Specfična šumska vegetacija

Šumsku vegetaciju Bosne i Hercegovine odlikuje izražena heterogenost biljnih zajednica i bogatstvo florističkog sastava kao rezultanta djelovanja historijskog razvoja vegetacije u prošlosti, specifičnih ekološki uslova i antropogenih uticaja. Svaki od ovih faktora ostavio je pečat na sadašnju sliku šumske vegetacije Bosne i Hercegovine.Dijelovi Bosne i Hercegovine, kao i općenito Balkanskog poluotoka, i u doba maksimalne glacijacije imali su znatno povoljnije klimatske prilike, gdje su u refugijumima mnoge vrste nalazile utočište. Zato neke šumske zajednice odlikuju i biljne vrste tercijarne starosti, npr. pančićeva omorika, munika, crni grab, medvjeđa lijeska… Posebno interesantne i najpoznatije su fitocenoze pančićeve omorike i fitocenoze munike.

Opisane fitocenoze sa pančićevom omorikom: Piceetum omorikae Treg. 1941. s.l., Abieti-Piceetum «illyricum» piceetosum omorikae Fuk. 1950, Erico-Piceetum omorikae «mixtum» M-ić 1983, Piceetum omorikae «subalpinum» Lkšć. 1984, su disjunktnog areala, rasprostranjene u Bosni na nekoliko lokaliteta u području toka rijeke Drine, s njene lijeve i desne strane, između Višegrada i Bajine Bašte. Ovdje je najveće nalazište njenih sastojina na planinskom masivu Stolac (1590 m n.v.). Osim ovih, dva manja nalazišta fitocenoza ove vrste su na Viogor planini (s desne strane rijeke Drine nasuprot Ustiprače) a drugo na Radomišlju na masivu planine Zelengore. Na ovim nalazištima šume pančićeve omorike uklopljene su u visinskom regionu šuma bukve i jele sa smrčom na jako inkliniranim krečnjačkim stjenovitim terenima, a u kanjonu rijeke Drine i na liticama i točilima tzv.«strugovima».

Munika, raste području visokih dinarskih planina: Čvrsnica, Čabulja i Prenj (uključivo Rujište) ima svoju sjeverozapadnu granicu areala na Balkanskom poluotoku, gradi fitocenoze, koje odlikuju brojne endemične biljke, u subalpinskom regionu, a manje i u visinskom regionu šuma bukve i jele. Vezane su za položaje gdje se osjećaju uticaji mediteranske klime, na stjenovitim i strmim terenima na krečnjacima i dolomitima. Fitocenoze munike, koje su također, disjunktnog areala, zastupljene su u sličnim orografsko-edafskim prilikama i na planini Orjen (na tromeđi Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore), te zajedno sa crnim borom u vidu male eksklave na sjeverozapadnim litičastim obroncima planine Bjelašnice u Bosni.

Šume munike u ovom dijelu njihovog areala na Balkanskom poluotoku prvobitno su opisane kao skup hercegovačkih fitocenoza (Pinetum heldreichii «hercegovinicum» Horv. 1963. s.l.). Kasnije je Fukarek (1966) izdvojio i opisao sljedeće fitocenoze munike u hercegovačkom dijelu njihova areala: Amphoricarpo-Pinetum leucodermis, Senetio-Pinetum leucodermis, te fitocenoze crnog bora i munike Pinetum nigrae-leucodermis) i krivulja i munike (Mugo-Pinetum leucodermis).

Posebnu specifičnost šumske vegetacije predstavljaju reliktne fitocenoze vezane za kanjone i klisure vodotoka: šume crnog graba, šume crnog bora i šume javora i lipa, koje zajedno sa geomorfološkim oblicima daju poseban kolorit ovim prostorima.•Šume crnog graba i crnog jasena (Fraxino orni - Ostryetum Aich. 1933), • Šume crnog bora (Pinetum «illyricum calcicolum» Stef. 1960) •Šume javoda i lipa (Aceri-Tilietum «mixtum» Stef. 1974)•Šume makedonskog hrasta (Quercetum trojanae Em 1958)

Specifičnosti florističkog sastava nekih šumskih fitocenoza doprinosi i zastupljenost glacijalnih flornih elemenata ili su, čak, prisutne specifične šumske fitocenoze borealnog karaktera kao eksklave na jugu Evrope, zaostale u specifičnim ekološkim prilikama. U ovoj skupini je na rangu asocijacije izdvojeno nekoliko fitocenoza. Šume smrče sa Sphagnum-ovim mahovinama (Sphagno-Piceetum «montanum» Stef. 1964) zastupljene su na nekoliko mikro lokaliteta na visoravni Nišići-Bijambare i na Zvijezdi planini.Vezane su za reljefske depresije sa hidromorfnim zemljištima i hladnim mikro klimatom, mrazišta, u kontaktu sa Sphagnum-ovim tresetištima. Odlikuju se prisustvom borealnih flornih elemenata i higrofitima.Šume smrče na opodzoljenim zemljištima obrazovanim na kvarcnim supstratima (Lycopodio-Piceetum «montanum» Stef. 1964) predstavljaju također borealni tip šume smrče, sa brojnim borealnim flornim elementima. Rasprostranjene su u području visoravni Nišići i planina Zvijezda i Ozren.

Šume bijelog bora i maljave breze (Pino-Betuletum pubescentis Stef. 1961) predstavljaju, kao i prethodno opisane fitocenoze, borealni tip šumske vegetacije sa brojnim borealnim flornim elementima. Ova fitocenoza zastupljena je samo kod Han Krama u istočnoj Bosni, na tresetištu. Ovdje se održala kao glacijalni relikt u specifičnim edafskim i mikro klimatskim uslovima.

Na istom lokalitetu opisana je šuma maljave breze i vrba (Salici-Betuletum pubescentis Beus, 2007) koja predstavlja kariku u sukcedanom nizu razvoja šumske vegetacije, tj. formiranja zajednice bijelog bora i maljave breze. Iako su u istom ambijentu sa ovom zajednicom, jasno se fizionomski i floristički izdvajaju. Obje ove fitocenoze imaju tipična obilježja borealnih šuma a cijeli kompleks tresetišta je zaštićen kao prirodna rijetkost.

Posebnu specifičnost šumske vegetacije u subalpinskoj zoni planina Vranice, Zeca i Bitovnje čine fitocenoza zelene johe (Athyrio-Alnetum viridis Stef. et Beus 1981). Vezane su za specifične reljefske forme, ljevkaste uvale na sjevernim padinama. Kao i druge šumske fitocenoze u subalpinskoj zoni danas su znatno potisnute, naročito na planini Bitovnji.

Posebnu skupinu predstavljaju šume crnog i bijelog bora u ofiolitskoj zoni Bosne na zemljištima obrazovanim na peridotitu-serpentinitu. Veoma specifične orografsko-edafske prilike, naročito fizičko-hemijska svojstva ovih supstrata, uslovila su da ove borove šume čine zasebnu skupinu, izdvojene sintaksonomski u podsvezu Orno-Ericenion «serpentinicum» Krause et Ludwig 1957. Za neke od njih su isključivo vezane određene biljne vrste. Ove vrste vezane za borove šume na ovim supstratima označene su kao serpentinofite (Fumana bonapartei, Scrophularia tristis, Notholaena maranthe, Halacsya sendtneri, Euphorbia gregersenii, Potentilla visiani…), a neke morfološke modifikacije biljaka kao serpentinomorfoze (Riter-Studnička, 1963,1970).