Uvod:

Porodično nasilje je prisutno u svim  istorijskim periodima,

socijalnim slojevima i u cijelom savremenom društvu. Dugo

porodično nasilje nije smatrano za problem. Mnogi nisu ni znali da

postoji. Razlog za tako nešto je ustaljeno mišljenje da su sva

dešavanja u okviru porodice privatna stvar i kao takvo porodično

nasilje nije moglo da predstavlja za društvo opasno djelo.Porodica

je bio-psiho socijalna društvena zajednica roditelja i njihove djece

u kojoj treba da vladaju skladni i harmonični odnosi između svih

njenih članova. Stvarnost je suprotna - nesklad i nasilje su osnovne

karakteristike nekih poodica. Interakcija među pojedinim

članovima u porodici je loša što dovodi do nesklada koji se

odražava na ostale članove, a tako i na sve sfere društvenog života

čiji su dio i oni. Pogledajmo savremena društva - sva teže

demokratskom uređenju koje se zasniva na zaštiti pojedinca u svim

segmentima društvenog života. Ako je porodica primarna

društvena zajednica, a jedno od osnovnih ljudskih prava da ni

jedna osoba ne smije da bude žrtva nasilja, onda porodično nasilje

treba da bude primarni problem demokratskih društava, tako i

našeg.

1

Nasilje u porodici

Nasilje je svaki čin protiv volje pojedinca koji

ugrožava lični integritet bilo da se radi o psihičkom,

fizičkom, seksualnom, ekonomskom  nasilju.

Porodično nasilje je stvarno, prijeteće fizičko,

psihičko, seksualno, ekonomsko nasilje nad nekom

osobom od strane druge osobe ako je u krvnom

srodstvu ili živi u zajedničkom domaćinstvu.Proces

odvijanja nasilja je složen. Traje godinama i ne

dešava se iznenada. Šanse da osoba koja je bila

žrtva nasilja u porodici bude nasilnik je tri puta veća

nego da je ta osoba odrastala u normalnoj sredini.

Najčešći uzročnici ove vrste nasilja su ljubomora,

bolesti ovisnosti, želja za kontrolom, loša materijalna

situacija. Iako je u društvu najprisutniji oblik nasilja

baš porodično nasilje, to je problem o kom se u

javnosti najmanje govori. Porodično nasilje je i dalje

tabu tema, ''prekriveno'' je stereotipom

patrijarhalnog društva, uvriježenih porodičnih

odnosa, ćutanja i srama.

2

   Porodično nasilje može da se vrši nad partnerom

(supružnikom), djecom ili starijim osobama. Sam

proces je u svim slučajevima isti. Zasniva se u

nekoliko faza. Počinje izolacijom, zastrašivanjem što

dovodi do potpune kontrole i raznih oblika nasilja.

Kada se ovaj ciklus završi nastupaju trenuci

nježnosti, tako da žrtva potisne u mislima ono što joj

se desilo i ne preduzima ništa da bi se zaštitila.

Statistike pokazuju (u 98% slučajeva) da se nasilje u porodici

uglavnom vrši nad ženama. U svakom slučaju žrtva porodičnog

nasilja može da bude bilo ko, bez obzira na pol, godine, materijalni

status, obrazovni nivo, nacionalnu ili religijsku pripadnost. Isto

tako ni nasilnik nema određeni ''psihološki profil''. Može se desiti

da to bude obrazovna, šarmantna, uspješna, cijenjena ličnost,

poštovana u društvu i na poslu, a opet mogu to biti ovisnici,

ljubomorne i problematične osobe. U svakom slučaju nasilje se

dešava zbog loše slike koju pojedinac ima o sebi, a češće zbog

stereotipnog mišljenja. Za naše podneblje je karakteristišan

''balkanski sindrom''. Objašnjava se činjenicom da je žena slaba i

zavisna, a muž agresivan i dominantan. Oni nose iskustva iz

vlastitih porodica i njihova porodica počinje da se temelji na njima.

