Slikarstvo u Hrvatskoj

skripte: Renesansno slikarstvo u Hrvatskoj Ivana Krušec 1.str.

Slikarstvo Dalmacije:

- prve poduke primio u nekoj lokalnoj kasnogotičkoj šibenskoj radionici

- prvi veliki dalmatinski slikar koji je upoznao renesansu na pravim izvorima

- 1456.g. sklopio je ugovor sa slikarom

Francescom Squarcioneom da će učiti zanat u njegovoj

padovanskoj radionici (Squarcione između ostalih učio

Mategnu, Crivellija)

- u naponu svoje stvaralačke snage napustio

je Padovu da bi se 1461./'62.g. pojavio u Zadru

- 1463.g dolazi u Šibeniku gdje ostaje do

svoje smrti

- broj sačuvanih slika vrlo je mali

- ta djela uglavnom su nastala u njegovoj

mladenačkoj fazi, odnosno u toku padovanskog boravka

5 djela nosi slikarevu signaturu:

1. Poliptih iz padovanske crkve Sv. Nikole (Natonal Gallery u Londonu)

2. Triptih iz padovanske crkve Sv. Franje (srednje polje nalazi se u

Staatlichen Museen u Berlinu a pobočna u kanoničkoj sakristiji padovanske

katedrale)

3. Bogorodica s djetetom (Pinacoteca Sabauda u Torinu)

4. Bogorodica s djetetom (Galerija Walters u Baltimoreu)

5. Portret mladoga muškarca (u Muzeju Jacquemart-André u Parizu)

- ne signirana djela:

a) stradala freska s prikazom mrtvoga Krista među anđelima u crkvi

Eremitani u Padovi

b) Bogorodica između anđela i 2 sveca (Pariz)

c) Madonne (London)

d) Dijelovi nekog poliptiha s likovima svetaca Jerolima i Aleksija

(Bergam)

e) Bogorodica s djetetom između 2 sveca (Rim)

JURAJ ĆULINOVIĆ (Skradin,1433.-Šibenik,1504.g)


f) ? Bogorodica s djetetom u Galeriji umjetnina u Splitu

g) 2 varijante zamišljene Bogorodica s djetetom (1 u berlinskoj zbirci a

2. u baltimorskoj)

- hipoteza G. Gamulina o kasnom

Ćulinićevom slikarstvu : «Bogorodica s

djetetom na prijestolju» danas u zbirci

slika šibenskog samostana Sv. Lovre (pad

kvalitete)

- čudne grimase Bogorodica,

prenapregnuta plastičnost

- buđenje afiniteta za antiku –

Madonne je postavio na kamena postolja ili

pred prozore za izrazitim arheološkim

dekorativnim elementima

- geometrijska čistoća volumena

u ranoj razvojnoj liniji od londonskog poliptiha

– osjećaju se još tragovi gotike i do pariškog

portreta mladog muškaraca – koji se po svojoj

koncepciji prilično udaljuje od ostalih

Ćulinićevih slika – izrazito suptilne i

profinjene nijanse


CARLO I VITTORE CRIVELLI

- javljaju se 1465.g. u Zadru

Vittore je usavršio nacrt u

pergameni za pročelje

zadarske crkve Sv. Marije

Velike, za pomoćnika je uzeo

Pavla Velića

- Carlu ili Vittoreu atribuirane su:

- jedna Madonna (Zagreb),

- Bogorodičina slika u Muzeju grada Šibenika,

- dijelovi jednog poliptiha u rapskoj crkvi Sv. Antuna opata

MARINKO VUŠKOVIĆ

- sin velikog splitskog kasnogotičkog slikara Dujma Vuškovića

- 1459.g. spominje se u Zadru, 1461.g. u Splitu, 1463.g. zastupa J. Dalmatinca u

nekoj parnici, 1464.g. u Padovi

- problem «dalmatinske slikarske škole» - jednom od pripadnika ove škole

pripada zlarinska slika «Gospa od Rašelja» na kojoj naročito bucmasti lik maloga Isusa

odaje spomenute tendencije prenaglašenog plasticiteta

PETAR JORDANIĆ

- zadarski svećenik

- posljednji istaknuti slikar «dalmatinske

slikarske škole» na teritoriju venecijanske Dalmacije

- prvi put se spominje 1463.g.

