MIKROekonomija

1. UVOD

Jedan od najboljih načina za shvaćanje ekonomije je shvaćanje ponude i potražnje. Kroz ovaj seminarski rad pokušat ćemo na najjednostavniji način objasniti pojmove

ponude i potražnje. Govorit ćemo o nekim osnovnim karakteristikama kao što su uvjeti ponude i potražnje. Kroz ponudu i potražnju najlakše shvaćamo što se

događa kada se država upliće u tržište, te kako se i zašto mijenjaju cijene određenih proizvoda.

1

MIKROekonomija

2.PONUDA

2.1. Međuzavisnost cijena i ponuđenih količina

2.1.1 Definicija ponude

Pod ponudom podrazumijevamo količinu neke robe koju je poduzetnik voljan da proizvede i proda pri različitim nivoima njene cijene. Preciznije, ponudu možemo definisati kao odnos između ponuđene količine neke robe i njene cijene, pri ostalim nepromijenjenim uvjetima, kao što su :

Troškovi proizvodnje Cijene supstituta Organizacija tržišta.

Koju će količinu neke robe proizvođač stvarno ponuditi na određenom tržištu i u određenom vremenskom periodu, pri ostalim nepromijenjenim uvjetima, zavisi od nivoa cijene koju ta roba ima na tržištu. Kao potražnja, i ponuda je definisana samo u odnosu na cijene. Ona izražava određenu funkcionalnu vezu između ponuđenih količina neke robe i njenih mogućih cijena, ceteris paribus.

2.2 Skala i kriva ponude

Kako u slučaju potražnje, tako i kod ponude možemo konstruisati skalu tržišne ponude u obliku tabele koja pokazuje količine koje će proizvođači biti voljni da ponude po određenim alternativnim cijenama. Skalu ponude možemo definirati kao određeni niz alternativnih nivoa proizvodnje određene robe koju bi proizvođači bili spremni osigurati za potrebe tržišta u zavisnosti od visine cijene te robe. U tabeli 1 prikazan je hipotetički primjer skale individualne i tržišne ponude za robu X.

Tabela 2.1Izvor: Prof.dr.sc. Fikret Dervišević „Mikroekonomija“ , Bihać,2008.,str 158

Situacija 

Tržišna cijena (P) 

Ponuđene količine 3 grupe proizvođača 

Skala tržišne ponude (∑Qn)  Q1  Q2  Q3

 1  2 3   4  5 6  A  20  35  30  25  90 B  16  25  25  20  70 C  12  18  15  12  45 D  8  12  10  8  30 E 4   5 3 2   10

Ako brojčane podatke iz kolone 6. tabele 1 unesemo u koordinatni sistem u kome ordinata izražava cijene, a apcisa ponuđene količine, dobićemo tače A, B, C, D i E. Povezivanjem ovih

2

MIKROekonomija

tačaka dobijamo krivu tržišne ponude u obliku rastuće krive sa lijeva na desno, kao na slici 1. Ona pokazuje direktan, ili pozitivan, odnos između ponuđenih količina robe X i njenih tržišnih cijena, pri ostalim nepromijenjenim uvjetima.

Prvu matematičku formulaciju odnosa između ponuđene količine određene robe i nivoa njene tržišne cijene dao je A.A.Cournot. Istraživanjem tržišnih kretanja on je utvrdio da je ponuđena količina neke robe određena funkcija njene cijene. Na nivou generalizacije ova funkcija se može bliže odrediti kao funkcija čija je derivacija po cijeni (P) veća od nule. U tom slučaju ponuda se može matematički izraziti na slijedeći način:

S= f (Px);Uz uvjet f'(Px)>0

Slika 2.1.Izvor: Prof.dr.sc.Fikret Dervišević „Mikroekonomija“ Bihać,2008,str 159

Slika 2.1. Kriva ponude

Kombinacija ponuđenih količina robe X i odgovarajućih tržišnih cijena iz tabele 1 prenosimo

u grafikon kao tačke A, B, C, D i E. Ove tačke povezane linijom daju krivu tržišne ponude koja

ima pozitivan rastući nagib.

Zakon ponude izražava direktnu, ili pozitivnu, relaciju između ponuđene količine neke robe i nivoa njene cijene, pri ostalim nepromijenjenim uvjetima. Kada cijena neke robe raste, ponuđena količina će, također, rasti jer je njena proizvodnja postala profitabilnija. Suprotno, kada cijena neke robe padne smanjiće se ponuđena količina jer će njena proizvodnja postati manje profitabilna.

