KRIPTA IZ

SKRIPTA IZHRVATSKOG JEZIKAZA ESEJ NA DRAVNOJ MATURI1. DUNDO MAROJE ~ Marin Dri

Razdoblje: HRVATSKA RENESANSNA KNJIEVNOST pod utjecajem renesansne umjetnosti u Italiji

od sredine 14.st. do kraja 16.st.

u razvijenim gradskim sredinama (Dubrovnik, Split, Zadar, Hvar) slobodna Dubrovaka Republika i mletaka Dalmacija

oblikuje se u usporedbi s humanistikom knjievnom kulturom na latinskom jeziku usvojila mnogobrojne idejne i duhovne koncepcije humanizma

afirmacija hrvatskog narodnog jezika

naelo oponaanja estetski vrijednih uzora

OSLANJANJE NA:

klasinu antiku knjievnost (Vergilije, Plaut, Horacije, Ovidije...)

klasine pisce talijanske renesanse (Dante, Boccaccio, Petrarca)

suvremene talijanske knjievne autoritete

iako je u suprotnosti sa srednjovjekovnim svjetonazorom, hrvatska se renesansa u nekim sastavnicama oslanja na srednjovjekovnu knjievnost i na tijekove domae usmene knjievnosti

OKOLNOSTI: turska osvajanja tijekom 15. i 16.st., vlast Venecije i talijanski utjecaj na gradove uz more; u socijalnom smislu nositelji renesanse su pripadnici imunoga patricijsko-graanskog sloja primorskih gradova, sredita su tada jo pod mletakom vlau

Biografski podaci o autoru: Marin Dri rodio se vjerojatno u Dubrovniku, 1508.g. u puanskoj obitelji

klerik, trgovac i crkveni orgulja; nadimak Vidra

u Dubrovniku polazio kolu, neko vrijeme proveo u toskanskom gradu Sieni

nakon povratka u Dubrovnik, poeo pisati drame, najvie komedije

u Firenci pisao urotnika pisma toskanskom vladaru Cosimu I. de' Mediciju pozivajui ga da svrgne vlast dubrovakog plemstva ostavi bez odgovora i odaziva na bunt, vratio se u Veneciju i nagodinu, 1567.g., umro (pokopan u crkvi sv. Ivana i Pavla)

knjievni rad zapoeo kao lirik piui ljubavne pjesme u duhu petrarkizma, no ubrzo se posve posvetio drami (okuao se u svim tada poznatim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i tragediji)

najpoznatija djela: komedije DUNDO MAROJE, SKUP (prerada Plauta), pokladna igra NOVELA OD STANCA, tragedija HEKUBA (prerada Euripida) te pastirska igra TIRENA

DUNDO MAROJE SADRAJ:Starac je Dundo Maroje sinu Marinu dao pet tisua dinara da ode u Firencu, no Maro odlazi u Rim i tu troi sav novac. Tada Dundo odlazi sa slugom Bokilom potraiti sina u Rim. Tu susretnu Tripeta koji im govori da moda zna Maru. Dundo ga moli da ostane s njima i primi ga kod sebe. On ih odlui upoznati s Rimom. U Rimu se nalazi Ugo Tudeak i njegov vjerni sluga Pomet. Ugo je strasno zaljubljen u Lauru, no ona ga mrzi.Maroje, Tripeta i Bokilo nali su Maru. Maroju zaboli srce kad uje kako njegov sin troi novac koji je on mukom stekao. U Rimu, Maru trai i njegova zarunica Pera, zajedno s Divom. Preruena je u mukarca. Divulin im govori da je i Dundo u Rimu, a Peru je strah da e naletjeti na njega. Kasnije, Petrunjela, Laurina slukinja, govori Pometu da je Laura s Marom i da ne eli uti za Uga. Pomet joj govori da kae Lauri da je stigao Marin otac i da je uasno ljut na njega. Mladi Dubrovani Niko i Pijero trae Maru i ele ii kod Laure. Dolazi i Vlaho, a Petrunjela im govori da je Laura njena gospodarica. Napokon do njih dolazi i Maro te ih s veseljem pozdravlja i hvali se kako je s Laurom te kako dobro ivi. Maroje iz krme primjeti Maru i dolazi do njega viui iz sveg glasa. No, Maro se pravi da ga ne poznaje, a otac u bijesu nasre na njega noem. Kapetan i biri odvode Maroja u tamnicu jer remeti mir. Vlaho, Niko i Pjero odlue pomoi Maroju izai odande. Lihvar Sadi odlui ostaviti Lauri bisere i govori joj da e doi za sat-dva po novac. Bokilo upada u nevolju pa se odlui sakriti sve dok ne naie netko od njegovih, Pomet izvlai Maroja iz tamnice. Pomet susree Bokila i, nakon to ga prepozna, alje ga Popivi, dok Maro ali to se pojavio njegov otac i boji se da e izgubiti Lauru. Sadi dolazi po novac, no Maro mu govori da doe poslije. Laura pak govori Mari da je Maroje u Rim donio mnogo toga korisnoga. Sadi napokon dobiva svoj novac i Maro ga zatim tjera. Maro moli Popivu za pomo, a ovaj mu govori da se mora pred Laurom razmetati novcem. Tripet se kasnije udvara Petrunjeli, a tada dolazi Ugo Tudeak i svaa se s njima te kae Petrunjeli da nju i Lauru treba ubiti i nek' ih nosi vrag. Popiva govori Mari da je nagovorio Lauru da ne vjeruje Pometovim obmanama. Zatim Maro moli Lauru da odobri bankaru da na raun njenih dukata u banci da Sadiju jamstvo za svilu koju od njega kupuju. U meuvremenu, Pera se ali babi da nije uspjela nai Maru. K njima dolazi Petrunjela i na upit poznaje li Maru, ona odgovori da je on zaruen s njenom gospodaricom Laurom i Pera se na to rastui. Bankar napokon daje Sadiju jamstvo. Popiva savjetuje Maru da se pravi da ne poznaje Maroja i da ostavi Lauru na cjedilu. No Maro mu odgovori da nema anse da to uini Lauri, ali ocu Maroju ipak govori da ga prvi put vidi u Rimu. Maroje ga moli da mu ovaj spremi i uva njegovo ''blago''. Gulisav govori Pometu da je doao traiti Mandolijenu, izgubljenu ki Ondarda Tudeaka. Prije osam je godina otila s mladiem, te ju on eli nai, a i dat e nagradu onome tko ju nae. Pomet ju odlui nai i saznaje od Petrunjele da se Laurin otac preziva Tudeak, da je ivjela u Kotru i da se zvala Mandolijena.Za to vrijeme, Maro napokon shvaa da ga je otac pokrao, a Pomet prvi shvaa da je Laura bogata nasljednica. U meuvremenu, Pavo i njegov sin Grubia dolaze u Rim i trae Maroja.

Petrunjela govori Lauri da je Maro zaruen za drugu i Laura se uasno razljuti. Tada dolazi Lessandro, trgovac svilom, i trai od Mare novac. Maro je duan na sve strane, a Pomet likuje. Petrunjela tjei Peru. Kamilo, Vlaho, Niko i Bokilo mole Maroja da oprosti svom sinu i da ga odvede natrag u Dubrovnik. Maroje se smeka te umjesto Mare plati njegove dugove.

Sve se zavri Pometovim djelovanjem: Maro i Pera zavre zajedno, isto tako Laura i Ugo, a takoer i Pomet i Petrunjela. Dubrovani se vraaju u svoj grad.TEMA: ismijavanje ljudske pohlepe, sukob oca i sina, ludost zaljubljenih

pet inova

dva prologa (predgovora): 1.) Prolog Dugog Nosa, 2.) Prolog autora (govori o radnji komedije, likovima, mjestu radnje...)

satiriki odnos prema vlastitoj sudbini, te prikrivena ili otvorena politika satira, osobito u Prologu Dugog Nosa, ali i u iskazima drugih likova (Pomet, Tripe) najvea Drieva inovacija i posebnost u komediografskom opusu

tridesetak najrazliitijih likova

vrlo opsena i dramaturki sloena komedija

sukob oca (dundo Maroje) i sina (Maro troi kapital na kurtizanu Lauru)

mjesto radnje Rim

sredinji motivi: novac, sukob rastrone mladei i konzervativne, krte starosti

Dri kritizira sveopu pokvarenost i lakomost

Prolog Dugog Nosa dijeli ljude na LJUDE NAHVAO (nesposobna vlastela i dubrovaki senatori pohlepni, rastroni, razvratni...) i LJUDE NAZBILJ (bistri, duhoviti, snalaljivi, inteligentni ljudi)

POMET zaokupljen ovozemaljskim uicima renesansni ovjek; zaplee radnju, vodi likove (trjeba je bit vjertuozu, tko hoe renjat na svijetu tko hoe vladati, mora biti pun vrlina); gospodar smijeha u komediji

afirmacija sposobnih i pametnih (sluge) pobjeda ovjekove inteligencije

bogatstvo jezika dubrovaki, nedubrovaki, talijanski

ismijava konvencije petrarkizma kurtizana LAURA

2. SUZE SINA RAZMETNOGA ~ Ivan Gunduli

Razdoblje: HRVATSKI BAROK trajanje: od poetka 17.st. do druge polovice 18.st.

knjievni jezik je nejedinstven prilagoen govorima regija

postoji odreena razmjena knjievnih utjecaja izmeu hrvatskih kulturnih sredita

mnogocentrinost manji regionalni krugovi:

etiri manje ili vie samostalna regionalna knjievna kruga:

1. DUBROVNIK najplodonosniji; dubrovaki autori utjecali na pisce u Splitu, Zadru...; utjecaj tokavskog, ijekavskog...

2. DALMACIJA

3. BANSKA HRVATSKA dvije struje: 1.) knjievne djelatnosti plemia oko Petra Zrinskoga (svjetovni karakter, mijeanje akavskog i kajkavskog: OZALJSKI KRUG Juraj Kriani, Ivan Belostenec, Fran K. Frankopan, Katarina Zrinska...); 2.) nabona knjievnost (kajkavski)

4. SLAVONIJA nakon 1700. osloboena od Turaka kulturni procvat (Antun Kanili)

utjecaj etiriju civilizacijskih i politikih krugova: mletakoga, austrijskog, turskog, dubrovakog te utjecaj katolike protureformacije kao djelovanje isusovakog reda

knjievnici kolovani u isusovakim kolegijima

humanizam i latinizam u 17.st. latinski i dalje u uporabi u crkvi, upravi i znanosti, a postoji jo i tzv. uena (dijaka) knjievnost na latinskome

Biografski podaci o autoru: Ivan Gunduli (Divo) 1589. 1638.

plemi, pravnik, diplomat, senator, konavoski knez, poslanik u Bosni

nadimak Maica

iz dubrovake plemike obitelji, obrazovao se u kolama rodnoga grada

obavljao razne dravniko-administrativne slube u Dubrovniku i okolici, kasnije postao senator i lan Malog vijea

velik utjecaj Torquata Tassa (Osloboeni Jeruzalem)

knjievni rad zapoeo s pisanjem drama, i vjerojatno pjesama

najpoznatija djela: pastirske drame s ljubavnim i mitolokim temama (PROSERPINA UGRABLJENA, DIANA, ARIADNA), religijsko-epski spjev SUZE SINA RAZMETNOGA, DUBRAVKA, pastirska igra, OSMAN, epski spjev

SUZE SINA RAZMETNOGA SADRAJ:

PLA PRVI SAGRJEENJELirski subjekt ujedinjuje svoj glas s glasom evaneoskog sina, identificira se s njim te u suzama i plau eli ispriati o suzama i plau razmetnog sina.

Invokacija - pjesnik zaziva u pomo Krista da mu pomogne u pjevanju. Pjesnik usporeuje priu o grijehu (u namjeri da se grenik pokaje) s postupkom lijenika koji mora razotkriti i oistiti ranu da bi ju iscijelio.

