SLIVN

O

1

Sliv

noSl

ivno

SLIVN

OU

VO

D

DRAGE SLIVANJKE I SLIVANJCI U DOMOVINI I DIJASPORI!

Impressum:_______________________________

Slivno, List župe Presvetog Trojstva; Slivno Godina XXXIV. Božić, 2019.br. 1. (52)

_______________________________

Nakladnik: Župni ured Slivno21272 SlivnoTel./fax.:+385 (0)21 855 100

_______________________________

Glavni i odgovorni urednik: dr. fra Željko Tolić

_______________________________

Grafičko oblikovanje:dipl. graf. ing. Anja Kovačić

_______________________________

Tisak: Tiskara Kovačić

_______________________________

Fotografije: Arhiv župe Presvetog Trojstva, Foto studio Raos

_______________________________

List izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima.ISSN: 1330-2795

3

S A D R Ž A J :

Četiri evanđelja donose mnoge pojedinosti iz Isusova života. Među ostalim i to da je često navraćao

ljudima, u njihov dom, te s njima i jeo i pio. I svi oni kod kojih je svratio bili su počašćeni njegovim dolaskom u njihov dom. Među onima kod kojih je Isus jednom prilikom navratio bile su i dvije sestre, Marta i Marija. No tada se dogodila i pomalo neugodna scena. U maniri dobrog domaćina Marta se trudi, rekli bismo pretrgla se od posla, kako bi dostojno ugostila tog posebnog gosta, slavnog Rabina, Učitelja, Isusa. S druge strane, njezina sestra Marija sjedi, sluša i razgovara s Isusom. Jednoj je stalo da Isusa ugosti na najbolji način, da pokaže gostoprimstvo i ljubaznost, a drugoj kao da i nije toliko stalo hoće li i kako Isus biti poslužen, ugošćen i nahranjen.

I sami znademo kako je u našoj kulturi i narodu od presudne važnosti gosta dobro ugostiti, nahraniti i napojiti. Smatramo vrlo važnim da gost iz našega doma ode s najboljim utiscima, pa i preporukama, oko toga kako je bio dobro primljen, nahranjen i napojen. Čak i pod cijenu da sa svojim gostom i nismo proveli mnogo vremena u nekom razgovoru. Samo da si ti nama sit!

Marta vjerojatno nije uspjela niti mnogo čuti što Isus ima za reći. Zapravo, nije niti imala vremena s njim provesti u razgovoru. Ali je našla za potrebno prigovoriti i pomalo pokvariti atmosferu. Marta je prionula na posao da Isusa podvori pa pristupi i reče: Gospodine, zar ti ne mariš što me moja sestra ostavi samu da dvorim? Reci joj, dakle, da mi pomogne!

Možda se Marti činilo da je taj razgovor između Isusa i njene sestre Marije nekako vjersko i religiozno pomalo gubljenje vremena. Njoj je bilo važno da u svome domu tog poznatog Učitelja primjereno ugosti. Isus pak Mart odgovara: Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari.

Neki su ljudi rođeni da brinu, dok su drugi flegmatični i prihvaćaju život kako ide. Marta je bila zabrinuta oko mnogih stvari. Zauzetost i zabrinutost možda su čak najproširenije

bolesti našega doba. Netko je jednom ironično rekao da se ljudi brinu samo oko dvije stvari: oko svega i svačega!

U svojoj poznatoj prispodobi na Gori Isus je pripomenuo i opomenuo: Ne brinite se tjeskobno, svakom je danu dosta njegove muke. Ali je zato uputio i pozvao: Najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost.

Dolazi nam Božić i Božićni blagdani. Dani obilja i, rekao bih, raskoši: raskošno urešenih ulica, dobre hrane i pića, mnoštva ljudi, pjesme, posjeta i još mnoštva stvari (ne)spojivih s Božićom i njegovim blagdanima. I koja bi župnikova zadaća bila ako ne ta da svojim vjernicima, župljanima, Slivanjcima u domovini i inozemstvu, postavi temeljno pitanje: Slivanjke i Slivanjci, hoćete li u svemu tome imati vremena i za svog Učitelja i Spasitelja, novorođenoga kralja Isusa iz Nazareta? Hoćete li biti samo i jedino Marte koje se bolesno brinu o svemu i svačemu ili pak Marije koje se najprije žele susresti s Isusom. Ne bude li vam taj susret na prvom mjestu, unatoč raskoši i obilju na vašim stolovima, ostat ćete gladni. Jest ćete i nasititi se, ali ostat ćete gladni. Pit ćete i ispijati čaše vrhunskoga vina, ali ostat ćete žedni. Slavit ćete Božić i Božićne blagdane, a oni će proći mimo vas, nećete ih osjetiti ni doživjeti. I zato vam, dragi moji, najusrdnije preporučujem: najprije dajte hvalu, čast, poklon i blagoslov svaki Bogu, Betlehemskom djetetu Isusu iz Nazareta, kao Marija. Jer to je uvjet da biste imali, osjetili i doživjeli Božić i njegov smisao. A kada to učinite, onda možete biti i Marta, jer tek tada i pun stol i puna čaša, mnoštvo ljudi, jelka u vašemu domu, posjete i čestitke – ukratko: sve – ima svoj smisao, doživljaj i ljepotu. Čarobnu, bajkovitu i neponovljivu božićnu ljepotu! Kao snijeg čistu! Kao dan lijepu! Kao sveta božićna noć ugodnu!

Drage Slivanjke i Slivanjci u domovini i dijaspori, sretan vam i blagoslovljen Božić i Božićni blagdani. Svima vam kličem: Na dobro vam došlo porođenje Isusovo!

Vaš župnik fra Željko

UVOD 3

DRAGE SLIVANJKE I SLIVANJCI U DOMOVINI I DIJASPORI! 3

božićna tema 4HEROD VELIKI I HERODOVCI 4

župni doGađaji 12

BOŽIĆNI BLAGOSLOV ŽUPNE KUĆE U SLIVNU 12OBITELJ MARINOVIĆ KRSTILA SINA ANTU 13JEROSLAV I DRAGICA GLAVAŠ PROSLAVILI 60 GODINA BRAKA

14USPJEŠNA PETRA LOZINA 15SUSRET SLIVANJSKE „ŠESTE GRANE“ 15UPUTI SE TUŽNA MATI 16DAROVI JOZE I MARIJE LOZINA 17VELIKA SUBOTA I USKRSNO BDIJENJE U NAŠOJ CRKVI 18KRŠTENJE IVANA MARINOVIĆA 20BLAGOSLOV KAPELE SV. IVANA PAVLA II. 21PROSLAVA PRESVETOG TROJSTVA 22KRIZMA U NAŠOJ ŽUPI 24KRŠTENA HANA LOZINA 26ZAVJETNI DAN NAŠE ŽUPE GOSPI OD ANĐELA 27FINALE ŽENSKOG TURNIRA U BALOTAMA 3150. OBLJETNICA BRAKA IVANA I BLAŽENKE LOZINA 31HODOČAŠĆE U RAMU 33KRŠTENJE LUCIJE MARINOVIĆ 34VJENČANJE TOMISLAVA KAŽIMIRA I IVANE NOGALO 35PRGOMETI I GLAVAŠI PROŠIRILI PUT 36PROSLAVA SVIH SVETIH I DUŠNOGA DANA 36SIJEĆANJE NA VUKOVAR 37DEVETNAESTI "GANGA-FEST SLIVNO„ 38

RadoVi u župi 39

Razno 53BIO JE GLADAN KRUHA, A ODIJELO ZA DODJELU DIPLOME JE POSUDIO 53PONOVNO ZAJEDNO NAKON PEDESET GODINA 56

iz župne KRoniKe 58

pRiLozi za CRKVu i župno GLaSiLo „SLiVno“ 75

in memoRiam 81

StatiStiKa za 2019. 86

BO

ŽIĆ

NE T

EMA

BO

ŽIĆ

NA

TEM

A

54

HEROD VELIKI I HERODOVCI

BO

ŽIĆ

NA

TEM

A U knjigama Novoga zavjeta, poglavito u četiri evanđelja, često čujemo ulomke u kojima se spominje ime „Herod“.

Pri spomenu toga imena najčešće dolazi i do zabune. Zašto? Zato što vjernici, obični i obrazovaniji, uglavnom misle da je uvijek riječ o istoj osobi, onoj o kojoj u božićnom vremenu, na blagdan Nevine dječice, slušamo da je bezobzirno naredila stravičan pokolj „dječaka u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže“ (Mt 2, 16). No taj zloglasni „božićni“ Herod, kojemu je to bilo i pravo ime, samo je prvi od više njih, njegovih nasljednika, koji su uz svoje ime nosili nadimak „Herod“, čime su željeli počasti svoga oca i djeda Heroda prvoga, začinjavca herodovske dinastije.

1. Herod Veliki: uspon do vlastiZačinjavac Herodovske dinastije Herod

Veliki, jedan od najomraženijih židovskih vladara, rodio se 73. pr. Kr. u Aškelonu pa je po mjestu rođenja dobio nadimak „Aškelonac“. Uz taj, imao je i nadimak „Veliki“, pod kojim je znatno poznatiji, a udijelili su mu ga rimski povjesničari da bi ga se razlikovalo od njegova oca Heroda Antipatera. Podrijetlom je bio Feničanin, po kulturi Helen, po mjestu rođenja Idumejac, po vjeri Židov, po mjestu boravka Jeruzalemac, a po državljanstvu Rimljanin. Otac mu je bio Idumejac, potomak starozavjetnih Edomaca, a majka, koja se zvala Ciprus, bila je Arapkinja Nabatejka. Na židovski kraljevski tron nije dospio ni po kraljevskoj krvi ni po zakonu o nasljeđivanju, a najmanje voljom i izborom židovskoga naroda, kod kojega je bio vrlo omražen, nego zahvaljujući svojoj urođenoj lukavosti i puzavoj lojalnosti prema Rimljanima, s kojima je zapravo sve i počelo.

Naime, iskusni rimski vojskovođa Gnej Pompej, također s nadimkom „Veliki“ (Magnus), već je po mnogim uspješnim bitkama bio u zenitu slave kada je 66. pr. Kr. s moćnom vojskom i ovlastima Senata krenuo na Istok. Osvojio je Malu Aziju te došao do podnožja Kavkaza i obala Kaspijskog jezera.

Godine 64. dokrajčio je sirijsku dinastiju Seleukovića i Siriju pripojio Rimu. U proljeće 63. osvojio je Damask, a potkraj iste godine, nakon tromjesečne opsade, i Jeruzalem. Zauzevši židovski glavni grad nije želio propustiti priliku da sa svojom svitom zaviri u jeruzalemski Hram i uđe u njegovo najsvetije mjesto – Svetinju nad Svetinjama (Sancta Sanctorum), ogorčivši time Židove koji su ulazak Rimljanina (što znači politeističkog „poganina“) u Hram smatrali neviđenim oskvrnućem, jer je u taj najsvetiji dio jeruzalemskoga Hrama čak i veliki svećenik mogao ući samo jednom godišnje.

Jeruzalemski Hram, srce i ponos židovstva, sagradio je kralj Salomon koji je postao izraelskim kraljem nakon smrti svoga oca Davida oko 979. pr. Kr. Salomonu je trebalo sedam godina i tisuće robova kako bi izgradio taj veličanstveni Hram: bio je šezdeset lakata dug, dvadeset lakata širok i trideset lakata visok (27 x 9 x 13,5 m). Na njegovoj prednjoj strani stajala su dva velika brončana stupa. Salomon ih je nazvao Jahin i Boaz, što znači „siguran“ i „snažan“. Unutrašnjost zidova bila je obložena pločama od cedrovine ukrašenim zlatnim cvjetovima. U unutrašnjem svetištu golemi su kerubini natkriljivali Kovčeg saveza s Deset zapovijedi. Vani su bila spremišta gdje

su se čuvale sve zlatne svjetiljke, posude i zdjele koje su koristili svećenici. U dvorištu je stajalo golemo brončano „more“ puno vode koja se koristila za različite obrede čišćenja. Na velikom žrtveniku prinošene su jutarnje i večernje žrtve.

Svakako, Pompejevim zazimanjem Jeruza-lema okončano je posljednje razdoblje židovske samostalnosti i pokrajina Judeja, s glavnim gradom Jeruzalemom, pripojena je rimskoj provinciji Siriji. Od tada je u biblijskoj Obećanoj Zemlji započela višestoljetna vladavina rimskog orla.

Šesnaest godina poslije, 47. pr. Kr., slavni i tragični Rimljanin, Julije Cezar, imenovao je Herodova oca Antipatera namjesnikom Judeje, dok je njegove sinove postavio za lokalne tetrarhe (ukratko: knezove): stariji, Fazael, vladao je Jeruzalemom, a mlađi, Herod, dobio je Galileju. Rimljani su bili zahvalni što su u Antipateru i njegovim sinovima

Herod Veliki

Rekonstrukcija obnovljenog Herodova Hrama

BO

ŽIĆ

NA

TEM

AB

OŽ

IĆN

E TEM

A

76

dobili saveznike koji su bili sposobni vladati buntovnim židovskim narodom.

Herod se već kao tetrarh pokazao izuzetno sposobnim. Priroda ga je – bilježi židovski povjesničar Josip Flavije († 100. po. Kr.), „obdarila svim potrebnim darovima: pristalim izgledom, čvrstim stasom te izvanrednim umnim sposobnostima“. Predodređen za vladara, isticao se profinjenošću kojom je očarao najistaknutije Rimljane svoga doba, ostavivši na njih snažan dojam. Bio je, veli Flavije, „rob svojih strasti“, ali nije bio neotesan. Imao je smisla za graditeljstvo, izvanredno je poznavao grčki, latinski i židovsku kulturu, a kad nije bio zaokupljen politikom ili trčao za užicima, volio je raspravljati o povijesnim i filozofskim pitanjima. Ipak, na prvom su mu mjestu bili moć i žudnja za moći koji će zatrovati odnose sa svim ljudima s kojima je dolazio u doticaj. Sin Idumejca i Arapkinje bio je pravi kozmopolit i mogao se s lakoćom izdavati i za Rimljanina i za Grka i za Židova. Ipak, Židovi mu nisu nikad oprostili, dijelom zbog toga što je bio polu-Židov, mješanac, a djelom zbog toga što su njegove simpatije neskriveno bile okrenute grčko-rimskoj kulturi, što je vrijeđalo njihove najsvetije nacionalne i religiozne osjećaje.

Nakon Cezarova ubojstva na martovske ide (15. ožujka 44. pr. Kr.), rimskom provincijom Sirijom, vladao je Kasije, jedan od njegovih ubojica. Herodov otac, snalažljivi Antipater, nije zbog toga nosio crninu niti previše tugovao: za tren je „pretrčao“ u protivnički tabor. Ipak, politička prevrtljivost najzad mu se obila o glavu – otrovao ga je njegov suparnik. No ubrzo su Kasije i drugi Cezarov ubojica, Brut, poraženi u bitci kod Filipa u Makedoniji (42. pr. Kr.), a kao pobjednici iz te bitke izašli su Cezarov pranećak, posvojeni dvadesetogodišnji sin Oktavijan i razmetljivi general Marko Antonije; godinu ranije (u studenom 43. pr. Kr.) njih su dvojica, kojima se pridružio i Marko Emilije Lepid, zapovjednik konjice u Cezarovo vrijeme, kod Bononije (današnje Bologne) sklopili (drugi) trijumvirat te između sebe podijelili kolosalnu Rimsku Državu, pri čemu je Antoniju pripao njezin istočni dio (Egipat i zemlje na Istoku), koji je nakon pobjede kod Filipa sa svojom vojskom krenuo prema Siriji u potjeru za preživjelim urotnicima na Cezara i njihovim

razbijenim pristašama. I dok se približavao Siriji, ususret mu je požurio Antipaterov sin Herod, s nakanom da od moćnog Rimljanina izmoli obnovu Židovskog kraljevstva. Njegova molba je uslišana te je Antonije njega i njegova brata Fazaela imenovao vladarima Judeje, sa sjedištem u Jeruzalemu.

Međutim, Jeruzalemci su dvojicu braće smatrali rimskim marionetama i protiv njih su se digli na oružje. Uz pomoć Parta, istočnoiranskog naroda koji je u to vrijeme bio na vrhuncu vojne moći i pod svoj vlast podložio cijeli Srednji istok, Židovi su za kralja instalirali čovjeka vlastite krvi – Antigona, sina preminulog kralja Aristobula II. iz dinastije Makabejaca/Hasmonejaca. U toj pobuni Herod je izgubio i Jeruzalem i brata. Spašavajući vlastitu glavu, sa svojom je svitom – u kojoj je bilo oko 500 konkubina, njegova majka (Ciprus), sestra (Saloma) i njegova zaručnica, makabejska princeza Marijamna – odjurio iz Jeruzalema i, nakon prave „Odiseje“, konačno prispio u Rim, kamo se u međuvremenu vratio i njegov zaštitnik Antonije.

Stigavši u Rim, Antonije ga je, u društvu svoga suvladara Oktavijana, otpratio do Senata, da bi ga zatim ta starodrevna rimska skupština, 40. pr. Kr., proglasila kraljem Judeje i rimskim saveznikom (rex socius et amicus populi Romani). To je bio značajan trenutak u Herodovu životu: Antonijevo ranije imenovanje, sada je dobilo i službenu potvrdu od strane vrhovne zakonodavne rimske skupštine.

No unatoč toj i tolikoj dobrohotnosti Rima, Herod se za svoje kraljevstvo morao i vojnički izboriti. Drugim riječima, morao ga je sam osvojiti. Zato je žurno, ne gubeći vrijeme, napustio Rima i otplovio u Ptolemaidu, sakupio vojsku i počeo s osvajanjem kraljevstva. Ipak, nije sve išlo glatko: Jeruzalem je, s nekoliko redova zidova, bio dobro utvrđen grad i za Herodovu malobrojnu vojsku praktično neosvojiv. Za njegovo zauzimanje bila mu je potrebna pomoć rimskih legija. Herod se stoga ponovno obratio svome zaštitniku Antoniju, a ovaj mu je opet izišao ususret šaljući na Jeruzalem 36 000 prekaljenih legionara, točnije 30 000 pješaka i 6000 konjanika, koji

su poput „luđačke družine“ opustošili židovski sveti grad, sijekući Jeruzalemce mačevima u uzanim gradskim uličicama. Ta svirepost i brutalnost Rimljana čak je zaprepastila i bezobzirnog Heroda koji je ipak, da zaustavi krvoproliće, podmitio Rimljane te im na milost i nemilost izručio zarobljenog kralja Antigona kojega je poslao Antoniju, a ovaj mu je smjesta odrubio glavu. Nakon zauzeća Jeruzalema u korist Heroda, Antonije je sa 100 000 vojnika krenuo u rat protiv znatno jačeg i opasnijeg neprijatelja – Parta.

Osvajanje Jeruzalema Herod je proslavio upravo „herodovski“: odmah je smaknuo četrdeset pet od sedamdeset jednog člana židovskog Sinedrija (židovsko Veliko vijeće koje je objedinjavalo svjetovnu i vjersku vlast), a zatim razorio tvrđavu Baris na čijim je ruševinama podigao novu, divovsku, četverokutnu tvrđavu s četiri kule, koju je po svom zaštitniku nazvao Antonija.

U međuvremenu, njegov se zaštitnik Antonije, nakon konačne pobjede nad Partima u Armeniji (34. pr. Kr.), upustio u riskantnu avanturu sa „Zmijom drevnoga Nila“, egipatskom kraljicom Kleopatrom, na koju je Rim gledao kao na fatale monstrum. Naime, svojim razuzdanim životom i rasipnim darivanjem istočnih rimskih područja Kleopatrinoj djeci, Antonije je u Rimu izazvao veliko nezadovoljstvo i opću osudu. Naposljetku mu je Senat, na Oktavijanov nagovor, oduzeo istočni imperium, lišio ga časti i proglasio neprijateljem Rimske Države, a Kleopatri navijestio rat: u odlučnoj bitci koja je zatim uslijedila, Oktavijan je kod Akcija (31. pr. Kr.) porazio udruženu Antonijevu i Kleopatrinu flotu i time zapečatio sudbinu jednoga i drugoga. Nakon tih događaja za Heroda su nastupili dani puni neizvjesnosti, jer njegov moćni zaštitnik i prijatelj Antonije više nije bio nikakva figura, štoviše, u Aleksandriji je počinio samoubojstvo. Plah poput srne, sa zebnjom je otplovio na otok Rodos, na najvažniji susret u životu, gdje ga je čekao pobjedonosni Oktavijan. Pronicav i iskren, Herod je smjerno položio kraljevsku krunu s dijademima pred Oktavijanove noge, a potom je, ne odrekavši se Antonija, zamolio Oktavijana da ne razbija glavu s pitanjem čiji je prijatelj bio, već da se upita „kakav sam

prijatelj sada“. Više od iskrenosti Oktavijanu je trebala lojalnost, upravo onakva kakvu je čuo iz Herodovih usta, pa mu je stoga vratio krunu i potvrdio kraljevski naslov (30. pr. Kr.). Nakon uspješnog „pretrčavanja“ u novi tabor i pod okrilje novog zaštitnika, Herod se osjećao spašenim i, dakako, pobjedonosno se s Rodosa vratio u Jeruzalem. Da je taj lukavi nastup na Rodosu ostavio snažan dojam na Oktavijana, potvrđuju i kasnije činjenice: naime, isti taj rimski vladar, nakon što je kao prvi rimski car (August) postao bezgranično moćan, još je više uvećao Herodovo kraljevstvo koje je tada obuhvaćalo dijelove današnjeg Izraela, Jordana Sirije i Libanona. Lukavi Idumejac pronicavo je uvidio da savezništvo s Rimom podrazumijeva dvije stvari: zahtijeva lojalnost i daje sigurnost. Herod je to znao i od toga nije odstupao. S tim je smjernicama, bez obzira na svoju omraženost među Židovima, mogao bezbrižno i dugovječno vladati.

2. obilježja Herodove vladavine Herod Veliki vladao je od 37. do 4. pr. Kr.

Vladavinu mu je obilježila svirepa okrutnost, graditeljski pothvati i grčko-rimska orijentacija (helenizam).

– Okrutnost. Jedna od desetak Herodovih žena bila je, već spomenuta, princeza Marijamna, unuka velikog svećenika Hirkana II. S povijesnog gledišta, manje je važno je li Herod volio makabejsku princezu ili ne, koliko je bitno da je on, kao stranac, tom ženidbom i brakom s Marijamnom, koja je potjecala iz starodrevne židovske dinastije Makabejevića, pokušao opravdati svoju vlast u očima Židova i donekle ublažiti svoju omraženost među njima. No zasigurno ju je i volio jer ga je mučila velika i teška ljubomora, zbog koje je Marijamna naposljetku platila i vlastitim životom: Herod ju je najprije strpao u tamnicu u tvrđavi Antoniji, zatim izveo pred sud i, na koncu, hladnokrvno naredio da se pogubi (29. pr. Kr.) pod optužbom da je počinila preljub; također je smaknut i stražar koji je za Herodove odsutnosti motrio na Marijamnu, a isto tako i četvorica njegovih najbližih prijatelja za koje je sumnjao da su bili isuviše bliski s privlačnom kraljicom. Nakon toga žrtve su se redale jedna za

BO

ŽIĆ

NE T

EMA

BO

ŽIĆ

NA

TEM

A

8

drugom: godinu nakon Marijamne, na smrt je osuđena i njezina majka, Herodova punica Aleksandra Makabej, pod optužbom da spletkari i kuje zavjeru protiv njega; godine 7. pr. Kr. bezobzirno je smaknuo dvojicu svojih sinova, Aleksandra i Aristobula, koje je imao s Marijamnom, a nekoliko dana prije smrti pogubio je još jednog sina, Antipatera: rimski gramatičar, filozof i pisac Makrobije u svojim Saturnalijama prenosi da je car August, zgrožen tom Herodovom okrutnošću nad vlastitom djecom, izjavio da je bolje biti Herodova svinja nego njegov sin. Među Herodovim žrtvama također su bile i ugledne osobe iz Makabejske dinastije, kao što su veliki svećenik Aristobul III., brat njegove supruge Marijamne, kojega je 36. pr. Kr. dao utopiti u bazenu u Jerihonu, te Hirkan II., veliki svećenik i djed njegove supruge Marijamne, kojega je pogubio 30. pr. Kr.

– Graditeljski pothvati. Da bi pridobio naklonost svojih podanika, Herod se pokušao, ali bezuspješno, iskupiti raznim građevinskim pothvatima. Tako je mnogo gradio u Samariji, bivšem središtu Sjevernog kraljevstva, koju je u čast rimskom caru preimenovao u Sebastu (Augustu od grč. sebastos: uzvišeni; današnja Sebastija); kod Stratove utvrde na sredozemnoj obali izgradio je lučki grad, koji je također u čast cezara Augusta nazvao Cezareja (današnja Kisarija); u Jeruzalemu je na zapadnoj strani sagradio Herodovu palaču; u Masadi, na strmom brdu iznad Mrtvog mora, izgradio je veliku utvrđenu palaču, s trideset osam kula; u Jerihonu je izgradio zimsku palaču s ukrasnim vrtovima i dvije utvrde u blizini (jedna od njih je u čast njegove majke nazvana Ciprus); jugoistočno od Jeruzalema, blizu Mrtvog mora, sagradio je utvrdu Hirkaniju, a s druge strane Mrtvog mora, u Transjordaniji, tvrđavu Maheront, u kojoj je nekoliko godina kasnije odrubljena glava Ivanu Krstitelju; također je sagradio amfiteatar, više gimnastičkih vježbališta, kazališta i trkališta, a 19. pr. Kr. započeo je svoj najambiciozniji graditeljski pothvat – obnovu Hrama, koji je dovršen 64. godine poslije Krista: četiri godine kasnije Rimljani su (predvođeni najprije Neronovim generalom Vespazijanom, a zatim njegovim sinom Titom, obojica su kasnije postali rimski carevi) taj

Hram pretvorili u hrpu ruševina i pepela.– Grčko-rimska orijentacija (helenizam). U

stalnoj želji da se dodvori Rimljanima, amicus populi Romani je u Cezareji i Sebasti izgradio hramove (poganske, dakako) u čast Rimu i Augustu; obnovio je hram Apolona Pitijskog na Rodosu; posvetio dva kipa na atenskoj Akropoli te prihvatio počasno predsjedanje Olimpijskim igrama u grčkoj Olimpiji. Takva naklonost prema grčko-rimskoj kulturi i religiji, s jedne, te iskorjenjivanje židovske Makabejske dinastije, s druge strane, kao i njegovo nežidovsko podrijetlo, bili su više nego dovoljni razlozi za Herodovu omraženost među Židovima, koja se može iskazati jednom poznatom rečenicom koja glasi:

„Dok je nekoć ma čelu nacije bio vrhovni svećenik, a potom kralj – vrhovni svećenik iz dinastije potekle iz naroda – sada je po prvi put vlast preuzeo svjetovni kralj, niti svećeničkog roda, niti židovskog podrijetla, već prezreni stranac, podrijetlom iz nižih slojeva, postavljen od strane omraženog Rima.“

3. Herodova smrt i razdioba kraljevstvaHerod je, nakon duge i teške bolesti,

umro u Jerihonu krajem ožujka 4. pr. Kr., najvjerojatnije od sifilisa, i njegovo je tijelo zatim u povorci preneseno do Herodiona (kod Betlehema), mjesta koje je predvidio i pripremio za svoje posljednje počivalište.

No godinu ili dvije prije Herodove smrti dogodio se još jedan stravični događaj koji zaokružuje priču o njegovoj okrutnosti i brutalnosti. O tom događaju čitamo upravo u božićnom vremenu, na „Mladince“, a odnosi se na „pokolj nevine dječice“. Naime, svi su u Jeruzalemu pričali o dolasku čudnih stranaca, mudraca, odjevenih u bogatu istočnjačku odjeću, koji su slijedili sjajnu zvijezdu na noćnom nebu. Za to je doznao i Herod te dozvao te čudne strance pred sebe. „Kažete da ta zvijezda znači rođenje novog kralja?“, pitao je. „Da“, odgovorili su. „On je rođen u Betlehemu“. Ta informacija o „novorođenom kralju“ bila je dovoljna da se Herod uznemiri i prestraši te je počeo planirati njegovu smrt. Tražio je mudrace da mu kažu točno mjesto gdje se taj kralj rodio.

