Sumska Zemljista i Vegetacija Talovic Nusret

1. U V O D

Prilikom pedoloških i tipoloških kartiranja koja se u Bosni i Hercegovini sprovode intenzivno posljednjih desetak godina, u nekim područjima, kakvo je napr. veoma heterogeno područje ofiolitske zone u Bosni, nailazili smo na niz poteškoća. U prvom redu, zbog nedovoljno proučenih šuma vezanih za određenu geološku podlogu, tj. nedovoljno utvrđenog florističkog sastava i gradnje šuma u odnosu na edafske uslove. S tim je bilo vezano i pitanje njihovog sistematskog odnosa. Nije se mogla pružiti potpunija osnova za njihovo pravilno tipološko diferenciranje, a stim u vezi i racionalnije gazdovanje.

Zbog toga se u poslednje vrijeme prišlo proučavanju, kako zemljišta tako i vegetacije, na različitim geološkim podlogama kao nastavak plana rada ranijih sličnih istraživanja šuma u BiH.

Tako, Ć i r i ć, M. (1973 i 1977.) proučava genezu i klasifikaciju zemljišta na bazitima. B e u s, V. (1977 i 1978.) proučava zajednicu bukovo jelovih šuma na peridotitu i serpentinitu Bosne, a takođe i bukovih i bukovo jelovih šuma na gabru i dijabazu, sa posebnim osvrtom na fitocenološke karakteristike.

Potrebno je istaći da ovi radovi, za razliku od dosadašnjih, znatno više i podrobnije sagledavaju ekološko-vegetacijske odnose sa značajnim osvrtom o šumsko-privrednim karakteristikama tih šuma.

Želja nam je bila da i mi u našem radu damo odgovor na slična pitanja sa namjerom da se šumarskoj praksi da osnova za racionalnije korištenje potencijala ovih šumskih staništa.

1

2. METOD PRIKUPLJANJA PODATAKA

U sklopu sa programom i metodologijom rada odabrani su lokaliteti za postavljanje oglednih ploha u različitim područjima rasprostranjenja amfibolitskih stijena u Bosni. Ukupno je izdvojeno i obilježeno 22 ogledne plohe, kvadratnog oblika, površine 400 m, na kojima su u toku dva vegetaciona perioda vršena fitocenološka snimanja.

U šumama bukve i jele postavljeno je 14 oglednih ploha, u šumama bukve 5 oglednih ploha i u ostalim tipovima šuma 3 plohe.Plohe su postavljene na najzastupljenijim tipovima zemljišta na amfibolitima i amfibolitskim škriljcima pod ovim šumama - eutričnom smeđem, distričnom smeđem, smeđe podzolastom, ilimerizovanom zemljištu i rankeru.

Izbor površina za postavljanje oglednih ploha u istraživanom području izvršen je na osnovu pedoloških i tipoloških karata, nove topografske osnove, razmjere 1 : 25000.Ogledne površine smo birali u većim kompleksima amfibolita, u blizini lokaliteta gdje su vršena i geološka istraživanja, a pod relativno očuvanim šumama.

Za ovaj rad korišten je i prikupljeni materijal prilikom terenskih snimanja kod pedoloških i tipoloških kartiranja područja Gostovića (1969-1971), teslićkog područja(1973-1974), i višegradskog područja (1975-1976).

Pedološka ispitivanja su vršena koordinirano s fitocenološkim, sa ciljem da se utvrde ekološko-proizvodne karakteristike šumskih staništa i da se izdvoje glavni tipovi šuma.

Fitocenološka snimanja u prve dvije godine istraživanja su obuhvatila sva tri aspekta vegetacijskog perioda: proletnji, ljetni i jesenji.

2.1. M e t o d i r a d a

Terenska istraživanja obavljena su uobičajenim metodom analize profila i zavisnosti svojstava zemljišta od pedogenetističkih faktora (Priručnik za terenska istraživanja zemljišta JDZPZ, 1967.).

Vegetacijska snimanja i obrada podataka obavljena je fitocenološkim metodom Braun-Blanquet-a.

Hemijske i fizičke analize zemljišta obavljene su po slijedećim metodama:- Reakcija zemljišta-potenciometrom sa staklenom elektrodom.- Sadržaj humusa, odnosno ugljika-oksidacijom sa kalijum bihromatom, metodom

Tjurina.- Suma baza-ekstrakcijom sa 0,1 nHC1 (Kappen).- Hidrolitički aciditet-ekstrakcijom sa Ca - acetatom (Kappen).- Suma kiselih katjona-računski.- Totalni kapacitet adsorpcije-računskim putem.- Sadržaj azota-spaljivanjem po mikrometodi Kjehldahla, a destilacija po

makrometodi.- Odnos ugljenika prema azotu (C : N), računskim putem.

2

- Sadržaj rastvorljivog fosfora i kalijuma - po Al metodi.- Granulometrijski sastav-pipet metodom uz prethodnu pripremu pirofosfatom - po međunarodnoj B metodi.- Elementarni sastav zemlje analiziran je u smjesi alkalnih karbonata uz

određivanje pojedinih elemenata gravimetrijski, kompleksometrijski i plamenfotometrijski (Jackson M.L. 1962).

- Grupni i frakcioni sastav humusa, te organski vezani željezo i aluminij metodama Aleksandrove (1960), Belčikove (1970), Bascomb-a (1968), Zanelli (1969) i Mc Keague (1968).

3

3. PRIRODNI USLOVI ISTRAŽIVANOG PODRUČJA3.1. G e o g r a f s k i p o l o ž a j, o r o g r a f s k e i h i d r o g r a f s k e p r i l i k e

Područje istraživanja obuhvata tri velika ofiolitska kompleksa gdje su amfibolitskestijene najzastupljenije i to: krivajsko-konjuški kompleks, borjansko-mahnjački i kompleks Varda-Višegrad.

Poznato je da je krivajsko-konjuški ofiolitski kompleks zajedno s obodnim jurskim sedimentima jedan od najvećih na Balkanu. I ovdje, kao i u drugim ofiolitskim kompleksima, su amfiboliti karakteristični pratioci ultramafita. Srećemo ih i na sjevernom i na južnom obodu masiva, a nešto podređenije i unutar njega. Tako, u području Duboštice i Vijake nalazi se jako velika amfibolitska zona: dužine oko 15 km, a maksimalna širina iznosi oko 4 km. To je najveća amfibolitska masa u ofiolitskoj zoni u Bosni, a vjerovatno i u unutrašnjim Dinaridima (P a m i ć, J. 1978.).

Pored ove velike mase, u obodnim dijelovima masiva javlja se više od deset manjih zona. Dužina im je obično 1-2 km, a širina stotinjak metara, rijetko kada više.

U ovom kompleksu terenska istraživanja su obuhvatila lokalitete u blizini naselja Vijake, u slivu riječice Tribije, Gosovice i Vojnice (slivno područje rijeke Krivaje), te u slivu potoka Otežna, slivnog područja rijeke Gostović.

Pojas ofiolitskih stijena Borja i Mahnjače nastavlja se u pravcu zapad-sjeverozapad od velikog krivajsko-konjuškog ultrabazičnog masiva. Ovdje je potrebno napomenuti da iako ofiolitski pojas u Bosni ima mnoge zajedničke karakteristike, ipak od područja do područja pokazuje određene specifičnosti.I u ovom ofiolitskom kompleksu dominantno mjesto zauzimaju ultrabazične stijene. Uz njih dolaze i uobičajeni pratioci od kojih su amfiboliti i srodne stijene češće od gabra, ali su zato dosta česte dolerit dijabazne stijene.

Najviše amfibolita ima u okviru masiva Mahnjače. Veće mase amfibolita koje su istraživane leže na jugo-istočnim padinama ultramafitskog masiva Borje (1077 m n.v.), u slivnim područjima potoka: Crni potok i Smaljanovički potok, lijevih pritoka V. Usore, te Crne Rijeke, desne pritoke V. Usore.