Opis pejzaa gdje se sin nalazi (locus horridus = strano mjesto) - strme litice, snjeni vrhovi planina.

Monolog razmetnog sina koji traje do kraja plaa. Sin narie i pita gdje mu je svileno ruho, obilne gozbe, prijatelji i gospoje. Govori da nije to je nekad bio, svi su ga ostavili, sada je usred kamene pustoi, u hladnoi. Prasci su mu druba, dvor mu je planina, kamen uzglavlje, umire od gladi.Veliki dio sinova sagrjeenja Gunduli svaljuje na razbludnu enu.Sin se pita koga ena nije prevarila, izdala.

ena je opisana kao ljepotica => petrarkistika poezija. Ima zlatan pramen (kosu), svjetlost joj sja iz oiju, usta koraljna, lice kao ruica, gizdav smijeh, svojom bjelinom nadilazi snijeg, tihim korakom vodi ples.

Antiteza - pjesnik suprotstavlja opis tobonje ljepote stvarnoj runoi ene koja je sina navela na grijeh. Optuuje enu da je kosu odrezala s mrtvaca i otela ju crvima iz usta. Kae da se ena grebla po licu kako bi bila rumena. Kae da ena ima mednu rije, otrovno srce, ognjene oi, ledena prsa (srce), njezin mraz razgara oganj sina.Parafraza stihova iz Pelegrinovieve ''Jeupke''.Sin je odluio novcem probiti i razvaliti tvrde oklope njezine ljubavi: zlatom, biserjem, dragim kamenjem.

Osnovni grijesi sina: tatina, oholost, nesvijest, nerazumnost, bezonost. Razmetni sin sam sebe opisuje hiperbolinim slikama - i u tijelu i u dui opak i pun zlobe. ena i trbuh bili su njegova nebeska boanstva. Ostalo mu je samo kajanje i alost.

PLA DRUGI - SPOZNANJEPrva je strofa parafraza Prve knjige Mojsijeve u kojoj se govori o Bojem stvaranju svijeta.

Razmetni je sin postao uvarem svinja => svinje su simbol grenog ivota, sinova moralnog pada. Sin se pita tko ga je ukopao, optuuje sebe za grijehe i kae kako bi bilo pravedno da su ga razderale divlje zvijeri jer je ivio kao ivotinja. Ljepota pogubno djeluje na moral i esto vodi u smrt due. Znameniti su gradovi izgorjeli zbog njezinih (eninih) pramenova (misli se na Troju koja je propala zbog otmice Helene).

Pjesnik se usporeuje s djetetom koje se opee hvatajui plamen svijee, a dijete se usporeuje s leptirom koji izgori na ognju. Spoznaja je vlastitog grijeha otvorila sinu oi i sada ljepotu svoje drage vidi suprotno od one kakva mu je bila.

Misao se o prolaznosti povezuje s milju o vremenu koje sve unitava. Smrt je jednaka svima.

PLA TREI - SKRUENJEPjesnik podsjea na 3 Boja uda iz Starog zavjeta: 1. Aronova palica procvjeta i na njoj se pojave zreli bademi; 2. Mojsije baci tap na zemlju i pretvori se u zmiju, a kad ju ponovno uhvati za rep, postane tap; 3. Lotova se ena pretvori u stup soli.

Kao to zmija odbacuje kouljicu i kao to se ptica feniks raa iz pepela, tako se po Bojoj milosti ovjek preobraava i svlai svoju staru odjeu. Sin plae sve dok njegove suze ne naprave gorku vodu u kojoj se potope njegovi grijesi. Pla i uzdasi bore se u sinu i tjeraju mu rijei s usta (kao to se meu sobom bore razliiti vjetrovi) kad se ispriava ocu.

Pjesnik fiziku ljepotu vie ne opisuje s prezirom, fizika je ljepota odsjaj slike ljepote Boje. Sin govori da nije ovjek, nego crv. Stvorivi ovjeka, Bog je odredio da on bude gospodar nad svim ivim stvorenjima i da mu sve na zemlji slui. Sinovljev ivot biju valovi, njegove su suze rijeke koje se slijevaju u more.

Misao o veliini Bojeg milosra temeljna je misao kranske vjere. Sin se obraa Bogu, kaje se to je zgrijeio. Sinu je oproteno i otiao je Bogu. Otac je stvaio svijetlu odjeu na njega, dao mu je prsten za znamen ljubavi.

epski spjev, religiozna poema

TEMA: grijeh i kajanje, snaga vjere i nade

simbolika djela je protureformacijska: u kontekstu vremena razmetni se sin moe shvatiti kao pristaa reformacije koji se vraa u okrilje Katolike crkve

predloak biblijska parabola o razmetnom sinu i dobrom ocu iz Evanelja po Luki

tri plaa: SAGRIJEENJE, SPOZNANJE, SKRUENJE

monoloko-ispovijedno govorenje

motivi: ivot smrt, grijeh pokajanje, svjetlost tama suprotnosti, antiteze

katoliki svjetonazor

istinski kranski osjeaji

prolaznost vremena

verbalne igre

temeljna funkcija baroknog teksta: proizvesti uenje (uz pomo koneta, hiperbola, antiteza...)

KONETO metafora (osobito jaka), hiperbola, antiteza, domiljat i otrouman nain izraavanja, ala, duhovitost

3. OTAC GORIOT ~ Honore de Balzac

Razdoblje: REALIZAM trajanje: od 30-ih do 80-ih i 90-ih god. 19.st.

vodeu ulogu ima francuska, ruska i engleska knjievnost

najprije se javio u Francuskoj, pod utjecajem drutvenih promjena (Francuska revolucija), ali i pod utjecajem teoretiara racionalizma i pozitivizma i enciklopedista

cilj to istinitije i to izvornije opisati svijet u kojem ovjek ivi, radi njegova poboljanja i napretka objektivno i bez osobne prisutnosti (objektivni pripovjeda er form)

pojaano zanimanje za prirodne znanosti i jaanje pozitivistikih filozofija

naglaavanje odnosa knjievnosti i zbilje

roman glavni knjievni anr, zrcalo stvarnosti

fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja; uzorno-posljedini odnosi

jedini estetski kriterij realizma je istinitost

Stendhal zaetnik realizma Crveno i crno usporedio roman s ogledalom koji nosi cestom

obiljeja realistikog djela: kritinost (kritika drutevnih problema djelo na njih upozorava i nudi rjeenja), tipinost (opisani lik ima sve izvorne, autentine osobine koje imaju i ostali predstavnici njegove skupine npr. tipini graanin je promiljen, obrazovan, potuje zakon...), objektivnost (vidjeti svijet istinski, onakvim kakvim on zaista jest)

Biografski podaci o autoru: Honore de Balzac 1799. 1850.

francuski romanopisac, pripovjeda i dramatiar

studirao pravo i filozofiju na Sorbonni u Parizu

s 20 godina poeo pisati slabe pustolovne romane bez uspjeha, odustaje od pisanja

pisanju se vraa tek 1829., kada kree niz njegovih uspjeha

neiscrpna mata i nevjerojatna radna sposobnost golem opus od 90-ak romana, 5 drama, pripovjesti, novele...

1842. objedinjuje sva djela to ih je napisao od 1829. u jedinstven ciklus Ljudska komedija namjeravao dati sliku suvremenog francuskog drutva i iznijeti svoje poglede na svijet

kritizira francusko drutvo prikazao razvoj kapitalistikih drutvenih odnosa i propadanje tradicionalnih moralnih vrednota

novac osnovna pokretaka snaga u svim njegovim djelima

koncepcija djela zapletene i esto nevjerojatne intrige, jednostavno ocrtani karakteri...

utemeljitelj europskog realistikog romana

OTAC GORIOT SADRAJ:

