FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

SKRIPTA ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

LOGISTIČKI SISTEMI

Tema 1:Misija,definicija i pojam sistema

Riječ sistem potiče od Aristotela koji je uočio da je sistem nešto više od „skupa dijelova“. „Sistem ili sustav je jedinstveno uređenje dijelova u cjelinu; skup organski povezanih principa koji tvore opći plan neke znanosti ili model istraživanja“1

L.W.Bertalanty: „Sistemi su skupine elemenata u međusobnom i uzajamnom djelovanju na koje se sistemski zakoni mogu primjeniti“

A.D.Hall i R.E. Fagen: „Sistem je skup objekata zajedno s odnosima između objekata i atributa tih objekata“

J. G. Klir: „Sistem (S) je općenito predstavljen izrazom S=(T,R), gdje je T skup „stvari“, a R skup relacija definiranih na T.“2

Za većinu definicija zajedničko je postojanje sljedeće tri osnovne kategorije: 1. postojanje skupa objekta (elemenata), 2. postojanje veza između objekata (skup veza), 3. funkcionisanje sistema.

Struktura i elementi sistema

Sistem je skup objekata (komponenti) i njihovih veza (međusobno povezanih objekata) koji čine cjelinu u svrhu postizanja nekog cilja. Objekti nekog sistema su povezani sa objektima van njegovih granica. Granice sistema definišu skup objekata koji se u tome sistemu trebaju posmatrati. „Sistem je na najvišoj razini općenitosti predstavljen izrazom:

S = (K, R, F)s,tgdje su: S - sistem K - komponente sistema R - relacije (interakcija komponenti) F - funkcija sistema s,t - prostorno – vremenski okvir promatranja.“3

Elementi sistema su:

Podsistemi: komponente koje pripadaju sistemu

Granica: definišu opseg i domašaj sistema

1 „Opća enciklopedija“, Pojam-SISTEM ili SUSTAV, JLZ, Zagreb, 1981., poglavlje 7.2 “Sustavsko inženjerstvo u transportu i komunikacijama”, Č.S.;B.I, FSK Sarajevo, Sarajevo, 2006., str.243 “Sustavsko inženjerstvo u transportu i komunikacijama”, Č.S.;B.I, FSK Sarajevo, Sarajevo, 2006., str.12.

Okolina: sve što je izvan granica sistema, ali se još uvijek tiče sistema

Ulazi: elementi koji ulaze u sistem iz okoline

Izlazi: elementi koji napuštaju sistem(sl. 1.)

Okruženja: veze između sistema i njegove okoline ( zaštita, filtri) je prikazano na sl. 2.

Ograničenja: unutrašnji i vanjski faktori koji određuju i ograničavaju funkcioniranje sisema.

Struktura sistema nije samo raspored njegovih elemenata već se odnosi na otkrivanje osnovnih karakteristika sistema. Povezanost elemenata kao i sami elementi nisu fiksirani, već se veze menjaju. Elementi izlaze iz sistema, a novi mogu da ulaze . „Iz ovoga možemo zaključiti da su osnovne karakteristike sistema :

1. Sistem ima (realne ili apstraktne) elemente2. sistem ima strukturu, odnosno veze i odnose elemenata3. sistem ima funkciju, odnosno svrhu postojanja u datoj okolini.“4

Slika 2. Shema input-output sistema

4 “Sustavsko inženjerstvo u transportu i komunikacijama”, Č.S.;B.I, FSK Sarajevo, Sarajevo, 2006., str.26

Osobine sistema

Većina sistema imaju zajedničke osobine, uključujući:

Sistemi imaju strukturu, određenu dijelovima i njihovom kompozicijom; Sistemi imaju svojstveno ponašanje, koje uključuje ulaze, procesiranje i izlaze materijala,

energije ili informacija; Sistemi imaju međusobnu povezanost: različiti dijelovi sistema imaju funkcionalne, kao i

strukturalne međusobne veze.5

Na osnovu analize oblika veza elemenata u sistemu mogu se razmotriti oblici ponašanja sistema. Sistem se razmatra kao cjelina, koja posjeduje određene osobine koje se razlikuju od osobina elemenata i ima sopstvene zakone ponašanja.

5 http://bs.wikipedia.org/wiki/Sistem

Karakteristike sistema:

Organizacija- struktura i poredak, hijerarhijske veze koje određuju formalnu komunikaciju i upravljački lanac ( npr.vojska, prduzeće)

Interakcija- način na koji pojedine komponente sarađuju s drugim komponentama ( npr. nabavka sa proizvodnjom, proizvodnja sa prodajom)

Međuzavisnost- jedan podsistem ovisi o drugom (ulaz), da bi mogao funkcionirati Integrisanost- mjera povezanosti komponenata

Klasifikacija sistema i njihove glavne funkcije

Sa sistemskog gledališta sistemi se dijele u klase prema određenim kriterijima klasifikacije i to prema:

načinu nastanka stepenu apstrakcije otvorenosti orjentiranosti cilju promjenljivosti strukture i procesa složenosti determiniranosti ponašanja stabilnosti

Prema stepenu apstrakcije *Realne *Apstraktne.

Prema porijeklu elemenata sistema možemo podijeliti na:Prirodne - koje je stvorila priroda I Vještačke - koje je stvorio čovjek

Sistemi prema kriteriju otvorenosti i prema kriteriju orjentiranosti cilju

Prema kriteriju otvorenosti sistemi mogu biti: otvoreni sistemi zatvoreni sistemi

Otvoreni sistemi razmjenjuju materiju, energiju i informaciju s okolinom. Transport i komunikacije su pravi primjer otvorenih sistema.Potpuno zatvoreni sistemi su npr. hermetički izolirane posude u kojima se obavljaju hemijske reakcije ili drugi potpuno izolirani sistemi.

Prema kriteriju orjentiranosti cilju razlikujemo: ciljno orjentirani (teološki) sistem sistem koji nema cilj

Sistem javnog prijevoza, informacijski sistem, škola, tvornica itd. primjeri su teleoloških sistema, koji imaju jedan ili više ciljeva djelovanja.

Planinski masiv, atom, itd. primjeri su sistema bez cilja.

1.4.4 Sistemi prema promjenljivosti strukture i procesa

Prema kriteriju promjenljivosti strukture i procesa razlikujemo: statičke sisteme dinamičke sisteme.

Sistemi prema determiniranosti ponašanja

„Prema determiniranosti ponašanja razlikujemo: determinirane sisteme stohastičke sisteme nedeterminirane sisteme.“6

„Determinirani (određeni) sistem je takav sistem čije se ponašanje može točno predvidjeti. Mogućnost predviđanja ponašanja tih sistema temelji se na poznavanju njihove strukture, prethodnog ponašanja, procesa transformacije informacija, i sl.“7 U ovoj su skupini sistema svi mehanički i fizičko-hemijski sistemi (npr. elektroničko računalo i hemijski reaktor). Potpuno determiniranih sistema zapravo nema, jer bi njihovo postojanje proturječilo zakonu entropije. Pojam totalne određenosti (determiniranosti) označava strogu graničnu vrijednost kojoj se teži, ali se ne može postići.„Stohastički (vjerojatni, probabilistički) sistem je takav sistem čije se ponašanje ne može točno predvidjeti, već se predviđa s određenom vjerojatnošću.Sasvim nedeterminiranih sistema nema, kao što nema ni sasvim određenih. Ovdje se također radi o graničnoj vrijednosti kojoj se realni sistem može približiti. Dosezanje te vrijednosti značilo bi negaciju samog sistema, jer bi to bilo stanje maksimalne entropije što je jednako haosu (a pojam haosa je suprotan pojmu sistem). Mjera nedeterminističkog sistem je veličina entropije.„8Entropija predstavlja univerzalnu mjeru valjanosti sistema. Od dva sistema koji vrše istu funkciju bolji je i funkcionalniji onaj koji ima manju entropiju

Sistemi prema kriteriju stabilnosti

Prema kriteriju stabilnosti razlikuju se: stabilni sistemi nestabilni sistemi

Karakteristika ovih sistema je tzv. vodeća ili razvojna funkcija, tj. jednačina koja definira stanja izlaza iz sistema u vremenu.

6 Radošević, D.: Osnove teorije sustava, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2001.7 Radošević, D.: Osnove teorije sustava, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2001.8 Radošević, D.: Osnove teorije sustava, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2001.

Vodeća funkcija - definira željena stanja sistema niže razine samostalnosti. Razvojna funkcija - definira željena stanja i zakon razvoja sistema više razine

samostalnosti.