3

MIKROekonomija

2.2 Determinante ponude

Preduzeće proizvodi i prodaje određenu robu na tržištu radi ostvarivanja profita. Proizvođač će nuditi veći količinu robe kada je cijena viša samo zato što će to za njega biti profitabilnije. On će smanjiti ponudu kada cijene padnu da bi izbjegao gubitak ili bankrot.Ključan i dominantan faktor koji stoji iza odluke o ponude određene robe, su troškovi proizvodnje, Kada su troškovi proizvodnje određene robe niži u odnosu na tržišne cijene, tada će za proizvođača biti profitabilnije da poveća obim svoje ponude. Kada su troškovi proizvodnje veći od tržišne cijene, proizvođač će proizvoditi malo, ili će obustaviti proizvodnju.Među snagama koje djeluju na troškove proizvodnje posebno mjesto zauzimaju tehnologija i cijene inputa. Preduzeća koja su primjenila robote u proizvodnji automobila i unaprijedila organizaciju proizvodne kooperacije, ostvarila su smanjenje troškova proizvodnje po jedinici proizvoda i povećanje svoje ponude. Ako pri nepromijenjenoj tehnologiji dođe do promjena u cijenama inputa proizvodnje promjeniće se troškovi proizvodnje. Promjena u troškovima prouzrokovaće promjene u ponudi. Ako jedan, ili više, proizvodnih resursa pojeftine, kriva ponude će se pomjeriti u desno, što znači da će proizvođač ponuditi veću količinu odnosne robe na svakom nivou njene cijene.

Poseban faktor koji utječe na ponudu preduzeća su cijene supstituta proizvodnje. Radi se o dobrima koja mogu biti lako supstituisana međusobno u procesu proizvodnje. Ako cijena jednog supstituta proizvodnje poraste, smanjiće se ponuda ostalih supstituta proizvodnje.

Organizacija tržišta ima, također, značajan utjecaj na ponašanje ponude preduzeća. Ako tržište postane monopolsko stvoriće se uvjeti za tendenciju povećanja cijena na svakom nivou outputa. Kada je ponuda nekih proizvođača isključena sa određenog tržišta, tada će cijene proizvoda ostalih proizvođača imati tendenciju povećanja na svakom nivou outputa. Pri nepromijenjenim cijenama inputa i pri datoj tehnologiji, samo tržište savršene konkurencije može da osigura najveći mogući nivo outputa na svakom nivou cijena.

Neki porezi, kao što je porez na promet proizvoda i usluga, predstavljaju za preduzeće dodatni trošak proizvodnje zato što ih preduzeće mora plaćati na teret određenih proizvoda. Oni redukuju ponudu preduzeća, a ne ponuđene količine odnosnih proizvoda. Subvencije djeluju suprotno od poreza. Subvencije za preduzeće imaju značaj smanjenja troškova proizvodnje. One pomjeraju krivu tržišne ponude u desno i povećavaju nivo outputa na svakom nivou tržišnih cijena.

Slično porezima i subvencijama na ponudu utječu i propisi o standardima i kvalitetu određenih proizvoda.Očekivane promjene u budućim relativnim cijenama proizvoda mogu imati utjecaj na sadašnju spremnost proizvođača da ponude veću ili manju količinu robe pri datim tržišnim cijenama.

4

MIKROekonomija

2.3. Elastičnost ponude

2.3.1. Cjenovna elastičnost ponude

Kao pokazatelj stepena osjetljivosti obima ponuđene količine neke robe na promjene u nivou njene cijene koristi se koeficijent cjenovne elastičnosti ponude. On izražava odnos između procentualne promjene u obimu ponuđene količine neke robe i procentualne promjene u nivou tržišne cijene te robe. Može biti izražen sljedećim formulama:

Po pravilu, koeficijent cjenovne elastičnosti ponude

će biti pozitivan, jer su krive ponude najčešće rastućeg nagiba, osim u slučajevima regresivne krive ponude. Koeficijent cjenovne elastičnosti ponude može biti veći , jednak ili manji od 1. Moguća su i dva ekstremna slučaja, kada je ES=0 i kada je ES= . Prvi ekstremni slučaj se javlja kod vertikalne krive ponude ili savršeno neelastične ponude. Drugi ekstremni slučaj javlja se kod horizontalne krive ponude ili savršeno elastične ponude. Kod ove ponude i najmanji pad cijene prouzrokuje pad ponuđene količine na nulu, a najmanji porast tržišne cijene dovodi do beskonačno velike ponude. U vezi s tim da li je ES>1, ili ES<1 razlikujemo relativno elastičnu , jediničnu i relativno neelastičnu ponudu. Tipične krive ponude sa ovakvim koeficijentima elastičnosti date su na slici 2.3.