Ali nakon što su posjetili Isusa, mudraci su se vratili kući drugim putem jer ih je Bog u snu upozorio da se više ne vraćaju Herodu. Daljnji tijek događaja opisao je apostol i evanđelist Matej (2, 16-18), koji piše kako se Herod, vidjevši da su ga mudraci izigrali, rasrdio i poslao poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže. Tim stravičnim pokoljem koji su izvršili Herodovi vojnici ispunilo se jedno važno proročanstvo koje je prorok Jeremija već nekoliko stoljeća ranije nagovijestio: „U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer ih više nema“. Ta nevina betlehemska dječica, iako nesvjesna toga, postali su prvi mučenici za „novorođenoga kralja“ Isusa, koje će tijekom povijesti nasljedovati „veliko mnoštvo iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika“, kako se izražava apostol Ivan u svojoj Knjizi Otkrivenja (7, 9). Nasljeduju ga do dana današnjega. I neće prestati do konca svijeta.

S Herodovom smrću došlo je i do razdiobe njegova kraljevstva koje je August podijelio između trojice njegovih preživjelih sinova, koji su uz svoje vlastito ime nosili i počasno ime svoga oca – „Herod“: Arhelaju (4. pr. Kr. - 6. po. Kr.), s naslovom etnarha, je pripala jezgra zemlje, tj. Judeja, Samarija i Idumeja; Filipu (4. pr. Kr.-34. po. Kr.), s naslovom tetrarha (četverovlasnika), Bataneja, Itureja, Trahonitida i Auranitida na sjeveroistoku zemlje; Antipi (4. pr. Kr.-39. po. Kr.), također s naslovom tetrarha, pripala je Galileja i područje onkraj Jordana, poznato kao Pereja. Dva manja područja dobila je i Herodova sestra Saloma.

Herod Arhelaj. Arhelajeva je vladavina bila autokratska i izazivala je nemire među njegovim podanicima, koji su poslali poslanstvo u Rim s molbom da ga se ukloni. August je uvažio njihove molbe te 6. po. Kr. svrgnuo Arhelaja i poslao ga u izgnanstvo u Viennu (u Galiji), a na području njegove vlasti formirana je carska provincija Judeja, koju je nadzirao rimski predstavnik konjičke vojne postrojbe sa sjedištem u lučkom gradu Cezareji.

Herod Filip. Za razliku od Arhelajeve, vladavina Heroda Filipa bila je mirna. Filip je obnovio grad Panias promijenivši mu ime u Cezareja Filipova, a iznova je sagradio grad Bethsaidu (Julia). Oženio se svojom nećakinjom Salomom, Herodijadinom kćerkom. Budući da nije imao potomstva, područje njegove vladavine je poslije njegove smrti najprije pripojeno rimskoj provinciji Siriji, da bi ga zatim car Kaligula (37. godine) dodijelio Agripi I., unuku Heroda Velikoga.

Herod Antipa. Vladao je Galilejom i Perejom. Obnovio je grad Sefaridu u Galileji i sagradio novi grad Tiberijadu. Bio je oženjen kćerkom nabatejskoga kralja, koju je otjerao da bi se zatim oženio s Herodijadom: tu je ženidbu oštro osudio Ivan Krstitelj zbog čega mu je u Maherontu odrubljena glava (Mt 14, 3-11). Herodijada nije bila zlokobna samo za Ivana Krstitelja, nego i za novoga muža Antipu: bila je zavidna bratu Agripi I., prema kojemu je car Kaligula pokazivao naklonost, pa je (39. godine) nagovorila Antipu da pođe u Rim te od cara zatraži kraljevski naslov. No umjesto kraljevskog naslova, Antipa je prognan u Lungdunum (današnji francuski Lyon), a područje njegove vladavine car je, kao i u Filipovu slučaju, predao Agripi I., kojemu je poslije Kaligulina ubojstva (41. godine) novi car Klaudije (41. - 54.) dao naslov kralja, kao i cijelo područje kojim je prije upravljao rimski prokurator u Judeji.

Herod Agripa I. Herod Arhelaj Herod Filip

9

SLIVN

O

10 11

BO

ŽIĆ

NA

TEM

A

4. Iščeznuće Herodovske dinastijeSva trojica Herodovih sinova nestala su s

političke pozornice i na njihovo je mjesto, zahvaljujući naklonosti cara Klaudija, došao Agripa I. (41. - 44.) koji je postao gospodar cijelog kraljevstva kojemu je nekoć bio na čelu njegov djed Herod Veliki. Vladavina mu je protekla mirno. Premda je bio skeptik, ipak je brižljivo poštivao židovske propise i davao potporu farizejima. Da bi se dodvorio Židovima, suprotstavio se kršćanima i počeo ih zlostavljati: za njegove je vladavine, 42. godine, mučeničkom smrću umro apostol Jakov „Stariji“, sin Zebedejev i brat apostola Ivana. Agripa I. se također posvetio i utvrđivanju jeruzalemskih bedema. No usred gradnje, izvještavaju Djela apostolska (12, 23), „udari ga anđeo Gospodnji“ te je iznenada preminuo u Cezareji (44. godine).

Njegov sin Agripa II. nije naslijedio kraljevstvo svoga oca, nego je dobio samo Kalcis, malo područje između Libanona i Antilibanona, koje je pripadalo njegovu stricu Herodu iz Kalcide. Istodobno je (48. godine) imenovan nadglednikom Hrama u Jeruzalemu te je postavljao velike svećenike. Zaustavio je progon kršćana koji je započeo njegov otac te, po odredbi prokuratora Albina, uklonio velikog svećenika Hanana II. (ili Ananiju), koji je također progonio kršćane. Bio je veliki prijatelj cara Nerona (54. - 68.) koji mu je predao Filipovu tetrarhiju, kojoj je zatim pripojio Galileju i Pereju, u kojoj će jeruzalemski kršćani naći utočište za vrijeme četverogodišnje židovske pobune protiv Rima (66. - 70.): kao bespogovorni podanik Rima, Agripa II. je svim silama nastojao spriječiti tu židovsku pobunu, ali nije u tome uspio. Nakon što je Vespazijanov sin Tit osvojio Jeruzalem i razorio Hram (70. godine), Agripa je otišao u Rim, gdje je i umro (92./93.).

Budući da nije imao potomstva, Agripa II. je ujedno i posljednji vladar iz Herodovske dinastije, koja je povijesno povezana s Isusa iz Nazareta i vjerom u njega: Herod Veliki je zapovjedio pokolj betlehemske djece, misleći da će među njima biti i „novorođeni Kralj“ (Isus); Herod Antipa je naredio da se Ivanu Krstitelju odrubi glava u Maherontu i tijekom suđenja izrugivao se Isusu; Agripa I. je progonio kršćane i dao pogubiti apostola Jakova „Starijega“, Ivanova brata.

Herodova dinastija je s povijesne scene iščezla opterećena teškom ljagom amorala.

Naime, Druzila i Berenika, dvije kćeri Agripe I. i sestre Agripe II., napustile su svoje bračne drugove i živjele u preljubničkim vezama s drugim ljudima. Osobito je po tome bila poznata Berenika, koja je ostavila svoga zakonitog muža i živjela uz svoga brata. Bila je strastvena i podla žena, željna slave i pažnje ljudi. Govorilo se i o incestuoznom odnosu, što je izazivalo sablazan čak i u poganskom Rimu (u čemu se slažu povjesničar Josip Flavije i rimski pjesnik Juvenal), gdje će se neko vrijeme pridružiti i caru Titu, kao njegova konkubina.

Fra Željko

Zemljopisna karta Svete Zemlje u Isusovo vrijeme

Herod Antipa saslušava Isusa

1110

SLIV

NO

ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJIŽ

UPN

I D

OG

AÐ

AJI

BOŽIĆNI BLAGOSLOV ŽUPNE KUĆE U SLIVNU

Prema već ustaljenom običaju, u božićnom vremenu se u okružju imotskog samostana blagoslivljaju

fratarske župne kuće. Blagoslov redovito obavlja gvardijan imotskog samostana ili njegov zamjenik (vikar), a blagoslovu se pridruže fratri iz imotskog samostana i okolni župnici. Blagoslov župne kuće u Slivnu bio je 7. siječnja u 19 sati, a blagoslovio ju je fra Zoran Kutleša, vikar imotskoga samostana. Na blagoslov su pristigli i ostali fratri iz samostana i okolnih župa. Nakon blagoslova prešlo se u župnu dvoranu na objed i bratsko druženje. Sve što se odnosilo na objed brižno su, raznoliko i s velikom ljubavlju pripremile i organizirale Branka Barić, Zlata Lozina i Vjera Mrkonjić iz Udruge žena „Slivanjka“. I nakon što su se svi razišli, u župnoj je kući ostao Božji blagoslov, blagoslovljena voda i miris tamjana, kojima će disati i mirisati župna kuća. Do novog blagoslova iduće godine.

OBITELJ MARINOVIĆ KRSTILA SINA ANTU

U obitelji Ante i Marije Marinović rođ. Buljan rodio se, 20. studenoga 2018., sin prvijenac, kojemu otac i majka na

krštenju u župnoj crkvi, 27. siječnja 2019., dadoše ime Ante. Krsni kum bio je Ante Mrkonjić iz Zmijavaca. Na krštenje maloga Ante pristigla je brojna rodbina, s očeve i majčine strane, ali i slivanjska župna zajednica koja se u Treću nedjelju kroz godinu sabrala na svetu misu. Mali Ante je prvijenac u svojih roditelja, ali i prvi u redu krštenika ove godine u našoj župi. Dok njegovim roditeljima od srca čestitamo, malom Anti želimo sretno i blagoslovljeno djetinjstvo. Presveta Djevica Marija bila mu stalna zaštita, a njegov imenjak sv. Ante pratilac u životu.

12 13

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

JEROSLAV I DRAGICA GLAVAŠ PROSLAVILI

60 GODINA BRAKA

Na blagdan Isusova prikazanja u Hramu, Svijećnicu, 2. veljače, Jeroslav i Dragica Glavaš proslavili su 60 godina

braka. Jeroslav, sin pok. Marijana i Mare rođ. Prgomet, rođen je 30. rujna 1936., a Dragica 1. svibnja 1937. godine. Vjenčali su se 1. veljače 1959. godine u Slivnu. Svjedoci na njihovu vjenčanju bili su Božo Lozina i Vlade Glavaš, a vjenčao ih je tadašnji slivanjski župnik fra Petar Sikavica. U rubriku Ženidbeni navještaji fra Petar je zapisao da ih je navijestio tri puta: 4. siječnja 1959. (prvi put), 11. siječnja (drugi put) i 18. siječnja (treći put). Jere i Dragica su u svom kršćanskom braku, koji zasigurno nije bio lagan, rodili i odgojili svoje sinove i kćeri, a Bog im je dao vidjeti i djecu svoje djece, svoje unuke i praunuke. I to je njihovo najveće bogatstvo. Dok Jeri i Dragici od srca čestitamo, istodobno im želimo na mnoga još ljeta!

USPJEŠNA PETRA LOZINA

U Domu kulture u Solinu je 5. veljače 2019. bila svečana dodjela priznanja za najbolje sportaše/ice u 2018. godini.

Vrlo laskavo priznanje dobila je i naša mlada Sivanjka Petra Lozina, kći Marija i Marije, koja je proglašena za najperspektivniju sportašicu grada Solina. Dok našoj Petri od srca čestitamo na toj laskavoj nagradi, istodobno joj želimo i poručiti: naprijed Petra! Neka se titula „najperspektivnija“ jednoga dana pretvori u „najbolja“.

SUSRET SLIVANJSKE „ŠESTE GRANE“

Jedna hrvatska pjesma veli da je „vezak vezla Hrvatica mlada“ i da je izvezla nekoliko grana. Prva grana je bila kralja

Tomislava, druga Zrinskih-Frankopana, treća Jelačića bana, četvrta Radića Stipana, a peta je od Franje Tuđmana. No zadnja, „šesta grana“, veli ta pjesma, „ostaje na nama“. Upravo pod tim motom, da šesta grana ostaje na nama, u Slivnu se 16. veljače 2019., u dvorani Udruge žena „Slivanjka“, održao susret slivanjskih neoženjenih momaka i neudanih djevojaka, koji su sebe nazvali „šestom granom“. Istina, nitko od njih više nije u „cvijetu mladosti“, ali šta ti mogu godine kad je srce mlado. Na susretu se okupilo dvadesetak osoba, a pridružio im se i župnik fra Željko. Ima ih u Slivnu i više, ali neki nisu došli. Susret je počeo molitvom i večerom. Nakon toga je došao harmonikaš Josip Martinović, koji je najprije malo „prizalogajio“, a potom je počela pjesma, veselje i zabava „šeste grane“. Tijekom večeri bilo je i zanimljivih prijedloga, primjerice, da se imena svih prisutnih, bez župnikova, dakako, ubace u šešir i da se iz šešira izvlači tko će za koga i tko će s kime. Međutim, predomislili su se i izvlačenja nije bilo. Ipak, bez obzira na to, susret je zaista bio ugodan, srdačan,

veseo i zabavan, toliko da su svi zaželjeli da u dogledno vrijeme dođe do novoga susreta, ali u proširenom sastavu: s neoženjenim Slivanjcima i neudanim i Slivanjkama iz Splita, Makarske i šire. U svakom slučaju, ponovilo se i netko se u nekoga zagledao. I oženio/udao!

1514

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

UPUTI SE TUŽNA MATI

U ponedjeljak, 8. travnja 2015., u 19 sati, u našoj je crkvi, pod vodstvom Đele Nikolića iz Imotskoga, održan koncert

korizmenih napjeva iz župa Imotske krajine, uključujući i grad Imotski. U ime Slivanjaca, sve je izvođače, voditelja i sve sudionike, na početku pozdravio župnik fra Željko zaželjevši svima iskrenu i toplu dobrodošlicu u Slivno. U koncertu je, pod nazivom Uputi se tužna mati, koji sadrži i dijelove iz Muke Isusove s ulogama Isusa, Gospe i rimskih vojnika, sudjelovalo oko sto osoba. Dok je crkveni zbor iz Imotskoga pjevao korizmene pjesme, razni su pjevači/kantači iz raznih župa Imotske krajine, svatko prema svom mjesnom običaju i napjevu, „kantali“ stihove iz Muke Isusove. Našu župu zastupala su trojica kantača: Ante Lozina („Paćak“), Ante Radalj („Roša“) i Gojko Lozina, koji je mijenjao Milana (Miću) Kusturu. Ovaj događaj je odista bio duhovni doživljaj i izvrsna priprava za skorašnje uskrsne blagdane. Slivanjci su s kora i iz klupa sve to pratili i, sudeći po nekim licima, duboko proživljavali.

DAROVI JOZE I MARIJE LOZINA

Crkva je tijekom povijesti uvijek imala svoje dobročinitelje. Naša obnovljena crkva puna je slivanjskih

„dobročinstava“. Sve što u njoj danas postoji, sve je dobročinstvo Slivanjki i Slivanjaca u domovini i inozemstvu. U taj niz dobročinitelja naše crkve uvrstio se i bračni par Joze i Marija Lozina. Prošle su godine

(2018.) našoj crkvi darovali uskrsnu svijeću i stalak, a ove su godine napravili prigodno „klecalo“, koje će služiti u liturgijskim slavljima i crkvenim pobožnostima. Budi spomenuto da je isti bračni par izradio i poklonio dva posebna „stalka“ za sprovodne križeve (u crkvi i mrtvačnici). Hvala im na svemu.

1716

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

1918

VELIKA SUBOTA I USKRSNO BDIJENJE U NAŠOJ CRKVI

Na uskrsnom bdijenju na Veliku subotu naša je crkva bila pretijesna da bi primila sve koji su te noći došli na

obrede, misu i blagoslov, zbog čega su mnogi ostali izvan crkve. Obredi su započeli u 22 sata izvan crkve, gdje je bio pripravljen oganj i obavljeni obredi Službe svjetla. Uslijedio je zatim drugi dio (Služba riječi) u kojem je pročitano više čitanja iz Staroga zavjeta (koje su čitali Mirko Barić, Anđelko Katavić i Marija Lozina) i Novoga zavjeta (Poslanica Rimljanima), koju je pročitala Regina Nogalo. Nakon toga je uslijedio treći dio (Blagoslov vode), tijekom kojega smo obnovili i naša krsna obećanja, i naposljetku četvrti dio (Euharistijska služba). Poslije Popričesne molitve bio je blagoslov hrane. Obredi bdijenja završili su u 23,40. Župnikovu propovijed – na temu Smiluj mi se, Bože – donosimo u cijelosti

Smiluj mi se, Bože!

psalam 50/51Slivno, 20. travnja 2019.

Večeras Velika subota, jučer Petak, a pred dva dana Četvrtak. Božansko trodnevlje

i svetost, s jedne, i slivanjska brojnost, s druge strane. Da, svetost i brojnost. To je bilo obilježje Slivna ovih svetih dana. No ta svetost i brojnost dominiraju i večeras ovim crkvenim prostorom jer, kao ni jučer, opet u crkvu ne mogu svi stati i sjesti. Stoga, vaš Veliki četvrtak, petak i ova sveta subota – sve to vaše u Gospinu plaču u četvrtak „isplakano“, za slivanjskim Križem jučer ispokoreno, izmoljeno i zavjetovano, a večeras opet u vjeri i zajedništvu skupljeno – potiče me kazati: blagoslovljen budi Bog! Blagoslovljen Duh Sveti, Prosvjetitelj i Nadahnitelj, koji nas ovih svetih dana prosvjetljuje i nadahnjuje da raskajana i ponizna srca, srca skrušena i sućutna slijedimo Krista na njegovom križnom putu; koji nas prosvjetljuje uvidjeti da bez Boga ne možemo; koji nas nadahnjuje

da se Kristovu križu okrenemo, da za njim idemo, da se njegovom modricom liječimo i po njegovim svetim ranama spasimo. Da, blagoslovljen Duh Sveti koji nas i večeras, s pogledom na ovaj prekrasno uređeni Isusov grob, nadahnjuje u prvom licu jednine govoriti, a u množini misliti i moliti: ja se kajem, Bože mili! I potiče zazivati: smiluj se nama, Gospodine!

Da, miserere mei, Deus, secundum magnam misericordiam tuam – smiluj mi se, Bože, po velikom milosrđu svome! Tako je vapio David iz pepela i carinik iz kuta hrama; smiluj mi se, Bože, suzila je žena u Šimunovoj kući i jecao Augustin u milanskim vrtovima; smiluj mi se, Bože, vapili su sveci svjesni svoje grešnosti i pravednici zbog svoje slabosti; smiluj mi se, Bože, – miserere mei, Deus, šapće svećenik pred Isusom u Svetohraništu i uzdiše pokornik na klecalu.

Operi me svega od moje krivice! Ne samo noge kao Petru. Operi me svega, očisti

me svega. Ne djelomično već potpuno. I ne samo vanjštinu nego i nutrinu. A to blato, ta nečist koju treba oprati, grijeh se zove. Očisti ga, odstrani ga, isperi ga, Bože!

Bezakonje svoje priznajem! Bezakonje je moje svagda predamnom. Ono viče i

ponižava me danju i noću, ono me uništava, grči i sputava. Bježim od njega, ali ne uspijevam: pobjeći ne mogu, jer ono je kao sjena koja me po petama udara. Zapovjedi Tvoje, Bože, poštivao nisam; pravila tvoja ja sam zaboravio, prispodobe zanemario. Prsti mi bijahu dugi pa uzimah što moje nije. Jezik mi bijaše brz i govorih što istina nije; udarah njime kao maljem: neistinom, klevetom, izmišljanjem i ocrnjivanjem brata rođenoga, prijatelja i susjeda sam ubijao: časti i nevinosti njihove ima na savjesti mojoj. S Bat-Šebe (tuđe žene, zaručnice i djevojke) oka nisam skidao. Gazih cvijeće i rasipah drago kamenje, Bože.

Riječi sam Tvoje zapustio, sakramente zaboravio. U oku mome greda bijaše, ali

zato sam revno u oku bližnjega svoga dlaku gledao. Nečistih usana i srca bahata, Bože, ja sam bio. Slijep i bešćutan na grijehe bratove osudom i kamenom sam se bacao. Sve što sam učinio, priznajem, zlo i grijeh je pred Tobom. Tebi samom, Tebi ja sam sagriješio. Večeras, na Veliku subotu, to shvaćam; večeras, pred grobom Tvojim, to uviđam. Shvaćam da sam stvoren za ljubav, a mržnja me grizla; za pravdu, a u nepravdi lijegah i ustajah; za istinu, a lažno zborih; za ljepotu, a grožnju oko sebe sijah; za stvaranje, a ja sam rušio i dizao se protiv Tebe i Tvojih stvorenja.

I zato ove Velike, bijele i svete subote stojim pred Tobom: raskajano i ponizno

ću kleknuti na klecalo pred grobom Tvojim. Znam, pravedno je sve što progovoriš i kako god presudiš. Ali ipak, Bože, molim Te pogledaj na jednu okolnost: nisam bio potpuno slobodan: jer grešan sam već rođen, u grijehu sam od začeća svoga. Sve je u meni raslo tako snažno: kao troskot se raširilo, kao vinjaga nabujalo. I zagušilo me, oglušilo, zarobilo, zaslijepilo i otrovalo.

Ostalo mi je jedino još srce, srce iskreno, ponizno, svjesno da ništa nije. Ti ga

poznaješ. I Ti ga ljubiš takvo kakvo jest. To znam i o tome ne dvojim. U dubini duše Tvoja mi je mudrost darovala kajanje. Poškropi me suzama mojim da se očistim. Operi me svojom milosti, zaogrni me svojom ljubavi i bit ću bjelji od snijega, onog s vrha Alpa i Himalaja gdje ga prašina nije natrunila ni noga ljudska gazila; bit ću bjelji od ljiljanove latice. Vjerujem da to možeš učiniti i zato Te molim, milosrdni moj Bože. Tako bih još jednom volio biti kao dijete i čist kao dijete, nevin kao dijete, velik kao dijete. Još jednom bih volio imati dječje oči, jer su one bezazlene i čiste, jer su njihove oči Tvoje oči. Podari mi ih pa da vidim svijet i ljude oko sebe čistoćom i nevinošću djeteta. Tom milosnom radošću obraduj mi kosti satrvene, noge hrome, srce oteščalo, lice namrgođeno. Razvedri mi čelo, ispravi ramena i razgori nadu pa da kao srna skočim i potrčim.

Odvrati lice od grijeha mojih! Od grijeha, Bože, ali ne od mene, jer ne mogu

bez Tebe i tvoga pogleda. Ne mogu bez Tvoje blizine, bez Tvoga očinstva i Tvoga skrbništva. Za sebe si nas stvorio: i nemirni smo i izgubljeni smo kad smo od Tebe daleko.

Izbriši svu moju krivicu! Tako ću Ti smjeti biti blizu. Stvori mi čisto srce i postojanu volju da ne lutam i vrludam, da se ne razbijam i kolebam. Obasjaj me duhom svojim, u istini me svojoj vodi i pouči me. Vrati mi svoje spasenje kojega nisam dostojan i duh će moj biti spreman na sve. Ići ću, trčat ću do krajeva zemlje. Nosit ću Tvoje ime i spasenje onima koji bijahu kao ja. Kazivat ću im ljubav Tvoju, nježnost Tvoju, milosrđe Tvoje i dobrotu Tvoju; kazivat ću im kako je sve gdje nema Tebe tako jadno, siromašno, lažno i prividno.

I oni će se Tebi radovati, Tebi će se obraćati, Tebe će zazivati i hvaliti ime Tvoje, jer

milost Tvoja u meni bit će im znak. Neka krv „Sluge Patnika“ ne bude za mene uzalud prolivena. Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Spasitelju moj! I jezik moj, usta moja, srce moje, duša moja i sve moje kazivat će Ti hvalu. Jer Tebi to jedinom pripada.

Nemam ti što žrtvovati. Sve što bih dao ne treba Ti. Zato Ti prinosim srce,

raskajano i ponizno: ovo srce vjerničko, moje srce imotsko, meko srce slivanjsko. Ne prezri ga, ne odbaci ga. Primi ga, Bože, jer Ti ljubiš srce iskreno. Tijesna je za te kuća duše moje: proširi je! Ruševina je: popravi je! Sve što je u meni porušeno, a znam da to nije malo, Bože moj, Ti ponovno obnovi i sagradi: na slavu svoju i na spasenje moje!

Srce Isusovo, u krilu Djevice Matere od Duha Svetoga sazdano; Srce Isusovo,

žarko ognjište ljubavi; Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo; Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno; Srce Isusovo, svake hvale predostojno; Srce Isusovo, žrtvo za grijehe, mi Te večeras, na Veliku subotu ovdje u Slivnu, hvalimo, mi Te blagoslivljamo i mi Te slavimo. To izričemo pojedinačno i skupno. I molimo Te, svaki za se i zajedno: Srce Isusovo, miserere mei secundum magnam misericordiam tuam – smiluj mi se po velikom milosrđu svome: meni čovjeku, skrušenom grešniku. I ništa više. Jer u grešnosti mojoj to će biti obilno, pa čak i previše. Amen.

Fra Željko

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

KRŠTENJE IVANA MARINOVIĆA

Na uskrsni ponedjeljak u našoj je do posljednjeg mjesta ispunjenoj crkvi

opet bilo svečano. Orgulje su opet brujale, a župni zbor i cijela crkva raspoloženi i raspjevani. Svečanom raspoloženju pridonijelo je i krštenje Ivana Marinovića, sina prvijenca Tea Marinovića i Mile rođ. Serdarević. Kum je bio Damir i Anđelka Perić iz Vinjana. Nakon krštenja, slavlje se nastavilo u restoranu „Venecija“ u Imotskom, a u poslijepodnevnim satima i u zaseoku Marinovići u Slivnu. Teu i Mili upućujemo čestitke, a za malog Ivana molimo blagoslov Božji i zaštitu Blažene Djevice Marije.

U subotu, 15. lipnja, trećega dana trodnevnice, nakon svete mise, uputili smo se u procesiji prema

župnoj kući, gdje je za našu župu obavljen

BLAGOSLOV KAPELE SV. IVANA PAVLA II.

povijesni čin: blagoslov kapele sv. Ivana Pavla II., koju je blagoslovio imotski gvardijan, župnik i dekan fra Kristijan Stipanović, o čemu opširnije govorimo u rubrici: Radovi u župi.

2120

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

PROSLAVA PRESVETOG TROJSTVA

I ove godine, 16. lipnja, proslava Presvetog Trojstva, naslovnika naše župe, protekla je vrlo svečano i dostojanstveno. Prije

same svetkovine u župi je, već prema ustaljenom običaju i kao neposredan uvod u samu proslavu, bila trodnevnica. Prvi dan trodnevnice misu je predvodio župnik fra Željko, drugi dan fra Nediljko Čarapić, župnik Podbablja, a treći dan imotski gvardijan, župnik i dekan fra Kristijan Stipanović. Posljednja dva dana trodnevnice preko mise su pjevali župni zborovi iz Podbablja i Imotskoga, koje je župnik nakon mise počastio u župnoj dvorani. Na sami dan proslave, jutarnju misu u 8 sati predvodio je i propovijedao dr. fra Ivan Macut, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i gvardijan u samostanu Otac Ante Antić u Splitu. Svečanu svetu misu, koja je započela procesijom u 10,30 oko našega groblja i u kojoj su kip Blažene Djevice Marije nosili slivanjski branitelji u Domovinskom ratu, predvodio je fra Zoran

Kutleša, vikar imotskog samostana i vikar Provincije Presvetog Otkupitelja. Na misi se okupilo mnoštvo svijeta. Osim Slivanjaca iz domovine i inozemstva, u Slivno su taj dan pristigli i mnogi hodočasnici iz drugih župa Imotske krajine. Fra Zoranova zanosna i vrlo nadahnuta propovijed bila je vrlo konkretna i izravna, a dugi pljesak na kraju propovijedi svjedoči da su njegove riječi takle srce svih vjernika i hodočasnika. Na misi su, preko koje je skladno pjevao slivanjski župni zbor pod ravnanjem Danijela Marinovića, bili prisutni i neki uglednici iz društveno-političkog života, među kojima: dr. Goran Marić, ministar državne imovine u Vladi RH, Draženko Boban, župan Splitsko-dalmatinske županije, Ante Šošić, dožupan spomenute Županije, Ivan Budalić, gradonačelnik Imotskoga, Mario Repušić, načelnik općine Runović, kojoj pripada i Slivno, kao i drugi načelnici općina, koji su se nakon mise okupili na prijateljskom objedu u župnoj kući. Župna fešta nastavila se i poslije podne, sve do noći, uz neizostavnu gangu koja je odjekivala u slivanjskom Centru.