- 1493.g. potpisao je veliki poliptih iz zadarske


crkve Sv. Marije

- spojio tendenciju lokalne škole i utjecaj

kretsko-mletačkih ikona

«Bogorodica s djetetom» u župnoj crkvi u Tkonu –

izrazito odaje poznavanje Crivellijevih

- fragmenti slikanih dasaka sa stropa zadarske

katedrale

- ovaj NOVI DUH se može uočiti na signiranoj slici

«Bogorodice s djetetom» u privatnom vlasništvu u Beču –

ispred bizantskog lika Bogorodice položena je mrtva priroda

s karanfilom i knjigom na kamenom pragu; oko zastora iza

Marijina lika naslikao je karakteristični hridinasti krajolik

- kod njega su vidljivi Ćulinovićevsko-krivelijevski elementi

- umro je 1504.g. – time je ušao u sam cinqecento

----------------------------------------------------------------------------------------------

- i u doba renesanse kulturni dalmatinski donatori nabavljaju umjetnička djela

izvan granica domovine:

- vratnice orgulja trogirske katedrale GENTILEA BELLINIJA

- zadarsku palu LAZZARA BASTIJANIJA

- CARPACCIOV poliptih slikan za zadarsku katedralu

- portret vrhunske kvalitete splitskog humaniste i biskupa Tome Nigrisa u

samostanu na Poljudu

- poliptih PAOLA VERONESEA u Vrbovskoj

- radove TINTORETTA i njegove radionice od kojih se ističe velika pala

glavnog oltara katedrale u Korčuli

- brojne slike BASSANA od Zadra preko Brača, Hvara i Korčule do Kotora

- veći broj slika GIROLAMA i FRANCESCA da SANTACROCE u mnogim

mjestima Dalmacije

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Petar Jordanić,XV st Tkon, Pašman, Župna crkva


ANDRIJA «SCIAVONE» MELDOLA (MEDULIĆ)

1521.-1564.g.

- njegova najranije djela – niz cassone slika, radovi koji pokazuju očit utjecaj

Bonifacia Veronesea

- kasnije je došao pod utjecaj Parmigianina u izrazito manirističkim crtežima i

uljima

- najkvalitetnija: slika «Poklon mudraca» u milanskoj Biblioteci Ambrosiani

(možda najveći domet manirizma u Veneciji prije El Greca)

- u njegovoj posljednjoj fazi – jak utjecaj Tizianove umjetnosti, no ipak je znao

sačuvati osobnost svoje kolorističke i iluminističke vizije zadržavši manirističku

komponentu

- 1980. američki pov. umjetnosti Francis Richardson objavio je o njemu veliku

monografiju; najranije Medulićeve slikarske dodire nalazi sa slikarom Gian Pietrom

Luzzom iz Feltrea

- 1530.g. smatra da je uočljiv direktni i presudni susret Medulića s

Parmigianinovom grafikom – koja će mu biti od značaja za čitav njegov opus

naknadno će usvojiti i srednjo-talijanske odjeke manirizma, utjecaj Tizianove i

Tintorettove umjetnosti

- sa sigurnošću datira smo:

- veliku grafiku «Otmica Helene», 1547.g.;

- iste godine datira i milanski «Poklon mudraca»,

- tri platna iz biblioteke Marciana u Veneciji 1556.-1557.g. (s prikazima

alegorija snage oružja, svećenstva i carstva),

- nakon 1557.g., kompozicije na ogradi kora crkve del Carmini

- nakon 1557.g., pala «Krist i učenici na putu za Emaus» u crkvi S. Sebastiano

u Veneciji

- P. Rossi dodala još neke slike majstorovu katalogu


- G. Fiocca naročito se divio umjetnikovim svjetlosnim rješenjima, da naš

majstor ne predstavlja epizodu, već poglavlje mletačkog slikarstva cinquecenta

- ostali njegovi radovi:

- «Obrezivanje Krista» iz

Venecije

- «Oplakivanje» iz Dresdena

- «Krist pred Herodom» iz

Napulja

- «Krist pred Pilatom» iz

Venecije

- «Krist pred Kaifom» iz Beča

bečki «Poklon pastira»

- radovi u Beillunu: – pala sa svecima: Bernardinom, Jerolimom i Ivanom

Krstiteljem u katedrali

- slike Sv. Petra i Sv. Pavla i naročito Arhanđela Gabrijela i Bogorodice koje

zajedno prikazuju prizor «Navještenja» u crkvi S. Pietro (!!)

