru akcija koje su oni poduzeli. Iz natpisa
se vidi da je nimej podignut u ast cara Trajana, a posveen
Silvanu. Uzmemo li u obzir da je Silvan bio jedan od kljunih
boanstava u programu Trajanova slavoluka u Beneventu, na
kojem se javlja zajedno s boicom Dijanom kao zatitnik Ilirika
39 Cambi 2000, str. 111; Rendi-Mioevi A. 1982, str. 127. Oekivati je da
se u ovom nimeju tovao i Silvan, budui da su nime bile usko vezane
uz Silvanov kult i esto zastupljene na reljenim prikazima u drutvu
Silvana. Sa salonitanskog podruja postoje dva reljea na kojima je su ta
boanstva zajedno prikazana; prvi je primjer ve spomenut u ovom radu,
bilj. 16, a drugi primjer je relje s Klisa na kojem je prikazan Silvan kako
svira, a nime se dre za ruke i pleu, Cambi 2000, str. 102.
40 CIL III, 8684; na natpisu je moda klesarskom pogrekom izostavljen
vezniket.
41 D. Mari navodi da je rije o jednoj osobi, Throphimus Amandianus, koja
je servus, Mari 1997, str. 58.
i podunavskih provincija,42 sve to snano upuuje na zakljuak
da je posveta na ovom natpisu upuena italskom Silvanu te da
je, samim time, i Silvan koji se najvjerojatnije tovao u ovom
nimeju, bio italski.
Vrlo zanimljiv je i natpis pronaen u podu apside starokranske
crkve na lokalitetu Crkvina na Klisu, koji je moda ostavio trag
italskog Silvana (sl. 4).
[EX I]MPERIO DOMINI IOVIS / [OPT]IMI MAX(imi) IVSSIT SIBI
AEDEM / [FIE]RI CVM SVO CONSENTIO DEOR(um) DEARUM /
[Q(ue) SI]LVESTR(i)VM NYMPHIS FONTANIS CVM SILVANO FE/[SCE]
NIA ASTICE CVM SVO PARE CONIVGE T(ito) / [IUNI]O FAVSTO VI
VIR(o) ET AVG(ustali) A SOLO RESTITVIT.43
42 Milievi Brada 2008, str. 362; Simon 1990, str. 203.
43 Rendi-Mioevi A. 1982, str. 126; ILJug 1986, str. 179, br. 2003; Glavii
2002, kat. br. 199.
Slika 3.
Natpis iz Salone posveen Silvanu sa spomenom nimeja podignutog u ast
cara Trajana. Arheoloki muzej u Splitu (oto: T. Seser)
Figure 3.
Inscription rom Salona dedicated to Silvanus, mentioning a nymphaeum
erected in honour o Emperor Trajan. Archaeological Museum in Split (photo
by T. Seser)
Slika 4.
Natpis s poda apside starokranske crkve s lokaliteta Crkvina na Klisu.
Arheoloki muzej u Splitu (oto: . Mileti)
Figure 4.
Inscription rom the foor o the apse o an Early Christian church at the
Crkvina site on Klis. Archaeological Museum in Split (photo by . Mileti)
7/28/2019 Silvan u Saloni - S. Bekavac
7/9
162
VAPD 104, 2011., 151-166
163
Silvan u Saloni
Silvanus in Salona
Silvia Bekavac
Since an association or council o gods, or consortium deorum,44
consisting o twelve supreme Roman deities (Jupiter, Neptune, Mars,
Apollo, Vulcan, Mercury, Juno, Minerva, Venus, Diana, Vesta and Ceres)
has also been recorded in addition to Silvanus and the Nymphs, it
appears certain that this was the Italic Silvanus. A ragment o a statue
o Silvanus was ound near this inscription; the portion rom the
gures abdomen downward missing, and it holds a kid in its arms. 45 I
this nd is brought into connection with the inscription, it is possible
that it proves the existence o another classical Roman shrine in which
the Italic Silvanus was worshipped. The actual unction o the dedicant
Titus Junius Faustus,sevirandaugustalis, shows that he was a member
o the collegium which saw to reverence or the imperial cult. As apart o their service, the seviriandaugustales were obliged to carry
out municence or perorm some other prescribed activities, all or
the purpose o extolling the emperor.46 This was yet another eature
that would indicate that the inscription was dedicated to the classical
deities o the ofcial Roman religion, and thus the Italic Silvanus.