2322

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

2524

U nedjelju, 23. lipnja 2019., u našoj je župi opet bilo svečano. Razlog je bio podjela sakramenta potvrde ili

krizme. Sakramentu krizme ove je godine pristupilo dvoje krizmanika: Antonija Talaja, kći Ante i Ruške, i Dino Krivić, sin Davora i Svijetlane, a krizmu je podijelio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Na početku misnoga slavlja Nadbiskupa je pozdravila krizmanica Antonija, dok je župnik fra Željko na kraju misnoga slavlja zahvalio svima koji su učinili da misno slavlje i podjela krizme, u svakom pogledu i svakom detalju, protekne dostojanstveno, lijepo i svečano. Nakon mise, uslijedila su brojna fotografiranja krizmanika njihovih roditelja i kumova s Nadbiskupom. Po završetku svete mise, a prije objeda u župnoj dvorani, Nadbiskup je, u pratnji župnika, posjetio bračni par, Petra („Pergu“) Katavića i njegovu suprugu Matiju, u njihovu domu te se s njima zadržao u ugodnom razgovoru i na rastanku od njih darovao im lijepe krunice. Nakon toga je uslijedio objed u župnoj dvorani, na koji su pristigli i drugi župnici i svećenici iz Imotskog dekanata. Da sve bude lijepo i ukusno pobrinule naše domaćice – Branka Barić, Vesna Glavaš, Rosa Prgomet i Ljubica Parlov – koje su s ljubavlju spremile hranu i posluživale oko stolova, a na kraju se i slikale s Nadbiskupom.

Pozdrav krizmanice Antonije TalajaPreuzvišeni oče nadbiskupe Marine! U

ime nas dvoje krizmanike, Dina i mene, na-ših roditelja i kumova, ovdje prisutnih vjer-nika i cijele naše župne zajednice srdačno Vas pozdravljam. Neizmjerno smo radosni što nam upravo Vi, kao prvi pastir naše Splitsko-makarske nadbiskupije, dolazite u Slivno podijeliti sakrament potvrde.Vaš dolazak u ovu župu svima je nama

posebna čast, a posebno nama mladima koji se nalazimo na važnoj životnoj prekretnici. U razdoblju smo prijelaza iz djetinjstva u zrelu dob. Današnja kultura egoizma,

materijalizma, kultura potiskivanja Boga i moralnih vrijednosti iz društvenog života, otežavaju naše mladenačko i vjerničko sazrijevanje. Zato smo zahvalni Bogu i Katoličkoj crkvi za sakrament potvrde u kojem primamo „silu odozgo“, dar Duha Svetoga, koji će nas, kao i apostole, nadahnjivati u životu i tako nam pomoći da budemo sretni i ostvareni ljudi, zreli i odgovorni kršćani i, povrh svega, ustrajni i hrabri svjedoci Isusa Krista, Sina Božjega.

Dok zahvaljujemo Bogu za Vašu prisutnost s nama i među nama, istodobno Vam želimo da se ugodno osjećate u sredini koja Vas poštuje, voli i za Vas trajno moli.

Nadbiskupe, dobro došli u naše lijepo i drago Slivno!

Zahvala župnika fra ŽeljkaU prošlu nedjelju proslavili smo naslovnika

naše župe, svetkovinu Presvetog Trojstva, a danas, evo, i sakrament zrelosti, svetu krizmu. Budući da je današnje slavlje proteklo dostojanstveno, lijepo i svečano, u svakom pogledu i svakom detalju, zato na njegovu kraju želim iskreno i najtoplije zahvaliti:

1. Ponajprije, hvala trojedinom Bogu, Presvetom Trojstvu, naslovniku i zaštitniku našemu, za ovaj lijepi dan, za naše zajedništvo, za ovo uistinu svečano misno slavlje i predivni doživljaj.

2. Hvala našim krizmanicima: ima ih dvoje, no to nas nimalo ne smeta. Jer, ako ćemo biblijski, i Bog uvijek započinje s malim – stvarima i brojem – da bi izveo „velika djela“. Nismo li nedavno slušali da su samo dvije ribe i pet kruhova, na Isusovu riječ, bili dovoljni da nahrane ogromno mnoštvo. I još je preteklo u izobilju, punih dvanaest košara. Tako Bog čini: u njegovoj blizini nitko nije gladan, nitko žedan i nitko ne oskudijeva, jer on hrani i krijepi, on podiže i liječi, usmjerava i prosvjetljava. Dragi krizmanici, Antonija i Dino, kao što je Duh Sveti, na one prve Duhove, sišao nad Apostole, na Blaženu Djevicu Mariju i druge učenike, kao što je

sišao na mnoge mladiće i djevojke prije vas, tako je danas polaganjem nadbiskupovih ruku sišao i na vas dvoje. Silaskom Duha Svetoga na vas i u vas, postali ste zrele osobe, spremne za razne izazove. Ne znam gdje će vas vaši životni puti voditi i kamo će vas dovesti. Ali jedno vam želim: gdje god bili i što god radili – ne zaboravite na Boga! Od sada na njega mislite ozbiljnije i zrelije, jer primiste sakrament zrelosti. K tome, ne zaboravite tko ste, što ste i odakle ste; u ovom globaliziranom i rodnom ideologijom podijeljenom svijetu, ne zaboravite tko vam je otac i tko vam je mati; ne zaboravite crkvu vašega krštenja, pričesti i današnje krizme. Dragi moji krizmanici, ja vam samo želim reći: ne zaboravite svoje Slivno! I to je, među ostalim, značenje današnjeg dana; i to je – i biti će – znak vaše zrelosti. Vaše zrelosti, a naše – slivanjske i hrvatske – radosti! Dragi krizmanici, Bog vas pratio, vodio i blagoslovio, a Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša, uvijek bila s vama, na vašoj strani i obrani. Neka vam je sretno i uspješno! Neka vam je blagoslovljeno! Molim vas, jedan iskreni i srdačni pljesak za naše krizmanike!

3. Hvala vama, dragi roditelji. Vaša briga ovim danom ne prestaje, vaša se ljubav

KRIZMA U NAŠOJ ŽUPI krizmom vaše djece ne umanjuje. Jer prava roditeljska ljubav nikada ne prestaje, ona traje do groba. I nakon groba. Zato, kao i do sada, brinite i volite; kao i do sada sklopite ruke i za svoju djecu molite. I dok vam zahvaljujem i na neke stvari potičem, ja vam dragi roditelji istodobno i čestitam: čestitam vam na vašoj djeci, na ovoj slivanjskoj mladosti, čestitam vam na hrvatskoj budućnosti. Zahvaljujem i čestitam. Navire mi to spontano. I to izgovaram iskreno. Hvala vam.

4. Hvala našem župnom zboru. S vama su, dragi zboraši, naša župna slavlja ugodna, lijepa i svečana. Niste brojni niti ste razvikani kao drugi zborovi. Ali ste – u svojoj spontanosti, spremnosti, ljubavi i pjevnosti, ne laskam vam niti podilazim – veći i bolji nego mnogi drugi. Ugodno vas je bilo slušati, lijepo je s vama bilo pjevati i Bogu hvale davati. Hvala vam.

5. Hvala svima vama dragi vjernici. Vaše htjeti i biti danas u hramu Presvetog Trojstva i kod ovoga slavlja ima jednu divnu poruku: jedno smo srce i jedna duša. Baš kao ona prva kršćanska zajednica u Jeruzalemu. Budimo takvi i u nedjelju, i nedjelju iza… budimo takvi uvijek: budimo i ostanimo uvijek jedno

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

2726

srce i jedna duša. Hvala vam za danas. I hvala vam za unaprijed.

6. I na kraju, dakako, hvala našem nadbiskupu Marinu, koji je našim krizmanicima podijelio sakrament krizme. Nadbiskupe, Vi niste prvi put u Slivnu. Ali i kad ste bili prvi put, ali i danas, mogli ste zapaziti isto što i ja stalno zapažam: Slivno nije veliko, nije to Split ni Zagreb, nije poput velikih župa u našoj Franjevačkoj provinciji i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Ali Slivno je nešto drugo i posebno: Slivno je veće, puno veće od znatno većih i brojnijih od njega, jer ima veliko srce, jer je uvijek bilo i ostalo vjerno Bogu i Katoličkoj crkvi, odano svome domu i vjerno svojoj domovini. Patnjom i trudom je izmučeno, u poštenju prepoznato, u vjeri nikad malaksalo i klonulo. Premda malo, iznjedrilo je poznate ljude i naselilo mnoge gradove i kontinente. No i ovdje (doma) i vani, gdje tuđinu grizu, Slivanjci su, Nadbiskupe, svugdje isti: srčani bogoljubi i isti takvi rodoljubi: svoje vole i svojim se diče, a tuđe poštuju i za njim ne trče. Nadbiskupe, želim vam reći: ja se nisam namjerio na drukčijega, a uvjeren sam da niste ni Vi. Hvala Vam na pastirskim riječima koje ste uputili našim krizmanicima. Dali ste im hrane od koje se može živjeti. I ne samo njima. U ime njih i svih nas: hvala Vam. I kako izgovori krizmanica Antonija: Slivno Vas poštuje, Slivno Vas voli, Slivno za Vas moli. Bog Vas blagoslovio! I dakako: opet nam dođite!

Kao prošlu i pretprošlu godinu, i godinama unatrag, tako je i ove godine, 1. kolovoza, na uočnicu svetkovine

Gospe od Anđela, naša župa imala svoj zavjetni dan zaštitnici Imotske krajine. Misno slavlje, s početkom u 19 sati, na Imotskoj tvrđavi predvodio je župnik fra Željko, a u koncelebraciji su bili fra Zoran Kutleša, vikar Provincije Presvetog Otkupitelja, i naš Slivanjac don Vlado Mikrut, član Osječko-đakovačke nadbiskupije. Preko Mise je pjevao naš slivanjski župni zbor pod ravnanjem Danijela Marinovića. Kako je taj dan ujedno bio i zavjetni dan grada Imotskoga, Franjevačkog svjetovnog reda (FSR-a) i Franjevačke mladeži (FRAME), na misnom se slavlju oko znamenite crkve na Imotskoj tvrđavi okupilo mnoštvo vjernika i hodočasnika. Oslanjajući se na četvrtu postaju Križnoga puta, u kojoj Isusu susreće svoju svetu Majku, fra Željko je svoju propovijed posvetio upravo majci te naglasio kako je potrebno uvijek susretati, voljeti i ljubiti svoju majku, kako za njezina života tako i nakon smrti, jer ona je, je kazao je, „božanskog podrijetla“. Zbog zanimanja brojnih slušatelja, župnikovu propovijed donosimo u cijelosti.

Hrabrost za susret s majkomDraga braćo i sestre!

U Crkvi postoje razne pobožnosti. Jedne su kristološke, druge mariološke,

treće svetačke, četvrte pučke. I brojne druge. Svima njima zajedničko je: vjeru ojačati, srce taknuti i Bogu se obratiti. Pa ipak, pitam li vlastito srce, onda ću reći da postoji jedna koja mi je iznad svih, najljepša i najdraža, a to je pobožnost Križnoga puta. Upravo ona. A zašto ona? Zato što u njoj vjerničko srce – bilo ono svećeničko, redovničko ili laičko, dok slijedi Krista od postaja do postaje – ne ostaje hladno i bešćutno; što je to pobožnost koja u srce dira i dušu raskajava; pobožnost u koju se uklapa i s kojom se, na ovaj ili onaj način, isprepleće i naša životna priča. Jer, tko

KRŠTENA HANA LOZINA

U nedjelju, 28. srpnja 2019., u našoj je crkvi krštena Hana Lozina, kći Ivana i Marijane rođ. Vrdoljak. Kuma je

bila Mirela Vranješ. Premda je bio ogroman pljusak, crkva je bila dupkom puna, a župni zbor, kao i uvijek, na visini, što je dodatno uveličalo misno slavlje i učinilo svečanim Hanino krštenje. Poslije mise, roditelji, kuma i sva rodbina pošli su na svečani ručak koji je za tu prigodu priređen u „Ikanovoj“ kući. U poslijepodnevnim je satima navratio i župnik te još jednom čestitao roditeljima i cijeloj obitelji „Lozina“.

ZAVJETNI DAN NAŠE ŽUPE GOSPI OD ANĐELA

to od nas nije doživio lažne prijatelje, kao Isus lažne učenike? Kome to od nas sudačku stolicu nisu namještali i s nje, kao Pilat Isusu, nisu već sudili i, dakako, osudili? Ne suci po diplomi i vokaciji, jer oni časno obavljaju svoj posao, već oni koji dugo u noć pred računalom sjede te se pod lažnim imenima, kao na Isusa nekoć, blatom nabacuju, izruguju i oštro trnje u njegovu trnovu krunu zabijaju? Koga ti bezimeni „noćni suci“, a „kafanski“ po danu, nisu pretresali i izmišljenim pričama na križ prikivali? Tko to nije osjećao da je nevin, a s „Barabom“ ga usporediše; da je pravedan, a Pilatu ga izručiše; da je čist, poput snijega s vrha Bijakove, a crnilom ga izbojaše; besprijekoran, a u negativca pretvoriše? Malo je, zbilja je malo takvih. Malo je viđenijih, a pošteđenih. Malo je uglednijih, a netaknutih; časnih, a od usta do usta dobro „ispeglanih“. Zašto je tako? Zato što su Božja usta jednom neprevarljivo izgovorila: Naraštaj ovaj, naraštaj je opak. I što po zakonu takvog naraštaja – zar o tome ne svjedoči

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJIŽ

UPN

I D

OG

AÐ

AJI Ž

UPN

I DO

GA

ÐA

JI

2928

„Muka Gospodnja“ na Cvjetnicu i Veliki petak, a također i pobožnost Križnoga puta – netko mora nevin stradati, na križ poći i na njemu visjeti, a kriminalac i razbojnik slobodno hodati; što se po zakonu takvog naraštaja za dobro ne smije čuti i vrlina opstojati; što Nevini mora pasti i umrijeti, a Baraba živjeti. I to je, među ostalim, jedan od razloga zašto mi je pobožnost Križnog puta tako dojmljiva i draga, za dušu utješna i za život poučna.

U toj pobožnosti četrnaest je postaja. Od svih njih, jedna mi je – opet po vlastitom

nagnuću i izboru – vrlo posebna, draga i dirljiva, a to je „četvrta postaja“, na kojoj Isus susreće svoju svetu Majku. Riječ je o postaji koja nam ne samo u Korizmi već svaki dan, a osobito u predvečerje Gospina blagdana, ima što kazati, koja nas može nečemu poučiti i pravilno usmjeriti. I dok sam se malo prije uspinjao prema ovoj znamenitoj imotskoj crkvici i koračao prema ovoj šutljivoj Gospi od Imoćana, upravo mi je ta „četvrta postaja“ – u kojoj se susreću Majka i Sin: Gospa i Isus – pala na pamet. Ali ne samo ta postaja, nego i refleksija koja iz nje proizlazi.

No, prije te refleksije rado ću podijeliti s vama četrnaest izjava o majci, upravo

onoliko koliko pobožnost Križnoga puta ima postaja; riječ je o izjavama koje sam ovdje-ondje pročitao i zapamtio. Prva izjava kaže: Država počiva na pravdi i sudovima, domovina počiva na materi i ženi. Druga kaže: Samo je majka ona koja daje božanski značaj ženi. Treća izjava kaže: I kad tuku, majčine su ruke mekane. Četvrta: Onog dana kad je majka umrla, počela je starost. Peta: Majčina ljubav ne stari. Šesta izjava veli: Dobra majka ne čuje valcer, dok joj dijete plače. Sedma kaže: Buduća sudbina djeteta uvijek je majčino djelo. Osma: Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca, ona prije toga nije ni postojala: postojala je žena, ali majka nikad, jer majka je nešto potpuno novo. Deveta: Muškarac svoju djevojku voli najviše, svoju suprugu najbolje, a svoju majku najduže. Deseta: Ljudi su onakvi kakvima ih učine njihove majke. Jedanaesta: Sve žene postanu kao njihove majke: to je njihova tragedija, nijedan muškarac ne postane kao majka: to je njihova tragedija. Dvanaesta: Nijedan poklon majci neće biti dovoljno dobar kao njen poklon tebi – život. Trinaesta: Majka je banka u koju ulažemo sve svoje brige i muke. I četrnaesta:

Kad majka hrani dijete, izdašna je kao nebo, kad djeca hrane majku, broje svaki dan.

Uz ove, dakako da postoje i još mnoge druge izjave o majci. No i ove što sam

ih spomenuo više su nego dovoljne da odmah uvidimo kako je riječ o jednom posebnom Božjemu biću u kojem je prisutno nešto od one božanske uzvišenosti koju je Bog stavio u Majku svoga ljubljenog Sina, Isusa Krista.

Braćo i sestre! Svi mi imamo majke: mnogi još žive, a brojni već pokojne. I kad ih više

nema, kad su već u grobu i naše ih oči više ne gledaju, one nisu umrle niti su nestale, jer za dobro odgojenu djecu majka nikada ne umire. Ona je uvijek živa: u srcu i duši, u slici, priči i nezaboravnoj uspomeni. Tako je s majkama kojih više nema. I tako je s dobro odgojenom djecom koja svoju majku doživljavaju i onda kada je više ne gledaju.

ali što je sa živim majkama i djecom njihovom? Postoji li danas, u tom

odnosu majčinstva i sinovstva, neki posebni doživljaj, neka nježna nit i poveznica? Malo ću glasnije i konkretnije: postoji li danas između majke i njezina djeteta „četvrta postaja“? I još konkretnije: postoji li postaja neraskidive povezanosti, nježnosti i ljubavi. Postoji li postaja susreta? I suze s obadvije strane (?!), kao što to bijaše na onoj „četvrtoj postaji“ Isusova križnoga puta na kojoj se dirljivo susretoše Majka i Sin, Gospa i Isus?

Braćo i sestre, potrebno je susresti majku! Opet ću to ponovit: potrebno je susresti

svoju majku! S onom istom ljubavlju kakvom je izmučeni Isus susreo svoju Majku. S onim istim osjećajem i jačinom kakva vam je, kao i meni, bila u srcu dok ste se malo prije penjali na ovaj imotski Sinaj da bi se susreli s našom svetom Majkom i zaštitnicom, Gospom od Anđela. No, nisam naivan da pomislim kako je to uvijek lako i jednostavno. Niti sam naivan, niti mislim da je to uvijek lako i jednostavno, jer je u našem životu puno raznih promjena i brzaca, sudara i udara koji nas od toga odvlače. Prvi su već s prvim bubuljicama, u pubertetu, kad majku izbjegavamo, kad je nazivamo „stara“, kad nam izgleda staromodna, prepobožna ili prenaivna. Drugi su u mladenačkoj dobi, kad smo odriješili konop od rodne obale i pošli u svijet, u grad, na fakultet ili za poslom, i ondje stekli novo društvo, drukčije navike i poglede

koji su suprotni mentalitetu majke. Ehhh, da: majka ide u crkvu i pobožna je, a naše je gradsko društvo (možda) ateističko i ne mari za Boga; majka je seljanka, a društvo je visoko obrazovano, intelektualno i akademsko; majka je siromašna, a naše su društvo sve neki bogati mladići i djevojke; majka se teško izražava, a roditelji naših prijatelja vrlo su načitani, elokventni i govore svjetske jezike; majka živi na selu i ne poznaje ugode grada, a naši su prijatelji sve gradska krema koja, mislimo tako, poznaje i živi život. Majka nosi što ima, ruke joj drhte, kose su joj sijede, lice čisto, ali naborano, a majke naših fakultetskih kolega i poslovnih prijatelja su u trendu mode, ruke su im njegovane, kosa svježe ofarbana, a lice zategnuto i šminkom ispunjeno. Tada je teško susresti majku, vratiti se k njoj, zagrliti, izljubiti, priviti se na njezine prsi i zagledati u njezine oči. Čovjek bi htio poći majci, ali ga nešto zaustavlja, odbija i straši. Zbog toga bi htio i ne poći, ali osjeća duboku bol i nepravdu ako joj ne ode. To je patnja koju ne želi susresti i patnja koju upravo susreće. A još je veća bol i patnja, i duša boli, ako je majka umrla i odnijela u grob neizmirenost s nama. Patnja je i grizodušje ako smo majku vrijeđali, psovali, grdili, zanemarili, a ona je otišla, legla u grob od tuge i boli, staričica sveta. Osjećamo da je tada s njom u grob leglo i cijelo naše biće, koje traži oproštenje, milost, slobodu i iskupljenje;

traži susret, a iz srca teško izlazi da viknemo majčinoj duši da nam oprosti, da nam bude milostiva i pomiri se s nama.

zato, braćo i sestre, treba se, poput Isusa, susresti s majkom. Treba znati u životu

nositi majku. Kao što je ona nosila nas u utrobi, tako je potrebno da i mi nosimo njezinu ljubav do kraja života, kako bismo ostali normalni, na visini ljudskosti i čovječnosti. Tragično je i grješno je stidjeti se vlastite majke: zar ćemo samo i jedino pamtiti njezinu starost, nemoć i možda demenciju? Zar ćemo samo vidjeti njezine drhtave ruke, sjede vlasi i lice njeno isfrižano, a ne zapaziti i prepoznati ljubav i brižnost njezina srca? Tragično je vikati na nju; tragično je majku omalovažavati i ismijavati; tragično je ne znati oprostiti starici majci. A još je tragičnije bešćutno je zaboraviti, zapustiti i zanemariti ili, ne daj Bože, radi vlastitog komoda i širine u kući, u starački dom je strpati, umjesto da je „ka’ u pitaru držimo“ i najveću joj ljubav do kraja života iskazujemo. Braćo i sestre, sudit će nam naši postupci prema majci: mislim, od svega drugoga najviše i od cijeloga zbira grijeha naših najozbiljnije. Jer, Gospodnja su usta izgovorila da su dvije najveće zapovjedi, zapovjedi ljubavi: prema Bogu i bližnjemu svomu. Na njima, veli Isusu, počiva cijeli Stari i Novi zavjet, sve što je u zakonima zapisano i po prorocima izgovoreno.

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

3130

podsjetiti ću na onu evanđeosku prispodobu o Posljednjem sudu. Premda

smo je toliko puta čuli, osobno pročitali i o njoj razmišljali, neće biti suvišno da se te prispodobe i večeras prisjetimo te je u duhu i kontekstu večerašnje riječi malo i protumačimo.

U toj prispodobi, poznato vam je, pred Kristovim se sudištem pojavljuju

razni ljudi i narodi. On jednima veli: Dođite blagoslovljeni, jer bijah gladan i dadoste mi jesti; bijah u tamnici i dođoste k meni; gol bijah i zaogrnuste me, žedan i napojiste me… Tada će mu oni: Ne! Nije moguće. Pa nismo te ni poznavali, a možda smo te čak i pobijali. Ne, Gospodine. To je očito neka zabuna. Mi tebi nikada i ništa nismo učinili. A onda su čuli odgovor: što ste učinili čovjeku meni ste učinili! Zatim kaže drugima: Idite od mene! Tada će mu ovi u čuđenju reći: Kako, Gospodine? Zar nas ne poznaješ. Toliko smo puta o tebi govorili. Kršteni smo, pričešćeni, krizmani i crkveno vjenčani. Znademo sve vjerske formule, još od djetinje dobi; znademo Deset zapovjedi, Očenaš, Dvije zapovjedi ljubavi, znademo… A on će ih tada prekinuti i još energičnije ponoviti: Idite od mene! Bijah gladan i ne dadoste mi jesti, bijah gol i ne obukoste me! Što kažeš, Gospodine? Sjeti se, Sveznajući, koliko sam novca dao za gradnju crkve, koliko sam puta govorio u tvoje ime, koliko sam puta postio,

hodočastio… godinama sam pripadao raznim karitativnim, molitvenim i drugim udrugama, trudio se da te drugi upoznaju… Idite od mene! Odlazite od mene! Niste imali srca za onu koja je vama i meni bila najbliža. Dao sam vam oči, a vi je niste vidjeli; dao sam vam noge, a vi je niste pohodili; i ruke, a vi joj niste pomogli; dao sam vam srce, a vi je niste voljeli; dao sam vam jezik, ali njime ste je samo grdili, psovali, ranjavali i ubijali. Meni ste učinili što ste njoj učinili. Idite od mene. Odlazite od mene. Ne poznajem vas. I odoše prvi u blaženstvo vječno, a ovi drugi u muku vječnu.

Braćo i sestre! Majka je Božji dar. Tko ima hrabrosti uvijek susresti majku, brzo

će biti prijatelj Bogu. Kao što je Isus na svom Križnom putu susreo svoju majku i oni su se stopili u jedno, tako bi i s nama trebalo biti: bilo za života ili na njezinu grobu, trebamo to blagoslovljeno srce majke, trebamo susret s majkom, jer ona je božanskog podrijetla! Zato, dragi moji Slivanjci i Imoćani, nećete pretjerati, nego Bogu ugoditi ako za života njezina majku svoju volite, ako je ljubite, ako je grlite i svaku čast joj iskazujete. A kad je više nema, ako joj do groba dođete, sliku njezinu gledate, Očenaš izmolite i uspomene na nju jednu za drugom nižete. U protivnom, u protivnom riskiramo čuti: Idite od mene. Odlazite od mene. Ne poznajem vas! Amen!

Fra Željko

FINALE ŽENSKOG TURNIRA U BALOTAMA

U subotu, 10. kolovoza 2015., u Slivnu je završen ženski turnir u balotama, koji je organizirao Caffe bar As. Na turniru

je sudjelovalo 7 ženskih ekipa i održavao se u nekoliko vikenda. U finalu su balote u ruke uzele Melanka Šimunović i Ksenija Vučko, s jedne, te Mila i Ines Vrdoljak, svekrva i nevjesta, s druge strane. Pobjednički par bio je Šimunović – Vučko. No pehar i prigodne poklone dobile su i osvajačice trećeg mjesta Kristina Jović i Sandra Prgomet. Ovaj neobični događaj u našem mistu pobudio je veliku zainteresiranost te privukao veliki broj gledatelja, koji su s oduševljenjem gledali kako žene barataju balotama. Budući da smisao turnira nije bio neko oštro natjecanje i osvajanje prvih mjesta, nego ugodno slivanjsko druženje tijekom ljeta, turnir je posve uspio. Neka se ova atraktivna manifestacija ponovi i dogodine.

50. OBLJETNICA BRAKA IVANA I BLAŽENKE LOZINA

U nedjelju, 1. rujna 2019., u našoj je crkvi uistinu bilo svečano: bračni par Ivan i Blaženka Lozina, koji

žive u Americi, proslavili su 50. obljetnicu braka, kojega su pred 50 godina sklopili u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Slivnu. U Matici vjenčanih, svezak II, na stranici 52, pod rednim brojem 14 zapisano je da su se Ivan Lozina, sin Tražimira i Kate rođ. Nogalo, rođen 2. siječnja 1945. u Slivnu i nastanjen u Splitu, i Blaženka Lozina, rođena Stanojević, kći Stojana i Matilde rođ. Šendo, rođena 23. studenoga 1952. u Korčuli i nastanjena u Splitu, vjenčali u Slivnu 23. kolovoza 1969.,

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

3332

da su im svjedoci/kumovi bili Milan Vrdoljak i Ljubo Vuletić pok. Mate iz Poljica i da ih je vjenčao tadašnji župnik o. fra Bernardin Kamber. Pred 50 godina Ivan i Blaženka su u bračnoj privoli izgovorili i obećali jednom drugom ljubav i vjernost u dobru i zlu, zdravlju i bolesti dok ih smrt ne rastavi te su, u znak svoje ljubavi i vjernosti, jedno drugom darovali vjenčani prsten. Što je bilo pred 50 godina, to se u nedjelju, u istoj crkvi, osvježilo i obnovilo: župnik fra Željko je blagoslovio bračni par Lozina i njihove vjenčane prstenove, a oni su, slijedeći propisane rubrike za te prigode, zahvalili Bogu koji ih je tijekom 50 godina njihova braka vodio i štitio, uščuvao u zdravlju i vjernosti te ih blagoslovio djecom i potomstvom. Tom događaju 50. obljetnice braka Ivana i Blaženke i njihovom svečanom činu obnove bračne vjernosti prisustvovali su njihova brojna braća i sestre iz inozemstva (Amerike i Njemačke) i domovine. Poslije svete mise slavlje se nastavilo u dvorani Udruge žena „Slivanjka“ u školi, gdje je također bilo vrlo svečano i veselo. Dok našim slavljenicima, Ivanu i Blaženki, od srca čestitamo na Zlatnom jubileju njihova braka, istodobno im želimo da još „na mnoga ljeta“ žive u zdravlju i veselju.

HODOČAŠĆE U RAMU

U subotu 8. rujna, Slivanjci su po treći put hodočastili u Ramu (BIH), gdje su zajedno s desetak tisuća vjernika

i hodočasnika pristiglih iz svih dijelova Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, proslavili blagdan Male Gospe. Četrdeset i osam slivanjskih hodočasnika, predvođeno župnikom fra Željkom, uputilo se toga dana u 6 sati iz slivanjskog „Centra“, preko Imotskog i Posušja, prema Rami. Čim smo prešli državnu granicu u Vinjanima Gornjim, Mila Mikrut je, prema ustaljenom običaju, uzela mikrofon i na „starovinski način“ predvodila Gospinu Krunicu.