Kada se desi slučaj nasilja žene nad muškarcem, opet se može

objasniti ovim sindromom. Naime, ukoliko muž trpi nasilje on o

tome ćuti jer i sam zna da bi on trebao da bude ''glava porodice''.

3

Često ga je sramota da činjenicu da je zlostavljan prizna i samom

sebi. Takve osobe se povlače u sebe i šesto izlaz pronalaze u

bolestima ovisnosti. Razlozi zbog kojih žrtve trpe nasilje su brojni

- žrtva smatra da je ona za to odgovorna, ostaje u braku zbog djece,

nema podršku od strane prijatelja i okoline, izolovana je od

društva. Usljed toga ona se samozavarava nadom da će se trenutno

stanje promijeniti.

Zlostavljanje partnera

Kada roditelji zlostavljaju djecu za to nema nikakvog opravdanja.

Zlostavljanje djece se smatra namjernom povredom bez ikakvog

objašnjenja. Zlostavljanje nad djecom podjednako vrše i majka i

otac, najčešće zajedno, ali i ukoliko jedan od roditelja zlostavlja

dijete, a drugi roditelj za to zna a ništa ne čini da bi spriječio

zlostavljanje, i on sam je ušesnik. Zlostavljanje nad djecom takođe

može da bude fizičko, psihiško, seksualno. Nije rijedak slučaj da

roditelji tjeraju djecu da međusobno imaju seksualne odnose što

dovodi do egzogamije, karakteristične za prvobitne zajednice.

Roditelji zlostavljaju djecu usljed siromaštva, stresa, ovisnosti. Do

4

zlostavljanja dolazi i kada među roditeljima nema ljubavi, ili

ukoliko su roditelji premladi pa ne znaju kako treba da se brinu o

djeci. Isto tako oni sami mogu poticati iz porodica gdje su bili

zlostavljani od strane svojih roditelja. Jedan od oblika zlostavljanja

djece nastaje usljed ''krize savremenog društva'' u kome i majka i

otac jure za uspjehom, karijerom i novcem i na tom putu

zaboravljaju na djecu i svoje obaveze prema njima. Ova djeca

često završe na ulici i odrastaju bez porodičnog odgoja.

O zlostavljanju starijih osoba se najmanje zna i govori. Ona se

najčešće završavaju samoubistvom žrtve. Starije osobe su

zlostavljane od djece ili unuka, bilo materijalno, psihički ili fizički.

Takođe nasilje nad starijim je i nemar ukoliko su bolesni ili previše

iznemogli a djeca neće da im pomognu. Za starije osobe veoma je

teško da shvate tako nešto, a ponižavajuće im je da zatraže pomoć.

Često smatraju da su djeca ta koja trpe njih, da su oni samo na

teretu i da treba da o tome ćute. Takođe, koji bi otac ili majka

mogli da govore loše o rođenoj djeci?

5

Svakodnevno smo svjedoci činjenice da je nasilje u porastu.

Globalno raste difuzno agresivno ponašanje među bliskim

ljudima, kao i nasilje u obitelji. Uzroci su različiti - od nevolja i

neimaštine do frustracija i nezrelosti ličnosti - te su i rješenja

za moguće sprječavanje i zaustavljanje nasilja raznolika.

Agresivna ponašanja koja potiču nasilje javljaju se kod

psihopatskih osoba, nezrelih i impulzivnih ljudi, zatim kod

traumatiziranih osoba te ovisnika, kao i kod osoba koje su i

same trpjele nasilje. Agresivna ponašanja su i razna obrambena

ponašanja kod ljudi koji su čvrsto uvjereni u neki svoj stav

te mogu rezultirati agresijom - osoba se neprekidno buni, ili

dominira, okrivljava ili se “ispucava” na bližnjemu.