- nekoliko manjih «cassone - slika» biblijske i mitološke tematike pokazuju

njegovu orginalnu, neposrednu i nadahnutu svjetlosnu viziju i razigranu, spontanu i svježu

karakterističnu kolorističku paletu, koje su imale velikog udjela na slikarstvo cinquecenta

na lagunama

- Medulić se može mjeriti da Tizianom, Tintorettom, Veroneseom i Bassanom

ali odskače svojom originalnošću od ostalih

- to je postigao svojim interpretacija manirizma i svojim vizijama boje i svjetla –

poticaj i uzor suvremenim velikim slikarima

- poletna snaga u tretiranju mrlja

- o njemu su pisali 1674.g. M. Boschini, zatim C. Ridolfi

- bio je u rodu sa Petrom Zoranićem

--------------------------------------------------------------------------------------------------

- ostali dalmatinski slikari i grafičari koji su u cinquecentu djelovali daleko od

zavičaja:

- STJEPAN CRNOTA RABLJANIN – slikar koji je radio u Veneciji


- MARTIN KOLUNIĆ ROTA – šibenski bakrorezac, djelovao je u Veneciji,

Firenci, Rimu i Beču; radio bakroreze po slikama velikih renesansnih majstora i portrete u

bakrorezu poznatih ličnosti oko bečkog dvora među kojima je i onaj Antuna Vrančića

- Natala di girolamo bonifacio – djelovao naročito u Rimu i uz bakroreze

ilustrirao je i nekoliko knjiga kao npr. poznato djelo arhitekta Domenica Fontane

--------------------------------------------------------------------------------------------------------

BERNARDIN RICCIARDI

- stranac iz Padove

- javlja se između 1566.-1570.g. u Zadru, Šibeniku i Splitu

- u Dubrovniku ostaje do smrti 1604.g.

- njegove 3 sačuvane slike predstavljaju ga kao osrednjeg slikara

MARTIN BENETOVIĆ

- Hvaranin

- 1599.g. prizorima iz Kristovih muka oslikao ogradu pjevališta hvarske

franjevačke crkve

JURAJ VENTURA

- Zadranin nastanjen u Kopru (kraj 16. – poč.-17.st)

- njegove su pale izrazito manirističkih crta

------------------------------------------------------------------------------------------------------

RENESANSNO SLIKARSTVO U DUBROVNIKU

- latentni renesansni elementi se javljaju u djelima kasnogotičkog slikara LOVRE

DOBRIČEVIĆA MARINOVA

- vidljivo na njegovim djelima:

- lik Sv. Vlaha iz poliptihu slikanog za Malu braću 1455.-1458.g. – izrazita

plastička koncepcija lika, mekša modelacija, slobodno tretiranje kolorističke materije

- - još vidljivije u nekim pojedinostima njegova poliptiha na glavnom oltaru

Gospine crkve na Dačanima iz 1465.-1466.g. – smanjena upotreba zlata, svježije

tretiranje boje, veća individualizacija fizionomija, plastičko oblikovanje likova u prostoru

(vidljivo u anđelima s glazbenim instrumentima i u suptilnom liku Sv. Julijana prikazanog

poput elegantnog viteza)


- posljednja desetljeća 15. i početak 16.st. prijelomni su ključni period

renesansnog poglavlja dubrovačkog slikarstva u kome će protagonisti biti : Vicko Lovrin,

