SLIVN

O

1

Sliv

noGod. XXXIII. Božić, 2018. br. 1. (51)

SLIVN

OU

VO

D

DRAGI SLIVANJCI I SLIVANJKE U DOMOVINI I PO SVIJETU!

u d r u g a m l a d i h s l i v n o 3 2O s a m n a e s t i „ G a n G a - f e s t s l i v n O ” 3 2

Š K O l s K a D O G a Đ a n J a 3 4R a D O v i U Ž U P i 3 6R a Z n O - K U lt U R a 4 5m a T u r a n T i o s n o v n E Š K o l E s l i v n O 1 9 6 2 . 4 5

a n Ð e l K O m R K O n J i ć D O b i O Ž U P a n i J s K U n a G R a D U 4 7

t R i n O v e K n J i G e m i R a R a D a l J a 4 8

s e D m i Z b O R n i K R a D O v a „ Z a v i č a J n a b a Š t i n a “ 5 0

i Z Ž U P n e K R O n i K e 5 2P R i l O Z i 6 4P R i l O Z i Z a C R K v U i Ž U P n i l i s t " s l i v n O " 6 4

P R i l O Z i Z a s t a Z U U G R O b l J U P R e m a Z a s e O C i m a 6 8

P R i l O Z i Z a O s v J e t l J e n J e s t a Z e O D C R K v e D O m R t v a č n i C e 2 0 1 8 . G O D i n e 7 3

i n m E m o r i a m 7 7s t a t i s t i K a Z a 2 0 1 8 , 8 2

Impressum:_______________________________

Slivno, list župe Presvetog trojstva; slivno Godina XXXiii. božić, 2018.br. 1. (51)_______________________________

Nakladnik: Župni ured slivno21272 slivnotel./fax.:+385 (0)21 855 100_______________________________

Glavni i odgovorni urednik: dr. fra Željko tolić_______________________________

Grafičko oblikovanje:dipl. graf. ing. anja Kovačić_______________________________

Tisak: tiskara Kovačić_______________________________

list izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima.

issn: 1330-2795

3

Nismo se ni okrenuli i, evo, nam novoga božića. vrijeme kao da leti te nam se čini da smo prošli božić proslavljali zbilja nedavno, pred koji mjesec, a ne pred godinu dana. tako nam se čini. no, realnost je posve drukčija: vrijeme ide svojim tokom. Ono nije ni duže ni kraće, ni brže ni sporije; ono je uvijek jednako i jednako teče, ni za minutu kraće ili od minute duže. nije, dakle, u pitanju vrijeme, nego mi. s nama se nešto dogodilo i mi smo se promijenili pa živimo brže, užurbanije i intenzivnije. Živimo zbilja žurno - smijem li reći i vrlo napeto, stresno i bolesno – tako da nam je božić i ove godine jednostavno „banuo“ na vrata, iznenadio nas i zatekao. Da, ni okrenuli se nismo, a evo nam novoga božića.

no, ne bih o toj žurnosti, jer tu je svatko svoj sretnik ili nesretnik, programer i umjetnik. više od te žurnosti, mene je strah njezinih plodova i posljedica. bojim se i strah me je – jer smo stalno u nekoj žurbi pa nemamo kad pravo stati, malo se odmoriti i pomoliti – da nam zamamljiva i agresivna propaganda ne zalijepi svoj „božić“, koji se zove košara puna trgovačkih, suhomesnatih, modnih, političkih, estradnih, humanitarnih i kakvih li ne ponuda i namirnica. bojim se te propagande i strah me je da nam ne podvali svoj sjaj, konzumaciju i razvodnjenost za betlehemske jaslice; svoju prividnost za betlehemsku zbilju, svoje sapunice i njihove likove za svetu mariju i Josipa, svoj cirkus za ozbiljno vjersko otajstvo/tajnu. Da, strepim da nam ta moćna propagandna mašinerija ne zasjeni i ukrade onaj pravi, biblijski, božić u kojemu maleno i bespomoćno „novorođenče povijeno leži u jaslama“ (lk 2, 12).

Da me se krivo ne shvati i razumije, ja samo želim reći: nisam protiv trgovine, prodaje i veleprodaje, nisam protiv reklame, dobrotvorja, humanitarnih akcija, društvene solidarnosti, estradne raspjevanosti i političke čestitkoljubivosti. ne, nisam protiv toga. ali jesam, snažno i ustrajno, protiv razvodnjavanja i posvemašnjeg prevođenja otajstva božića u trgovačke, prodajne, humanitarne, estradne i političke kategorije. Za to nam ne treba otajstvo božića niti su nam za to potrebne betlehemske jaslice i u njima novorođeni i povijeni isus, jer se sve to – trgovačko i prodajno, humanitarno, estradno i političko – može odvijati i bez božića i, dakako, bez isusa. Za vjernika i katolika – slivanjskog, imotskog i hrvatskog, i bilo kojeg drugoga – božić je – uz vazmene događaje muke, smrti i uskrsnuća isusova – bit vjere. božje utjelovljenje, kojega se na svetkovinu blagovijesti sjećamo, i božje rođenje, koje na božić slavimo, jest bit naše vjere. Uz to utjelovljenje i rođenje sina božjega sve je drugo raslo i razvijalo se: i liturgija i božićna pjesma, i folklor i tradicija, i humanitarna i karitativna dimenzija. ali ako u božiću potamni i nestane njegova vjerska bit i protega, što je onda od njega i kršćanstva ostalo?

Zato, dragi moji slivanjci i slivanjke, stojte čvrsto i pouzdano. ne daj te se zavesti jeftinim trikovima koji vam samo žele ispeglati kartice i isprazniti džepove, ali ne mogu ispuniti dušu niti nadomjestiti božić. Onaj izvorni božić: s isusom, marijom i Josipom u središtu. i, dakako, u srcu!

Gdje god bili, želim vam upravo takav božić i blagoslovljenu 2019. godinu!

Vaš župnik fra Željko

u v o d 3D R a G i s l i v a n J C i i s l i v a n J K e U D O m O v i n i i P O s v i J e t U ! 3

b O Ž i ć n a t e m a 4b l a G D a n i U b O Ž i ć n O m v R e m e n U 4

Ž U P n i D O G a Đ a J i 9s l a v l J e P R v e P R i č e s t i 9

P R O s l a v l J e n a Ž U P n a s v e t K O v i n a P R e s v e t O G t R O J s t v a 1 0

Z a v J e t n i D a n Ž U P e s l i v n O G O s P i O D a n Ð e l a 1 5

H O D O č a Š ć e U R a m U 2 2

v J e n č a n J e a n t O n i a t O l i ć i D a n i J e l e H R n i ć 2 4

b i C i K l i J a D a s P l i t – s l i v n O 2 5

P R O s l a v i l i 4 0 G O D i n a b R a K a 2 6

s v E T K o v i n a s v i h s v E T i h 2 6

s P O m e n s v i H v J e R n i H m R t v i H - D U Š n i D a n 2 8

s J e ć a n J e n a Ž R t v U v U K O v a R a u s l i v n u 2 9

a D v e n t U s l i v n U 3 0

P O K R e n U t a i n t e R n e t s K a s t R a n i C a Ž U P e 3 1

s a D R Ž a J :

b l a G O s l O v O b i t e l J ia D v e n t 2 0 1 8 .

11. prosinca 2018.(utorak: prije i poslije podne)

velim (DOlina), maRinići, lOZine, nOGali

13. prosinca 2018.(četvrtak: prije i poslije podne)

miKRUti, vRDOlJaCi, čale, vUletići (bUROnJe), GRePe

14. prosinca 2018.(petak: prije i poslije podne)

talaJe, vUčKi, JUKići, anići, Ravlići, Katavići, RaDalJi DOnJi, tUtići, GlibOte, JURići

15. prosinca 2016.(subota: prije podne)

mRKOnJići, ZelCi, selaCi

18. prosinca 2018.(utorak: prije i poslije podne)

baRići, PRGOmeti, GlavaŠi, maRinOvići, KUstURe, PUlJiZi

20. prosinca 2018.(četvrtak: prije i poslije podne)

RaDalJi GORnJi, JaKOvine, lOZine, PaRlOvi, ŠimUnOvići, KOvačevići, CentaR.

Obavijest o svetoj misi subotom: Od 1. travnja do 1. listopada u 18 sati.Od 1. listopada do 1. travnja u 16 sati.

Web adresa:zupaslivnoimotsko@gmail.com

internetska stranica:www.zupa-slivno-imotsko.hr

BO

ŽIĆ

NE T

EMA

BO

ŽIĆ

NA

TEM

A

54

BLAGDANI U BOŽICNOM VREMENU

BO

ŽIĆ

NA

TEM

A

Sveti Stjepan: 26. prosinca

Drugi dan po svetkovini božića u Katoličkoj crkvi slavi se blagdan svetoga stjepana, prvog kršćanskog vjernika koji za Krista posvjedočio svojom krvlju, zbog čega je nazvan Prvomučenik ili Protomartyr. Podrijetlom je bio Židov, ali nije živio u matičnoj domovini (Palestini) nego u židovskoj dijaspori koja je bila obilježena grčkom kulturom i mentalitetom. Odatle i njegovo grčko ime Stéphanos, u značenju: kruna, vijenac. Premda su datum i godina njegova rođenja nepoznati, mjesto rođenja ipak je poznato: prema starodrevnoj predaji, stjepan bi potjecao iz egipatske aleksandrije.

iako je bio Židov, obratio se na kršćanstvo te postao jedan od duhovnih predvodnika dijasporskih Židova. Djela apostolska (6, 3) izvješćuju da je stjepan bio jedan od sedmorice đakona, odnosno poslužitelja koji su u prvoj kršćanskoj zajednici u Jeruzalemu karitativno pomagali apostolima te, po polaganju apostolskih ruku, bili opunomoćeni propovjednici isusova evanđelja. Kao oduševljeni isusov propovjednik sukobio se s ortodoksnim Židovima. Razlozi nesloge i prijepora među njima izbili su zbog različitog poimanja Hrama, prinošenja žrtava, strogog opsluživanja Zakona i prihvaćanja helenističke kulture.

budući da stjepanu, koji je bio pun „mudrosti i Duha kojim je govorio“ (Dj 6, 10), njegovi sunarodnjaci u raspravi nisu mogli parirati, poslužili su metodama koje su i danas vrlo često u uporabi: pronašli su, naime, lažne svjedoke koji su stjepanu „napakovali“ razne stvari, među ostalim, da je govorio „pogrdne riječi protiv mojsija i boga“ (Dj 6, 11). Zgrabili su ga zatim, odveli pred sinedrij (židovsko veliko vijeće) i optužili. lažni svjedoci su tvrdili: „Ovaj neprestance govori protiv svetog Mjesta (tj. Hrama!) i Zakona. Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije“ (Dj 6, 13-14).

nakon tih optužbi uslijedio je stjepanov govor, jedan od dragocjenih dokumenata ranokršćanske književnosti. taj govor, ili bolje reći odgovor, koji nije prijepis, jer ne postoji zapisnik sinedrija, nije bio samo obrana, nego istovremeno i snažan iskaz i obrazloženje vjere prve generacije kršćana, kojoj je stjepan pripadao. Što više, i više od obrane, stjepanova besjeda je hrabra „filipika“ na njegove tužitelje, koja polazi od baštine koja je zajednička svim Židovima, a to je povijest božjega milosrđa i obećanjâ danih izabranom narodu. stjepan ističe da je taj narod uzastopice odbacivao božje zapovjedi; da je gradnja Hrama, kao „rukotvorina“, protivna „šatoru svjedočanstva“ kakav je mojsije podigao po božjoj zapovijedi; da bog, koji je preko proroka govorio: „nebesa su moje

prijestolje“, ne prebiva u „rukotvorinama“. vrhunac židovskih zastranjenja, ističe stjepan, je odbacivanje isusa, „Pravednika“, čiji su oni „izdajice i ubojice“ (Dj 7, 44-52). Drugim riječima, stjepan im se usudio reći da je stari zavjet prestao Kristovim nastupom i djelom.

