Nasilje nije spontana reakcija pojedinca veÊ je rezultat dobro organizirane skupine sa strogo utvrenom hijerarhijom djelovanja, a dogaa se prema unaprijed utvrenom scenariju.

“NavijaËke skupine stvaraju men-talitet plemena koji odreeni pro-stor (teren, ulicu, grad…) smatra-ju svojim gotovo plemenskim te-ritorijem. Prostor se od tuinaca (druge navijaËke skupine) treba zaπtiti, ali se u tui posjed ide s po-kuπajem da ga se osvoji (gostova-nja). Skupine imaju svoje navija-Ëke kvazi plemenske ratniËke pje-sme, bojaju se ratniËkim bojama, pleπu ratniËke plesove, a bubnjevi-ma komuniciraju s vlastitom sku-pinom, ali πalju i poruke pripadni-cima tueg navijaËkog plemena. Pirotehnika koja se upotrebljava je obredna vatra oko koje se ple-me okuplja u izuzetnim trenuci-ma plemenskog æivota. Plemen-sko zajedniπtvo oËituje se i u obli-kovanju plemenskih grupa i brat-stava ratnika i juriπnika.”

NavijaËki grupni identitet se njeguje, razvija, a sva dogaanja se paæljivo dokumentiraju i ja-vno su dostupna (navijaËke skupine imaju svo-je internetske stranice!)

Tragedija na Heysel stadionu u Bruxellesu (Bel-gija ) pokazala je koliko nasilje, kad izmakne kontroli, moæe biti tragiËno.

1985. godina se ne smije zaboraviti. Na zavrπnoj utakmici Kupa prvaka dva velika europska klu-ba Livrpool i Juventus odluËuju koja je najbolja europska nogometna momËad. Divljanja su-parniËkih navijaËa poËela su veÊ na briselskim æeljezniËkim postajama, a nastavila se ulicama grada razbijanjem, vikom i povremenim pre-pirkama talijanskih i engleskih navijaËa. Grubi verbalni obraËuni navijaËa nastavio se na sta-dionu. ProtivniËke se strane vrijeaju, gaaju πtapovima, petardama i bakljama. Neposred-no prije poËetka utakmice engleski navijaËi probili su æiËanu ogradu koja je razdvajala na-vijaËe dvaju klubova. Nastala je opÊa tuËnjava πtapovima, lancima, πipkama. Talijanski navi-jaËi paniËno bjeæe prema izlazu. U tome trenut-ku popuπta jedna betonska ograda, a stotine su ljudi na podu, dok stotine drugih u stampedu trËe, bjeæe i padaju preko njih.

Tom prigodom smrtno je stradalo 39 navijaËa, a ozlijeeno ih je Ëetiri stotine.

Mnogi kaæu kako nogomet od tog dana viπe nije isti.

Naknadnim ekspertizama doπlo se do zakljuË-ka πto su uzroci tragedije:

prodano je viπe karata nego πto ima mjesta na stadionu,

policija, iako je bila upozorena na moguÊe nerede, nije se odgovarajuÊe pripremila,

ograda na stadionu bila je slaba i niska da sprijeËi nasrtaj navijaËkih skupina,

UEFA je pogrijeπila odabirom troπnog stadi-ona za tako vaænu utakmicu,

belgijske vlasti bile su potpuno nepripremlje-ne za moguÊe nerede i nisu uzela u obzir upo-zorenja.

Tragedija na Heysel stadionu, 1985.

Godine 1989. na stadion Hillsborough (Engle-ska) navijaËi su bez ulaznica na silu pokuπali uÊi na stadion. Kako policija nije dopustila ulazak bez karte, navijaËi koji su bili odostraga poËe-li su naguravati i gaziti ljude ispred sebe. U na-stalom stampedu 95 osoba je poginulo i dvje-stotinjak ih je ozlijeeno.

Osiguranje nije reagiralo na vrijeme jer je bilo teπko donijeti odluku kako nadzirati mnoπtvo i pritom oËuvati javni red i mir.

U Kolumbiji je 1982. godine gomila pregazila 22 ljudi, a iste godine u Moskvi prilikom izjednaËu-juÊeg pogotka izmeu Spartaka i nizozemskog Haarlema ubijeno je 340 ljudi u „stvaranju reda“ protiv podivljalih Spartakovih navijaËa. Dan kada je “ubijen” nogomet Hillsborough, 1989.

NesreÊe su potakle Ëelne ljude Meunarodne nogometne federacije da donesu zakone koji-ma se nastojalo sprijeËiti da doe do novih stra-danja. Miπljenja i analize o tomu koliko su za-koni uspjeπni u primjeni i koliko su preventivni razliËita su. Inozemni pokazatelji podastiru po-datke o smanjenju izgreda na stadionima, no to ne znaËi da se problem rijeπio. Nasilno pona-πanje je i dalje prisutno, a bolja osiguranja na stadionima i nove mjere sigurnosti izmjestile su nasilno ponaπanje sa stadiona na ulice.