Obzirom na razinu samostalnosti razlikujemo: samoregulirajuće sisteme samooptimirajuće sisteme i samoorganizirajuće sisteme.

Osnovne funkcije sistema

Misija predstavlja osnovnu funkciju sistema. Pod funkcijom sistema podrazumijevamo: svrhu postojanja sistema, ulogu koju sistem ima u svojoj okolini i način ostvarivanja svrhe i uloge sistema.

Postoje rezličiti pristupi razvrstavanju sistema na različite vrste ili podvrste na osnovu karakteristika sistema, odnosno prema naravi njihova ponašanja, veza ili elemenata.

Za opća teorijska razmatranja nisu od interesa podjele zasnovane na specifičnim svojstvima ili području djelovanja (npr. proizvodni, trgovački, turistički, servisni, itd.) nego one zasnovane na sistemskim svojstvima zajedničkim za sva područja.

Životni ciklus sistema je način cjelovitnog promatranja sistema koji svoj “život” počinje jos u fazi identifikacije potreba i zahtjeva korisnika, te završava povlačenjem i razgradnjom sistema.”9

Sistemska istraživanja različitih životnih ciklusa sistema, dovela su do spoznaje tri primarne faze sistemskog inženjerstva koje su osnovi prisutne u svim modelima. Te faze su:

definisanje sistema razvoj sistema

postavljanje i upotreba sistema.

Upravljanje sistemima

Upravljanje složenim sistemima se sprovodi radi ostvarivanja zadatih ciljeva na osnovu prijema predavanja i prerade informacija koje služe kao osnova za preduzimanje odgovarajućih mjera u postupku upravljanja. Prirodni sistemi su nastali pod uticajem prirodnih zahtjeva bez učešća čovjeka. Ako uzmemo za primjer ove sisteme onda je jedan od osnovnih ciljeva ovih sistema obezbjeđenje optimalnih uslova za opstanak i za umnožavanje. Proces ostvarivanja ovih ciljeva je određen prirodnim zahtjevima i ogleda se u adaptaciji prema spoljnim uslovima, što se objašnjava stalnom evolucijom sistema. Kada su u pitanju umjetni sistemi tj. sistemi koje je stvorio čovjek , onda se problem zasniva na drugi način. Ciljeve umjetnih sistema određuje čovjek . Ako posmatramo preduzeće kao umjetni sistem onda cilj predstavlja ostvarivanje plana i programa.

Upravljanje je postupak preduzimanja određenih akcija tako da se sistem dovede u stanje ostvarivanja postavljenog cilja. To je u osnovi novo stanje koje se razlikuje od stanja u kojem bi se inače sistem našao u slučaju odsustva usmjerene akcije od strane subjekta upravljanja. Izvoz 9 “Sustavsko inženjerstvo u transportu i komunikacijama”, Č.S.;B.I, FSK Sarajevo, Sarajevo, 2006., str.48

stanja sistema kojem dajemo određenu prednost u odnosu na ostala stanja predstavlja donošenje odluke. U postupku donošenja odluke primjenjuju se različiti modeli na osnovu kojih se dolazi do izvora prihvatljive alternative .

TEMA 2: Logistički sistemi

Pojam logističkog sistema se dovodi u vezu sa korijenom grčke riječi LOGOS, što znači znanost o principima i oblicima pravilnog mišljenja i prosuđivanja. Još jedna grčka riječ koja se također dovodi u vezu sa pojmom logističkih sistema je i grčka riječ LOGISTIKOS, čije je značenje:

- vještina,  iskustva  i  znanja  u  očuvanju,  procjeni,  prosudbi  svih  relevantnih elemenata u prostoru i vremenu potrebnih u optimalnom rješavanju strateških i taktičkih zadataka u svim područjima ljudske aktivnosti.

Logistika se definiše kao multidisciplinarna oblast koja obuhvata sve aktivnosti koje omogućavaju oblikovanje, planiranje, usmjeravanje, projektovanje, upravljanje i kontrolu u svim procesima kretanja robe, energije i informacija kroz različite sisteme.

LOGISTIKA KAO ZNANOST – je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, pravila, operacija, radnji…) koje funkcionalno i djelotvorno povezuju sve djelomične procese svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvar, tvari, poluproizvoda, živih životinja u sigurne,brze i racionalne jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, kapitala, znanja, informacija, ali s ciljem da se uz minimalne uložene resurse i potencijale (proizvodne, ljudske, finansijske i efektivnije, primjerenije i optimalnije) solucije rješavanja tržišnih zahtijeva u obliku konkretnih i primjerenih logističkih usluga unutar konkretnih i postojećih logističkih sistema.

LOGISTIKA KAO AKTIVNOST – označava skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih nematerijalnih aktivnosti kojima se funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijal, dobara, stvari, tvari (polu)proizvoda, repromaterijal, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija u sigurne brze i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logističke procese,(tj. točke isporuke) do primatelja (tj. točke primitka) s ciljem da se uz minimalne uložene resurse i potencijale maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta temeljem nuđenja tržištu optimalne solucije rješavanja tržišnih zahtjeva u obliku konkretnih i primjerenih logističkih aktivnosti:

proizvodnja, prerada, obrada, dorada, održavanje, pakiranje, signiranje, slaganje, sortiranje, vaganje, mjerenje, ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj, tramakanja, skladištenje, punjenje i pražnjenje kontejnera, špediciju, agenciju, osiguranje, pravno i ekonomsko reguliranje odnosa između brojnih sudionika u logističkim procesima točka isporuke: sirovinske baze, polu(proizvođača), skladišta, terminala, prodavatelja, izvoznika, točka primitka: polu(proizvođač), skladištara, terminala, kupaca, uvoznika, korisnika, potrošača itd.

LOGISTIČKI SISTEM je skup elemenata tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne naravi sa ciljem oprimizacije tokova materijala, roba, informacija, energije, i ljudi na određenom geografskom području radi ostvarenja najvećih ekonomskih efekata.Podloga za razumijevanje poslovne logistike je teorija sistema čija osnovna zamisao je da glavni problem nije u optimaliziranju zasebnih područja poslovanja, već u optimaliziranju poslovnog sistema kao cjeline.

Pojam univerzalnog ili općeg logističkog sistema

Opći ili univerzalni logistički sustav sustav međusobno, svrsishodno povezanih i međuutjecajnih podsustava i elemenata koji, pomoću logističke infrastrukture, logističke suprastrukture, logistickoga intelektualnoga kapitala (tj. logističkoga ljudskoga kapitala, logističkoga strukturalnoga kapitala i logističkoga potrošačkoga kapitala), te drugih potencijala i resursa, omogučju funkcionalno i djelotvorno povezivanje svih djelomicnih procesa svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)proizvoda, repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija u sigurne, brze i racionalne (tj.optimalne) jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, kapitala, znanja, informacija od pošiljatelja (tj. točke

isporuke: sirovinske baze, (polu)proizvođača, skladišta, terminala, prodavatelja, izvoznika) preko točaka razdiobe ili koncentracije do primatelja (tj. točke primitka, točke odredišta: (polu)proizvođača, skladištara, terminala, kupaca, uvoznika, korisnika, potrošača), ali s ciljem da se uz minimalne uložene potencijale i resurse (ljudske, proizvodne, finansijske) maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta (tj. kupaca, korisnika, potrosača).

Strukutura općeg ili univerzalnog logističkog sistema

Strukturu općega iIi univerzalnoga logističkoga sustava čine rnnogobrojni međusobno povezani, kompatibilni, komplementarni, složeni, stohastički i dinamički specijalistički (pod)sustavi. Neki od (pod)sustava općega ili univerzalnoga logističkoga sustava su veći, a

neki manji, drugi su složeniji, a treći su jednostavniji, neki su važniji od drugih podsustava.

U globalnim, makro i mikro gospodarskim sustavima postoje i funkcioniraju mnogobrojni specijalistički logistički (pod)sustavi, koji na različitim razinama, više ili manje uspješno, učinkovito i racionalno, proizvode posebne vrste logističkih proizvoda. Ako se teorijski promatraju10 i izučavaju najvažniji 10 Cf. ZELENIKA, R. - PUPOVAC, D.: Suvremeno promisljanje temeljnih fenomena logistickoga sustava, op. cit., p. 59-79. (Preuzeto iz: Ratko Zelenika, ''Logistički sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005. Godine, str.

fenomeni općega ili univerzalnoga logističkoga sustava, moguće je odrediti njegove najvažnije (pod)sustave: sustav megalogistike, sustav globalne logistike, sustav makrologistike, sustav mikrologistike, sustav metalogistike, sustav interlogistike, sustav intralogistike, sustav servisne logistike, sustav informacijske logistike, sustav menadžmentske logistike, sustav primarne logistike, sustav sekundarne logistike, sustav tercijarne logistike, sustav kvartarne logistike, sustav kvintarne logistike, sustav logistikeodrživoga razvoja, te ostali logistički sustavi.