Besides this one, another inscription dedicated to Silvanus
was ound in the Salona territory, and it indicates that the dedicant
perormed the duty osevir, so that this inscription, given the
character o the post osevir, can be associated with the Italic Silvanus,
in so ar as the ollowing restoration o the inscription is accurate.
[S(ilvano) A]VG(usto) S(acrum) / [----CA]SSIVS / [IIIII]I VIR.47
To conclude, i the Salona area is considered, one cannot neglect
the evidence which indicates the existence o a community thatworshipped the Italic Silvanus exclusively. It is much more difcult
to isolate and conrm the existence o the indigenous component,
particularly with regard to the act that the relie portrayals emerged
on the basis o the iconographic models o Italic cult images o
Silvanus, while the inscriptions conrm only a single example in
which the dedicant was o indigenous origin. By the same token,
the outdoor shrines to Silvanus cannot be conrmed as indigenous
with absolute certainty, since this type o shrine is typical o the Italic
Silvanus as well. Taking into account the signicance o Salona within
the Roman province o Dalmatia, the situation that can be ound in
this area should not be puzzling. However, agreeing with A. M. Nagy,
who excluded the existence o an Illyrian deity that was identied
with Silvanus based on iconographic eatures,48 would mean entirely
44 There is another inscription rom the territory o Salona that mentions a
supreme association o gods (consertiumdeorum), CIL III, 1935 (Fig.5); besides
this inscription, a relie was also discovered, which was originally mounted
in the territory o Salona, and it bore a portrayal o seven Roman deities, but
it is assumed that the other piece o this two-sided relie slab, which was
destroyed, depicted more o them, so in this way this relie was a part o the
cosmopolitan picture o twelve Roman deities, Sanader 2008, pp. 367-377.
45 Rendi-Mioevi A. 1982, p. 126.
46 ael-Kos 1999, pp. 173-183.
47 Mari 1997, p. 63, cat. no. 16; only three letters,UG andS, have been preserved
in the inscription eld, which renders restoration as a reerence to the deity
Silvanus very doubtul, or it may reer to any deity bearing the epithetAugustus.
48 Nagy 1994, pp. 763-773.
rejecting an indigenous component o the cult. This component
is difcult to conrm in the Salona area, but the entire territory o
the Dalmatian province must be considered, especially the Dinaric
zone, as it reects a situation that diers rom the case in Salona.
Additionally, conclusions cannot be drawn exclusively on the basis o
iconographic eatures. Epigraphic dedications to Silvanus also serve
as vital evidence, and in the Dinaric zone they support the thesis onthe indigenity o the Silvanus cult, while in the Salona environs they
testiy to worship o the Italic Silvanus within the ramework o intense
Romanization, which is reected in its religious picture.
P. F. Dorcey also believes that there is no trace o the Illyrian
Silvanus in the province o Dalmatia, rather only the Roman deity
who appeared in this territory as a result o Romanization.49 He
reached this conclusion based on the act that the name Silvanus
and the accompanying epithets on epigraphic monuments are
exclusively Roman, and Silvanus is depicted on relie portrayals
accompanied by other, exclusively Roman deities.50
49 Dorcey 1992, p. 68.
50 It is necessary to stress that Silvanus most oten appeared in the company
o the goddess Diana, and it is assumed that this couple in the Pannonianprovince corresponded to the Illyrian divine couple represented by
Vidasus and Thana. Besides the male deity o orests and the hunt, there
was also a emale deity, who may be equated with the Italic Diana, Medini
1984, p. 16. Since this cult o Vidasus and Thana in the territory o the
province o Pannonia retained their Illyrian names, this may be explained
by the act that these deities were less subject to Romanization than was
the case with Silvanus and Diana in the province o Dalmatia, Rendi-
Mioevi A. 1980, pp. 109-111. Even though this does not prove that
Silvanus and Diana, who appeared in Delmatae territory, were actually
the Illyrian Vidasus and Thana, who were interpretatione romana identied
with the Italic Silvanus and Diana, one should not discount the possibility
that a Delmatae deity identied with Silvanus had a emale consort, who
was, like Silvanus, identied with the Italic Diana.