Postoji razlika između neurotske agresije, nezrele agresije i

psihopatske agresivnosti te s time i različiti pristupi rješavanju

agresije. Postoji i psihološko nasilje te stvaranje nastranih

veza i moralnog zlostavljanja koje ostavlja duboke posljedice,

6

“modrice” na duši. Postoji i maligna agresivnost kojoj je cilj

uništiti drugoga, te ćemo o njoj više reći kasnije.

Priznali mi to ili ne, danas je “cool” biti ravnodušan i

samodostatan, a znak je “slabosti” kada si suosjećajan,

nježan i kada ti je stalo do druge osobe, a upravo je to put u

nježniji svijet.

Većina ljudi je malodušna u odnosu na problem agresije i

nasilja te a priori ne priznaju mogućnost promjene. Mi, ljudi,

uronjeni smo u cijeli spektar neodgodivih zadataka te postajemo

nestrpljivi, razdražljivi i ne pronalazimo načine i vrijeme za

sprječavanje frustracija, sukoba, svađa pa i agresije i nasilja.

Štoviše, navalu adrenalina potičemo i umjetno, psihoaktivnim

supstancama i alkoholom.

Agresivnost i agresija, a potom i nasilje, dio su životinjskog

nasljeđa, reakcija su, a ne odgovor. Čovjeka čini sposobnost

odgovora, a ne samo reakcije, a to se uči. Uči se otvarati srce

i smanjivati bijes. Uči se i ponos.

Da bi se smirilo nasilje, treba se povući s mjesta sukoba.

To rade i životinje - povuku se da “dođu sebi”. Osoba koja

to ne radi, “puca”. Kada čovjek provocira nasilje preko

7

granica, jedina pomoć je policija, socijalna služba i bolnica!

U agresivaca, naglasak je na sirovoj snazi i bezosjećajnosti, te

je sprječavanje nasilja kod takvih ljudi drastično usmjerenona

policiju.

Uzrok nasilju je primitivnost. Primitivan čovjek, ili jedan

njegov primitivni dio, u svemu vidi prijetnju, uopštava, površno

svrstava u dobro i zlo, pri čemu su drugi zli, pogrešno povezuje

uvjeren je da je u pravu, “ne da se krstiti”, osjetljiv je na

kritiku, “ne smije mu se ništa reći” i otporan je na promjenu.

Agresija je uzrokovana i opijatima i alkoholom, te ju je

također teže spriječiti i teško liječiti, jer alkohol i opojna

sredstva daju zeleno svjetlo primitivnom dijelu mozga koji svoj

strah, tjeskobu, lako pretvara u agresivnost!

Postoji i “obična agresija” koja dolazi bez razmišljanja,

koja je brža od misli. Ljudima podložnima takvoj agresiji treba

sport i bitka izvan kuće! U “običnu agresiju” spada i agresija

koja je ventil za rasterećenje, ali i agresija kao borbeni

instinkt. Problem nastaje kada se taj borbeni instinkt pojavi

unutar obitelji, kada čovjek vidi neprijatelje u vlastitoj obitelji

te ima ekstremnu potrebu da ih napada. Prevencija se na toj

razini sastoji od uvođenja tzv. bezopasnih zona i rituala za

smirivanje i neutralizaciju. Prevencija je uvijek - naučiti se

8

odmaknuti i smiriti.

Prevencija je moguća i kod uobičajenih

zamki obiteljskog života od kojih neke vode u nasilje. O tome

kasnije u tekstu. U prevenciju nasilja spada i podrška. Naime,

muškarci su češće uvjetovani društvom, teže tome da se ostvare, a

često im nedostaje podrške i pohvale da su uspješni i da se trude, te

im je potreban osjećaj da su dobri u poslu ili u nekoj vještini.

Žene, više uvjetovane zajednicom, trebaju osjećaj da su

voljene i da je divno što postoje. Čovjek, međutim, iako zna

što onome drugome treba, iz osjećaja otpora jedan drugome

ne da podršku, te se krug nasilja povećava. Prevencija je na toj

razini - “mekšati” srce! Poznato je da ljudi koji mogu primiti i

dati podršku mogu opstati u zajednici u svim uvjetima.