3 Funkcijski (pod)sistemi logističkog sistema

U sustavima logističke industrije najvažniji funkcijski podsustavi logističkoga sustava jesu:11

• Sustav trgovinske logistike obuhvaća određene marketinške aktivnosti i sve aktivnosti u vezi s prodajom i kupovinom određenih proizvoda (tj. nabavnu i prodajnu logistiku), kao i povratnu logistiku (koja se odnosi na vraćanje oštećenih i pogrešno isporučenih proizvoda i

sl., te rezervne dijelove, ali i na otpadne materijale). Sustav trgovinske logistike je središnji funkcijski podsustav logističkoga sustava.

215)11 Ratko Zelenika, ''Logistički sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005. Godine, str. 225, 227

• Sustav pripreme predmeta za distribuciju koji obuhvaća pakiranje, signiranje, vaganje, brojenje, mjerenje, paletiziranje, punjenje kontejnera.

• Sustav upravljanja zalihama je, zasigumo, jedan od najvažnijih podsustava svakoga logističkoga sustava jer on mora omogućiti optimalne količine zaliha (polu)proizvoda, repromaterijala, sirovina, ali i primjerenu opskrbu svih kupaca, potrošača, korisnika.

• Sustav transporta i prometa treba omogućiti brzo, sigurno i racionalno premještanje predmeta transportiranja, odnosno prometovanja s jednoga na drugo mjesto, bez obzira o kakvim se predmetima radi, na kojim relacijama i na kojim udaljenostima treba prevesti određeni predmet.

• Sustav logističke distribucije u partnerskim odnosima logističkih subjekata iz drugih sustava logističkoga sustava treba omogućiti racionalnu distribuciju svih vrsta logističkih predmeta od proizvođača do potrošača, korisnika bez obzira na logističke modele upravljanja robnim tokovima.

Inpute u logistički sustav omogućuju elementi proizvodnje logističkih proizvoda: logistička infrastruktura, logistička suprastruktura, logistički intelektualni kapital, te drugi potencijali i resursi (npr. energija, informacije). U procesu proizvodnje logističkih proizvoda nastaju potrebni i opravdani interni i eksterni logistički troškovi koji bitno utječu na konkurentnost materijalnih dobara na nacionalnom i međunarodnom tržištu. Zbog toga treba težiti minimaliziranju logističkih troškova.

Outputi logističkoga sustava su, zapravo, logistički proizvodi, odnosno logističke usluge ili logistički učinci, koje logistički proizvođači prodaju korisnicima svojih proizvoda. Logističke usluge trebaju omogućiti da se kvalitetni proizvodi, u optimalnim količinama i u odgovarajućim asortimanima dostave u pravo vrijeme na pravo mjesto uz minimalne logističke troskove te da se pri tome maksimalno zadovolje zahtjevi kupaca, potrosača, korisnika.

Između funkcijskih (pod)sustava logističkoga sustava: sustava trgovinske logistike, sustava pripreme predmeta za distribuciju, sustava upravljanja zalihama, sustava transporta i prometa i sustava logističke distribucije kolaju informacije i bez njih nije moguće funkcionalno, uspješno, učinkovito i djelotvorno funkcioniranje bilo kojega procesa u sustavu logističke industrije. Informacije se razmjenjuju između svih logističkih subjekata i to prije, za vrijeme i nakon završenih procesa upravljanja robnim tokovima, od svih točaka isporuke do svih točaka prekida robnih tokova, točaka razdiobe i točaka koncentracije robe, odnosno do svih točaka primitka.Sukladno tome, treba naglasiti da su procesi informacijskih tokova integrirani u procese logističke proizvodnje.

Megalogistički sistemiMegalogistički sustav je sustav međusobno, svrsishodno povezanih i međuutjecajnih podsustava i elemenata koji, pomoću elemenata proizvodnje logističkih proizvoda (tj. logističke infrastrukture, logističke suprastrukture, logističkoga intelektualnoga kapitala, i drugih potencijala i resursa), omogućuju proizvodnju logističkih proizvoda na mega prostoru.

Globalnologistički sustav je sustav međusobno, svrsishodno povezanih i međuutjecajnih makrologističkih sustava i elemenata koji, pomoću elemenata proizvodnje, omogućuje proizvodnju različitih logističkih proizvoda na logističkome svjetskome, globalnome tržištu, na planetu Zemlji.

Makrologistički sistemiMakrologistički sustav je sustav međusobno, svrsishodno povezanih i međuutjecajnih metalogističkih i mikrologističkih sustava i elementa koji, pomoću određenih elemenata proizvodnje, omogućuje proizvodnju različitih logističkih proizvoda na nacionalnim logistickim tržištima, uključujući i nacionalne logističke subjekte, koji obavljaju logističke aktivnosti s inozemnim partnerima, ali i na takvim tržištima ekonomskih integracija i multinacionalnih korporacija.

Mikrologistički sistemi

Mikrologistički sustav je sustav međusobno, svrsishodno povezanih i međuutjecajnih podsustava i elemenata koji, pomoću temeljnih elemenata proizvodnje, omogućuje proizvodnju logističkih proizvoda unutar određenoga logističkoga poslovnoga sustava.

Svaki logistički poslovni sustav ima svoje podsustave s odgovarajućim elementima, ima svoju tehnologiju proizvodnje, ima svoje elemente proizvodnje logističkih proizvoda, ima svoje specifične logističke proizvode, primjerice: špediter kao megalogistički operator.

Interlogistički sustav je sustav međusobno povezanih i međuutjecajnih podsustava i elemenata (tj. logističkih subjekata) koji, pomoću odgovarajućih elemenata proizvodnje, omogućuje proizvodnju logističkih proizvoda u određenim interlogističkim mrežama, a u kojima svi logistički subjekti trebaju biti kompatibilni i komplementarni.

Logističkoinformacijski sistem je sistem međusobno, svrsishodno povezanih i međuutjecajnih podsustava i elemenata koji, pomoću ljudskih komponenata, materijalno-tehničkih komponenata,

nematerijalnih komponenata, prijenosnih komponenata i organizacijskih komponenata, omogućuje prikupljanje podataka, obradu podataka, pohranjivanje podataka i informacija i dostavljanje podataka i informacija logističkim subjektima kao proizvođačima logističkih proizvoda.12

Kako je vidljivo iz definicije logističkoinformacijskoga sustava, temeljne funkcije svakoga logističkoinformacijskoga sustava, relevantne za svaki logistički poslovni sustav, jesu:13

• Prikupljanje podataka. Svaki logistički subjekt prikuplja za svoje potrebe relevantne podatke o logističkim aktivnostima, troškovima, distribucijskim mogućnostima.

• Obrada podataka. Pomoću odgovarajućih hardvera i softvera specijalizirani logistički informatičari i stručnjaci obrađuju prikupljene podatke i na osnovu njih pripremaju za menadžere kratka i sadržajna priopćenja.

• Pohranjivanje podataka i informacija. Obrađeni podaci i pripremljene informacije pohranjuju se u baze i banke podataka kako bi u svakom trenutku bile na raspolaganju zaposlenicima logističkih subjekata.

• Dostavljanje podataka i informacija. Obrađeni podaci i pripremljene informacije dostavljaju se menadžerima i drugim logističkim stručnjacima kako bi na osnovu njih mogli pravodobno donositi prave odluke, upravljati logističkim potencijalima, resursima, procesima, te kontrolirati sve faze poslovanja.

Da bi logistički poslovni sustavi, odnosno logistički subjekti mogli ostvarivati temeljne funkcije logističke industrije, njihov se informacijski sustav mora sastojati od pet međusobno povezanih komponenata, podsustava, odnosno elemenata, i to:14

12 Ratko Zelenika, ''Logistički sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005. Godine, str. 26113 Podrobnije o tome cf.: ZELENIKA, R. - VUKMIROVIC, S. -PUPOVAC, D.: Informacijske tehnologije u funkciji dinamicke optimalizacije logistickih opskrbnih lanaea, "Nase more", Veleucilistc u Dubrovniku, Dubrovnik, 48, 2001., 5 - 6, p. 191 - 198. (Preuzeto iz: Ratko Zelenika, ''Logistički sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005. Godine, str. 264)14 Podrobnije o tome cf.: ZELENIKA, R. - VUKMIROVIC, S. -PUPOVAC, D.: Informacijske tehnologije u funkciji dinamicke optimalizacije logistickih opskrbnih lanaea, "Nase more", Veleucilistc u Dubrovniku, Dubrovnik, 48, 2001., 5 - 6, p. 191 - 198. (Preuzeto iz: Ratko Zelenika, ''Logistički sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005.