Okolica Rudog i Višegrada leži jugoistično od pojasa paleozojskim škriljaca i uključen je u centralnu ofiolitsku zonu. Teren predstavlja krajnje jugoistočne dijelove tzv. bosanske serpentinske zone i vezan je sa susjednim ofiolitskim terenima Srbije.

I ovdje nalazimo gotovo sve tipične predstavnike i članove ofiolitskog kompleksa. Šire, istraživano područje razlikuje se od ostalih ofiolitskih terena u Bosni uglavnom po tome što ovdje nalazimo u većim masama trijaske tvorevine klasičnog alpskog razvoja (P a m i ć, J. 1972.).

Amfibolitske stijene srećemo uglavnom oko ultramafitskog masiva Varde (1389 m) i to na sjevernim padinama Vihre (1100 m), u slivnom području rječice Kruševice, desne pritoke Drine.Zatim, tereni jugozapadno od Dučilove Varde (1235 m), slivno područje potoka Surduk, desne pritoke Lima, te područje Sirove Gore koje se nalazi južno od Varde Rešića, a sjeverno od sela Prebidola. U ovim područjima vršena su i naša istraživanja.

4

Amfibolitski masivi se prostiru u visinskom pogledu od 300 do 1200 m n.v. Prosječna nadmorska visina pod šumskom vegetacijom je oko 800 m. Niži predjeli su mahom kultivisani.

Prema topografskim karakteristikama područje rasprostranjenja amfibolitskih stijena se nalazi u brdsko-planinskoj zoni.

Kako se amfibolitske stijene javljaju kao manje enklave unutar ultramafitskih masiva ili rubno uz njih, to oni sa istaknutim formama reljefa čine jedinstvenu cjelinu jer se nalaze pod uticajem okolnih peridotitskih padina.

U većini slučajeva amfibolitski kompleksi su vezani za nagnute terene. Samo one mase amfibolita koje su vezane za serpentinite, ili u slučaju da se pojavljuju kao zasebne mase unutar vulkanogeno-sedimentne formacije, karakterišu blaže forme reljefa.

Nagnutost terena u amfibolitskim masama pospješuje i rad vodotoka sa regresivnom erozijom. Naime, kako se ove metamorfne stijene lakše mehanički raspadaju (ovome doprinosi i znatna kataklaziranost i milonitiziranost ovih stijena), to se vodotoci duboko usijecaju u podlogu. Kao posljedica ovoga javljaju se razne ekspozicije, a najmanje južne.

Za nagnute terene karakterističan je bočni transport rastrošenih materija i krupnijih zemljišnih čestica bilo vodenim tokovima ili gravitacijom.Zbog nepovoljnih reljefskih uslova opasnost od erozije je velika. Spiranje zemljišta na nagnutim terenima podstiče obnavljanje evolucionih ciklusa i doprinosi pojavi atipičnih zemljišta uz sudjelovanje drugih faktora (vjetroizvale napr.).

Vidnog traga na genezu i ekološka svojstva zemljišta na amfibolitima ostavili su i soliflukcioni procesi koji su se spuštali do podnožja ultramafitskih masiva.

Hidrografsku mrežu čine manje brojni vodotoci sa znatno ujednačenijom količinom vode i pretežno sa stalnim tokom vode, nego što je to slučaj na susjednim ultramafitskim terenima.

Za vodni režim je karakteristično i znatna propustljivost za vodu ali je istovremeno karakteristično i bolje zadržavanje vode, pošto ovdje i matični supstrat, za razliku od kompaktnih masa peridotita, ima znatan poljski kapacitet.

Poznato je da su vodotoci na ultramafitskim masivima sa jako promjenljivom količinom vode, zbog rijetkog sklopa sastojina, nepropustljivosti podloge i jake dreniranosti zemljišta. Međutim, amfibolitske mase unutar ultrabazičnih masiva su mahom mjesta izvorišta stalnih tokova vode što znatno utiče na mezofilnost ovih staništa. Priticanje vode u vodotoke je postupnije kod amfibolita zato što se kod padavina većeg intenziteta voda infiltrira i kroz supstrat, naročito kada se radi o jače raspadnutim i grusificiranim partijama amfibolita.

3.2. K a r a k t e r i s t i k e m a t i č n o g s u p s t r a t a

Opšte poznato je da su amfibolitske stijene vrlo često vezane uz peridotitske masive, što je slučaj i u ofiolitskoj zoni Dinarida.

Pod ofiolitskim kompleksom podrazumjeva se složena asocijacija stijena među kojima su najkarakterističniji ultramafiti, zatim dolaze gabri i dijabazno-spilitske stijene, amfiboliti te granitsko-sijenitske stijene.

5

Sve navedene magmatske i metamorfne stijene okružuju grauvakni pješćari i škriljavi glinci uz koje se vrlo podređeno javljaju rožnjaci te različite breče. Ustvari, misli se na kompleks stijena kojeg obuhvata Katzerova "it" serija, a koja se u nas najčešće označava "dijabaz rožnjačka formacija", odnosno "jurska magmatsko sedimentna formacija".

Amfibolitske stijene srećemo veoma često oko manjih i većih ultramafitskih masiva u ofiolitskoj zoni Dinarida. Najčešće ove stijene izgrađuju uzane zone oko ultramafitskih masiva, no ponekad se sreću i kao zasebne mase unutar vulkanogeno-sedimentne formacije, a u blizini ultrabazičnih masiva. Javljaju se i uz male seprentinske mase koje su tako česte u jurskoj vulkanogeno sedimentnoj formaciji. Ono što je zajedničko i amfibolitskim stijenama i stijenama jurske magmatsko-sedimentne formacije to je velika tektonska poremećenost koja se ogleda u kataklaziranosti i milonitizaciji.

Ove stijene su ranije relativno malo proučavane. Ranije objavljeni radovi uglavnom su se svodili na određivanje pojedinih varijeteta amfibolita na osnovi sporendih minerala koji u njima dolaze (K i š p a t i ć, M. 1897., T r u b e l j a, F. 1960. i 1961.,K a r a m a t a, S. - P a m i ć, J. 1960 i 1959-61., M a j e r, V. 1962., P a m i ć, J. - T r u b e l j a, F. 1962.).

U zadnje vrijeme naročito mnogo je proučavao amfibolitske stijene u Bosni, s petrografske i s geološke tačke gledišta, P a m i ć, J. (1964., 1969., 1971., 1972.), zatim, P a m i ć, J. et K a p e l e r, 1971., P a m i ć, J. et M a j e r, (1974.).

P a m i ć je u zasebnim radovima dao detaljan prikaz amfibolita u pojedinim kompleksima ofiolitske zone u Bosni.

Interesantna su mišljenja o starosti amfibolitskih stijena, kao uostalom i svih članova ofiolitske zone. Naime, o toj geološkoj tvorevini postoje veoma kontraverzna shvatanja, naročito u odnosu na stratigrafski položaj i međusobni odnos pojedinih članova ovog magmatsko-sedimentnog kompleksa (P a m i ć, J. 1978.).

Izdvajamo mišljenje P a m i ć a (1963, 1964., 1971.) da je "dijabaz rožnjačka formacija" jurske starosti, a unutar nje autor odvaja dvije asocijacije ofiolitskih stijena: "prva je magmatsko-metamorfna i ona obuhvata ultramafite i amfibolite s nekim gabrima, dok je druga magmatska, i ona obuhvata dolerite, dijabaze s nekim gabrima, kao i spilit keratofire. Stijene prve asocijacije su dovedene u nivo jurskih sedimenata kao čvrsta tijela, dok su druge stijene produkti jurskog magmatizma nastali i n s i t u".

Prema istom autoru "metamorfni amfiboliti veoma su raznovrsnog sastava i po tom, a vjerovatno i po genezi moguće ih je podijeliti u dvije grupe. Jedni su genetski vezani s ultramafitima i pripadaju visokim metamorfnim facijesima, najčešće granulitsko-eklogitskom. Druga grupa amfibolita je tijesno genetski vezana s doleritima, dijabazima i nekim gabrima i pripada nižim metamorfnim facijesima, nisko-amfibolitskom, epidot-amfibolitskom i grinšistu".