Muškarci su sedam do deset puta agresivniji od žena, te je

nasilje u obitelji uglavnom usmjereno na ženu i djecu. To znači

da će žene i djeca uglavnom biti žrtve nasilja. Nasilje je dodatno

potaknuto tzv. muškim druženjem, gdje

se odvajaju muškarci od žena, gdje oni imaju “mušku spiku”

9

u kojoj se naglašava agresivni instinkt, čime se povećava

mogućnost nasilja u obitelji. Muškarac, naime, dođe “nabrijan”

iz “muškog filma”.

Zato je prevencija nasilja moguća ako se muškarci i žene

više druže, sa i bez djece, kako bi se upoznali i uvažili.

Inače će neprekidno biti u krugu – agresija, površni seks,

žena kao objekt žudnje, opet agresija, fizička, mentalna

i spolna. Zajedničko druženje vodi do boljeg međusobnog

razumijevanja. Kada nekoga bolje razumijemo, više ga

volimo, a ljubav smanjuje agresiju.

Vjerovanje u prirodni poredak

Muškarac koji zlostavlja tipično djeluje iz sustava vjerovanja koji

ga stavlja u položaj iznad partnerice kao onoga koji disciplinira ili

s pravom očekuje od nje poslušnost ili služenje (patrijarhalni

sustav, glava obitelji).

10

Žene kao objekat

Teško je tjelesno zlostavljati ljudsko biće koje prepoznajemo kao

jednakog po položaju. Iz toga razloga zlostavljači prije i za vrijeme

zlostavljanja depersonaliziraju žrtve (upotrebljavaju verbalne

uvrede). Prije samog zlostavljanja povećava se čestina uvreda.

Muškarci u tretmanskim skupinama, kada pričaju o partnericama,

moraju ih oslovljavati po imenu ili riječima «moja partnerica»

odnosno «bivša partnerica». Ojačavanje ovog vjerovanja vidi se i u

pornoindustriji. Upotreba ženskog tijela u cilju poticanja prodaje

proizvoda ojačava zlostavljačevu percepciju žene kao objekta.

Život u zlostavljajućoj vezi utječe na osjećaj

samopoštovanja kod žene i njezinu mogućnost aktivnog

sudjelovanja u društvu. Zlostavljanoj ženi ograničava se

pristup informacijama, ograničava se sudjelovanje u

11

životu zajednice i primanje emocionalne podrške od

prijatelja i rođaka. Nasilje u obitelji predstavlja i veliki

ekonomski teret svakoj zajednici u pogledu sniženja

produktivnosti i povećanja korištenja usluga socijalnih

službi. Nasilje u partnerskim odnosima utječe na ženine

prihode i na njezinu mogućnost zadržavanja posla

Posledice porodičnog nasilja kod žena

Tjelesna posljedica (uključujući mogućnost smrtne

posljedice)

Problemi sa mentalnim zdravljem (kao anksioznost,

depresiju, stres, seksualne poremećaje i nisko

samopoštovanje)

Povećan rizik od samoubistva

Povećan rizik od zloupotrebe sredstava ovisnosti

Nedostatak povjerenja pri razvijanju budućih odnosa

Značajno sniženje standarda života

Posljedice porodičnog nasilja kod djece

12

Djeca i mladež pogođena su obiteljskim nasiljem i kao

svjedoci i kao žrtve. Istraživanja pokazuju da su

obitelji gdje se pojavljuje obiteljsko nasilje visoko

rizične i od zlostavljanja djece, uključujući tjelesno i

emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje, te

seksualno zlostavljanje djece.

