Sociologija i pravo

V sedmica nastave

Akademska 2019./20. godina

Tematska cjelina: društvene nejednakosti

Doc. dr Amila ždralović

Polazna pitanja

• Da li su društvene nejednakosti nužne? Da li u svakom ljudskom društvu nužno moraju egzistirati neki oblici društvenih nejednakosti?

• Da li društvene utopije mogu egzistirati samo kao plod ljudske mašte?

• ...razmotrimo pojam utopije, karakteristike teorija društvene utopije i neke primjere ovih teorija.

Utopija - pojam

• Topos – mjesto

• Sir Thomas More (1478.-1535) u djelu Utopija: O najboljem uređenju države i o novom ostrvu Utopiji, koja je izašla 1516. godine, nudi dva tumačenja pojam utopija:

• "eu-topia" (tj. "dobro mjesto") i "ou-topia" (tj. „ne-mjesto" ili "nepostojeće mjesto")

• "eu-topia" (tj. "dobro mjesto") – pozitivna utopija

• „dis-topia“ – negativna utopija (na primjer, Mi Jevgenija Zamjatina, Vrli novi svijet Aldousa Huxleya ili 1984. Georgea Orwella)

• Pozitivne utopije: Pasivne utopije – „daju utopijsku sliku viziju budućnosti, ali se ne brinu previše oko načina prelaska iz jednoga u drugo stanje,

odnosno ne sugeriraju načine prelaska jaza između zbilje i utopije“ (na pr. Platonova Država, Moreova Utopija ili Campanellin Grad sunca)

Aktivne utopije – nude način kako „preći“ iz postojećeg stanja u bolje stanje (na primjer, Marksistička teorija).

Hrvoje Jurić. (2003). Utopija – anti-utopija – post-utopija – utopija Ili: utopija, filozofija i društveni život, Dostupno na: https://anarhisticka- biblioteka.net/library/hrvoje-juric-utopija-anti-utopija-post-utopija-utopija

Platon “Država”

Idealizam: 1) isticanje duhovnog nad materijalnim; 2) isticanje ideala, uzora; 3) u ontološkom smislu – učenje da je ideja bit svega.

Država – glavno Platonovo djelo. Dijeli se na 10 knjiga. Dijelo je napisano u obliku dijaloga, tj. razgovora. Glavni govornik je Sokrat koji iznosi Platonove misli.

Osnovno pitanje knjige: Šta je to pravedan život i pravda?

pojam pravde kao takve/pravedan čovjek/pravedna država

Prva knjiga: ispitivanje raznih definicija pravde

• "Ja tvrdim da pravično nije ništa drugo nego ono što koristi jačemu". (Trasimah)

• Glaukon smatra da se zajedničkim životom došlo do toga "da oni ljudi koji nisu mogli nepravdu od sebe odbiti niti je drugome nanositi, shvate da će za sve biti najbolje ako se dogovore da ubuduće nepravdu ne čine i ne trpe. Iz toga su onda proistekli zakoni i ugovori, pa je ono što su ti zakoni i ugovori propisivali nazvano pravičnim".

(Napomena: kod Platona, kako i kod Aristotela, nemamo teoriju društvenog/državnog ugovora. Kod sofista, konkretno kod Glaukona, prema onom što nam prenosi Platon, čitamo jednu teoriju društvenog/državnog ugovora).

Druga knjiga• “Državu podiže naša potreba; prva naša potreba je nabavka hrane radi opstanka i života. Druga je

stan, treća nabavka odjela i slično.”

• “Država treba vojsku koja će se boriti za sve ono što jedna država obavlja. S obzirom da je ratovanje vještina, a niko ne može da obavlja dva posla, već samo jedan posao za koji je sposoban, onda to dalje implicira da proizvodeći, npr. zemljoradnik ili obućar, ne mogu u isto vrijeme da budu i ratnici, odnosno čuvari države.”

Treća knjiga• Tri staleža (filozofi, vojnici, proizvođači).

• Oblik političkog uređenja idealne države: aristokracija ili kraljevina zavisno od toga da li je vlasti jedan ili grupa (ali ne po rođenju već po sposobnostima).