Zbog tih riječi stjepan nije mogao očekivati nikakvo razumijevanje niti se mogao nadati ikakvu dobru. naprotiv. Rasrđeni slušatelji „uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega“, ali je on, gledajući slavu božju i ispunjen mirom što ga je u njega ulio Duh sveti, odgovorio: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu“ (Dj 7, 55-56). na te riječi mnoštvo ga je zgrabilo, odvuklo izvan gradskih zidina i zatim na smrt kamenovalo. Dok su ga kamenovali, stjepan je molio: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“ (Dj 7, 60). Zbilo se to 36. godine.

U izvještaju o kamenovanju svetog stjepana pojavljuje se i jedna iznimno značajna osoba ranokršćanske povijesti – savao iz tarza, koji je u vrijeme stjepanova kamenovanja još uvijek revni Židov koji odobrava kamenovanje kršćanskog Prvomučenika. no, već iste godine, dakle 36., taj će revni progonitelj kršćana pred Damaskom vidjeti uskrslog Krista, obratiti se i postati nenadmašivi propovjednik i tumač njegove Radosne vijesti, evanđelja.

Premda je bio žrtva vjerskog fanatizma i umro poput kakvog kriminalca, ipak su se našli „bogobojazni“ koji su imali hrabrosti pokopati kršćanskog Prvomučenika i održati javno žalovanje za njim (Dj 8, 2). Kako Djela apostolska ne spominju ni imena ljudi ni mjesto stjepanova ukopa, tu je prazninu, kao i u mnogim drugim slučajevima, popunila predaja. tako je u 5. stoljeću u Crkvi nastala predaja koja veli da je nakon mučeničke smrti stjepanovo tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i sahranio ga u svoj novi grob u blizini Jeruzalema. međutim, oko 415. godine jedan je svećenik imenom lucijan imao ukazanje i pronašao grob svetog stjepana. njegovi su ostaci (relikvije) zatim izvađeni: jedan dio relikvija prenesen je u Carigrad, a drugi u Rim te položen uz tijelo sv. lovre, također đakona i mučenika.

iz toga je nastao blagdan Našašća moćiju sv. Stjepana koji se slavi 3. kolovoza. tako su sa svetim stjepanom povezana dva blagdana: 26.

prosinca, kada se slavi stjepanova mučenička smrt, te 3. kolovoza, kada se slavi pronalazak (našašće) relikvija svetog stjepana.

U kršćanskoj ikonografiji sveti stjepan se prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, tzv. dalmatici, a u ruci drži palmu, simbol mučeništva. također se često prikazuje s komadima kamenja, čime je mučen i ubijen, a nerijetko je prikazan zajedno sa svetim lovrom, jer je s njim, prema predaji, sahranjen. nad grobom mučenika svetoga lovre i svetoga stjepana, u bazilici svetoga lovre u Rimu, nalazi se natpis na kojem piše: HOC sUb fORniCe tUmUlata iaCent CORPORa ss. b. stePHani PROtOmaRtYRis, laURentii DiaCOni et lUstini PResbYteRi et maRt(YRis) Ubi est QUOtiDie a sUmmis POntifiCibUs COnCessa inDUlGentia PlenaRia (Pod ovim svodom leže pokopana tijela svetaca: blaženoga Stjepana Prvomučenika i Lovre đakona i Justina svećenika i mučenika. Sveti oci pape odobrili su da se ovdje može svaki dan dobiti potpuni oprost).

sveti stjepan se štuje kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje.

Kratka misao uz kršćansko mučeništvo Kršćanski mučenik nije opsjednut umiranjem

za Boga, on želi živjeti s Bogom, ali ako mora umrijeti to čini tiho, bez nasilja i razornih eksplozija. U njegovom umiranju nema puno krvi, prolije se samo njegova.

Kršćanski mučenik nije nervozno glasan niti je gnjavator, on svoju vjeru shvaća najprije osobno, i to čini dosljedno u življenju i umiranju. On je čovjek uvjerenja koji za života ne prisiljava druge da vjeruju ono što on vjeruje, nego im riječima i djelima svjedoči razloge svoga vjerovanja. Kad umire, zbog istog uvjerenja ne tjera druge za sobom u smrt.

Kršćanski mučenik je čovjek koji zbog istine ne odstupa, a zbog ljubavi ne žrtvuje druge. Sav taj drukčiji pristup životu čini ga mnogim ljudima nepodnošljivim, ali u isto vrijeme i fascinantnim. Živeći i umirući slobodno, s Božjom nadom u srcu, kršćanski mučenik sije neuništivo Božje sjeme koje će niknuti u budućnosti.

BO

ŽIĆ

NA

TEM

AB

OŽ

IĆN

E TEM

A

76

Sveti Ivan, apostol i evanđelist: 27. prosinca

Drugi dan po svetkovini božića Katolička crkva slavi spomendan sv. ivana, apostola i evanđelista, ljubljenoga isusova učenika i najmlađega od dvanaestorice apostola.

sveti ivan je rođen u ribarskom mjestu betsaidi, na Genezaretskom jezeru. Otac mu je bio ribar Zebedej, a majka saloma, koja se spominje na više mjesta u novom zavjetu, i to kao pobožna žena koja je pratila isusa na njegovom križnom putu, te kao jedna od svjedokinja njegova uskrsnuća.

svetog ivana je, zajedno s bratom Jakovom „starijim“, jednom prilikom, dok su krpali mreže, pozvao sam isus da pođu za njim, što su oni spremno i učinili. njih su dvojica, zajedno sa svetim Petrom, bili najbliži isusovi učenici, koji su mogli svjedočiti o posebnim događajima iz života svoga Gospodina. tako su jedino oni nazočni u situaciji kada je Krist izliječio Petrovu punicu, kada je oživio Jairovu kćer, prilikom Kristova preobraženja na brdu tabor, kao i onda kada se smrtno znojio na maslinskoj gori.

Zbog njihove vatrene naravi, isus ivana i Jakova naziva “sinovima groma“. Primjerice, kad su se jednom vraćali iz nekog samarijskog sela koje nije htjelo primiti isusa i apostole, njih su dvojica predložila isusu da pošalje vatru s neba i uništi mjesto. no, unatoč takvoj žestokoj naravi, obojica će itekako posvjedočiti ljubav i vjernost svome Učitelju.

Dok će Jakov prvi od apostola podnijeti mučeničku smrt (oko 42. godine uslijed progona jeruzalemskih kršćana kojeg je pokrenuo židovski kralj agripa i. „Herod“, 41.-44.), sveti će ivan svoju vjeru u uskrslog Gospodina svjedočiti životom, posebno osnivajući kršćanske zajednice i posvećujući se pisanju. nakon marijine smrti, koju joj je isus na križu povjerio kao svoju majku, putovao je Judejom i propovijedao, a potom je otišao u malu aziju i ondje osnovao sedam Crkava.

Prema predaji, odveden je u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je preživio, prognan je na otok Patmos u egejskom moru i osuđen na rad u rudnicima. Ondje je napisao

Knjigu otkrivenja, a kad je za vrijeme cara nerve bio oslobođen, vratio se u efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri poslanice i ondje je u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro.

Umjetnici ga obično prikazuju s perom, a njegov je simbol orao, što treba gledati u svjetlu posebne dubine njegove misli. Poznata je rečenica ranokršćanskog pisca Origena, koji kaže: „Cvijet biblije su evanđelja, a cvijet evanđelja je ivanovo evanđelje.“ njegove se pak poslanice često nazivaju “poslanice ljubavi”, jer se ljubav u njima spominje preko 50 puta.

Štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, zazivaju ga kod opeklina, žrtava požara, a štuje se i kao zaštitnik prijateljstava.

Nevina dječica: 28. prosinca

na blagdan Nevine dječice, koji se u narodu naziva i Mladenci, spominjemo se dječaka, koji su prema izvještaju matejeva evanđelja (2,16) ubijeni po naređenju kralja Heroda. to je krvoproliće pobožan puk prelio u pravu legendu. tako je jedna predaja držala da se radi o tisućama djece, pa čak i o 144.000 dječaka, kako stoji u Knjizi Otkrivenja 7,4 i 14,1. Ustvari je tada betlehem mogao biti gradić od oko 1000 stanovnika. tamo

se godišnje rađalo do 30 djece pa, ako pretpostavimo, da su od te djece njih 15 bili dječaci, prema Herodovoj naredbi ”da se poubijaju u betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa na niže” (mt 2,16), tom je prilikom moglo biti ubijeno tridesetak djece. Uzme li se pri tome u obzir još i velika smrtnost male djece u to vrijeme, u betlehemu je moglo biti ubijeno najviše 20 do 25 dječaka. Osim toga, teško je razumjeti ili protumačiti što se podrazumijeva pod riječima ”okolica betlehema”. i u tom slučaju bi se broj ubijene djece mogao udvostručiti ili utrostručiti, pa bi broj mačem pokošenih dječaka bio od 40 do 60. U 5. stoljeću spominje rimski pisac makrobije (pisao je oko 400. godine), da je tom prilikom Herod dao ubiti i vlastitoga ”sina”, što je teško za pretpostaviti. Prije bi se moglo raditi o sinčiću njegovoga sina antipatera.

blagdan nevine dječice je prastari blagdan. betlehemske dječake je kao mučenike prvi častio lionski biskup irenej, koji je umro mučeničkom smrću oko 202. godine. Kao liturgijski spomendan maleni se mučenici spominju krajem petog stoljeća u jednom kalendaru iz verone, pa 505. godine u kalendaru iz Kartage (u sjevernoj africi). njihove moći (relikvije: tijelo ili dio tijela, njihove odjeće) štuju se u Galiji već u 5. stoljeću. U srednjem vijeku se taj dan obilježavao u školama i samostanima misterijskim igrama i dječjim svečanostima. sirotišta su često stajala pod zaštitom nevine dječice.

no, unatoč tome što je blagdan nevine dječice bio prastari blagdan, on je također bio i zabranjivano slavlje. tako je Carigradski opći crkveni sabor (381. godine) zabranio ”festum puerorum”, to jest ”svečanost dječice”. izvorno se ta svečanost slavila kao komedija, koja je možda bila pod utjecajem istočnih ludačkih kraljeva, rimskih saturnalija, ili možda čak keltskog maskiranja u životinje. ipak, tradiciju nije mogla dokinuti ni zabrana Carigradskog sabora, ni zabrana sabora u baselu (1431. - 1432.), ni onoga u tridentu (1545. - 1563.). blagdan nevine dječice se na Zapadu najprije slavio u 11. stoljeću u gradu Rouenu i održao se do 18. stoljeća. Od 13. stoljeća, usporedo sa sve omiljelijim

svetkovanjem svetoga nikole kao zaštitnika učenika, proslava blagdana nevine dječice započinjala je već 6. prosinca, tako da je čitavo slavlje trajalo ili do 28. prosinca ili se toga dana završavalo.

igra se sastojala u tome da su djeca u samostanskim, zakladnim ili stolnim (katedralnim) školama, a u pojedinim mjestima čak i klerici (bogoslovi), između sebe izabirali jednoga dječaka ili mladića za ”opata” ili ”biskupa”, koji je onda organizirao pompoznu svečanost i sjajne procesije. U nekim mjestima su bila čak i liturgijska slavlja koja je predvodio za tu priliku izabrani dječji ”biskup”, koji se na pozornici pojavljivao odjeven u biskupsko ruho: s mitrom i štapom. sve do najnovije liturgijske reforme čitalo se i pjevalo u ulaznoj pjesmi blagdana nevine dječice: ”U ustima djece i dojenčadi, spremio si sebi hvalu, o Bože, protiv neprijatelja” (Psalam 8,2).

naposljetku, blagdan nevine dječice je blgdan koji je blijedio. U područjima pod utjecajem reformacije blagdan se ugasio u 16. stoljeću, dok je u katoličkim krajevima takvo svetkovanje prestalo najkasnije za vrijeme prosvjetiteljstva, u 18. stoljeću. Poslije Drugoga vatikanskog sabora (1962. - 1965.) pripravljeni su drugi liturgijski tekstovi, a taj dan se slavi i tako da se tada blagoslivljaju djeca.

BO

ŽIĆ

NA

TEM

AB

OŽ

IĆN

E TEM

A

98

Tri kralja: 6. siječnjasveta tri kralja su u kršćanskoj tradiciji

kraljevi ili mudraci, koji su se prema evanđelju došli pokloniti isusu Kristu nakon rođenja u betlehemu, a tradicija ih naziva Gašpar, melkior i baltazar.

