Sveučilište u Zagrebu

Fakultet političkih znanosti

Preddiplomski studij politologije

Kolegij Socijalna psihologija

Luka Lučić

PREDRASUDE: KAKO NASTAJU I KAKO IH SMANJITI

ESEJ

Zagreb, 2014.

Uvod

U ovom eseju govorit ću o jednom obliku društvenog ponašanja koji se naziva predrasude.

Taj oblik ponašanja pogađa svakog i u barem jednom trenutku života smo mi potencijalne

žrtve stereotipa i diskriminacija, a najčešće zbog pripadnosti nekoj grupi. Predrasude su

uglavnom na osnovi etniciteta, spola, nacionalnosti, religije, invaliditeta, spole orijentacije ili

pak drugog.

Strukturno će esej biti podijeljen na četiri veća ulomka. Prvo ćemo govoriti o predrasudama

općenito kao svakodnevnoj društvenoj pojavi. Zatim ćemo predrasude, stereotipe i

diskriminaciju povezati sa stavovima. Kasnije ćemo govoriti o uzrocima predrasuda i

aspektima društvenog života koji rezultiraju predrasudama te na kraju način kako te

predrasude smanjiti. Svaki od ovih navedenih dijelova i njegovi manji dijelovi bit će

popraćeni brojnim primjerima istraživanja socijalnih psihologa iz razloga da smanjimo

apstrakciju i povećamo ilustraciju.

Thurgood Marshall je mladi odvjetnik zaposlen u udruženju za dobrobit obojenih ljudi u

Sjedinjenim Američkim Državama. Upućen je u mali grad na jugu SAD-a da zastupa crnca

optuženog za zločin, ali po dolasku vidi da je okrivljenik već mrtav- ubijen je od strane

bijelaca. Od 1930. godine, kad se taj zločin dogodio, Marshall je napredovao i postao sudac i

sinonim za pokret građanskih prava. Još uvijek u SAD-u postoji rasna podjela u stavovima u

velikom broju važnih društvenih pitanja. Tijekom 90-ih godina ogromnu medijsku pažnju

uzelo je suđenje O. J. Simpsonu za ubojstvo te zapravo pokazala rasnu segregaciju u viđenju

tog suđenja sa strane američkih bijelaca, odnosno američkih crnaca. Ovaj primjer postavlja

pitanje jesu li razlike između rasnih grupa u pojedinačnim iskustvima s kaznenim sustavom ili

zapravo doživljavanju simpatičnosti okrivljenika. Da bismo razumjeli ovaj primjer potrebno

je pomnije sagledati predrasude kao socio-psihološku pojavu.

Predrasude: Sveprisutna društvena pojava

Iz uvodnog ulomka vidimo da su manjinske grupe zapravo žrtve predrasuda u rukama

dominantne većine. Predrasude su sveprisutne i svaka društvena grupa može biti metom

predrasuda. Za primjer ćemo uzeti nacionalnost. Tijekom 1970-ih vijetnamski komunisti

nazivaju Amerikance „bijesnim psima kapitalističkog imperijalizma“, dok ih u 80-im

godinama 20. stoljeća iranski veliki vođa, Ayatollah Khomeini naziva „velikim vragom“. Čak

niti vojni saveznici tijekom 2. svjetskog rata, Britanci, nemaju pozitivne predrasude o njima

opisujući ih kao nametljive, drske i agresivne, dok Amerikanci njih nazivaju hladne i

suzdržane osobe. Stoga vidimo da je stereotipiziranje obostrano u odnosu Britanaca i

Amerikanaca. Osim nacionalnosti meta predrasuda su i drugi aspekti kao što su spolna

orijentacija ili religija, vaše tjelesno stanje i prekomjerna težina. Smisao je zapravo da nitko

ne može ostati pošteđen učinaka predrasuda, što je problem koji pogađa kompletni ljudski

rod.