Svečanu svetu misu u župnom dvorištu predvodio je gvardijan franjevačkog samostana u Tomislavgradu, a u koncelebraciji su sudjelovali i brojni svećenici pristigli iz BiH i RH. Ramski gvardijan i župnik je na početku misnog slavlja uputio dobrodošlicu svim nazočnim svećenicima i hodočasnicima. Ramljaci su na Malu Gospu proslavili i Dan Općine Prozor-Rama te su se na poseban način prisjetili najsvježijih rana: uzdolskih žrtava, koje su 14. rujna, 1993., na svetkovinu Uzvišenja Svetog Križa, u ranim jutarnjim satima, ubili pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji su na podmukli način napali mjesto Uzdol i ubili 41 osobu katoličke vjere i hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 pripadnika HVO-a).

Nakon mise, po običaju je upriličeno narodno veselje: zaigralo je kolo („trusa“) u kojem su se sudjelovali brojni hodočasnici, ali je odjekivala i (imotska) ganga i (sinjska) rera. Poslije toga slivanjski su se hodočasnici, kao i drugi, razmiljili ispod brojnih šatora da bi nešto objedovali. Povratak u 15,30 je bio prožet pjesmom, šalom i neskrivenim zadovoljstvom, a kroz autobus su se nosile i kušale „delicije“ što su ih i ove godine pripravile Mila Lozina Antina i Milka Talaja. Uz kratku stanku kod Studenih Vrila, brzo smo prešli državnu granicu, ušli u Republiku Hrvatsku i sretno se vratili u naše Slivno. A da ostane upamćeno, u Ramu su 2019. hodočastili slijedeći: Joze Lozina, Mare Lozina, Milka Grbić, Mate Krolo, Dragica Krolo, Milka Talaja, Marija Parlov, Ivica Parlov, Tomislav Glibota, Dragica Glibota, Mila Mikrut, Ante Jukić, Zora Jukić, Matija Radalj, Ivan Marinović Selak, Ljubica Marinović Selak, Ivan Prgomet („Inić“), Joko Glavaš, Mićo Lozina, Marica Lozina, Branka Barić, Ivan Barić („Đani“), Mirko Zeljko, Dragica Jukić, Neda Zeljko, Josip Mrkonjić, Marija Mrkonjić, Mila Lozina, Nada Vrdoljak, Jozo Vrdoljak, Lucija Dundić, Iva Nogalo, Mirjana Jukić, Davor Katavić, Marina Katavić, Vjera Mrkonjić, Ivan Talaja, Marija Jerković, Mirjana Vrdoljak, Radojka Marinović, Ante Marinović („Marić“), Nediljko Marinović („Đune“), Mila Vrdoljak, Marija Zeljko, Kata Šimunović, Ante Lozina („Paćak“), Zlata Lozina, Vlade Marinović („Vladan“).

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

3534

KRŠTENJE LUCIJE MARINOVIĆ

U nedjelju, 15. rujna 2019., u našoj je crkvi bilo vrlo svečano. Za to su bila dva razloga:

blagoslov školskih torbi naših učenika u prigodi početka nove školske godine 2019./20. te krštenje Lucije Marinović, kćeri Tina i Mateje rođ. Rebić. Zbog jednog i drugog razloga, crkva je u nedjelju bila dupkom ispunjena, gotovo pretijesna za sve koji su došli na svetu misu. Poslije Mise uslijedila su brojna fotografiranja, a potom svečani ručak u restoranu „Venecija“ u Imotskom. Obitelji Marinović od srca čestitamo, a maloj Luciji želimo obilje Božjeg blagoslova i trajnog zagovora po njezinoj svetoj imenjakinji, sv. Luciji. Neka je sretno i blagoslovljeno.

VJENČANJE TOMISLAVA KAŽIMIRA I IVANE NOGALO

U subotu, 5. listopada 2019., u našoj su se crkvi vjenčali Tomislav Kažimir, sin Branka

i Mirjane rođ. Skejić, mladić iz Košuta kod Trilja, i Ivana Nogalo, kći Nediljka i Regine rođ. Vekić, djevojka iz naše župe. Crkva je za ovu prigodu bila prekrasno uređena i nakićena. Svjedoci su bili Stipe Galić i Luca Aračić, a vjenčanje je obavio župnik fra Željko. Ivani Tomislavu želimo obilje Božjeg blagoslova i sretnih trenutaka u njihovom kršćanskom braku.

ŽU

PNI

DO

GA

ÐA

JI ŽU

PNI D

OG

AÐ

AJI

PRGOMETI I GLAVAŠI PROŠIRILI PUT

Zajedničkom akcijom, u kojoj su sudjelovali svi mještani iz zaseoka Prgometi i Glavaši, proširen je put koji

od glavne ceste vodi u Prgomete i Glavaše. Stari je bio uzak i zbilja jadan. Trebalo je, posebno gostima i strancima, dobro paziti i „ciljati“ da se stigne do zaseoka. Razmijeniti se uopće nije bilo moguće, a ako bi to i uspjelo

to je već spadalo u domenu umjetnosti. Zato su se složni Prgometi i Glavaši kao jedan dogovorili te porušili stare i široke suhozidine i time dobili na širini i preglednosti puta, po kojem se sada ugodno vozi i bez problema razmjeni. Sada slijedi nasipanje jalovinom i, želimo vjerovati, skoro postavljanje asfalta. Čestitamo im na složnosti i marljivosti.

PROSLAVA SVIH SVETIH I DUŠNOGA DANA

Kao i prethodnih, tako je i ove godine u prigodi svetkovine Svih svetih i Dušnoga dana u Slivno došao silan

svijet. Iz svih krajeva u kojima žive i rade došli Slivanjci i Slivanjke na grobove svojih najmilijih. Nitko praznih ruku. Svi u rukama i naručju nose cvijeće i svijeće te ih s ljubavlju i dubokim pijetetom polažu na svoje obiteljske grobnice. I pritom oživljuju uspomene na draga i nezaboravna lica koja su ih rodila, odgajala i podizala: tko na oca, tko na majku, tko na suprugu, tko na supruga, a o djedovima i bakama da i ne govorimo. Lijepo je to. I ljekovito. Ma koliko tužno i sjetno, toliko je nekako i ugodno: jer se duša začas preobrazi,

srce se nekim posebnim mirom ispuni, a oko samo od sebe zamagli. Ne od žalosti, već od sreće. Da, sreće što smo došli, donijeli cvijeće, pokazali ljubav i šapnuli: HVALA ti oče i majko, draga suprugo i dragi mužu, hvala ti djede i bako, draga rodbino i prijatelji što ste za mene učinili i što sam opet s vama. Neraskidivo, neizbljedivo, nikad zaboravno, do života zahvalno. Doviđenja vam, do prve prigode. Mislim na vas, molim za vas. I ljubim vas, mili moji. Tako nekako bijaše u Slivnu za ove Sve svete i Dušni dan. Uvjeren sam da će tako biti i dogodine. Jer Slivanjci ne znaju drugačije.

SIJEĆANJE NA VUKOVAR

Obilježavanju 28. godišnjice na žrtve Vukovara i Škabrnje tijekom Domovinskog rata, pridružila se i

naša župa. Započelo je u 13,45, kada je na zvoniku naše crkve počelo zvoniti, sve do 16 sati. Nakon toga smo u crkvi izmolili 5 Očenaša, Zdravih Marija i Slava Ocu na čast 5 rana Isusovih te se u procesiji uputili do našega spomenika iza crkve. Ondje smo izmolili molitve za pokojne: za sve hrvatske branitelje koji su poginuli u obrani Vukovara i Domovinskom ratu, kao i one čija su imena zapisana na našem spomeniku. Slivanjci su pred spomenikom položili cvijeće i upalili svijeće te na kraju ispjevali Hrvatsku himnu. S mislima na sve poginule, stradale i nestale u Domovinskom ratu razišli smo se svojim kućama.

36 37

3938

UD

RU

GA

MLA

DIH

SLI

VN

O

DEVETNAESTI „GANGA-FEST SLIVNO„

Kao i prošlih godina, i ove je godine u prvu subotu nakon Velike Gospe, 17. kolovoza 2019., održan tradicionalni

„Ganga-fest“ Slivno. Ova devetnaesta po redu manifestacija održana je na uobičajenom mjestu, na školskom igralištu, te je, uz Slivanjce, privukla i brojne posjetitelje iz raznih krajeva Lijepe naše, ali i iz inozemstva. Premda bi se iz naziva „Ganga-fest“ moglo pomisliti da se radi samo o gangi, ipak taj naziv uključuje i druge grane, tako da su se uz nastupe gangaša i gangašica mogle čuti i gusle i diple. Jedno, drugo i treće (ganga, gusle i diple) orilo se slivanjskom prodolinom na ovogodišnjem Ganga-festu. Sve izvođače i posjetitelje je na početku pozdravio i Božji blagoslov zazvao župnik fra Željko, a potom su s pozdravima nastavili Mario Repušić, načelnik Općine Runović, u koju spada i Slivno, i Ante Šošić, dožupan Županije splitsko-dalmatinske. Ganga-fest je održan u organizaciji „Udruge mladih“, a program su vodili Ivana Matković i Ivica Prgomet „Paškić“. Na smotru su pristigli brojne gangaške skupine, guslari i diplari, ne samo iz Imotske krajine, već i iz drugih mjesta Splitsko-dalmatinske županije. Stručni ocjenjivački sud sačinjavali su Augustin Kujundžić „Ago“, Braco Zdilar i Miljenko Biošić. Nakon što je

saslušao sve pjesme i izvođače ocjenjivački sud je donio odluku da su u ženskoj gangi 1. mjesto osvojile gangašice iz KUD Runović (Iva Lubina, Ana Babić, JagodaTucak); 2. mjesto gangašice KUD Dikovača iz Zmijavaca, a 3. mjesto Zvuci kamena i krša. U muškoj gangi 1. mjesto osvojili su gangaši iz KUD Dikovača; 2. mjesto gangaši Pet sela (Vinica, Katuni, Tijarica, Kamensko, Čačvina, Lokvičići); 3. mjesto Orlove stine. Nakon gange, gusala i dipala, iza ponoći je uslijedio „zabavni“ dio programa u kojem su nastupili Džoni Gitara i ostali izvođači. Ovogodišnji Ganga-fest bio je upečatljiv. Nadamo se da će dogodine, kada se održava jubilarni-dvadeseti Ganga-fest, biti još upečatljiviji.

RADOVI U ŽUPI

RA

DO

VI U

ŽU

PI

Kao i dosadašnjih, tako smo i 2019. godine u našoj župi poduzeli nekoliko značajnih zahvata u crkvi i oko crkve,

a isto tako oko župne kuće i na samoj kući. Sve poduzeto smo i završili, osim jednoga projekta kojega smo se nedavno uhvatili (stupići i kovana ograda na zidu oko crkve), ali ćemo i njega uskoro završiti.

I . RADOVI U CRKVIzavršena obnova oltarne pale

Obnova slike Bogorodica s Djetetom, Presvetim Trojstvom i svecima

Oltarna slika Bogorodica s Djetetom, Presvetim Trojstvom i svecima prije obnove

Oltarna slika kasno baroknog slikara Filippa Naldija “Bogorodica s Djetetom, Presvetim Trojstvom i svecima” krasi apsidu župne crkve Presvetog Trojstva u Slivnu. Sliku su dali naslikati njeni župljani što se vidi po natpisu na bosančici pri dnu slike: „Neka se zna za uvik da ovi seljani od ove crkve učiniše svojom lemozinom i trudom ovu figuru. Impega ju je Filippo Naldi na 1769.“ Natpis na bosančici koji kazuje kako su sliku

dali naslikati njeni župljani

RA

DO

VI U

ŽU

PIRA

DO

VI

U Ž

UPI

4140

Slikar Filippo Naldi, podrijetlom Firentinac, kasno barokni je slikar koji je djelovao na širokom prostoru srednje i južne Dalmacije. Poznat je kao slikar naroda, njegove slike namijenjene su narodu i prilagođene njegovoj sklonosti prema živim bojama, dekorativnim tkaninama i shematiziranim likovima. Naldijeve slike živo pripovijedaju i ilustriraju događaje te oblikuju likove o kojima priča Evanđelje. One su nadomještale i nadopunjavale knjige jer su se obraćale nepismenima i neukima. Jasne svetačke figure stereotipi su koji se ponavljaju jer daju istu poruku u različitim sredinama. 1

Lučna slika, naslikana u tehnici ulja na platnu podijeljena je u tri glavne skupine. U centralnom dijelu prikazano je Presveto Trojstvo kako kruni Bogorodica s djetetom koja sjedi na tronu kojeg pridržavaju anđeli. Lijevo i desno od nje naslonjeni na oblake nalaze se sveci i svetice, mučenici i mučenice iz prvog doba kršćanstva među kojima se ističu sv. Petar i Pavao, sv. Lovro, Ivan Krstitelj, sv. Mihovil, Roko i Paškal, svetice sv. Klara, Katarina, sv. Cecilija... U donjem dijelu, ispod oblaka, naslonjeni na tlo prikazani su redovnici, arkanđeo Mihael i sv. Juraj koji ubija zmaja.

Pri prvom susretu sa slikom, zbog poziva konzervatora Konzervatorsko odjela u imotskom i izrazito lošeg zatečenog stanja odlučile smo se na zahtjevan zahvat restauracije slike velikog formata. Odlučeno je zahvat izvoditi insitu što je iziskivalo pomno planiranje svake faze zahvata.

U proteklim razdobljima događale su se brojne preinake na slici. Tako je, na primjer, prilikom obnove oltara 1968.g. zbog postavljanja svetohraništa dio slike lučno rasječen i podvrnut. 1982.g uslijedila je obnova koja je obuhvaćala sanaciju i vraćanje izrezanog donjeg dijela slike, podstavljanje slike novim platnima radi ojačanja pukotina i šavova, kitiranje oštećenja sa lica, retuše i lakiranje. Slika je bila lakirana debelim nanosom laka koji je vremenom jako potamnio i prekrio dio figura sa slike. Današnja resturacija započela je upravo uklanjanjem starog laka i otkrivanjem karakterističnih Naldijevih “živih boja”.

1 Radoslav Tomić, Slikar Filippo Naldi, Institut ua povijest umjetnosti, Zagreb, 2006.

Detalj prije čišćenja laka

Detalj nakon čišćenja laka

Detalj nakon obnove

Najzahtjevniji dio obnove bio je sanacija platnenog nosioca, prenošenje slike u župnu dvoranu i ponovno montiranje slike u apsidu, što je uslijedilo nakon čišćenja. Slika je pažljivo dignuta sa zida i namotana licem prema vani na valjak odgovarajućih dimenzija prethodno omotan zračnom folijom te prenesena u župnu dvoranu gdje je položena na pod podstavljen zaštitnim folijama. Sa poleđine je uklonjeno prethodno podstavljeno platno i detaljno očišćeno i pripremljeno za krpanje. Nedostajući dijelovi platna rekonstruirani su umetanjem lanenog platna rezanog prema formi oštećenja. Ojačavanje rubova platna izvršeno je lijepljenjem traka lanenog platna tzv. metodom strip lining. Šavovi su dodatno ojačani šivanjem voštanim koncem. Sve rekonstruirane površine s poleđine dodatno su ojačane lijepljenjem knjigoveškog platna.

Transport slike u župnu dvoranu

Krpanje platna

Napinjanje slike na novi podokvir

Nakon sanacije platna slika je vraćena u crkvu, napeta na novoizrađeni podokvir i vraćena na zid. Idućom kampanjom radova uslijedila je rekonstrukcija preparacije i priprema podloge za retuš. Tonom preparacije nastojalo se približitu tonu originalne preparacije, crveno smeđe. Preparacija se nanosila na mjesta gdje nedostaje. Nakon sušenja je oblikovana prema strukturi originalne preparacije i bojenog sloja. Na pripremljenu podlogu izveden je podslik, nanesen izolacijski lak i završni retuš restauro bojama. Stari ukrasni okvir zamijenjen je novim, izrađenim od hrastovog drva neutralne boje kako bi slika u svom punom sjaju došla do izražaja.

Oltarna slika Bogorodica s Djetetom, Presvetim Trojstvom i svecima nakon obnove

Obnova slike započela je 2016.g i nakon četiri godine prezentirana u svom izvornom obliku. Sliku su restaurirale diplomirane konzervatorice - restauratorice Katarina Tomaš, Sara Aničić Eterović, Željka Lušić i Ivana Letilović.

Mr. art. Ivana Letilović

RA

DO

VI

U Ž

UPI

RA

DO

VI U

ŽU

PI

4342

II. RADOVI IZVAN CRKVEstupići i kovana ograda na zidu oko crkve

III. RADOVI OKO ŽUPNE KUĆEzavršena kapela i perivoj u čast sv. Ivana Pavla II.

U subotu, 15. lipnja, trećega dana trodnevnice, nakon svete mise, koju je u 18 sati predvodio imotski gvardijan, župnik i dekan fra Kristijan Stipanović, uputili smo se u procesiji prema župnoj kući, gdje je za našu župu obavljen povijesni čin: blagoslov kapele sv. Ivana Pavla II., koji je obavio gvardijan fra Kristijan. Prije samog blagoslova, župnik fra Željko je pred mnoštvom vjernika iznio „povijesni hod“ nastanka kapele, od začetka ideje do njezine realizacije. Istaknuo je da je papa Ivan Pavao II. imao veliku ulogu u nastanku suvremene Republike Hrvatske, jer je među prvima priznao našu Domovinu i time potaknuo druge svjetske vladare i države da ga u tomu slijede. Kako je taj veliki papa nedugo nakon svoje smrti proglašen svetim, rodila se ideja da se na gornjoj livadi pored župne kuće njemu u čast, kao znak zahvalnosti, sagradi dostojna kapela. Župnik je tu ideju iznio poduzetniku Anđelku Vučku, direktoru građevinske tvrtke Domus Gradnja d. o. o, koji je to pozdravio i rado se sa svojim radnicima prihvatio besplatne izgradnje kapele. Radovi su započeli 19. listopada 2018. i o njima smo nekoliko puta izvještavali na internetskim stranicama naše župe. Budući da smo željeli da kapela bude završena do naše župne svetkovine Presvetog Trojstva (16. lipnja), te su se želje i ostvarile. U srijedu, 12. lipnja, radovi na kapeli i oko kapele bili su završeni pa je imotski gvardijan fra Kristijan Stipanović, na uočnicu naše svetkovine blagoslovio to prelijepo sakralno zdanje. Uz Anđelka Vučka, velika zahvalnost ide i našim slivanjskim ljudima, našim majstorima i „argetima“, koji su također besplatno i srčano radili na okolišu kapele (postavljanje kocke i uređenje staze ispred i oko kapele, postavljanje i dogradnja zidova i drugih stvari). Premda je bila „pasja vrućina“, to im nije smetalo: tko je stavio „šudar“, tko šešir ili nešto drugo, ali radilo se bez stajanja i sa željom da se radovi privedu kraju i da Slivno za svoju svetkovinu ima novi i predivan objekt. O slivanjskoj ljubavi,

Dok pišemo ovaj tekst, ti su radovi već u tijeku. Naime, na zidu od groblja sa sjeverne strane naše crkve, od istočnog do zapadnog ulaza u groblje, trenutno se postavlja 13 kamenih stupića u visini 50 cm. Na te će stupiće zatim doći špicana poklopnica debljine od 8 do 10 cm, a povrh ne kamena polirana kugla. Nekoliko sam već puta u obavijestima na kraju mise pozvao vjernike da svaka obitelj, ili glava obitelji, donese dvije kamene „vacade“, domaće iz Slivna, s kojima se grade ti stupići. Slivanjci su se zbilja i odazvali i donijeli vacade s kojima domaći „umjetnik“ u kamenu, Ivan Radalj „Zele“ sa zadovoljstvom i besplatno, na čast Presvetomu Trojstvu i našemu mjestu, radi spomenute stupiće. Ne znam kako ću mu na oči kada ovo pročita, jer mi je „zapelio“ da to ne spominjem, no ja ipak mislim da se ne može ne vidjeti niti sakriti grad koji se nalazi na gori, kako kaže Isus u jednoj od svojih parabola. Zato čast i kapa dolje „Zelinoj“ samozatajnosti, ali neke se stvari ne mogu niti smiju prešutjeti, jer to ni pred Bogom ni pred ljudima ne bi bilo pravedno.

Između tih stupića bit će postavljena kovana ograda, u dužini 50 m, a njezina cijena iznosi 110 € po metru, što znači 5.500 €. Ograda je već naručena i vjerujemo da će biti postavljena do Božića. Budući da se radi o većoj sumi, za ogradu se već prikupljaju dobrovoljni prilozi i jedan dio Slivanjaca se već odazvao. Istina, u tome smo praktički još na početku, ali sam uvjeren da ćemo uz pomoć i zajedništvom svih Slivanjaca, kako ovih u domovini tako i onih u dijaspori, prikupiti potrebna sredstva i našu prelijepu slivanjsku crkvu učiniti još ljepšom. Sve što je do sada u Slivnu učinjeno, isključivo je učinjeno našim htjenjem i zajedništvom. I uopće ne dvojim da će i ovaj projekt „planuti“. Baš kao i svi drugi, uistinu brojni, koje smo do sada zajednički ostvarili. Na čast Presvetom Trojstvu, na ponos svome mjestu i budućim slivanjskim naraštajima na zadovoljstvo.

RA

DO

VI

U Ž

UPI

RA

DO

VI U

ŽU

PI

4544

zahvalnosti, zajedništvu i poduzetništvu danas, a budućim naraštajima sutra, govori i govorit će kamen, koji je postavljen ispred kapele, i u njemu pozlaćenim slovima uklesane slijedeće riječi:

Da bi kapela sv. Ivana Pavla II. dobila na ljepoti, dali smo se i na uređenje okoliša – Perivoja – ispred i oko kapele, vodeći se načelom da ljepota ljepotu ljubi i zaslužuje. Budući da je cjelokupni prostor ispred i oko kapele bio neravan, najprije se nasulo nekoliko kamiona jalovine, a zatim petnaestak kamiona zemlje. Jalovinu je darovala Općina Runovići, a zemlju Melanka i Ivica Šimunović. Nakon toga uslijedili su radovi oko postavljanja vodovodnog sustava: duž cijele površine iskopani su kanali u koje su položene vodonatapne cijevi, postavljene šahte s ventilima i prskalice (oko četrdesetak prskalica), a na nekim mjestima i električni kablovi za reflektore koji će diskretno osvjetljavati pojedine dijelove Perivoja. Nakon završetka zemljanih uslijedili su hortikulturni radovi. Promišljeno i planski su posađene razne vrste stabala i drugih sadnica koje odgovaraju našoj klimi i podneblju, poglavito u zimskom razdoblju. Radove je izvelo poduzeće „Breza“ u

vlasništvu Hrvoja Biočića. Samo uređenje Perivoja (postavljanje vodovodnih kablova, ventila i prskalica, kupnja i sadnja stabala i ostale hortikulture, sijanje i zbijanje trave itd.) koštalo je 44.820 KN. Svi radovi na uređenju Perivoja su završeni u petak poslije podne, 25. listopada 2019. U uređenju ovog prelijepog Perivoja svojim su prilozima i donacijama sudjelovali brojni Slivanjci u domovini i inozemstvu, a posebno su se istakli Splitsko-dalmatinska županija, gosp. Boris Vrdoljak, vlasnik tvrtke S+B SYSTEMTECHNIK D. O. O, i Udruga žena „Slivanjka“, što se može vidjeti u Prilozima za uređenje Perivoja sv. Ivana Pavla II. S ovim prostorom Slivno je dobilo svoj najljepši kutak, kojemu bi pozavidjeli čak i veći gradovi. Bogu na slavu, sv. Ivanu Pavlu II. na čast, a Slivnu na ponos.

IV. RADOVI NA ŽUPNOJ KUĆIobnovljena izvanjska fasada

Dok se radilo na kapeli i Perivoju, istovremeno su se odvijali radovi i na župnoj kući, na kojoj se obnavljala kompletna fasada. Dosadašnja fasada se izfrižala, na mjestima popucala, a ponegdje i posve otpala. Zato smo ove godine, upravo za našu župnu svetkovinu, željeli urediti i župnu kuću izvana. Jednom je i to trebalo doći na red. Odlučili smo da to bude ove, 2019. godine. Fasadne radove na župnoj kući izveo je Ante („Antiša“) Glavaš, sa svojom ekipom.

IVANU PAVLU II.

NEZABORAVNOM PAPI, BOŽJEM UGODNIKU I

NARODA HRVATSKOGA VELIKOM PRIJATELJU

U TRAJAN SPOMEN, ČAST I ZAHVALU

A SLIVNU ZA LJUBAV, PONOS I DUHOVNU

OKRIJEPU

OVU KAPELU I PERIVOJ

IDEJNO ZAMISLIŠE I S LJUBAVLJU UČINIŠE

VUČKO ANĐELKO PODUZETNIK I

TOLIĆ FRA ŽELJKO ŽUPNIK

GODINE GOSPODNJE 2019.

RA

DO

VI

U Ž

UPI

RA

DO

VI U

ŽU

PI

4746

V. SLIKOVNI POČETAK I RAZVOJ KAPELE I PERIVOJA

RA

DO

VI U

ŽU

PIRA

DO

VI

U Ž

UPI

4948

51

RA

DO

VI U

ŽU

PIRA

DO

VI

U Ž

UPI

5050

VI. IVANE PAVLE DRUGI, HRVATSKI TE NAROD LJUBI!

Ovdje donosim propovijed koju sam 8. travnja 2005., kao tadašnji provincijal, održao u prepunoj crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu na misi zadušnici za papu Ivana Pavla II.

Ivane Pavle Drugi, hrvatski te narod ljubi!

Sve sam svjesniji da se bliži trenutak kad ću se predstaviti pred Bogom cijelim svojim

životom, izgovorio je papa Ivan Pavao II. 19. svibnja 2003., dan poslije svojeg 83. rođendana. Taj dan, dan prijelaza u “Očevu kuću”, papa nije znao, ali ga je, vidno iscrpljen i pritisnut sve težim bolestima, slutio i gotovo napipavao. Bio je svjestan da se taj dan približava i Ivan Pavao II. mu je mirno i spokojno – bez stresa, drame i straha – išao ususret. Njemu je, kao i sv. Pavlu, smrt bila samo dobitak, a ne gubitak.

I doista: pred sedam dana, u utorak 2. travnja u 21 sat i 37 minuta, u predvečerje

blagdana Božanskog milosrđa, stigla je iz Države Vatikanskog Grada vijest: “Sveti Otac Ivan Pavo II. je preminuo“. Dogodilo se ono što je i nagovijestio: “prešao je prag nade” i “predstavio se pred Bogom cijelim svojim životom.”

premda očekivana, ta vijest potresla je i duboko ražalostila ne samo pripadnike jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, kojoj je Ivan Pavao II. preko 26 godina bio na kormilu, nego i sve ljude dobre volje koji su u njemu vidjeli svjedoka Božje blizine.

Otišao je čovjek koji je svojom ljubavlju, jednostavnošću i prodornošću duha

osvojio cijeli svijet. Otišao je „bijeli čovjek“ u bjelinu i čistoću neba. I ovih dana, dok smo gledali i slušali razne izvještaje iz Vatikana, dok smo molili i u srcu prebirali uspomene na Ivana Pavla II., vidjeli smo i jedan drugi svijet kojega je potresla i ujedinila njegova smrt. Svijet je shvatio da je otišao neumorni graditelj svjetskog mira, pun očinske ljubavi za svakoga, a isključivosti za nikoga. Zato kod sviju i s pravom suza u oku, tuga u srcu, molitva na usnama, divljenje i zahvalnost u duši.