Nikola Božidarević i Mihajlo Hamzić

VICKO LOVRIN

- sin Lovre Dobričevića

- sačuvana jedino veliki poliptih iz 1509.-1510.g. u franjevačkoj crkvi u

Cavtatu

- na središnjem je polju sv. Mihovil u zlatnom oklopu kako ubija zmaja

- na pobočnim su svetački likovi

- na zabatu Bogorodica s djetetom između sv. Sebastijna i sv. Roka

- na dvjema predelama su biblijski i hagiografski prizori

- zabat – tu se najjače osjeća prisustvo renesansnog duha; nova koncepcija

prostora, volumena i boje kao i očiti upliv Bartolomea Vivarinija

- na ostalim poljima -uočljiva simbioza tipična za dubrovačku sredinu

(tradicionalne komponente sa zastarjelim shemama poliptiha i novi duh prožet spontanom

i naivnom notom – vidljivo na prizoru mučenja Sv. Sebastijana sa životopisnim prikazom

trojice krvnika)

NIKOLA BOŽIDAREVIĆ


- najznačajnije ime dubrovačke

renesanse

- prvi put se spominje kao

učenik Petra Ognjatovića 1476.g., proveo

je niz godina u Italiji

- u Dubrovniku se pojavljuje tek

1497.g.

- tada se zajedno s ocem

obvezuje naslikati poliptih za Gradićev

oltar u dubrovačkoj dominikanskoj crkvi

prvi samostalni rad mu je iz 1497. kada radi

poliptih za Obitelj Gradić u dubrovačkoj

katedrali

- najstarije sačuvano djelo mu je

triptih u Bundićevoj kapeli u dubrovačkoj

dominikanskoj crkvi, početak 16.st.

- na srednjem polju je Bogorodica s

djetetom nad polumjesecom

- na stranama su sveci Vlaho i Pavao,

odnosno Toma Akvinski i Augustin

- izrazita plastičnost i intenzivna

izražajnost likova, klasična simetričnost

kompozicije i perspektivno slikani pod – odaju

već jasne renesansne crte

- karakteristična buduća tipologija – Bogorodičin lik i individualizirane

svetačke glave


- 1513.g. za dominikansku

crkvu na Lopudu naslikao je

najstariji do danas

sačuvani prizor velikog

formata naslikan za jednu

crkvu u dubrovačkom

slikarstvu (danas u dub.

Dominikanskom samostanu)

- to je scena «Navještenja»

u koju je slikar diskretno u

pozadinu stavio i prizor

«Vizitacije»

- osjećaj prostornosti : postignut je plastičnošću likova protagonista koji su

konzervativno podijeljeni poput diptiha plavom vazom s bijelim ljiljanima i prenatrpanom

kompozicijom Boga Oca među anđelima

- raznobojni vodoravni planovi kojima je naglašena dubina raspjevanog

krajolika – očite asocijacije na elafitski arhipelag

- novi duh simbolično izbija iz crvenkastog renesansnog trijema i kružne

građevine koja se kroz nj nazire

- lirski vedar pastoralni prizor s pastirom koji čuva ovce

- zanimljiva je i predela sa 5 kompozicija u kojima se scene iz realnog života

izmjenjuju s biblijskim prizorima

- na središnjem polju predstavljena je Kolendičeva galija na moru s lopudskim

zaljevom u pozadini, nad kojom u medaljonima bdiju Bogorodica i Sv. Nikola

- taj maleni prizor je ne samo naš najstariji sačuvani značajni EX-VOTO, već na

neki način prethodi kasnijim slikama na temu manire u hrvatskom slikarstvu


- 1513.g. nastala je slika u

kapitulu dubrovačkog dominikanskog

samostana koju je Božidarević

naslikao za obitelj Đorđić

- značajno je da je napustio

zastarjelu shemu poliptiha i ostvario

pravu renesansnu «sacra

conversazione»

- na trokutastom zabatu u

nadahnutoj kompoziciji prožetoj

unutrašnjom dramatikom, prikazao je

«Oplakivanje Kristovo» (predela je

propala)

- na glavnom polju ističe se

lirskim duhom prožet lik Marije, u

koje je dao izvanrednu realizaciju svog

ženskog ideala

- među svecima naročito odskaču sanjarski mladenački Sv. Julijan i produhovljeni

Sv. Jakov koji ulaze u najveće domete njegove umjetnosti

- zanimljiva pojedinost : maleni lik poklekog donatora, otkriven kod restauracije


- 1517.g. poliptih u crkvi Gospe

na Dačanima – ponovo se vraća

tradicionalnoj shemi

- jedinstvena kompozicija svih

polja zajedno kao da ih ne razdvajaju

izrezbarene pozlaćene šipke drvenog

okvira

- srednje polje: Bogorodica među

anđelima

- lijevo: starački izražajni lik sv.