Slika 2.3.Izvor:Prof.dr.sc.Fikret Dervišević „Mikroekonomija“ Bihać,2008,str 164

Slika 2.3 Cjenovna elastičnost ponude

Kada je ponuda fiksna, cjenovna elastičnost ponude je jednaka nulu,kao u slučaju krive A. Kriva ponude C pokazuje beskonačno velika reagovanja ponuđene količine na relativno male pormjene u nivou tržišne cijene. Srednja kriva ponude (B) odražava jednake

relativne promjene u ponuđenim količinama i u nivou tržišne cijene.

5

MIKROekonomija

3. POTRAŽNJA

3.1 Skala i kriva potražnje

Tema mog seminarskog rada je teorija potražnje. Sama potražnja je neizostavan element tržišta. Zapravo ne postoji opravdana postojanost određenog proizvoda ako za njim nema određene potražnje.

Uslov kupovine određenih proizvoda je zapravo data tržišna cijena tih dobara. Bitno je naglasiti da u određenom vremenskom periodu postoji određeni odnos između tržišnih cijena proizvoda i njihovih potraživanih količina.

Definicija potražnje glasi: '' Potražnja je količina neke robe koju su kupci spremni da kupe na određenom tržištu i u određenom vremenskom periodu pri različitim cijenama te robe i pri ostalim nepromijenjenim faktorima.''

Znači da zakon potražnje možemo definirati : '' Da pri ostalim nepromijenjenim uslovima, sniženje tržišnih cijena dovodi do povećanja potraživanih količina, ili da povećanje tržišnih cijena dovodi do smanjenja potraživanih količina.''

U prikazanom zakonu jasno se vidi da potraživana količina određenog proizvoda je u obrnutom odnosu sa tržišnom cijenom te robe, a objašnjenje ''pri ostalim nepromijnjenim uslovima'' je sastavni dio zakona potražnje i ono se najčešće naziva latinskim izrazom ceteris paribus.Pored tržišne cijene postoje i drugi faktori koji utječu na potraživanu robu, a te faktore nazivamo ne cjenovnim faktorima.

U koliko znamo koju će količinu proizvoda i u koje vrijem će kupac kupiti te prizvode, onda moramo znati i koliku cijenu kupci moraju platiti. Niko ne kupuje i ne prodaje svoje prizvode ako ne zna njegovu tržišnu cijenu.Odnosi između različitih nivoa tržišnih cijena neke robe i njenih potraživanih količina mogu biti prikazani u obliku skale potražnje i / ili krive potražnje.

Skala potražnje predstavlja niz alternativnih situacija je izražavaju odnos između tržišne cijene neke robe, koja varira i potraživanih količina , na određenom tržištu i u određenom vremenskom periodu. Bitno je da se utvrdi vremenski period.

Skalom individualne potražnje izražavamo odnos između različitih nivoa cijene neke robe i kupovne spremnosti pojedinca ili grupe pojedinaca.

6

MIKROekonomija

Tabela 3.1.Izvor : F. Dervišević; ''Osnove mikroekonomije''; Bihać, 2001.god.; str.66

SITUACIJA TRŽIŠNA CIJENA(Px)

POTRAŽIVANJE KOLIČINE TRI GRUPE KUPACA

SKALA TRŽIŠNE POTRAŽNJEK1 K2 K3

1 2 3 4 5 6A 20 5 5 0 10B 16 10 10 5 25C 12 20 15 10 45D 8 35 25 20 80E 4 50 40 30 120

U tabeli je prikazan primjer hipotetičke skale individualne i tržišne potražnje.Odnos između dvije varijable može biti prikazan i grafički. Kada situaciju sa tabele označimo odgovarajućim tačkama na grafikonu, i te tačke povežemo, dobit ćemo krivu tržišne potražnje.