Osim što su opasne i stvaraju negativan odnos prema grupi koja je žrtva predrasuda može

prerastati u mržnju koja je u nekim slučajevima završila i genocidom. Bitna posljedica

ekstremnih predrasuda je snižavanje samopoštovanja pojedinca, a samopoštovanje je vitalan

aspekt života osobe. Veća je vjerojatnost da će osoba niskog samopoštovanja biti nesretna i

neuspješna osoba te primjerice u demokraciji neće iskoristit svoje dostupne mogućnosti.

K. i M. Clark su 1947. godine proveli istraživanje sa lutkom crne i bijele boje nad

Afroamerikancima. Djeca od već tri godine su znala da su birala bijelu lutku jer su znali da

crna nije poželjna jer je bijela ljepša i superiornija nego li crna lutka. Philip Goldberg je 1968.

godine proveo istraživanje čija je pretpostavka bila da su muškarci inferiorniji od žena.

Studenti su dobili članak da vrednuju stručnost i stil pisanja. Jednima je autor na kraju bila

žena, dok je drugima muškarac. Studentice su članak ocijenile pozitivnije ako je bio pripisan

muškom autoru što dovodi do toga da su žene nužno smatrale manje vrijednim članak ako ga

je napisala žena, a ne muškarac – ostavština predrasudnog društva. Od vremena kad su

provedena ova istraživanja do danas u američkom društvu su se mnoge stvari promijenile.

Primjerice otvorene predrasude i diskriminacija su drastično smanjene, mediji su povećali

izloženost žena te manjine su češće postavljane na moćne političke položaje.

Predrasude, stereotipi, diskriminacije

Predrasuda je stav, a stavovi se stastoje od tri sastavnice: emocionalne, spoznajne i ponašajne.

Predrasuda je emocionalna sastavnica, stereotip je spoznajna sastavnica, a diskriminacija je

ponašajna sastavnica. Postoje pozitivne i negativne predrasude. Uzmimo za primjer

Dalmatince: kada vam netko predstavi Antu iz Dalmacije očekivat ćete da se ponaša na

određeni način kako vi doživljavate Dalmatinca kao lijenčinu; suprotno tome, vaša reakcija

može biti i pozitivna stoga ćete reći „ti si opušteni Dalmatinci“ i očekivat ćete prijateljsko

ponašanje s njihove strane. Socijalni psiholozi su izraz „predrasuda“ namijenili za negativne

stavove o drugima. Stoga je predrasuda neprijateljski ili negativan stav prema pripadnicima

prepoznatljive grupe ljudi, koji se zasniva isključivo na njihovu članstvu u toj grupi.

Stereotip je generalizacija o grupi ljudi, kojom se istovjetne osobine pripisuju gotovo svim

članovima te grupe, neovisno o stvarnima varijacijama između članova. Pojam stereotipa je

uveo Walter Lippmann i opisao to kao razliku između izvanjskog svijeta i tzv. stereotipa,

odnosno malih slika u našim glava koje nosimo uokolo. Jednom kad su formirani, stereotipi

su čvrsti i otporni su na promjene uslijed primanja novih informacija. Bitno je za naglasaiti da

stereotipiziranje nije nužno emocionalno i da ne vodi nužno namjernom zlostavljanju, zapravo

je samo način kojim pojednostavljujemo svoj pogled na svijet i svi to radimo u određenom

stupnju. Stereotipiziranja po spolu se mogu objasniti kroz primjer da se žene doživljavaju

brižnijima i manje asertivnima nego muškarci. Ta pretpostavka je vezana za uloge gdje se

ženama tradicionalno pripisuje uloga domaćice te se stoga smatraju brižnijima.

Treća sastavnica stavova je ponašajna sastavnica i vežemo je uz pojam diskriminacije.