PansionGospoa Vauquer stara je ena koja dri u Parizu graanski pansion, poznat po imenu "Dom Vauquer". Kua je na tri kata, iza kue je dvorite gdje slono ive svinje, kokoi i kunii, a u dnu dvorita je drvarnica. Izmeu drvarnice i kuhinjskog prozora visi ormari za jelo. Ispod njega otjeu splaine iz kuhinje. Tu su mala vrataca, kroz koja kuharica izbacuje smee i koje isplahnjuje velikom koliinom vode. S prednje strane je vrt s nekoliko voaka i povra, a u hladu pod lipama je okrugli stol sa stolicama, gdje penzionisti sjede za vrijeme velikih vruina i piju kavu, ako im to imovno stanje doputa... U prizemlju je salon koji je povezan s blagovaonicom. Taj salon izgleda vrlo tuno sa stolicama s naslonjaima za okruglim stolom na sredini. Ta glavna soba zaudara na plijesan, ueglost, hladna je i vlana, uvlai se u odijelo, bazdi na kuhinju, poslugu i sirotinjski dom. Ona je bila nekada oliena, ali se boja vie ne raspoznaje. Dugaki stol prekriven je stolnjakom koji je toliko mastan, da se na njemu moe prstom pisati. Pokustvo je staro, istroeno, trulo, crvotono i konano tu vlada bijeda i to ona zgusnuta izlizana tedljiva bijeda. Ujutro oko 7 sati prvo ulazi maak, koji odmah poinje njukati po zdjelama, a onda ulazi udovica. Njezino bucmasto lice, s nosom slinim papagajevom kljunu, s debelim tijelom sukladno je odaji iji topli smrdljivi topli zrak ga. Vauquer udie bez gaenja. Kada je ona tu, slika je potpuna. Ima oko 50 godina, lii na sve ene koje je pogodila nesrea. Sada u pansionu stanuje sedam osoba. Na prvom katu su dva najbolja stana. U loijem stanuje gazdarica, a u drugom ga. Coutre, udovica slubenika. Pokraj nje je ivjela mlada djevojka Victorine Taillefer. Na drugom katu ivi starac zvani Poiret, a u drugome mukarac oko 40. god. , koji nosi crnu vlasulju i boji brkove, bivi trgovac gospodin Vautrin. Trei kat inile su 4 sobe od koje su dvije izdane, jedna nekoj staroj djevojci - gici. Michonneau, a druga bivem proizvoau tijesta kojega su zvali otac Goriot. Ostale sobe su se izdavale siromanima koji nisu mogli platiti vie od 45 franaka mjeseno. Sada je u jednoj od te dvije sobe stanovao mladi ija je obitelj ivjela u velikoj neimatini, kako bi on mogao studirati pravo u Parizu. Zvao se Eugene de Rastignac. Bio je od onih mladia koje je nevolja navikla na rad i ve u ranoj mladosti shvaaju da njihovi roditelji oekuju mnogo od njih, da bi ga oni prvi iskoristili. Iznad treeg kata bio je tavan za suenje rublja i dvije mansarde u kojima su stanovali pokuar (sluga) Christophe i kuharica Sylvie. Osim tih stalnih, imala je gospoa na ruku i studente medicine i 2-3 stanovnika iz oblinje okolice. Svi ti pansionisti bili su siromani, koji su vezali jedva kraj s krajem, a to se ogledalo u njihovim odijelima i pohabanom rublju. U njihovim uvelim i oronulim ustima bljeskali su se gladniki zubi, u njima su se ocrtavale ive nijeme, ledene, svagdanje drame koje potresaju srce. Stara gospoica Michonneau umornih oiju da ovjeka hvata jeza od njezinog pogleda. Gospodin Poiret bio je kao neki stroj, izgledao je kao neka utvara. Gospoica Victorine Taillefer imala je bolesno bijelu put, uvijek snudena i slabana izgleda, a sliila je na biljku poutjelog lia koja je netom presaena. U usporedbi s drugima, ona je bila lijepa, pa je tako bila sretna i zanosna. Njoj je nedostajalo kao i svakoj eni lijepe haljine i ljubavna pisma. Otac ju nije htio priznati za ker, a ga. Coutre roakinja njezine majke, brinula se o djevojci kao da je njezino dijete. Eugene de Rastignac bio je pravi junjaki tip, imao je bijelu kou, crnu kosu i plave oi i bio je iz plemike obitelji. Vautrin 40 godina imao je iroka plea, snana prsa, lice puno bora, grub ali nije neugodan. Bio je usluan i aljiv. On je o svemu znao i odmah pritekao u pomo, ali je ulijevao strah svojim pronicljivim i odrjeitim pogledom. Najstariji pansionist bio je otac Goriot, koji je imao 69 godina. Dok je bio dobro stojei, bio je u stanu u kojem je sada ga. Coutre. Imao je lijepu odjeu, koju je mijenjao svakoga dana, a ormari su bili puni srebrnog posua. Kada je domaica Vauquer vidjela jo i dravne obveznice, ona se je odmah zagledala u njegov novac: "kao jarebica u slanini topila se na vatri elje koja ju je obuzimala da se oslobodi mrtvakog pokrova muevog i da uskrsne u Goriotu". No on nije mario za nju i to je nju razljutilo, jer su propali njeni snovi. Na svoju nesreu Goriot je morao prijei na drugi kat i da ubudue plaa stan i hranu 900 franaka godinje. Svi su bili iznenaeni, a gospoa ga je odmah poela zvati Otac Goriot. I poele su prie po pansionu: "on sigurno izdrava enu, pa je prisiljen tedjeti". Krajem tree godine otac Goriot smanji svoje izdatke. Odseli se na trei kat plaajui 45 franaka godinje. Odrekne se duhana, otkae brijaa i prestane se pudrati. Njegovo lice zbog patnje, iji uzrok nitko nije znao, bivalo je sve tunije i oajnije. Nakon etvrte godine u pansionu on nije vie liio na samoga sebe. Keri mu vie nisu dolazile. Eugene de Rastignac kao i sva mlada francuska omladina, naao se pred mnogim zaprekama, a trebalo je mnogo muke da ih se otklone marljivim radom i osobnom vrijednou. elio je uspjeti u drutvu, a kako je bio plemi, poeo se raspitivati o svojim rodbinskim vezama. Uskoro dobije poziv na bal od svoje daljnje roakinje vojvotkinje Beauseant. elio je zaviriti u sve salone Pariza i nai zatitnicu kako bi uspio u ivotu. Na balu upozna groficu Anastasie de Restaud, visoku i vitku s najljepim stasom u Parizu. To je bila ena o kojoj je snivao, a bila je jedna od dvije keri oca Goriota.Dva posjetaSutradan Rastignac ode u posjetu gi. de Restaud. Kada je ulazio u salon zauje glas oca Goriota i odjek poljupca: to to Goriot ima s groficom Restaud?. U to ue grofica u divnoj kunoj haljini. Bila je prelijepa. Njezina ljepota bila je profinjena. Pozdravljala se s grofom Maximom i silna mrnja obuzme Rastignaca prema tom mladiu. Maxime je imao lijepe i iste izme, dok su njegove unato panji bile blatnjave, kaput mu je pristajao kao saliven, dok je on poslije podne imao frak. Motrei tog kicoa vitka i visoka osjeti to znai biti bogat. Eugene osjeti to grof znai de Restaud i pomisli: Evo moga takmaca, moram ga pobijediti!. Nije znao da grof Maximede de Trailles doputa da ga vrijeaju, ali prvi puca i ubija. Nakon posjeta kod grofice, odveze se u palau Vikonta de Beauseant da posjeti svoju roakinju, kako bi zadobio njezinu naklonost. Ona je ve tri godine bila u prisnim odnosima s jednim od najbogatijih portugalskih plemia markizom de Ajudo Pinto. Mu je htio, ne htio morao potivati tu morganatsku (nezakonitu) vezu pred svijetom. Svi su znali osim nje da se markiz eni, zbog toga je i doao u posjetu, ali nije se usudio joj priopiti takovu vijest. Njezina prijateljica vojvotkinja de Langeais bez ikakvog obzira otkrije joj da e se sutra objaviti zaruke gosp. de Ajuda Pinto i gice. Rochefide. Eugene u razgovoru sazna da je grofica Anastasia de Restaud kerka oca Goriota, a druga Delphine je udana za baruna de Nucingena. Dvije keri, koje su se odrekle dobrog oca. Dobile su bogati miraz, a sebi je ostavio sitni vjerujui da e njegove keri omoguiti mu uzdravanje. Poslije su ga zetovi otjerali iz svojih domova kao posljednjeg bijednika. Vikontkinja ga savjetuje: elite li uspjeti, ja u vam pomoi. to hladnije budete raunali, bolje ete uspjeti. Zapamtite da ete ostati nitko i nita, ako ne budete imali enu koja e se zauzimati za vas. Ona treba biti mlada, bogata i uglaena. Ako nekoga zavolite, dobro uvajte tu tajnu. I nastavi dalje: Postoji suparnitvo izmeu dviju sestara. Restaud je plemi, njegova ena je primljena u drutvo i predstavljena dvoru, ali druga sestra udana za bogatog bankara, lijepa ga. Delphine svisnut e od alosti i zavisti jer je daleko od svoje sestre, pa se odriu jedna druge, kao to se odriu i oca. Bio je neraspoloen za veerom u pansionu: grofica mu je zatvorila vrata, zato to sam joj rekao da njezin otac jede za naim stolom!. Otac Goriot sakrije oi i okrenu glavu da bi ih obrisao. Dakle gospodin Goriot je otac jedne grofice ree ga. Vauquer tiho i jedne barunice odgovori joj Rastignac. Jo iste veeri napie pismo majci i zatrai 1200. - franaka i ako ih ne dobije pasti e u oaj, moda se ak i ubiti: Kadar sam hraniti se suhim kruhom, piti samo vodu, ako treba i gladovati, ali ne mogu bez onoga to je ovdje neophodno za uspjeh. Ili u postii cilj ili u ostati u blatu. Poznajem nae prilike i znati u cijeniti vau rtvu. Zatim je poslao pismo i sestrama te zatraio njihovu uteevinu. Ti plemeniti osjeaji i te strahovite rtve trebaju mu posluiti kao ljestve da se dospije do Delphine de Nucingen. Nisu ga vie primali u palai Restaud. Nije iao vie ni u kolu, samo na prozivke. Odlagao je uenje do ispita. Odluio je platiti upisninu za 2. i 3. godinu, pa onda u posljednjem trenutku sve nauiti naizust. Na taj nain je dobio 15 mjeseci slobodnog vremena u Parizu, da iskoritava ene ili da lovi bogatstvo.Ulazak u otmjeno drutvoRastignac je dobio pismo od majke i sestre, te novac od prodanog nakita. Majka ga savjetuje da pametno uloi novac, a sestre mu poruuju: Ako hoe mogli bismo se odrei rupia i saiti ti koulje!. Kada je Eugene proitao pisma, sav je bio uplakan. Sjetio se oca Goriota kako nou u sobi svija svoje srebro, kako bi platio mjenicu svoje keri. To isto je uinila i tvoja majka sa svojim nakitom. Jesam li ja pokrao svoje sestre? pomisli i osjeti kajanje. Poslije etnje u Tuileriesu prijavi se kod ge. Beauseant i ona ga pozove na objed. Kakova je to bila rasko na stolu, a tu rasko predstavljalo je posue i jelo. Trenutak poslije sjedoe u laku koiju i zaas stigoe u kazalite. Svi pogledi bili su upereni prema njima. On pomisli da sanja. I keri oca Goriota bile su u kazalitu. Drutvo je bilo vrlo otmjeno. Te veeri upozna Eugene gu. de Nucingen i ree joj, da je on susjed njezinom ocu. im sam vas vidio osjetio sam, kao da me neka struja nosi prema vama. Nisam ni sanjao da ste tako lijepi i on ostane pored nje do kraja predstave. Kada se vratio u pansion, svrati do oca Goriota i ispria mu da je upoznao njegovu ker Delphine. Prvi puta je bio u sobi oca Goriota i nije mogao sakriti svoje zaprepatenje kada je vidio tu rupu u kojoj je ivio otac i sjeti se raskone haljine njegove keri. Na prozoru nije bilo zastora, nije bilo tapeta, pa se nazirao aav zid. Dobri je ovjek leao na looj postelji, a imao je samo tanak pokriva. Pod je bio vlaan i pun praine, a u kaminu nije bilo ni traga od vatre. Moje keri su dobre, samo da su im muevi dobri, bio bih presretan. Da sam barem mogao ivjeti kod njih, meni bi bilo dosta samo da sluam njihov glas i srce bi mi igralo od radosti. Ali gospodine kako moete ivjeti u ovakvoj rupi, pored toliko bogato udomljenih keri ree Eugene. Ma to e meni bolje? Moj ivot je u mojim kerima! ree Goriot. Starac i student postali su veliki prijatelji. Rastignac je bio pozvan kod ge. Delphine. Ona je bila oajna i nije to krila, no on je elio znati razlog toj zlovolji: Htio bih da budete samo moja!. Delphine mu ponudi torbicu: Idite u kockarnicu, stavite 100 franaka ili izgubite sve ili donesite 6000. - franaka. U kockarnici stavi 100. - franaka na broj 21 (koliko je imao godina) i na sreu ne znajui dobio je 3600. - franaka i opet nasumce stavi cijelu svotu na crvenu boju. Promatrai su ga zavidno gledali. Kota se okrenuo i dobio je opet 3600. - franaka. Sada imate 7200. - franaka. Posluajte me i idite apnu mu bankar. Vi ste me spasili! zagrli ga presretna Delphine. Govorila mu je kako joj je loe u braku, donijela je sav miraz, a sada nema nita. On mi daje samo za moje osobne izdatke odreenu svotu. Da se obratim ocu, ali sestra i ja smo ga upropastile. Zahvaljujui vama ja sam postala slobodna i radosna. Uzela je 6000. - franaka, a njemu ostavila ostatak. Vi ete objedovati samnom svakoga dana, a pratiti ete me i u Italiens (kazalite). Opet je ocu morao ispriati kako je bilo kod njegove keri Delphine, a dade mu i 1000 franaka od dobitka u kockarnici. Moda samo oni koji vjeruju u Boga, potajno ine dobro a Eugene je vjerovao u Boga.BjeismrtRastignac se neko vrijeme sasvim prepustio uicima. Bio je u drutvu ge. Delphine, a i kockao se na veliko: Katkad je mnogo dobijao, a katkad mnogo gubio!. elio je iseliti iz pansiona. Katkad je ostao bez i jednog novia i sada je imao dugova, pa je potpisao mjenicu gospodinu Vautrinu i dobio novac. Vautrin je bio odbjegli robija poznat pod imenom Bjei-Smrt. Policija ga je htjela uhititi uz pomo gice. Michonneau i gosp. Poireta. Vautrin je bio zelena, primao je novac od robijaa, uvao ga i stavljao na raspolaganje bjeguncima ili njihovim obiteljima, ako je bilo naznaeno u oporuci. Gica Michonneau dogovori se s agentom za 3000. - franaka: da u vino sipa napitak koji e izazvati njegovu prividnu smrt. Prenesite ga na krevet, svucite ga, pljesnite ga rukom po ramenu i pazite hoe li se na koi pojaviti neka slova. Posao je obavljen Vautrine! ree Eugene. Sutra ujutro gica. Victorina naslijediti e oevu ljubav i imanje. Moj e mu momak zadati smrtonosni udarac u elo. Rastignac je bio zaprepaten. Ovaj dvoboj bio je u suprotnosti s njegovim nadama, pa je odluio obavijestiti gospodu Taillefer oca i sina. U meuvremenu Goriot prizna Rastignacu da odobrava njegovu vezu s Delphine i otkrio mu tajnu: Sve je sreeno za njegovo preseljenje u novi stan. Obavili smo mnogo posla za jedan mjesec bez vaega znanja. Ona e primati 36000. - franaka rente godinje, a od svoga miraza od 800000. - franaka uloiti e u dobre nekretnine. Slijedeeg dana stigla je obavijest da je mladi gosp. Frederic de Taillefer teko ranjen u dvoboju. Victorine je bila pozvana da doe u kuu svoga oca. Eto, juer je bila bez novaca, a danas ima milijune ree Vutrine i u tom asu pade kao svijea. To je bio znak da je napitak poeo djelovati. Kada su mu skinuli koulju, ugledali su dva kobna slova. To je bila potvrda da je on odbjegli robija: Lako ste zaradili 3000. - franaka ree Poiret. No Vautrine se brzo oporavio nakon lijeka kojega je dobio. Na vratima blagovaonice pojavila se policija. U ime zakona i kralja ree policajac ostalo se izgubi u galami. Priznajem da sam Jacques Collin (ak Kolin) zvani Bjei-Smrt osuen na 20 godina robije u okovima. Tko me izdao? zapita Collin. Ti si me izdala stara gaduro, ti si mi priredila onu navalu krvi, znatieljnice!. Ja bih ti dao 6000. - franaka da izbjegnemo ovaj neugodni put. Oni mene gledaju sa strahom, a tebe s gaenjem. Van uhodo - i izbacie cinkaroicu iz pansiona. Gospoda Goriot i Eugene sele se iz pansiona u divan samaki stan koji mu je priredila Delphine: Ah, ja u vas uvijek mnogo voljeti.Dvije keriEugene saznaje da je mu njegove ljubljene Delphine uloio sav novac i svoj i njezin u poduzea, zbog kojih je morao poslati velike svote u inozemstvo. Ako ga natjeram da mi vrati miraz, morati e obustaviti plaanje, no ako priekam godinu dana, on e udvostruiti moj miraz kupovanjem nekretnina jadala se ocu. Novac je ivot! Novac je sve! govorio je otac. U tom trenutku ue grofica, druga kerka Goriota i ree: Ja sam nesretna, propala sam moj jadni oe! Da bih spasila Maximov ivot, svoju sreu, odnijela sam zelenau obiteljske dijamante do kojih je mome muu veoma stalo. Maxime je bio spaen! ali ja sam mrtva. Restaud je saznao: da je samo nakit prodan za niu svotu i treba jo 12000. - franaka da bi podmirila dug, a on je obeao da e se opametiti i da vie nee kockati. Nemam novaca ree otac I vie nita od 1200. - franaka doivotne rente. Potroili smo novac za ureenje stana. U ovoj nevolji nadao sam se pomoi od tebe, a sada vidim da me nikada nisi voljela. I sestre se naljute jedna na drugu. Vi mi kidate srce! Umrijeti u zbog vas! Obje ste pogrijeile. Nita vie nemam! zajeca otac. Eugene uplaen, uzme mjenicu koju je potpisao Vautrinu i napravi propisanu mjenicu na 12000. - franaka na Goriotovo ime: Evo vam cijela svota gospoo. Spavao sam, va razgovor me je probudio i tako saznao koliko dugujem gospodinu Goriotu. Otac je bio jako uzrujan, pa je legao da se odmori, ali mu je bilo sve loije. Drugi dan mu je bilo jo loije. Samo ga udo moe spasiti! ree student medicine Bianchon. Obje kerke spremale su se na bal kod ge de Beauseant. Rastignac je razmiljao mnogo o ocu Goriotu i elio prikupiti mnogo razloga da bi opravdao postupke Delphine, jer je on oboavao tu enu. Hajdemo odjuriti na as da ga posjetimo! ree Eugene. Hou, ali poslije plesa odgovori Delphine. Na balu vikontkinja Beauseant zamoli Rastignaca da ode do markiza de Ajuda i da joj vrati sva njezina pisma. Kada se vratio vikontkinja ree: Mislit u esto na vas, vi ste mi se uinili dobar i plemenit, naivan i iskren usred toga svijeta, gdje su te osobine rijetke. Kada su sili meu goste, Eugene ugleda obje kerke gospodina Goriota i to rastui Rastignaca. Dijamanti obiju keri podsjetie ga na bijednu postelju na kojoj lei otac Goriot.Oeva smrtEugene se uplai kada je vidio koliko se promijenilo njegovo zgreno blijedo i sasvim iscrpljeno lice. Goriot je elio vidjeti svoje kerke: Otii jo jednom do njih. Reci im da se ne osjeam dobro. Kada bi one bile tu, ne bih se alio. Sluga Christophe se vrati jer nije mogao niti s jednom od keri razgovarati, ga. Restaud je morala obaviti vaan posao, a Delphine spava, jer se kasno vratila s bala. Ni jedna! odgovori starac i uspravi se u postelji. Imaju posla, spavaju, nee doi! Tek na samrti spoznajemo to su djeca. Vi njima dajete ivot, a ona vas tjeraju u grob. Kada bih imao blaga da im ostavim, one bi me previjale i njegovale. Obje imaju kameno srce. Sve je bilo radi novca, sve je bilo samo pretvaranje. Nisam znao ni o emu razgovarati. Strpljivo sam podnosio sve uvrede, a one su mi prodavale neko sitno zadovoljstvo. I tako su me keri izbacile iz svojih domova. Ja sam za sve kriv, ja sam ih nauio da me vrijeaju. Hou vidjeti moje keri! Ja sam ih stvorio! One su moje! Ako ne dou? ponovi starac jecajui Ja u umrijeti, umrijeti u od bijesa! Ja izdiem, mene strano boli! Osveta! Moji zetovi ne daju im doi! Smrt Restaudu, smrt Alzaaninu. Oni su moji ubojice! Padne na zaglavlje kao da ga je malj udario. Blagoslov im dajem ree napreui se blagoslov. Odjednom se srui. Rastignac ode do gospoe Restaud da je obavijesti da joj otac umire: Gospodine grofe, recite gospoi da gosp. Goriot umire u jednoj bijednoj rupi, bez novca i eli vidjeti svoje keri. Grof odgovara: Ja mnogo ne drim do njega, on je iskvario svoje keri, unesreio mene i naruio mir moga doma. Doi e ga posjetiti im budu ispunile svoje obveze prema meni i mome djetetu. Nakon toga ode do ge. Nucingen i zatekne je u postelji: Prehladila sam se kada sam se vraala s bala i oekujem lijenika ree Delphine. Da ste na samrti, trebalo bi da otpuzite k svome ocu. On vas zove ree Eugene. Moj otac jamano nije toliko bolestan kako vi kaete. On bi svisnuo od tuge kada bi moja bolest postala pogibeljnom zbog toga izlaska. Doi u poslije lijenikog pregleda. Zato ne nosite svoj sat? Student joj apne na uho: Va otac nema ime kupiti pokrov u koji e ga veeras poviti. Zaloio sam sat, jer nita drugo nema. Idem, idem ja u prije vas stii ree Delphine. On je sretan to moe javiti samrtniku da e mu bar jedna ker doi. U sobi je doktor operirao oca Goriota. Pekli su mu lea srebrnim nitratom. To je bio posljednji lijek za koji znanost zna, ali lijek bez pomoi. Nema mu vie pomoi, ne moemo ga spasiti. Treba mu odjenuti bijelu koulju i promijeniti posteljinu ree lijenik. Gospoa Vauquer ree: Otac Goriot nema vie ni santima. Ako bih dala plahte za ovjeka koji samo to nije izdahnuo, a i jedna se mora dati za pokrov. Tko e meni nadoknaditi trokove? udovica kao da nije u stanju izgubiti. Uzmi prevrnute plahte iz sobe br. 7, one su dobre za mrtvaca apne slukinji. Nasie! Fifine! ree otac. Ah moji aneli! i odleti njegova dua. Delphine nije dola jer se je posvaala s muem oko novca, koji je traila od oca. Ga. Restaud ipak je dola i kad ugleda oca briznu u pla: Oprostite moj oe! Svi me mrze, samo me vi volite. Ja sam bestidnica, nisam ga cijenila. Otac je umro! vrisnu grofica i onesvjesti se. Potraite sveenika i poloite starca na odar izmeu dvije svijee u praznoj sobi. Rastignac napie pismo barunu i grofici da poalje ljude koji e podmiriti sve trokove oko pogreba. Sutradan Rastignac i student medicine prijavili su starevu smrt. Kako zetovi nisu poslali novac, niti je itko doao, Eugene je platio sveenika, a student je u svojoj bolnici kupio bijedni mrtvaki sanduk, da ga mogu pokopati. Ako zetovi i keri ne budu htjeli vratiti novac koji si dao, zapovijedi da se uree na grobu natpis: OVDJE POIVA G. GORIOT OTAC GROFICE de RESTAUD i BARUNICE de NUCINGEN SAHRANJEN O TROKU DVOJICE STUDENATAUzalud je Rastignac dolazio kerima, nisu ga htjele primiti: Njima je umro otac, pa su u velikoj alosti. Kada se vratio u pansion Eugene je zaplakao kada je na ulazu spazio mrtvaki sanduk jedva pokriven crnom ojom, stavljen na dvije stolice u toj pustoj ulici. Jedno runo kropilo bilo je umoeno u pokositrenu posudu punu svete vodice. To je bila siromaka smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i roaka. U crkvi dva sveenika, pjeva i crkvenjak obavie pogreb za 70 franaka, jer crkva nije bila bogata da bi molila besplatno. Kada su smjestili sanduk u pogrebnu koiju, dooe dvoja kola s grbovima grofa de Restauda i baruna de Nucingena, ali prazna i otpratie mrtvaki sanduk do groblja Pere Lachaise. Spustie tijelo oca Goriota u raku oko koje su bile sluge njihovih keri, koji se pokupie sa sveenikom, kada je zamolio kratku molitvu koju je platio student. Grobarima, da bi pokrili sanduk zemljom Rastignac je morao dati napojnicu. No on nije imao novca, pa je posudio od sluge Christophera 20 santima. Tuno se zagledaju u grob i u njemu pokopa svoju posljednju suzu koja odleti u nebo im je pala na zemlju.