Krivu tržišne potražnje možemo definirati kao grafički iskaz funkcionalnih odnosa između tržišnih cijena i potraživanih količina određene robe.Krivu tržišne potražnje je predstavljena na sljedećoj slici.

Slika 3.1. Izvor: F. Dervišević; ''Osnove mikroekonomije''; Bihać, 2001.god.; str.67

16 12 8 4 0 2 4 6 8 10 12

Tipična kriva tražnje uvijek ima opadajući nagib s lijeva na desno. Ova značajna osobina nazvana je zakonom opadajuće krive potražnje. Ova kriva može biti korištena za analizu tržišne pozicije određenog dobra.

7

MIKROekonomija

3.2. Determinante tržišne potražnje

3.2.1. Promjene tržišne potražnje

Na slici je prikazano pomjeranje krive tržišne potražnje. Stanje određene tržišne potražnje označava kupovnu spremnost potrošača pri različitim nivoima cijena. Pomjeranje potražnje podrazumijeva promjenu kupovne spremnosti potrošača da pri istim cijenama kupe veće ili manje količine robe.

Necjenove determinante koje imaju pozitivan odnos sa potražnjom, kao što je prosječan dohodak, pouzrokuju pomjeranje krive potražnje od Pt na Pt'', ako budu povećane, ili njeno pomjeranje od Pt na Pt' ako budu smanjene. U prvom slučaju, govorimo o povećanju tržišne potražnje, a u drugom slučaju o njenom smanjenju.

Slika 3.2 Izvor: F. Dervišević; ''Osnove mikroekonomije''; Bihać, 2001.god.; str.68

Px 16 12 8 4 0 2 4 6 8 10 12 Qx/t

3.2.2. Necjenovne determinante

Necjenovne determinante određuju pored cijene i koičine prikaz određene krive potražnje, a najčešće necjenovne determinante su:

prosječni realni dohodak potrošača, ukusi ili preferencije potrošača, cijene povezanih proizvoda ili usluga, promjene u očekivanim budućim relativnim cijenama i promjene u veličini populacije.

Teorija granične korisnosti polazi od toga da potrošač maksimizira satisfakciju onda kada granična korisnost (GK) novčane jedinice bude jednake za svako dobro koje on kupuje. Pri tome GK novčane jedinice zavisi od marginalne korisnosti i od tržišne cijene. Ukoliko je GK data veličina, povećanje cijena posmatranog dobra dovest će do smanjenja granične korisnosti novčane jedinice i obrnuti.

8

MIKROekonomija

3.3. Utjecaj promjena cijena na potražnju

Teorija granične korisnosti polazi od toga da potrošač maksimizira satisfakciju onda kada granična korisnost (GK) novčane jedinice bude jednake za svako dobro koje on kupuje. Pri tome korisnost novčane jedinice zavisi od marginalne korisnosti i od tržišne cijene.Ukoliko je granična korisnost data veličina, povećanje cijena posmatranog dobra dovest će do smanjenja granične korisnosti novčane jedinice i obrnuto.

3.3.1. Izvođenje krive potražnje iz krive granične korisnosti

Slika 3.3. Izvor: F. Dervišević; ''Osnove mikroekonomije''; Bihać, 2001.god.; str.72 GK i Px 70

60

50 40 30 Pt 20 10 0 1 2 3 4 5 6 7 Qx/t

Grafički prikaz izvođenja krive individualne potražnje iz krive granične korisnosti

Kriva individualne potražnje (Pt) na ovoj slici identična je krivoj GK prikazanoj na ovoj slici jer se kao mjerilo korisnosti uzima korisnost zadnje jedinice novčanog dobitka potrošača.Kada bi granična korisnost novčane jedinice za potrošača bila veća od jedinice korisnosti tada bi kriva potražnje ležala lijevo od ogovarajuće krive granične korisnosti i obrnuto.

3.3.2. Potrošačev višak

Sama razlika između korisnosti koju za potrošača ima kupljena roba u odnosu na korisnost novca koji on plaća za tu robu naziva se potrošačev višak ili porošačeva dobit.Za procjenu potrošačevog viška korisnosti u kupovini posmatrane robe potrebno je u analizu uključiti i prosječnu korisnost koja se dobije dijeljenjem ukupne korisnosti sa kupljenom količinom na datom nivou kupovine.

U sljedećoj tabeli dat je prikaz poređenja ukupne, granične i prosječne korisnosti na svakom nivou sukcesivnih kupovina posmatrane robe.