Diskriminacija je neopravdano negativno ili štetno ponašanje prema članovima grupe samo

zbog njihove pripadnosti toj grupi. Primjer za to je profesor matematike koji stereotipno

vjeruje da su djevojčice izgubljen slučaj za matematiku pa će stoga više vremena provesti

podučavanju dječaka nego li djevojčica. Istraživanje koje su proveli C. Bond i suradnici

uspoređivali su kako se profesionalno osoblje, bijelci, odnose prema pacijentima u

psihijatrijskoj bolnici. Način na koji bi se izašlo na kraj s pacijentima bilo je soba za

smirivanje ili odijevanje u stezulju uz sedative. Utvrđeno je da su te metode korištene četiri

puta češće kod crnaca nego li kod bijelaca. Taj tretman se javljao čak i ako su crnci pacijenti

dijagnosticirani kao manje agresivni nego li bijelci. Nakon nekoliko tjedana zbilja je uspjela

nadvladati učinke postojećeg stereotipa i osoblje je primijetilo da se crnci i bijelci ne razlikuju

u stupnju nasilnog ponašanja što je na kraju krajeva dokazalo profesiolnalnost osoblja.

Što uzrokuje predrasude?

Imamo četiri aspekta društvenog života koji rezultiraju predrasudama: način na koji mislimo,

način na koji pripisujemo značenje, način na koji raspodjeljujemo resurse i način na koji se

konformiramo.

Način na koji mislimo: Socijalna spoznaja

Objašnjenje uzroka predrasuda je ta da su predrasude nezaobilazna popratna pojava našeg

načina procesuiranja i organiziranja informacija tj. tamna strana ljudske socijalne spoznaje.

Ljudska sklonost kategoriziranju i grupiranju informacija i primjeni pri tumačenju novih ili

neobičnih oslanja se na krive heuristike. Kod socijalne spoznaje imamo više načina socijalne

kategorizacije: mi nasuprot njih, pristranost prema vlastitoj grupi, homogenost vanjske grupe,

propusti u logici itd.

Mi nasuprot njih govori o formiranju grupa, tj. kategorizacija nekih ljudi u jednu grupu na

osnovi određenih karakteristika. Takva kategorizacija je zapravo grupiranje podražaja prema

njihovoj sličnosti i suprotstavljanje podražaja prema njihovim različitostima odnosno temelj

ljudske spoznaje.

Pristranost prema vlastitoj grupi je konceptualno gledajući vlastita nasuprot vanjska grupa.

Postavlja se pitanje da pozitivne osjećaje i poseban odnos s ljudima koje definiramo kao dio

vlastite grupe i negativne osjećaje prema drugima samo zato jer su dio vanjske grupe? Henri

Tafel je otkrio da je glavni motiv u osnovi zapravo samopoštovanje jer pojedinci žele povećati

svoje samopoštovanje identificirajući se sa specifičnim društvenim grupama. To se događa

jedino ako taj pojedinac vidi tu grupu superiornijom od drugih. Eksperiment koji je proveo

Tafel je taj da je ispitanicima dao da ocijene umjetnika za kojega nikada nisu čuli i rasporedio

u grupe i došao do zapanjujuće stvari kako su se ispitanici identificirali sa drugim ispitanicima

na račun provizornog imena grupe i ponašali kao bliski prijatelji usprkos činjenici da su prije

toga bili potpuni stranci.

Homogenost vanjske grupe je opažanje članova vanjske grupe međusobno sličnijima nego što

stvarno jesu i međusobno sličnijima nego što se opažaju članovi vlastite grupe. Jednostavnije

pojašnjeno radi se o vjerovanju „svi su oni isti“. Objašnjenje ove definicije vidimo u

suparništvu dvaju fakulteta u nekom sportu ili znanosti. Uvijek ćete više vrednovati svoj

fakultet nego li taj drugi fakultet, tj. više ćete vrednovati vlastitu grupu nego vanjsku grupu i

smatrati ljude sa tog suparničkog fakulteta međusobno sličnijima nego li ljude sa svog.