• Ljudska komponenta (tj. lajfver, engl. Lifeware). Ljudsku komponentu logističkoinformacijskih sustava čine svi ljudi (menadžeri, stručnjaci, zaposlenici) koji u bilo kojoj funkciji sudjeluju u funkcioniranju takvih sustava i koji se koriste prikupljenim i obrađenim podacima i informacijama.

• Materijalno-tehnička komponenta (tj. hardver, eng!. Hardware). Materijalno-tehničku komponentu logističkoinformacijskih sustava čine svi strojevi, uređaji i sredstva namijenjeni isključivo ili pretežito procesiranju podataka i pripremi informacija.

• Nematerijalna komponenta (tj. softver, engl. Software). Nematerijalnu komponentu logističkoinformacijskih sustava čini ukupnost ljudskoga znanja u strojeve, uređaje i opremu koja predstavlja predmet obrade i koja određuje postupke obrade u dotičnim sustavima.

• Prijenosna komponenta (tj. netver, engl. Netware). Prijenosnu komponentu tvore sredstva i veze za prijenos podataka, odnosno informacija na daljinu, odnosno telekomunikacijska sredstva i veze u dotičnim sustavima.

• Organizacijska komponenta (tj. orgver, engl. Orgware). Organizacijsku komponentu logistickoinformacijskih sustava predstavljaju sve mjere, akcije, postupci, pravila kojima se koordinira rad prethodno navedene četiri komponente, kako bi one tvorile funkcionalni i djelotvomi informacijski sustav.

Uspješno i učinkovito upravljati logističkoinformacijskirn sustavirna znači ostvarivati sinergijske učinke, misije, funkcije, poslove svih stratuma logističkih poslovnih sustava, bez obzira koju vrstu logističkih proizvoda i u kojem opsegu proizvodi.

Ciljevi funkcionisanja logističkog sistema

Godine, str. 265)

U uslovima kada potražnja stagnira, a asortiman proizvoda raste, sve je važnije proizvoditi proizvode koji su naručeni i isporučivati ih u što kraćem vremenu. Potrebno je uticati na faktore koji utiču na kupčevo donošenje odluke o kupovini: cijenu proizvoda, asortiman i kvalitet robe, prisutnost robe u maloprodajnom objektu, pakovanje i ambalažu proizvoda, rok isporuke i dr.

Razlozi povećanja troškova logistike mogu se naći u:

Neprekidnom povećanju manipulacione mase u protoku, Stalnom povećanju broja proizvoda (kao posledica razvoja novih tehnologija na svakih

pet do osam godina pojavljuje se oko 40 % novih proizvoda), Neprekidnom povećanju prevoznog puta robe, Povećanju vrednosti robe u protoku, Skraćenju vremena isporuke, U zahtevima za kvalitetnom uslugom isporuke.

Najveći uticaj na kvalitet informacija u logističkim sistemima, imaju:

• Informacione tehnologije,

• Komunikacione tehnologije,

• Sistemi za identifikaciju stabilnih i mobilnih objekata,

• Savremeni softverski alati, i

• Organizacione koncepcije.

TEMA 3: MODALITETI UPRAVLJANJA ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTIČKIM SISTEMIMA

U uslovima kada potražnja stagnira, a asortiman proizvoda raste, sve je važnije proizvoditi proizvode koji su naručeni i isporučivati ih u što kraćem vremenu. Potrebno je uticati na faktore koji utiču na kupčevo donošenje odluke o kupovini: cijenu proizvoda, asortiman i kvalitet robe, prisutnost robe u maloprodajnom objektu, pakovanje i ambalažu proizvoda, rok isporuke i dr.Ukratko, kupcu treba ponuditi kvalitetnu robu, odgovarajuću cijenu robe i kvalitetnu uslugu.

U ovakvim okolnostima, proizvodne organizacije su primorane na iznalaženje novih mogućnosti i pravaca osvajanja nestabilnih tržišta, pri čemu se mogu izdvojiti sljedeći pravci:

•Proizvodnja naručenih proizvoda tj, proizvodnja za poznatog kupca,

•Isporučivanje proizvoda u zadatim i što kraćim rokovima,

•Smanjenje troškova proizvodnje i isporuke.

Budući da su, u pravilu,logistički procesi uvijek povezani sa upravljanjem robnim tokovima i

odgovarajućim tokovima informacija u svim logističkim (pod)sustavima, mogu se u logističkim lancima,

logističkim opskrbnim lancima i logističkim mrežama15 pojaviti različiti modeli upravljanja robnim

tokovima i pripadajućim tokovima informacija u logističkim sustavima primjerice:

1) izravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu,

2) neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka primitka,

3) neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka isporuke,

4) neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka isporuke i više tačaka primitka,

5) izravno-neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka primitka i s jednom izravnom vezom tačke isporuke i tačke primitka

6) izravno-neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka isporuke i više tačaka primitka te dvije izravne veze tačaka isporuke i tačaka primitka.

3.1.1 Izravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu

Za izravno upravljanje robnim tokovima, koje je u ogističkim sustavima podržano informacijskim tokovima, znakovito je sljedeće: da su tačke isporuke ( a to mogu biti pošiljatelj, proizvođači,

15 Ratko Zelenika, „Temelji logističke špedicije“ , knjiga prva

TAČKA ISPORUKE

TAČKA PRIMITKA

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

prodavatelji, skladišta...) i tačke primitka ( a to mogu biti potrošači, korisnici, kupci, skladiša...) izravno povezani bez posrednika, da se robni tokovi obavljaju konvencionalnim transportom, da se prostorne i vremenske dimenzije premještaju izravnim tokovima roba, da u takvim robnim tokovima nema uskih grla, da se u njima može upravljati brzinom, sigurnošću, troškovima, da se u takvim robnim tokovima mogu primjenjivati i savremene transportne tehnologije, da se usješno i učinkovito upravlja robnim tokovima između povezanih karika u logističkim lancima, logističkim distribucijskim lancima te između povezanih čvorova u logističkim mrežama...

Slika 16: Izravno upravljanje robnim tokovima u logističko sustavu16

3.1.2 Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka primitka

I upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka primitka podržavaju upravljanje informacijskim tokovima. Bitna odrednica ovakvog neizravnog upravljanja robnim tokovima jeste u tome što se robni tokovi prevode poruke do tačaka primitka prekidaju u najmanje jednoj tački razdiobe.17

16 Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005, str. 21817 Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005, str. 219

TAČKA ISPORUKE

TAČKA PRIMITKA

TAČKA RAZDIOBE

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

Slika 17: Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sistemu sa više tačaka primitka

U tački ili tačkama razdiobe (npr. skladištu, terminalu, robnodistribucijskom centru...) najčešće se na robi poduzimaju određene radnje: prepakiranje robe, formiranje više manjih ili većih manipulacijskotransportnih jedinica, oplemenjivanje robe, miješanje robe, pretakanje tekućeg tereta iz većih posuda u manje posude. Iz tačke razdiobe obično se roba distribuira u više tačaka primitka.18

Pored toga, za neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkim sustavima s više tačaka primitka znakovito je i ovo: da se vremenske i prostorne dimenzije premošćuju sa jednim ili više prekida robnih tokova, da se u prekinutim robnim tokovima mogu javiti i uska grla koja mogu implicirati povećane interne i ekstrerne logistčke troškove kao i povećane robne i finansijske rizike, da se sa takvim robnim tokovima mogu uspješno kmbinirati knovencionalni, kombinirani i multimodani transport te savremene transprtne tehnologije, da se pri upravljanju takvim robnim tokovima mogu povezati mnogobrojne karike logističkih lanaca i logističkodistribucijskih lanaa te mnogobrojni čvorovi u logističkim mrežama,

18 Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005, str. 220

da se u takvim robnim tokovima u pravilu, zamršeni procesi u distribucijskim kanalima, fizičkoj i logističkoj distribuciji, jer se u svakom takvom preocesu mogu javiti drugi, novi igrači, nove relacije, nova pravila. Takvi složeniji logistički procesi zahtjevaju od logističkih menadžera i specijalističkih logističkih stručnjaka viši kvantum interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja, sposobnosti, vještina, invencije i kreacije...