• Kako osigurati da u upravljačkim slojevima budu samo oni koji su sposobni za to?

država treba vojsku koja će se boriti za sve ono što jedna država obavlja. S obzirom da je ratovanje vještina...a niko ne može da obavlja dva posla, već samo jedan posao za koji je sposoban, onda to dalje implicira da prizvođeći, npr. zemljoradnik ili obućar, ne mogu u isto vrijeme da budu i ratnici, odnosno čuvari države. Ratovanje je vještina i za nju se traži poseban prirodni dar. Međutim, oni mraju proći i određeno vaspitanje – i to gimnastičko vaspitanje tijela i muzičko vaspianje duše. Prvo treba početi sa muzičkim vaspitanjem, pa onda sa gimnastičkim.

• Odgojem se dolazi do dobrog polisa, smatra Platon.

Kako obezbjediti da se u upravljačke slojeve popnu samo oni koji su sposobni za to?

• čuvari, tj. ratnici i upravljači, neće imati nikakve posebne interese različite od interesa države; neće imati privatne svojine, osim najnužnijih stvari za život, kao što je hrana koju će dobivati od države, a isto tako će stanovati u posebnim logorima i hraniti se zajednički, slično kao što to čine ratnici u borbi. Oni ne smiju ni pipnuti zlato i srebro, a kamo li ga imati. Proizvođači (zemljoradnici, zanatlije itd.) zadržavaju svoje pravo da imaju privatno vlasništvo i jedan dio svojih proizvoda daju besplatno onima koji će se baviti državnim stvarima.

• IV knjiga: „Država se ne osniva zbog sreće jednog staleža, nego cijela država mora biti sretna“

Četvrta knjiga• “Država se ne osniva zbog sreće jednog staleža, nego cijela država mora biti sretna”.

• Glede veličine države: „dokle, dok može sačuvati svoju jedinstvenost“

• Vrline savršene država: mudrost, hrabrost, umjerenost i pravda.

• Ne treba u idelanoj državi mnogo zakona – dovoljno je držati se osnonvih zakona o sastavu države.

• Koliko ima specifičnih modusa upravljanja državom? (ovu raspravu Platon započinje u IV i nastavlja u VIII i IX knjizi)

Peta knjiga• Stav o jednakopravnosti žena i muškaraca ili instrumentalizacija žena?

Šesta i sedma knjiga• Zbog čega filozofi trebaju biti upravljači?

• Sokratova kritika demokratije

Osma i deveta knjiga

Modusi upravljanja državom

• Kraljevstvo

• Aristokratija

• Oligarhija

• Demokratija

• Tiranija

• Timokracija ili timarhija

Christina de Pizan „Grad žena“

• Knjigu „Grad žena“ francuska spisateljica kasnog srednjeg vijeka Christina de Pizan počinje s jednom vrstom lične ispovijesti o razočarenju u filozofska učenja i očaju u kojem se našla čitajući mizogine zapise antičkih i kršćanskih filozofskih autoriteta o ženama. No, tada joj se ukazuju tri sestre, krunisane gospe božanskog porijekla. Svaka je u desnoj ruci nosila različit simbol svoje zadaće. Razumnost je u desnoj ruci nosila ogledalo, jer je njena uloga da natjera svaku osobu da se zagleda u svoju dušu i savjest, te da spoznaju svoje poroke i mane (str. 14). Ispravnost je u desnoj ruci nosila znak principa pravednosti koji određuje mjere svih stvari, te koji razdvaja dobro od zla i pravedno od nepravednog (str. 17). I treća, Pravednost, koja u desnoj ruci nosi pehar od čistog zlata na kojem je bio izgraviran cvijet ljiljana u znaku Svetog Trojstva koji se prilagođava svakoj veličini (Pizan, str. 18). Pehar „podsjeća na mjeru prave veličine“, a služi Pravednosti da „svakom da ono što mu pripada“ (str. 18). U djelu Christine de Pizan, ove tri vrline – Razum, Ispravnost i Pravednost predstavljene u liku tri gospe, zapravo su jedna – „ono što jedna predloži, druga priprema i primjenjuje, a treća dovršava i izvršava“ (2003: 18). Kroz dalji tekst knjige „Grad žena“, tri sestre autorici daju savjete i obezbjeđuju čvrste materijale da izgradi utopističku sliku jednog Grada u kojem će živjeti samo obrazovane i ugledne žene. U toku izgradnje Grada žena, Razumnost, Istinitost i Pravednost izlažu svoje odbrane žena, pri tome pozivajući se na čitav niz različitih istorijskih primjera. Knjiga je napisana 1405. godine.