Na osnovu geoloških istraživanja (P a m i ć i dr.) možemo reći da kao bitni sastojci amfibolita i njima srodnih stijena dolaze sljedeći minerali: amfibol, plagioklas, granat, piroksen (čest je klinopiroksen - diopsid), korund, klinocoizit, odnosno epidot, klorit, serpentin, kvarc i kalcit.Neki od ovih minerala javljaju se dosta rijetko kao bitni sastojci amfibolita, kao napr.: korund koji je vezan za pargazitske škriljce, kvarc koji dolazi u nekim eklogitima, kalcit

6

koji dolazi uložen u vidu žilica duž škriljavosti grinšista i amfibolita (kvarc-kalcitne žilice).U svakom slučaju su amfibol i plagioklas najkarakterističniji sastojci amfibolita. No

velike su promjene u hemijskom sastavu ta dva bitna sastojka.Amfiboli su redovito raznovrsnog sastava, a smeđa hornblenda je čest sastojak.Plagioklasi su jako promjenljivog sastava koji jako varira od mase do mase amfibolita (a također i unutar jedne mase amfibolita), a u zavisnosti od PT uslova pod kojima je nastala stijena u kojoj dolaze plagioklasi. Može se reći (P a m i ć, J. 1978), da su dosad utvrđeni svi članovi izomorfnog niza plagioklasa, osim albita. Plagioklasi su često potpuno svježi ali mogu biti i izmijenjeni retrogradnom metamorfozom.

U amfibolitima i amfibolitskim škriljcima dolaze raznovrsni akcesorni sastojci. Najčešći su titanski minerali, a od njih je najzastupljeniji sfen, zatim dolazi ilmenit, rutil, te neobojeni sastojci-apetit i cirkon. Od metalnih akcesornih sastojaka dolaze pirit i kalkopirit, te magnetit i hematit.U piroksenitsko-eklogitskim stijenama dolazi spinel.

Unutar amfibolitskih kompleksa nalazimo različite vrste i varijetete stijena iz grupe amfibolita. Geolozi su ove stijene klasificirali po mineralnom sastavu. "Radi se, ustvari, o jednoj vrlo velikoj i raznovrsnoj grupi stijena koja je nastala, slično kao i gnajsevi, u velikom intervalu PT uvjeta, od najnižih do najviših metamorfnih facijesa, od grinštista do eklogitskog facijesa" (P a m i ć, J. 1978).

U odnosu na mineralni sastav, utvrđeno je da su a m f i b o l i t s k i š k r i l j c i najčešće stijene unutar amfibolitskih zona, bez obzira na njihovu veličinu, tj. stijene u kojima dolaze plagioklas i amfibol kao bitni sastojci. Nastali su u vrlo širokom PT intervalu.

D i o p s i d a m f i b o l i t s k i š k r i l j c i su nešto manje zastupljeni od prethodnih a u pojedinim amfibolitskim masama (velika duboštičko-vijačka, te amfibolitska masa ozrenskog ofiolitskog kompleksa) čak i znatno pretežu.

G r a n a t-d i o p s i d a m f i b o l i t s k i š k r i l j c i su nešto podređeniji, mada veoma karakteristični za krivajsko-konjuški ultramafitski kompleks kao i za "unutrašnju amfibolitsku zonu" na jugozapadnom obodu Borje.

E p i d o t a m f i b o l i t s k i š k r i l j c i su takođe dosta česte stijene koje se po svom mineralnom sastavu nadovezuju na grinšiste.

E k l o g i t i se sreću rijetko u krivajsko-konjuškom kompleksu a nešto češće u masivu Borje i Mahnjače. Ove stijene stoje na prelazu prema spomenutim granat-diopsid amfibolitskim škriljcima. Granat i piroksen (omfacit) su dva bitna sastojka. P a m i ć, J.(1972. i 1978.) spominje veće mase eklogita (plagioklasnog eklogita kao i hornblenda eklogita) koji se javljaju u krajnjim jugozapadnim dijelovima borjanskog masiva.

K o r u n d p a r g a z i t s k i š k r i l j c i su sasvim podređeni u odnosu na druge amfibolite. Vezani su za kontakt s ultramafitima.

A m f i b o l s k i š k r i l j c i dolaze u vidu uzanih zona unutar amfibolitskih masa. Česti su krupnozrni varijeteti. Iako je monomineralna stijena, njihov sastav može biti složen.

7

G r i n š i s t i su vezani za dolerit-dijabazne mase u obodnim dijelovima peridotitskih masiva. U strukturnom pogledu se odlikuju time što su sitnozrniji od amfibolita. Karakteristični minerali su klorit i kiseli plagioklas, odnosno albit. Dosta je čest i uralit.

Duž peridotitskih, odnosno serpentinskih tijala pojavljuju se rjeđe k o r u n d a m f i b o l i t s k i š k r i l j c i, t e s e r p e n t i n a m f i b o l s k i š k r i l j c i, u vidu relativno uzanih zona.

Sve te stijene imaju jasne kristaloblastične strukture: granoblastične, nematoblastične, fibroblastične i porfiroblastične, kad su prisutni granati.

Veličina zrna amfibolita varira od jako sitnozrnih (0,1-0,3 mm) pa do ekstremno krupnozrnih varijeteta (2-10 mm). Najčešće, veličina zrna kreće se od 0,3 do 0,5 mm.Tekstura amfibolitskih stijena je masivna ili paralelna. Najčešće se sreću stijene sa paralelnom teksturom koja se očituje u folijaciji, rjeđe u lineaciji. To su amfibolitski škriljci, za razliku od amfibolita koji imaju masivnu teksturu. Paralelna tekstura se najčešće očituje u izmjenjivanju svjetlih traka obogaćenih feldspatima i tamnih traka obogaćenih amfibolima i piroksenima (P a m i ć, J. et K a p e l e r, I. 1971.).

Masivni teksturni varijeteti (amfiboliti) su izuzetno rijetki. Masivne, homogene teksture česte su za prelazne piroksenitsko-eklogitske stijene. Homogene teksture nalazimo i kod varijeteta obogaćenih granatom.

Hemijski sastav različitih amfibolita i srodnih stijena, uključujući i njihove petrogene minerale, predočavaju analize iz različitih amfibolitskih kompleksa na tabeli br. 1.U hemijskom sastavu nema bitnih razlika u različitim područjima rasprostranjenja amfibolita. Istina, u višegradskom području podaci pokazuju znatno manju količinu MgO, a povećanje Na2O i MnO.

Sve stijene, čak i monomineralni amfibolski škriljci, imaju bazaltni hemizam, s relativno manjim variranjem glavnih komponenti i gotovo svi pripadaju alkalijskim bazaltima (natrija je uvijek znatno više od kalija) po čemu se bitno razlikuju u hemizmu od gabra, vezanih s peridotitom (P a m i ć, J. 1978.).