uz Eugenie Grandet najslavniji Balzacov roman

tema: uspon u visoko drutvo; oinska ljubav; drutveni ivot Pariza

vrlo sloena i dramski koncipirana kompozicija, u kojoj se paralelno razvijaju i meusobno isprepliu tri fabularne osnove, sve tri vezane uz stanare pansiona gospoe Vauquer J.J.Goriota, neko bogatog tvorniara tjestenine, Eugena de Rastignaca, sirmomanog plemia koji je iz pokrajine doao u Pariz na studij i tajanstvenog Vautrina, nekadanjeg robijaa, koji je vjeto upravljao sudbinama ljudi

karakteristina kompozicija itateljevu pozornost usmjerava na uvodni dio romana, a rasplet mu je vrlo kratak i ukljuuje obrat u radnji

novac kao osnovna pokretaka snaga

najei realistiki postupci:

portretiranje (fiziki, socijalni i psiholoki portret)

portretiranje s pomou ambijenta (opis portreta, mnotvo detalja) teorija sredine (miljea)

detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje

Balzacova tehnika opisivanja sadri barem 3 elementa: vizualni (detaljan vanjski opis likova i prostora), psiholoki (ugoaj, karakterne osobine), socioloki (imovinsko stanje, socijalno podrijetlo, klasna pripadnost)

ia Goriot Vjeni otac, Krist oinstva

svi vaniji likovi rtve su opsjednutosti jednom strau ili fiksnom idejom

4. ZLOIN I KAZNA ~ Fjodor M. Dostojevski

Razdoblje: REALIZAM v. Otac Goriot

Biografski podaci o autoru: Fjodor Mihajlovi Dostojevski 1821. 1881.