9

MIKROekonomija

Tabela 3.3Izvor : F. Dervišević; ''Osnove mikroekonomije''; Bihać, 2001.god.; str.73

Sedmične kupovine svježe ribe u kg

Ukpna korisnost (UK)

Granična korisnost (GK)

Prosječna korisnost (PK)

1 2 3 40 0 0 01 70 70 70,02 120 50 60,03 155 35 51,74 180 25 45,05 195 15 39,06 200 5 33,37 200 0 28,6

Ako je tržišna cijena posmatranog dobra 50 novčanih jedinica, tada bi potrošač kupovao 2kg svježe ribe sedmično.U toj kupovini on bi platio 100 novčanih jedinica , što znači da bi se odrekao 100 ( 2 X 50) jedinica korisnosti, ali bi, za tu ''žrtvu'' kroz razmjenu dobio ukupnu korisnost od 120 jedinica korisnosti:

UK = ∑ GK = 70 + 50 = 120

U ovom sličaju potrošač bi ostvario višak korisnosti od 20 jedinica korisnosti.

3.4. Efekat dohotka i supstitucije

Za cijelokupnu analizu odnosa razmjene i za bolje objašnjenje opadajućeg nagiba krive potražnje potrebno je uzeti u razmatranje pored neposrednog utjecaja promjene cijene posmatranog dobra i utjecaja promjene u novčanom dohotku i druge faktore.Postoje još dva veoma utjecajna fakrora koji mogu pomoći objašnjenju kupovnog ponašanja potrošača, a to su efekat dohotka i efekat supstitucije.

Efekat dohotka uzima u obzir činjenicu da promjene u cijenama robe koju potrošač kupuje mijenja kupovno snagu njegovog dohotka. Efekat je isti kao i kod ostvarenih promjena u novčanom dohotku.

Do efekta supstitucije dolazi kada se cijena jednog dobra relativo mijenja u odnosu na drugo dobro. Promjene u relevantnim cienama podstiču potrošača da kupi više robe koja je pojeftinila, a manje robe koja je poskupjela.Potrošač zapravo pokušava da supstituiše relativno skuplje dobro sa relativno jeftinom robom.

3.5. Razvojni oblici zakona potražnje

10

MIKROekonomija

U teoriji su zapravo zadržana četiri razvojna oblika formulacije uočenih opštih pravilnosti koji su dobili imena po svojim autorima, a to su:

Kurno - Maršalov zakon potražnje - polazi od odnosa potraživane količine određenog dobra i njegove cijene, uz uslov da se ništa ne mijenja. Potraživana količina neke robe (Pt) funkcija je njene cijene (p):

Pt = f (p) uz uslov f (p) je manje od 0

Ovaj zakon potražnje utemeljen je na konceptu teorije granične korisnosti , a potrošač se odlučuje na kupovinu određenog dobra tek onda kada granična korisnost tog dobra izjednači se sa graničnom korisnošću novčane jedinice kojom potrošač plaća to dobro.

Varlasov zakon potražnje - po ovom zakonu odluke o kupovini potrošača ne zavisi samo od nivoa cijene posmatrane robe već zavisi i od nivoa nominalnog dohotka i od kretanja cijena drugih dobara. Varlas je napustio pretpostavku i nezavisnosti roba, smatrajući da se u analizi određenosti potražnje posmatrane robe mora uzeti u obzir međuzavisnost nivoa njene potraživane količine i tržišnih cijena ostalih roba:

Ptx1 = f ( px1, px2,.......pxn).

Slucki - Hiks - Alenov zakon potražnje - oni u svoju formulaciju zakona potražnje uključuju i dohodak potrošača kao varijabla funkcije potražnje:

Ptx1 = f ( px1, px2, px3,.......pxn, I ); pri čemu je I=dohodak potrošača(income).Oni su ustanovili da analiza indiferencije omogućava da se utvrdi međuzavisnost ne samo između potraživanih količina neke robe i promjena u cijenama ostalih roba, nego i međuzavisnost potražnje i nivoa dohotka.

Mur - Šulcov zakon potražnje - u ovom zakonu potražnje polazi se od toga da potraživana količina određene roe zavisi od nivoa cijena ostalih roba i od nivoa raspoloživog dohotka potrošača u istom vremenskom trenutku.