Prema matejevu evanđelju mudraci su došli s istoka u Jeruzalem, kako bi se poklonili Kristu. Pratili su betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je želio prevariti s nakanom da mu kažu mjesto gdje se isus rodio, kako bi ga mogao ubiti.

Kad su pronašli isusa, Gašpar, melkior i baltazar darovali su mu tri dara: tamjan kao bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast smirnu kao čovjeku. Potom im bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu, pa se vrate drugim putem u svoju zemlju. tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je javio rođenje spasitelja Gospodina.

Prema predaji, poslije smrti triju kraljeva Gašpara, melkiora i baltazara njihove su relikvije odnesene u Carigrad, a nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, prenesene su u milano, a potom u katedralu u njemačkom gradu Kölnu, gdje se i danas čuvaju. melkior je zaštitnik putnika i svjetskog dana mladih, a baltazar oboljelih od epilepsije.

istoga dana kada se u Katoličkoj crkvi slavi blagdan triju kraljeva, također se slavi i bogojavljenje, blagdan kojim se slavi objava boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi isusa Krista.

Prvi spomen bogojavljenja nalazi se u tekstu Klementa aleksandrijskog na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, a prvi spomen kao službenoga crkvenog blagdana poznat je iz sredine 4. stoljeća. Krajem 4. stoljeća na istoku se sa Zapada uvodi blagdan božića, pa bogojavljenje gubi značenje blagdana u kojem se slave svi događaji vezani uz isusovo rođenje i skroviti život do krštenja.

nakon Drugoga vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon bogojavljenja, kada se slavi Krštenje Gospodinovo.

samo bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina

božje objave u kojoj se spominje pohod trojice mudraca, isusovo krštenje i isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se isus, na početku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno naviješta i ustanovljenje euharistije.

među hrvatskim katolicima razvio se običaj blagoslivljanja vode (Vodokršće) na blagdan bogojavljenja, pa se ovom blagoslovljenom vodom blagoslivlja kuća, obitelji, posjed i drugo.

Prigodom blagoslova kuća, nadvratnici se označuju slovima “G”, “m” i “b”, koja označavaju inicijale trojice kraljeva – Gašpara, melkiora i baltazara. izvorno su se ovi inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto početnoga “G” stajalo “C” (Casparus). tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim blagoslovne formule: Christus mansionem benedicat, što na hrvatskom jeziku znači: “neka Krist prebivalište blagoslivlja”. između inicijala stavljaju se križići, kao znak blagoslova, a oko inicijala upisuju se brojke koje označavaju tekuću godinu. Ranije su se ovi znakovi upisivali kredom, dok se u novije vrijeme češće koriste posebne naljepnice.

ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

Slavlje prve pricesti

Slavlje prve pričesti u našoj župi održano je na svetkovinu Duhova, 20 svibnja. bilo je dvoje prvopričesnika: Ivana Kustura, kći vlatka i nede rođ. vrdoljak, i Petar Lozina, sin Josipa („miće“) i ljubice rođ. Glibota. svečanost je započela procesijom prvopričesnika oko crkve u 10 sati, dok su ostali vjernici ostali u crkvi, a župni zbor pod ravnanjem Danijela marinovića pjevao liturgijske pjesme. U misnom slavlju oboje je prvopričesnika recitiralo prigodne pjesme. na kraju slavlja župnik je potaknuo prvopričesnike na uzoran život, zahvalio njihovim roditeljima i rodbini te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se slavlje prve pričesti proslavi lijepo i dostojanstveno.

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

1110

Kao svake godine, tako je i ove, 27. svibnja, u našoj župi svečano proslavljen naslovnik crkve i zaštitnik Presveto trojstvo. Župa se za proslavu pripremala trodnevnicom koju su ove godine predvodili župnik fra Željko (prvi dan), fra mladen Prolić, župnik Runovića i fra Josip sušić, župnik vinjana. Zadnja dva dana trodnevnice pjevanje preko svete mise predvodili su župni zborovi iz Runovića (petak) i vinjana (subota)., koje je župnik poslije mise ugostio i počastio u župnom dvorani. na sami dan svetkovine jutarnju misu u 8 sati predvodio je fra Zoran Kutleša, župni i samostanski vikar u imotskom, a svečanu svetu misu koja je započela procesijom u 10,30 predvodio je mons. Jure bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj. na svečanom misnom slavlju sudjelovalo je mnoštvo svijeta. U slivno su se slili brojni slivanjci i slivanjke iz domovine i inozemstva, ali i brojni hodočasnici iz drugih mjesta, koje je župnik na kraju misnoga slavlja sve srdačno pozdravio. među uzvanicima, na misi su sudjelovali Goran marić, ministar državne imovine u RH, mirjana čagalj, potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore, ivan budalić, gradonačelnik imotskoga, mario Repušić, načelnik Općine Runović, gosp. ante Glibota, ugledni slivanjac s boravkom u Parizu i drugi. Poslije misnog slavlja župnik ih je sve, kao i druge goste i prijatelje, ugostio u župnom dvoru. Po starom običaju, svečanost, dernek i ugodno raspoloženje nastavili su se i poslije podne po obiteljima i u samom središtu mjesta, Centru, gdje je do kasno u noć odjekivala ganga.

Propovijed Vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana na svetkovinu Presv.

Trojstvaliturgijska čitanja: Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33,4-6.9.18-20.22; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20

Proslavljena župna svetkovina Presvetog

TrojstvaDraga braćo i sestre

1. čestitam vam svima svetkovinu Presvetoga trojstva. Radostan sam što danas mogu s vama slaviti vaš župni blagdan. Raduje me činjenica da ste došli u vašu župnu crkvu, srce vaše župe vi koji ovdje živite na svojim ognjištima. Raduje me što ste došli danas iz raznih krajeva naše Domovine i isto tako iz raznih država, slaviti svoj župni blagdan Presvetoga trojstva. niste zaboravili svoje korijene, svoj izvor odakle ste krenuli u svijet. Želio bih napose istaknuti svoju, a vjerujem i vašu želju koju pretačemo danas u molitvu trojstvenome bogu, da naši domovi i krajevi prestanu biti kraj iz kojeg se stoljećima odlazi. Želio bih da nam svima čim prije svane dan kad će se proces obrnuti, da postanemo kraj i zemlja u koju se dolazi, u koju se vraća i koju se s ljubavlju razvija i izgrađuje. lijepo je da pohađamo svoje domove i svoje korjene, svoja svetišta i svoje crkve, da uređujemo svoje obiteljske grobove „u starome kraju“ i podižemo spomenike. Još bi ljepše bilo da gradimo nove domove, osnivamo obitelji i nabavljamo zibke, da gradimo škole i dječja obdaništa, da svojim stručnim znanjem i iskustvom podižemo tvornice i gospodarski uzdižemo i prosvjećujemo vlastiti kraj i izgrađujemo svoju zemlju, lijepu našu….

2. Prva nedjelja poslije vazmenog vremena, poslije Pedesetnice, Duhova, nedjelja je kad liturgijski slavimo Otajstvo Presvetog trojstva. sva naša liturgijska slavlja, svi blagdani svetaca, sve naše propovijedi, kateheze, molitve, pastoralna nastojanja, sve naše ispovijedi, pokore, žrtve i zavjeti imaju za konačnu svrhu i cilj slavljenje i čašćenje boga koji je izvor i počelo svega. U današnjoj svetkovini Presvetoga trojstva u središtu razmišljanja, molitve i klanjanja imamo samoga boga, boga stvoritelja, boga Otkupitelja, boga koji je počelo, izvor i smisao

SLIVN

O

13

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

svega našeg postojanja i djelovanja. „Otajstvo Presvetoga trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života. to je otajstvo boga u njemu samome. stoga je to izvor sviju drugih otajstava vjere i svijetlo koje ih obasjava. to je najtemeljniji i najbitniji nauk u ‘hijerarhiji istina vjere’[1]. ‘Povijest spasenja isto je što i povijest puta i načina kojim se pravi i jedini bog: Otac i sin i Duh sveti, objavljuje ljudima te ih, grijehom odvraćene, sa sobom pomiruje i povezuje’“[2]. sretna je i izvanredna okolnost da u ovoj svetkovini svaki put ulazimo u srce našeg kršćanskoga svjetonazora, pokušavamo proniknuti umom i cijelim svojim bićem koliko je god to moguće tko je naš bog u kojeg vjerujemo i u kakvome smo odnosu prema njemu, mi, vidljiva ograničena stvorenja koji u svome biću, svatko bez iznimke, ima utisnutu njegovu sliku.

3. naš bog – Otac, sin i Duh sveti – nije neka hladna kozmička sila, nije ni neki samodopadni osamljenik zaokupljen samim sobom kako su to mislili i govorili grčki filozofi. naš bog je ljubav, naš bog je u sebi zajedništvo ljubavi Oca, sina i Duha svetoga. ljubav je, naime, ime za istinsko zajedništvo, za zajedništvo potpunog sebedarja, za zajedništvo potpunog osobnog predanja. a naš bog je upravo to: međusobno potpuno predanje Oca sinu i sina Ocu u Duhu svetomu. mnogi su sveci i učeni bogoslovi pokušavali shvatiti svu dubinu božanskog trojstvenog života, no ubrzo su svi oni shvatili da bog tako nadvisuje naše ljudsko poimanje i da je ljudima nemoguće shvatiti svu dubinu božanstva. Upravo zato nam je nemoguće pojmiti uzvišenost, čistoću i snagu ljubavi božanskog života. Doista, bog se u vazmenom otajstvu, u smrti i uskrsnuću Kristovom, objavio kao ljubav do kraja, kao potpuna ljubav, ali nama, kojima je ljubav uvijek ograničena, puni sadržaj same te božanske ljubavi ostaje neshvatljiv i nedohvatljiv. stoga, slavljenje otajstva trojedinog boga zahtijeva od nas ponizni stav divljenja te nas potiče na što veće, što potpunije i što savršenije suobličenje njegovoj neizmjernoj ljubavi.

4. naš trojedini bog, koji je, kako rekosmo, u sebi samome zajedništvo ljubavi, htio je i nas ljude, iz svoje čiste i nama neshvatljive ljubavi, učiniti dionicima svog zajedništva. Upravo ta božja ljubav prema nama pokretač

je, a naše sudioništvo u zajedništvu trojstvene božje ljubavi, i svrha samog stvaranja. Doista, Katekizam Katoličke Crkve nas poučava: „Posljednja je svrha svekolike božanske ekonomije ulazak stvorenja u savršeno jedinstvo blažene trojice“[3]. ta bog se kroz cijelu povijesti spasenja, a nadasve u vazmenom otajstvu, objavio kao ljubav za nas. ljubav koja nas hoće imati u svojem zajedništvu, u intimnom i istinskom zajedništvu osoba, u njihovu međusobnom predanju. ljubav božja, kao i svaka ljubav inače, jest – odabir. Kako li je, dakle, neizmjerno uzvišeno dostojanstvo čovjeka koji je odabir same božje ljubavi[4], odabir, naime, ljubavi koji nije mogla čekati da se naše zajedništvo s njime ostvari onkraj smrti, u vječnom životu; ljubavi koja nas nije ostavila kao siročad u ovom životu, već nam je pohitila ususret da već sada, u ovoj dolini suza, imamo istinsko zajedništvo s bogom Ocem po Kristu isusu u Duhu svetom. Zajedništvo je to jedinstva osoba za kojim je Krist vapio i koje nam je bog po Kristu omogućio: „i slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.“ (iv 17, 22-23). Krist nam je, dakle objavio da smo po ljubavi „već sada pozvani da budemo stan Presvete trojice: ‘ako me tko ljubi’, kaže Gospodin, ‘čuvat će moju riječ, pa će i moj Otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti’ (iv 14,23)“[5].