3.1.3 Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkome sustavu s više tačaka isporuke

Logistički model neizravnog upravljanja robnim tokovima u logističkome sustavu s više tačaka isporuke u određenom je smislu za 180 stepeni obrnuti model neizravnog upravljanja robnim tokovima s više tačaka primitka. Najbitnija značajka neizravnog upravljanja robnim tokovima s više tačaka isporuke jeste u tome da se iz više tačaka isporuke manji robni tokovi slijevaju u jednu ili više tačaka prekida tokova, tačaka razdiobe, tačaka koncentracije robe, u kojoj se ( ili u kojima se ) poduzimaju određene logističke aktivnosti, a nakon toga se, u pravilu, okrupljeni proizvodi u jedinstvenim, većim robnim tokovima usmjeravaju prema jednoj tački primitka.19

Neizravno upravljanje robnim tokovima s više tačaka isporuke, posebno se prakticira pri otkupu poljoprivrednih proizvoda, pri opskrbljivanju regionalnih tržišta velikim količinama robe široke potrošnje, pri opskrbljivanju tvornica repromaterijalom od mnogobrojnih malih proizvođača i/ili isporučitelja po pravilu outsourcinga (npr. U automobilskoj industriji...) itd.

Za ovakav model upravljanja robnim tokovima koji su razumljivo podržani i pripadajućim informacijama, značajno je, uz navedeno, i sljedeće: da se mogu pojaviti uska grla koja mogu proizvoditi povećane rizike, povećane logističke troškove i druge štetne posljedice, da se mogu uspješno kombinirati konvencionalni, kombinirani i multimodalni transporti te suvremene transportne tehnologije, da se mogu povezivati mnogobrojne karike logističkih lanaca, logističkih opskrbnih lanaca, kao i mnogobrojni čvorovi u logističkim mrežama (...), da su u takvim robnim tokovima, u pravilu, zamršeni procesi u distribucijskim kanalima, fizičkoj i logističkoj distribuciji, jer se u svakom takvom procesu, u pravilu, javljaju novi igrači, nova pravila, nove relacije (...). Da bi optimizirali upravljanje robnim tokovima s više tačaka isporuke, logistički menadžeri i specijalistički logistički stručnjaci moraju posjedovati primjeren kvantum interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja, sposobnosti, vještina, ali i biti kreativni i inovativni (...). 20

19 Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005, str. 22020 Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005, str. 221

TAČKA RAZDIOBE

TAČKA ISPORUKE

TAČKA PRIMITKA

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

Slika 18: Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sistemu sa više tačaka isporuke

3.1.4 Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkome sustavu s više tačaka isporuke i više tačaka primitka

Za model upravljanja robnim tokovima u logističkome sustavu s više tačaka isporuke i više tačaka primitka znakovito je da se iz više tačaka isporuke manji robni tokovi roba slijevaju u jednu tačku prekida tokova, tačku razdiobe, tačku koncentracije, u kojoj se poduzimaju određene logističke aktivnosti, a nakon toga se proizvodi u nepromijenjenom ili promijenjenom stanju, također, u manjim robnim tokovima usmjeravaju prema više tačaka primitka. Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkim sustavima s više tačaka isporuke i više tačaka primitka prakticira se, primjerice, u nabavi mnogobrojnih različitih proizvoda i njihovom smiještanju u robnodistribucijske centre iz kojih se zatim opskrbljuju kupci, potrošači i korisnici putem mnogobrojnih manjih i/ili većih prodajnih mjesta (tj. tačaka primitka).

TAČKA ISPORUKE TAČKA PRIMITKA

TAČKA RAZDIOBE

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

Ostale značajke ovoga modela upravljanja robnim tokovima identične su ili slične obilježjima prethodno obrazloženih modela upravljanja robnim tokovima u različitim logističkim sustavima, samo je razlika u stupnju složenosti i zahtjevnosti logističkih procesa u distribucijskim kanalima...

Slika 19: Neizravno upravljanje sa više tačaka isporuke i više tačaka primitka

3.1.5 Izravno – neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkome sustavu s više tačaka primitka i s jednom izravnom vezom tačke isporuke i tačke primitka

Logistički model izravno – neizravnog upravljanja robnim tokovima u logističkome sustavu s više tačaka primitka i s jednom izravnom vezom tačke isporuke i tačke primitka je, zapravo, kombinirani model izravnoga i neizravnoga upravljanja robnim tokovima, koji su podržani potrebnim informacijma, prema kojima se jedan dio robnih tokova iz tačke isporuke slijeva u tačku prekida, tačku razdiobe, tačku koncentracije, u kojoj se poduzimaju određene logističke aktivnosti, a nakon toga se proizvodi u manjim robnim tokovima distribuiraju u više tačaka primitka, a drugi dio robnih tokova se izravno iz tačke isporuke usmjerava prema tački primitka.

TAČKA ISPORUKE

TAČKA PRIMITKA

TAČKA RAZDIOBE

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

Za ovaj kombinirani model upravljanja ronim tokovima vrijede sve značajke koje su elaborirane kod drugih izravnih i neizravnih modela upravljanja robnim tokovima (...).21

Slika 20: Izravno-neizravno upravljanje robnim tokovima sa više tačaka primitka i sa jednom izravnom vezom tačke isporuke i tačke primitka

3.1.6 Izravno – neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkome sustavu s više tačaka isporuke i više tačaka primitka te dvije izravne veze tačaka isporuke i tačaka primitka

I logistički model izravno – neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkome sustavu s više tačaka isporuke i više tačaka primitka te dvije izravne veze tačaka isporuke i tačaka primitka je kombinirani model izravnoga i neizravnoga upravljanja robnim tokovima, prema kojemu se jedan dio robnih tokova distribuira izravno iz tačaka isporuke u tačke primitka, dok se drugi dio robnih tokova distribuira neizravno iz više tačaka isporuke, preko tačke prekida, tačke razdiobe, tačke koncentracije, u više tačaka primitka.

21 Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005, str. 223

TAČKA ISPORUKE TAČKA PRIMITKA

TAČKA RAZDIOBE

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

I za ovaj kombinirani logistički model upravljanja robnim tokovima vrijede sve značajke koje su elaborirane kod drugih izravnih i neizravnih modela upravljanja robnim tokovima (...).22

Slika 21: Izravno-neizravno upravljanje robnim tokovima sa više tačaka isporuke i više tačaka primitka te dvije izravne veze tačaka isporuke i tačaka primitka

Osim proizvođača i potrošača logistički lanac čine transport, skladišta, dobavljači, veleprodavatelji i maloprodavatelji. Uz pretpostavku da niti jedan sudionik logističkog lanca nema kontrolu nad ostalim sudionicima, upravljanje logističkim lancima u najvećoj mjeri se svodi na koordiniranje i uspostavljanje suradnje između pojedinih sudionika. Kada se tome još dodaju i tokovi robe kroz logistički lanac onda ta

22 Ratko Zelenika, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005, str. 224

koordinacija i suradnja dobivaju još veći značaj, jer je bitno da roba, od svog izvorišta, dospije sigurno, bezbijedno i orginalno do krajnjeg odredišta.23

Specifičnost upravljanja procesima prijevoza omogućuju da se formulišu osnovni zahtjevi za modeliranje sustava upravljanja prijevozom robe u transportu:

upravljanjem transportnim psluživanjem treba da je usmjereno na postizanje dinamičke ravnoteže sa okruženjem, tj. u model sustava upravljanja prijevozom

obavezno treba uzeti u obzir adaptacioni karakter ponašanja pojedinih karika sustava dostave robe

model sustava upravljanja prijevozom treba da ima sposobnost raspoznavanja i predviđanjem situacija upravljanja, koje se karakterišu kako stanjem samog sustava upravljanja, tako i uslovima sojašnja sredine (okruđenja),

model sustava upravljanje prijevozom i naročito model mehanizma upravljanja prijevozom treba da bude dopunjen spojnim regulatorom, pomoću koje se povećava ukupna raznovrsnost upravljajućeg sustava,

model mehanizama upravljanja prijevozom treba da je kompleksan. U osnovi ove konbinacije treba da bude naredne i stabilizirajuće konture upravljanja koja kordinira centralni upravljački organ,

u modulu treba da je određena organizaciona struktura sustava upravljanja prijevozom, također i hijerarhija ciljeva i kriterijuma upravljanja prijevozom,

model upravljanja gornjeg nivoa treba da operiše agregiranim pokazateljima i odnosi se na velike periode funkcionisanja objekata,

u realnom sustavu upravljanja prijevozom, model mehanizama upravljanja treba da održava da pri donošenju upravljačkih dejstava postoji protivriječnost ciljeva svakog učesnika prijevoza i načina njihovog usaglašavanja na svakom nivou opisa sustava upravljanja prijevozom.