Budui da je uz Silvana i nime zabiljeeno i vijee bogova
ili vii zbor bogova, odnosno consortium deorum,44sainjen
od dvanaest vrhovnih rimskih boanstva (Jupiter, Neptun,
Mars, Apolon, Vulkan, Merkur, Junona, Minerva, Venera, Dijana,
Vesta i Cerera), ini se izvjesnim da je rije o italskom Silvanu.
U blizini ovog natpisa pronaen je i ragment statue Silvana,
kojem nedostaje dio od trbuha nadolje, a koji u ruci dri jarca.45
Poveemo li taj nalaz sa sadrajem ovog natpisa, mogue je da
oni dokazuju postojanje jo jednog klasinog rimskog svetita
u kojem se tovao italski Silvan. Sama unkcija dedikanta Tita
Junija Fausta, sevira i augustala, pokazuje da je on bio lan
kolegija koji se brinuo o tovanju carskoga kulta. Dio slubesevira i augustala bilo je i obavljanje municijencije ili neke
druge propisane dunosti, sve u svrhu velianja cara.46 Bila bi
to jo jedna znaajka koja bi upuivala na to da je natpis bio
posveen klasinim boanstvima slubene rimske religije, a time
i italskom Silvanu.
Osim ovog, na teritoriju Salone pronaen je jo jedan natpis
posveen Silvanu, na kojem je vidljivo da je dedikant obnaao
dunost sevira, na temelju ega i taj natpis, s obzirom na karakter
sevirske slube, moemo povezati s italskim Silvanom, ako je
restitucija natpisa tona.
[S(ilvano) A]VG(usto) S(acrum) / [----CA]SSIVS / [IIIII]I VIR.47
Zakljuno, sagledamo li prostor Salone, ne moemo
zanemariti dokaze koji upuuju n a postojanje zajednice kojaje tovala iskljuivo italskog Silvana. Autohtonu komponentu
znatno je tee izdvojiti i potvrditi njezino postojanje, pogotovo
uzmemo li u obzir da su relje nastali prema ikonograskim
predlocima italskih kultnih slika Silvana, a natpisi potvruju
samo jedan primjer gdje je dedikant autohtonog podrijetla.
Isto tako i nalazi Silvanovih svetita na otvorenome ne mogu
u potpunosti potvrditi autohtonost, budui da je i takav oblik
svetita tipian za italskog Silvana. Uzmemo li u obzir znaenje
Salone u sklopu rimske provincije Dalmacije, onda ne treba
uditi situacija koja se zatjee na ovom prostoru. Meutim,
sloiti se sa A. M. Nagyem, koji na temelju ikonograskih znaajki
iskljuuju postojanje ilirskog boanstva koje se poistovjetilo
sa Silvanom,48 znailo bi u potpunosti odbaciti autohtonu
44 Postoji jo jedan natpis s podruja Salone sa spomenom vieg zbora
bogova (consertium deorum), CIL III, 1935 (sl. 5). Osim ovog natpisa
pronaen je i relje, koji je originalno bio postavljen na salonitanskom
teritoriju, s prikazom sedam rimskih boanstava, ali se pretpostavlja
da ih je na drugom dijelu ove dvostrane reljene ploe, koji je uniten,
bilo prikazano jo, te bi na taj nain relje bio dio kompozicijske slike od
dvanaest rimskih boanstava, Sanader 2008, str. 367-377.
45 Rendi-Mioevi A. 1982, str. 126.
46 ael-Kos 1999, str. 173-183.
47 Mari 1997, str. 63, kat. br. 16; Na natpisnom polju sauvana su samo
tri slova UG i S, to restituciju boanstva Silvana ini vrlo upitnom, pa se
moe raditi o bilo kojem boanstvu koje nosi epitet Augustus.
48 Nagy 1994, str. 763-773.
komponentu kulta. Tu komponentu teko je potvrditi na
prostoru Salone, no u obzir treba uzeti itavo podruje provincije
Dalmacije, pogotovo zadinarski prostor, koji pokazuje drugaiju
situaciju od one koja se zatjee u Saloni. Isto tako, zakljuci se
ne bi smjeli izvoditi samo na temelju ikonograskih znaajki.