Ptx1 = f ( px1, px,.....pxn, I, t)Gdje parametar t označava vrijeme obuhvata sve rezultate pxi i I faktora koji se ne mogu na pogodan način odvojeno mjeriti, ali koji variraju u vremenu .

3.6. Elastičnost potražnje

11

MIKROekonomija

Za analizu potražnje važno je znati koliko će se potraživana količina neke robe promijniti pod utjecajem promjene neke cijene, ili pod utjecajem promjene u dohotku potrošača.Osjetljivost potražnje neke robe na promjene u cijenama i dohotku zovemo elastičnošću potražnje te robe.

3.6.1. Cjenovna elastičnost potražnje

Cjenovna elastičnost potražnje izražava odnos između promjena u potraživanim količinama robe i promjenama njene cijene. Koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje je pokazatelj kojim se izražava stepen cjenovne osjetljivosti potražnje.Cjenovna elastičnost se može definirati formulom:

ΔQ Ep= Q = ΔQ . P gdje je: Δ - relativno mala promjena ΔP ΔP Q Q - potraživana količina P P - cijena

Kada je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje veći od jedinice, potražnja je cjenovno elastična.Kada je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje jednak jedinici radi se o jediničnoj elastičnosti potražnje.Kada je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje manji od jedinice, potražnja je cjenovno neelastična.Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje beskonačan broj radi se o savršenoj elastičnosti potražnje, i kada je cjenovna elastičnost potražnje jednaka nuli, radi se o savršeno neelastičnoj potražnji.

3.6.2.Dohodovna elastičnost potražnje

Osjetljivost potražnje neke robe na promjene u dohotku naziva se dohodovna elastičnost potražnje. Ona se izražava odnosom procentualne promjene u kupljenoj količini određenog dobra prema procentualnoj promjeni u novčanom dohotku:

Ed = % promjene u kupljenoj količini / % promjene u dohotku

Dohodovnu elastičnost potražnje možemo definirati kao osjetljivost optimalne kupljene količine na promjene u realnom dohotku umjesto na promjne u novčanom ili nominalnom dohotku.

3.6.3. Normalna i inferiorna dobra

12

MIKROekonomija

Normalna dobra su ona dobra čije potraživane količine rastu kada se dohodak poveća i obrnuto, dakle sva ekonomska dobra čija je dohodovna elastičnost veća od nule, su normalna dobra.Normalna dobra čija je dohodvna elastičnost manja od jedinice nazivaju se dobrima neophodne potrošnje, dok su dobra čija je dohodovna elastičnost veća od jedinice nazvana luksuzna dobra.

Inferiorna dobra su ona dobra čija potraživana količina opada kada dohodak raste i obrnuto. Ta dobra imaju negativnu dohodovnu elastičnost potražnje.

3.6.4. Engelove krive

Engel je proučavao odnos između izdataka potrošača na kupovinu određenih artikala i dohotka. Krive koje prikazuju ove odnose nazvane su Engelove krive.

Slika 5. Izvor: F. Dervišević; ''Osnove mikroekonomije''; Bihać, 2001.god.; str.105

D/t Engelova kriva C D'' B D' A D 0 x1 x2 x3 Qx/t

( Izvođenje Engelove krive )

Polazeći od određene krive odnosa dohotka i potrošnje prenosimo kombinacije nominalnog dohotka i kupljene količine robe X, pod pretpostavkom da se nominalna i da se relativna

13

MIKROekonomija

cijena ovog dobra ne mijenja. Tako umjesto tačke E, E' i E'' na krivi odnosa dohotka i potrošnje, dobijemo tačke A, B, i C koje povezane daju Engelovu krivu.

D/t D'' D' a) D 0 x1 x2 x3 Qx/t

D/t D'' D' b) D 0 x1 x2 x3 Qx/t

( Dvije vrste Engelove krive )

Gore su prikazane dvije vrste Engelove krive , na prvom grafu prikazan je odnos između dohotka i kupljenih količina ''neophodnih dobara'', a na drugom grafu je prikazan odnos između dohotka i kupljnih količina ''luksuznih dobara''.

3.6.5. Unakrsna elastičnost potražnje

14

MIKROekonomija

Osjetljivost potraživane količine jedne robe (Y) na promjene cijene druge robe (X) je nazvana unakrsnom elastičnoću potražnje. Ova elastičnost mjeri se koeficijentom koji se dobija dijeljenjem procentualne promjene u obimu potraživane veličine jedne robe (Y) sa procentualnom promjenom u cijeni druge robe (X) .