Model sustava upravljanja treba da predstavlja neki sustav koji se sastoji u principu iz dva uzajamno povezana bloka modela mehanizama upravljanja i modela ponašanja objekta. Oni su povezani jedni s drugima i obavezni da se počinjavaju centralnom bloku. Na svakoj od faza upravljanja prijevozom robe mogu se utvrditi dva tipa uzajamno vezanih procesa odlučivanja:

standardini postupci izrade riješenja, sopstveni procesi odlučivanja.

Fizička distribucija je uži termin od marketing logistike. Ona se odnosi na deo logističkog sistema koji je povezan sa kretanjem i skladištenjem finalnih proizvoda od proizvođača (prodavca) do potrošača (kupca). Marketing logistika zahteva sisteme integrisane logistike i obuhvata upravljanje materijalima, sisteme toka materijala i fizičku distribuciju podstaknutu informacionom tehnologijom.

23 Risto Perišić, Savremene tehnologije transporta I, Saobraćajni fakultet, Beograd, 1994, str. 270

Robni i informacioni tokovi logističkog lanca

SLIKA S I PARCIJALE.TOK INFORMACIJA I MATERIJALA

Funkcijski podsistemi logističkog sistema

U sistemima logističke industrije najvažniji funkcijski podsistemi logističkog sistema su:

Sistem trgovinke logistike obuhvaća određene marketinške aktivnosti i sve aktivnosti u vezi sa

prodajom i kupovinom određenih proizvoda, tj. nabavnu i prodajnu logistiku, kao i povratnu logistiku

koja se odnosi na vraćanje oštećenih i pogrešno isporučenih proizvoda i sl., te rezervne dijelove, ali i na

otpadne materijale. Sistem trgovinke logistike je središnji podsistem logističkog sistema.

Sistem pripreme predmeta za distribuciju koji obuhvaća pakiranje, vaganje, brojenje, mjerenje,

paletiziranje, punjenje kontejnera.

Sistem upravljanja zalihama je zasigurno jedan od najvažnijih podsistema logističkog sistema jer on

mora omogućiti optimalne količine zaliha, proizvoda, poluproizvoda, repromaterijala, sirovima, ali i

primjerenu opskrbu svih kupaca, potrošača, korisnika.

Sistem transporta i prometa treba omogućiti brzo, sigurno i racionalno premještanje predmeta

transportovanja, odnosno prometovanja s jednog na drugo mjesto, bez obzira o kakvim se predmetima

radi, na kojim relacijama i na kojim udaljenostima treba prevetsi određeni predmet

Sistem logističke distribucije u partnerskim odnosima logističkih subjekata iz drugih sistema logističkog

sistema treba omogućiti racionalnu distribuciju svih vrsta logističkih predmeta od proizvođača,

potrošača, korisnika bez obzira na logističke modele upravljanja robnim tokovima

Inpute u logistički sistem omogućuju elementi proizvodnje logističkih proizvoda: logistička infrastruktura,

logistička suprastruktura, logistički intelektualni kapital te drugi potencijalni resursi (npr. energija,

informacije). U procesu proizvodnje logističkih proizvoda nastaju potrebni i opravdani interni i eksterni

logistički troškovi koji bitno utječu na konkurentnost materijalnih dobara na nacionalnom i

međunarodnom tržištu. Zbog toga treba težiti minimaliziranju logističkih troškova.

Pozicija zaliha u lancu skladišta

TEMA 4: INFORMACIJSKO-LOGISIČKI SISTEMI

Pojam I funkcija informacijsko-logističkog sistema

Nijedan logistički proces ne može postojati, a niti proizvoditi logističke proizvode bez odgovarajućih

informacija. To, zapravo, znači da je informacija važna supstanca svakoga logističkog proizvoda, bez

obzira o kakvoj se vrsti logistike radi i kakav oblik imaju logistički proizvodi. Informacije se mogu

prenositi na različite načine, primjerice: elektronskim impulsima, pisanim i izgovorenim riječima,

formalnim i neformalnim izvještajima, elaboratima, ekspertizama, raspravama, računarima, te drugim

oblicima poslovnog komuniciranja, koji je, zapravo, integralni dio informacijskog sistema svakog

logističkog poslovnog sistema.

4.1.1 Informacijska logistika 

Informacijska logistika je skup logističkih aktivnosti koje osiguravaju sustavno i efikasno prikupljanje

primarnih i sekundarnih podataka, pospješuju njihovu obradu, uporabu i razmjenu s drugim aktivnim

sudionicima u logističkom lancu, potičući tvrtke da se efikasno koriste brojnim potencijalima suvremene

računalne i telekomunikacijske tehnologije.24

U literaturi i govoru veoma se često čini zbrka u upotrebi pojmova "podatak" i "informacija".

Izraz "podatak" znači činjenicu koja nešto potvrđuje, dokazuje i na osnovi koje se zaključuje (podaci

mogu biti osobni, povijesni, službeni; oni se mogu obraditi, dati...). Ili, podatak je vrijednost određene

karakteristike, pojave i objekta promatranja. Izraz "informacija" znači priopćenje nekih činjenica tačno

navedenim podacima, dojava, obavijest. Ili, informacija je podatak koji za primatelja ima značenje

novosti. Ili, Informacija je skup poruka i podataka koji za primatelja ima značenje novosti i sadržaj

relevantan za donošenje odluka, jer otklanja neizvjesnost, primjerice: obavijest o prispijeću pošiljke na

odredišnu stanicu. Međutim, dijelovi informacija i informacije, bez obzira na njihovo značenje, ako

omogućavaju računarsku obradu, smatraju se podacima.

24 http://hr.wikipedia.org/wiki/Logisti%C4%8Dki_sustavi#Informacijska_logistika

Ako se prihvati ova tvrdnja, može se zaključiti: da je svaki podatak i informacija, a svaka informacija ne

mora biti i podatak. To, zapravo, znači da podatak nije vezan za značenje, dok informacija uvijek ima

određeno značenje. Tako, primjerice, podaci kao numeričke veličine ili tekstovi uneseni u računar

nemaju određeno značenje dok se ne obrade (npr. dok se ne izračuna mod, medijan, korelacija...), a tek

nakon toga dobivaju oblik informacije. Skladno tome, može se govoriti o računarskoj obradi podataka, a

ne računarskoj obradi informacija.

Izgrađen informacijski sistem je ključni element logistike u lancu upravljanja, organiziranja i rukovođenja

kako u profitnim, tako isto i u neproftnim organizacijama.

U logističkoj industriji aktivni logistički subjekti međusobno komuniciraju, odnosno uspostavljaju

interakcijske informacijske veze i razmjenjuju informacije.

Integralni informacijski sustavi omogućuju, ne samo komuniciranje između logističkih subjekata u

logističkodistribucijskim kanalima, odnosno logističkim lancima, logističkodistribucijskim lancima i

logističkim mrežama, nego i s partnerima, institucijama, ustanovama izvan logističkodistribucijskih

kanala. Komuniciranje, odnosno logističko komuniciranje unutar određenih logističkih sistema (npr.

mikrologističkih sistema, megalogističkih sistema,itd.) i komuniciranje logističkih subjekata određenih

logističkih sistema s partnerima, institucijama,ustanovama iz okruženja, omogućavaju informacijsko-

logistički sistemi.

Šta je to informacijsko-logistički sistem?Na osnovu spoznaja o logistici, sistemima, informacijama,

informacijskim tehnologijama, informatici, informacijskim sistemima, moguće je definirati informacijsko-

logistički sistem, odnosno logističko-informacijski sistem:

Logističko-informacijski sistem je sistem međusobno povezanih i međuutjecajnih podsistema i

elemenata koji, pomoću ljudskih komponenata, materijalno-tehničkih komponenata, nematerijalnih

komponenata, prijenosnih komponenata i organizacijskih komponenata, omogućuje prikupljanje

podataka, obradu podataka, pohranjivanje podataka i informacija i dostavljanje podataka i informacija

logističkim subjektima kao proizvođačima logističkih proizvoda.

Kako je vidljivo iz definicije logističkoinformacijskoga sustava, temeljne funkcije svakoga

logističkoinformacijskoga sustava, relevantne za svaki logistički poslovni sustav, jesu:

Prikupljanje podataka. Svaki logistički subjekt prikuplja za svoje potrebe relevantne

podatke o logističkim aktivnostima, troškovima, distribucijskim mogućnostima.

Obrada podataka. Pomoću odgovarajućih hardvera i softvera specijalizirani logistički

informatičari i stručnjaci obrađuju prikupljene podatke i na osnovi njih pripremaju za

menadžere kratka i sadržajna priopćenja.