8

HEMIJSKI SASTAV AMFIBOLITA

Tabela 1. A B C

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

SiO2 46,60 46,14 42,68 54,06 40,10 37,19 44,79 46,76 41,22 43,08TiO2 0,30 1,53 2,24 0,49 0,00 1,13 1,05 1,05 0,24 1,21Al2O3 18,77 14,08 14,32 10,16 21,17 18,64 13,70 16,74 14,22 12,69Fe2O3 2,54 5,67 6,30 2,46 8,98 0,76 1,43 - 0,08 0,09FeO 3,16 7,11 10,17 5,19 1,37 11,44 7,67 1,84 4,54 4,42MnO 0,05 0,05 0,10 0,10 0,32 0,11 0,17 8,99 8,37 7,77MgO 7,95 8,66 6,35 11,02 10,25 12,14 15,13 - 0,25 0,25CaO 18,31 10,88 12,16 14,15 14,47 13,35 10,45 9,23 11,66 12,57Na2O 1,24 3,37 2,70 1,88 1,68 1,56 1,40 10,79 14,60 14,80K2O 0,31 0,47 0,66 0,00 0,30 0,46 0,77 2,65 1,04 1,59P2O5 0,29 0,15 0,14 0,00 0,06 1,97 0,00 1,10 0,24 0,17H2O+ 0,25 1,43 2,02 0,76 1,44 1,66 3,12 0,15 0,17 -H2O- 0,08 0,42 0,44 0,10 0,03 0,23 0,11 0,99 0,93 1,39

A - Amfiboliti Crnog potoka na južnom obodu planina Borje (Pamić, J., et Majer, V. 1974)B - Amfiboliti na južnom obodu krivajsko-konjuškog ultramafitskog masiva (Pamić, J. i Kapeler, I. 1971.)C - Amfiboliti iz područja Varde i Višegrada (Marković, et Takač, 1958, Pamić, 1978, Pavlović, 1937)

1 i 2. Granat - diopsid amfibolitski škriljac 3. Plagioklasni eklogit 4. Hipersten-grant-omfacit amfibolitski škriljac

5. Korund amfibolitski škriljac6. Crni amfibolski škriljac 7. Amfibolski dijabaz8. Amfibolski škriljac9. Granatski amfibolit10. Piroksenski amfibolit

9

Po količini silicija sve su to bazične stijene s dosta visokim sadržajem CaO, koji se obično kreće od 11-18%. Po hemijskom sastavu amfiboliti se sastoje uglavnom iz silicija, aluminija, željeza, kalcija i magnezija dok se svi ostali elementi javljaju u neznatnim količinama.

Na ovim stijenama javljaju se dva tipa kore raspadanja koje imaju značajnog uticaja na pedogenezu: grusifikaciona i argilitska kora raspadanja.

Iz ovog se vidi da se u kompleksima amfibolita u Bosni javljaju stijene koje imaju različit sastav, ali naša ispitivanja su pokazala da to variranje u mineraloškom sastavu stijena nema većeg uticaja na obrazovanje zemljišta na njima. Međutim, različite vrste teksture (masivna-homogena ili škriljava-paralelna) i različite vrste alteracije stijena u postmagmatskom periodu jako se reflektuju na razvoj i svojstva zemljišta.

3.3. K l i m a t s k e k a r a k t e r i s t i k e

Na osnovu podjele Bosne u klimatske oblasti, koju je dao M i l o s a v l j e v i ć, R.(1973), područje amfibolitskih masa se nalazi najvećim dijelom u zoni predplaninske klime sa kontinentalnim karakteristikama (planinsko-dolinska klima). Manjim dijelom predjeli amfibolitskih masa se nalaze u području planinske klime (najviši predjeli) a najniži periferni dijelovi (predjeli sjeverne Bosne i područje Višegrada) nalaze se u području umjerneo kontinetalne klime koja duž riječnih dolina prodire dublje u brdsko-planinsko područje.

Iz ovoga je vidljivo da se amfibolitske mase nalaze u različitim klimatskim regionima i na različitim nadmorskim visinama, što svakako ima odraza na razvoj i genezu zemljišta kao i na vegetaciju, o čemu će biti govora kasnije. Posebno se ističe fundamentalna uloga p e d o k l i m e gornjih horizonata u evoluciji zemljišta.

Ukratko će se navesti osnovne karakteristike svakog od ova tri tipa klime radi boljeg uočavanja razlika između njih.

Predplaninska klima sa kontinentalnim karakteristikama zastupljena je u brežuljkastom području sa nižim planinama centralnih Dinarida. To su predjeli sa jako izraženom konfiguracijom terena, ispresijecani mnogim dolinama, a nadovezuju se na niže peredjele sjeverne Bosne sa umjereno kontinentalnom klimom.

Ovi predjeli postepeno prelaze u više predjele koje karakteriše planinska klima.Zbog ispresjecanosti terena, nadmorske visine i otvorenosti prema sjeveru termičke prilike ovog područja su manje povoljne nego što bi se to očekivalo s obzirom na dosta niske geografske širine. Godišnje kolebanje temperature kreće se između 20o i 21o ili nešto više napr. područje Kladnja, što je posljedica vrlo niske srednje januarske temperature. Srednja godišnja temperatura je niža od 10o. Od zimskih mjeseci jedan ili dva imaju negativnu srednje temperaturu koja se kreće od -1,4 do -3,0o ili su nešto niže u januaru napr. područje Kladnja. Najtopliji mjesec je avgust, rjeđe juli, sa srednjom temperaturom višom od 18o.

Ovi se predjeli odlikuju umjerenijom raspodjelom padavina po mjesecima. Većinom se ističu podjednaka dva maksimuma padavina u maju ili junu i novembru i decembru. Glavni minimum je u avgustu, slabiji u januaru ili kasnije.

10

Godišnja količina padavina zavisi od lokalnih uslova i prilično varira. (Ona iznosi uglavnom od 1000 do 1200 mm).

Predjeli Višegrada, odnosno dolina Lima i Drine, pripadaju tzv. zapadnoj varijanti umjereno kontinentalne klime. Ovom tipu klimata pripadaju i predjeli sjeverne Bosne sa dolinama srednjih tokova većih rijeka.

Termički režim ovog klimata odlikuje srednja godišnja temperatura vazduha preko 10o. Negativne januarske srednje temperature se kreću između -0,3o i -3,0o, i rijetko je gdje protegnuta na još jedan mjesec (decembar). Najtopliji mjesec - juli ima srednju temperaturu višu od 20o. Kolebanje temperature je dosta veliko - preko 20o.Ljeta su topla, a jeseni i proljeća su približno jednako topla. Ljeti temperatura vazduha može prilično porasti, tako da u ovom periodu 2/3 ili više dana u svakom ljetnom mjesecu ima temperaturu 25o. Ova okolnost je samo jedna od komponenata koja dolinu Lima i Drine čine župom ( M i l o s a v l j e v i ć, R. 1973).

Godišnja količina padavina znatno varira ali postpeno opada od zapada ka istoku, tako da predjeli oko Višegrada spadaju u najsušnije. (Godišnja količina padavina se kreće oko 700 mm.). Padavine su prilično ravnomjerno raspoređene tokom godine. Glavni maksimum padavina je u maju i junu i drugi, slabije izražen, u novembru (oktobru), dok su januar ili februar najsiromašniji padavinama. Vlažnost vazduha je veća od predhodnog tipa klime i u Višegradu se kreće do 83%.

Planinska klima ima sve odlike kontinentalne klime, s tom razlikom što nema toplih ljeta, a količina padavina je znatno veća.

Srednje godišnja temperatura vazduha je niža od 9o. Najtopliji mjesec ima srednju temperaturu nižu od 18o, a najhladniji mjesec (januar) nižu od -3o. Svi zimski mjeseci imaju srednje temperature niže od 0o, zbog čega se snježni pokrivač dugo zadržava. Zbog ovakvog termičkog režima dužina vegetacionog perioda je znatno kraća u poređenju sa predplaninskom i umjereno kontinentalnom klimom.

Visina padavina je po pravilu velika i godišnja količina se kreće od 1200 do1500 mm.Maksimum padavina je u kasnoj jeseni ili početkom zime, a minimum ljeti (obično avgust).

Za ilustraciju klimatskih elemenata područja amfibolitskih kompleksa odabrane su meteorološke stanice koje se nalaze najbliže ovim kompleksima. S obzirom da se ove stanice nalaze u nizinskim predjelima i uglavnom izvan šumskih kompleksa, podaci imaju orijentacionu vrijednost.

11

Meteorološki podaci iz petnaestogodišnjegrazdoblja mjerenja (1958-1972)+

Tabela 2.