Kao vani dokazi slue i epigraske posvete Silvanu, koje na
zadinarskom podruju idu u prilog tezi o autohtonosti Silvanovakulta, dok na prostoru Salone svjedoe o rairenosti kulta
tovanja italskog Silvana u okvirima jakih utjecaja romanizacije,
koji se oituju i na njezinoj religijskoj slici.
I P. F. Dorcey smatra da na prostoru provincije Dalmacije nema
traga ilirskom Silvanu, ve je rije o iskljuivo rimskom boanstvu,
koje se na ovom podruju javlja kao posljedica romanizacije. 49
Taj zakljuak Dorcey izvodi na temelju toga to su na epigraskim
spomenicima ime Silvana i epiteti koji ga prate iskljuivo rimski,
te to se na reljema Silvan prikazuje uz pratnju drugih, iskljuivo
rimskih boanstava.50
49 Dorcey 1992, str. 68.
50 Potrebno je naglasiti da se Silvan najee pojavljuje u drutvu boice
Dijane, a pretpostavlja se da ta boanstva na prostoru provincije Panonijeodgovaraju ilirskom paru boanstava koje predstavljaju Vidasus i Thana.
Osim mukog boanstva uma i lova, postojalo je i ensko boanstvo,
koje je moglo biti poistovjeeno s italskom Dijanom: Medini 1984, str. 16.
injenica da je kult Vidasa i Tane na prostoru provincije Panonije zadrao
ilirska imena boanstava, mogla bi se objasniti time to su ta boanstva
bila u manjoj mjeri podlona utjecajima romanizacije negoli je to sluaj
sa Silvanom i Dijanom na prostoru provincije Dalmacije, Rendi-Mioevi
A. 1980, str. 109-111. Iako ovo ne dokazuje da su Silvan i Dijana, koji se
javljaju na delmatskom prostoru zapravo ilirski Vidasus i Thana koji su
interpretatione romana poistovjeeni s italskim Silvanom i Dijanom, ne bi
trebalo odbaciti mogunost da je i delmatsko boanstvo poistovjeeno
sa Silvanom moglo imati svoju ensku pratiteljicu, koja je kao i Silvan
poistovjeena s italskom Dijanom.
Slika 5.
Natpis iz Salone sa spomenom vieg zbora bogova. Arheoloki muzej u Splitu
(oto: T. Seser)
Figure 5.
Inscription rom Salona which mentions several associations o gods.
Archaeological Museum in Split (photo by T. Seser)
7/28/2019 Silvan u Saloni - S. Bekavac
8/9
164
VAPD 104, 2011., 151-166
165
Silvan u Saloni
Silvanus in Salona
Silvia Bekavac
Dorceys reading o the epithet or Silvanus, Silvestris, as
Sanctus51 is interesting. He deciphers the majority o epithets to
Silvanus which appear in the Dinaric and Vrlika territories in this
manner. The epithet Sanctus oten appeared on monuments
dedicated to Silvanus in Roman territory, and it is one o the
characteristic epithets which accompany the Italic Silvanus.52
Dorcey thereby placed the emphasis on Silvanusepithet, which
he deciphered as Sanctus, neglecting the act that most dedicants,
in whose dedications to Silvanus this epithet can be ound, were
indigenous in origin, and that this epithet can be read as Silvestris,
which is very essential in the expression o the indigenous
components o the cult o Silvanus.53 The epithet Silvestrispresents Silvanus as more o an arboreal deity, similar to the
epichoric Illyrian deity, and it is precisely by this epithet that these
monuments can be distinguished rom that group o monuments
on which Silvanus is accompanied by the epithetAugustus. The
appearance o the epithet Silvestris is not an isolated phenomenon,
but rather the most common in epigraphic dedications to
Silvanus in the Dinaric zone, and it is very indicative in the sense o
comprehending the character o the cult o Silvanus and, thus, its
indigenous components. The high number o these monuments
can by no means be discounted, particularly since this epithet
also appears on monuments on which the names o indigenous
dedicants can be observed.54 On some monuments, the epithet
Silvestrisappears in its ull orm, which serves as additional proo
o the possibility o the appearance o this epithet on monuments
where it is only designated with the sigil S.55
Dorcey also concluded that the relie portrayals o Silvanus
rom Delmatae territory, due to their iconographic eatures,
exclusively represent the Italic Silvanus.56 Attention has already
been accorded to the act that the relie portrayals o Silvanus
51 Dorcey 1992, pp. 169-171.
52 Dorcey 1992, pp. 155-159. According to Dorcey, the epithet, besides
Rome, also appeared elsewhere in Italy, and in Britannia, Gallia
Norbonensis, Baetica, Lusitania, Mauretania, Numidia, Moesia, Dacia and,
in some cases, in Pannonia and Dalmatia.