Pohranjivanje podataka i informacija. Obrađeni podaci i pripremljene informacije

pohranjuju se u baze i banke podataka kako bi u svakom trenutku bile na raspolaganju

zaposlenicima logističkih subjekata.

Dostavljanje podataka i informacija. Obrađeni podaci i pripremljene informacije

dostavljaju se menadžerima i drugim logističkim stručnjacima kako bi na osnovu njih

mogli pravodobno donositi prave odluke, upravljati logističkim potencijalima, resursima,

procesima te kontrolirati sve faze poslovanja.

Da bi logistički poslovni sustavi, odnosno logistički subjekti mogli ostvarivati temeljne funkcije logističke

industrije, njihov se informacijski sustav mora sastojati od pet međusobno povezanih komponenata,

podsustava, odnosno elemenata, i to:

1. Ljudska komponenta (tj. lajfver, engl. Lifeware). Ljudsku komponentu

logističkoinformacijskih sustava čine svi ljudi (menadžeri, stručnjaci, zaposlenici...) koji

u bilo kojoj funkciji sudjeluju u funkcioniranju takvih sustava i koji se koriste

prikupljenim i obrađenim podacima i informacijama.25

2. Materijalno-tehnička komponenta (tj. hardver, engl. Hardware). Materijalno-tehničku

komponentu logističkoinformacijskih sustava čine svi strojevi, uređaji i sredstva

namijenjeni isključivo ili pretežno procesiranju podataka i pripremi informacija.

25 Red.prof.dr.sc. Ratko Zelenika "LOGISTIČKI SUSTAVI", Ekonomski fakultet u Rijeci, 1977., str. 265.

3. Nematerijalna komponenta (tj. softver, engl. Software). Nematerijalnu komponentu

logističkoinformacijskih sustava čini ukupnost ljudskog znanja u strojeve, uređaje i

opremu, koja predstavlja predmet obrade i koja određuje postupke obrade u dotičnim

sustavima.

4. Prijenosna komponenta (tj. netver, engl. Netware). Prijenosnu komponentu čine sredstva

i veze za prijenos podataka, odnosno informacija na daljinu, odnosno telekomunikacijska

sredstva i veze u dotičnim sustavima.

5. Organizacijska komponenta (tj. orgver, engl Orgware). Organizacijsku komponentu

logističkoinformacijskih sustava predstavljaju sve mjere, akcije, postupci, pravila kojima

se koordinira rad prethodno navedenih komponenti, kako bi one tvorile funkcionalni i

djelotvorni informacijski sustav.

Uspješno i učinkovito upravljati logističkoinformacijskim sustavima znači ostvarivati sinergijske učinke, misije, funkcije, poslove svih stratuma logističkih poslovnih sustava, bez obzira koju vrstu logističkih proizvoda i u kojem opsegu proizvodi.

U funkcioniranju logističko-informacijskih sistema središnje mjesto imaju:

Baza podataka;

Banka podataka;

Datoteka.

Baza podataka kao skup međusobno povezanih datoteka koji se stvara za obradu

podataka određenog područja poslovanja, ali tako da se programom za upravljanje

bazama podataka obavlja automatizirano ažuriranje podataka u svim povezanim

skupovima podataka. Ili, pojednostavljeno rečeno: pod bazom podataka podrazumijeva se

skup međusobno povezanih podataka pohranjenih u računaru koje je moguće

upotrebljavati za različite potrebe i od različitih korisnika neovisno o programima kojima

se oni koriste.

Banka podataka nastaje logičkim i tehničkim povezivanjem međuzavisnih baza

podataka. Skladno tome, banka podataka je kolekcija informacijskih resursa koje sistem

posjeduje, neovisno o obliku, medijima i tehnologiji koja se pri tome upotrebljava.

Datoteka kao organizirani skup srodnih zapisa, odnosno kao skup slogova koji opisuju

ista svojstva nekog skupa entiteta. U datoteku se mogu pohraniti podaci, računarski

programi, ilustracije. Datoteku, zapravo, predstavlja tablica u koju se unose podaci, a

jedan red tablice predstavlja tzv. slog. Datoteka se uvijek odnosi na određeno područje,

primjerice: datoteka kupaca koja sadrži sve bitne podatke o kupcima.

4.3 Misija informacijsko-logističkog sistema

Osnovna misija logističko-informacijskog sistema je da logističke menadžere i druge specijalizirane

logističke stručnjake pravovremeno opskrbe kvalitetnim informacijama kako bi mogli donositi

primjerene logističke odluke u svim fazama, ne samo u procesu proizvodnje logističkih proizvoda, nego i

upravljanja svim logističkim potencijalima, resursima, aktivnostima, ali i odluke o rastu i razvoju

logističkih poslovnih sistema.

Logističke odluke prema stepenu hijerarhijske složenosti mogu biti:

Strateške odluke, kao na primjer: o lokaciji, vrsti, veličini i broju skladišta, o logističkim

kanalima, o modalitetima distribucije, o vrstama transporta i prometa, o logističkim

operatorima, o logističkim partnerima.

Taktičke odluke, primjerice: o pakiranju robe, o logističkim lancima, logističko-

distribucijskim lancima i logističkim mrežama, o vrstama, tipovima, broju i veličini

prijevoznih sredstava i mehanizacije, o modelima upravljanja zalihama, o sklapanju

ugovora s partnerima, o outsorcingu.

Operativne odluke, primjerice: o pripremi pošiljaka za distribuciju, o obavljanju radnji u

carinskom postupku, o pripremi dokumenata za prijevoz pošiljaka, o ukrcaju (utovaru),

prekrcaju (pretovaru) i iskrcaju (istovaru) robe.

Prema vremenu za koje se donose, logističke odluke mogu biti:

Kratkoročne ili tekuće odluke, odnose se na tekuće poslovanje logističkih subjekata do

jedne godine.

Srednjoročne odluke, služe za determiniranje razvojnih odrednica logističkih subjekata

za buduće razdoblje od jedne do pet godina.

Dugoročne odluke služe za osmišljavanje razvojnih odrednica logističkih subjekata za

buduća razdoblja duža od pet godina, obično od 5 do 20 godina, ali se mogu odnositi i na

duža razdoblja, primjerice na razdoblje od 50 do 100 godina.

Prema fazama procesa proizvodnje logističkih proizvoda, logističke odluke mogu biti o:

proizvodnji,

skladištenju,

prodaji,

distribuciji,

transportu.

Sistem informacija u planiranju,izvršavanju i kontroliranju logistički procesa

Planiranje poslovnog logističkog sistema npr. u trgovinskom preduzeću zahtijeva blagovremene

informacije sa drugih područja marketinga, finansijskih poslovanja, kadrovskog potencijala i od drugih

nosioca razvoja i poslovanja preduzeća. Raspolaganje pouzdanim informacijama pruža mogućnost

pouzdanijem predviđanju budućih promjena i smanjenju rizika u području poslovne logistike. Mnogi

menadžeri ne cijene ogromnu korist koja se dobija od pravilne procjene njihovih potreba za

informacijama.26

Prvi korak u razvijanju informacionog sistema koji pomaže menadžeru u donošenju kvalitetnih odluka je

uspostavljanje veze između potreba menadžmenta za informacijama izvora od kojih se dobijaju

informacije. Postoje mnoga preduzeća koja nisu odredila svoje potrebe za informacijama, a to može da

dovede do donošenja slabih i neadekvatnih odluka.

Za planiranje logističkih procesa potrebno je raspolagati sa dvije kategorije informacija:

informacije o prošlim i tekućim aktivnostima logističkog sistema i

informacije koje se odonose na okolinu logističkog sistema.

Ove informacije omogućuju planiranje budućih logističkih aktivnosti.

Logistički planovi izvršavaju se u raznim organizacionim jedinicama pa tok informacija u tome ima

ključnu ulogu.

Tok informacija neposredno djeluje na ispunjenje logističkih ciljeva. Brže prenošenje i obrada informacija

omogućuju i brže odvijanje i fizičkih logističkih procesa, što rezultira redukcijom zaliha na skladištu, a da

se ne smanji pouzdanost logističkih procesa.