Nadalje, istraživanja pokazuju da su djeca u više od 50% slučajeva

prisutna nasilju u obitelji. Djeca koja su svjedoci partnerskog

nasilja rizičnija su za pojavu cijelog niza emocionalnih problema i

problema u ponašanju, uključujući:

anksioznost,

depresiju,

lošiji školski uspjeh,

nisko samopoštovanje,

neposlušnost,

noćne more i

pritužbe na tjelesne smetnje.

Postoje podaci koji ukazuju na to da djeca koja su prisutna

obiteljskom nasilju često iskazuju iste ponašajne i psihološke

poremećaje kao i djeca koja su sama zlostavljana.

13

Dijete osnovnoškolske dobi može očitovati neka od

sljedećih ponašanja, ovisno o stupnju i učestalosti

zlostavljanja kojem je bilo svjedok, te njegovom

položaju u obitelji:

-trajne pritužbe na tjelesne boli

-ponašanja kojima traži odobravanje

-povučenost, pasivnost, potpuna poslušnost

-niska tolerancija na frustraciju ili beskonačna strpljivost

-prečesto djeluje kao «mamin mali pomoćnik» ili «učiteljičin

mali pomoćnik»

-ispadi bijesa

-učestali sukobi s braćom/sestrama i vršnjacima u razredu

-agresivno maltretiranje druge djece.

Djeca izložena nasilju u obitelji mogu očitovati

krajnosti u ponašanju. Neka od njih mogu imati

odlično školsko postignuće, perfekcionističke

standarde (koji su razvijeni zbog velikog straha od

neuspjeha), pretjeranu odgovornost («starmalo

dijete») - najčešće prisutno kod najstarijeg djeteta.

U istim okolnostima druga djeca mogu prolaziti kroz razdoblja

poremećene koncentracije i slabog praćenja školske nastave,

nespretno ponašanje, bit sklona nezgodama, pokazivati strah od

14

odlaska u školu i/ili razviti sliku o samima sebi kao neuspješnim

učenicima.

Podaci istraživanja ukazuju na to da će djeca koja

odrastaju u nasilnom obiteljskom okruženju

vjerojatnije postati nasilni odrasli.

Ali, većina zlostavljane djece ne postaje

zlostavljačima.

Procjene stope međugeneracijskog prijenosa nasilja kreću se

između 30% i 35% odnosno nasilne obrasce odnosa prema vlastitoj

djeci koristit će približno trećina osoba zlostavljanih u djetinjstvu.

Okolnosti koje mogu pridonijeti prekidu ili

nastavku međugeneracijskog prijenosa

zlostavljanja

socijalna podršku koju osoba, zlostavljana u djetinjstvu,

dobiva u odrasloj dobi u svom užem i širem okruženju

ekonomsku sigurnost u obitelji,

manje stresnih događaja u životu,

korištenje savjetovanja ili psihoterapije.

Prekidu međugeneracijskog prijenosa

zlostavljanja pridonosi visoka

inteligencija, neki posebni talenti i

15

odbacivanje stavova i vrijednosti vlastitih

roditelja.

Na prekid međugeneracijskog prijenosa nasilja djeluje i socijalna

podrška koju je žrtva imala u djetinjstvu.

Kome se obratiti za pomoć?

Možda ste baš vi žrtva nasilja u porodici ili takav problem muči

vašeg brata/sestru, prijatelja/prijateljicu... Danima, mjesecima ili

čak godinama ste trpili zlostavljanje od bliske vam osobe (bračnog

partnera, roditelja ili djece) i shvatili ste da to više ne možete , ne

želite, nećete sebi da dozvoljavate. Pokušali ste razgovarati sa

nekim, ali taj neko, iako vam želi pomoći, kao ni vi, ne zna kako...

Danas se o ovom problemu sve više priča, često, na žalost, kasno.