Ovih će se dana izreći mnoge divne riječi o “bijelom čovjeku”. I s pravom. Zaslužio

ih je, jer je sve zadivio. A posebno je zadivio nas Hrvate. Nedostaju i fale riječi kojima bi se

mogla opisati tri njegova pastoralna pohoda u “ljubljenu i plemenitu” zemlju Hrvatsku koja je tko zna koliko puta stajala između ponora i pomora, ali je uvijek ostala vjerna Svetoj Stolici i Kristovu namjesniku, Svetomu ocu, rimskome Papi. Sjetimo se, jer važno se je sjećati:

Prvi put to bijaše 10. i 11. rujna 1994., u tijeku Domovinskog rata, kada

su Hrvatsku svi zaobilazili u širokom luku. Slijetanje u zagrebačku zračnu luku, poljubac i blagoslov hrvatske zemlje i zatim veličanstvena kolona prema zagrebačkoj katedrali, nezaboravne su slike i dojmovi iz tih povijesnih dana. Zagrlila ga je tada cijela Hrvatska, kao što je on u simboličnom komadiću hrvatske zemlje u zračnoj luci poljubio i zagrlio cijelu Hrvatsku i svakog njezina građanina, bez obzira na vjeru, naciju i svjetonazor. U zemlji koja je krvarila, brojila svoje rane i pokapala svoje mrtve, Ivan Pavao II. je na zagrebačkom hipodromu – pred gotovo milijun vjernika – pozvao na zajedništvo, na opraštanje i promicanje kulture mira. Ljudima na vlasti, svećenicima, mladima i svim vjernicima očinski i pastirski je rekao: “Morate biti prvi u opraštanju”, jer kultura mira “ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti”. Divne riječi za napaćeni narod u kojima dominiraju dvije riječi, “opraštanje” i “domoljublje”, koje naglašavaju hrvatski identitet i stoljetnu prepoznatljivost hrvatskoga naroda.

Drugo hodočašće Ivana Pavla II., pod geslom: “Bit ćete mi svjedoci”, bilo je od

2. do 4. listopada 1998. Ono je darovalo narodu i Crkvi u Hrvata novog blaženika: kardinala Alojzija Stepinca. Na tom hodočašću Sveti Otac je povezao hrvatski sjever i hrvatski jug: Zagreb i Mariju Bistricu sa Splitom i Solinom. Split nije mogao poželjeti uglednijeg, časnijeg i dražeg gosta za proslavu njegove 1700. obljetnice. Samo su četiri godine prošle od prvog pohoda, ali je papu tada dočekala jedna druga Hrvatska: Hrvatska izišla iz rata, koja je integrirala sva okupirana područja, obnovila mnoga razorena mjesta i porušene crkve i na rodna ognjišta vratila brojne hrvatske prognanike. Znajući da je Split kolijevka i baština, koju Hrvatska ne smije zanemariti u novim demokratskim okolnostima, papa je u nezaboravnoj misi na Žnjanu ponovno pozvao

51

52

RA

DO

VI

U Ž

UPI

5353

RA

ZN

O

BIO JE GLADAN KRUHA, A ODIJELO ZA DODJELU

DIPLOME JE POSUDIOPriča o uspješnom Imoćaninu zaista impresionira, kao vrhunski

stručnjak obišao je svijet, u 77. godini u teretani je svaki dan

Za dvadesetak dana na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu podijelit će se zlatne diplome svim nekadašnjim

polaznicima toga prestižnog fakulteta koji su točno prije pedeset godina, znači 1969. godine, diplomirali i stekli zvanje inženjera elektrotehnike.

Među slavljenicima će biti i jedan Slivanjac, iz Slivna kod Imotskog, 77-godišnji ing. Miljenko Parlov.

Upravo ova priča je o tom čovjeku i njegovom životnom putu, priča koja je zapravo preslika mnogih sličnih priča pametnih Imoćana koji su završavali fakultete sami se brinući o svom školovanju.

Izdvajamo miljenka parlova i kao prvog Imoćanina koji je nakon dobivanja diplome inženjera elektrotehnike dugo radio u poznatoj firmi "Velebit" iz Zagreba, a onda za svjetski poznate firme medicinske opreme, američki "Geimc" iz Denvera, potom "Sequoi Turner" iz Silicijske doline, pa za poznati "Sismex" iz japanskog Kobea, poznat po hematološkoj opremi.

O njemu su nekoliko puta opširno pisali tiskani mediji, potom i specijalizirani stručni časopisi, kao o vrhunskom stručnjaku za medicinsku opremu.

Čovjek koji je obišao uzduž i poprijeko kuglu zemaljsku i kako kaže, uvijek i samo s jednim gorivom koje se ne troši. A gorivo se zove Slivno. To ubavo selo na jugoistoku Imotske krajine u svijet je poslalo sa škrte zemlje i kamena na desetke poznatih inženjera, profesora, liječnika, svećenika.

Pa što ima u tom Slivnu, priupitasmo Miljenka, kojega smo susreli u Makarskoj, gdje sada živi zajedno sa suprugom i djecom.

Piše: Braco Ćosić

sve: vlasti, svećenike i sve vjernike da “dadnu novo lice svojoj domovini”, posebno se zalažući da se “u društvu ponovno učvrste etičke i moralne vrijednosti što su ih potkopali prijašnji totalitarizmi i nedavno ratno nasilje”. Na to je pozivao starije i po bilo kojoj funkciji, političkoj ili crkvenoj, odgovornije. A u Solinu, kolijevci hrvatske državnosti, hrvatsku je mladež toplo i očinski brižno poticao: “Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko”.

Treći put Ivan Pavao II. je došao “na drago hrvatsko tlo”, pod geslom “Obitelj – put

Crkve i naroda”. Bijaše to od 5. do 9. lipnja 2003., u okviru njegovoga jubilarnog, stotog apostolskog putovanja. Na samom dolasku, s Krka je uputio pozdrav Slavoniji, ističući da će pohoditi Đakovo i Osijek, Dubrovnik, Rijeku i Zadar. Nezaboravne su riječi i iskreni poticaji Svetoga Oca koje je tih dana upućivao vjernicima u Hrvatskoj. Ipak, izdvajam poziv i poticaj koji je izgovorio pred Majkom Božjom u Trsatskom svetištu, kada je kazao: “Budite narod nade! Budite narod koji moli!” Te se riječi i poticaji Petrova nasljednika i Kristova vikara na zemlji ne mogu lako zaboraviti. Još manje se mogu zaboraviti riječi koje je izgovorio u Zadru, na odlasku iz Hrvatske. Sjetimo se tih toplih i prevažnih riječi jer su iskrene i povijesne: “Hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije, Kvarnera. Sjećam se tvojih patnji uzrokovanih ratom, što su još vidljive na tvome licu i što se odražavaju na tvom životu i blizu sam svima koji podnose tragične posljedice rata. Poznata mi je tvoja snaga, hrabrost i tvoje ufanje; i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da i ti jednom ugledaš bolje dane. Hvala i tebi, mladeži Hrvatske! Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi; zemljo hrvatska, Bog te blagoslovio!” Tako je govorio veliki sin Poljske i neusporedivo najveći prijatelj Hrvatske, papa Ivan Pavao II.

I sada kad je sve dovršeno, zaokruženo i ispunjeno što drugo kazati doli: hvala

Ti, Sveti Oče. Hvala Ti što si nam posvjedočio očinsku i prijateljsku ljubav; što si nam otkrio bogatstvo, ljepotu i privlačnost života po Evanđelju; što si nas podsjetio da je od svega najveće i najvažnije voljeti svakog čovjeka; što si nas poučio da je čovjek toliko velik koliko je spreman oprostiti i tražiti oproštenje.

Bio si uvijek na strani malenih, siromašnih, ugroženih; dizao si svoj glas u ime onih kojima je glas bio oduzet, kojima je dostojanstvo bilo ugroženo i postojanje prekriženo. Učio si nas poštivati i otkrivati, a potom i cijeniti bogatstvo i ljepotu u svakoj kulturi i svakoj religiji. Za tebe je svaki čovjek, bilo koje vjere i uvjerenja, bio dostojan sugovornik; svakome si prilazio otvoreno i neposredno jer si na licu svakog čovjeka prepoznavao lice Boga Stvoritelja. Rat nikada nisi opravdavao, bez obzira tko ga je pokretao i s kojim ciljevima vodio. Prepoznavao si Božje tragove: u prirodi, umjetnosti, glazbi, književnosti, predajama i običajima.

Hvala Ti za svaku napisanu i izgovorenu riječ kojom si obogatio Crkvu i

nadahnjivao čovječanstvo. Hrabro i neustrašivo si promicao ljudsko dostojanstvo i branio život od njegova začeća do prirodne smrti. Na svojim brojnim pastirskim pohodima, kao Dobri pastir, svjedočio si Crkvu koja ide ususret svakom čovjeku; Crkvu koja ne pozna granice, koja nadilazi političke granice i ekonomske računice. Hvala Ti, Sveti Oče, za ljubav, brigu i oduševljenje s kojima si susretao milijune mladih koje si hrabrio, volio i grlio, s kojima si, kao u našem Solinu, pjevao i šalio se.

Posebno Ti hvala, Sveti Oče, što si među tolikim narodima, na poseban način

ljubio naš hrvatski narod i to u tri pohoda cijelom svijetu, Urbi et orbi, pokazao. Hvala Ti što si u presudnim trenucima, među prvima, hrabro podržao i bez kolebanja zastupao hrvatski narod u njegovim vjekovnim težnjama za slobodom i samostalnošću. Za svaki tvoj povijesni korak i stopu na hrvatskom tlu, hvala Ti. Uvjeren sam da ovog trenutka svaki čovjek dobre volje u Hrvatskoj duboko u srcu gaji poštovanje i zahvalnost što je mogao živjeti u Tvom vremenu, što te je mogao čuti, vidjeti i susresti. I da je sretan što Te je mogao voljeti.

Mnogo si puta, na raznim audijencijama u Vatikanu i izvan njega, gdje god si vidio

Hrvate znao kazati: “Dragi moji Hrvati, papa vas voli, papa vas ljubi, papa vas blagoslivlja!”

Večeras, kad slavimo svetu misu za pokoj Tvoje plemenite duše, i mi suznih očiju,

a s ponosom i zahvalnošću kličemo: Ivane Pavle II. i mi volimo Tebe! Ljubavlju iskrenom i dubokom, bez računice i granice. Jer, kao i Ti, ni mi ne znamo i ne želimo drukčije. Ivane Pavle Drugi, hrvatski Te narod ljubi! Amen!

52

RA

ZN

OR

AZ

NO

RA

ZN

O

54 555554

Upravo je izišao iz teretane. Sa svojih 77 godina svaki dan je u teretani, dajući lekcije daleko mlađim naraštajima o kondiciji i zdravom načinu života.

Ma da, nije meni teretana neki trendovski izdanak. Bio sam ja reprezentativac u veslanju, veslao za zagrebačke veslačke klubove po Savi, Bundeku, Jarunu, pa izvrstan sam i tenisač, atletičar. Tenisom se i dan-danas bavim. Nema praktički dana a da nisam na teniskim terenima u Makarskoj.

A Slivno? To se ne može tek tako opisati. Kada vam je najteže, kada vam se pokažu životne prepreke, sjetim se Slivna i sve mi se poravna, možete na kraj svijeta, započe nam priču Miljenko i nastavi:

- Sjećam se te jeseni, davne 1957. godine. Završio sam u mom Slivnu osmogodišnju školu. Moj otac, koji je bio u to vrijeme učen čovjek, uputio me je u Zagreb. Sama samcata. Sjeo ja u vlak u Splitu i ujutro u pet sati banuo prvi put u Zagreb, u veliki grad. Toga jutra na željezničkom kolodvoru bilo mi je kao da sam došao na Mjesec - priča Miljenko.

- Na peronu me čekao učitelj koji je učio moga oca. Zvao se Kurtin i po nacionalnosti je bio Kozak. Bio je prvi učitelj u mome Slivnu od 1925. godine, kada se škola i otvorila. Promislih tada da sam u svojim Parlovima,

mom zaselku, ostavio oca, majku, tri brata, sestru i selo u kojem je živjelo šezdeset šest duša. Za usporedbu, danas u Parlovima nema nikoga - objašnjava.

I onda sam u Zagrebu završio školu za telekomunikacije, te nakon godine dana rada u Splitu upisao elektrotehnički fakultet u Zagrebu i završio studij u roku. Pitat ćete zašto nisam odmah upisao fakultet. E, zato što nisam imao ondašnjeg dinara i pare za moje školovanje. Sam sam se školovao - kaže Miljenko.

- Najveći moj problem i u školi i na fakultetu bila je glad. Da, glad, bio sam gladan i morao sam učiti i raditi. I to kako raditi! Tijekom cijelog mog studija sam radio. Godinu dana u "Ericssonu", pa noćne smjene u "Zagrebačkoj pivovari", pa kada sam položio sve ispite, išao sam u Francusku u berbu grožđa. Radio sam preko student-servisa i na Veterinarskom fakultetu.

Tamo sam crtao neke grafikone, a predstojnik fakulteta bio je naš Imoćanin prof. Rako. Puno mi je pomogao pišući mi više radnih sati.

I onda je došao dan primanja diploma. Diplomu mi je uručio ondašnji dekan, znameniti Hrvoje Požar. Bio sam u toj generaciji diplomanata jedini iz Imotske krajine. Koji ponos! Majci sam poslao samo dvije riječi brzojavom: "Ja diplomirao" - dodaje.

- Onda rad u "Velebitu", pa "General Electricu", "GI Medical", družeći se s kardiološkom opremom, EKG-om, holterima... To iskustvo odredilo je moj životni put i usmjerio me da obiđem cijelu zemaljsku kuglu. Zastupajući te velike firme, bio sam u svim europskim državama osim Bugarske i Rumunjske. U Americi sam bio više od pedeset puta, u Aziji osamnaest puta, od toga tri puta u Japanu. Bio sam kao prvi Imoćanin u društvu s tamošnjim princem, bratom sadašnjeg japanskog cara, družio se s njim, pričao mu o Hrvatskoj, Slivnu. Pili smo piće iz istih plastičnih čaša. Ugodan čovjek. Bilo je to na svjetskom kongresu kliničke kemije u japanskom gradu Kyotu, na kojem je sudjelovalo četiri tisuće svih tadašnjih svjetskih stručnjaka. Princ je bio oduševljen - kaže Miljenko za Slobodnu Dalmaciju.

U Južnoj Americi sam obišao mnoge zemlje, a u Buenos Airesu sam slučajno banuo na neku moju rodbinu iz Parlova i Lozina. Koje li tada sreće za mene! Da ne govorim da sam privatno bio u mnogim zemljama daleke Azije, Nepalu, tko će više znati gdje.

Znate ono, kada perfektno govorite četiri svjetska jezika - engleski, njemački, francuski, talijanski i još i moj majčinski hrvatski, onda su vam sva vrata svijeta otvorena - ističe.

RA

ZN

OR

AZ

NO

5756 5756

- Nije bilo svjetskog kongresa kardiologa na koji nisam došao u ulozi promotora moje firme i kardiološke opreme. Moj zadatak je, osim prodaje opreme, bio i edukacija medicinskog osoblja za rad s tim uređajima. Tako sam obišao sve bolnice u ondašnjoj državi, učeći osoblje. Posebno sam ponosan da sam bio u timu stručnjaka kada se u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu otvarala prva koronarna jedinica. Svu tadašnju svjetski poznatu opremu sam ja instalirao i uputio osoblje u rad. Uskoro ćemo obilježiti pedeset godina toga važnog događaja. Tadašnji uređaji u toj jedinici bili su isti kao u Bruxelesu, Denveru, Bostonu ili bilo gdje u svijetu. Moja firma "GI Electric" ugradila je tada besplatno svu opremu - priča Miljenko i odjednom zastade u razgovoru, sjetno pogleda u crno-bijele fotografije ispred sebe i reče:

- Znate zašto mi je ovo uručenje zlatne diplome koju ću uskoro dobiti posebno? Sjetih se sada da sam, čim sam dobio diplome, slikao se i otrčao u dom, jer sam morao vratiti odijelo. Pozajmio sam ga za promociju, nisam imao odijelo već jedne hlače i par košulja. E, to su vam bila takva vremena. Nikada mi nitko od mojih nije poslao nešto iz moga Slivna. Nisu imali, jednostavno, pa sam sve ovo morao sam odraditi. Eto, to bi trebale pročitati i neke današnje generacije. Znam da će im biti čudno,

ali tako je to - reče nam na kraju razgovora Miljenko Parlov.

Miljenko je sada u mirovini, provodi dane u Makarskoj, obvezno skokne najmanje nekoliko puta tjedno u svoje Slivno, tek tako da napuni akumulatore, pa onda pravac Makarska, Brač, gdje ima kuću, ili pak skokne do Zagreba. U Zagrebu se prisjeti dana iz jeseni 1957. i dolaska na kolodvor, pa konačno i 1969. i primanja diplome.

Za ovu zlatnu, koju će uskoro dobiti, odlučio je kupiti posebno odijelo. Njega neće vraćati nikome, već ga čuvati za posebne prigode, jer će ga, kako kaže, sjećati na neka davna, teška, ali srcu draga vremena.

Tekst preuzet iz Slobodne Dalmacije, 20.10.2019

PONOVNO ZAJEDNO NAKON PEDESET GODINAUoči blagdana Presvetog Trojstva

15.06.2019. u prostorijama Osnovne škole Slivno sastali su se učenici i učitelji generacija 1961-1969 godine kako bi obilježili pedesetu obljetnicu završetka osnovne škole.

Nazočni učenici:IVAN BARIĆ, MILAN GLIBOTA, MIRJANA

KATAVIĆ, MARIJA KATAVIĆ, IVANKA KUSTURA, PETAR LOZINA, MILKA LOZINA, NEDILJKO MARINOVIĆ, VLADO MARINOVIĆ, MATIJA MARINIĆ, ZDENKA PRGOMET, IVAN PRGOMET, PETAR PRGOMET, SMILJA PULJIZ, ANTE RADALJ, IVAN RADALJ, JADRANKA RADALJ, BRANKO RAVLIĆ, NEDA RAVLIĆ, MILKA TALAJA, NADA ŠIMUNOVIĆ I ANTE VULETIĆ.

Nazočni učitelji: MARIJA GUDELJ, LJUBICA RADALJ I IVAN RADALJ.

Za preminule kolege:JOZO GLIBOTA – ĐOĐANEDJELJKO BARIĆ – ŠKRGOIVICA PRGOMETDRAGO GREPOIVICA BARIĆ – MISTRODANICA PARLOVIVAN MARINOVIĆ – IKARAMIRJANA MRKONJIĆpoloženo je cvijeće i zapaljene su svijeće a

potom je slavljena sveta Misa.

Druženje je nastavljeno u veselom tonu uz jelo i piće te neizostavnu gangu.

Učenici su ispričali ponešto o sebi a u ime učitelja obratila se učiteljica Marija Gudelj.

„Draga djeco!Ne možete ni zamisliti koliko sam sretna

što vas danas nakon toliko godina mogu vidjeti i pozdraviti. Ne ljutite se što vas zovem djeco, jer u mome srcu vi ste ostavili dubok trag, koji ni proteklo desetljeće ni moja starost ni zaboravljenost nisu mogle izbrisati.

Mnoge od vas nisam vidjela godinama, zato mi je ovaj susret još draži. Žao mi je što neki nisu više među živima. Neka počivaju u miru Božjem i neka im je laka ova naša slivanjska zemlja.

Kada se u mislima vratim u onaj naš prvi susret, i sada se sjetim kako smo bili uplašeni, vi od škole i učitelja, a ja početnica ne znam što me čeka, kako ću se snaći.

No, hvala dragom Bogu taj naš strah brzo je nestao.

Ja sam se počela ponašati prema vama kao druga mama. Tjerala sam vas da radite, tražila maksimum. Vikala na vas pa čak vam davala šibe, zbog čega se danas ispričavam. Što se može, tada je bilo takvo vrijeme.

Pošto sam sama potekla iz ovog siromašnog ali nama dragog Slivna, iz siromašne obitelji kao i većina od vas, mogla sam vas bolje razumjeti od kolega koji su došli iz gradskih i bogatih obitelji.

Znala sam da jedino marljivošću i završenom školom možete odmaknuti od ovog siromaštva. Zato sam bila stroga.

Svi vi znate da se kuća bez dobrih temelja lako uruši. Tako je i u obrazovanju. Temelj obrazovanja je prvi i drugi razred. Tko to ne savlada odlično, ne može biti uspješan. U višim razredima može biti eventualno dobar. Molim vas, ako sam nekog povrijedila u svom nastojanju da iz vas izvučem maksimum, da mi oprostite.

Tko vas je tjerao da učite? Kome je stalo da budete uspješni, vašim roditeljima i učiteljima. Briga susjeda hoćeš li uspjeti u školi i životu.

Vi ste bili divna djeca. Bili ste moj ponos kao i vaših roditelja. Možda se sjećate ove zgode. Ali ću vam je ipak ispričati. Došao savjetnik da ocijeni moj rad. Obrađivali smo neko štivo. Vi ste čitali odlično. (ON JE BIO IZNENAĐEN) Pitao je može li on prozvati djecu da čitaju, ne ja. Rekla sam da može. Opet je bio iznenađen kako dobro čitate, pa je onda pitao vas jeste li to štivo obrađivali. Vi ste rekli da niste. On je bio iznenađen, ja sretna…Tu sreću osjećam i danas, kad vas vidim na okupu ovako sretne.

Čula sam da ste dobri ljudi, to je ono što me veseli. Raduje me kad sam čula da ste tu marljivost prenijeli na svoju djecu i imate bar jedno dijete s visokom naobrazbom.

Želim Vam da budete snažni ako u životu naiđete na nedaće. Idite naprijed. Ja Vam to govorim iz vlastitog iskustva.

Želim Vam svima sreću i zdravlje.Voli Vas vaša učiteljica MarijaRastali su se sretni i zadovoljni do sljedeće

obljetnice.Organizatori susreta: MILKA TALAJA,

MIRJANA GLIBOTA, ZDENKA LOZINA I MARIJA NOGALO.

RA

ZN

O

5958 5958

IZ ŽUPNE KRONIKE IZ Ž

UPN

E KR

ON

IKE

IZ Ž

UPN

E K

RO

NIK

E GODINA 2018.pRoSinaCblagoslov obitelji

11. prosinca (utorak: prije i poslije podne)VELIM (DOLINA), MARINIĆI, LOZINE,

NOGALI13. prosinca (četvrtak: prije i poslije

podne)MIKRUTI, VRDOLJACI, ČALE, VULETIĆI

(BURONJA), GREPE14. prosinca (petak: prije i poslije podne)TALAJE, VUČKI, JUKIĆI, ANIĆI, RAVLIĆI,

KATAVIĆI, RADALJI DONJI, TUTIĆI, GLIBOTE, JURIĆI

15. prosinca (subota: prije podne)MRKONJIĆI, ZELCI, SELACI

18. prosinca (utorak: prije i poslije podne)BARIĆI, PRGOMETI, GLAVAŠI, MARINOVIĆI,

KUSTURE, PULJIZI20. prosinca (četvrtak: prije i poslije

podne)RADALJI GORNJI, JAKOVINE, LOZINE,

PARLOVI, ŠIMUNOVIĆI, KOVAČEVIĆI, CENTAR

20. prosinca (četvrtak)Okrijepljena svetim sakramentima, u

bolnici „Križine“ u Splitu, u 86. godini života, preminula Cvita (Dragica) Lozina. Svi su je zvali Dragica, jer je uistinu bila draga osoba. Dragica je bila vrlo otmjena i uzorna žena te praktična vjernica koja je svake nedjelje i blagdana redovito, dok je mogla, išla na svetu misu. Dugi niz godina pjevala je u župnom zboru i tako pridonosila uljepšavanju liturgijskog slavlja. Bila je i članica Udruge žena „Slivanjka“, koja svojim društvenim i karitativnim djelovanjem čini Bogu ugodne i Slivanjcima korisne stvari. U skladnom kršćanskom braku sa svojim suprugom Ivanom (Ikanom) rodila je i odgojila četvero

djece te vidjela i djecu svoje djece, odnosno svoju unučad i praunučad.

22. prosinca (subota)U 14 sati misa zadušnica i sprovod pok.

Cvite (Dragice) Lozina. Za pok. Dragicom žale: suprug Ivan (Ikan), sinovi Josip i Branko (Ban), kćeri Milka i Snježana, nevjeste Mare i Dese, zetovi Hrvoje i Mate, unučad Srđan, Oliver, Marinela, Ivan, Ines s obitelji, praunučad, obitelj pok. brata Ike, sestre Mare s obitelji, Matija s obitelji i Slave, zaova Ive s obitelji, djever Ante s obitelji, obitelj pok. zaove Mile te ostala rodbina i prijatelji.

25. prosinca (utorak)Svetkovina Rođenja Gospodinova – Božić. Na

misi u 10 sati sudjelovalo mnoštvo svijeta. Mnogo ih je došlo i iz inozemstva, tako da su crkvena lađa i kor bili posve ispunjeni.

26. - 28. prosinca (srijeda – petak)Božićni blagdani: sv. Stjepan (srijeda), sv.

Ivan apostol i evanđelist (četvrtak), Nevina dječica – Mladenci (petak). Blagdanske mise bile su kao i nedjeljom, u 10 sati, i sve su bile dobro posjećene.

GODINA 2019.SijeČanj

3. siječnja (četvrtak)Na blagdan Imena Isusova, u 99. godini

života preminula naša najstarija mještanka, Iva Grepo ud. Ante, rođena 23. listopada 1920., u obitelji Joze i Jake Lozina. Prema razgovoru koji smo imali s Ivom te ga objavili u Župnom glasilu „Slivno (Božić, 2015.), Iva se udala 14. veljače 1938., u 17. godini, za Antu Grepu. Prvo dijete dobili su 1940., drugo 1941., a treće 1943. godine. Kad se rodilo treće dijete, Ante je, kako kaže Iva, bio u „našoj vojsci“. Nakon Drugog svjetskog rata rodila je još petero djece: 1948., 1949., 1951., 1955. i 1957. Kakva je Iva bila žena, najbolje svjedoče njezini odgovori koje je u tom razgovoru dala.

Na upit „Kakva si sa susjedima“, Iva je kazala: Poštivamo se. Na upit „Šta bi poručila danas Slivnu“, odgovorila je: Da budu dobri. Da budu pošteni, da skladuju, da poštivaju viru Isusovu, da ne mrze nikoga, da mole Boga, da iđu u crkvu. Na zamolbu da poruči nešto Slivanjcima u Americi, Francuskoj i Njemačkoj, Iva je kazala: Da ne zaborave svoje rodno misto i svoje starije, da dođu u svoje misto. Da budu pošteni. Jadan ti je oni koji nije pošten, koga drugi kune. Na upit moli se Bogu, odgovorila je: Dašta me drži, dite moje. Molim svaku večer. Dva otajstva rozarija (dvi krunice) i slušan misu priko radija i 7 očenaša. Svaku večer tako budi. I, naposljetku, kad sam je upitao boji li se smrti, spremno je odgovorila: Nisam. Ja mom Isusu iđen pa se tribam veseliti. Ko mi je da snagu nego on. Evo, to je bila naša draga i čestita Iva: osmero djece rodila, susjede poštivala i s njima u miru i slozi bila; nikoga nije mrzila, u crkvu (dok je mogla) stalno išla, Bogu se uvijek molila, a on ju je, veli ona, „drža“ i „kripio“; smrti se nije bojala, jer je znala, kako kaže, da „iđe svome Isusu“. Što takovoj ženi kazati nego iskreno zahvaliti i duboko, s velikim poštovanjem, se pokloniti.

6. siječnja (nedjelja)Blagdan Bogojavljenja – Tri kralja. Na misi u

10 sati bilo je mnoštvo svijeta. Crkva je opet bila puna.

U 14 sati misa zadušnica i sprovod pok. Ive Grepo. Za pok. Ivom tuguje cijela naša župa, a posebno njezina rodbina: sin Petar s obitelji, obitelji pokojnih sinova Milana i Drage, kćeri Ljubica Parlov i Milena Baučić s obiteljima, braća Ikan i Ante s obiteljima, obitelj pokojne sestre Mile, obitelji pokojnih zaova Matije, Ruže i Ive, unučad Gordana, Danijela, Iva, Ante, Angelina, Marijo, Ivana, Dane, Renata, Julija, Jure i Ante te 17 praunuka. Pokoj ti vječni dobra i čestita slivanjska ženo!

7. siječnja (ponedjeljak)U 19 sati božićni blagoslov župne kuće

u Slivnu, koji je obavio fra Zoran Kutleša, vikar imotskoga samostana. Na blagoslov su pristigla i druga braća, fratri, iz župa u okružju imotskog samostana. Poslije blagoslova svi smo se našli u župnoj dvorani, na objedu i bratskom druženju. Objed i sve što se odnosilo na njega i o oko njega, brižno su, raznoliko i s velikom ljubavlju pripremile i organizirale Branka Barić, Zlata Lozina i Vjera Mrkonjić, članice Udruge žena „Slivanjka“.