S t a n i c aSrednje mjesečne i godišnje temperature vazduha u oC

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.Kotor Varoš(252 m n.v.) - 1,4 2,2 5,3 10,8 15,1 18,1 20,0 19,6 15,7 11,3 7,1 0,6 9,4Teslić (211 m n.v.) -1,8 1,7 5,0 10,4 14,7 17,8 19,2 18,8 15,0 10,6 6,7 1,0 9,9Maoča (485 m n.v.) -1,5 1,6 4,6 9,8 14,6 17,5 18,9 18,9 14,9 10,2 6,8 0,8 9,8Kladanj (560 m n.v.) -1,2 0,3 2,4 7,2 14,2 15,2 18,1 18,0 12,4 7,8 5,2 3,8 8,6Višegrad(364 m n.v.) -2,5 1,4 6,2 11,5 15,7 18,6 20,8 20,9 16,8 12,0 7,1 2,0 10,9

Tabela 3.

S t a n i c a

Apsolutni mjesečni i godišnji maksimumi (M) i minimumi (m)temperature vazduha u oC

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.

Kotor VarošM 17,8 23,4 25,0 30,3 35,2 37,0 40,0 37,4 36,0 30,5 24,6 19,4 40,0m -26,5 -19,5 -18,2 -4,5 -2,5 1,5 6,0 6,0 -2,5 -7,0 -14,6 -20,0 -26,5

TeslićM 20,0 23,6 25,0 28,8 36,8 33,8 37,8 36,6 33,8 29,2 25,4 20,6 37,8m -32,8 -20,0 -19,0 -4,0 -1,0 1,0 4,0 4,5 -1,0 -5,2 -11,8 -23,6 -32,8

MaočaM 17,0 21,3 23,5 29,5 35,5 35,0 39,0 38,0 33,5 31,0 22,6 18,4 39,0m -19,4 -16,6 -14,0 -3,0 0,4 3,8 5,6 5,6 -0,4 -4,4 -9,0 -16,0 -19,4

KladanjM 19,3 19,3 20,7 23,9 31,0 28,8 34,6 34,1 28,1 25,7 16,8 16,6 34,6m -21,6 -18,1 -12,9 -3,0 2,6 5,4 8,6 6,4 0,1 -3,4 -4,8 -9,2 -21,6

VišegradM 16,4 19,0 24,6 30,0 34,6 36,0 37,4 38,0 34,6 30,2 23,0 20,8 38,0m -23,6 -14,6 -13,0 -2,6 1,0 3,2 5,0 7,6 2,4 0,2 -5,2 -16,6 -23,6

Tabela 4.

S t a n i c aSrednje mjesečne i godišnje temperature vazduha u oC

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.Kotor Varoš 77 74 72 67 63 58 48 48 50 58 74 75 65Teslić 70 68 67 57 54 51 42 37 45 47 70 76 57Maoča 70 69 66 58 52 53 34 38 45 46 66 72 57Kladanj 67 52 66 62 56 60 44 44 44 56 79 75 58Višegrad 68 57 58 56 56 51 44 34 40 55 74 80 56

+ Podaci za stanice Kladanj i Višegrad se odnose na tri odnosno šet godina ovog perioda

12

Tabela 5.

S t a n i c aSrednje mjesečna i godišnja količina padavina u mm


Tabela 6.

S t a n i c aSrednje mjesečne i godišnja relativna vlažnost vazduha u %


Tabela 7.

S t a n i c a

Prosječan broj dana u godini sa

kišom snijegomsniježnim

pokrivačem maglomKotor Varoš 111 31 55 29Teslić 101 29 72 47Maoča 110 44 56 48Kladanj 113 33 48 111Višegrad 87 16 40 72

13

4. ZEMLJIŠTA NA AMFIBOLITIMA I AMFIBOLITSKIM ŠKRILJCIMA

4.1. R a s p r o s t r a n j e n o s t

Istraživanja su pokazala veliku složenost i prostornu varijabilnost zemljišnogpokrivača na amfibolitima i amfibolitskim škriljcima. To je posljedica različitih uticaja u procesu obrazovanja zemljišta na ovim supstratima, u prvom redu matičnog supstrata, klime, vegetacije i tipa humusa, zatim, reljefa, ekspozicije, nagiba kao i uticaja čovjeka.

Na obrazovanje zemljišta na ovim supstratima veliki uticaj ima i tip kore raspadanja kao i prisustvo alohtonih materijala, tj. pojava slojevitih profila kao rezultat djelovanja geoloških faktora i paleopedogenetičkih procesa (Ć i r i ć, M. 1973, 1977). Ovim ispitivanjima je utvrđeno da se na ovim stijenama javljaju ne samo različita zemljišta, već i da je evolucioni razvoj zemljišta, u zavisnosti od navedenih uticaja različit.

Utvrđeni su sljedeći tipovi zemljišta: Humusno silikatno zemljište (ranker), eutrično smeđe zemljište (eutrični kambisol), distrično smeđe zemljište (distrični kambisol), ilimerizovano zemljište (luvisol), smeđe podzolasto zemljište (brunipodzol) i pseudoglej.

Najrasprostranjenije zemljište na amfibolitskim stijenama je eutrično smeđe zemljište (javlja se u sva tri područja istraživanja, a najviše u višegradskom području), zatim, distrično smeđe zemljište (javlja se isto tako u sva tri područja istraživanja - najmanje u višegradskom području, a najviše u krivajsko - konjuškom području).Eutrična i distrična smeđa zemljišta su razvijena pretežno na grusifikacionom tipu kore raspadanja, manje na svježim stijenama i oksidacionim korama trošenja.

Humusno - silikatno zemljište se javlja pretežno kao litična varijanta na svježim stijenama (amfiboliti masivne - homogene teksture). Javlja se na malim površinama. Humusno silikatno zemljište kao regolitična varijanta zastupljeno je samo u tragovima.

Ilimerizovana zemljišta se javljaju takođe na malim prostorima, uglavnom u teslićkom i višegradskom području. Vezana su za pojavu argilitskih kora raspadanja.

Smeđe podzolasto zemljište (humusno distrično smeđe zemljište) se javlja u višem planinskom području (iznad 900 m n.v.) sa humidnom klimom, na konveksnim reljefskim formama, uglavnom u području Duboštice i Gostovića i nešto malo u području Borje i Mahnjače. U višegradskom području ovaj tip zemljišta nije zapažen.

Pojava pseudogleja vezana je za brežuljkaste predjele sjeverne Bosne na kojima se često nalaze ostaci reliktnog zemljišta, iznad kojeg se nalazi alohtoni nanos eolskog porijekla. Ovaj tip zemljišta je registrovan prilikom pedološkog i tipološkog kartiranja G.J. "Velika Ukrina". S obzirom da se ovaj tip zemljišta javio na rubu šumske vegetacije (bukva, jela) na manjem prostoru, to ovom prilikom nije bio predmet našeg istraživanja.

4.2. E u t r i č n o s m e đ e z e m l j i š t e

Vegetacija i tip humusa : Bukva, bukva i jela (smrča) Mull, (Mull/Moder)

Flora neutrofilna: Cardamine vrste, Sanicula europaea, Mercurialis perennis, Asperula odorata, Asarum europaeum, Anemone nemorosa, Arum maculatum.

14

Eutrično smeđe zemljište zastupljeno je pretežno kao dublja varijanta. Dubina profila kreće se od 50-70 cm, pa ide do 80 cm kada je izražen prelazni (B)v C horizont.Dubina humusno-akumulativnog horizonta kreće se od 2-12 cm i postepeno prelazi u (B)v

horizont. Boja A horizonta se najčešće kreće u intervalu 1OYR 3/3, 3/1, 2/2, dok boja (B)v

horizonta može biti raznih smeđih nijansi do sivkasto zelene.Struktura je sitno zrnasta, srednje do dobro izražena. Masa korijenja prodire do 30

ili 40 cm, a pojedinačno kroz čitavu dubinu profila.Analitički podaci pokazuju (tabela 8) da su ova zemljišta lakšeg mehaničkog

sastava (pjeskovita ilovača do ilovača). Morfološki izdvojeni horizonti se teksturno dosta slabo odvajaju jedna od drugog. (B)v horizont sadrži nešto više koloidne gline (1-12%) kao posljedica oglinjavanja.