53 Thus, or example, on the monuments rom the Vrlika territory which
begin with the dedication S(ilvano) S(ilvestris), and which were published
in CIL III under numbers 13202, 13203,13204, 13205, 13206, Dorcey
deciphered them as S(ilvano) S(anctus), Dorcey 1992, p. 171. Dorcey did
not mention that on two monuments (CIL III, 13205 and 13206) theindigenous names o the dedicants are visible, Mari 1997, p. 59. A similar
situation holds or the monuments rom Delmatae Rider (CIL III, 9867;
Rendi-Mioevi D. 1955, p. 51), on which Dorcey also deciphers the
dedication as S(ilvano) S(anctus) MES(sori), Dorcey 1992, p. 170.
54 Mari 1997, p. 57.
55 It appears in its ull orm on the example o an inscription rom Halapi in
the Glamo eld, as S(ilvano) Silvestri Sac(rum), see Bojanovski 1978, p.
128. Dorcey also registered this inscription, in which it can clearly be seen
that Silvanus is described by the epithet Silvestris, in his catalogue, but
he did not draw the parallel between this monument and the remaining
monuments, on which the epithet o Silvanus only appears as the sigil S,
Dorcey 1992, p. 169.
56 Dorcey 1992, pp. 68-71.
emerged on the basis o Italic models, and it is not surprising
that Silvanus is iconographically similar to the Greek Pan, so one
cannot even expect the pictures on relie portrayals rom Delmatae
territory to show only the traits o an Illyrian deity. They actually
prove that precisely due to these similar eatures with the Italic
Silvanus this deity was identied with him, and thus shown in that
manner precisely because o this.
Based on all o the aorementioned actors, one cannot discard
the indigenity o the cult o Silvanus in the territory o Dalmatia,
while the dierences between its coastal and interior orms should
be viewed such that on the basis o these dierences it is possible
to distinguish vestiges o the cult o the Italic Silvanus in Salona,but also the indigenous component o the cult in the interior o
Delmatae territory.
Zanimljivo je Dorceyevo itanje Silvanova epiteta Silvestris
kao Sanctus.51 Na taj nain deirira veinu Silvanovih epiteta
koji se javljaju na zadinarskom i vrlikom teritoriju. Epitet
Sanctus esto se javlja na spomenicima posveenim Silvanu na
teritoriju Rima, te je jedan od karakteristinih epiteta koji prate
italskog Silvana.52 Time je Dorcey stavio akcent na Si lvanov
epitet, koji deirira kao Sanctus, zanemarujui injenicu da
je veina dedikanata na ijim se posvetama Silvanu nalazi taj
epitet, autohtonog podrijetla, te da se taj epitet moe itati kao
Silvestris, to je vrlo bitno u izraavanju autohtone komponente
Silvanova kulta.53 Epitetom Silvestris Silvan se vie predstavlja
kao umsko boanstvo, slino upravo onom epihorskom ilirskomboanstvu, a tim se epitetom ujedno ovi spomenici izdvajaju iz
one skupine spomenika na kojima Silvana prati epitet Augustus.