Propusti u logici se očituju usađene predrasude o nekim grupama te postizanju promjene

njihova mišljenja. Problem je kod tih ljudi što postaju imuni na racionalne i logičke

argumente kada se dotakne tema njihovih predrasuda. Da bi dobili odgovor na pitanje zašto je

to tako trebamo se bazirati na emocionalni aspekt stava jer logični argumenti nisu djelotvorni

za suprotstavljanje emocijama.

Način na koji pripisujemo značenje: Pristranosti u atribuciji

Kako bi zaključili zašto se ljudi ponašaju tako kako se ponašaju trebamo se osloniti na jedan

aspekt socijalne spoznaje – procese atribucije. Na način kad stvaramo atribucije u svrhu

razumijevanja ponašanja neke osobe, tako radimo i atribucije u cijeloj grupi. Jedan od razloga

zašto su stereotipi tako postojani i podmukli je sklonost dispozicijskim atribucijama, tj.

pribjegavanje zaključku da je ponašanje osobe prije posljedica nekog aspekta njezine ličnosti

nego nekog aspekta situacije – osnovna atribucijska pogreška. Stereotipi su negativne

dispozicijske atribucije. Thomas Pettigrew je sklonost dispozicijskim atribucijama nazvao

krajnja atribucijska pogreška. Primjerice, antisemitizam je posljedica osnovne atribucijske

pogreške kršćana pri tumačenju Židova. Stereotipi Amerikanaca prema Afroamerikancima i

muškarcima hispanijskog podrijetla da su agresivni i skloni nasilju je primjer dispozicijske

atribucije. Godine 1995. objavljena je knjiga „The Bell Curve“ koja govori o razlikama u

akademskom postignuću između Angloamerikanaca i Afroamerikanaca koja može imati

genetsku osnovu. Nije pitanje je li to stvarno istina nego zašto se javlja takva podjela i je li

razlog za tu razliku dispozicijski ili situacijski? Odgovor je situacijski jer se zasniva na pojavi

prijetnje stereotipom.

Način na koji raspoređujemo resurse: Teorija realnog sukoba

Prema ovoj teoriji ograničeni resursi vode sukobu između grupa i rezultiraju povećanjem

predrasuda i diskriminacije. Ovo je natjecanje za rijetke resurse, političku ili ekonomsku moć.

Svi problemi koji proizlaze iz jednostavne podjele na vlastitu i vanjsku grupu povećavaju se u

teškim vremenima i dolazi do sukoba oko nedjeljivih ciljeva. Kada su vremena teška, a resursi

ograničeni, članovi vlastite grupe osjećati se jaču prijetnju od članova vanjske grupe te će biti

skloniji predrasudama, diskriminaciji i nasilju prema njima. Krajem 19.- og i početkom 20.-

og stoljeća na američkom jugu glavni proizvod je bio pamuk te se tada događa linčovanje

Afroamerikanaca što potvrđuje ovu pretpostavku da u vremenima kriza se predrasude i nasilje

prema vanjskoj grupi povećava. Kasnije kako je cijena pamuka u razdoblju 30-ih godina 20.-

og stoljeća padala nasilje prema Afroamerikancima se sve više povećavalo. Poseban oblik

realnog sukoba je teorija žrtvenog janjeta. Ako su vremena teška i stvari idu loše, pojedinci su

skloni napasti članove vanjske grupe u natjecanju oko oskudnih resursa. Primjer za to su

Židovi u 30-im godinama kad je inflacija u Njemačkoj dosegla maksimum, pa je netko bio

potreban za optužiti. Tako su nacisti stvorili iluziju da ako bi Židovi bili kažnjeni, uskraćena

im građanska prava da bi svi problemi u kojima se Njemačka tad nalazila nestali.