Neke društvene teorije utopije u periodu renesanse• More je opisao idealno društvo na otoku Amauroti. Na ovom otoku bogatstvo se dijeli na jednake

dijelove kako bi se iskorijenila pohlepa, koju je More, kao i Platon smatrao izvorom svih nedaća. Cjelokupno društvo na tom Ostrvu je dobro organizovana zajednica zasnovana na načelima saradnje. Vlada altruizam. Svako se bavi poljoprivredom, a pored toga treba da nauči i neki koristan zanat. More je vjerovao da nema potrebe za mnogo zakona, jer će jednakopravnost i princip saradnje doprinijeti da iščezne većina nepoštenih želja i postupaka zbog kojih se inače postavljaju zakonska ograničenja.

• Bacon smatra da je poboljšanje ljudskog društva rezultat primjene prirodnih nauka. Njegovo idealno društvo koje je opisano u djelu Nova Atlantida i smješteno je na jednom ostrvu. Glavni objekt na Ostrvu je Solomonova kuća u kojoj se okupljaju i rade naučnici. Oni šalju svoje ljude u posjetu ostatku svijeta da prikupe nova naučna znanja koja treba da se koriste za uvećanje sreće i blagostanja stanovništvu. Praznovjerje je iskorijenjeno, a uslovi života u društvu su poboljšani primjenom znanja koja su stekli naučnici.

• U djelu Grad sunca, Campanella iznosi radikalnije prijedloge. Zamišljao je državu kao grad sunca, kao uređenje u kome će svi biti u jednoj vrsti kolektiviteta i jednakosti i gdje nema ni privatne imovine ni siromaštva. Ukidanje privatne imovine – privatna svojima ne može da se ukine sve dok postoje individualna domaćinstva. Opšta zajednica žena i djeca, smatrao je, bitan je uslov za ukidanje težnji za sticanje materijalnih dobara. Naglašava važnost rada i ističe da si moraju da rade kako bi se eliminisala parazitska klasa. U odgoju i obrazovanju vidi veliki značaj, jer se preko njega stvaraju radne navike: svaki posao se naziva učenjem. Odgoj i obrazovanje djece povjerava državi, odnosno gradu sunca. Sve se podređuje kolektivitetu, uključujući i lični život pojedinca.

Koje su zajedničke karakteristike svake „utopističke“ zamisli društva u kojem nema društvene nejednakosti?

Nema privatne imovineZajedničko dobroMale zajedniceSolidarnost i briga za drugeDruštvena podjela rada

...(izuzetak: utopija Christina de Pizan)

Pitanje za dalje razmatranje:Da li je utopistička poimanje pravde totalitarna?

Da li cjelina ima prednost nad građanima/kama?

Nude li utopističke teorije društva viziju zatvorenog društva?

Da li je danas utopistički način promišljanja iščezao?

"Utopistički duh - osjećanje da bi budućnost mogla nadići sadašnjost - iščezao je. (...) Rasprostranjeno je mišljenje da jenetko ko vjeruje u utopije krenuo ili pronaći ručak ili nekoga ubiti.„ - Russell Jacoby Kraj utopije

S druge strane, američki marksistički sociolog Erik Olin Wright govori o „realnim utopijama“. Kao primjer jedne takverealne utopije, autor navodi Wikipediu:

Wikipedia je opsežna, neovisna internetska enciklopedija. Do sredine 2009. godine sadržavala je više od 2,9 milijuna natuknicana engleskom jeziku, zbog čega je postala najopsežnija enciklopedija na svijetu. Slobodna je za svakoga na planetu tko imapristup internetu, što znači da je, budući da je internet danas dostupan u mnogim knjižnicama, čak i u vrlo siromašnimzemljama, ta golema zaliha informacija potencijalno dostupna bez naplate svakome kome je potrebna. Godine 2009.Wikipediji je mjesečno pristupalo otprilike 65 milijuna ljudi. Natuknice je sastavljalo nekoliko stotina tisuća neplaćenihdobrovoljnih uređivača. Svaku natuknicu može modificirati uređivač, a te se pak modifikacije mogu i same modificirati.Premda se, kako ćemo vidjeti u sedmom poglavlju, razvio niz pravila za rješavanje sukoba oko sadržaja, Wikipedia se razvila sapsolutnim minimumom nadzora i društvene kontrole. I, na iznenađenje većine ljudi, općenito je prilično visoke kvalitete. Ujednoj studiji izloženoj u časopisu Nature, u odabranom broju znanstvenih tema stope grešaka u Wikipediji i EncyclopædijiBritannici bile su prilično slične.

Wikipedia je izrazito antikapitalistički način kreiranja i širenja znanja. Temelji se na načelu "svakome prema potrebama, svatkoprema sposobnostima". Nitko nije plaćen za njezino uređivanje i nikome se ne naplaćuje pristup. Ona je egalitarna i stvara sena temelju horizontalnih reciprociteta, a ne hijerarhijske kontrole. Godine 2000, prije no što je Wikipedia pokrenuta, nitko –uključujući i njezine utemeljitelje – ne bi smatrao mogućim ono što je sada postalo stvarnost.

Erik Olin Wright, Vizije realističnih utopija, FPN, Zagreb, 2001., str. 18-19.

.

• Bez obzira na to da li ćemo utopije promišljati kao nerealne ili ih tumačiti kao nepoželjne, društvene nejednakosti su realno obilježje (savremenog) društva.

Društvena diferencijacija – nejednakosti među pojedincima/kama;

Društvena stratifikacija – nejednakosti među grupama.

„Pojam društvene nejednakosti se odnosi na postojanje društvenostvorene nejednakosti. Društvena stratifikacija je poseban oblik društvene nejednakosti koji se tiče postojanja uočljivih društvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge u smislu faktora kakvisu prestiž [ugled] i bogatstvo“(Haralambos i Holborn).

Vidjeti: Kukić, 2004., str. 161-163.

Šta su društvene jednakosti?

• Autori/ce, kao što je na primjer Peter Saunders (1990, str. 43–44), generalno prihvataju da se može govoriti o najmanje tri koncepta tumačenja jednakosti:

(1) formalnopravna (legal or formal equality)

(2) jednakost mogućnosti (equality of opportunity) i

(3) jednakost ishoda (equality of outcome).

Prvi koncept polazi od uvjerenja da je formalnopravni princip jednakopravnosti sam po sebi dovoljan, a diferencijacije među pojedincima/kama posljedica su stvarnih razlika u njihovim sposobnostima, talentima i zalaganjima. Drugi koncept u osnovi zadržava uvjerenje o nejednakosti sposobnosti, ali odbacuje pretpostavljeni koncept inicijalnih jednakih mogućnosti. Treći koncept poravnanje traži u ishodima, jer se uviđa da unatoč jednakim šansama rezultati mogu biti različiti.

Prilagođeno iz:Saunders, P. (1990). Social Class and Stratification, London: Routledge., str. 52.

Zamislimo grupu koja će igrati društvenu igru Monopol.Prije nego što počnu igrati, svi se trebaju dogovoriti o poštenom i pravednom načinu raspodjele novca na početku igre. Pravila kažu da svaki/a igrač/ica treba dobiti određenu svotu novca, ali recimo da mogu osmisliti drugačije pravilo pod uslovom da se svi/e slažu.Nakon dvadeset ili trideset minuta - Koliko novca sada ima svaki igrač/ica? Šta je uticalo na njihove bolje i lošije pozicije? Sreća, vještina, znanje...? Što sada smatraju poštenom i pravednom distribucijom? Koji bi igrači/ce željeli/e zadržati stvari onakvima kakve jesu, a koji bi željeli ravnopravnije dijeljenje? Kako na ova pitanja odgovoriti iz perspektiva različitih teorijskih rasprava o društvenim nejednakostima? Koji od prethodno ponuđenih koncepata jednakosti odabrati? Reći da je dovoljno što su svi igrali po istim pravilima, preispitati još jednom da li su u startu svi imali jednake mogućnosti ili insistirati na preraspodjeli radi jednakosti ishoda?