5. Draga braćo i sestre, bog nam je ostavio sredstva – sakramente svete Crkve – da po plodovima vazmenog otajstva, ostvarimo to istinsko zajedništvo osoba s trojedinim bogom. tako, u svetom Krštenju snagom Duha svetoga postajemo hram Presvetog trojstva, sinovi u sinu na slavu Očevu; u Presvetoj euharistiji se hranimo samom ljubavlju božjom, koja nas suobličuje njoj samoj; u svetoj ispovjedi Duh sveti nas ispunja čisteći nas od zapreka koje nas sputavaju u ostvarenju zajedništva sa trojstvenim bogom. Životi svetaca nam zorno očituju da je sakramentalni život počelo po kojem život biva ispunjen istinskom ljubavlju. s ništa manjom očitošću i naši nam životi pokazuju da smo stvoreni za ljubav, da se jedino po ljubavi i u ljubavi ostvarujemo. Papa benedikt Xvi. će s time u vezi, lijepo

12

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JIŽ

UPN

I DO

GA

ÐA

JI

15

istaknuti: „najjači dokaz da smo stvoreni na sliku trojstva je činjenica da nas samo ljubav čini sretnima, jer živimo u odnosu za ljubav i živimo da budemo ljubljeni“[6]. stoga nas slavljenje otajstva trojedinog boga potiče na življenje sakramentalnim životom, po kojemu na najizvrsniji način božji život ljubavi postaje i naš život ljubavi.

6. bog koji je ljubav, koji nam se u svojoj ljubavi potpuno darovao, darovao nam je i to da i mi poput njega možemo drugima darivati božju ljubav. U današnjem smo evanđelju čuli Gospodina koji nam kaže: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i sina i Duha svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (mt 28, 19-20) Da, Gospodin je iskoristio svu vlast koja mu je dana da nas učini suradnicima božjeg darivanja ljudima, da nas učini suučesnicima božjeg darivanja ljubavi. tom svojom vrhovnom vlašću Krist nas upućuje da čuvamo ono što je zapovjedio, a to je njegova nova zapovijed: „novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge!“ (iv 13,34). bog je ljubav, jer je istinsko zajedništvo triju božanskih osoba. svaka istinska ljubav je zajedništvo osoba pa time i slika Presvetog trojstva. stoga sveti augustin piše „ako vidiš ljubav na djelu, vidiš trojstvo“[7]. Kristov poziv na ljubav, a to je poziv na svetost, braćo i sestre, nikad ne gubi na svojoj aktualnosti. na to nas podsjeća i papa franjo u svojoj novoj apostolskoj pobudnici Gaudete et Exsultate.

7. Danas smo, draga braćo i sestre, svjedoci velike potrebe za istinskim zajedništvom osoba. Današnje društvo karakterizira individualizam i globalizam, otuđenost, samoća i vrlo često, odbačenost, napose onih slabijih i nemoćnih. Današnje društvo kao da guši istinsko zajedništvo osoba. na raspolaganju su nam doduše mnoga tehnička i informatička pomagala, no, pitamo se, združuju li ona, na istinski i autentičan način, osobe? Zbližuju li ih ona? ili ih, pak, otuđuju, čine strancima i dalekima jedne drugima? Donose li ta sredstva toplinu zajedništva osoba, ili pak potiču hladnoću odsutnosti, uspostavljajući mnoštvo neosobnih komunikacija u kojima

se zapravo gubi čovjek kao osoba, da bi se postigla razna umrežavanja koja ga de facto zarobljuju, a ne oslobađaju? stoga smo dužni, braćo i sestre, svatko u svojoj sredini, u obitelji, na radnom mjestu, u užem i širem našem zavičaju, u našem društvu i našoj Domovini dati sve od sebe ulažući napore u izgradnju istinskog zajedništva osoba, svjedočeći tako prisutnost božje ljubavi u ovomu svijetu. U novom zavjetu zajedništvo, grčki koinonia, istovremeno označava dvostruko, nerazdvojno zajedništvo (usp. 1 iv 1, 3): na prvom mjestu označava zajedništvo samog vjernika sa trojedinim bogom, a onda zatim, i zajedništvo života Crkve: bratsku ljubav, pogotovo prema najpotrebnijima, zatim zajedništvo stola – euharistiju, zajedništvo vjere i samu zajednicu Crkvu (usp. Dj 2, 42). to zajedništvo, koinonia, u Crkvi je trajno i vlastitost i zadatak. Ono je u Crkvi uvijek ostvareno, ali nikada do kraja u onoj punini koju zahtjeva božja ljubav. stoga nas slavljene otajstva trojedinog boga potiče na istinsku ljubav prema bogu i prema bližnjemu, na svesrdnu izgradnju potpunijega, istinskog zajedništva s bogom i s braćom ljudima. U tomu svemu svjesni smo i znamo da ljubavi s božje strane za to zajedništvo nikad neće uzmanjkati, jer nam Gospodin i u današnjem evanđelju poručuje „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (mt 28, 20). Zbog takve božje neizmjerne, bezuvjetne, beskrajne i milosrdne ljubavi kojom nas je ljubio i kojom nas trajno ljubi, želeći nas imati u svojem trojstvenom zajedništvu već sada ovdje na zemlji, a zatim i u svoj vječnosti, kada ćemo moći gledati boga licem u lice, kličimo i molimo, kako nas i poziva današnja sveta liturgija: „blagoslovljen budi bog Otac, i jedinorođeni božji sin, i sveti Duh za milosrđe koje nam je iskazano.“[8]. amen.

[1] Usp. vigilije, Professio fidei (552.): Ds 415, prema Katekizmu Katoličke Crkve (KKC) br. 234. [2] KKC, br. 234. [3] Katekizam Katoličke Crkve (KKC), 260. [4] Usp. benedikt Xvi, Deus caritas est, 9-11. [5] KKC 260. [6] benedikt Xvi, molitva Angelusa 7. lipnja 2009. [7] De Trinitate, viii, 8, 12.

[8] Ulazna na svetkovinu Presvetoga trojstva.

Prema već ustaljenoj tradiciji, u devetnici svetkovine Gospe od anđela, zaštitnice grada imotskoga i cijele imotske krajine, sve župe koje se nalaze u sastavu imotskog dekanata imaju svoj zavjetni dan. naša župa imala je svoj zavjetni dan 1. kolovoza, na uočnicu same svetkovine. misno slavlje, s početkom u 19 sati, održano je na imotskoj tvrđavi, topani. liturgijsko pjevanje predvodio je slivanjski župni zbor, pod ravnanjem Danijela marinovića, a misu je predvodio i propovijedao slivanjski župnik fra Željko, u koncelebraciji s fratrima iz imotskog samostana. budući da je taj dan bio ujedno i zavjetni dan grada imotskoga, franjevačkog svjetovnog reda (fsR-a ) i franjevačke mladeži (frame), na misnom se slavlju okupio veliki broj vjernika i hodočasnika. fra Željko je svoju propovijed temeljio na evanđeoskom ulomku koji govori svadbi u Kani Galilejskoj

Zavjetni dan župe Slivno Gospi od

AnÐelapovezujući ga – osobito isusove riječi: Ispunite posude vodom – s našim životnim prilikama. Donosimo je u cijelosti.

Ispunite posude vodom

Dragi moji župljani iz slivna, dragi imoćani, franjini trećoredci i framaši, dragi vjernici i hodočasnici, braćo i sestre!

Rijeka Jordan (hebr: jarad: silaziti) u izvjesnom je smislu sveta rijeka. enciklopedija kaže da izvire u podnožju brda Hermona (hebr. džebel et-teldž – Snježno brdo, visoko 2760 m) i utječe u mrtvo more, kojega je vodena površina najniža točka na svijetu i koje je najslanije more na svijetu. s Jordanom su povezani sveti likovi iz starozavjetne povijesti, poput ilije i ivana Krstitelja, i veliki događaji, kao što je prelazak izraelaca preko

14

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

Jordana u Obećanu zemlju. no za kršćane ta je rijeka značajna zbog jednog drugog događaja: krštenja isusova na Jordanu, odakle i počinjemo našu večerašnju (pučku!) propovijed.

Dok ivan Krstitelj krštava na Jordanu, mnogi mu dolaze i čekaju u redu. Došao i isus te i on stao u red. Kaže marija: i ja ću u red. i kad stade isus pred ivana ovaj mu reče: Ja trebam predate; i kleknuti i pasti u vodu da me ti krstiš, a ne da ja tebe krstim. slušaj, odgovori mu isus, neka se ispuni sva pravednost božja. sada ti krsti mene. i dok ga je krstio, začu se veličanstvena riječ Očeva: ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte! Njega slušajte! i Duh sveti ukaza se u obliku goluba, te bezazlene ptice koja naznačuje ljubav božju, plemenitost božju, nježnost božju. i dogodi se tada na Jordanu objava Presvetoga trojstva. Prvi put: veličanstveno i javno.

Sutradan susretne isus dvojicu učenika od ivana Krstitelja: andriju i ivana, apostola i kasnije evanđelistu. Ostavili su ivana i došli k isusu. Učitelju, gdje si ti, gdje stanuješ, koje ti je mjesto i adresa? nemam ja adrese, odgovara im isus. nemam ja stana ni kamena da stavim pod glavu. Ja nemam krova, nemam poda, nemam ništa, ali moje je sve. Cijeli svijet, čitava je Palestina, sveta zemlja, moja, a ja sam božji. i ja vas pozivam da slijedite mene. i provedoše taj dan s njim slušajući njegove priče, prispodobe, o kraljevstvu nebeskom. sutra-preksutra doveo andrija svoga brata Šimuna. našli smo mesiju, reče mu. Da ga vidiš i čuješ. i došao Šimun Jonin. a isus čim ga ugleda promijeni mu ime: nisi više Šimun. ti ćeš biti Petar – stijena, hridina. Kasnije će mu reći da će na toj hridini-stijeni sagraditi Crkvu svoju, Crkvu božju, a još kasnije će mu reći i utvrditi ga da on bude pastir svih njegovih pristaša, sljedbenika, učenika i vjernika.

I treći ili četvrti dan našao je drugoga, četvrtoga po redu, učenika – filipa. Pođi za mnom, reče mu. i čovjek pošao. Ostavio sve: i lađu, i oca, i kuću, i njivu; i pošao. i ovaj našao drugoga svoga prijatelja, kolegu, bartola, iz obližnje Kane Galilejske. našli smo mesiju, reče mu. Pođi da vidiš. susretni ga. možda i tebe zovne. a isus kad ga spazi reče: Evo

pravoga Izraelca u kojemu nema prijevare, ni laži, ni prijetvornosti. Odakle me poznaješ, upita ga. čuj, odakle te poznajem, odgovori mu isus. i prije nego si se i rodio, prije nego si kao dojenče prvi put zaplakao „ja te znadoh“. ali vidio sam te ispod one smokve preko brda. vidim te kroz brdo. vidim te kroz život. i kad griješiš i kad dobro činiš. i kad kradeš tuđe lubenice i „pomidore“, i kad se bogu moliš i psalmiraš. Uvijek te vidim i pratim. ništa se božjem pogledu ne može sakriti. skupiše se tako već petorica učenika; ostali će se kasnije priključiti.

I baš nekako u to doba, peti-šesti dan nakon isusova krštenja, bila je zakazana neka svadba u Kani Galilejskoj, o kojoj govori upravo ovaj odlomak koji pročitasmo u ivanovu evanđelju. Zakazana velika svečanost, svadba, radost i jedne i druge obitelji, odakle djevojka dolazi i kamo se udaje. velika radost jednoga i drugoga sela. i svih onih sudionika, uzvanika, svatova, rodbine i prijatelja. na svadbu pozvan i isus. Kaže isus: ja imam uza se pet učenika, što ćemo s njima? neka i onu pođu, uzvrate mu. Pozvana i Gospa, isusova majka. evo ih već šestero, sedmero; možda čak nisu bili ni predviđeni, već onako, usput, pozvani

Pjeva se i veseli. čaša ide s lijeve strane, čaša ide s desne strane. nazdravlja se, čestita i želi sve najbolje mladoženji i mladi. veliko i pravo svatovsko veselje. Kad najednom utihnu i splasnu veselje. samo od usta do usta leti riječ: Nema više vina! Nema više vina! svadba bez vina? nečuveno! Da se čuje da su svatovi malo ponapiti, ponekad i prenapiti, da ih zatim odvuku doma, to nije ništa novo. ali da nema vina to je zbilja neviđeno. ma zašto se odlučio na to ako ne može nabaviti nešto obilnije i najbolje, pogotovu u toj ljudskoj radosti kao što je svadba.

Ide, rekoh, riječ od usta do usta, od uha do uha. Dođe i do Gospe, koja je zajedno s ostalim ženama u kuhinji za spremanje i dijeljenje hrane. i ona se našla u brizi. ali jedino ona zna i pravi izlaz iz te krize. ne može ona pomoći, ali ona zna i misli da ima netko tko bi mogao pomoći. i ode k svome sinu. i

šapnu mu na uho eto te dvije riječi: Nemaju vina!