ruski romanopisac, uz Tolstoja najvei predstavnik ruskog realizma

studirao vojno ininjerstvo na Vojnoj akademiji u Sankt Peterburgu

sudjelovao u utopijsko-socijalistikom kruoku Petraevskoga, zbog ega je osuen na smrt, zatim pomilovan i prognan u Sibir, gdje je proveo deset godina

na poetku svog stvaranja kretao stopama Gogoljeva realizma i zastupao napredne drutvene poglede (roman Bijedni ljudi, 1846.) nakon povratka s robije (koju je opisao u Zapisima iz mrtvog doma, 1861.), naputa i osuuje revolucionarnu djelatnost (roman Demoni, 1871.), te zapada u misticizam i mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo

mijenja se i tematika njegovih djela moralni aspekti ljudske egzistencije, pitanja dobra i zla, krivnje i odgovornosti

zanimljiv kriminalni zaplet posluit e mu samo kao okvir u kojem e raspravljati o problemu zloina i kazne kao takvome, u elji da otkrije tajne pobude ljudskih postupaka

prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe, a u traganju za odgovorima na pitanja koja ga mue, razvija dugotrajne rasprave i diskusije o moralnim, etikim i filozofskim problemima

dvije vrste likova s jedne strane cinici i buntovnici protiv drutva, razvratnici i nemoralni tipovi, a s druge strane portvovne, nesebine linosti, koje su u ivotu odabrale put ljubavi, patnje i pasivne podlonosti

snano djelovao na razvoj moderne zapadnoeuropske proze 20. stoljea

glavna djela: PONIENI I UVRIJEENI, ZLOIN I KAZNA, IDIOT, BRAA KARAMAZOVI (sve romani)

ZLOIN I KAZNA SADRAJ:

Prvi dioMjesec srpanj. Rodja Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni student prava u S. Petersburgu. Na poetku romana ga susreemo kako sa svoje dvadeset i dvije godine izbjegava gazdaricu jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke Aljone Ivanovne zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rublju i 15 kopejki jer nije na vrijeme otkupio prijanji prsten pa je ostao duan. Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se stvara razbojniki plan.Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je jednom u krmi uo razgovor mladia koji se alio svom drugu na staru lihvarku koja se bogati lukavim otkupom vrijednih predmeta od siromanih ljudi za male novce; pritom je strano gruba prema svojoj dobroudnoj polusestri Lizveti koja radi za nju. Mladi je razvio teoriju kako bi babu valjalo ubiti jer je kao stjenica koja pije krv, a strano je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio poetak kovanja planova o ubojstvu i krai.Nakon posjeta lihvarki (koji je bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima otvara) u krmi je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu tunom priom o obitelji koju je upropastio zapivi sav svoj novac, a ki Sonja je postala prostitutka da bi prehranili ostale dvije djevojice i jednog djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije bio pet dana, a ena ga poe vui za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i ostavi 50 kopejki i nestane kad je poela vikati i na njega.U prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno ljubavi koje ga raznjei i rastui. Mati ga je izvjestila o tekom ivotu Dunje, njegove sestre koja je sluila u gospodskoj kui a gazda se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je to doznala pa je isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je saznala istinu pa je ponovo rehabilitirala Dunju. Njih dvije su tekom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike nade u njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog savjetnika Petra Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan, ima dodue 45 godina ali jo se moe svidjeti enama." Raskoljnikov je bio izvan sebe jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o ovjeku koji je "ini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg krinju "na svoj raun", a majka i Dunja putuju o svom troku. Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On stalno preispituje sebe, svoje postupke, moral ljudi i vremena.SAN - umoran je zaspao i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim ipkama jer nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui ruicama udara vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se zaklinje se kako on ne moe uiniti "ono", ali zatim razmilja o dogaaju koji je odredio njegovu sudbinu. U prolazu je uo razgovor trgovca s Lizvetom da e sutradan u sedam sati naveer doi trgovcu. Shvatio je da e lihvarka tada biti sama i da je to prilika za ubojstvo.U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz kuhinje jer je u njoj bila Nastasja (nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u kuepaziteljevu kuicu gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je neto sumnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to vrijeme je Raskoljnikov razmiljao o svom ponaanju i jo uvijek zdravom razumu. Pruio je starici vrsto svezani smotuljak koji je trebao biti srebrna tabakera. Tri puta ju je udario sjekirom po tjemenu i zatim u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim predmetima. Odjednom je zauo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao Lizvetu i potom ju je ubio. "Strah ga je hvatao sve vie i vie - osobito nakon tog drugog, sasvim neoekivanog umorstva."Kad je htio pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i shvatila da se zbiva neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad se drugi nakratko izgubio Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio u stanu kojeg su liili pa su vrata bila otvorena. Nisu ga zapazili. "Znoj je curio s njega, ija mu je bila posve mokra - prolaznici su mislili da je pijan. Vratio je sjekiru na mjesto sve u bunilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su mu se u glavi, ali ni jedne misli nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao zadrati, koliko se god trsio.."Drugi dioLeao je vrlo dugo i razne misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je saznao da ga je gazdarica traila jer nije plaao stanarinu. U stanici se posvadio s porunikom Iljom Petroviem. Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o ubojstvu lihvarke - sruio se u nesvjest.U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog tekog kamena. udno se ponaao (uao kod Razmihina i odmah izaao, buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu), pao je u groznicu, a Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno njegovao. Za to vrijeme su svi poeli komentirati ubojstvo, u prvi mah su optuili soboslikare!Dok je bio u krevetu posjetio ga je Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na pismo njegove majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz sobe i lutao gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku prostitutku iz istog hira. Za ankom je drsko izazivao Zamjotova priajui mu o zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na vrh jezika mu je bilo da prizna. "A to ako sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!" Neki vrag mu nije dao mira i uao je u kuu i sobu gdje se zbilo ubojstvo, provocirao je radnike koji su ureivali stan. "Pod je opran, hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.Na cesti je uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog Marmeladova. Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga odnesu u kuu. ena Katarina Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je ispovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena pomae muu, a pop moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica zapila sve to je imala... upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to umire. Bit e manje tete!" Govorei to, ona je davala sve od sebe da mu olaka posljednje trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu su zasuzile oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom s predivnim plavim oima. Dao je Katarini sve rublje to je imao i rekao da on snosi trokove sprovoda. Kad je odlazio mala sestrica je dotrala i rekla da Sonja pita za adresu.Vrativi se kui doekale su ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae kao mrtav... nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u nesvijest. Razmihin ih je smirivao, uvjeravao da mu nije nita.Trei dioRazmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on pobrinuti za Raskoljnikova. Raskoljnikov je samo uspio rei da je Luin podlac i da se on protivi vjenanju. "Ili on ili ja!" Razmihin ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se upravo vratio s tervenke, ali se na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu i naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa Zosimovim i odrao obeanje.Luin im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i majkom pod uvjetom da Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se Raskoljnikov naao s njima, ali je razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznati sina, on se suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti sama.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb - svi se zbune, a Raskoljnikov se rastri oko nje upoznavi ju sa svima, majci je sve to bilo sumnjivo.Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke i Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru. Porfirij se pokazao lukavac i alama i pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su jo njega i ekali, jer su na zamotuljcima kod starice nali napisano i njegovo ime, raspitivao se i o smrti Marmeladova. Zatim se inspektor interesirao o lanku Raskoljnikova izalom u "Periodinoj rijei" u kojem je Raskoljnikov izloio misao o obinim i neobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe oprostiti ak i zloin ako to znai napredak ovjeanstva. Porfirij je to povezao s psihikim stanjem zloinca u trenutku zloina (Raskoljnikovu se inilo da mu je Porfirij namignuo). Na kraju ga je ak pitao je li vidio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a Razmihin se razbjesnio na Porfirija.Raskoljnikov stalno razmilja i preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"- mislio je uzrujano i palhovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To je bila tek bolest... htio sam to prije preskoiti granicu.. nisam ubio ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista ubio, ali nisam prekoraio granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam ih volio! Zato ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kaem?! O kako sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi oivjela! Sirota Lizaveta! Zato se ona morala tamo zatei? udno je ipak zato na nju i ne mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih oiju....Mile moje!"- ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i pojava unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.Zaspao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno ljudi. Kad se probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.etvrti dioSvidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao napastvovati Dunju kad je radila za njega. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Dunjeku bez ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov neobino hladan i miran. Otkrio je da je Marfa oporuno ostavila Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina jer je nitkov! Na izlazu ga je vidio Razmihin.U svratitu majke i Dunje sastaju se Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj raspravi napao Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema "ozloglaenoj" djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja je pobjesnila i zajedno s bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je ak zatraio da mu vrate trokove puta.Raskoljnikov se odmah zatim oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda konaan. Razmihin ga je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogled mu je prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato kao da je prostrujalo izmeu njih.... Nekakva misao proleti kao kakav nagovjetaj, neto uasno runo, to su obojica shvatila. Razmihin problijedi kao krpa. "Razumije li sad? - upita Raskoljnikov a lice mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima i uvaj ih uvijek!" Iznenada se okrene i ode.Od te veeri Razmihin im je postao sin i brat.Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o njezinu ivotu, bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i rtvovanjem za dobrobit svoje porodice, pitao ju je vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu, natjerao ju je da mu ita Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui kako mu se vraa elja za ivotom, smisao kako se neto budi u njemu. Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom. "Sad imam samo tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa emo dalje zajedno!" Ako sutra opet doe rei e joj tko je ubio Lizavetu - bila je zaprepatena.Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga eli ispitati. Porfirij ga je u aljivom tonu doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa. "Uhapsite me ako elite, ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je Raskoljnikov odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij mu je obeao iznenaenje, ali u jednom trenutku ue Nikolaj, soboslikar s priznanjem da je on ubojica, a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je doao sebi i uzvratio mu:"Neete mi pokazati ono nae malo iznenaenje?!"U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se vrata i pojavio se ovjek koji mu je na ulici apnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se stane izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju jer je vidio Raskoljnikova onu veer kad je zavitlavao stanare i pazikuu, a on je obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da Raskoljnikov proe nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao, stajao je iza vrata i uo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio, pokajao se i doao u stan ispriati se.) "Oprostite mi zbog klevete i zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad emo se jo ogledati." ree smjeei se pakosno.Peti dioLuin se nije predao i u glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom Lebezjatnikovom (koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena moe varati mukarca jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj je velikoduno dao 10 rubalja pravei se duebrinik, ali joj je skriveki gurnuo u dep presavijenih 100 rublji kanei je optuiti pred svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i Raskoljnikova pred Dunjinim i majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje. Sreom je na dai (obredu u ast pokojnika) pred raskalaenom gomilom koja uope nije dola oplakati Marmeladova nego najesti se, Lebezjatnikov osupnut Luinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam Luinove porive. Sve to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu Ivanovu da se poupa s gazdaricom Njemicom koja se pravila dama i smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je odluio Sonji priznati zloin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga je na Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za ruke, objesila mu se oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree on gledajui je gotovo u nekoj nadi. -Neu, neu, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud i ja! O Boe! O jadne li mene! I zato, zato te prije nisam upoznala!"Raskoljnikov se lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv zloina, a on se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da pomognem majci - kojeta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor ovjeanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam drugo morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili sam ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili neu. Jesam li puzav stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlaivala i upitao ju je to da radi. Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija. "Stani i pokloni se, poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve etiri strane, i reci svima, na sav glas:"Ubio sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?"Znao je da ona misli na robilu, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da ga objesi oko vrata. Raskoljnikov je u sebi odluio.Katarina Ivanova je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je gazdarica istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i prosila novac, otila je ak do nekog generala. Umrla je u hropcu na cesti okruena znatieljnom gomilom. Raskoljnikovu je priao Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu o malianima i Sonji i da e tako utroiti onih 10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na Raskoljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei koje je Raskoljnikov izrekao Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da je prislukivao njihov razgovor. "Pa rekao sam vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad ga je imao u aci.esti dio"Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom obavila magla i zatoila u bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se poslije, ve mnogo kasnije prisjeao tih dana, poimao je da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz stanovite prekide, sve do konane katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i muan nemir to je prelazio ak u panian strah." Najvie ga je muio Svidrigajlov.S Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva majku i sestru, a Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu je Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij sprema? I zaista, inspektor mu je sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se doao ispriati zbog neugodnosti to mu je zadao, ali je onda na svoj stari lukavi nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki portret poinioca. Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na sebe patnju. "Ne, dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita kriv! Posrijedi je fantastino, mrano nedjelo, suvremeno, sluaj naeg doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam sebe smatra za potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav aneo, ne dragoviu moj, nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da ga je neto presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli da ne upita jedva diui. "Kako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne vjeruje svojim uima - Pa vi ste ih ubili Rodione Romanoviu! Vi ste ih ubili... doda gotovo aptom, duboko uvjerenim glasom."Raskoljnikovu su se oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao. Predloio mu je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim. "Smanjit e mi kaznu... nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par dana i obeao da ga do tada nee prijaviti.Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu, a ovaj je pak bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje siromanih maloljetnih djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za enama), pokazao se u svijetlu razuzdanog i perverznog ovjeka. Raskoljnikov mu je zaprijetio da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti. Svidrigajlov ga se jedva otarasio i poao na ugovoreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u kojem joj je natuknuo o bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na mjesto sastanka, a on ju je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi za njom vrata. Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da e uvati tajnu, a za uzvrat e joj biti "rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj, pucala je samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako pribliio i rekao neka pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je zagrlio. Dunja ga je zamolila da ju pusti."Ne voli me dakle? - tiho priupita.Ne.I ne bi mogla? Nikad?Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae."Svidrigajlov se oprostio od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko svratite i pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i spustio se do Male Neve (most). Straar ga je mucajui htio potjerati, ali Svidrigajlov uzme pitolj i napne ga. "Ovdje vam nema mjesta.E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to pitali, reci im da sam otputovao u Ameriku." I ubije se.Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od sestre kojoj je bilo teko, ali oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio na ulici kako mu je Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu zemlju, sav proet nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei da je pijan. Malo dalje od njega stajala je Sonja, i tada je shvatio da e ostati s njim do kraja.Uao je u policijsku stanicu i naletio na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije mogao priznati zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je ugledao slabaan smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu staru inovniku udovicu i njezinu sestru Lizavetu." I Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih strana.EpilogZbog olakotnih okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije kanjavan, potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao siromanog Marmeladova) dobio je samo osam godina Sibira. Porfirij je odrao obeanje. Majka mu je oboljela i umrla vjerovatno znajui za stranu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a Sonja je pola u Sibir s njim. Raskoljnikov je utke radio i svi su ga kanjenici mrzili. Teko se razbolio i Sonja je pismom javila Dunji da lei u zatvorskoj bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne hrane - razbolio se od povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao tako glupo i slijepo, to se mora poniziti i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala kajanje... Ali, nije se kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj zloin: samo to to nije uspio i to je sam priznao svoju krivnju."Nije shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u slanju pisama i posjetama kanjenika), svima se osmjehivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti svijeta i nekolicini odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. Jednom je ugledao Sonju kod bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce", brzo se odmakao od prozora. Sonja se razboljela i neko vrijeme nije dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno raspitivao za nju. Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo dok je itao, neto se u njemu prelomilo.Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se to dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do njenih nogu. Plakao je i grlio joj koljena. Ona se u prvi mah strano prepala i problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i zagledala se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U oima joj zasja beskrajna srea. Pojmila je i vie nije sumnjala da ju on voli, da je napokon doao taj as... Uskrisila ih je ljubav, srce jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce drugog."Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala (nikad ga nije davila vjerom), ali ga je sad otvorio. Sedam godina im se inilo kao sedam dana. Bili su sretni."Raskoljnikov nije znao da nije dobio ivot na dar, nego da e ga jo i te kako skupo stajati, da e platiti za nj velikim pothvatom u budunosti... - ali to je ve nova pripovijest." najpoznatiji i do danas najitaniji roman Dostojevskoga