9. siječnja (srijeda) Slivno osvanulo pod debelim pokrivačem

snijega. Zabijelilo se! Debelo se zabijelilo i, što je suditi po visini, čini se i dugoročno. Uvečer je počeo postidno padati, a jutro je osvanulo u snježnoj idili. Napadao je oko 30

IZ Ž

UPN

E K

RO

NIK

E IZ Ž

UPN

E KR

ON

IKE

6160

cm. Cijela Imotska krajina je pod snijegom. Zima sve više dolazi do izražaja. Djeci je snijeg zasigurno donio snježne radosti, a odraslima stvorio probleme, osobito u prometu. Nisam jutros vidio nijedno auto da je prošlo kroz Slivno, a ni sam nisam mogao izići iz garaže i poći na predavanja koja sam danas trebao održati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. I ptice miruju, jutros nema ni njih. U mistu je zavladala prava utiha. Čujem samo lopate. Svakako, ovo je prvi ozbiljniji snijeg ove godine. Slivanjci su ga dočekali spremno, jer su drva već odavno pripremili i gorivo u spremnike nalili. Nadamo se da ni struja neće biti stalno u prekidu. Želimo vjerovati da su dva prekida, koja su se od jutros dogodila, samo privremena.

11. siječnja (petak)U KBC Knin, u 67. godini života, 51.

redovništva i 43. svećeništva preminuo fra Branko Mijić, koji je od 1978. do 1982. bio župnik u Slivnu.

21. siječnja (ponedjeljak)U 82. godini života, preminula Mara Čale

rođ. Marinić. Mara je bila dobra i čestita žena. Udala za Antu Čalu, s kojim je u skladnom kršćanskom braku rodila sinove i kćeri. Mara je bila praktična vjernica i, dok joj je zdravlje dopuštalo, redovito je išla u crkvu, redovito se ispovijedala i pričešćivala. U tom vjerničkom duhu je i svoju djecu odgajala. Kad je oboljela i kad joj je trebala pomoć obitelji, to joj se doista i vratilo kroz ljubav i pažnju njezine djece, koja su svojoj majci uvijek bila pri ruci i od pomoći. Kršćanski odgoj, Marine sklopljene ruke i brojne molitve koje je izmolila, imale su svoga ploda i učinka: vratile su se kroz ljubav i pažnju njezine djece prema svojoj starici majci. Jer sklopljene ruke i molitva Bogu, nikada ne ostaju prazne i uzaludne, nikada bez svoga ploda i učinka! Sklopljene ruke uvijek izmole ono za što se sklapaju.

23. siječnja (srijeda)U 14 sati misa zadušnica i sprovod pok. Mare

Čale. Na njezin su sprovod, k župnoj crkvi Presvetoga Trojstva, došli brojni Slivanjci, rodbina i prijatelji. Iza nje ožalošćeni ostaju: suprug Ante, kćer Jadranka, zet Ivica, unuci Ivana i Frane, kćer Branka, zet Nediljko, unuci Danijela, Ana, Matea i Marin, praunuke Fani i

Ela, sin Ivica, nevjesta Iva, unuci Ante i Marija, praunuka Lucia, sin Borislav, sestra Iva te ostala rodbina i prijatelji.

24. siječnja (četvrtak)Župnik na sprovodu fra Ivana Buljevića,

župnika u Kijevu, koji je iznenadno preminuo i pokopan u samostansku grobnicu na Visovcu.

26. siječnja (subota)Oko podneva Slivnom se pronijela tužna

vijest: umro Ivica Puljiz Vladin. Najprije šok i nevjerica, a zatim tuga i utiha zavladali su Slivnom. Tuga i žalost nastanili su se u svačije srce. Kako i ne bi, jer se radi o jednom predivnom čovjeku, časnom hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, divnom suprugu i uzornom ocu, koji je umro iznenada, u naponu snage, u 49. godini života. Ta činjenica potakla me da s velikim poštovanjem i obzirom pogledam u Drugi svezak Matice krštenih župe Slivno, u kojem su popisani svi kršteni Slivanci i Slivanjke u razdoblju od 1957. do 1980. godine. Oni koji su 1970. kršteni u Slivnu upisani su na 3 stranice, od 58. do 60. stranice, i ima 22 krštenih. Na 60. stranici spomenute Matice, pod rednim brojem 17., stoji upisano: Ivica Puljiz, sin Vlade i Marije rođ. Kustura, rođen 17. srpnja u Splitu, kršten 13. rujna u Slivnu. U istom redu stoji da mu je krsni kum bio Ante Lozina Božin, a krstitelj otac fra Bernardin Kamber, župnik. Odmah do toga, u posebnom kvadratu, piše da je krizman 30. lipnja 1985. u Slivnu te da je 25. listopada 1997. vjenčan s Ingom Crnjac u Sinju. Nakon vjenčanja uslijedio je skladan i uzoran kršćanski brak u kojem su se rodile četiri kćeri. To su podaci iz crkvenih knjiga o Ivici. A dojam i doživljaj, onaj bliski i neposredni, kakav on bijaše? Moj osobni dojam je da je bio jedan od voljenijih ljudi našega mjesta: tih i obziran, vrijedan, pažljiv i solidaran. Njegov blagi i topli osmjeh, odavao je i profinjenost njegove dušu i srce djeteta u kojemu se, čini mi se, nastanio i počivao cijeli svemir; srce u kojem je bilo mjesta, ljubavi i topline za svakoga, a hladnoće, suvišnosti i isključivosti za nikoga. Premda je živio u Solinu i radio pri Hrvatskoj vojsci, rodnoj kući u Slivnu dolazio je rado i dolazio je često. I kad god bi došao, to je znala i vidjela cijela župa, jer je Ivica

sa svojom suprugom i djecom uvijek bio na nedjeljnoj misi i redovito bi sjeo u klupu s lijevu stranu u donjemu dijelu naše crkve: svih šestero njih, jedno uz drugo. Sada, kad ga više nećemo vidjeti, ostaje ipak jedan dragi lik i uspomena; ostaje snažan rukopis koji je Ivica potpisao pod svoje časno ime i prezime; ostaje nemjerljiv doprinos koji je kao hrvatski branitelj neizbrisivo utisnuo u stvaranje suvremene države Hrvatske; ostaje povijest jednoga čovjeka koja ispunja ponosom, povijest iz koje svatko tko je dobronamjeran može učiti što zbilja znači „biti čovjek“.

27. siječnja (nedjelja)Preko nedjeljne župne mise u 10 sati župnik

krstio Antu Marinovića, sina Ante i Marije rođ. Buljan.

28. siječnja (ponedjeljak)U 14 sati misa zadušnica i sprovod pok.

Ivice Puljiza Vladina. Premda za njim najdublje i iskreno tuguje cijelo Slivno, ipak najožalošćeniji su: supruga Inga, kćeri Marija, Ivana, Helena i Ana, otac Vlado, brat Dinko s obitelji, sestra č. s. Mirjana, stric Miljenko s obitelji, tete Vinka i Mila s obiteljima, punica Zorka Crnjac s obitelji te neizbrojiva kolona ostale rodbine, prijatelja, znanaca i ratnih suboraca.

VeLjaČa2. veljače (subota)

Blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu – Svijećnica (pučki: Kandelora). Misa je bila u 10 sati, a na kraju mise smo blagoslovili svijeće i obavili obred „grličanja“.

Preko svete mise, Jeroslav i Dragica Glavaš, koji su proslavili 60 godina braka, zahvalili svemogućemu Bogu na svim zemaljskim i nebeskim darovima kojima ih je obdario tijekom njihova šezdesetogodišnjeg bračnog života.

5. veljače (utorak)Na svečanoj dodjeli priznanja za najbolje

sportaše/ice u 2018. godini kao i za najperspektivnije mlade nade grada Solina, Petra Lozina, košarkašica Solina, proglašena najperspektivnijom sportašicom za 2018. godinu.

16. veljače (subota)U dvorani Udruge žena „Slivanjka“ održan

susret „šeste grane“, odnosno neoženjenih mladića i neudanih djevojaka iz Slivna.

22./23. veljače (petak-subota)U noći s petka na subotu cijelu je

Dalmaciji zahvatilo veliko nevrijeme što ga je prouzročila orkanska bura. U Splitu je, primjerice, oko 4 sata iza ponoći, izmjeren najjači udar bure u povijesti metereoloških mjerenja na Marjanu od 176 km/h, što je najveća poznata brzina vjetra izmjerena u gradu podno Marjana. Bura je iza sebe ostavila krš i lom u cijeloj Dalmaciji. Nije posustajala ni u subota, tako da su se svako malo čula upozorenja o zatvorenim cestama i obustavljenim brodskim linijama. Kako u Dalmaciji, tako je bilo i u našemu Slivnu, gdje su također orkanski naleti bure uzrokovali nestanak struje, lomili grane na stablima te oštetili kipove na našem groblju.

IZ Ž

UPN

E KR

ON

IKEIZ

ŽU

PNE

KR

ON

IKE

6362

24. veljače (nedjelja)U Splitu je preminuo Marijan Glavaš. Rođen

je 1952. godine i najveći dio života proveo je u Splitu, gdje je živio i radio. Bio je dobar, tih i jednostavan čovjek. Misa zadušnica i sprovodni obredi obavljeni su sutradan, 25. veljače, na našemu groblju u Slivnu. Za pok. Marijanom je ožalošćena njegova uža i šira obitelj: sinovi Ivica i Dino, kći Jagoda, nevjeste Ljiljana i Matilda, unučad Marino, Ena i Klara, sestre Ljubica, Danica, Zora i Ana s obiteljima, kao i sestre Mara i Iva te ostala rodbina i prijatelji.

ožujaK3. ožujka (nedjelja)

Nakon svete mise, kroz slivanjski Centar su i ove godine prodefilirale „Slivanjske maškare“, koje se održavaju u nedjelju prije Pepelnice i početka korizmenog vremena. S obzirom na broj, maškare su ove godine bile znatno manje nego prošlih godina.

10. ožujka (nedjelja)U prvu korizmenu nedjelju preminuo Ivan

Ivica Puljiz, dragovoljac Domovinskog rata. U poslijepodnevnim satima nazvao me njegov sin Ivan i samo kazao: „Ćaća se pred pola sata ugasio“. S obzirom na bolest, s kojom se Ivica u posljednje vrijeme hrvao, vijest je bila očekivana, ali ipak vrlo tužna i zbunjujuća. Ugasio se jedan divan život i otišao čovjek kojemu, s obzirom na godinu njegova rođenja, kao da još nije bilo vrijeme. No bolest je bolest: bila je jača i Ivica je zaklopio svoje oči. Uzeo sam Stanje duša Slivno ili Anagraf, svezak II, i na stranici 6 o njegovoj lozi čitam i prepisujem. Na čelu roda, kao rodočelnik, stoji Ivičin djed Ivan pok. Mate, koji je rođen 5. svibnja 1893., a umro 5. veljače 1975. Ženio se dva puta: prvi put s Jurkom Marinović, a poslije njezine smrti s Ivom Kovačević. Iz prvog braka s Jurkom, Ivanu se 25. listopada 1920. rodio sin Mate, koji je oženio Maru Prgomet, kćer Ante i Józe rođ. Lozina, rođenu 29. siječnja 1930., s kojom se vjenčao 3.

prosinca 1950. u Osijeku. Mate je umro 26. ožujka 2014. u Omišu i pokopan u Slivnu, a Mara dvije godine kasnije, 25. kolovoza 2016., također u Omišu i pokopana u Slivnu. Iz braka Mate i Mare poteklo je petero djece: Ivan (rođen 16. svibnja 1951.), Ivanka (rođena 3. siječnja 1953.), Ankica-Smiljana (rođena 22. siječnja 1955.), Ante (rođen 5. siječnja 1957.) i Anita (rođena 8. listopada 1976.). Ivan je bio najstarije dijete Mate Puljiza, spretnog i dalekovidnog trgovca, koji je prešao u legendu našega mjesta, a i šire, tako da o njemu i dan danas kruže priče koje se ugodno prepričavaju i rado slušaju. Međutim, usuđujem se kazati da je i njegovo najstarije dijete, Ivan Ivica – po svojoj ljudskosti i dobroti, po svojoj ljubavi prema rodnom zavičaju i svakom njegovom kamenu, po čestitosti i ljubavi za svakoga, po svom rodoljublju i domoljublju (o čemu, uostalom, svjedoči i njegovo dragovoljno pristupanje u Domovinski rat), po svojoj osjećajnosti i darežljivosti, te još mnogim drugim vrlinama – također ušao u legendu našega mjesta, kao i ćaća mu Mate. Da, ispravna je ona naroda: Kakav otac, takav kotac… Neka otac i kotac, Mate i Ivan Ivica, ćaća i sin, i dalje žive u slivanjskom sjećanju i legendi. Zaslužili su jedno i drugo.

12. ožujka (utorak)U 16 sati misa zadušnica i sprovod pok.

Ivana Ivice Puljiza. Mnoštvo ljudi koji su sa svih strana, a ponajviše iz Omiša, gdje je Ivica živio i bavio se ugostiteljstvom, došli na sprovod govori sve o njemu: čiji je bio i kakav je bio. U svetoj misi i na sprovodnim obredima sudjelovalo je i nekoliko svećenika. Zbilja veliki sprovod za velikog slivanjskog sina i čovjeka. Premda je cijela naša župa zbog njegova preranog odlaska tužna i potištena, ipak je najtužnija njegova obitelj i rodbina: supruga Nevenka, sin Ivan, kćer Matea, brat Ante s obitelji, sestre: Ivanka, Smilje i Ane s obiteljima, nevjesta Ana, unučad: Matej-Ivan, Roko i Iva, punica Nevenka, šura Ante, svastike: Ranka, Mirjana, Karmela i Kristina s obiteljima.

25. ožujka (ponedjeljak)Preminula Darinka Grepo ud. Ljube, rođena

Vrdoljak. Darinka je rođena 1932. godine. Bila

je čestita i pobožna žena. U braku sa svojim mužem Ljubom rodila je četvero djece, jednog sina i tri kćeri. Dok je mogla na nogama, neizostavno je nedjeljom i blagdanima išla na svetu misu. No kad više nije mogla, redovito se ispovijedala i pričešćivala, najčešće pred Božić i Uskrs, ali i u drugim prigodama. Na svetkovinu Blagovijesti podijelio sam joj Bolesničko pomazanje, a već sutradan je zaklopila oči i preselila se u Božju vječnost. Vjerujemo da su joj brojne krunice koje je u svome životu izmolila „otvorile vrata raja“ i pomogle joj da se pridruži društvu Božjih svetih u nebu.

27. ožujka (utorak)U 15 sati misa zadušnica i sprovod pok.

Darinke Grepo. Za njom su ožalošćeni: sin Vlado s obitelji, kćeri Matija, Nada i Mladenka s obiteljima, obitelj pok. brata Drage, obitelj pok. brata Ante, brat Milan s obitelji, brat Joko s obitelji, obitelj pok. djevera Vlade te ostala njezina rodbina.

tRaVanj1. travnja (ponedjeljak)

U 70. godini života, u Zagrebu je preminuo odvjetnik Mate Kustura. Tijekom svoje pravničke karijere Mate je djelovao kao sudac i odvjetnik najprije u Osijeku, a zatim u Zagrebu, gdje je iznenada i preminuo. Kao sudac i odvjetnik, Mate je poznavao mnoge ljude te je mnogima i pomogao. To su, uostalom, potvrdila i dvojica njegovih bliskih prijatelja, Jure Mandalinić i Ilija Brkić, koji su se na kraju mise oprostili od svoga „kolege“ i prijatelja. Osim što su istaknuli profesionalnu ozbiljnost pok. Mate, obojica su iznijeli i njegovu drugu stranu medalje: društvenost, solidarnost, sklonost šali i zdravoj zafrkanciji. Drugim riječima, kad je bilo vrijeme za paragrafe, propise i zakone, Mate je bio sav u tome, a izvan sudnice i odvjetničkog ureda hladni se jurist pretvarao u toplog, srdačnog, dragog i pričljivog sugovornika. K tome, nikada nije zaboravio gdje je ponikao i gdje mu je gnijezdo pa je često dolazio u svoje rodno Slivno. Namjeravao je i staru kuću obnoviti te se pod starost Slivnu i vratiti, no u tome ga je preduhitrila iznenadna smrt, koja je mnoge duboko rastužila.

IZ Ž

UPN

E KR

ON

IKEIZ

ŽU

PNE

KR

ON

IKE

6564

4. travnja (četvrtak)U 16 sati misa zadušnica i sprovod pok. Mate

Kusture. Za njim ostaju ožalošćeni: supruga Jadranka, kćeri Marija i Matea, sin Ivan, zet Željko, unuke Eva i Kasia, kao i njegova rodbina i prijatelji: Milan Kustura, Ivanka Lozina i Marija Šimunović s obiteljima.

8. travnja (ponedjeljak)U 19 sati u našoj je crkvi, pod vodstvom

Đele Nikolića iz Imotskoga, održana koncert korizmenih napjeva iz župa Imotske krajine, uključujući i grad Imotski. Našu župu su zastupala trojica kantača: Ante Lozina („Paćak“), Ante Radalj („Roša“) i remeta Gojko Lozina, koji je mijenjao Milana (Miću) Kusturu.

12. travnja (utorak)Župnik obilazio po župi te pred skorašnje

uskrsne blagdane ispovjedio i pričestio starije, bolesne i nemoćne župljane.

14. travnja (Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica)

Obredi su počeli u 10 sati blagoslovom maslinovih grančica, a zatim je slijedila procesija oko groblja. Ulaskom u crkvu, započela je sveta misa. Tekst Muke Gospodina našega Isusa Krista Isusove svečano i dostojanstveno je čitao profesor u mirovini Mirko Barić, dok su skupne dijelove čitali članovi župnog zbora, a posebne Marija Lozina i Danijel Marinović. Crkva je bila pretijesna i mnogi su ostali izvan crkve.

16. travnja (utorak)U 15 sati uskrsna ispovijed za cijelu župu.

Na raspolaganju je bilo više svećenika.U 18 sati pobožnost sv. Anti u sklopu

pobožnosti Trinaest utoraka (peti utorak).18. travnja (Veliki četvrtak)

Veliki četvrtak proslavljen je u našoj župi vrlo svečano. Počelo je s ispovijedanjem bratima u 17 sati, a zatim se, u 18 sati, nastavilo s pjevanjem (cijele!) Muke Gospodina Našega Isusa Krista i Plača Matere

Isusove. Najznačajniji dio uslijedio je iza „Plača“, s Misom Večere Gospodnje. Crkva je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, kako u crkvenoj lađi tako i na koru. Ono što raduje i veseli jest činjenica da je ovogodišnji Veliki četvrtak privukao puno „mlađega naraštaja“. Nakon Mise uslijedila je tradicionalna procesija s Presvetim Sakramentom, koja je ove godine po prvi put išla oko groblja, a ne kao do sada oko „Fratrova doca“. Na kraju liturgijskog slavlja Velikog četvrtka uslijedilo je tradicionalni Ispovjedite se, nakon kojega su se Slivanjci razišli svojim kućama.

19. travnja (Veliki petak)Zapovjedni post i nemrs. U 7 sati je bilo

otvaranje crkve. U 8 sati bratimi započeli s pjevanjem Muke; nakon riječi Uputi se tužna Mati, iz crkve krenula procesija Križnog puta, duga oko 25 km. Župnik, prema tradiciji, pratio križ do prve postaje u Glibota, gdje je predvodio molitvu Prve postaje križnoga puta te održao prigodni nagovor i križem blagoslovi sudionike procesije.

Oko 17 sati župnik, također prema tradiciji, dočekao Križ kod posljednje postaje u Kustura, izmolio molitvu Četrnaeste postaje križnoga puta, održa prigodni nagovor i križem blagoslovio vjernike koji su ove godine, kao i prošlih, u velikom broju, mnogi i bosi, išli za svojim „slivanjskim križem“. Iz Kustura procesija se uputila prema crkvi, s tim da su djeca jednu dionicu puta nosila Križ; taj smo običaj uveli prošlu godinu. Po dolasku k crkvi, Križ je, sukladno naslovniku župe i crkve – Presveto Trojstvo, obilazio tri puta oko crkve. Nakon ulaska u crkvu započeli su Obredi Velikog Petka.

20. travnja (Velika subota)Obredi Velike subote započeli su u 22 sata.

Crkva je bila zbilja pretijesna tako da su mnogi izvana pobožno sudjelovali u svečanim obredima. Na kraju mise blagoslovili smo se blagoslov jela.

Kao i dosadašnjih godina, i ove je godine u našoj crkvi, u podnožju oltara sv. Ante, napravljen Isusov grob. Veliki tjedan i evanđeoski izvještaji o muci, smrti i uskrsnuću Isusovu oduvijek su u ljudskom srcu i kršćanskoj pobožnosti pobuđivali snažne osjećaje. Dio njih izražava se i uređenju

Postaja križnog puta u našoj crkvi

Postaja križnog puta u našoj crkvi

Isusova groba. U našoj crkvi Isusov grob je posebno lijep, privlačan, dojmljiv i ganutljiv. Da je i ove godine bilo tako, zaslužno je nekoliko osoba. Ponajprije Marija Šimić, rođ. Barić, naša Slivanjka udana za Juru Šimića iz Tučepa, koja nam svojim cvjetnim i uljanim kreacijama svake godine priušti zadovoljstvo

IZ Ž

UPN

E KR

ON

IKEIZ

ŽU

PNE

KR

ON

IKE

6766

i Gospodinov grob učini zaista dojmljivim i privlačnim, tako i toliko da čovjek pred njim ne može a da spontano ne klekne i sklopi ruke na svetu molitvu. Uz Mariju, zasluga također ide Branki Barić, Aniti Jukić, Anti Lozini („Paćku“) i Anti Radalju („Roši“). Svima njima budi nagrada kod Boga, a s naše strane iskrena zahvala. Uz grob Isusov spontano naviru i riči iz Muke Gospodina Našega Isusa Krista i Plača Matere Isusove, što ju je davno spjevao fra Petar Knežević, član Provincije Presvetog Otkupitelja:

Kad na ruke njeg primiše, Sve što treba učiniše,Kako s čašću pristoji se,Dragom Meštru dostoji se.

Mirom Tielo obloživši,Pak u platno obavivši ,U grob novi sahraniše,I kamenom zaklopiše.

Žaleć, dakle, majka Sina,I tužeći sva družina,Svak otide svojoj kući,U s k r s n u ć e čekajući.

21. travnja (nedjelja: Vazam - Uskrs)Svečano je bilo u Nedjelju Uskrsnuća

Gospodinova u Slivnu. Mnoštvo vjernika opet je ispunilo župnu crkvu Presvetog Trojstva. Svi su vedri i nasmijani. Župni zbor pod vodstvom Danijela Marinovića također. Prije svete mise napravili smo procesiju oko našega groblja, a zatim sa Sava Bogu na visini nastavili euharistijsko slavlje. Na kraju mise naši su najmlađi učenici, pod vodstvom svoje učiteljice Mirne Barić, izveli i prigodni recital. U tako svečanom i uskrsnom raspoloženju razišli smo se i svojim kućama, gdje je čekao svečani ručak. Po prvi put, nakon početka korizme, u Slivnu se začula i ganga.

22. travnja (Uskrsni ponedjeljak)Na uskrsni ponedjeljak opet je bilo svečano.

Crkva je bila dupkom ispunjena. Orgulje opet bruje, a župni zbor raspoložen i raspjevan. Veselom i razdraganom raspoloženju prido-nijelo je i krštenje Ivana Marinovića, sina Tea Marinovića i Mile rođ. Serdarević. Kumovi su bili Damir i Anđelka Perić iz Vinjana.

23. travnja (utorak)Na svetkovinu Uskrsa župnik je u

obavijestima, za utorak u 8 sati, najavio i pozvao na radnu akciju oko župne kuće. Naime, trava je oko župne kuće i u „Fratrovu docu“ već dobrano narasla pa je sve to trebalo pokositi i u red dovesti. I, dakako, župnikov poziv nije otišao u vjetar: u 8 sati prispjelo je petnaestak kosaca s trimerima u ruci te je uskoro sve bilo pokošeno i uređeno. Nakon toga je bila mala okrijepa, koju su u župnoj kući za vrijedne radnike pripremile Branka Barić i Vesna Barić-Piterc, naša Slivanjka udana u Njemačku, koja je je za Uskrsne blagdane došla rodnoj kući u Slivno.

Postaja Isusova uskrsnuća u župnoj crkvi

IZ Ž

UPN

E KR

ON

IKEIZ

ŽU

PNE

KR

ON

IKE

6968

SVibanj13. svibnja (ponedjeljak)

U Splitu je preminuo Ivan Lozina. Sveta misa zadušnica i sprovodni obredi održani su dva dana kasnije, 15. svibnja, u 16 sati, na našem groblju Presvetog Trojstva u Slivnu. Ivan se rodio 2. srpnja 1938., u obitelji Petra i Anđe rođ. Krivić. Bio je vrlo pošten i pravičan čovjek. Njegovom smrću posebno je ožalošćena njegova obitelj: supruga Iva, sin Žarko, kćer Dijana, nevjesta Mira, zet Ivica, unučad Ivan, Ana, Dora i Marko, sestra Nada s obitelji, sestra Dragica s obitelji te ostala rodbina i prijatelji.

18. svibnja (subota)Obilježavanju komemoracije za tisuće

ubijenih hrvatskih vojnika i civila na Bleiburgu, pridružila se i naša župa. Svetu misu u 18 sati predvodio je i vrlo nadahnutu propovijed održao fra Zoran Kutleša, koji je nedavno izabran za Vikara Provincije Presvetog Otkupitelja (Provincijalov zamjenik, tj. drugi čovjek u našoj Provinciji). Nakon mise pošlo se do spomenika iza crkve, gdje je fra Zoran izmolio molitve za pokojne i udijelio odrješenje svima onima čija su imena upisana na spomeniku.

19. svibnja (nedjelja)U Župi Sv. Leopolda Bogdana Mandića na

Barutani (Split) prvu pričest primio naš ministrant Drago Glavaš, sin Ante i Vesne rođ.

Zeljko. Kako se od prvopričesnika očekuje da ubuduće idu na svetu misu, redovito se ispovijedaju i ministriraju, to za našega Dragu i neće biti ništa posebno, jer je i prije prve pričesti to uzorno obavljao, a poslije pričesti uzorno nastavio, kad god dođe za vikend u Slivno.

Lipanj15. lipnja (subota)

Trećega dana trodnevnice u čast Presvetoga Trojstva nakon svete mise u 18 sati, uputili smo se u procesiji prema župnoj kući, gdje je imotski gvardijan, župnik i dekan fra Kristijan Stipanović blagoslovio kapelu sv. Ivana Pavla II.

16. lipnja (nedjelja)Proslavljena župna svetkovina Presvetog

Trojstva. Glavnu svetu misu predvodio je fra Zoran Kutleša, Vikar Provincije Presvetog Otkupitelja. Na misi je sudjelovalo mnoštvo svijeta. Misno slavlje održano je na crkvenom trgu, s istočne strane crkve. Da bi se misnici i vjernici osjećali što ugodnije, otac i sin, Ivo i Mate Talaja, su iz Tučepa dovezli binu, stolice i suncobrane, tako da ni velika vrućina, koja je tih dana bila izražajna, nije previše smetala. Nakon misnoga slavlja, župnik je u župnoj kući priredio objed za svoje goste, a „šefice“ kuhinje bila je župnikova nevjesta Renata, kojoj je pomagala Marta (Tina) Lozo. Svoje goste pričekali su, nahranili i napojili također i ostali Slivanjci.

18. lipnja (utorak)Župnik na Katoličkom bogoslovnom

fakultetu Sveučilišta u Splitu imao ispite iz crkvene povijesti za Ljetni semestar. Neki su studenti dobili 2, neki 3, neki 4, neki su bili izvrsni (5), a bilo je i vraćenih. Ispiti su takvi.

23. lipnja (nedjelja)U našoj je župi opet bilo svečano. Razlog je

bio podjela sakramenta potvrde ili krizme. Sakramentu krizme ove je godine pristupilo dvoje krizmanika: Antonija Talaja, kći Ante i Ruške, i Dino Krivić, sin Davora i Svijetlane. Krizmu je podijelio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

SRpanj9. srpnja (utorak)

Nakon duge i teške bolesti u Splitu je, u 80. godini života, preminuo Milenko Prgomet, s nadimkom „Živa Vatra“. Rodio se 26. rujna 1939. godine u Slivnu, u obitelji pok. Marijana i Mare Prgomet. Oženio se sa Slivanjkom Ljubicom Parlov (rođenom 25. 03. 1942.), kćerkom pok. Ante i Mare Parlov, s kojom se vjenčao 17. siječnja 1965. u Slivnu. U uzornom kršćanskom braku Milenka i Ljubice rodilo se troje djece: dva sina (Marin i Josip) i kćer (Marija). „Živa vatra“ je bio čestit čovjek, brižan suprug i omiljen otac, koji se nesebično žrtvovao za svoju obitelj. Nakon što mu je 20. studenoga 1983. umrla supruga Ljubica, njegova je požrtvovnost za obitelj postala još veća. Nije stajao niti se hladio. On za odmor jednostavno nije znao. Sve što je radio, a radio je puno i teško, bilo je tako nesebično i srčano, zbog čega je i dobio nadimak „Živa Vatra“. I taj nadimak govori sve o njemu. I otkriva njegov identitet: vjerski, ljudski, radni, obiteljski, slivanjski i hrvatski. Da, bijaše „Živa Vatra“ u svemu i na svakom području.