Hajdemo malo parafrazirati. Hajdemo se malo iz Kane i Galileje prebaciti u imotski i imotsku krajinu među mladost imotsku! možda bi i danas Gospa da prođe između imotske mladeži – možemo slobodno i šire zahvatiti, znatno šire, na mladost hrvatsku – možda bi Gospa rekla ne više „nemaju vina“, nego nemaju zdravlja. a zdravlje je ono koje radost stvara. Kad ti zdravlje nedostaje onda si neraspoložen, i tužan, i deprimiran, onda si svakakav. i svakakve ti misli padaju na pamet pa čak i one najcrnje i najpogubnije. Nemamo zdravlja! Koliko ih je koji su samo naizgled mladi, ali već potopljeni, zavedeni, zatrovani, izgubljeni i beznadni. Zašto? Zato što nemaju zdravlja. Dali se u drogu, otrov, kokain, travu, lsD. U splitu – mogao sam reći i u imotskom, Zagrebu, Dubrovniku, svejedno je jer smo svi, cijelo društvo, u to umočeni – ima 300 kartoniranih i upisanih. Upisanih, od kojih ima nekakve nade da bi se mogli izvući i izliječiti. a koliko je onih neupisanih? Koliko je onih koji su odlučili ići do kraja u svom samoubilačkom pohodu protiv sebe, protiv zdravlja, protiv tijela, protiv života, protiv obitelji, braka i budućnosti? Koliko ih je budućnost svoju već zamračilo, potopilo i prekrižilo? veliko mnoštvo, braćo i sestre. toliko veliko da ti se duša kao kamen stisne i srce, tužnije od Jeremije proroka, proplače nad tim tek propupalim i procvalim, a već izgubljenim životima. O Gospe od Zdravlja i Zdravlje bolesnih, moli za nas. Molimo te, otiđi k Isusu pa mu reci nemaju zdravlja, kao što si ono rekla nemaju vina.

Da prođe Gospa između naših bračnih supruga, drugova i partnera? možda bi konstatirala: nemaju vjernosti jedno drugome. Pred 2 mjeseca, pred 2 godine, pred 12 godina, kao da je važno koliko, stali su pred oltar, pružili jedno drugom desnu ruku, zakleli se na križ sveti i izgovorili: ja n uzimam tebe n za svoga trajnoga i životnoga supruga. i obratno. Uzimam tebe i samo tebe. s tobom u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti. i u danu i u noći. i u svakoj nevolji. Uvijek vjerna i odana. i sad najednom brodolom.

nestala vjernost na koju su se zakleli, isušila se ljubav koju su jedno drugom obećali, koja ih je držala, kojom je ljubio on nju i ona njega. Ušla u život nekakva kuga, bolest i nevjera te jedno drugom pogazili prsten, znak vjernosti; pogazili riječi svoje prisege i sve što su dotada zajedno gradili, ljubili i s ljubavlju podizali. sve je pogaženo. Sine, nemaju vjernosti! O Djevice vjerna, o Djevice časna, o Djevice hvale dostojna pomozi i moli za sve nevjerne, razvedene, rastavljene i slomljene da se vrate na svoj čisti i bistri izvor i da ih poveže ona tako čista ljubav kao na početku: kad su jedno drugo sreli, kad su se jedno u drugo zagledali, kad su se jedno drugom svidjeli, kad su jedno drugo zavoljeli i ljubav izjavili. Anđeoska Gospe od Imoćana, pomoć tvoju ištemo, zagovor tvoj trebamo. Priskoči, usliši, spasi i ozdravi, Djevice vjerna!

Kad bi Gospa danas prošla našim gradovima i selima, ovom našom Hrvatskom, uključujući i imotski, možda bi rekla slično što je rekla s obzirom na zdravlje mladih i na vjernost bračnih drugova. možda bi rekla mira nemaju. Pa tu su svađe i podjele po širini i dužini, od Jadrana do Drave: osobne, obiteljske, sportske, medijske, stranačke i društvene svađe i podjele. tu je mržnja iz dna duše, tu je ljubomora i zavist, zlo i nepravda. čovjek čovjeku u imotskom, u Hrvatskoj, više nije čovjek, susjed i prijatelj, već prijetnja i neprijatelj. čovjek čovjeku je danas vuk. Kako je to moguće? nismo li kršćansko mlijeko pili? nismo li u kršćanskom duhu odgojeni? nismo li sa znakom križa na čelu, na obadva ramena i na srcu lijegali i ustajali? nismo li? a olako, baš olako, božji zakon, božje evanđelje i svoju savjest zgazismo i vukovi postadosmo. nije to više nevolja koja te najednom, benigno, strefi i prođe, nego bolest koju sam tražiš i u njoj ustraješ. maligna bolest koja traje i koja se rapidno širi i potencira, svjesno ili nesvjesno ne znam, ali to zapažam i uviđam! O ogledalo pravde i Kraljice mira, ti koja si rodila „kneza mira, moli za ovaj grad, zemlju i narod da se ne svađa, da se ne dijeli i cijepa – ni ideološki, ni svjetonazorski, ni navijački – već da bude jedan i jedinstven: jedan narod, jedna zemlja, jedna vjera, jedna nada, jedno srce – srce vjerničko, imotsko, to dobro srce hrvatsko – u kojemu

1716

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

1918

nema isključivosti i zloće za nikoga, a mjesta i ljubavi za svakoga.

Što je tebi ženo, što je tebi majko, što je nama do toga da oni vina nemaju? čovjek se malo prešao i osramotio, pa što ćeš. Proći će i to. ali Gospa ništa, ni riječi više. ne obrazlaže, ne moli, ne inzistira; ona više ništa ne govori. samo mu je rekla: vina nemaju. a ti dalje znadeš svoje. ma, ženo, majko, još nije došao moj čas! e, to ja ne znam. Znam da si neki dan, kad smo pošli iz nazareta, rekao: došao je moj čas; ja moram napustiti privatni život i obiteljski život. Ja, majko, i tebe moram napustiti. Ali eto, ako hoćeš za mnom, možeš poći, ali samo kao moja učenica i sljedbenica; tako si rekao. „ali nije došao moj čas“, kaže joj isus, s obzirom na ovo što mi govoriš. i Gospa je otišla među one momke i starome svatu koji su bili u velikoj muci. Čujte, reče im, otiđite onomu čovjeku što stoji ondje i stanite pred njega. I što vam rekne, učinite! Znači, ona je nešto u njegovu odgovoru pročitala i naslutila; nešto je „ubrala“. Ona je vidjela njegove oči, ona je pratila njegov osmjeh, ona je razumjela njegov ton. Zar nisu bili trideset godina zajedno pod istim krovom i za istim stolom. Poznaje majka sina. Zna ona što on misli, što hoće i kako se vlada, kao što i sin zna majku svoju. Otiđite k njemu i čekajte dok vam nešto ne kaže. Njega slušajte! nije li i bog Otac nedavno na Jordanu gromovno rekao: Njega slušajte! On je pravda božja, mesija, poslanik, pomazanik božji. njega slušajte! Gospa ponavlja iste riječi koje je čula na Jordanu: njega slušajte.

I odoše četiri-pet momaka i stadoše pred isusa. Što je, što želite, upita ih. Rekla nam je tvoja majka da dođemo k tebi i da učinimo što nam ti kažeš i zapovjediš. Kud ti okom, mi ćemo skokom: u Kafarnaum, nazaret, betsaidu, bilo gdje, samo reci što treba. Uzmite onih šest posuda i otiđite dolje bunar, zahvatite iz njega vodu i napunite posude; do vrha ih napunite. ljudi ne mogu sebi doći: ne znaju je li se šali ili ozbiljno govori. Poslušajte – zapovijeda sada isus – napunite posude vodom do vrha. i ljudi učiniše tako. i kako kažu biblijske i komentatorske knjige, u te je posude moglo stati po sto litara u svaku,

što znači 600 litara vode. a isus podiže ruke, oči i lice prema nebu, bogu i Ocu svomu: Oče, uvijek si me uslišavao, uvijek si me pratio. Ako je tvoja sveta volja pokaži je sada nad ovih šest posuda. Zatim reče: Zahvatite i nosite starom svatu i kućnom domaćinu. Oni se smiju i među sobom šapuću: pa mogli smo odmah iz bunara nositi. a ne, ne, prekida isus njihovo šaputanje. treba najprije božji blagoslov, treba ruku ispružiti, treba posvetnu molitvu izgovoriti.

Da, ispunite posude vodom! Što to znači za mene danas. Za mene svećenika, za tebe vjernika, hodočasnika, oca majku, djevojku, mladića, učenika, studenta, trgovca, političara…što to znači? Pa znači baš to: ispuni svoju zadaću do vrha, do kraja! budi otac do kraja. budi majka do vrha ljubavi, do vrha praštanja i milosrđa. budi vjerna djevojka do vrha. budi vjeran mladić do kraja. Jesi li trgovac, onda ne kontaj 2 i 3 su 6 i ona 3 su 10, nego matematički ispravno i etički korektno. Jesi li političar, onda biraj hoćeš li za opće dobro ostaviti „trag u beskraju“ (O. Dragojević), hoćeš li svu „svoju ljubav pokloniti njoj, svojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj“ (Navijačka pjesma), kako i dolikuje, ili ćeš zbog nekih svojih uskih interesa nositi trajni ožiljak srama na svome čelu. Jesi li učenik, završi osmogodišnju i srednju školu; idi u školu, a ne oko škole. Jesi li student, završi jednom taj fakultet. ispuni, dovrši, od tebe se to traži. Pa ne može ni Gospa ni bog mjesto tebe studirati, ispite polagati i diplomu primati. bog će naći načina da blagoslovi tvoj trud i znoj, a ti ispuni tu svoju diplomu znojem i marom. nedavno sam pročitao da 61 % studenata nikada ne završi fakultet, nikada ne diplomira. Da, 61 %, ako ne i 63 %. Znači od njih 100, 61 gube vrijeme i lutaju. Od 1000 njih 610 ne završi školu; od 100.000, 61.000 nikada ne završi fakultet. bože svemogući! a vidite što kaže evanđelje i bog: ispuni posudu! ispuni zadaću! ispuni dužnost svoju! Kako možeš gledati da se otac tvoj i majka tvoja za tebe trude, znoje, od usta svojih otkidaju, a možda i pozajmljuju, a ti lijenčina, parazit, varalica i propalica.

Ispuni zadaću svećeniče, župniče. ispuni zadaću koja ti je dana. nemoj

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

2120

biti zadovoljan s dovoljnim, ni sa dobrim, ni sa vrlo dobrim ako možeš biti odličan: odličan propovjednik, odličan misnik, odličan ispovjednik, odličan komunikator sa župljanima u blagoslovu kuća, u katehezi, u susretima, u vjenčanju, u sprovodima i pohodima. budi odličan. ispuni vjerno svoju zadaću.

Ispuni svoju zadaću. svaki od vas! i budi čestit sa svojim bratom i susjedom. i nemoj se s njima prepirati za pedalj neke ledine i suhozidine ili kakva duba i mejaša. nemoj se s nikim goniti po sudovima i parnicama. Pročitao sam da u Hrvatskoj ima oko milijun parnica na sudovima. milijun parnica, a nas nema nego četiri milijuna. Znači, svaki četvrti na sudu. Hoćeš pravdu zemaljsku, ljudsku i sudsku, a isus ti nudi daleko više i veće od pravde. On ti kaže: ti ćeš biti daleko mirniji i sretniji, puno veći, veličanstveniji, dostojanstveniji, ma ti ćeš biti pravi gospodin i moj učenik, ako budeš znao oprostiti i prijeći preko toga, ako ne budeš sebe po sudovima mrcvario i djecu svoju u to uvlačio. s tim u vezi, pada mi na pamet priča koju donosi ruski velikan pera tolstoj, koji piše kako je jedan ruski kulak, danas bismo rekli „tajkun“, imao veliko imanje i na tom imanju veliki broj slugu i kuličara. i jednome od njih dojadilo raditi na tuđoj njivi pa došao pred kulaka, kleknuo i moli ga: daj mi, gospodaru, samo malo zemlje da je obrađujem pa ću i tvoju slađe i veselije obrađivati. Daj mi samo da mogu reći „ovo je moje“. i kaže mu kulak: dobro! Hajdemo se nešto pogoditi. Ja ti dajem onoliko zemlje koliko ti možeš danas optrčati. Potrči odavde ujutro u 8 sati pa koliko optrčiš do 8 navečer sve je tvoje! i kuličar podvi nogavice te poče trčati. ali ne trči uprav, nego izokola, na široko, da što više zahvati. Pa trči i trči, ne staje. Uznojio se, umorio, dušu iz sebe ispustio, ali još trči; ima još dva sata. i na kraju doletio, nekako se dovukao. i kako je pred gospodara pao, tako je mrtav ostao. evo koliko ti zemlje treba: koliko si poklopio! ništa više. Koliko se jadan trudio i mučio, koliko je trčao, a koliko mu je samo trebalo. a koliko mi trebamo? ne znam, ovisi o željama i apetitima. ali znam koliko će koga zapasti: onoliko koliko je grob dug i širok! ni centimetra manje, ni milimetra

više. a ostalo te, ako zaslužiš, čeka gore, u nebu.