Grgura u zlatnoj tijari i bogato ukrašen

pluvijal

- desno: Sv. Martin na konju koji sječe dio

svog plašta da ga da Isusu pod obličjem

prosjaka, čija se glava reflektira na metalu

svečeva mača

- luneta : pomalo neobičan prikaz golgotskog prizora sa sveticom Uršulom i

Klarom

- na predeli : u sredini Sv. Juraj na konju mačem probada zmaja, nadrealistički

osvijetljen krajolik posut lubanjama (sl. Carpaccio: «S. Giorgio degli Schiavoni»)

- ako promatramo Božidarevićevo djelo kao cjelinu možemo primijetiti da ono

predstavlja sintezu i kulminaciju starog dubrovačkog slikarstva, u kojoj se spajaju

tradicija lokalne škole i prisustvo novog renesansnog htijenja

- usporedno dolaze do izražaja umjetnikove osobne crte u tipologiji

- revolucionarna koncepcija ljudskog lika, prostora i volumena

MIHAJLO HAMZIĆ

- sin Nijemca koji je živio u Stonu


- prvi put se spominje 1509.g. kada Vijeće umoljenih prihvaća njegovu sliku sv.

Ivana Krstitelja za svoju dvoranu i gdje se za mladog umjetnika govori da je učio u

Mantovi kod «najvećeg slikara Italije» (kod Andree Mantegne)

- 1512.g. dovodi iz Recanatija u Dubrovnik za pomoćnika slikara Piera di

Giovannija iz Venecije

- 1512.g. obvezuje se obitelji Lukarević izraditi do danas sačuvani triptih u

dominikanskoj crkvi

- 1518.g. nastavlja rad na Božidarevićevom poliptihu za oltar Sv. Ivana u istoj

stolnoj crkvi ali je i njega zadesila smrt pri radu na tom djelu pa će ga dovršiti Pier di

Giovanni

- «Krštenj

e Kristovo» -

najveće je i najranije

djelo sačuvano u

Dubrovniku koje

predstavlja veliku

kompoziciju u

slobodnome prostoru

- prvi plan: koštunjavi lik Krista uronjen u vodu Jordan, poklekli i asketski Ivan

Krstitelj i anđeo na kamenitom proplanku koji drži platno kojim će ogrnuti i osušiti Krista

najljepši je pejzaž slikan u gradacijama zelenih nijansa i svjetlosmeđih tonaliteta sa

znalačkim poznavanjem zračne perspektive

- Mantegnini utjecaji vidljivi su u:

- karakterističnom stjenovitom krajoliku

- u tipologiji likova

- u oblicima flore

- u totalnom rješenju slike

- prenapregnut dramatski plasticitet (!)

- umro 1518.g.

- sva trojica su umrli oko 1517.g. i 1518.g. – simbolički označavaju završetak

ove vrhunske faze starog dubrovačkog slikarstva i početak njegova opadanja

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------

- sve veći import iz Italije i Flandrije – DOSELJENICI


- PIETRO DI GIVANNI iz Venecije – nakon Hamzićeve smrti otvorio je u

Dubrovniku svoju radionicu

- njegovi sačuvani radovi :

- fragmentarno sačuvana slika Bogorodice između svetaca Andrije i Josipa u

crkvi Sv. Andrije na Pilama

- veliki poliptih u franjevačkoj crkvi Gospe od Spilice na Lopudu

- triptih iz crkve gospe od Napuča u lopudskom župnom muzeju

- osrednji umjetnik s vivarinijevskim i belinijevskim reminiscencijama

- PIER ANTONIO PALMERINI iz Urbina

- 1526.g. došao zajedno sa slikarom GIACOMOM DI MARCO iz Firence (u

Dubrovniku su bili do 1532.g.)