Podaci o elementarnom sastavu iz tabele 18 ukazuju da nema nagomilavanja SiO2 uhumusnom horizontu, ili je ono pak neznatno. Približno su jednake količine SiO2 u A i (B)v

horizontu što dokazuje da oglinjavanje nije praćeno destrukcijom primarnih silikata i migracijom seskvioksida.

Reakcija zemljišta je slabo kisela do kisela. Vrijednosti pH mjerene u vodi A horizontu kreću se od 5,50 - 6,20, a u (B)v horizontu od 5,70-6,30 (tabela 9).

C/N odnos, indikator forme humusa, kreće se od 10-15, što je znak mull tipa humusa i povoljnih ekoloških svojstava. U profilu 10 (Donja Velika Usora) C/N odnos pokazuje vrijednost 18 što je karakteristika za Mull/Moder tip humusa.

Zemljište je prilično bogato u humusu. Količina humusa po dubini se smanjuje dosta postepeno. U A horizontu najčešće ima humusa od 5-6% na toplijim ekspozicijama, i 10-18% na hladnijim ekspozicijama. (Eutrično smeđe zemljište suvljih i toplijih lokaliteta odlikuje se znatno bržom transofrmacijom i humifikacijom organske materije).

U humusno akumulativnom horizontu eutričnog smeđeg zemljišta preovlađuju huminske kiseline nad fulvokiselinama (vidi tabelu 19 i 19a). Međutim, ovaj horizont ima i dosta fulvokiselina. Sa dubinom odnos Ch/Cf se sužava.

Vrlo je karakteristično i značajno učešće i ponašanje "agresivne" frakcije fulvokiseline 1 a. U A horizontu je nema mnogo (1-5% ukupnog C), jer se ispira u dubinu, vršeći destrukciju humusno akumaltivnog horizonta. U (B)v horizontu njen udio raste i na preko 20% od ukupnog C.

Mnogi su autori pridavali organskoj materiji fundamentalni značaj u biohemijskim procesima braunifikacije i podzolizacije u planinskoj klimi (B r u c k e r t e t J a c q -u i n, 1969., D u c h a u f o u r, 1968., S o u c h i e r, 1971.), koja egsistira izvjesno vezivanje u tipu humusa, njegovoj biološkoj aktivnosti i stepenu evolucije profila.

Vegetacija, premda izvor organske materije, pojavljuje se u determinaciji tipa humusa, kao "drugi razlog". Tu je bitna topografija, i još više matični supstrat, definisan sa svojim parametrima hemijskim (željezo), fizičkim i mineraloškim, koji opredjeljuju pedogenezu, ali njihova akcija se transformiše na jedan kompleksan način u humusu.

Kako je poznato aluminijum i željezo su dva glavna elementa najkarakterističnija u geohemijskom pogledu. U većini profila eutričnog smeđeg zemljišta (tabela 19) uočava se tendencija neznatnog povećanja količine organski vezanog alumija u (B)v horizontu u odnosu na A horizont, što znači da su procesi migracije prisutni.

15

FIZIČKE OSOBINE EUTRIČNO SMEĐIH ZEMLJIŠTA A AMFIBOLITIMA I AMFIBOLITSKIM ŠKRILJCIMA

Tabela 8

Lokalit i uslovisredine B

roj p

rofi

la

Hor

izon

t

Dub

ina

u cm

Mehanički sastav frakcije u %zemljišta Ukupan

Teksturna klasazemljištaP

ijes

ak

2+0,

25 m

m

Sit

ni p

ijes

ak0,

25-0

,02

mm

Pra

h0,

02-0

,002

m

m

Gli

na 0

,002

m

m PijesakGlina +prah

Lim-Rudo (Odj. 84)Nadmorska visina 700Ekspozicija SWReljef padina

35

Aoh

(B)V I(B)V I

3-8

15-2538-68

14,40

9,1414,23

54,51

14,0942,09

25,55

39,0534,41

5,54

7,698,78

68,91

53,2356,32

31,09

46,7443,13

Pjeskovita ilovača " "

Lim-Rudo (Odj. 128)Nadmorskavisina 900 Ekspozicija NoNagib 25o

Reljef konveksan

37

Aoh

(B) V

1-4

10-40

8,36

13,55

58,14

34,89

26,28

38,46

7,22

13,10

66,50

48,44

33,50

51,56

Pjeskovitailovača

Ilovača

Lim-Rudo (Odj. 51)Nadmorskavisina 1180Ekspozicija NWNagib 40o

Reljef padina

38 Aoh 4-10

20-60

4,93

11,80

69,37

62,51

19,40

18,13

6,30

7,56

74,30

74,31

25,70

25,69

Pjeskovitailovača

"

Varda-Rzav (Odj.202)Nadmorska visina 650Ekspozicija NoNagib 35o

Reljef padina

30

A/E

(B)V I

(B)V II(B)/C

0-12

15-20

25-4040-80

5,32

11,76

11,82

16,47

54,83

53,87

61,73

52,42

23,39

26,17

21,50

23,96

16,46

8,20

4,95

7,15

60,15

65,63

73,55

68,89

39,85

34,37

26,45

31,11

Pjeskovitailovača " "

Varda-Rzav (Odj.201) Nadmorska visina 730Ekspozicija NNagib 40o

Reljef padina

32

A

(B)

1-4

15-50

1,61

3,39

61,72

61,63

21,22

26,44

6,45

8,54

63,33

65,02

27,67

34,98

Pjeskovita ilovača "

Gornja Velika Usora (Odj. 187)Nadmorska visina 520Expozicija 50Nagib 30o

Reljef Padina pri potoku

4Aoh

(B) V

0-12

15-65

8,39

8,65

62,79

53,83

21,30

28,27

7,52

9,25

71,18

62,48

28,82

37,52

Pjeskovitailovača

"

16

Tabela 8 a

Lokalit i uslovisredine

Bro

j pro

fila

Hor

izon

t

Dub

ina

u cm



ijes

ak

2+0,

25 m

m

Sit

ni p

ijes

ak0,

25-0

,02

mm

Pra

h0,

02-0

,002

m

m

Gli

na 0

,002

m


Gornja VelikaUsora (Odj. 187)Nadmorska visina 570Ekspozicija 0Reljef Padina

5

A(B) V I

(B) V II

0-810-60

60-100

5,145,94

6,11

58,8448,78

44,30

26,3734,81

34,71

9,6510,51

14,88

63,9854,72

50,41

36,0245,32

49,59

Pjeskovitailovača"

Ilovača

Donja VelikaUsora (Odj.67/1)Nadmorskavisina 385Ekspozicija 0Nagib 28o

Reljef Padina uz greben

10

/Ao

(B) V

4-10

15-70

0,43

2,53

71,54

52,55

20,83

25,46

7,20

19,46

71,97

55,08

28,03

44,92

Pjeskovitailovača

Pjeskovitaglinovitailovača

DonjaKrivaja (Odj.445)Nadmorska visina 410Ekspozicija 0Nagib 30o-35o

Reljef Padina

22

Aoh (B)

3-820-60

3,664,36

72,1957,64

12,7029,97

11,458,03

75,8562,00

24,1538,00

Pjeskovitailovača "

17

HEMIJSKE OSOBINE EUTRIČNO SMEĐIH ZEMLJIŠTA NA AMFIBOLITIMA I AMFIBOLITSKIM ŠKRILJCIMA

Tabela 9

Lokalite i uslovi sredine

Bro

j pr

ofil

a

Hor

izon

t

Dub

ina

u

cm

.

ph

Hum

us %

N %

C/NAdsorptivni kompleks P2O5

K2O

S H TV%

H2O KClmg/100 g.

mg enkv./100 g.