70 71

IZ Ž

UPN

E KR

ON

IKEIZ

ŽU

PNE

KR

ON

IKE

15. kolovoza (četvrtak)Svetkovina Velike Gospe. Misu u našoj župi

je umjesto župnika predvodio don Vlado Mikrut, a župnik je išao pomoći ispovijedati i već u 4 sata ujutro bio u „Zelenoj katedrali“ na izvoru Vrljike, gdje je središnja proslava Velike Gospe za Imotsku krajinu.

U Mannheimu (Njemačka) preminula Iva (Ivka) Prgomet rođ. Selak.

17. kolovoza (subota)U organizaciji Udruge mladih Slivno, u

Slivnu je u prvu subotu nakon Velike Gospe, prema ustaljenoj tradiciji, održan „Ganga-fest“.

18. kolovoza (nedjelja)Misa zadušnica i sprovod pok. Ive (Ivke)

Prgomet. Za njom su ostali ožalošćeni: sin Branko, kćeri Marija i Zlata, zetovi Ivan I Toni, brat Milan s obitelji, unuci Denis s obitelji, Stipe s obitelji i Dominik, unuke Irena s obitelji, Mariana s obitelji i Sandra.

20. kolovoza (utorak)U Splitu je preminuo Jozo Prgomet. Rodio

se na „Blagovist“, 25. ožujka 1944. godine, u obitelji Marijana i Mare Prgomet. Oženio se Slivanjkom Milicom Prgomet (rođenom 11. listopada 1952.), kćerkom Danka i Mare Prgomet, s kojom se crkveno vjenčao 15. veljače 1970. u Slivnu. Imao je troje djece, dvije kćeri i sina.

11. srpnja (četvrtak)U 17 sati sveta misa zadušnica i sprovod

pok. Milenka Prgometa „Žive vatre“. Za njim je žale: sinovi Marin i Josip s Mirelom, kćer Marija, nevjesta Natalija, unuke Drina i Ljubica, brat Jozo s obitelji, brat Nikola s obitelji, brat Ante s obitelji te ostala rodbina i prijatelji u Slivnu i izvan njega.

28. srpnja (nedjelja)Preko svete mise krštena Hana Lozina, kći

Ivana i Marijane rođ. Vrdoljak. Kuma je bila Mirela Vranješ.

KoLoVoz1. kolovoza (četvrtak)

Zavjetni dan naše župe Gospi od Anđela. Na Imotskoj tvrđavi („Topani“) svetu misu je predvodio i propovijed održao slivanjski župnik, a u koncelebraciji je bilo još nekoliko svećenika. Preko mise je pjevao slivanjski župni zbor pod ravnanjem Danijela Marinovića.

8. kolovoza (četvrtak)U Splitu preminula Dragica Marinović rođ.

Glavaš. Rođena je 1952. godine i bila udana za Ivana Marinovića, s kojim je u kršćanskom braku imala troje djece. Dugo je godina živjela i radila u Njemačkoj, a ljeti je redovito dolazila u domovinu na odmor. Tako je bilo i ove godine, kada je iznenadno dobila jaki moždani udar od kojega je nedugo zatim i umrla u bolnici u Splitu.

10. kolovoza (subota)U Slivnu završen ženski turnir u balotama,

u organizaciji Caffe bar As. Na turniru je sudjelovalo 7 ženskih ekipa. Pobjednički par bio je Melanka Šimunović – Ksenija Vučko.

11. kolovoza (nedjelja)Misa zadušnica i sprovod pok. Dragice

Marinović. Za njom tuguju: suprug Ivana, kćer Marija, sinovi Vlade i Matko, zet Danijel, nevjeste Dijana i Marijana, unučad Laura, Mauel, Maja, Lea, Mateo i Luis, sestre Franka, Mila, Jele i Marija s obiteljima, brat Nediljko s obitelji, obitelj pokojnog brata Ante, djever Nikola s obitelji, zaova Mila s obitelji i brojni drugi.

22. kolovoza (četvrtak)U 18 sati misa zadušnica i sprovod pok.

Joze Prgometa. Njegovom smrću ožalošćeni su: supruga Milica, sin Marinko, kćeri Tanja i Mira, nevjesta Marina, zetovi Florian i Andre, unučad Luciana, Gabriel, Mila i Klara, obitelj pok. brata Milenka („Žive vatre“), brat Nikola s obitelji, brat Ante s obitelji, šura Marinko s obitelji, svastike Zora i Ljubica s obiteljima.

25. kolovoza (nedjelja)Preminula Nediljka Vuletić („Lenduša“).

Rođena je 1954. godine i bila je izuzetno plemenita žena, supruga i majka. Iako je dugo pobolijevala, nikada nije zbog toga očajavala: uvijek je bila vedra, optimistična i nasmijana. Zbog bolesti nije mogla ići u crkvu, ali se redovito ispovijedala, pričešćivala i otajstva svete krunice pribirala. Ukratko: jedna divna žena.

26. kolovoza (ponedjeljak) U 18 sati misa zadušnica i sprovod pok.

Nediljke Vuletić („Lenduše“). Za njom su ožalošćeni: suprug Anđelko, sin Mario, kćeri Ivanka Marić, Anđelka Lozina, Zdenka Pejazić i Marija Pavičić s obiteljima, obitelj pok. braće Nediljka i Bože Lendić, obitelj pok. sestre Marije, zaove Neda i Mara s obiteljima, obitelj pok. djevera Ante te ostala rodbina i prijatelji.

Rujan

1. rujna (nedjelja)Bračni par Ivan i Blaženka Lozina, koji žive

u New Yorku, proslavili 50. obljetnicu braka, kojega su pred 50 godina sklopili u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Slivnu.

8. rujna (nedjelja)Blagdan Male Gospe. Župa Slivno išla

na hodočašće u Ramu (BIH). Misu u župi umjesto župnika, koji je s vjernicima išao na hodočašće, predvodio je don Vlado Mikrut.

10. rujna (utorak)Na gradskom groblju Višnjevac u Osijeku

pokopan Vlado Prgomet, koji je, nakon duge i teške bolesti, preminuo u 90. godini života.

13. rujna (petak)Preminuo Ante Lozina („Antuka“ – „Beran“).

Kako je zapisano u Stanju duša, sv. I, str. 116, Ante se rodio 2. listopada 1928. godine, u obitelji Stipana i Jurke Lozina. U braku sa svojom suprugom Ivom, s kojom se vjenčao 28. siječnja 1957. u Slivnu, imao je četvero djece, dvije kćeri (Jadranku i Vinku) i dva sina (Ljubomira i Miljenka). Supruga Iva umrla je 18. travnja 2008., a „Antuka“ u petak ove godine. Premda je dugo bio prikovan za krevet i nije vidio, Antuka nije zbog toga bio ni ljut ni jarostan. Naprotiv, bio je ponizan, jednostavan, smjeran i pobožan. Redovito se, o Božiću i Uskrsu, ispovijedao i pričešćivao. Bio je predan u Božje ruke i ljubav svoje obitelji, koja se o njemu svakodnevno brinula.

15. rujna (nedjelja)Preko župne mise u 10 sati krštena Lucija

Marinović, kći Tina i Mateje rođ. Rebić.Na kraju mise, u prigodi početka nove

školske godine 2019./20., bio je blagoslov školskih torba naših učenika.

U 16 sati misa zadušnica i sprovod pok. Ante Lozine („Antuke“ – „Berana“). Za njim su ožalošćeni: sin Ljubomir s obitelji, sin Miljenko s obitelji, kćer Jadranka s obitelji, kćer Vinka s obitelji te ostala rodbina i prijatelji.

16. rujna (ponedjeljak)Preminuo Ante Mrkonjić. Rodio se 12.

lipnja 1935. godine u obitelji Ilije i Mare Mrkonjić rođ. Barić, a krstio se malo iza toga, točnije 20. lipnja 1935. Oženio se s Ivom Barić (rođena 26. siječnja 1938.), kćerkom Tome i Kate Barić rođ. Mrkonjić, s kojom se vjenčao 9. travnja 1961. godine u Slivnu. U kršćanskom braku Ante i Ive rodilo se troje djece (Marija, Ivan i Zdravka).

18. rujna (srijeda)U 16 sati misa zadušnica i sprovod pok. Ante

Mrkonjića. Njegovim smrću ožalošćeni su: supruga Iva („Baruša“), kćer Marija s obitelji, sin Ivan s obitelji, kćer Zdravka s obitelji, brat Iko s obitelji, brat Mate s obitelji, brat Nediljko s obitelji, sestra Marica s obitelji, sestra Iva s obitelji, obitelj pok. brata Vida, obitelj pok. sestre Mile, šura Mirko s obitelji, obitelji pok. šura Ivana i Ante, te ostala rodbina i prijatelji.

IZ Ž

UPN

E KR

ON

IKEIZ

ŽU

PNE

KR

ON

IKE

7372

21. rujna (subota)Na blagdan sv. Mateja, blago je u Gospodinu,

u Splitu, preminula Mara Glibota „Talinica“. Rođena je 9. studenoga 1928., u obitelji Ivana i Jurke Glavaš. U kršćanskom braku sa svojim mužem Petrom, s kojim se vjenčala19. siječnja 1948. godine, rodila je troje djece, dva sina i kćer. Nakon muževe smrti, 14. travnja 1982., Mara je bila i otac i majka svojoj djeci. Voljela ih je i majčinski i očinski, a oni su beskrajno voljeli nju. O tome mi je pričala kad god bi se našao u njezinu domu za blagoslova obitelji ili kad bih je ispovijedao. Puna su joj usta bila njezine djece: stalno je na njih mislila i o njima govorila, a ona su joj iskazivala najveću moguću pažnju. Doživjela je duboku starost i tiho se ugasila, ostavivši iza sebe prepoznatljiv lik i rukopis.

23. rujna (ponedjeljak)Misa zadušnica i sprovod pok. Mare Glibota

„Talinice“. Za njom su ožalošćeni: kćer Ljubica, sinovi Ivan i Slobodan s obiteljima te sestra Mile i ostala njezina rodbina. Oni je nikada neće zaboraviti, a Slivno će je uvijek pamtiti, jer „Talinica“ je bila jedna od onih biblijskih „vrsnih žena“ koja to zbilja i zaslužuje.

27. rujna (petak)Na blagdan sv. Vinka Paulskoga, u Splitu je

nakon duge i teške bolesti preminula Dragica Radalj rođ. Šunjić, supruga Mate („Čelara“). Misa zadušnica i sprovodni obredi bili su 29. rujna u Slivnu, u 16 sati. Za pok. Dragicom tuguju: suprug Mate, kćeri Jelena i Ivana te ostala brojna rodbina i prijatelji.

LiStopad5. listopada (subota)

Vjenčanje Tomislava Kažimira, mladića iz Košuta kod Trilja, i Ivane Nogalo, djevojke iz naše župe.

U KBC Firule u Splitu preminula Ljubica Vrdoljak („Nikinićeva“). Rođena je 7. prosinca 1937. godine, u obitelji Stipana i Matije Arambašić. U kršćanskom braku sa svojim mužem Antom („Nikinićem“), s kojim se vjenčala 11. siječnja 1960. godine, rodila je petero djece, tri sina i dvije kćeri. Osim sinova i kćeri, Ante i Ljubica su doživjeli i sinove

svojih sinova, svoju unučad i praunučad: imaju 16 unučadi i 12 praunučadi. Ljubica je bila jedna fina, nježna i ugodna žena, čestita i pobožna majka, odana i vjerna supruga. Kao takvu sam je doživio, a prigoda za to bilo je puno. Uistinu, jedna je od divnih hrvatskih i slivanjskih žena, supruga i majki čiji je odlazak teško nadomjestiti i prazninu zamijeniti. Svojom žrtvom i marom, ljubavlju i vjernošću, molitvom i toplinom, odlikama koje su svojstvene ženama iz ovoga kraja i podneblja, čuvala je kuću, grijala dom i odgajala djecu. Nije uvijek bilo lako, ali s Božjom pomoći u svemu je uspjela i sve sačuvala.

8. listopada (utorak)U 15 sati misa zadušnica i sprovod pok.

Ljubice Vrdoljak. Za njom tuguju: suprug Ante, sinovi Jozo, Ivan i Mladen s obiteljima, kćeri Nada i Nediljka s obiteljima, obitelj pok. brata Ivana, obitelj pok. sestre Dragice, sestre Regina i Ana s obiteljima, djever Miljenko s obitelji, zaova Slavica s obitelji, kao i ostala rodbina i prijatelji.

25. listopada (petak)Završili su radovi u Perivoju sv. Ivana Pavla

II. Prelijepa kapela podignuta u čast ovog znamenitog pape i sveca, nezaboravnog prijatelja hrvatskog naroda, dobila je prekrasan Perivoj, koji je čini još ljepšom i privlačnijom.

26. listopada (subota)Završili radovi na proširenju ceste do zaseoka

Prgometi-Glavaši. Zajedničkom radnom akcijom, u kojoj su sudjelovali svi mještani u zaseoku Prgometi i Glavaši, proširen je put koji od glavne ceste vodi u taj slivanjski zaseok. Stari je bio uzak i zbilja jadan. Trebalo je, posebno gostima i strancima, dobro paziti i „ciljati“ da se stigne do zaseoka. Razmijeniti se uopće nije bilo moguće, a ako bi to i uspjelo to je već spadalo u domenu umjetnosti. Zato su se složni Prgometi i Glavaši kao jedan dogovorili te porušili stare i široke suhozidine i time dobili na širini i preglednosti puta, po kojem se sada ugodno vozi i bez problema razmjeni. Sada slijedi nasipanje jalovinom i, želimo vjerovati, skoro postavljanje asfalta. Čestitamo na složnosti i marljivosti.

Studeni1.-2. studenoga (petak-subota)

Svetkovina Svih svetih i Dušni dan. Kao i prethodnih, tako je i ove godine u prigodi svetkovine Svih svetih i Dušnoga dana u Slivno došao silan svijet. Iz svih krajeva u kojima žive i rade došli Slivanjci i Slivanjke na grobove svojih najmilijih.

16. studenoga (subota)U crkvi svetog Pavla u Velbertu (Njemačka),

16.11.2019., vjenčali su se Katarina Babić i Hrvoje Prgomet. Svjedoci na vjenčanju bili su Dijana Bošnjak i Denis Radalj.

18. studenoga (ponedjeljak)Obilježena 28. godišnjica pada Vukovara

i Škabrnje tijekom Domovinskog rata, pridružila se i naša župa. U 13,45 je na zvoniku naše crkve započelo zvoniti, sve do 16 sati. Nakon toga smo u crkvi izmolili 5 Očenaša, Zdravih Marija i Slava Ocu na čast 5 rana Isusovih te se u procesiji uputili do našega spomenika iza crkve.

13.-18. studenoga (srijeda – ponedjeljak)Karavana bikera: Prevlaka – Vukovar

Povodom obilježavanja godišnjice Sjećanja na žrtvu Vukovara, Moto Klub Korčula, u suradnji s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata i moto klubovima iz cijele Hrvatske, već više godina zaredom

IZ Ž

UPN

E K

RO

NIK

E

7574

PRILO

ZI

organizira tradicionalnu vožnju motorima od Prevlake do Vukovara Tako je bilo i ove godine. Karavana se odvozila u pet etapa (pet dana), a putem su se organizirali dočeci župnika, doručci, marende i obroci, kao i prenoćišta za sudionike karavane. Karavana bikera, pod sloganom „Zajedno u ratu, zajedno u miru“, krenula je 13. studenoga (srijeda) iz južne Hrvatske te je na putu do Vukovara prošla kroz razna mjesta i gradove: Smokvica, Korčula, Ston, Osojnik, Prevlaka, Ćilipi, Ploče, Makarska, Trilj, Sinj, Knin, Gospić, Rizvanuša (na Velebitu), Ljubovo, Plitvička jezera, Slunj, Petrinja, Bjelovar, Virovitica, Slavonski Brod, Našice, Đakovo, Vinkovci, Osijek, Tenja, Vukovar, gdje je stigla 18. studenoga (ponedjeljak) te sudjelovala u Koloni sjećanja. U toj karavani bikera svake godine neizostavno sudjeluju i dvojica bikera iz naše župe: Ante Lozina („Paćak“) i Ante Radalj („Roša“). Klasičari bi kazali: Sapienti sat (u prijevodu: Pametnomu dosta).

pRoSinaC1. prosinca (nedjelja)

Prva nedjelja Došašća, neposredne pripreme za svetkovinu Božića. Za adventski aranžman (vijenac) u našoj crkvi, pred glavnim oltarom, pobrinula se Branka Barić.

Zbog pripreme i tiskanja Župnoga glasila „Slivno“, vaše smo priloge u prošlogodišnjem broju zaključili s 25. studenoga 2018. U ovogodišnjem broju nastavljamo od toga datuma. Otada pa do 24. studenoga 2019. svoje priloge dali su kako slijedi:

ZA CRKVU 18. 12. 2018.: Obitelj pok. Stipana i Jurke Prgomet = 100 KN20. 11. 20118.: Ivan Radalj („Mladić“) s obitelji = 300 KN23. 12. 2018.: Vlade Jukić = 400 KN23. 12. 2018.: Ivo Talaja = 500 KN24. 12. 2018.: Obitelj pok. Cvite (Dragice) Lozina = 2400 KN25. 12. 2018.: Slobodan Jukić = 1000 KN25. 12. 2018.: Nadia i Jurica Jukić = 200 €26. 12. 2018.: N. N. = 50 €26. 12. 2018.: Ante Talaja = 350 KN26. 12. 2018.: Miro Radalj = 5000 KN28. 12. 2018.: Paula Tonkli = 100 €29. 12. 2018.: Obitelj pok. Cvite (Dragice) Lozina = 1000 KN29. 12. 2018.: Obitelj pok. Ante Barića ( za cvijeće u crkvi) = 50 €30. 12. 2018.: Ante Vrdoljak pok. Ikice = 100 KN6. 01. 2019.: Ante Grepo pok. Josipa = 200 KN12. 01. 2019.: Obitelj pok. Ive Grepo ud. Ante = 2000 KN12. 01. 2019.: Anđelko Prgomet („Đero“) = 250 KN17. 01. 2019.: Prgometi i Glavaši = 610 KN19. 01. 2019.: Milan i Ivanka Vuletić (New York) = 100 $ (američkih)19. 01. 2019.: Petar i Mara Grepo = 200 $ (američkih)26. 01. 2019.: Vitomir Vuletić = 200 KN

PRILOZI ZA CRKVU I ŽUPNO GLASILO „SLIVNO“Od 25. studenoga 2018. do 24. studenoga 2019.

27. 01. 2019.: Obitelj pok. Mare Čale = 9550 KN

29. 01. 2019.: Obitelj pok. Ivice Puljiza Vladina = 3000 KN

16. 02. 2019.: Iva Nogalo (na čast sv. Anti) = 100 €

24. 02. 2019.: Milan Lozina Antin (New York) = 200 $ (američkih)

24. 02. 2019.: Ivan i Marija Radalj (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 100 €

25. 02. 2019.: Ivo Prgomet („Čvrčkov“) = 50 €

2. 03. 2019.: Ivanka Vučko = 200 KN

2. 03. 2019.: Obitelj pok. Ivice Puljiza (za cvijeće) = 200 KN

2. 03. 2019.: Obitelj pok. Ivice Puljiza = 200 KN

3. 03. 2019.: Ante Vrdoljak pok. Ikice (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 400 KN

3. 03. 2019.: Ante Marinović („Mrkonjušić“) = 200 KN

3. 03. 2019.: Nediljko i Drago Barić = 300 KN

9. 03. 2019.: N. N. = 150 KN

9. 03. 2019.: Joze i Marija Lozina = 200 KN

12. 03. 2019.: Marija Jovanović = 200 KN

16. 03. 2019.: Obitelj pok. Ivana – Ivice Puljiza = 5000 KN

23. 03. 2019.: Radmila Barić = 100 KN

26. 03. 2019.: N. N. (za kip sv. Ivana Pavla II.) = 100 €

5. 04. 2019.: Obitelj pok. Mate Kusture = 2000 KN

6. 04. 2019.: Mara Glibota ud. Ivana (Dubrovnik) = 200 KN

6. 04. 2019.: Ivan Puljiz pok. Ivice = 350 KN

6. 04. 2019.: Joze Lozina, Branko Radalj pok. Bože i Nediljko Parlov

(3 rešetke na stazi) = 2000 KN

7. 04. 2019.: N. N. = 50 €

13. 04. 2019.: Slava Marinović = 200 KN

13. 04. 2019.: Ivanka Marinović = 200 KN

13. 04. 2019.: Mara Anić s obitelji = 150 KN

6. prosinca (četvrtak)U organizaciji Katoličkog bogoslovnog

fakulteta Sveučilišta u Splitu i Katedre za crkvenu povijest župnik, kao profesor na spomenutoj katedri, organizirao Međunarodni znanstveni skup pod naslovom: Život i djelo fra Vicka Kapitanovića te održao uvodno predavanje.

PRIL

OZ

I PRILO

ZIPR

ILO

ZI

7776

PRIL

OZ

I Z

A S

TA

ZU

U G

RO

BLJ

U P

REM

A Z

ASE

OC

IMA

14. 04. 2019.: Obitelj Joze Anića (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 100 €14. 04. 2019.: Radojka i Ante Marinović (za cvijeće na Presv. Trojstvo) = 50 €14. 04. 2019.: Radojka i Ante Marinović = 50 €14. 04. 2019.: Erika Terippe (Njemačka) = 50 €14. 04. 2019.: Ivana Lozina = 100 KN14. 04. 2019.: Ljubica Mrkonjić ž. Mate = 200 KN21. 04. 2019.: Dragica Prgomet = 100 KN22. 04. 2019.: Josip Prgomet pok. Petra = 300 KN22. 04. 2019.: Tomislav Glibota (za kip sv. Ivana Pavla II.) = 100 €22. 04. 2019.: Anđelko Katavić = 300 KN27. 04. 2019.: Ivica Radalj pok. Božidara = 150 KN28. 04. 2019.: N. N. (za kapelu) = 200 KN28. 04. 2019.: Boro Prgomet = 200 KN28. 04. 2019.: Marica Zeljko (za kip sv. Ivana Pavla II.) = 200 KN5. 05. 2019.: Ljubica Glibota = 100 KN11. 05. 2019.: Mira Lozina (za cvijeće na Presv. Trojstvo) = 50 $ (američkih)12. 05. 2019.: Danko Kustura (za kip sv. Ivana Pavla II.) = 600 KN19. 05. 2019.: Iva Prgomet (za cvijeće na Presv. Trojstvo) = 1000 KN26. 05. 2019.: Ljubica Mužić (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 100 €28. 05. 2019.: +Marija Katavić (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 200 KN1. 06. 2019.: Ana Glibota ud. Pave = 100 KN 2. 06. 2019.: Slobodan Jukić = 300 KN7. 06. 2019.: Zoran Parlov pok. Mate = 50 €8. 06. 2019.: N. N. (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 50 €8. 06. 2019.: Ivo i Marina Zeljko (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 500 KN9. 06. 2019.: Joko Jukić (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 500 KN9. 06. 2019.: Jurica Lozina = 300 KN13. 06. 2019.: Jozo Vrdoljak („Nikinićev“) = 50 €15. 06. 2019.: Ante Radalj („Dunda“) = 350 KN15. 06. 2019.: Ivica Prgomet („Paškić“) = 1000 KN16. 06. 2019.: Pierre Marinić = 500 KN

16. 06. 2019.: Radojka Glavaš ud. Ivana = 200 KN16. 06. 2019.: Zdenka Jerković = 50 €16. 06. 2019.: Ante Glibota (Pariz) = 500 €16. 06. 2019.: Ljubomir Prgomet = 100 KN16. 06. 2019.: Jure Selak pok. Tade = 200 KN20. 06. 2019.: Generacija 1968./69. (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 300 KN20. 06. 2019.: Marija Bjelik rođ. Parlov (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 200 KN20. 06. 2019.: Matija Seroviski (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 300 KN20. 06. 2019.: Jozo Marinić (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 50 €20. 06. 2019.: Jozo Parlov pok. Ivana (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 100 KN22. 06. 2019.: Jurica Prgomet („Beran“) = 50 $ (australskih)22. 06. 2019.: Dado Radalj = 150 KN22. 06. 2019.: Zorka Radanović = 200 KN23. 06. 2019.: Ante Talaja pok. Vladimira = 400 KN29. 06. 2019.: Milica Radalj = 200 KN29. 06. 2019.: Pave Marinović = 350 KN30. 06. 2019.: Zorka Lozina -Tonkli (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 50 €30. 06. 2019.: Zorka Lozina -Tonkli = 50 €30. 06. 2019.: Paula Tonkli (za uređenje okoliša oko kapele) = 100 €30. 06. 2019.: Ante Katavić (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 50 €4. 07. 2019.: Ivan Marinović-Selak (Australija) = 200 $ (australskih)7. 07. 2019.: N. N. = 250 KN13. 07. 2019.: Obitelj pok. Milenka Prgometa = 3000 KN20. 07. 2019.: N. N. (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 200 KN27. 07. 2019.: Mladen Marinić (SAD) = 100 $ (američkih)3. 08. 2019.: Milan Prgomet = 500 KN3. 08. 2019.: Slavka Lozina (New York) = 100 $ (američkih)3. 08. 2019.: Mirjana Vrdoljak = 200 KN3. 08. 2019.: Ljubica Vuletić rođ. Čale = 20 €3. 08. 2019.: Radojka i Ante Marinović (za cvijeće u

kapeli sv. Ivana Pavla II. za Svisvete) = 50 €

3. 08. 2019.: Marica Divić = 200 KN

3. 08. 2019.: Ivana Lozina ud. Ivana (New York) = 100 $ (američkih)

4. 08. 2019.: Ante Katavić Božin = 100 €

4. 08. 2019.: Nada Matković = 200 KN

10. 08. 2019.: Drago Barić = 200 KN

10. 08. 2019.: N. N. = 50 €

10. 08. 2019.: Joko Barić = 200 KN

10. 08. 2019.: Don Vlado Mikrut = 300 KN

10. 08. 2019.: Vesna Krezo rođ. Zeljko = 150 KN

11. 08. 2019.: Jeroslav Glavaš = 300 KN

17. 08. 2019.: Miljenko Marinić Vjekoslavov = 100 KN

17. 08. 2019.: Marica Lelanović rođ. Marinić = 100 KN

17. 08. 2019.: Darko Anić = 100 KN

17. 08. 2019.: Ivan Marinović = 300 KN

17. 08. 2019.: Joze i Neda Prgomet = 200 KN

18. 08. 2019.: Obitelj pok Ive (Ivke) Prgomet = 2200 KN

21. 08. 2019.: Mladen Nogalo pok. Josipa = 100 €

22. 08. 2019.: Obitelj pok. Joze Prgometa = 3000 KN

24. 08. 2019.: Neda Zeljko (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 100 KN

24. 08. 2019.: Marija Zeljko (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 400 KN

25. 08. 2019.:Ljubica Jukić rođ. Mikrut (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 200 KN

27. 08. 2019.: Obitelj pok. Nediljke Vuletić („Lenduše“) = 2400 KN

31. 08. 2019.: Ivica Barić (New York) = 500 $ (američkih)

31. 08. 2019.: Mira Lozina (New York) (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 50 $ (američkih)

31. 08. 2019.: Ivan i Blaženka Lozina (SAD) = 200 $ (američkih)

31. 08. 2019.: Miho i Ivanka Vuletić (New York) = 100 $ (američkih)