Završavam: Dragi moji slivanjci, čiji je danas zavjetni dan Gospi od anđela, dragi imoćani, franjevački trećoredci i framaši! blago vama ako možete pozvati isusa na svoju svadbu, u svoju kuću, u svoj život. blago vama ako, zajedno s isusom, možete i Gospu pozvati na svoju svadbu, u svoj dom, u svoje danas i sutra. ako ne možeš isusa i Gospu zovnuti, jao ti duši; jao ti kući; jao ti obitelji! Pa kakve su ti to radosti koje ti ne izviru iz boga, koje ti Gospa ne može zagovarati, koje ti bog ne može blagosloviti, čovječe božji! ali, blago, blago onome tko zovne isusa na svoju radost: koji mu kaže: dođi isuse i blagoslovi ove moje životne radosti; i zamoli ga: nauči me, božanski Učitelju, zlo pobjeđivati, kukolj od pšenice razlikovati, za domovinu se žrtvovati i slobodu odgovorno živjeti. blago, zaista blago onom tko zna i hoće Gospi kazati: hvala ti, majko sveta, za Kanu Galilejsku i poruku iz Kane. Hvala ti, Gospe od anđela, za tvoju šutljivu, ali rječitu šutnju u srcu našega grada. ti si uvijek bila njegov stijeg, kao i one povijesne 1717., kad je gvardijan vrljić upravo na ovome mjestu, predvodeći imoćane u slobodu, nosio tvoj stijeg i zaufano te molio: Divice, pomozi nam; i ti si pomogla: turski si jaram zbacila i pobjedu kršćanskoj vojsci donijela. ti si uvijek bila njegova pobjeda i slava. i majka milosrđa što je čula svaki vapaj i izvidala ranu svaku. i zato, kao što je prekrasno pjevao preminuli i danas sahranjeni pjevač – sve nježne riječi svijeta, sačuvao sam za te… (O. Dragojević, Magdalena) – tako i ja. sve što sam do sada rekao, bilo ti na slavu! ali „najnježnije riječi“ sačuvao sam za kraj da ti kažem i najnježnije te u predvečerje tvoga blagdana zamolim: Gospe od anđela, majko naša imotska, molim te: kao i do sada, čuvaj i brani vjeru, poštenje, imotski kraj. čuvaj i sačuvaj, majko, baštinu svoju, Krajinu našu, na kojoj je „sto tragova, udaraca i uvreda“, na kojoj je „sto znakova“ (v. nazor: Zvonimirova lađa). čuvaj ovaj narod vjernički, čuvaj ovaj narod imotski, čuvaj moj narod hrvatski. i vodi ga, štiti ga i usliši ga: kad pjeva, kad se moli i kad pati, Gospe od anđela, naša imotska mati! Dixi!

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

2322

Hodocašce u Ramu

U subotu 8. rujna, slivanjci su po drugi put hodočastili u Ramu u bosni i Hercegovinu gdje su s ostalim brojnim hodočasnicima (nekoliko tisuća) pristiglim iz svih dijelova bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske proslavili blagdan male Gospe u franjevačkom svetištu na Šćitu u bosni i Hercegovini. četrdeset i sedam slivanjskih hodočasnika predvođeno župnikom fra Željkom tolićem, u rano jutro, uputilo se kroz imotski i Posušje, prema franjevačkom samostanu na Šćitu, a mila mikrut je, prema ustaljenom običaju, u autobusu, predvodila Gospinu Krunicu.

svečanu svetu misu u župnom dvorištu predvodio je sinjski gvardijan fra Petar Klapež u suslavlju brojnih svećenika pristiglih iz cijele biH i RH. Gvardijan i župnik na Šćitu fra andrija Jozić, na početku misnog slavlja, uputio je dobrodošlicu svim nazočnim svećenicima, svim raseljenim Ramcima, kao i ostalim vjernicima i hodočasnicima. misno slavlje uzveličao je župni zbor Rama-Šćit, a slavlju su nazočile i brojne č. sestre i franjevački bogoslovi.

Ramci su na malu Gospu proslavili i Dan Općine Prozor-Rama i prije svete mise kraj

Ramskog križa fra andrija Jozić izmolio je odrješenje za sve ramske mučenike te su potom položeni vijenci i zapaljene svijeće kraj spomen-ploče s imenima ramskih žrtava kroz brojne ratove. Posebno su se prisjetili (još svježih rana) ubijenih Uzdolskih žrtava, koje su 14. rujna, 1993., na svetkovinu Uzvišenja svetog Križa, ubili pripadnici armije Republike bosne i Hercegovine, u ranim jutarnjim satima. na podmukli način napali su mjesto Uzdol i ubili 41 osobu katoličke vjere i hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 pripadnika HvO-a).

Posebno je bilo zanimljivo narodno veselje koje je bilo upriličeno nakon svete mise, kada su se još jednom, stari običaji igranja kola, uz zajedničku nazdravicu šljivovicom, bili predstavljeni mlađim naraštajima, kao tračak običaja koji se lako ne gasi. Odjekivala je ramskom prodolinom i rera i ganga, pjevale su se razne pučke pjesme, plesalo se ramsko kolo, u kojemu su uz Ramce, ove godine sudjelovali i brojni hodočasnici.

nakon toga slivanjski hodočasnici su imali prigodu razgledati franjevačku galeriju i muzej, na povratku stati na vidikovcu iznad Rame, odakle se pružao predivan pogled na Ramsko jezero, koje je ove godine bilo puno

vode. na prekrasnom vidikovcu napravljena je i zajednička fotografiju kao podsjetnik na slivanjsko jednodnevno hodočašće u Ramu, majci od milosti, kojoj se svatko prema svojim potrebama pomolio ponaosob.

Povratak i odlazak (uz malu nezgodu kada se pokvario autobus, uz mirisnu jutarnju kavu nije se ni osjetio) bio je prožet radosnim prijateljevanjem, uz slađenje slasticama, koje su za ovu prigodu ispekle neumorne slivanjke, a posebno treba istaknuti milu lozinu i milku talaju, a zamirisale su i suhe smokve iz torbe najstarijeg hodočasnika ivana talaje.

fra Željko je hodočasnike animirao o povijesnim crticama vezanim za povijest ramskog kraja. treba tu još pohvaliti i ljubaznog vozača stipu Kristića koji se doista potrudio da vožnja bude ugodna i sigurna kako bi se hodočasnici sretni i zadovoljni

vratili svojim domovima, uz kratku stanku za kavu kraj Posušja i Duvna.

tek, onako da se ne zaboravi, ovogodišnji hodočasnici bili su: marija Katavić, silvana anić, Dijana lijić, marijana Žuža, matija Katavić, Jozo lozina, Zlata lozina, mara lozina, milka talaja, Joko talaja, ivan talaja, tonka Dobrinić, neda Zeljko, Željana nogalo, ikan Glibota, iva Glibota, mila mikrut, mila lozina, vlade marinović, neda vučko, mirko Zeljko, Josip mrkonjić, marija mrkonjić, mićo Kustura, ivanka Kustura, Joko Jukić, Dragica Jukić, anita Protrka, ane Protrka, nada Jukić, ivica Jukić, ivana tadić, lana tadić, Denis tadić, ante Jukić, Zore Jukić, vera mrkonjić, mila vrodljak, Petar barić, Darinka barić, Dragica Glibota, tomislav Glibota, nada vrdoljak, ivan Prgomet i Joko Glavaš.

(DZS)

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JIŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

2524

U subotu, 29. rujna, na blagdan sv. mihovila, u našoj su se crkvi vjenčali antonio tolić, sin Zvonimira i anđelke rođ. martinović i Danijela Hrnić, kći Damira i vlatke rođ. Glibota. antonio je kršten u Prološcu i živi u imotskom, a Danijela je rođena i krštena u splitu, u župi sv. leopolda bogdana mandića, i po majci je slivanjskih korijena. svjedoci su bili stipe Kukavica, elektroinstalater iz imotskkoga, i maja Radalj, frizerka, podrijetlom iz slivna, a nastanjena u splitu. vjenčanje se odvijalo skladno i dostojanstveno. U prepunu crkvu mladu je do oltara dopratio ante Radalj (“Dunda”) i potom je počeo obred vjenčanja. nakon župnikove prigodne homilije, u kojoj je naglasio uzvišenost i svetost kršćanskoga braka, uslijedile su riječi privole u kojima je dvoje mladenaca jedno drugom izrazilo vjernost, ljubav i poštovanje do kraja života, a potom i predaja prstenja, koje tu ljubav i

Vjencanje Antonia Tolic i Danijele

Hrnicvjernost na vidljiv način simbolizira. našim mladencima, antoniju i Danijeli, želimo sretan i blagoslovljen kršćanski brak, ispunjen božjim blagoslovom, te ih preporučujemo u molitve cijele naše župne zajednice.

Počelo je sve spontano krajem osmog mjeseca raspravom na balotama kako je naše uže dugogodišnje društvo pomalo zahrđalo i neaktivno. vrlo brzo je ta rasprava dovela i do oklade da se u roku od jednog mjeseca krene biciklom iz splita za slivno. to vrijeme smo iskoristili za pronalaženje adekvatnih bicikla i opreme, planiranje puta, pripremu logističke potpore i izbora rute te smo odradili i poneki trening. tako smo u subotu, 29. rujna, krenuli na put dug oko 80km: od splita, preko srinjina, tugara, blata n/c, Šestanovca, Grabovca, Zagozda, Krstatica do slivna. svih šestero biciklista su na kraju živi, zdravi i veseli uspješno priveli kraju putovanje koje je trajalo od 7 sati ujutro do 16 sati poslije podne. Poslije toga fešta je mogla početi. Jedini uvjet u ovoj biciklijadi od protivničkog tabora bio je da se biciklo ni u jednom trenutku ne smije gurati, a vremenskog ograničenja za dolazak, odmor i pauze nije bilo. Cijelim putem atmosfera je bila pozitivna i vesela a za to se pobrinuo i protivnički tabor koji je također bio u logistici, pratio i bodrio nas cijelim putem. naravno da je i njima bez obzira na izgubljenu opkladu, četiri pečena

Biciklijada Split – Slivno

janjeta, bilo drago što smo stigli na odredište. Doček kod table slivno, pa u mrkonjića i putem do crkve bio je nezaboravan. nakon ovoga, svi su sudionici mišljenja da bi ovako nešto trebalo i moglo postat tradicionalno, i u što većem broju. ali za takvo što izvest treba puno vise pripreme i organizacije, posebno sa sigurnosnog aspekta. no, o tom po tom.

sudionici koji su vozili i odvozili ovu biciklijadu su: iko mrkonjić, nedjeljko mrkonjić, Hrvoje Zeljko, ivan Jukić, Zoran anić i ivan matković (napisao: Zoran anić).