Koliko puta ste u cnoj hronici pročitali naslove poput: "Otac me je

silovao", "Rodila sina rođenom bratu", "Izvadila suprugu srce i

džigericu", "Roditelji udavili tromjesječno dijete", "Prijetio babi

ubistvom"..., ili one "Pronađena mrtva starica" (jer su je djeca s

kojom je živila izbacila na ulicu), "Ubila djecu, pa sebe" (ne

16

mogavši trpjeti muževe batine)... Stvarnost je okrutna. Nemojte

dozvoliti da još neko ovako završi. Nemojte to dozvoliti sebi.

Postoji nekoliko načina kojim se žrtva  može zaštiti od nasilnika.

Najbolji način je odlazak iz takve zajednice. Iako napuštanjem

nasilje ne prestaje odmah (nekada nasilnik ima i ubilačke namjere),

istraživanja su pokazala da se odlaskom žrtva na duži rok uspijeva

spasiti.

Najveći problem je što žrtva nema gdje da ode, jer, u fazama

zlostavljanja, nasilnik ju je odvojio od bliskih osoba. Danas se u

svijetu grade "sigurne kuće" u kojima se, zavisno od intanzitete

problema i njegovog daljeg toka, žrtve mogu zadržati određen

vremenski period sve dok se materijalno i stambeno ne obezbjede.

Ovakva ustanova u Republici Srpskoj postoji samo u Modriči.

Na suzbijanju ovog problema djeluju državne i nevladine

organizacije. Za RS je od 1996. godine u krivičnom zakonu na

snazi član 198. po kom se nasilniku iz porodice odmah može

suditi, bez podnošenja krivične prijave. Za pomoć se možete

obratiti i Centru za socijalni rad. Nevladine organizacije se takođe

trude da smanje postojanje nasilja u porodici. Pored savjetovališta,

u nekim od nevladinih organizacija možete dobiti i besplatnu

pravnu pomoć.

17

Zaključak

RAZGOVARAJTE SA NEKIM - Pričanje bolnih iskustava i

osjećanja koje biste najradije zaboravili pomaže da se izolovani

događaji povežu u cjelinu i da se stekne potpunija slika događaja. 

Sve što vam se dogodilo ispričajte osobi u koju imate povjerenja.

Pričajte kad god imate priliku ili potrebu za tim.Pri tome se ne

trebate stiditi. Krivica i stid su na nasilniku.

DOKUMENTUJTE SVOJE POVREDE - Ukoliko dođe do

fizičkih povreda što prije idite ljekaru i uzmite potvrdu o

povredama. Ukoliko je moguće, fotografišite ih, jer ako se ne

18

odlučite odmah da nešto preduzmete, imaćete dokaz ako sve

odlučite da prijavite.

PRIJAVITE NASILJE POLICIJI- Ovo može biti vrlo teška odluka

jer može da izazove novi talas nasilja. Ukoliko postoji mogućnost

nasilja dogovorite se sa susjedom da ona pozove policiju u

situacijama kada do nasilja dođe. Prijavljivanje je značajno jer

nasilniku daje do znanja da ima neko moćniji od njega, neko ko

može da zaštiti žrtvu.

VODITE DNEVNIK - Neke stvari su preteške ili nemate

mogućnosti da o njima prišate. Zato, vodite dnevnik u kome ćete

izraziti svoja osjećanaj i koji će vam pomoći da shvatite ono što

vam se događa.

VJERUJTE U SEBE - Ukoliko ste žrtva nasilja i vjerujete da se tu

ništa ne može i neće promijeniti onda vjerujete nasilniku. Vjerujte

sebi da možete prekinuti tu agoniju i izići iz zajednice u kojoj ste

žrtva nasilja.

BUDITE UPORNI - Izlaženje iz situacije nasilja je dug proces.

Potrebno je vremena i energije dok se proces završi na sudu, dok

se okolina uvjeri u opravdanost vaše odluke i pruži vam podršku,

dok ponovo konsolidujete svoj život. Za to je potrebna odlučnost i

upornost ali svaki i najmanji korak puno znači za vaše

samopouzdanje i put ka oslobađanju iz pozicije žrtve.

19

20