anrovski teko odrediti kriminalistiki, drutveni, psiholoki, ali prije svega roman ideja, u kojem Dostojevski na vrlo itak nain raspravlja o pitanjima koja su ga muila nakon povratka iz Sibira i koja e otad postati njegovom glavnom preokupacijom (problemi zloina i kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde)

sudbina siromanoga petrogradskog studenta Raskoljnikova, koji se iz viih ciljeva odluio na zloin (ubojstvo starice lihvarke ijim je novcem namjeravao pomoi svima potrebnima obitelji, Marmeladovoj obitelji...)

realistiki vjerna drutvena slika bijede velegradske sirotinje i osiromaenog plemstva

psiholoka razrada glavnog lika i njegovih unutarnjih sukoba oko vlastitih postupaka, s teitem na raspravi o vjenim pitanjima, emu podreuje i likove i fabularnu osnovu djela na taj nain, kao i estom uporabom unutarnjih monologa Dostojevski anticipirao moderni europski roman 20. stoljea

radnja se odvija u 9 dana

snovi, halucinacije, bolesna svijest

pretea modernog psiholokog romana toka svijesti

Ne ubij! temeljna poruka romana evanelje

5. U REGISTRATURI ~ Ante Kovai

Razdoblje: HRVATSKI REALIZAM trajanje: od oko 1880. (enoina smrt 1881.) do otprilike 1895. realistiki stil pisanja prostire se i izvan tog vremenskog okvira, duboko u razdoblje moderne

kulminacija realizma kao stila u Hrvatskoj bila je 80-ih godina 19.st., vrijeme obiljeeno propadanjem plemstva koje je, nakon ukidanja kmetstva, ostalo bez svojih tradicionalnih prihoda

osiromaivanje seljaka, zbog populacije i dijeljenja zemlje; migracije stanovnitva iz sela u grad, a kree i prvi val hrvatskih iseljenika u prekomorske zemlje

provoenje maarizacije

asopisi donosili prijevode svjetskih klasika realizma, davali smjernice realizmu i naturalizmu te stvarali polemiko, kritiko miljenje, ali najvanije od svega je to su u njima objavljivani svi vani romani hrvatskog realizma (Zlatarovo zlato, U registraturi...) Vijenac (tada glavni knjievni list, afirmirao ga je sam enoa), Hrvatska vila (strogo pravako usmjerenje), Balkan

dvije koncepcije:1. STAREVIEVSKA (pravaka) prikaz ivota kakav stvarno jest, sa svim njegovim dobrim i loim strana, pri emu je naglasak ponajprije na kritikome odnosu prema drutvenoj realnosti

2. ENOINSKA (narodnjaka) smisao knjievnosti je u isticanju moralnog aspekta hrvatskog ovjeka; pisac mora prikazati ivot onakvim kakvim bi on idealno s graanskih moralnih stajalita trebao biti, a ne onakvim kakav jest

TEMATSKI KRUGOVI: nacionalno-politiki (odnos prema strancima, nacionalna otuenost, maarizacija, germanizacija); socijalno-ekonomski (propadanje plemstva, prodor kapitalizma, migracije seoskog stanovnitva u grad...); univerzalne, psiholoke, etike i filozofske teme (ljudske sudbine, psiholoka analiza...)

REGIONALNI KRUGOVI: Hrv. zagorje (Kovai, Gjalski, Leskovar), Senj, Primorje, Istra (Kumii, Novak); Slavonija (Kozarac); Lika (Turi, Draenovi)

STILSKA OBILJEJA: mijeanje razliitih stilskih postupaka, u znaku prevladavanja romantiarskih stilskih karakteristika, kritika drutvene stvarnosti, psiholoko portretiranje

Biografski podaci o autoru: ANTE KOVAI 1854. 1889.

rodio se kao nezakoniti sin Rauchova vincilira Ivana Kovaia i Ane Vugrinec, bive sluavke

djetinjstvo proveo u Oplazniku, a puku kolu polazio u Mariji Gorici; maturirao u sjemenitu i nastavio studij prava u Zagrebu

od studentskih dana vatreni pristaa Stranke prava i ideja Ante Starevia

svojim plodnim novinarskim, feljtonistikim i knjievnim radom uzdravao je brojnu obitelj

knjievni rad zapoeo jo u kolskim klupama

najvanija djela: travestija (satirika preradba) SMRT BABE ENGIKINJE, feljtoni IZ BOMBAJA, romani BARUNIINA LJUBAV, FIKA, MEU ABARI i U REGISTRATURI

U REGISTRATURI SADRAJ:

Ovaj veliki roman zapoinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritiki razoblii hrvatsko drutvo onog vremena u rasponu od siromanih seljaka i pogospoenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi je prije svega svjedoanstvo o munom probijanju kroz ivot jednog seljaka, u emu nalazimo istinite i ujedno tipine crte ne samo Kovaieva ivotopisa. Glavno je lice Ivica Kimanovi, sin seljaka Joice, veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom "orkestru" seljani nazivali "Zgubidanom". Njihov najblii susjed, zdepasti "Kanonik", imao je ker Anicu i sinove Peru i Mihu, a kako su Joiina djeca bila bistrija, razvila se zavist i suparnitvo. Ivica odlino zavri osnovnu kolu i uz pomo Mecene nastavi se kolovati, ivei u kui svoga dobrotvora, kod njegova kumordinara" ora. Mecena je neenja, bogat, maglovite prolosti: ima na dui ivote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio poto je obeastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navrio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura, njegova roakinja, djevojka udne prolosti i jo udnije budunosti. Meutim, Ivica ustanovi da je ona Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom splete, zbog ega ga Mecena otjera iz svog dvorca. Ivica se vrati kui gdje ga opet doeka zavist obitelji susjeda "Kanonika", kojega je sin Miha bogatom enidbom obogatio. Mecenu je u meuvremenu Laura otrovala i opljakala, saznavi prije toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a suluda davno obeaena Dora - mati. Laura potrai Ivicu i pomogne Joici da izgradi novu kuu. Seljani su ih ogovarali zbog divljeg braka, ali Laura se ne eli liiti slobode pa radije poalje Ivicu natrag da zavri kolovanje, a sama nastavi ivjeti s Mihom, sve dok njegova ena Justa ne premine zbog neobjanjivih okolnosti, uz asistenciju Laure. Ivica spozna da je Laura zloinka i eli se vjenati s "Kanonikovim" kerkom Anicom, kojoj nae slubu kod neke gospoe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura u dogovoru sa svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavi i Mihu, pokrade Mihin novac i pobjegne, ali kod podjele plijena ubije i Ferkonju. Hajduica Laura ipak eli ponovo osvojiti Ivicu, a kad je ovaj odbije, ona s razbojnicima provali na njegove svatove i pobije ih redom: Iviinu majku, oca Joicu, "Kanonika", otme Anicu te je u umi unakazi tako da joj odree grudi. Ivica je preivio pokolj, pa ranjen svjedoi na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih grudi ne kapnu ni kap krvi. Ivica se poinovnii, postane registratorom, ali ubrzo poludi, zapali sve spise i sam izgori u tom plamenu. LIKOVI ROMANA I NJIHOVO STVARALAKO OBLIKOVANJE:

Glavni likovi romana pripadaju dvama izrazitim Kovaievim miljeima: seoskoj i gradskoj cjelini. To su seljaci, inteligencija seoskog porijekla, feudalci te raznoliki predstavnici graanskog drutva (trgovci, krmari, poluinteligentni, tzv. kaputai, nadri pjesnici i drugi). Kritika je podijeljena s obzirom na to tko je glavni lik romanaU registraturi. Dok se jedni opredjeljuju za Ivicu Kimanovia, drugi to osporavaju tvrdei da Ivica nema ono to karakterizira glavno lice romana, tj. da nije aktivan nosilac svih dogaaja, pokreta radnje, da nema onu volju, samoodlunost, samosvojnost i samosvjesnost koja je potrebna glavnom junaku djela. Ipak, neosporno je da se Ivica Kimanovi namee itatelju kao glavna linost romana, jer se u cijelom romanu osjea njegova prisutnost: Ivica je nit koja povezuje glavnu fabulu romana u cjelinu. to doznajemo o Ivici? Kako ga stvaralaki oblikuje Ante Kovai?Ivica Kimanovije mlad, perspektivan, razborit, dobroduan i pametan mladi koji, za vrijeme svoga djetinstva sa svojim roditeljima ivi u divnoj seoskoj idili. U svojoj mladosti mnogo je obeavao, s toga ga otac u dogovoru sa uiteljem alje u grad da proiri svoja saznanja. Iz mladog, poletnog, djearca, koji ne shvaa to se dogaa oko njega, koji je na selu mnogo obeavao, u gradu; u okruju pokvarenih, amoralnih linosti, on ne uspjeva, jer za tu sredinu nije dovoljna samo darovitost i bistrina nego i sposobnost, snalaljivost, dvolinost. Odlazak u grad ga mijenja. Prisilno odrasta u rezigniranog ovjeka, rastegnutog na vie strana koji ne pronalazi svoj unutranji mir.Ivicu "guta" vrtlog gradskog ivota: izrasta u lijepog, stasitog mladia ali je rtva sudbine uvjetovane daljnjim okolnostima, tuom voljom i htjenjima, a ne izrazom svjesne aktivnosti, aktivnog odnosa prema ivotu, sredini i sebi. On nema vrsto odreen ivotni cilj, on je "objekt na kome se provodi tua volja" i koji ovisi o ljudima to ih je upoznao u Meceninu domu, u gradu, iako ih prezire i mrzi iz dna due, (kao npr. Mecenu), ismijava i ironizira (kao npr. ora, ajkovskog), voli ali ih se ujedno i boji (kao npr. Lauru) itd. Zato im se pasivno opire, bori protiv njihovih poroka za svoje vlastito mjesto i vlastiti ivot u toj sredini. Neugodna iskustva sa brzim, surovim gradskim ivotom, daju mu uvid kakav treba biti da bi uspio u ivotu. shvaa okolinu, ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar. Ta gradska dvolinost, nemoralnost mu se gade te se vraa u seosku idilu svoga doma da mirno ivi, sa svojom obitelji ali je uhvaen u kotac sa dvije ene, te na kraju zavrava kao nesretni alkoholiar, bez vidljivog cilja na obzoru. ena za koju je mislio da je ostvarenje njegovih ivotnih nadanja i snova do temelja rui njegov ivot, ubija njegove najblie, te on postaje samotan, mrk, strog i ozbiljan. Svatko mu je bio stran kao i on drugima, nije imao ni prijatelja ni neprijatelja, havata ga delirium tremens, alkoholno ludilo, te zavrava tragino.Lik koji uz Ivicu ima vano mjesto u romanu jeLaura. U prvom kontaktu s Ivicom otkriva se kao privrena, dobroduna, njena osoba, ali samouvjerena, a zatim, produbljavanjem odnosa s Ivicom i drugim likovima te njezinim djelovanjem, upoznajemo je kao proraunatu superiornu, ironinu, zloestu i amoralnu linost. Mnogi prouavatelji Kovaieva djela pa, prema tome, i tumai njegovih likova govore o Lauri kao "demonskom" liku, kako s obzirom na sve ono to se s njom zbiva, tako i s obzirom na ono to ona ini. Laura je, za razliku od Ivice pokreta radnje, neobjanjivih postupaka junaka romana, intrigant: ona je lik fatalne ene, ene koja predodreuje i odreuje sudbine ljudi. Laura je lik pun suprotnosti i unutranjeg nesklada. Hrabra je, prevrtljiva i lukava.U romanu se pojavljuje kao tienica milostivog gospodina Mecene, s njim je intimna, a on joj je zapravo otac, rije je o incestu. U oevom domu upoznaje aka Ivicu u kojeg se zaljubljuje. Zbog izvrsnog tjelesnog izgleda, oarala je Mecenu, te u njegov dom dolazi s namjerom da se domogne njegovog bogatstva. Njezin ivotni put pun je razoaranja i ona na kraju ostaje nezadovoljna. Meu ostalim ona je i glumica i to takva koja glumi iz osobne koristi. Laurin lik tipian je primjer jednog upropatenog , nesretnog ivota. Ona je jedna propala linost sklona samounitenju kao i likovi veine realistikih romana. Laura je istovremeno njena osoba, osoba izigranih osjeaja i nesretne ljubavi.Laurino ponaanje granii sa ludilom, sposobna je u jednom trenutku promjeniti nekoliko raspoloenja da bi postigla cilj. Kada je molila Ivicu za oprost i priznala mu svoje zloine ponaala se poput nevina janjeta.Laura je produkt propale sredine, Laura je fatum, ona je degenerirana ivotna sila koja svladava staro i mlado, nosi razor i nesreu, strahotu i zvjerstvo u svom nagnuu vrele krvi, ivotnu strast koja drijema u svakom ovjeku i budi se , sad vie sad manje ostavlja sad veih sad manjih tragova. Djelu je dala neki grozovitiji, bolniji prizvuk. Laura ima motivacijske osnove u svome bijednom djetinstvu i porijeklu iz sluajne porodice.Ohola je i zla osoba te uz Mecenu predstavlja negativni lik u romanu. Ne miri se sa svojom prolou, te u ispunjavanju svoje neograniene elje da posjeduje ogromno bogatstvo bez iti malo grinje savjesti radi razna nemoralna djela, u poetku su to sidne krae, koje prerastaju u sve vee, poinje zagoravati ivot svima onima kojima je bila prirasla srcu (Ivici, Mihi, Ferkonji, Meceniu) te poinje hladnokrvo ubijati, te na kraju postaje hajduica koja sa skupinom razojnika harai, pljaka, ubija po selima. Zavrava tragino, kao veina zloinaca. Izdana je od vlastitih prijatelja te biva ustreljena, pri emu nije pustila niti jednu kap krvi.Laura je zapravo personifikacija neprijateljske sile koja ravna ivotima Kovaievih junaka.Uz Lauru i Ivicu znaajnu ulogu ima i roak Iviinog oca kumordinar or (Juri). Jedan je meu najbolje ostvarenim likovima u romanu. Smatra se jednim od najznaajnijih likova knjievnosti hrvatskog realizma.I on je potekao sa sela te doao u gradsku sredinu gdje se pretvara u slugu, poinje glumiti drugog ovjeka. Slui Meceni, kojem se ulizuje, dodvorava. On je lani lik. Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo Mecenin rob. Pokuava govoriti otmjenim jezikom gospode to stvara brojne komine situacije, izvrui rijei (lustriimu illustrissimus, kut namt guten Abend) On je olienje nesklada izmeu elje i stvarnosti, i pokazuje ovjekovu elju da se pretvara da bude ono to nije. Kada u selu ljudi ostanu zapanjeni trgivcem Mihom, njegovim odjelom, or postaje ljubomoran te eli osakaiti navedeni predmet, te zakuha najkominiju situaciju u romanu, tunjavu u seoskoj krmi, u kojoj zadovoljtinu nalazi kidanjem Mihinog maarskog odjela. U dui je poten, dobar i odan ovjek. Voli svoju rodnu grudu, oeni se za zlu enu koja ga terorizira, vrijea, ali on to sve trpi, on uvia stvari koje nisu dobre, ali uti te se Pometovski snalazi kroz cijelo djelo.Osim ovih glavnih likova znaajnu ulogu imaju i brojni sporedni likovi koji su podijeljeni u dvije skupine (one koji su ponikli sa sela: Dorica, Zgubidan, Kanonik, Anica, Miho i dr. za koje pisac ima razumijevanja, te one iz grada: Mecena, Laura, Ferkonja, Bombardirovi, Jelua, koje pisac osuuje, i okrivljava za veinu nemoralnih djela nainjenih u djelu). Sporedni likovi su vrlo vani, stoga im pisac posveuje veliku panju, veinu opisije i cijelim odlomcima npr. Kanonik i Zgubidan, Crni Jakov, Baba Huda, Gvan Miho, Konjski trgovac i njgova ki Seoski likovi su predstavnici neeg ljepog dobrog, nevinog, dok gradski likovi predstavljaju nemoralne, pokvarene, ohole likove. Kroz cijeli roman pisac ih osuuje, ruga im se i optuuje grad da kvari ljude. Dok su opisi sela prava idila, opisi gradova prikazuju se kao gnijezdo moralne trulei i runoe. Iako je Kovai bio kritian i pomalo ironian prema selu, grad je uvijek bio prikazivan kao leglo zla u kojem ive lani dobrotvori , krvolona enska bia, propali pjesnici, olienja nemorala i pokvarenonsti.Ipak mada ima razumijevanja za seljake, selo i seljake vidi kao primitivne, praznovjerne i neprosvjeene ljude. Odnosi meu likovima se oituju u nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku: nainu ivota feudalaca koji se temelji na preljubu, razvratu (npr. sudbina gizdave vile Dorice kao rtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene): prodoru novih, kapitalistikih odnosa na selu, zbog kojih seljak postaje pljenom novog drutvenog stalea - zelenaa i trgovaca, kojima je jedino mjerilo vrijednosti novac, bogatstvo (predstavnici su tog stalea u romanu npr., zelena Medoni, Kanonikov sin Miha koji se eni Medonievom kerkom Justom ne iz ljubavi nego iz interesa): seljakovu naputanju zemlje i odlaska u grad da slui u gospodarskim kuama (prototip takva "pogospoena" seljaka je kumoordinar or): stvaranju nove inteligencije iz redova seljaka koji u moralno iskvarenoj gradskoj cjelini esto, bez obzira na darovitost, ne uspijevaju nego tragino zavravaju (poput glavnog lika u romanu - Ivice Kimanovia). KOMPOZICIJA I FABULA ROMANA:

Roman je podijeljen na tri dijela. Dogaaji u romanu nisu organizirani i rasporeeni prema vremenskom slijedu. Vremenski kontinuitet dogaaja pisac prekida retrospektivnim epizodama. Takvim pripovijedakim postupkom unosi odreeni "nemir" i dramatinost, usklauje kompozicijska obiljeja cjelokupnom ivotnom sudbinom i psihikim previranjima Ivice Kimanovia. Ve je sam poetak romana retrospektivan - poinje prikazom registrature i spisa koje Kovai oivljuje: oni se meusobno prepiru. Za rije se javlja spis registratora Ivice Kimanovia i zapoinje pripovijedanje: "Znajte, dakle, ja sam vam srce i dua naega registratora. Ja sam njegova slika i prilika. Ukratko: njegov sam ivotopis. On me je sam napisao..." To je ujedno i najava fabule koja poinje prikazom djetinstva Ivice Kimanovia. Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski slijed dogaaja, tj. mijenja prostor i vrijeme dogaaja (npr. buenje Ivice Kimanovia u Laurinoj sobi, epizoda o vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinu porijeklu itd.). Mnogi su kritiari osporavali kompozicijske vrijednosti romanaU registraturi, njegovu cjelovitost i jedinstvenost, odnosno kompaktnost zbog epizoda koje naruavaju kronoloki slijed dogaaja. Vremenski nepovezano pripovijedanje raspruje fabulu, prekida fabularni tok, to pridonosi labavoj kompoziciji romana. Gledita suvremenijih kritiara ne podudaraju se s takvim miljenjem. Oni misle da su kompozicija i stil romana, odnosno cjelokupni tekst "najvjernija slika Iviine psihe". U prilog tome navode fabularne podatke (npr. dogaaje u vezi s Iviinim psihikim krizama, delirijum tremensu) i jezino- stilske, odnosno pravopisne karakteristike (npr. autentina varijanta teksta iz "Vijenca" krcata je tokicama, upitnicima, usklinicima, crticama). Prema Jeliu, ti pravopisni znakovi imaju svoju stilsku vrijednost, "objanjavaju i tu rastrzanost Kovaieva ("Iviina"), stila i nehomogenost Kovaieve ("Iviine") kompozicije. Fabulu romana pisac gradi tako da prati razvitak glavne linosti romana - Ivice Kimanovia, i to od djetinstva do smrti (Iviina traginog zavretka u poaru koji je zahvatio registraturu). Fabula se temelji na glavnoj radnji, vezanoj za ivotni put Ivice Kimanovia, i sporednim radnjama (npr. Laurin ivot koji nije u vezi s Ivicom, dogaaji vezani za gazdu Medonia, odnosi izmeu Laure, Mihe i Juste te Mihe, Laure i Ferkonje, itd.). Fabula je razgranata tj. sloena i razvijena. Kronoloki niz dogaaja, tj. glavni fabularni tok vezan za ivotni put Ivice Kimanovia, pisac: a) prekida retrospekcijom, nekronolokim dogaajima (npr. opisom registrature, scenom Iviina buenja u Laurinoj sobi, epizodom u registraturi s Ivicom kao ezdesetogodinjakom - registratorom), b) dopunjava sporednim radnjama (npr. u Iviino djetinstvo na selu pisac ukljuuje svoj komentar o djetinstvu, opisuje odnose na selu i dogaaje vezane za seoskog bogataa Medonia i drugo). Okosnicu fabule ine dogaaji koje u prvom dijelu romana pripovijeda glavno lice (Ivica Kimanovi), a zatim (u drugom i treem dijelu romana) ulogu pripovjedaa preuzima pisac. Fabula se temelji na nekoliko osnovnih dogaaja, odnosno radnji.

poluautobiografski roman, velika freska u tri dijela

ponajbolji hrvatski roman 19. stoljea

karakteristino ispripovijedan u prvome licu (samo 1. dio 2. i 3. dio u treem licu)

tematska osnovica ivotni put i tragina sudbina Ivice Kimanovia, darovitoga i bistroga seljakoga djeteta i mladia koji u dodiru s gradom i gradskim ivotom tijekom kolovanja doivljava krah svojih iluzija i ambicija da bi kao slubenik registrature zavrio ivot u njezinu plamenu doivjevi, prije svega, tjelesni i duevni slom

Kimanovieva sudbina uzdignuta do simbolinog znaenja kao slika raanja moderne hrvatske inteligencije u 19.st., koja iskorijenjena iz jedne, tj. seoske sredine ne postie ukorijenjenost u drugu, tj. gradsku sredinu

obiljeja: REALIZMA (opisi eksterijera, interijera, portretiranje likova, govorna karakterizacija), ROMANTINO-PUSTOLOVNA (lik Laure/hajduice Lore, tragian kraj krvava svadba)

registratura kancelarija u kojoj radi Ivica Kimanovi, temeljni je motiv cijeloga romana; pripovjeda je zapravo jedan od spisa u registraturi

elementi humora (selo) i ironije (grad)

problem i odlazak ljudi sa sela u grad

seoski primitivizam kolovanje, obrazovanje

opisi likova: vanjski opis, socijalna karakterizacija, etika (moralna) karakterizacija, govorna karakterizacija

kompozicija 3 dijela, uokvirena

vieslojna fabularna zbivanja

prstenasta fabula

retrospekcija, introspekcija

plastinost likova najuvjerljivi su likovi koji nisu nositelji radnje (kumordinar or)

Laura fatalna ena

6. PREOBRAENJA ~ A.B.imi

Razdoblje: HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929. kraj hrvatske moderne 1914., smrt A.G. Matoa (do 1916. djeluju Matoevi sljedbenici)

1914. - HRVATSKA MLADA LIRIKA antologija koju je izdalo Drutvo hrvatskih knjievnika; zastupljeno dvadesetak pjesnika roenih oko 1890.: Ivo Andri, Vladimir erina, Fran Galovi, Janko Poli Kamov, Nikola Poli, Tin Ujevi, Ljubo Wiesner... svi (osim Kamova) ostvaruju kult forme; prevladava pejsana lirika

novi se narataj kritiki postavlja prema tradicionalnom stvaralatvu, posebno prema modernoj

dvije struje:

1. skupina jugoslavenski orijentiranih knjievnika okupljeni oko Vladimira erine (asopisi Val i Vihor) nezadovoljni tadanjom hrvatskom kompromiserskom i neuinkovitom politikom (Vladimir Nazor, Ivan Metrovi) vie politiko-polemiki nego knjievni karakter

2. znaajnija pojava pisaca koji su glasno, uglavnom programskim lancima i manifestima, poeli javno iskazivati nezadovoljstvo stvarnim stanjem u hrvatskoj knjievnosti, njezinom neplodnou i nemoi poslije Matoeve smrti borbeno i buntovno su se postavili prema svemu to je u tom trenutku predstavljalo pisanu rije; predstavnik:Ulderiko Donadini(izdava i urednik asopisa Kokot, 1916.) Dolje estetike! suprotstavlja se graanskom umalom udoreu

Biografski podaci o autoru: ANTUN BRANKO IMI 1898. 1925.

roen u Drinovcima u Hercegovini

osnovnu kolu zavrio u rodnome mjestu, gimnaziju polazio u irokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu

kolovanje naputa nakon to je objavio prvi broj asopisa Vijavica (1917.) bilo je zabranjeno izdavati vlastite novine

od 1915., kada se preselio u Zagreb, bavi se iskljuivo knjievnou

aktivist pokreta katolike mladei

sredinji predstavnik novih knjievno-programskih intencija; najznaajniji pjesnik ekspresionistike faze* hrvatske knjievnosti

na poetku stvaralatva negirao tradiciju i bilo kakvu povezanost knjievnosti s drutvenim problemima

svoje programatske tekstove objavljivao u vlastitim asopisima: Juri (1919.), Knjievnik (1924.)

gotovo istovjetan s Donadinijevim stavovima o umjetnosti

umjetnost po imiu ne tei ni za im, ona tei jedino da bude umjetnost shvaa ju kao realizaciju neeg tipino ljudskog u smislu spiritualnog, kao poseban, duboki unutarnji doivljaj svega onoga to je vezano za ovjekovo osjeanje ivota i svijeta, ali svijeta koji je lien svega to je nevano, nestvarno ili banalno trai bit, ovjeka i svijeta, dublji smisao ovjekova postojanja, a ne neku apstraktnu ljepotu

*STILSKA OBILJEJA EKSPRESIONIZMA:

krtost izraza, racionalizacija rijei, odbacivanje deskriptivnog

dojam krika, napetosti, unutranje dinamike i pokreta to se ostvaruje naglaenom uporabom glagola, reeninih nizova, eliptinim izrazom

slobodan stih, iezavanje interpunkcije

vizualan izgled, grafika forma pjesme postaje sadrajno vana

koloristinost jake i jarke boje, boje svjetlosti, koloristiki kontrasti boje dobivaju vrijednost simbola, osobito plava boja koja otvara obrise metafizikoga svijeta

najee stilske figure sinestezija, hiperbola, metafora

uranjanje u sadraje svijesti: vizije, halucinacije, slutnje, nestvarne slike...

PREOBRAENJA prva i jedina pjesnika zbirka (1920.) prepustio magiju poetske rijei govoru boje, zvuka i ritma; unio u hrvatsku poeziju slobodni, nevezani stih, a izostavljajui interpunkciju, dao i vizualnu snagu svojim lirskim motivima

vie misaon nego emocionalan pjesnik (zaetnik pojmovne umjesto slikovne poezije)

spustio se u mukotrpno i bolno traenje smisla ljudskog postojanja i na relaciji krajnjih ovjekovih polova ivot smrt; pokuao prodrijeti u dubinu, u beskrajno unutra ljudskoga bia

nemoni revolt protiv neumitnosti pronalaenja neobino saetim izrazom u temama ljubavi i smrti pokuao je tipinim egzistencijalnim motivima naslutiti neke osnovne ljudske tajne i nemoan da dokui bit pobunio se protiv svega sputanog i nedoreenog u ovjeku

TEHNIKA PJESME:

v dva ritma u lirici: mehaniki i ekspresivni

v za ekspresivni ritam najpriliniji je slobodni stih ritam jo nije ekspresivan ako je svaka rije u pjesmi ritmiki na svom mjestu

v rimovati treba ono to se rimuje nije svejedno koja e se rije rimovati, koja e zazvuati najjae u stihu, kao to nije ni svejedno koja e se rije s kojom rimovati

v rima jae djeluje ako je rjea to je neto rjee, to je vrjednije

PRIMJERI PJESAMA IZ ZBIRKE:

PJESNICI

Pjesnici su uenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oi

velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivi uho

na utanje to ih okruuje i mui

pjesnici u vjeno treptanje u svijetu

pjesniko umijee (ars poetica)

uenje

slobodni stih

prvi stih izdvojen zasebna ritmika, znaenjska i sintaktika cjelina

odsutnost interpunkcije

OPOMENA

ovjee pazi

da ne ide malen

ispod zvijezda!

Pusti

da cijelog tebe proe

blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za im ne ali

kad se bude zadnjim pogledima

rastajo od zvijezda!

Na svom koncu mjesto u prah

prei sav u zvijezde!

uzvienost duha

temeljni motivi ovjek, svjetlost, prah

funkcionalnost rijei

zvijezde kao simbol uzviene duhovnosti

usklinik nakon motiva zvijezde pjesniki krik

paljivo grafiko (geometrijsko) organiziranje pjesme

SMRT I JA

Smrt nije izvan mene. Ona je u meni

od najprvog poetka: sa mnom raste u svakom

asu

Jednog dana

ja zastanem

a ona raste dalje

u meni dok me cijelog ne proraste

i stigne na rub mene. Moj svretak

njen pravi je poetak:

kad kraljuje dalje sama

individualni, subjektivni doivljaj smrti i smrtnosti

slobodni stih

izostanak interpunkcijskih znakova na kraju smrt i dalje vlada

odnos i jedinstvo ivota i smrti

MOJA PREOBRAENJA

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi

iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro

i pogledima plivam preko polja livada i voda

Ja pjevam sebe koji umirem na dan bezbroj puta

i bezbroj puta uskrsnem

O boe daj me umorna od mijena

preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenljivu i vjenu zvijezdu

to s dalekog e neba nou sjati

u crne muke nonih oajnika

grafiki organizirana pjesma

izostanak interpunkcijskih znakova

ovjekova tenja za stalnou i unutarnjim mirem

bijeg od svakodnevnih promjena

RUAK SIROMAHA

Jedno pred drugim stide se da sjednu

za takav ruak

i dokle jedu boje se

da ne bi jedno drugom ivot pojeli.

Kad ustanu od stola

tiina i teina

Gaenje pred samim sobom

unakazi obadvoma lica

i svako misli da je drugomu ubica

i da je krv to tee kroz njegovo tijelo

krv drugog

(kao da je jedno drugo jelo)

POVRATAK

Ti i ne sluti

moj povratak i moju blizinu

U noi kad umi u tvom uhu tiha mjeseina

znaj:

ne koraa mjeseina oko tvoje kue

Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne

stane

preplaena krikom udne tice

znaj:

to krik je moga srca s blizih obala

I kad kro