Način na koji se konformiramo: Normativna pravila

Predrasude se formiraju i održavaju uslijed djelovanja brojnih sila u društvenom svijetu. Neke

od njih djeluju unutar samoga pojedinca, kao što su načini obrade informacija i pripisivanja

značenja opaženim događajima. Neke od njih djeluju na razini čitavih grupa ljudi, kao štp su

posljedice natjecanja sukoba i frustracija. Naše posljednje objašnjenje toga što uzrokuje

predrasude također je vezano uz razinu grupe – konformizam normativnim standardima ili

pravilima društva. Konformizam je često dio društvenog života, konformiramo li se kako bi

stekli informacije tzv. informacijski konformizam ili kako bismo se prilagodili i bili

prihvaćeni tzv. normativni konformizam.

Norme su vjerovanja u društvu o tome što je prikladno, prihvatljivo i dopušteno. Norme

variraju između kultura. Važne regionalne razlike u normama se također pojavljuju unutar iste

zemlje. Primjerice rasna segregacija u hotelima, restoranima itd. je bila normativna na

američkom jugu, ali ne i na sjeveru. Iako te norme nisu izravno podučavane, a cijela kultura

ili supkultura se pridržava tih normi i vrijednosti nejednakosti, djeca će ih usvojiti i nastaviti

održavati, dok se ne susretnu sa drugačijim normama. To se naziva institucionalizirani

rasizam i institucionalizirani seksizam.

Iako su normativne promjene u SAD-u rezultirale smanjenjem diskriminacije, predrasude nisu

iskorijenjene. Umjesto toga postale su prikrivenije, tj. mnogi ljudi su postali pažljiviji – pred

drugima se ponašaju nepredrasudno, a u sebi održavaju stereotipna gledišta. Takva pojava se

naziva moderni rasizam. Ljudi su naučili skrivati svoje predrasude kako ih se ne bi nazivalo

rasistima.

Kako se predrasude mogu smanjiti?

Zbog emocionalne osnove predrasuda, kako i nekih kognitivnih zamki u koje upadamo

stereotipe zasnovane na pogrešnim informacijama teško je promijeniti jednostavnim

pružanjem točnih informacija. Ponovljeni kontakt sa članovima vanjskih grupa može imati

pozitivne učinke na stereotipe i predrasude, ali sam kontakt nije dovoljan, mora se raditi na

posebnoj vrsti kontakta. Ta posebna vrsta kontakta rezultira smanjenjem predrasuda uz

potrebnih šest uvjeta. Prvi uvjet je međusobna ovisnost, odnosno suradnja, dvaju dječaka iz

Sherifovog istraživanja sa dječacima u kampu. Sljedeći uvjet je zajednički cilj, koji je uz

međusobnu ovisnost ključan faktor za uspjeh. Treći uvjet je zajednički status, jer u kampu

nitko nije imao veću moć ili status od drugog jer ako je status nejednak lako opet dolazimo do

stereotipnog obrasca. Četvrti uvjet je da se kontakt ostvaruje u prijateljskom, neformalnom

okruženju gdje članovi grupe mogu biti u izravnoj interakciji sa članovima vanjske grupe. Peti

je uvjet da kroz prijateljske neformalne interakcije s višestrukim članovima vanjske grupe,

pojedinac će naučiti da su njegova vjerovanja o vanjskoj grupi pogrešna. Ključno je da

pojedinac vjeruje da su članovi vanjske grupe koje upoznaje tipični za tu grupu. Šesti uvjet je

da će kontakt najvjerojatnije rezultirati smanjenjem predrasuda kada socijalne norme promiču

i podržavaju ravnopravnosti među grupama o kojima se radi u određenoj situaciji.

„Kada je ovih šest uvjeta kontakata – međusobna ovisnost, zajednički cilj, ravnopravan status,

neformalan, međusoban kontakt, višestruki kontakti i socijalna norma ravnopravnosti –

ostvareno, međusobno sumnjičave ili čak neprijateljske grupe će smanjiti svoje

stereotipiziranje, predrasude i diskriminacijska ponašanja.“(Aronson, 2005: 497)

LITERATURA

Aronson, E. i sur. (2005.) Socijalna psihologija, MATE, Zagreb., str. 455-502