- djela:

- pala Uzašašća Kristova u crkvi sv. Spasa

- ormar za relikvije u obliku poliptiha u sakristiji crkve Male Braće u

Dubrovniku

- vežu se uz urbinski krug kojem je prethodio Raffaell

- PELLEGIN BROCARD – u Dubrovniku u službi dubrovačkog nadbiskupa

Ludovica Beccadellija (1556.-1560.g.)

- manirističke crte; sačuvane su pala sa likom Sv. Mateja u dubrovačkoj

katedrali i oštećene freske na zidovima nadbiskupova ljetnikovca na Šipanu

- 3 različita pravca «dalmatinske slikarske škole»:

1. – PRVA SKUPINA pokušava spajati staru baštinu i blijede odjeke novih kretanja

- morala je predstavljati u stvari logički kontinuitet škole – no sačuvana su samo

rijetka, fragmentarna i oštećena djela prilično skromne kvalitete

- poliptih iz crkve Gospe od Milosrđa u Dubrovniku

- 2 polja jednog propalog poliptiha iz crkve Gospe od Pakljene u Šipanu

- nadoslikane likove svetaca Ivana Krstitelja i Petra, crkva sv. Nikole u Prijekom

- slika sv. Vlaha iz Kneževa dvora


- slikari koji su u to vrijeme djelovali: PETAR BOGDANOVIĆ – UČENIK PETRA

OGRIZOVIĆA, STJEPAN RADOVANOVIĆ – učenik VICKA LOVRINA, MARINO

ŽUPANOVIĆ – učenik NIKOLE BOŽIDAREVIĆA - svi su djelovali tijekom 1.

polovice 16.st.

2. – DRUGA SKUPINA se vraća Bizantu i preuzima osnovne elemente svog slikarskog

govora iz kasnobizantskog ikonoslikarstva, a naročito iz radova kretsko-venecijanskih

majstora od kojih su mnogi prodrli u Dubrovnik

- glavnim predstavnikom se smatra FRANJO MATIJIN, učenik Vicka Lovrina

- 1512.g. naslikao je poliptih za selo Korita na Mljetu (blizak prvoj skupini)

- 1535.g. triptih Bogorodice s djetetom na srednjem te svecima Stjepanom i

Ivanom Evanđelistom na pobočnim poljima – Sustjepan u Rijeci dubrovačkoj

- taj triptih odaje izrazito bizantske karakteristike, zlatna pozadina, grčka slova

- ikonografija Sv. Stjepana je zapadnjačka

- Bogorodice : u dubrovačkoj crkvi Sv. Đurđa na Boninovu i u crkvi Gospe od

Šunja na Lopudu - spoj kretsko-venecijanskih elemenata

- pravi italokrećan - ANGELO BIZAMAN, 1518.-1519.g. naslikao je poliptih za

crkvicu u Komolcu u Rijeci dubrovačkoj

DONATO BIZMAN –

velika ikona koja

prikazuje Bogorodicu

s djetetom, danas u

dominikanskom

samostanu

3. – TREĆA SKUPINA se javlja najkasnije, okarakterizirana je pokušajem direktnog

oponašanja importiranih djela mletačke visoke renesanse

- direktno imitiranje mletačkih uzora

- najtipičniji primjer je:

- poliptih slikara KRISTOFORA (KRILE) ANTUNOVIĆA NIKOLINA iz 1552.g. u

crkvi Gospe od Pakljene kod Suđurđa na Šipanu, koji je rađen prema

poliptihu Tiziana i njegove radionice iz dubrovačke crkve Sv. Lazara


- ili prema poliptihu Kristofora u crkvi na Otoku kod Korčule

- osrednji domaći majstor – «posljednji majstor dubrovačke škole»

- za učenika je imao Luku Vinturića iz Stona – nije nam poznato niti jedno djelo

- nakon 16.st. u Dubrovniku su prestali uvjeti za razvoj domaćeg slikarskog

stvaralaštva

- izdvojena je pojava VLAHA DRŽIĆA (1503.-1569.g.)