Pojava epiteta Silvestris nije izolirana, najea je na epigraskim
posvetama Silvanu zadinarskog podruja, te je vrlo indikativna
u smislu predoavanja karaktera Silvanova kulta, a time i
autohtone komponente. Brojnost tih spomenika nikako se ne
smije zanemariti, pogotovo pridodamo li tome jo i to da se
taj epitet javlja na spomenicima gdje se esto mogu zabiljeiti
imena autohtonih dedikanata.54 Na ponekim spomenicima
epitet Silvestrisjavlja se i u punom obliku, to je dodatni dokaz za
mogunost deiriranja tog epiteta i na oni m spomenicima gdje
je on zabiljeen samo siglom S.55
Dorcey takoer zakljuuje da relje Silvana s delmatskog
podruja zbog ikonograskih znaajki prikazuju iskljuivo
italskog Silvana.56 Ve je primijeeno da su relje s prik azom
Silvana nastali prema italskim predlocima, pa ne udi injenica
to je Silvan ikonograski slian prikazima grkog Pana; stoga se
ne moe ni oekivati da slike na reljema s delmatskog teritorija
prikazuju samo znaajke ilirskog boanstva. One su dokaz da
je upravo zbog slinosti s italskim Silvanom ilirsko boanstvo
poistovjeeno s njim, pa je ba zbog toga n a reljema tako i
prikazivano.
51 Dorcey 1992, str. 169-171.
52 Dorcey 1992, str. 155-159. Epitet se osim u Rimu po Dorceyu javlja jo i u
Italiji, Britaniji, Galiji Narbonenzis, Betici, Luzitaniji, Mauretaniji, Numidiji,
Meziji, Daciji, a ukljueni su jo i poneki sluajevi u Panoniji i Dalmaciji.
53 Tako na primjer spomenike s vrlikog teritorija koji zapoinju posvetom
S(ilvano) S(ilvestris), a objavljeni su u CIL III pod brojevima 13202,
13203,13204, 13205, 13206, Dorcey deirira kao S(ilvano) S(anctus),Dorcey 1992, str. 171. Dorcey ne navodi da je na dvama spomenicima
(CIL III, 13205 i 13206) vidljivo autohtono ime dedikanta, Mari 1997,
str. 59. Slina situacija je i sa spomenicima iz delmatskog Ridera (CIL III,
9867; Rendi-Mioevi D. 1955, str. 51), na kojima Dorcey takoer deirira
posvetu kao S(ilvano) S(anctus) MES(sori), Dorcey 1992, str. 170.
54 Mari 1997, str. 57.
55 U punom obliku javlja se naprimjer na natpisu iz Halapia u Glamokom
polju, i to kao S(ilvano) Silvestri Sac(rum), v. Bojanovski 1978, str.
128. Dorcey je u svom katalogu zabiljeio i ovaj natpis, gdje se jasno
vidi da Silvana prati epitet Silvestris, no nije povukao paralelu s ovim
spomenikom i ostalim spomenicima, na kojima se Silvanov epitet javlja
samo kao sigla S, Dorcey 1992, str. 169.
56 Dorcey 1992, str. 68-71.
Na temelju svega iznesenog, ne moe se zanemariti
autohtonost Silvanova kulta na podruju Dalmacije, a razlike
izmeu priobalnog i unutranjeg dijela treba sagledati tako da
se upravo na temelju tih razliitosti mogu izdvojiti i tragovi kulta
italskog Silvana u Saloni, ali i autohtona komponenta kulta u
unutranjosti delmatskog prostora.
7/28/2019 Silvan u Saloni - S. Bekavac
9/9
166
VAPD 104, 2011., 151-166
Medini 1970
J. Medini, Makarsko primorje u
Antici, MZ 1, Makarska 1970,
13-81.
Medini 1971
J. Medini, Kult Silvana u
Makarskom primorju, VAHD
65-67 (1963-1965), Split 1971,
127-135.
Medini 1984J. Medini, Autohtoni kultovi u
razvoju antikih religija u rimskoj
provinciji Dalmaciji, Dometi 8,
Rijeka 1984, 7-16.
Milievi Brada 2008
M. Milievi Brada, Dijana izvan
grada, Archaeologia Adriatica
2/1, Zadar 2008, 359-366.
Nagy 1994
A. M. Nagy, Silvanus, LIMC
VII/1-2, Zrich - Mnchen 1994,
763-773.
Perini-Muratovi, Vuli 2009
Lj. Perini-Muratovi, H. Vuli,
Razmatranja o Silvanovom kultu
u Panoniji povodom nalaza
rtvenika u Vinkovcima, Pril.
Inst. Arheol. 26, Zagreb 2009,
165-181.
Rendi-Mioevi A. 1974
A. Rendi-Mioevi, Tri bronane
statue Silvana s podruja
Delmata,VAMZ 8, Zagreb 1974,
29-42.