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

2726

Proslavili 40 godina braka

Nedavno su ante Radalj („Roša“) i nada Radalj rođ. milas, u krugu svoje obitelji i prijatelja, proslavili 40. godišnjicu braka. Ponosni bračni par, iz čije je bračne ljubavi na ovaj svijet došlo troje djece (dvije kćeri i sin), a sustiglo ih je i četvero unučadi, sa zadovoljstvom ističe kako su njihovi potomci ono najljepše iz četiri desetljeća zajedničkog života. „Četiri

desetljeća nije malo, a sve ove godine izdržali smo skupa jer smo stvorili povjerenje i ljubav među nama. Nema druge tajne. Najviše smo ponosni na naše kćeri, sina i njihovu djecu“, priča nada, dok ante ima svoju teoriju dugotrajnog i skladnog braka: „Četrdeset godina braka je komedija u kojoj muško ima glavnu ulogu, a žena piše tekst“

Svetkovina Svih svetih

svih svetih, sa dolaskom mraka, okupljali ispred crkve, zapalili bi vatru i zvonili za svoje pokojne. Potezanja zvona više nema, zamijenila ga je elektrifikacija zvona koja pokojnima brecaju za pokoj vječni, a živima na memento mori (sjeti se smrti). Ove godine, zbog kiše, nije bilo ni vatre ispred crkve, ali ipak mirko selak („Drvetov“) je, kao i prethodnih godina, donio panj za ogrjev kako ne bi prekinuo tradiciju svoga pokojnog oca.

svetkovinu svih svetih i Dušni dan slivanjsko je groblje dočekalo u drukčijem izdanju od prethodnih godina. nema više stare, oronule i sumorne staze u groblju. Zamijenila ju je nova, tek nedavno uređena bijela staza od štokovanog kamena. i ne samo staza, već i nešto drugo, sasvim neobično i vrlo lijepo: osvjetljenje na stazi, koje crkvi i groblju daju zbilja impresivan izgled.

Do nedavno su se slivanjci na svetkovinu

Svetkovina svih svetih i ove je godine privukla mnoštvo slivanjaca u svoj rodni kraj. Došli su sa svih strana, a neki čak i iz sao Paola (brazil). Unatoč oblačnom i kišnom vremenu, kao i cesti koja je od Krstatica prema slivnu u bezobrazno katastrofalnom stanju (izrovana, kamenita, bregovita i valovita, kao kakva najzabačenija cesta ovoga svijeta), slivanjci su, bez obzira na loše vrijeme i sramotu od ceste, došli svojoj župnoj crkvi i na grobove svojih pokojnika.

Crkva je bila pretijesna da primi sve pa su mnogi, s kišobranom u ruci, ostali vani i pobožno sudjelovali u svetoj misi. nakitili su svoje obiteljske grobnice raznim cvijećem i zapalili svijeće na grobovima svojih pokojnih majki i očeva, djedova i baka, rodbine i prijatelja, koji žive u njihovoj duši i srcu, u ljubavi i svetoj uspomeni. tiha molitva, šutnja i iskrena suza pričaju svoju priču, a to je priča ljubavi i poštovanja, ali i duboke vjere da se pokojnima život samo mijenja, a ne oduzima.

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

2928

Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan

Oblaci i kiša od jučer nastavili su se i Dušni dan. no slivanjce to nije omelo da, kao i jučer, u velikom broju dođu na svetu misu, a potom prisustvuju procesiji oko groblja, tijekom koje smo na četiri mjesta izmolili molitve za sve pokojne (odrješenje) koji počivaju na našem groblju, uključujući fra ivana, fra Pavla i fra vjenceslava Glibotu, koji su sahranjeni u kapelici do crkve, i don matu Katavića, koji počiva u obiteljskoj grobnici. također smo se pomolili i za one čija su imena napisana

na spomeniku iza crkve. nakon blagoslova i otpusta na kraju mise, uslijedio je još jedan pohod grobovima. Žele se slivanjci, prije nego se vrate u svoju svakodnevnicu, još jednom pozdraviti sa svojim pokojnima. Zatim odlaze, ali se i obaziru. Oči su im pune suza, ali srce je puno: donijeli su svojim pokojnima cvijeće i svijeću, izmolili molitve, potiho im rekli ono što su htjeli, poškropili njihova počivališta blagoslovljenom vodom i kazali „doviđenja“, mili moji. Uskoro smo opet zajedno!

i ove godine, kao i prošle i one pretprošle, i toliko godina unatrag, slivno se jučer, 18. studenoga, zajedno s cijelom Hrvatskom, prepustilo Danu sjećanja na žrtvu Vukovara, grada-heroja koji je pred 27 godina, nakon tromjesečne opsade u kojoj su poginula 1624 hrvatska branitelja i civila, osvojila Jna, udružena sa srbo-četničkim hordama i zločincima. točno u 18 sati i 11 minuta zazvonila su zvona na crkvi Presvetoga trojstva. nakon što su zvona utihnula, izmolili smo 5 Očenaša, Zdravih marija i slava Ocu na čast 5 rana isusovih u koje smo utisnuli i sve rane hrvatskog stradanja u Domovinskom ratu: vukovar, Škabrnju, nadin… i tolika druga hrvatska gubilišta i grobišta, sve ubijene i ranjene, stradale nestale. Rane hrvatskog naroda umetnuli smo u rane bogočovjeka, isus iz nazareta, koji ih jedini može zacijeliti, ozdraviti i izliječiti. nakon molitve, s pjesmom Zdravo djevo, zaputili smo se u

Sjecanje na žrtvu Vukovara u Slivnu

procesiji prema spomeniku iza crkve gdje smo izmolili molitve za pokojne (odrješenje) za sve poginule hrvatske branitelje i potom ispjevali pjesmu Bože, čuvaj Hrvatsku. Za ovu prigodu i crkva i spomenik su bili prelijepo okićeni cvijećem i urešeni svijećama. i škola također. Za cvjetne aranžmane u crkvi i pred spomenikom pobrinuli su se branka barić, boro Prgomet i miro Glavaš. Premda prohladna, bijaše to sveta noć u slivnu.

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽUPN

I DO

GA

ÐA

JI

3130

Advent u Slivnu

U subotu večer prije Prve nedjelje Došašća u slivnu je i ove godine nastavljena prošlogodišnja mani-festacija – Advent u Slivnu. Prošle godine to je bilo u župnikovoj organizaciji, a ove je godine organizaciju preuzela Udruga mladih Slivno. smisao manifestacije, koja se održavala svake subote u Došašću (iza mise u 16 sati), bio je slivanjsko zajedništvo i druženje, odnosno biti jedno i zajedno. Zašto i čemu to? Zato što slivno i hrvatski narod neće spasiti izolirani i mrzovoljni pojedinci, gostioničarske psovke i sve prodorniji istočnjački folk koji, kao da se ništa nije desilo, opet trešti po našim kafićima, već božić koji ujedinjuje, sjedinjuje i zbližuje. i poziva: ut unum sint (da budu jedno). „advent u slivnu“ upravo to želi biti: slivno jedno i zajedno. i tako ostati.

Pokrenuta internetska

stranica župe

Ovoga ljeta otvorena je internetska stranica župe slivno, koja glasi: www.zupa-slivno-imotsko.hr.svrha njezina otvaranja je da svi slivanjci,

u domovini i u inozemstvu, budu čim prije upoznati s događanjima u slivnu. stranicu otvara župna crkva Presvetog trojstva i prigodni spot na kojem je prikazana unutrašnjost crkve i crkvenog okoliša, koji je dronom snimljen iz zraka. Cijeli je spot, koji je napravio „studio Raos“ iz imotskoga, popraćen

pjesmom Gospodin je pastir moj. stranicu je izradila specijalizirana tvrtka „Caneo“ iz imotskoga, u vlasništvu Josipa bušića, koji stranicu i održava. na naslovnoj stranici nalaze se i popratni linkovi o povijesti župe, župniku, projektima u župi, župnim događanjima, preminulim slivanjcima i župnom glasilu „slivno“, a tu je i obilna fotogalerija. Da je otvaranje internetske stranice o župi bilo opravdano, svjedoči i broj dosadašnjih pregleda, a on iznosi preko 8000 pregleda.

UD

rU

GA

ŽEN

A „SlIv

AN

JkA

“

3332

UD

rU

GA

MlA

DIH

SlI

vN

O

Sretan Božić i Nova 2019. godinaslivanjkama i slivanjcima koji žive u slivnu, domovini i inozemstvu, puno zdravlja, sreće i ljubavi povodom božićnih i novogodišnjih

blagdana želi Udruga žena „Slivanjka“.

Osamnaesti „Ganga-fest Slivno”

Osamnaesti Ganga-fest Slivno održao se u slivnu 18. kolovoza 2018. na školskom igralištu. Orila se ganga slivanjskom dolinom, čule su se gusle sve do biokova, a pjesma gangaša i gangašica oduševljavala je brojno mnoštvo. Pristigli su brojni raseljeni slivanjci iz mnogih mjesta diljem Hrvatske, inozemstva, čak i iz amerike. slivanjska smotra gange i običaja, iz godine u godinu, prelazi okvire imotske krajine. ne biti na Ganga-festu slivno znači ne doživjeti slivno u njegovoj duši. to je samo mali dio prekrasnog ugođaja osamnaestoga Gangafesta slivno 2018., kojeg je otvorio načelnik Runovića mario Repušić, a svoj blagoslov uputio je župnik slivna fra Željko tolić, profesor na Kbf-u splitu.

U organizaciji Udruge Mladih program su vodili: ivana matković i ivica Prgomet „Paškić“. na smotru gange pristigle su brojne gangaške i folklorne skupine, ne samo iz imotske krajine, već i iz mnogih mjesta splitsko-dalmatinske županije, koji su se jedna za drugom redale i gangale (slivanjci i slivanjke, Gangaši Radobilja, Katuni Kreševo, Gangaši iz pet sela, gangaši Podbablja, bile ruže, KUD Dikovača iz Zmijavaca, Zvuci Kamena i krša). Pjevalo se skoro iz svakog sela imotske krajine, gdje se još uvijek čuva ganga i stari običaji. Pjesmu Sjećanje i suze slivanjskog pjesnika mirka anića guslio je najmlađi guslar mislav milas, a nastupili su još guslari Jure babić, stipe marinović, diplar srećko Zebić i drugi.

stručni ocjenjivački sud, koji je strpljivo slušao gangu od 19.00 sati pa sve do iza pola noći, donio je i odluku da se prva nagrada dodjeli gangašima iz Pet sela u muškoj gangi, a u ženskoj gangašicama Zvuci kamena i krša.

Ono što krasi slivno i slivanjce svakako je njihovo gostoprimstvo, koje svake godine, u subotu nakon blagdana velike Gospe, okupi u slivnu brojne ljude, mladost i djecu, ljubitelje gange. smotri gange nazočili su i

načelnik Zagvozda miro Gaće, Pave ćikeš, načelnik Općine Zadvarja, a u ime splitsko-dalmatinske županije nazočne je pozdravio anđelko Katavić. Za kraj prelijepe večeri u slivnu slijedio je nastup benda Paško, ago i emily.

ŠkO

lSkA

DO

GA

ÐA

NJA

3534

ŠKOLSKA DOGAÐANJAPodručna škola Sl ivno – Mala škola

vel ikog srca

ŠkO

lSk

A D

OG

AÐ

AN

JA

Škola broji 25 učenika i to 8 učenika od 1. do 3. razreda i 17 učenika od 5. do 8. razreda. njihova malobrojnost nije nedostatak, već velika prednost. ta malobrojnost učenika zajedno s njihovim učiteljima, ne nalikuje na školu, već na veliku i složnu obitelj. naime, oni su međusobno povezani; kako učenici s učiteljima, tako i roditelji i cijela mjesna zajednica. svaki njihov rad poprećen je prisustvom i pljeskom roditelja, baka, djedova i ostalih sumještana.

Učenici ove škole posebno se ističu svojim priredbama. svaki blagdan i bitni nam događaj popraćen je priredbom, u koju učenici i njihovi učitelji ulažu puno truda i napora kako bi ona bila bogata i svečana.

svake školske godine, pa tako i ove 2017./2018. g., učenici su radili na brojnim priredbama. Pa, krenimo redom:

1. u listopadu su obilježili Dane kruha. svečanost je održana 10. listopada. Učenici su recitacijama, pjesmom i glumom obradovali roditelje, učitelje i župnika, fra Željka tolića, koji je nakon priredbe blagoslovio plodove zemlje, ali i uratke vrijednih mama, baka i učiteljica. 30. listopada 2017. učenici i učitelji su povodom nadolazećeg blagdana svih svetih kod spomenika, ispred škole, zapalili svijeće, donijeli cvijeće i pomolili se za sve koji su svoj život dali za domovinu Hrvatsku.

2. u studenom su obilježili Dan pada vukovara. Kao i svake godine, i ove su učenici i učitelji zapalili svijeće na školskim balkonima i kod spomenika. izradili su i prigodne plakate.