Lim-Rudo (Odj. 84)Nadmorskaviisna 700Ekspozicija SWNagib 25o

Reljef Padina

35

Aoh(B) V I

(B)V II

3-8

15-25

38-68

5,65

5,60

6,20

4,75

4,30

4,15

4,69

3,81

1,76

0,25

0,19

0,08

10,88

11,63

12,75

16,21

13,98

15,19

9,42

10,81

5,56

25,63

24,79

20,75

63,25

56,39

73,20

8,21

1,03

0,73

37,35

5,13

3,47

Lim-Rudo (Odj. 128)Nadmorskavisina 900Nagib 25o

Reljef Padina

37

Aoh

(B)V

1-410-40

5,455,70

4,603,60

9,220,78

0,510,09

10,495,00

36,4019,47

14,198,94

50,5928,41

71,9568,53

1,730,00

15,295,66

Lim-Rudo (Odj. 51)Nadmorskavisina 1180Ekspozicija NWNagib 40o

Reljef Padina

38 Aoh

(B)V

4-10

20-60

5,70

5,60

5,20

4,10

18,40

0,95

1,04

0,20

10,26

2,75

47,05

18,19

16,40

11,01

63,45

29,20

74,15

62,29

8,42

1,35

37,09

7,46

Varda-Rzav (Odj.202)Nadmorskavisina 650Ekspozicija NONagib 35o

Reljef Padina30

A/E

(B)V I(B)V II(B) C

0-12

15-20

25-40

40-80

6,20

6,15

6,30

6,10

5,05

5,10

4,95

4,50

6,91

5,98

3,10

2,59

0,32

0,29

0,17

0,12

12,53

11,97

10,59

12,50

25,12

30,10

13,07

21,48

10,60

10,55

8,82

28,97

35,72

40,65

21,89

50,45

70,32

74,05

59,71

42,58

0,52

0,32

0,21

0,21

21,03

9,67

5,59

3,99

Varda-Rzav (Odj. 201Nadmorskavisina 730Ekspozicija NNagib 40Reljef Padina

32

Aoh

(B)V

1-4

15-50

5,85

6,00

4,80

4,05

10,48

1,50

0,40

0,10

15,20

8,70

25,96

10,94

13,84

7,75

39,80

18,69

65,23

58,53

4,42

0,31

14,56

1,42

GornjaVelika (Odjel 187) UsoraNadmorskavisina 520Ekspozicija SONagib 30o

Reljef Padina pri potoku

4

Aoh

(B)V

0-12

15-65

5,50

5,65

4,85

4,50

15,03

3,60

0,64

0,26

13,63

8,04

30,15

14,02

18,00

10,58

48,15

24,65

62,62

56,99

2,09

0,26

27,35

5,96

18

HEMIJSKE OSOBINE EUTRIČNO SMEĐIH ZEMLJIŠTA NA AMFIBOLITIMA I

Tabela 9 a


Bro

j pr

ofil

a

Hor

izon

t

Dub

ina

u

cm

.

ph

Hum

us %

N %


K2O

S H TV%

H2O KClmg/100 g.

mg enkv./100 g.

Gornja VelikaUsora (Odj. 187)Nadmorskavisina 570

Ekspozicija 0Reljef Padina

5

Aoh

(B)V I(B)V II

0-8

10-60

60-100

5,00

5,90

5,80

4,60

4,90

4,80

10,74

3,33

2,22

0,46

0,14

0,11

13,54

13,79

11,73

21,90

13,86

12,54

19,96

8,95

10,10

41,86

21,81

22,64

52,34

63,55

55,39

1,30

0,00

0,00

29,48

4,84

5,17

Donja VelikaUsora (Odj. 67/1)Nadmorskavisina 385Nagib 28o


10

Aoh

(B) V

4-10

15-70

4,40

6,00

3,70

4,25

52,20

0,33

1,67

0,05

18,13

3,80

43,63

20,20

44,11

6,53

87,74

26,73

49,73

75,57

13,30

0,26

38,34

4,00

Donja Krivaja (Odj. 445) Nadmorskavisina 410 Ekspozicija 0 Nagib 30-350Reljef Padina

22

Aoh

(B)V

3-8

20-60

6,00

5,90

5,10

4,15

14,07

2,38

0,59

0,10

13,83

13,80

37,31

12,60

12,72

19,38

50,03

31,98

74,58

39,40

9,26

2,03

36,02

8,74

19

Prema Z a n e l l i, S.(1969a) A1 - kompleks ukazuje na agresivno dejstvo humusnih spojeva na silikate, te je indikator procesa alteracije (M a n u š e v a, L. 1975). U ovom tipu zemljišta alteracija je "normalna" i nju karakteriše braunifikacija.

Stepen zasićenosti bazama u A horizontu varira od 50-85%, a u (B)v horizontu je uglavnom nešto niži nego u A horizontu. U nekim profilima (30, 5, 10) sa dubinom uočava se izvjestan porast, a zatim opadanje, što znači da postoji premještanje baznih katjona u horizontu.

Eutrično smeđa zemljišta na amfibolitskim stijenama spadaju u skeletna zemljišta i vrlo jako skeletna (F i e d l e r, 1964). Lakši mehanički sastav i prisustvo skeleta, a ponekad i dobra struktura, čine da su ova zemljišta dobro propustljiva za vodu i dobro aerisana.

Za skeletna zemljišta karakteristična je pojava nekih specifičnih procesa kao što su: perkolacija sitnog tla, pojačano zakiseljavanje površinskog sloja, smanjenje brzine kretanja vezane vode i dr. ( R e s u l o v i ć, H. 1976).

Amfibolitske stijene načinom trošenja, količinom i kvalitetom produkata trošenja, utiču na brzinu razvoja i dubinu zemljišta, te u kombinaciji s reljefom i klimom uslovljavaju u okviru istog tipa ekološke razlike, koje se ispoljavaju u varijetetima litičnog i regolitičnog eutričnog smeđeg zemljišta. Varijetet litičnog eutričnog smeđeg zemljišta, ekološki nepovoljnijeg, je neznatno zastupljen.

Eutrično smeđa zemljšta na amfibolitskim stijenama mogu se svrstati među najproduktivnija šumska zemljišta u nas. Od nepovoljnih osobina ističe se veoma jaka podložnost ovih zemljišta vjetroizvalama.

Dobar dio ovih zemljišta je pod poljoprivrednim kulturama nakon što je prirodna vegetacija uništena, naročito u nižim predjelima.

4.3. D i s t r i č n o s m e đ e z e m l j i š t e

Vegetacija i tip humusa: Bukva, bukva, jela (smrča); bijeli bor sa h. kitnjakom (pof. 20 - Donja Krivaja) Moder. Flora acidofilna: Galium rotundifolium, Luzula nemorosa, Oxalis acetosella, Aremonia agrimonioides, Veronica officinalis, Hieracium murorum, Cicerbita muralis.

Lokaliteti u kojima smo opisali distrično smeđa zemljišta nalaze se u intervalu od 560-860 m nadmorske visine, na različitim, ekspozicijama izuzev južnih. Zemljište je podložno vjetroizvalama pa se često sreću atipični profili.

Dubina profila varira od 50-70 cm. Na partijama grusificiranih amfibolitskih stijena dubina se kreće i do 85 cm i tada se može izdvojiti prelazni (B)vC horizont.

Podhorizont listinca - 01 je vrlo plitak i kreće se od 0-4 cm. Dubina ohričnog A horizonta iznosi 2 do 10 cm.

Fizička svojstva zemljišta su uglavnom povoljna. To su propusna zemljišta, pretežno lakšeg mehaničkog sastava (ilovasta pjeskuša do pjeskovita ilovača - tabela 10).

20

Dobre su strukture rahla i prozračna. Zbog jačeg prisustva skeleta ili grusa zemljišta su lakšeg granulometrijskog sastava i veoma propustljiva za vodu, tako da je decendentnoispiranje vrlo intenzivno.Vrijednost pH u vodi se kreću u intervalu 4,75-5,65 u Aoh horizontu i 4,70-5,45 u (B)v

horizontu (tabela 11), što znači da je reakcija zemljišta kisela do jako kisela.Najniža pH vrijednost je konstatovana u profilu br. 3 - Tribija Duboštica. To znači

da se najkiselija zemljišta na ovim stijenama sreću upravo u području sa najviše oborina. Zakiseljavanje je jako izraženo i pored toga što je ukupni sadržaj Ca i Mg relativno visok. Ovu neobičnu pojavu Ć i r i ć, M. (1977) tumači odnosom intenziteta oslobađanja ovih katjona iz primarnih silikata i brzine njihovog ispiranja.