Izgled kafi Êa nakon “posjeta” navijaËa

NavijaËki uradak

Posljedice divljanja

©port je danas, a osobito nogomet, posao i spe-ktakl. U tom „poslu“ vrlo vaæno mjesto zauzima pobjeda. »ar je i ljepota igre uzmaknula pred im-perativom pobjede. Njome se opravdava i moæe opravdati sve, briπe se granica izmeu dopuπte-nog i nedopuπtenog, muπkosti i grubosti, poπ-tenog i nepoπtenog igranja.

Poraz se Ëesto prikazuje kao ukradena pobjeda Ëime se poveÊava napetost, a umanjuje odgo-vornost za poraz.

Visoko komercijalizirani nogomet traæi pravu navijaËku publiku, koja je æivotno zaokupljena nogometom. Danas se navijaËi aktivno uklju-Ëuju u spektakl, opisuje ih se kao „dvanaestog igraËa“ pa kao i igraËi oblikuju vlastitu predsta-vu koja Ëesto preraste u nasilje. NavijaËi - „dva-

naesti igraË“ ima „pravo“ nogometne stadione pretvarati u „æive vulkane“, ljutiti se, napadati i vrijeati, udarati i uniπtavati, a ikonografi ja (ba-klje, zastave, transparenti) dopunski su dio spe-ktakla.

Sudjelovanje u spektaklu

“Aktivan” navijaË

Skupine koje su druπtveno neuoËljive s na-siljem postaju druπtveno vidljive, nasilje po-maæe da se pasivno mnoπtvo preoblikuje u djelatnu skupinu, a dokaz je maksimalne ljubavi i privræenosti klubu.

Kao kolektivno ponaπanje nasilje deper-sonalizira onoga tko ga Ëini, ali i onoga na komu se ono Ëini. Nasilje je naËin da se

unutar skupine promiËu voe, ono pomaæe inferiorne skupine pretvoriti u javno i

druπtveno priznate, i vrlo Ëesto “po-staje utoËiπte, stjeciπte i æariπte smi-slenosti i æivljenja, te se uzdiæe do razine neËega πto je nesvakidaπnje,

ozbiljno i sveto.”

“Intervjuer I:

Ako bi vam on (voa) rekao da na-bavite batine ili lance, da li biste ga sluπali ?

NavijaË lider:

Naravno da bismo ga sluπali…

On neÊe reÊ nabavite batine, nego Êe reÊ do-nesite batine, al nek ih donese onaj ko Êe tom batinom moÊ’ udarati. Jer ipak treba ima’ srce…

nije svejedno Ëovjeka s batinom, s lancem, s noæem…

bilo πta…

treba imat’ srca…”NavijaËka oprema

Spektakularna igra traæi visoko motivirane na-vijaËe, poviπenu temperaturu, uspaljene navi-jaËke strasti pa je ta „vatrenost“ veoma „foto-geniËna“ i primamljiva masovnim medijima. U Engleskoj se pojava nasilja i huliganstva veæe uz pojavu televizijskih prijenosa nogometnih utakmica. Poznato je da se navijaËke skupine na mnogim stadionima premjeπtaju na ona mje-sta koja su pokrivena televizijskim kamerama.

Mediji su nasilnim navijaËima dali legitimitet i publicitet, kombinirajuÊi provokativnost slike s teæinom rijeËi.

“Premda mediji nisu prouzroËili huligane, oni su ga potaknuli, pojaËali i razjarili te znatno utje-cali na njegovo πirenje, promociju i potvrivanje, bar meu onim ljudima koji su se poistovjetili s takvim naËinom æivota i postizanja druπtveno-ga priznanja.”

©port je na televiziji sve zastupljeniji, ali je pri-sutna i hijerarhija u odabiru πportova koji se pri-kazuju. Nogomet se, primjerice u Francuskoj, prenosio 756 sati i 32 minute, dok je na drugom mjestu ragbi s 264 sata!

Pod pritiskom televizije mijenja se i πport. Iz-mjene u pravilima koje su napravljene u nekim πportovima, stolni tenis, odbojka, tenis, auto-mobilizam, strjeliËarstvo, bile su potaknute po-trebom da taj πport postane televiziËniji!

Da bi se „zadovoljilo“ oko kamere, Ëak su i odlu-ke sudaca podloæne promjenama.

Utrka oko prava emitiranja bespoπtedna je, a posebice brine Ëinjenica da medijske skupine mogu izravno odluËivati o velikim πportskim dogaajima. „Odluka da se u GrËkoj ne dopu-sti odræavanje stote obljetnice Olimpijskih igara bila je odraz djelovanja ekonomskih i medijskih interesa, uz utjecaj velikih ameriËkih tvrtki koje su bile pokrovitelj natjecanja.“

Jutarnij list, 20. 8. 2008.