Rendi-Mioevi A. 1982
A. Rendi-Mioevi, Uz dva
Silvanova svetita u okolice
Salone, ARR 8-9, Zagreb 1982,
121-140.
Rendi-Mioevi A. 2007
A. Rendi-Mioevi, Ulomci
reljefa s prikazom Silvana i Dijane
s lokaliteta Trenica u splitskom
polju, VAPD 100, Split 2007,
13-30.
Rendi-Mioevi D. 1955
D. Rendi-Mioevi, Ilirske
predstave Silvana na kultnim
slikama s podruja Delmata, GZM
10 n.s, Sarajevo 1955, 5-40.
Rendi-Mioevi D. 1980
D. Rendi-Mioevi, Neki
ikonografski i onomastiki aspekti
Silvanove panonsko-ilirike
kultne zajednice, VAMZ 12-13,
Zagreb 1979-1980, 105-125.
Rendi-Mioevi D. 1989
D. Rendi-Mioevi, Silvan
i njegova kultna zajednica u
mitologiji Ilira, in: Iliri i antiki svijet
(ed.), Split 1989, 401-506.
Sanader 2008
M. Sanader, na
jednom rimskom reljefu iz Splita?,
Archaeologia Adriatica 2/2,
Zadar 2008, 367-377.
Simon 1990
E. Simon, Die Gtther der Rmer,
Mnchen 1990.
Sui 1955
M. Sui, Limitacija agera rimskih
kolonija na istonoj jadranskoj
obali, Zbornik Instituta za
historijske nauke u Zadru
Filozofskog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu 1, Zadar 1955, 1-36.
ael-Kos 1999
M. ael-Kos,Aspects of the
sevirate and Augustalitas in the
Northeastern Adriatic Area, HA 5,
Pula 1999, 173-183.
Kratice / Abbreviations
ARR - Arheoloki radovi i
rasprave
CIL III - Corpus inscriptionum
Latinarum III
GZM - Glasnik Zemaljskog
muzeja u Sarajevu
HA - Histria antiqua
ILjug - A. i J. ael, Inscriptiones
Latinae quae in Iugoslavia inter
annos MCMII et MCMXL repertae
et editae sunt, Situla 25, Ljubljana
1986
LIMC - Lexicon Iconographicum
Mytologiae Classicae
MZ - Makarski zbornik
PJZ - Praistorija jugoslavenskih
zemalja
Pril. Inst. Arheol. - Prilozi Instituta
za arheologiju u Zagrebu
RFFZd - Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru
VAHD - Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku
VAMZ - Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu
VAPD - Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku
Literatura / Bibliography
Bojanovski 1978
I. Bojanovski, Novi spomenici
Silvanove kultne zajednice
Glamokog polja, VAMZ 10-11,
Zagreb 1977-1978, 115-132.
Cambi 2000
N. Cambi, O svetitima Silvana
u Dalmaciji, Adrias 8-10, Split
1998-2000, 99-112.
ovi 1987
B. ovi, Srednjedalmatinska
grupa. eljezno doba, PJZ V,
Sarajevo 1987, 442-480.
Dorcey 1992
P. F. Dorcey, The cult of Silvanus.
A Study in Roman Folk Religion,
Leiden - New York - Kln 1992.
Glavii 2002
M. Glavii, Gradski dunosnici
na natpisima obalnog podruja
rimske provincije Dalmacije,
doktorska disertacija, Sveuilite
u Zadru, Zadar 2002.
Jadri 2007
I. Jadri, Liberov kult u rimskoj
provinciji Dalmaciji, magistarski
rad, Sveuilite u Zadru, 2007.
Kirigin, Lokoek, Mardei, Bili
1987
B. Kirigin, I. Lokoek, J. Mardei,
S. Bili, Salona 86/87, VAHD 80,
Split 1987, 7-56.
Mari 1997
D. Mari, Tri Silvanova rtvenika
iz Salone, RFFZd 23, Zadar 1997,
45-67.
Matijai, Tassaux 2000
R. Matijai, F. Tassaux,Liber et
Silvanus, in: Les cultes polythistes
dans l Adriatique romaine,
F. Tassaux (ed.), B ordeaux -
Ausonius 2000, 64-117.