3. u prosincu su bili dvostruko vrijedni. Potrudili su se pripremiti dvije priredbe i to povodom sv. nikole i božića. Učenici su se posebno potrudili usrećiti sv. nikolu kako bi on bio zadovoljan i

sretan, ali i oni zajedno s njim. Pokazali su mu prigodni pano, recitirali su i pjevali, a on je njih s velikim osmijehom darivao. Za božićnu priredbu učenici su pripremili niz recitacija, igrokaza i sve prisutne obradovali i uveselili božićnim pjesmama. božićnu su priredbu izveli i u svojoj mjesnoj crkvi.

4. s veljačom je stiglo vrijeme maskiranja, šala, ali i zaljubljenih. na pokladni utorak, 13. veljače 2018., učenici, učitelji i roditelji su se maskirali. Održan je školski maskenbal, a krnjo je platio za sve nedaće koje su se dogodile tijekom prošle godine. Učenici su recitirali, pjevali, plesali, ali i pokazali kako ljubav može biti komplicirana, a jednostavna.

5. u ožujku, 26. ožujka 2018. (ponedjeljak), održana je svečana priredba povodom najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa. Učenici i učitelji su ovom priredbom nastojali posebno istaknuti važnost vjere, ljubavi, međusobnog uvažavanja i opraštanja. Pripremili su recitacije, posebno pripremljene molitve, pjesmu i igrokaz. sve su to popratili roditelji, bake i djedovi, učitelji i ravnatelj škole. Učenici su pohvaljeni i nagrađeni velikim pljeskom.

6. mjesec svibanj je mjesec blažene Djevice marije, svima nam drage majke, ali i ovozemaljskih majki. U ponedjeljak, 14. svibnja 2018., učenici su obilježili majčin dan. svojim majkama su pripremili recitacije, igrokaze, pjesmu, a na kraju priredbe sve majke su od svojih đaka dobile poklone (diplome i cvjetove).

7. u lipnju je bila proslava Dana škole. Učenici su nastupili na svečanoj priredbi u Zagvozdu.

Kao što smo rekli na početku, ova se škola ne ističe brojnošću učenika – nema ih puno, ali imaju veliko srce puno ljubavi.

Domovino, u srcu te nosimDomovino, u srcu te nosim,

s tobom i kiši i buri prkosim. Domovino, lijepa poput bajke,

Zemlja si mog oca i moje majke. Od davnih stoljeća u tebi vlada vjera,

srušiti te nisu mogli ni oni jači od tebe, vjerovali smo i imali boga uza se.

Hrvatska, domovino moja, draga si i mila,

ti si naš anđeo i naša dobra vila. Domovino naša od sjevera do juga,

poslije kiše, ti si naša duga. Ja te volim cijelim srcem svojim i voljet ću te dok god postojim. ti si kao biljka koja rađa plod, uz tebe sam ja i cijeli moj rod. moja lijepa Hrvatska je puna

povijesnih znamenitosti, prirodnih ljepota i narodnih vrednota.

ima lijepo modro Jadransko more, duge rijeke i zelene gore.

volim je zbog toga i voljet ću je do zadnjeg uzdaha moga.

Zahvaljujem bogu Što s ponosom reći mogu

¨Hrvat sam!¨ bože, hvala ti na ovoj divnoj Hrvatskoj!

Ja je volim i njome se dičim i u srcu je nosim.

Ivano Alerić, učenik 6.r. PŠ Slivno

rA

DO

vI U

ŽU

PI

3736

RADOVI U ŽUPI

rA

DO

vI

U Ž

UPI Ora et labora (moli i radi) stara je uputa i poticaj koji je sv. benedikt zapovjedio svojim sljedbenicima.

moliti i raditi, i obratno, zadaća je svih nas. Držeći se te upute sv. benedikta, i ove smo 2018. godine u našoj župipoduzeli nekoliko ozbiljnih zahvata, kako u crkvi tako i izvan nje.

i . RaDOvi U CRKvi1. Mozaik s motivom Isusova

preobraženja. iznad trijumfalnog luka izrađen je mozaik

koji predstavlja isusovo preobraženje. Uz isusov lik, koji središnja figura, na mozaiku su prikazani likovi dvojice starozavjetnih proroka, mojsija i ilije, te trojice povlaštenih isusovih učenika i apostola: Petra i ivana (donji lijevi kut) i Jakova, brata ivanova (donji desni kut). mozaik je djelo akademskog umjetnika ivana Grgata iz Zagreba, koji na mozaiku radio više od godinu dana. svojim

Mozaik Isusova preobraženja

prilozima ovaj lijepi detalj u našoj crkvi omogućili: ivan baRić mirkin (new York) = 1200 $ (američkih)ante i Radojka maRinOvić = 1000 €ivan PUlJiZ ivičin = 7600 Knljubica i Oliver PROtRKa te ljubo i Claudia KOnDŽa = 1000 €Hrvoje ZelJKO Zelin = 500 €ivica ZelJKO (u ime pok. sina Josipa) = 500 €UDRUGa Žena „slivanJKa“ = 7500 Knante GlavaŠ „antiša“ = 1000 $ (američkih)ante lOZina „Paćak“ = 1000 $ (američkih)Jure baRić = 1000 €milan vRDOlJaK „Ricardo“ = 7500 Knflavio (vlado) sanaDeR s obitelji (Švicarska) = 2000 €DRUGi naRaŠtaJ slivanJsKiH nJUJORčana = 1100 $ (američkih)ante RaDalJ „Roša“ = 500 €stefani, Roko i eliana seGaRić = 1500 €

Mozaik Isusova preobraženja

SLIVN

O

39

rA

DO

vI

U Ž

UPI

2. Osvjetljenje mozaika. nakon što je mozaik postavljen, razmišljali

smo o njegovu osvjetljenju. Željeli smo ga osvijetliti diskretno, ali efektno. Za to se pobrinuo slivanjski zet tomislav mustapić, koji je sve to učinio besplatno, tako što je darovao rasvjetna tijela i izveo radove.

Osvjetljeni mozaik

3. Obnova slike Bogorodice s Djetetom, Presvetim Trojstvom i svecima.

U crkvi se iznad glavnog oltara nalazi slika filippa naldija, Bogorodica s Djetetom, Presvetim Trojstvom i svecima iz 1769. godine. Polukružna slika, naslikana u tehnici ulja na platnu, podijeljena je u tri glavne skupine. U središnjem dijelu prikazana je bogorodica s djetetom kako sjedi na velikim oblacima, okružena anđelima koji nose bukete cvijeća. bogorodica je odjevena u crvenu haljinu zaogrnutu plavim plaštem po rubu ukrašenim zlatnom trakom s dragim kamenjem, koji joj prekriva glavu. U desnoj ruci drži dijete – isusa, koji je odjeven u bijelu haljinu ukrašenu crvenim cvjetovima i zlatnom trakom s dragim kamenjem po rubu. na glavama su im raskošne zlatne krune s dragim kamenjem. lijevo i desno od njih naslonjeni na veće oblake, nalaze se sveci i svetice. iznad prikaza bogorodice je prikaz svetog trojstva okruženog anđelima. U donjem dijelu ispod oblaka naslonjeni na tlo su redovnici, uglavnom sveci iz franjevačkih redova. na lijevom uglu prikaz se završava s arhanđelom mihovilom, dok se na desnom uglu završava s prikazom sv. Jure koji ubija zmaja. sv. Jure je odjeven u konjaničku odoru 18. stoljeća s crvenim plaštem, bogatim ukrasom i oružjem, jaše na bijelom konju koji se propinje i kopljem ubija predimenzioniranog zmaja. Pri dnu slike je natpis na bosančici: Nek se zna za uvik da ovi seljani od ove crkve učiniše svojom lemozinom i trudom ovu figuru. Impega ju je Filippo Naldi na 1769. slika, koja je do sada bila uokvirena jednostavnim drvenim okvirom, duga je 408 a visoka 290 cm.

slika filippa naldia bogorodica s djetetom, Presvetim trojstvom i svecima namijenjena je puku i prilagođena njihovoj sklonosti prema živim bojama, dekorativnim tkaninama i shematiziranim likovima. Uz druga brojna naldijeva kasnobarokna djela, ova slika spada u onu skupinu koja je bitno definirala umjetnička zbivanja u 18. stoljeću u Dalmaciji te kao takva predstavlja vrijedan spomenik kulture ovoga kraja. budući da se slika nalazi na popisu kulturne baštine, vlada Republike Hrvatske je preko ministarstva kulture 2016. započela njezinu restauraciju. Do sada su bile tri etape obnove slike (2016., 2017. i 2018.). slijedeća, i ujedno završna etapa, predviđena je za 2019. godinu, za koju smo već potpisali ugovor s ministarstvom kulture. Obnovljena slika Bogorodice s Djetetom,

Presvetim Trojstvom i svecima38

rA

DO

vI

U Ž

UPI

rA

DO

vI U

ŽU

PI

4140

4. Uređen crkveni kor. Prethodni crkveni kor bio je potpuno ravan

i klupe su slijedile jedna iza druge, tako da oni koji su se nalazili u drugom, trećem ili četvrtom redu vrlo su malo vidjeli od onih u prvom redu. Kor je stoga preuređen u tribinastom, odnosno kaskadnom obliku, tako da sada svi mogu lijepo vidjeti središte crkve, oltar. najprije su marin Parlov i njegov brat vlade („Zele“) besplatno napravili željeznu konstrukciju, a zatim je drvodjelac iz vinjana Donjih Jadranko Rebić tu željeznu konstrukciju obložio u drvo. na koncu je tapetar mirko tolić, također iz vinjana Donjih, tapecirao cijeli kor. nakon što je tapecirao kor, tapetar mirko tolić je tapecirao i klecala na svim klupama u glavnoj lađi crkve, koje je obložio spužvom i zatim presvukao skajom u debljini 5 cm. Novouređeni crkveni kor

ii. radovi iZvan CRKve

1. Uređena središnja staza u groblju. središnja staza u našemu groblju, koja

se proteže od crkve do mrtvačnice, duga je 102 metra. budući da je bila od betona, s vremenom je popucala, na mjestima nabubrila i podigla se, a negdje je nije ni bilo, jer se istrošila. Uglavnom bila je ružna i neugledna za naše lijepo i uređeno groblje. i upravo je to bio glavni razlog da smo se odlučili za njezino uređenje. Kao župnik, namjeru za uređenje staze najprije sam iznio kao prijedlog u obavijestima na kraju mise. Prijedlog je od sviju vrlo rado prihvaćen. nakon toga, na prijedlog ivana marinića s velima, pozvali smo kamenoklesara i majstora za kamen tomislava („miću“) tomasa iz Drinovaca (biH), koji je izmjerio kvadraturu staze, koja je iznosila oko 215 kvadratnih metara, te dao svoju ponudu: 105.000 Kn (uključujući kamen i rad). Poslije toga, remeta Gojko lozina i ivan marinić pobrojali su grobnice u našem groblju. nabrojali su oko 400 aktivnih grobnica te

izračunali da je za uređenje staze potrebno 300 Kn po grobnici (o tome vidi: Prilozi za središnju stazu u groblju). s tim saznanjima – ponudom, brojem grobnica i visinom priloga – izišao sam pred vjernike i upitao ih što oni misle. Opet su svi bili jednodušno za to i željeli da se čim prije krene u realizaciju. tako smo počeli prikupljati sredstava po skupinama. skupine su sačinjavali slivanjski zaseoci i svaka je skupina imala svoga koordinatora. nakon što smo prikupili sredstva, pozvali smo kamenoklesara tomislava tomasa, koji je ubrzo sa svojom ekipom započeo s predradnjama i pripremama za popločavanje staze: određivanje širine, postavljanje cijevi za odvod vode i uređenje šahti za prikupljanje vode. K tome, kako staza nije svugdje iste širine, jer je negdje šira a negdje uža, odlučili smo da njena širina bude 1 m i 80 cm (180 cm), što je sasvim prikladno i komotno, kako za procesije tako i sprovode. nakon što su učinjene sve predradnje, „majstori“ su se dali na posao i 7. listopada 2018., prije podne, dovršili sve radove na stazi. staza je uistinu monumentalna i s njom je crkveni okoliš dobio vrlo lijep izgled. na čast, ponos i udivljenje svim sl