- brat Marina Držića; u mladosti je boravio u Veneciji

- TIZIAN I NJEGOVA RADIONICA – poliptih iz crkve Sv. Lazara (danas u

katedrali)

- pala sa središnjim likom sv. Magdalene za dominikansku crkvu s likom

donatora

- pala Bogorodice u slavi između svetaca Franje i Vlaha (?) s likom donatora –

dubrovačkog vlastelina koji je i naručio tu sliku za crkvu Sv. Franje u Anconi

- od drugih importiranih umjetnika:

- SANTI DI TITO, pala Silazak sv. Duha s portretom donatora Vice Stjepoviće

Skočibuhe

- DJELA FLANDRIJSKIH UMJETNIKA – triptih u riznici katedrale, diptih u zbirci

dominikanskog samostana i slika sv. Obitelji u crkvi Gospe od Pakljene kod

Suđurđa na Šipanu

- FRANCESCO BISSOLA – pala u Gospinoj crkvi u Lastovu

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------

SLIKARSTVO SJEVERNOG HRVATSKOG PRIMORJA, KVARNERSKIH OTOKA I HRVATSKOG DJELA

ISTRE

BERNARD IZ POREĆA

- redovnik, poznatiji pod imenom Bernardo Parentino (1437.-1531.g.)

- učio je u Padovi kao suvremenik Ćulinovića

- glavno djelo :fragmentarno sačuvane freske iz 1489.-1494.g. s prizorima iz

života sv. Benedikta na zidovima hodnika benediktinskog samostana sv. Justine u

Padovi

- padovanska slikarska vizija + način blizak minijaturi

JULIJE KLOVIĆ (1498.G. – 1578.G.)


- 1516.g. došao u

Veneciju

- u svijetu poznatiji pod

imenom Giulio Clovio

- jedan je od najslavnijih

Hrvata

znameniti Giorgio Vasari, prvi likovni

kritičar novoga vijeka, smatrao ga je

najvećim minijaturistom svoga doba i

uvrstio ga u svoje slavne umjetničke

životopise (drugo izdanje, 1568. )

- El Greco, čuveni slikar sumračnih i mističnih ugođaja, naslikao je njegov

portret i 1570. naveo toga velikog majstora minijature u nizu od samo četiri najslavnija

slikara koje je smatrao svojim učiteljima - uz Michelangela, Tiziana i Rafaela

- Klović je nazvan “Michelangelo minijature i takav mu naziv doista pristaje

- kodeksi s njegovim minijaturama postali su slavni baš zahvaljujući

majstorovim zadivljujuće vještim ilustracijama, u kojima je svu slojevitost slavnih slika

talijanske visoke renesanse znao neobično uvjerljivo prenijeti u format minijature

- neke se od tih ilustriranih knjiga čuvaju u velikom bibliotekama, poput

vatikanske u Rimu, te u Londonu, Beču, New Yorku, a druge su dragocjenost privatnih

zbirki

- najbrojnije su pak one koje mu se pripisuju ne bi li im slavno Klovićevo ime

pridalo veći značaj

- - radio je u Veneciji, Firenci i drugdje, a najdulje u Rimu, gdje mu je grob, na

pravom mjestu, u crkvi San Pietro in Vincoli koja čuva i slavna Michelangelova Mojsija

- pod Klovicevom je pločom uz njegovo ime zapisano i ime domovine koju je

uvijek isticao - “Julio Clovio de Croatia.

- za vrijeme povremenih boravka u Rimu sreo je Giulia Romana koji mu je

postao učiteljem

- 1523.g otišao je u Mađarsku, no vratio se u Rim gdje je 1540.g. ušao u službu

kardinala Alessandra Farnese koji će mu ostati dugogodišnji zaštitnik i mecena

- sklopio je prijateljstvo s El Grecom koji će ga 2 puta portretirati

- teško je dati kompletni katalog Klovićevih radova


- D. Kniewald atribuirao je Kloviću minijature drugog novijeg djela Misala

čazmanskog prepošta Jurja de Topusko i zagrebačkog nadbiskupa Šimuna Erdödya koje

ilustriraju prizore iz Isusova i Marijina života i medaljone s prikazima krajolika, te

interpretirao jedan monogram kao Klovićevu signaturu i datirao kodeks između 1524. i

1526.g. (danas je to pod upitnikom)

- oko 1530.g. datira se bogato ukrašena stranica korala Royal Library u

Windsor Castelu – venecijanski i rimski utjecaji

- iluminacije Evangeliariuma Grimani u venecijanskoj Marciani –

dragocjeni rukopis s 12 kompozicija s likovima evanđelista i prizorima iz N. zavjeta

(1528.g.)