26 Dr. Mimo Dašković, “MONTENEGRIN JOURNAL OF ECONOMICS” No.3, Fakultet za pomorstvo u Kotoru, 2005., str. 202.

. Okvirna šema informacionog sistema

TEMA5: TRANSPORTNO-LOGISTIČKI SISTEMI

Što je transportna logistika?27 moguće je ponuditi više različitih odgovora, ovisno o pristupu autora i njegovoj percepciji o fenomenima takve logistike. Uvažavajući i drukčije pristupe promišljanja transportne logistike, može se definirati pojam takve logistike: Transportna logistika je specifična logistika koja pomoću odgovarajućih elemenata proizvodi transportnologističke proizvode. To, zapravo, znači da transportna logistika kao znanost i transportna logistika kao aktivnost omogućuje prijevoz, prijenos, premještanje, transportiranje robe, stvari, tvari, živih životinja, podataka, informacija, zvukova, slika, energije(...) s jednog mjesta na drugo mjesto. Procese proizvodnje transportnokmstičkih proizvoda omogućuju odgovarajući elementi, primjerice logistička infrastruktura, logistička suprastruktura, predmeti logističke proizvodnje, logistički intelektualni kapital, informacijske tehnologije, finansijski potencijal i ostali elementi.

Pojam i struktura transportno-logističkog sistema

Na osnovi spoznaja o važnijim fenomenima transportne industrije i transportnih sustava, te

logističke industrije i logističkih sustava, moguće je odrediti pojam transportno-logističkog

sustava.

Transportno-logistički sustav je sustav međusobno povezanih i međuutjecajnih podsustava i

specifičnih logističkih znanja i logističkih aktivnosti koji pomoću određenih elemenata

proizvodnje u transportnoj i logističkoj industriji omogućuju proizvodnju

27 Ratko Zelenika, ''Prometni sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2001. godine, str. 218

transportno-logističkih proizvoda. U fokusu transportno-logističkih sustava se nalaze predmeti transportne i logističke proizvodnje, odnosno predmeti koji se u nekom mjestu preuzimaju, prevoze i u nekom drugom mjestu nekome predaju.

U transportno-logističkoj industriji primarno mjesto zauzimaju prijevoznici, pošiljatelji i primatelji, ali i drugi logistički subjekti, primjerice: prodavatelji, izvoznici, kupci, uvoznici, špediteri, carinske službe, veterinarski inspektorati, fitosanitarni inspektorati, osiguravatelji. Aktivni logistički subjekti u takvoj industriji sudjeluju, ne samo u procesima proizvodnje transportno-logističkih proizvoda nego i u upravljanju materijalnim tokovima, financijskim tokovima i vlasničkim tokovima. I ne samo to. Oni omogućuju dizajniranje i upravljanje transportnim i logističkim lancima, logističko-distribucijskim lancima te transportnim i logističkim mrežama.

S obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje transportno-logističkih proizvoda, transportno-logistički sustavi mogu biti: mikro-transportni logistički sustavi, makro-transportni logistički sustavi, globalno-transportni logistički sustavi i mega-transportni logistički sustavi.28

Sve transportno-logističke sustave, kao podsustave prometno-logističkih i privredno-logističkih sustava, čine na svim razinama ovi podsustavi:

- pomorsko-logistički,željezničko-logistički,cestovno-logistički,zračno-logistički,

poštansko-logistički, riječno-logistički, jezersko-logistički, kanalsko-logistički, cjevovodno-logistički, žičarsko-logistički, gradsko-logistički, svemirsko-logistički, taksi-logistički sustavi.

Svi mikro, makro, globalni i megatransportni logistički sustavimogu istodobno biti konvencionalni, kombinirani i multimo-dalni transportnologistički sustavi.

Međutim, svi navedem transportno-logistički sustavi ne mogu optimalno funkcionirati bez brojnih logističkih djelatnosti, kao što su npr. špediterske, agencijske, skladišne, trgovinske, osiguravateljne djelatnosti, djelatnosti tijela državne uprave (tj. carinska služba, veterinarski, fitosanitarai, sanitarni i tržišni inspektorati). Mikro, makro, globalni i megatransportni logistički sustavi ne mogu optimalno funkcionirati bez djelotvornih transportnih i logističkih mreža sa svojim elementima i sadržajima, jer takve mreže omogućuju brzu, sigurnu i racionalnu distribuciju materijalnih dobara i partnerske odnose među brojnim logističkim subjektima iz gotovo svih djelatnosti primarnoga, sekundarnoga, tercijarnoga, kvartamoga i kvintarnoga sektora, odnosno logističkoga sektora. Takve se mreže trebaju stalno prilagođavati željama, potrebama, potražnji i kupovnoj moći probirljivih kupaca, potrošača i korisnika transportnologističkih proizvoda. Uz to, takve mreže trebaju omogućiti proizvođačima transportnologističkih proizvoda uspješno, učinkovito i profitabilno poslovanje.29

28Ratko Zelenika, ''Logistički sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005. godine, str. 42929 Ratko Zelenika, ''Logistički sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005. godine, str.430

5.3 Misija transportne logistike i transportno-logističkih sistema

Transportna logistika30, odnosno transportno-logistički sustavi ostvaruju svoju temeljnu misiju samo onda ako predmete transportnologističke proizvodnje brzo, sigurno i racionalno premjeste, prevezu, prenesu s jednoga na drugo mjesto. To, zapravo, znači da oni trebaju maksimalno zadovoljiti želje, potrebe i potražnju korisnika i potrošača transportnologističkih proizvoda.31

Uloga transporta i logistike u kvalitetu u pružanja usluga

Uloga koju transport igra u logističkom sistemu je kompleksnija od prevoza robe za vlasnike. Njegova kompleksnost može da bude efikasna samo kroz upravljanje visokog kvaliteta. Uz pomoć dobro vođenog transportnog sistema, robu je moguće dostaviti na pravo mjesto u pravo vrijeme, a u cilju zadovoljenja zahtjeva potrošača. Dakle, transport je preduslov efikasnosti i ujedno most između proizvođača i potrošača. Pored toga, transport je osnova efikasnosti i ekonomije u poslovnoj logistici i proširuje druge funkcije logističkog sistema. Najzad, dobar transportni sistem kod vršenja logističkih aktivnosti donosi korist ne samo u pogledu kvaliteta usluga, već i kada je konkurentnost kompanije u pitanju.

Upravljanje transportno-logističkim sistemima

Uspješno, ucinkovito i profitabilno upravljati mikro, makroglobalnim i megatransportnim logističkim sustavima, njihovim podsustavima i pripadajucim elementima, mogu primjereno samo obrazovani, osposobljeni, vješti, lucidni, kreativni, inventivni (...) transportnologistički menadžeri i specijalizirani stručnjaci za pojedine faze proizvodnje transportnologistickih proizvoda (...). Zašto? Zato što je takvo upravljanje veoma zahtjevno i veoma složeno. Naime, u dizajniranju i operacionaliziranju takvih transportnologističkih sustava aktivno djeluju brojni sudionici sa svim svojim posebnostima I autonomnim interesima, koje treba uskladivati s tehničkoga, tehnološkoga, organizacijskoga, ekonomskoga, pravnoga, ekološkoga (...) motrišta i u svim procesima transportnologističke industrije (...). Budući da je transportna logistika najvaznija sastavnica prometne logistike te da je transportnologistiški sustav najvažniji podsustav prometnologističkoga sustava, fenomeni jedne i druge logistike, I fenomeni jednih i drugih sustava, su toliko isprepleteni, toliko se nadopunjavaju i miješaju u transportnoj, prometnoj i logistiškoj industriji . tako da je nemoguce između njih postaviti čvrsto razgraničenje (...). Sukladno tome, na spoznaje o fenomenima transportne logistike i transportnologističkih sustava prirodno i logicki se nadograđuju spoznaje o fenomenima prometne logistike i prometnologističkih sustava.

Inteligentni transportni sistemi (ITS)

30 Ratko Zelenika, ''Prometni sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2001. godine, str. 53-62; 179-25031 Ratko Zelenika, ''Logistički sustavi'', Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005. godine, str.430

Primjene ITS-a u transportnim sistemima su jako rasprostranjene. Najčešće tehnike za logistiku uključuju Sis-tem za globalno pozicioniranje (GPS), Geografski informacioni sistem (GIS) i savremene informacione sisteme. Može pomoći kontrolnim centrima da prate i otpremaju kamione. GIS pruža isporučiocima osnovnu geografsku bazu podata-ka da bi mogli brže i lakše da organizuju svoje rute. Pomoću savremenih informacionih sistema pružaju se pravovreme-ne informacije, kako menadžerima tako i vršiocima isporuke, da bi mogi da prilagode svoje maršute ukoliko dođe do novih zahtjeva. Integracija GPS, GIS i savremenih informacionih sistema pruža visoku mogućnost manevrisanja tran-sportnim sistemima.

Prednosti integracije su bolji kvalitet usluga, smanjenje broja nepotrebnih putovanja i povećan stepen opterećenja.