Jedan mogući odgovor: Dworkinovaegalitarna teorija jednakopravnosti

• „Da li neograničena tržišta pokazuju jednaku brigu za svakoga? Svatko tko izgubi i završi u siromaštvu ima pravo pitati: Ako bi me skoro bilo koji drugi set zakona stavio u bolju poziciju, kako možeš braniti zakone koji stvaraju ovakvu raspodjelu? Kako me ti zakoni tretiraju s jednakom zabrinutošću? Branitelj laissez-faire teze ne može argumentirano odgovoriti da taj sistem poštuje lični izbor, te time i ličnu odgovornost“ (Dworkin, 2010: 470).

• Dworkin uvažava činjenicu da ljudi nisu odgovorni za velik dio onoga što određuje njihovo mjesto u takvom sistemu, te uočava djelovanje različitih faktora (kao što su na primjer talenti, koincidencije dobre i loše sreće u životu i sl.) na koje osobe ne mogu uticati. Odnosno, drugi princip (princip poštivanja odgovornosti) ni na koji način ne može dati državi za pravo da usvoji stav koji dovodi do veće nejednakosti (Dworkin, 2010: 470). Međutim, jednaka briga za sve pojedince/ke ne isključuje i njihovo oslobađanje od odgovornosti, te prebacivanje potpune odgovornosti na državu.

• „Ali sada pretpostavimo da vlada ode u drugu krajnost i kaže: Raspodijelit ćemo bogatstvo jednako, bez obzira na izbor koji ljudi čine. Dakle, svakih nekoliko godina, kao što to možemo uraditi u igri Monopol, mi ćemo uzeti svo bogatstvo i redistribuirati ga jednako. Takav program ne bi poštivao odgovornost ljudi da naprave nešto od vlastitog života, jer ono što ljudi izaberu da urade njihov izbor u vezi rada i rekreacije, njihov izbor u vezi štednje ili investiranja itd., nijedan od ovih izbora neće imati nikakve konsekvence. To je dio svakog pravilnog shvaćanja osobne odgovornosti da se izbori prave s osjećajem za posljedicama“ (Dworkin, 2010: 470).

Pitanja za dalje razmatranje...

Da li egalitarno načelo jednakosti dovoljno da se osigura društvo jednakosti?

Da li su ljudi odgovorni za velik dio onoga što određuje njihovo mjesto u takvom sistemu? Na koji način poništiti djelovanje različitih faktora (kao što su na primjer talenti, koincidencije dobre i loše sreće u životu i sl.) na koje osobe ne mogu uticati, a koje pojedince/ke dovode u nepovoljnije položaje?

Da li pojedince/ke možemo u potpunosti osloboditi odgovornosti za njihov loš položaj?

Društvene nejednakosti

Društvena diferencijacija – nejednakosti među pojedincima;

Društvena stratifikacija – nejednakosti među grupama;

Društvena stratifikacija – elementi koji je određuju:nejednakost među grupama;

društvene nejednakosti koje su stabilne i trajne;

počiva na moći, ugledu i bogatstvu koje posjeduju članovi određenih grupa;

društvene grupe koje čine osnovu stratifikacije hijerarhijski su organizirane, rangirane jedna iznad druge;

karakteristike društvene grupe (svijest o pripadanju grupi; supkultura društvene grupe; svijest o podređenom položaju)

Različiti sociološki pogledi na stratifikaciju

• Marx

• Ralf Darendorf

• Talcott Parsons, Wilbert Moore - Stratifikacija kao motivator društvenog napretka

• Gerhard Lenski

• Pitrim Sorokin

Povijesni oblici društvene stratifikacijeOtvoreni i zatvoreni sistemi.Kaste, staleži, klase

Weberova teorija klasaMarxova teorija klasaNeomarksističke teorije klasa.

Socijalna mobilnost

Zatvorena i otvorena društva.

Vertikalna mobilnost i horizontalna mobilnost.

Unutargeneracijska i međugeneracijska.