Ex,y = % promjene Qy / % promjene Px.

3.6.6. Supstituti i komplementarne robe

Ako je koeficijent unakrsne elastičnosti potražnje pozitivan, onda je riječ o robama supstitutima. Promjena cijene jedne robe izaziva pomjenu potraživanim količinama druge robe u istom smjeru.

Ako je koeficijent unakrsne elastičnosti potražnje negativan, onda je riječ o komplementarni robama. Promjene u cijeni jedne robe n samo da utječu na promjene u potraživanim količinama te robe, nego i na promjene u potraživanim količinama druge robe koji su njeni komplementi.

ZAKLJUČAK

15

MIKROekonomija

Kroz ovu osnovnu analizu ponude i potražnje, možemo reći da su te dvije komponente vrlo važne na tržištu. To su osnovni mikroekonomski alati koji nam govore

koliko će proizvođači biti spremni proizvesti, to jest, koliko će potrošači potraživati određenu vrstu robe, zavisno o cijeni. Kada ne bi postojala ponuda, odnosno

potražnja tržište bi se našlo u pravom kaosu jer tada se ne bi znalo koju količinu treba ponuditi, odnosno koja je količina potraživana više ili manje.

Najvažnije od svega je da će ponuda i potražnja uvijek postojati, bez obzira na činioce koji na njih utječu, jer uvijek će biti neko ko će ponuditi određeni

proizvod i onaj ko će potraživati određene količine tog proizvoda.

LITERATURA I IZVORI

16

MIKROekonomija

1. Mikroekonomija, prof.dr. Fikret Dervisevic, Univerzitet u Bihacu, Ekonomski fakultet, Bihac 2005

2. Mikroekonomija prof.dr.sc. Fikret Dervišević, Bihać,20083. Mikroekonomija, prof. Dr. Reuf Kapic, Tuyla 20034. Mikroekonomska analiza, M. Babic, Mate, Zagreb 2005

1. http://www.vus.hr/Nastavni%20materijali/Osnove%20ekonomije/Predavanja%2005- 06/7.%20Potraznja%20i%20ponasanje%20potrosaca.pdf.

2. http://hr.wikipedia.org/wiki/Potra%C5%BEnja 3. http://www.eudict.com/indexHr.php?lang=croeng&word=elasti%C4%8Dnost

%20potra%C5%BEnje4. http://www.agr.hr/cro/nastava/bs/moduli/doc/ag1179_osnove_ponude_potraznje.pdf .

SADRŽAJ

17

MIKROekonomija

1. UVOD ……………………………………………………………………………12. PONUDA…………………………………………………………………………2

2.1. Međuzavisnost cijena i ponuđenih količina…..……………………………….22.1.1. Definicija ponude………………………………………………………..22.1.2. Skala i kriva ponude…………………………………………………….2

2.2. Determinanta ponude………..…………………………………………………42.3. Elastičnost ponude……………..………………………………………………5

2.3.1. Cjenovna elastičnost ponude………………………………………………5 3. POTRAŽNJA ……………….……………………………………………………..6

3.1. Skala i kriva potražnje………………………………………………………….6 3.2. Determinante tržišne potražnje……………..…………………………………..8 3.2.1. Promjene tržišne potražnje……………………………………………….8

3.2.2. Necjenovne determinante…………………………………………………8 3.3. Utjecaj promjena cijena na potražnju…………………………………………..9

3.3.1. Izvođenje krive potražnje iz krive granične korisnosti….………………..9 3.3.2. Potrošačev višak ………...………………………………………………10 3.4. Efekat dohotka i supstitucije…………………………………………………..10

3.5. Razvojni oblici zakona potražnje………………………………………………11 3.6. Elastičnost potražnje……………….…………………………………………..12 3.6.1. Cjenovna elastičnost potražnje………………………………………….12 3.6.2. Dohodovna elastičnost potražnje…..……………………………………12 3.6.3. Normalna i inferiorna dobra……………………………………………..13 3.6.4. Engelove krive…………………………………………………………..13 3.6.5. Unakrsna elastičnost potražnje…………………………………………..15 3.6.6. Supstituti i komplementarne robe……………………………………….15

ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………..16 LITERATURA……...…………………………………………………………………..17

18