- prvo Klovićevo remek-djelo o čijem autorstvu nikad nije bilo sumnje je

Beatissimae Mariae Virginis officium tzv. Časoslav Stuart de Rothesay, rađeno za

kardinala Marina Grimanija (danas u British Museumu u Londonu)

- velike kompozicije predstavljaju Navještenje, Davida u molitvi, Krista na

Lazerevom grobu i Raspelo

- stil ovih minijatura iz 1534.-1538.g. – vidljiv rimski a posebno rafaelski duh s

uočljivim manirističkim sklonostima koje se ogledaju i u kompozicijama i u raskošnoj

dekoraciji bordura s puttima, groteskama, arabeskama i kandelabrima

- za Marina Grimanija ilustrirao je i Komentar poslanici sv. Pavla Rimljanima

1537.-1538.g.

- 1546.g. Officium

Virginis za kadrinala

Farnesea danas u Morgan

Library u NY-u

brojni prizori S. I N. zavjeta

gdje su još uvijek prisutne

vanjske komponente +

majstorova neiscrpna

dekorativna invencija koja se

osjeća u morfologiji likova

izduljena tijela i sibilinskog

izraza

- nakon 1550.g. datira se Towneslay Lectionary u Public Libray u NY-u


- također iluminirana za kardinala Farnesea

- odjek produhovljenosti proistekle iz protureformatorskih kretanja

- uz ove iluminirane knjige, Klović je izradio i nekoliko slika malog formata i

crteža

RENASANSNO SLIKARSTVO U ISTRI

- među najstarije primjere fresaka renesansnih crta na istarskom području s

pravom se navode kompozicije izrazite mletačke stilske derivacije koje je izveo i

signirao 1471.g. na trijumfalnom luku crkve sv. Marije u Oprtlju majstor KLERIGIN

prikazujući navještenje, Bogorodicu s bratimima pod njezinim plaštem i neke svece i

proroke

- srodnosti s Antoniom Vivarinijem i Lazzarom Bastianijem

- u malenoj crkvi Sv. Duha na groblju sela Nova Vas kod Šušnjevice

sačuvao se ciklus fresaka s kompozicijom Poklonstva kraljeva, likom Bogorodice na

prijestolju okružene anđelima sviračima + drugi svetački likovi iz Evanđelja

- na freskama čitljiv je potpis BLAŽA DUBROVČANINA (hipoteza – mogao bi to

biti Vlaho Vladislav brat Nikole Božidarevića, ali ne može se uočiti neka bliskija veza s

dubrovačkim slikarstvom)

- pučka narativan komponenta, u kojoj se spajaju odjeci gotičke tradicije i

uočljiva renesansna htijenja (prva ¼ 16.st.)

- rad više ruku jedne radionice

- freske slikara ANTUNA IZ PADOVE, malenog istarskog sela kod Kaščerge u

Patinštini, koje je 1529.g izveo u crkvi sv. Roka u Draguču gdje je 1537.g. naknadno

naslikao i oltarsku sliku

- radovi ovog umjetnika prožeti su također nekom naivnom notom i djetinjskom

vedrinom i susrećemo ih još u nekim istarskim gradićima (triptih iz 1533.g. u crkvi sv.

Jerolima u Humu i freske nastale prije 1534.g. u crkvi Sv. Roka u Optlju)

- manji slikari: iz Friulija u Višnjanu (1550.g.) i u Bačvi (1592.g.)

- importirane slike mletačkih majstora: poliptih ANTONIA VIVARINIJA u Poreču i

pala ALVISEA VIVARINIJA u Cresu kao i spomenuti radovi SANTACROCEOVIH naročito na

otoku Krku i u Pazinu

Documents

Slikarstvo u Hrvatskoj