1. 09. 2019.: Mirjana Glibota (za cvijeće u crkvi) = 500 KN

7. 09. 2019.: Marija Grepo = 30 €

7. 09. 2019.: Darinka Barić = 200 KN

14. 09. 2019.: N. N. (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 50 KN14. 09. 2019.: Obitelj pok. Darinke i Ljube Grepo = 1000 KN16. 09. 2019.: Obitelj pok. Ante Lozina („Antuke“ -„Berana“) = 2000 KN19. 09. 2019.: Obitelj pok. Ante Mrkonjića = 2000 KN21. 09. 2019.: Božo Radalj (New York) = 50 $ (američkih)21. 09. 2019.: Tomislav Glibota (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 50 €21. 09. 2019.: Blaženka Lozina (New York, za svijećnjak sv. Anti) = 500 $ (američkih)22. 09. 2019.: Don Vlado Mikrut = 200 KN22. 09. 2019.: Danko Kustura = 200 KN23. 09. 2019.: Vice Lozina = 200 KN28. 09. 2019.: Vjekoslav Marinić pok. Milenka = 100 KN28. 09. 2019.: Ivan Zeljko („Zele“) = 200 KN28. 09. 2019.: Mara i Anđelko Lozina (New York, za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 100 $ (američkih)28. 09. 2019.: Marko Lozina (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 150 KN29. 09. 2019.: Rajko Parlov = 300 KN29. 09. 2019.: Obitelj pok. Dragice Radalj ž. Mate = 2000 KN6. 10. 2019.: Josip Mrkonjić (za kapelu sv. Ivana Pavla II.) = 100 KN6. 10. 2019.: Barići (za sv. Brunu) = 430 KN6. 10. 2019.: Obitelj pok. Ivice Puljiza Vladina = 200 KN10. 10. 2019.: Obitelj pok. Ljubice Vrdoljak = 4000 KN13. 10. 2019.: Marija i Ante Prgomet („Beran“) (Pariz) = 100 €13. 10. 2019.: Ljubomir Prgomet = 100 KN13. 10. 2019.: Petar Nogalo s obitelji (za Perivoj sv. Ivana Pavla II.) = 50 €15. 10. 2019.: Nediljko Mrkonjić pok. Ilije = 50 €20. 10. 2019.: Nediljko Ravlić = 200 KN27. 10. 2019.: Ivan Lozina = 200 KN27. 10. 2019.: Nada i Ivica Jukić = 200 KN1. 11. 2019.: Vlade Jukić = 800 KN1. 11. 2019.: N. N. = 50 €

PRIL

OZ

I PRILO

ZI

7978

1. 11. 2019.: Milan Vrdoljak (Brko) = 50 €

1. 11. 2019.: Ante Marinović („Mrkonjušić“) = 250 KN

1. 11. 2019.: Nada Erceg = 200 KN

1. 11. 2019.: Hrvoje Lozina = 50 €

1. 11. 2019.: Ivanka Vučko = 300 KN

1. 11. 2019.: Ante i Mila Lozina = 200 KN

1. 11. 2019.: Mićo i Marica Lozina = 200 KN

1. 11. 2019.: Ivan Glibota pok. Zvonimira = 200 KN

1. 11. 2019.: Vera Radalj = 150 €

2. 11. 2019.: Ivana i Tomislav Kažimir = 50 €

9. 11. 2019.: Nediljko Talaja = 250 KN

16. 11. 2019.: Neda Marinović = 100 KN

ZA ŽUPNO GLASILO „SLIVNO“1. 12. 2018.: Dragica Anić = 100 KN

1. 12. 2018.: Dragica Kovačević = 200 KN

1. 12. 2018.: Udruga žena „Slivanjka“ = 500 KN

1. 12. 2018.: Ljilja Marinović = 100 KN

2. 12. 2018.: Nediljko Lozina („Šansa“) = 100 KN

2. 12. 2018.: Mila Mikrut = 100 KN

2. 12. 2018.: N. N. = 200 KN

15. 12. 2018.: Neda Zeljko ud. Ike = 100 KN

18. 12. 2018.: Obitelj pok. Stipana i Jurke Prgomet = 50 KN

20. 11. 20118.: Ivan Radalj („Mladić“) s obitelji = 300 KN

22. 12. 2018: Vlade Barić = 150 KN

22. 12. 2018: Zorka Lozina Tonkli = 200 KN

23. 12. 2018.: Mate Lozina Bigin = 100 KN

23. 12. 2018.: Renata Vučko = 100 KN

23. 12. 2018.: Ante Radalj („Dunda“) = 100 KN

23. 12. 2018.: Iva Nogalo = 100 KN

23. 12. 2018.: Ante Mikrut = 100 KN

23. 12. 2018.: Ivo Talaja = 500 KN

30. 12. 2018.: Ante Vrdoljak pok. Ikice = 100 KN

5. 01. 2019.: Jozo Barić = 100 KN

6. 01. 2019.: Nediljko Parlov („Zele“) = 200 KN

12. 01. 2019.: N. N. = 100 KN

17. 01. 2019.: Barići = 200 KN19. 01. 2019.: Petar i Mara Grepo = 100 $ (američkih)26. 01. 2019.: Ivan Jurić = 100 KN27. 01. 2019.: Ivan Grančić („Tekovac“) = 200 KN2. 02. 2019.: Ante Prgomet = 200 KN10. 02. 2019.: Petar („Pergo“) Katavić = 200 KN17. 02. 2019.: Silvija Vranješ = 200 KN24. 02. 2019.: Rasta Mrkonjić = 100 KN24. 02. 2019.: Milan Lozina Antin (New York) = 100 $ (američkih)8. 03. 2019.: Mila Barlović (Pula) = 200 KN9. 03. 2019.: Joze i Marija Lozina = 200 KN19. 03. 2019.: Marija Katavić ud. Vlade = 200 KN4. 04. 2019.: Jozo Parlov = 200 KN6. 04. 2019.: Ivan Talaja = 200 KN6. 04. 2019.: Željko Ćurčija = 200 KN7. 04. 2019.: N. N. = 300 KN13. 04. 2019.: Obitelj Željka Ćurčije = 200 KN14. 04. 2019.: Obitelj Joze Anića = 200 KN14. 04. 2019.: Ljubica Mrkonjić ž. Mate = 100 KN18. 04. 2019.: Branimir Mrkonjić = 150 KN21. 04. 2019.: Petar Lozina pok. Tražimira = 100 KN22. 04. 2019.: Josip Prgomet pok. Petra = 200 KN22. 04. 2019.: Anđelko Katavić = 200 KN28. 04. 2019.: N. N. = 200 KN5. 05. 2019.: Ljubica Glibota = 100 KN11. 05. 2019.: Milenko Jakovina = 200 KN11. 05. 2019.: Pave Glibota = 200 KN12. 05. 2019.: Danko Kustura = 200 KN12. 05. 2019.: Ljubica Vrdoljak = 100 KN19. 05. 2019.: Mirko Barić = 200 KN19. 05. 2019.: Slava Opačak-Marinić (Osijek) = 100 KN19. 05. 2019.: Mate Talaja (Osijek) = 100 KN19. 05. 2019.: Jurica Vrdoljak (Osijek) = 100 KN19. 05. 2019.: Ljubomir Glibota (Osijek) = 100 KN19. 05. 2019.: Mirjana Bošnjaković rođ. Ravlić (Osijek) = 100 KN19. 05. 2019.: Ljubomir Parlov (Osijek) = 100 KN19. 05. 2019.: Josip Lozina (Čepin) = 100 KN

26. 05. 2019.: Matija Nogalo = 200 KN26. 05. 2019.: Marica Zeljko = 100 KN26. 05. 2019.: Neda Zeljko = 100 KN30. 05. 2019.: Danijel Prgomet = 100 KN1. 06. 2019.: Jure Mikrut = 200 KN2. 06. 2019.: Ante i Mara Vuletić = 200 KN4. 06. 2019.: Zoran Parlov pok. Mate = 50 €9. 06. 2019.: Joko Jukić = 200 KN16. 06. 2019.: Ljubomir Prgomet = 100 KN21. 06. 2019.: Ante Glibota pok. Ivana (Osijek) = 100 KN21. 06. 2019.: Ivan Glibota pok. Mihovila (Osijek) = 100 KN26. 06. 2019.: Darko Anić (Zagreb) = 200 KN 29. 06. 2019.: Ante Glavaš („Ćećo“) = 100 KN13. 07. 2019.: Obitelj pok. Milenka Prgometa = 500 KN20. 07. 2019.: Ivan Anić = 200 KN21. 07. 2019.: Nena Šimunović = 100 KN27. 07. 2019.: Cvita Katavić Pergina = 50 €27. 07. 2019.: Mladen Marinić (SAD) = 100 $ (američkih)27. 07. 2019.: Matija i Ivan Lešina = 500 KN27. 07. 2019.: Ljubica i Ante Mihaljević = 500 KN3. 08. 2019.: Milan Prgomet = 100 KN3. 08. 2019.: Marija i Željko Bošnjaković = 200 KN3. 08. 2019.: Sandra Anić pok. Stipe = 50 €3. 08. 2019.: Ivana Lozina ud Ivana (New York) = 100 $ (američkih)3. 08. 2019.: Andro Jukić = 200 KN4. 08. 2019.: Nada Matković = 100 KN10. 08. 2019.: Drago Barić = 100 KN10. 08. 2019.: Joko Barić = 200 KN11. 08. 2019.: Jeroslav Glavaš = 200 KN17. 08. 2019.: Antunica Glibota = 150 KN17. 08. 2019.: Ivan Marinović = 200 KN17. 08. 2019.: Joze i Neda Prgomet = 200 KN17. 08. 2019.: Milan Vrdoljak = 100 KN22. 08. 2019.: Ivan i Marija Radalj = 50 €22. 08. 2019.: Obitelj pok. Joze Prgometa = 500 KN25. 08. 2019.: Stipe Glavaš = 100 €25. 08. 2019.: Davor Katavić = 400 KN

31. 08. 2019.: Mara Lozina = 100 KN31. 08. 2019.: Ikan Glibota = 150 KN31. 08. 2019.: Vlade Prgomet = 200 KN31. 08. 2019.: Miho i Ivanka Vuletić (New York) = 100 $ (američkih)1. 09. 2019.: Slobodanka Glibota = 20 €7. 09. 2019.: Darinka Barić = 400 KN14. 09. 2019.: Nedo Nogalo = 200 KN21. 09. 2019.: Božo Radalj (New York) = 50 €21. 09. 2019.: N. N. = 150 KN21. 09. 2019.: Miće Kustura = 150 KN23. 09. 2019.: Vice Lozina = 150 KN28. 09. 2019.: Ivan Zeljko („Zele“) = 200 KN28. 09. 2019.: Mara i Anđelko Lozina (New York) = 100 $ (američkih)28. 09. 2019.: Petar Lozina pok. Tražimira = 100 KN28. 09. 2019.: Drago Parlov = 200 KN29. 09. 2019.: Filomena Barić = 200 KN5. 10. 2019.: N. N. = 50 €6. 10. 2019.: Josip Mrkonjić = 50 KN6. 10. 2019.: Iva Vučko pok. Mirka (Australija) = 50 $ (australskih)6. 10. 2019.: Milan i Marica Parlov (Australija) = 50 $ (australskih)6. 10. 2019.: Ivan Marinović Selak (Australija) = 50 $ (australskih)6. 10. 2019.: Jozo Barić = 200 KN13. 10. 2019.: Zdenka i Ivan („Pašo“) Lozina = 200 KN13. 10. 2019.: Ljubomir Prgomet = 100 KN13. 10. 2019.: Ivan i Rosa Radalj = 200 KN13. 10. 2019.: Petar Nogalo s obitelji = 200 KN15. 10. 2019.: Nediljko Mrkonjić pok. Ilije = 100 KN16. 10. 2019.: Branimir Mrkonjić = 150 KN19. 10. 2019.: Darko Radalj = 100 KN20. 10. 2019.: Vlade Glavaš = 200 KN20. 10. 2019.: Radojka i Ante Marinović = 50 €20. 10. 2019.: Silva i Željko Mrkonjić = 100 KN20. 10. 2019.: Nediljko Ravlić = 200 KN25. 10. 2019.: Ikan Lozina = 100 KN25. 10. 2019.: Milka Grbić rođ. Lozina = 100 KN25. 10. 2019.: Snježana Bakalić = 100 KN

PRIL

OZ

I

80

27. 10. 2019.: Veselko Nogalo = 200 KN

27. 10. 2019.: Nada i Ivica Jukić = 100 KN

1. 11. 2019.: Mićo i Marica Lozina = 200 KN

1. 11. 2019.: Vlade Jukić = 200 KN

1. 11. 2019.: N. N. = 200 KN

1. 11. 2019.: Vera Radalj = 50 €

1. 11. 2019.: Branko Marinović = 200 KN

2. 11. 2019.: Milan Parlov = 200 KN

2. 11. 2019.: Nediljko Parlov = 200 KN

2. 11. 2019.: Ante Zeljko („Ercegovac“) = 100 KN

2. 11. 2019.: Ivanka Mrkonjić pok. Ante = 100 KN

3. 11. 2019.: Dario Grepo = 20 €

3. 11. 2019.: Ivan Glavaš = 200 KN

3. 11. 2019.: Ivica Mrkonjić pok. Petra = 100 KN

3. 11. 2019.: Ivan Selak pok Tade = 100 KN

8. 11. 2019.: Melanka Šimunović = 100 KN

9. 11. 2019.: Milica Radalj = 100 KN

9. 11. 2019.: Nediljko Talaja = 200 KN

17. 11. 2019.: Slavka Lozina (New York) = 100 $ (američkih)

23. 11. 2019.: Stipe Vučko = 100 KN

23. 11. 2019.: Zorka Jukić ud. Joze = 100 KN

23. 11. 2019.: Ante Lozina („Paćak“) = 200 KN

23. 11. 2019.: Ivan (Šime) Radalj = 200 KN

PRILOZI ZA PERIVOJ SV. IVANA PAVLA II:20. 10. 2019.: Gojko Lozina = 200 KN

20. 10. 2019.: Vlade Glavaš = 200 KN

20. 10. 2019.: Jeroslav Glavaš = 200 KN

20. 10. 2019.: Radojka i Ante Marinović = 50 €

20. 10. 2019.: Anđelko Katavić = 300 KN

20. 10. 2019.: Silva i Željko Mrkonjić = 400 KN

20. 10. 2019.: Andro Jukić = 50 €

24. 10. 2019.: Dragan Lozina („Ćikin“) = 200 €

26. 10. 2019.: Ivan Talaja pok. Ante = 200 KN

26. 10. 2019.: Vice Lozina = 250 KN

27. 10. 2019.: Don Vlado Mikrut = 400 KN

27. 10. 2019.: Danijel Prgomet = 200 KN

27. 10. 2019.: UDRUGA ŽENA „SLIVANJKA“ = 5.000 KN27. 10. 2019.: Ivan Barić (New York) = 100 $ (američkih)27. 10. 2019.: Veselko Nogalo = 50 €27. 10. 2019.: Boro Prgomet = 400 KN27. 10. 2019.: Nada i Ivica Jukić = 200 KN27. 10. 2019.: Katarina i Josip Jukić = 50 €27. 10. 2019.: Ljilja Marinović = 250 KN29. 10. 2019.: Anamarija i Marko Lozina = 300 KN31. 10. 2019.: Božena Radalj-Džalo = 200 KN31. 10. 2019.: Ante Radalj („Roša“) = 200 KN31. 10. 2019.: Boris Vrdoljak vlasnik tvrtke S+B SYSTEMTECHNIK D.O.O. = 25.000 KN SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA = 25.000 KN

PRILOZI ZA OGRADU OKO CRKVE (od 2. studenoga 2019.)2. 11. 2019.: Ante Prgomet („Paškić“) = 100 €3. 11. 2019.: Ante Lozina („Paćak“) = 50 €5. 11. 2019.: Oliver Zamzow rođ. Protrka = 400 €8. 11. 2019.: Melanka Šimunović = 300 KN8. 11. 2019.: Josip Šimunović Ivičin = 200 KN9. 11. 2019.: Mladan Vrdoljak („Nikinićev“) = 100 €10. 11. 2019.: Ante Radalj („Roša“) = 200 KN10. 11. 2019.: Božena Radalj-Džalo = 200 KN16. 11. 2019.: Neda Marinović = 100 KN16. 11. 2019.: Maja Lozina („Rošina“) = 200 KN;16. 11. 2019. Drago Parlov = 50 €16. 11. 2019.: Milena Baučić rođ. Grepo = 200 KN16. 11. 2019.: Dinko Mrkonjić = 500 €17. 11. 2019.: Ikan Glibota = 200 KN17. 11. 2019.: Marija Katavić = 100 KN17. 11. 2019. Mate Prgomet („Popović“) = 50 €17. 11. 2019.: Josip (Joko) Barić = 300 KN18. 11. 2019.: Mićo Kustura = 200 KN18. 11. 2019.: Joko Jukić („Macukić“) = 300 KN18. 11. 2019.: Ivan Selak („Inja“) = 400 KN23. 11. 2019.: Stipe Vučko = 300 KN

PRILO

ZI

81

IZ Ž

UPN

E KR

ON

IKE

SLIVN

O

IN MEMORIAM

IN M

EMO

RIA

M

SLIV

NO

SLIVN

O

Fra branko mijić, bivši župnik Slivna

Okrijepljen svetim sakramentima, u KBC Knin, u 67. godini života, 51. redovništva i 43. svećeništva preminuo fra Branko Mijić, član Provincije Presvetog Otkupitelja, sa sjedištem u Splitu, koji je od 1978. do 1982. bio župnik u Slivnu. Sprovodni obredi obavljeni su 14. siječnja 2019. u 14.45 na gradskom groblju Lovrinac u Splitu. Nakon sprovodnih obreda, u 16 sati slavila se misa zadušnica u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu.

Životopis:Fra Branko je rođen 14. siječnja 1952. u Prugovu od oca Luke i majke Mande r. Bezina. Osnovnu školu pohađao je u Prugovu (1958. – 1966.). Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju (1966. – 1971.), a Franjevačku visoku bogosloviju u Dubrovniku, Makarskoj i Zagrebu (1971.-1977.). U novicijat je stupio 5. rujna 1968. na La Verni (Italija), gdje je položio prve jednostavne zavjete, 24. kolovoza 1969. godine. Svečane zavjete položio je 29. studenoga 1975. na Visovcu. Za đakona je zaređen 14. prosinca 1975. u Zagrebu, a red prezbiterata primio je 27. lipnja 1976. u Solinu. Mladu misu proslavio je u Prugovu 11. srpnja 1976. godine.

Službe u Provinciji:Šibenik-Varoš (1976. – 1977.) – župni vikar; Slivno (1978. – 1982.) – župnik; Miljevci (1982. – 1985.) – župnik; Visovac (1985. – 1991.) – gvardijan;Stankovci (1991. – 1998.) – župnik; Perković (1998. – 2016.) – župnik; Knin (2016. – 2019.) – ispovjednik;definitor Provincije od 1991. do 1994. godine.

ante paRLoV – „ćoKan“(1946. - 2018.)

U sumrak, 11.studenog 2018., zatvorio je svoje vesele oči i krenuo na put u vječnost, naš dragi i voljeni „Ćokan“.

Rođen je 1946. u Osijeku, u mnogobrojnoj obitelji Nikole i Mande Parlov. Nakon kratkog vremena obitelj se vraća iz Osijeka u Slivno. Sa sestrama Ivom, Marijom i Ljubicom te braćom Ikom i Mirkom provodi djetinjstvo u Slivnu. Kad su mu bile tri godine teško obolijeva od meningitisa, nakon kojeg ostaje kompletno gluh i nijem. Sa sedam godina odlazi u Split u školu za gluhonijeme u kojoj je bio odličan učenik. U Splitu završava i srednju školu s odličnim uspjehom. Vraća se roditeljima u Slivno, s kojima je vrijedno radio. Često je posjećivao svoje sestre Ivu, Ljubicu i Mariju, kao i brata Iku. Bio je drag, vedar i nasmijan, unatoč svom životnom hendikepu gluhonijeme osobe.

Nakon smrti roditelja, majke Mande i oca Nikole, ostaje sam u rodnoj kući u Slivnu.

Život u samoći nije uvijek bio lak, ali on se sa svojim vedrim duhom znao s time nositi.

Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Slivnu, uz svoju mnogobrojnu rodbinu, prijatelje i poznanike.

Hvala svima hvala koji su našega Ćokana ispratili na vječni počinak i zadržali ga u lijepom sjećanju.

Bio si kao veseli, šareni leptir… jedan i neponovljivi... naš Ćokan…

Nećakinja Mirta

8382

IN M

EMO

RIA

MIN

MEM

OR

IAM

8584

Cvita dragica LozinaNi dani što će teći,Ni suze što će peći,Ni na grobu cvijeće,Ni upaljene svijeće,Bol i tugu izbrisati neće,Dok živimo mi, U našim srcima živjet ćeš i ti.Grob tvoj kititi i u srcimate nositi, za te Boga moliti.Na nebu neka sja zvijezda tvoja,neka ti da mira i spokoja.Počivala u miru Božjem!Tvoj Ikan

20.12.2018. godine napustila nas je naša draga supruga, majka, baka i prabaka Lozina Cvita Dragica rođena Marinović 9. ožujka 1932. godine od oca Petra (zvanog Gale) i majke Jurke rođene Kustura iz dobre obitelji. Dragica je od svojih mladih dana kao dijete živila kod svoje tete Mande u Parlova sve do svoje 15-te godine. Kada je teta umrla vratila se kod svojih roditelja u Marinovća, a neko vrijeme je boravila u Kustura kod babe Matije a ostatak svog života sve do udaje živila je sa svojim roditeljima. 14.02. 1954. godine udala se za Ivana Lozinu sa Velima (zvanog Ikan). Sa svojim suprugom Ikanom doživila je 64 godine i 10 mjeseci braka. Rodila je 4 djece, dobila 6 unučadi i 6 praunučadi.Draga Dragice majko, bako i prabako bila si uzor naše obitelji, svi smo te volili kao što si i ti nas, bila si prava vjernica, prava majka baka i prabaka.Napustila si nas u 87. godini života, više nisi među nama. Tvoje tijelo se raspalo ali tvoje dobro i plemenito srce ostalo je među nama da bi u nama živila. Tvoja dobra duša je na nebu koja se spaja sa našom dušom putem molitve dragom Bogu.Ostavila si nas sa lijepim uspomenama i sjećanjima, a onim najmanjima koji te nisu stigli upoznati prenijet ćemo naše uspomene s tobom da te i oni pamte kao i mi. Sve što si nam mogla dati dala si nam, svemu što si nas mogla naučiti naučila si nas, hvala ti na tome. Pazi na nas, gledaj nas i čuvaj sa neba. Srest ćemo se jednom opet među zvijezdama, svi ćemo opet biti zajedno kao nekada.Počivala u miru Božjem! Tvoji najmiliji.

Sjećanje na dragu ivu Grepo

Draga baba, šta reći o tebi, šta reći o osobi kakva si ti bila… Jednom rječju bila si posebna, najbolja baba na svitu! Puna ljubavi, topline i razumijevanja za sve nas… Svakim dolaskom u Slivno ispunila bi naša srca ljubavlju i radošću i to će nam sada beskrajno nedostajati… Tko god te upoznao imao te želju opet vidjeti. Vrata tvoga doma uvijek su bila širom otvorena za sve. Imala si dug i težak život, ali uz čvrstu vjeru u Boga i uz molitvu hrabro si išla naprijed. Dragi Bog ti je davao snage za sve nedaće koje su te pratile. Ovo je samo privremeni, fizički rastanak, jer dok živimo mi, u našim će srcima živjeti uspomena na tebe, na tvoju dobrotu i svu onu radost koju si nam pružala.Znam da nas sada gledaš odozgo i da si sretna jer si otišla svome Gospodinu, didu Anti i svojoj djeci. Otišla si tako tiho i nečujno, dragi Bog je uslišio tvoje molitve i zaspala si u svome domu, bez patnje, bez boli i to je baba nagrada koju ti je Bog podario, za koju si uvijek molila i koju si itekako zaslužila. Hvala Mu na tome!Draga baba, nikada nećemo zaboraviti tvoje riječi koje si nam nebrojeno puta uputila: „Bog vas blagoslovio i da vam zdravlje…“ i hvala ti na tome, one ostaju kao najjači pečat urezane u nama. Hvala ti za sve lipe dane provedene u našem Slivnu, hvala ti za svu ljubav s kojom bi nas uvijek dočekivala, hvala ti za svaku molitvu, za svaki blagoslov… Draga baba, hvala ti što si bila dio našeg života i ponos si ne samo naše obitelji, nego i cijelog Slivna, koje bez tebe za nas više nikada neće biti isto…Počivaj u miru draga naša babaBog neka ti bude nagrada za svu tvoju ljubav!Volimo te do nebaTvoja obitelj

danica GrepoPokojna Danica Grepo rođena Kustura, od oca Joze i majke Mande rođene Škoro, rođena je 1929.g. u Slivnu a preminula 19.03. 2019.g. u Osijeku. Danica je bila majka petero djece, članica Trećeg franjevačkog reda, živjela je svoju kršćansku vjeru i blago prešla Gospodinu u 90-oj godini života. Počivala u miru Božjem!

Ljubica KusturaPokojna Ljubica Kustura od oca Joze i majke Mande rođene Škoro, rođena je 10.09.1934. g. u Slivnu a preminula je u Osijeku 05.08.2019. g. na blagdan Gospe Snježne. Ljubica je bila članica družbe Suradnice Krista Kralja. Toj sekularnoj zajednici Suradnice Krista Kralja Ljubica je pripadala više od pedeset godina. Jednostavna i tiha, bila je uporna u radu za djelo Božje na duhovnom i karitativnom planu! Od rane svoje mladosti Ljubica je čeznula za sve većom ljubavlju svoga Učitelja Isusa, kojega je žarko ljubila! Kao djevojčica silno se radovala svakoj nedjelji i svetoj Misi.Došavši u grad za svojim dvjema starijim sestrama zaposlila se kao tvornička radnica. Ona se je odmah uključila u društvo djevojaka koje su bile članice „Gospina oaza“. Duhovnik tog društva „Gospina oaza“ je bio pater Hartli, isusovac. Tu je u Ljubici sazrjelo zvanje za posvećeni život. Tada se odlučila biti Suradnica Krista Kralja! U spomenutoj ustanovi polaže svoje prve i doživotne zavjete 1972. g. Tom prigodom je napisala: „Rasplamti dušu mi Božanskom ljubavi, o Kralju mog srca, o Isuse!“ Po naravi je Ljubica bila radosna pa je tu svoju radost prenosila na druge. Voljela je šale, pa je bilo smijeha u njezinom društvu. Ljubica je nakon kratke bolesti u svojoj 85-oj godini života, potpuno smirena i predana u volju Božju, bez bolova, prešla u Vječnost svome Zaručniku, Kristu Kralju! Prešla je svojem Bogu kojem je vjerno i marno služila u braći i sestrama! Neka joj Gospodin bude vječna nagrada!Zahvaljujem svima koji su Ljubicu voljeli i došli joj na ispraćaj na vječni počinak. s. Ljubomira Kustura

86

STATISTIKA ZA 2019.

STA

TIS

TIK

A Z

A 2

019.

Krštenja: 4Ante Marinović, sin Ante i Marije Buljan; kršten: 27. siječnja 2019.Ivano Marinović, sin Tea i Mile rođ. Serdarović; kršten: 22. travnja 2019.Hana Lozina, kćer Ivana i Marijane rođ. Vrdoljak; krštena: 28. srpnja 2019.Lucija Marinović, kćer Tina i Mateje rođ. Rebić; krštena: 15. rujna 2019.

prvopričesnika: 0

Krizmanih: 2Antonija Talaja, kćer Ante i Ruške. Dino Krivić, sin Davora i Svijetlane. Krizmani: 23. lipnja 2019.

Vjenčanja: 1Tomislav Kažimir, sin Branka i Mirjane rođ. Skejić, mladić iz Košuta kod Trilja, i Ivana Nogalo, kćer Nediljka i Regine rođ. Vekić, djevojka iz naše župe.

umrlih (od prosinca 2018. do studenoga 2019.) i pokopanih u Slivnu: 18† 20. prosinca 2018.: Cvita (dragica) LOZINA† 3. siječnja 2019.: Iva GREPO ud. Ante† 26. siječnja 2019.: Ivica PULJIZ Vladin† 24. veljače 2019.: Marijan GLAVAŠ† 10. ožujka 2019.: Ivan – Ivica PULJIZ pok. Mate† 25. ožujka 2019.: Darinka GREPO ud. Ljube† 1. travnja 2019.: Mate KUSTURA† 13. svibnja 2019.: Ivan LOZINA† 9. srpnja 2019.: Miljenko PRGOMET† 8. kolovoza 2019.: Dragica MARINOVIĆ rođ. Glavaš† 15. kolovoza 2019.: Iva (Ivka) PRGOMET rođ. Selak† 20. kolovoza 2019.: Jozo PRGOMET pok. Marijana† 25. kolovoza 2019.: Nediljka VULETIĆ rođ. Lendić † 13. rujna 2019.: Ante LOZINA („Antuka“ – „Beran“)† 16. rujna 2019.: Ante MRKONJIĆ pok. Ilije† 21. rujna 2019.: Mara Glibota („Talinica“)† 27. rujna 2019.: Dragica RADALJ rođ. Šunjić† 5. listopada 2019.: Ljubica VRDOLJAK rođ. Arambašić („Nikinićeva“)

SLIV

NO

88