Stepen zasićenosti bazama u (B)v horizontu varira od 24-48% s tim da je u većini slučajeva Aoh horizont manje zasićen bazama što znači da postoji premještanje baznih katjona iz Aoh horizonta u niže dijelove profila.

Odnos C/N kreće se u intervalu od 15-20 a ide i do 25 (profil 20 - Donja Krivaja), što je znak moder tipa humusa. Sadržaj humusa u Aoh horizontu je visok: oko 16%, a ide i do 29%, ali je to zbog slabe biološke aktivnosti dosta inertna rezerva.

Zemljište je slabo obezbjeđeno fiziološki aktivnim, tj. biljkama pristupačnim oblicima hranljivih elemenata.

S obzirom na zadovoljavajuća fizička svojstva i skromnije zahtjeve šumskog drveća na biogenim elementima, a uz povoljne klimatske uslove, distrična smeđa zemljišta na amfibolitskim stijenama, predstavljaju dobra šumska zemljišta na kojima se postiže visok bonitet bukovih i bukovo-jelovih (i smrčevih) šuma.

Prema našim zapažanjima dalji razvoj distričnog smeđeg zemljišta na amfibolitskim stijenama zavisan je od klimatskih uslova područja i topografskog faktora. Ovo zemljište u šumama bukve i jele (smrče) ima tendenciju opodzoljavanja.

Sa povećanjem nadmorske visine, distrično smeđe zemljište gubi svoja tipska svojstva i prelazi u humusno kiselo smeđe zemljište (A v d a l o v i ć, V. 1976). Morfološki se ti procesi manifestuju obrazovanjem polusirovog humusa, a zatim i sirovog na konveksnim formama reljefa. Povećanjem sadržaja humusa povećava se i količina agresivne frakcije fulvo kiselina. (Naprijed smo konstatovali da je agresivna frakcija fulvokiselina prisutna i u profilima eutričnog smeđeg zemljišta sa zrelim tipom humusa).

Fulvo kiseline tipa 1 a i seskvioksidi migriraju iz površinskih u niže dijelove profila, što se u hemijskom pogledu odražava na dalje zakiseljavanje i osiromašavanje zemljišta, jer se procesi destrukcije i eluvijacije znatno pojačavaju i geneza je usmjerena u pravcu smeđih podzolastih zemljišta.

21

FIZIČKE OSOBINE KISELO SMEĐIH ZEMLJIŠTA NA AMFIBOLITIMAI AMFIBOLITSKIM ŠKRILJCIMA

Tabela 10


Bro

j pro

fila

Hor

izon

t

Dub

ina

u cm



ijes

ak

2+0,

25 m

m

Sit

ni p

ijes

ak0,

25-0

,02

mm

Pra

h0,

02-0

,002

m

m

Gli

na 0

,002

m


Tribija-Duboštica (Odj. 43)Nadmorska visina 860Ekspozicija WNagib 26%Reljef Padina

3

Aoh

(B)/V

1-6

15-50

4,41

5,39

77,86

57,09

13,98

26,01

3,75

11,51

82,27

62,48

17,73

37,52

Ilovastipijesak

Pjeskovitailovača

Tribija- Duboštica (Odj. 57)Nadmorskavisina 850Ekspozicija N-WNagib 30o

Reljef Padina

11

Aoh

(B)v

1-4

15-50

5,31

7,52

70,85

52,33

17,64

27,93

6,20

12,22

76,16

59,85

23,84

40,15

Ilovastipijesak

Pjeskovitailovača

TribijaDuboštica (Odj. 50)Nadmorska visina 770Ekspozicija WNagib 25o

Reljef

12

Aoh

(B)v

1-3

15-45

4,34

6,05

67,58

45,09

18,36

31,32

9,72

17,54

71,92

51,14

28,08

48,86

Pjeskovitailovača

Pjeskovitailovača

Gostović (Odj. 217)Nadmorskavisina 860Ekspozicija N-ONagib 20o

Reljef Padina

24

Aoh

(B)v

(B)V/C

1-5

15-60

70-80

3,27

4,15

7,15

66,35

46,67

56,18

23,86

37,04

26,31

6,52

12,14

10,36

69,62

50,82

63,33

30,38

49,18

27,67

Pjeskovitailovača

Ilovača

Pjeskovitailovača

Donja Krivaja (Odj. 422)Nadmorska visina 560Ekspozicija ONagib 40o

20

Aoh

(B)v

2-13

25-40

15,60

27,80

41,62

32,18

24,79

24,49

17,99

15,53

57,22

59,98

42,78

40,02

Pjeskovitailovača

Pjeskovitailovača

22

HEMIJSKE OSOBINE KISELO SMEĐIH ZEMLJIŠTA NA AMFIBOLITIMA I AMFIBOLITSKIM ŠKRILJCIMA

Tabela 11


Bro

j pr

ofil

a

Hor

izon

t

Dub

ina

u

cm

.

ph

Hum

us %

N %


K2O

S H TV%

H2O KClmg/100 g.

mg enkv./100 g.

Tribija-Duboštica (Odj. 43)Nadmorska visina 860Ekspozicija W Nagib 26o

Reljef Padina

3

Aoh

(B)v

1-6

15-50

4,75

4,70

3,60

4,25

17,21

1,52

0,48

0,05

20,99

17,60

12,08

4,30

39,78

12,45

51,86

16,75

23,29

25,67

3,39

0,77

12,93

0,51

Tribija-Duboštica (Odj. 57)Nadmorskavisina 850Ekspozicija N-WNagib 30o

Reljef Padina

11Aoh

(B) v

1-4

15-50

5,65

5,45

4,30

4,20

16,22

3,33

0,53

0,07

17,75

27,57

25,91

5,81

32,47

18,17

58,38

23,98

44,38

24,23

4,52

0,77

13,02

0,00

Tribija-Duboštica (Odj. 50)Nadmorskavisina 770Ekspozicija WNagib 25o

Reljef Padina

12

Aoh

(B) v

1-3

15-45

4,85

4,80

4,05

4,10

28,70

1,79

0,83

0,04

20,06

26,00

24,36

7,22

47,31

12,56

71,67

19,78

33,99

36,50

4,59

0,78

25,92

1,04

Gostović (Odj. 217)Nadmorskavisina 860Ekspozicija N-ONagib 20o

Reljef Padina

24

Aoh

(B) v

(B)V/C

1-5

15-60

70-80

4,95

5,45

5,55

4,15

3,75

3,80

16,33

1,57

0,62

0,62

0,10

0,06

15,27

9,10

6,10

31,24

11,71

14,34

27,44

12,91

9,19

58,68

24,62

23,53

53,24

47,56

60,94

4,31

0,26

0,83

35,31

5,56

2,90

Donja Krivaja (Odj. 422)Nadmorskavisina 560Ekspozicija ONagib 40o

Reljef Padina greben

20

Aoh

(B) v

2-13

25-40

4,75

5,25

3,95

4,35

16,98

4,57

0,40

0,22

24,63

12,05

2,64

4,13

29,07

14,20

31,71

18,33

8,32

22,53

0,78

0,78

8,16

5,63

23

4.4. S m e đ e p o d z o l a s t o z e m l j i š t e

Vegetacija i tip humusa: Bukva i jela (smrča)Moder: Moder - MorFlora acidofilna: Vaccinium myrtillus,Pirola vrste, Luzula nemorosa, temahovine roda: Politrichum, Leucobrium iHylocomium

Profili smeđeg podzolastog zemljišta se javljaju na konveksnim reljefskim formama, nešto toplijih ekspozicija i vezani su za grusifikovanu koru trošenja. Pojavu ovog zemljišta uvijek prati moćniji sloj sirovog ili polusirovog humusa, naročito pod pokrovom borovnice (Vaccinium myrtillus). Sličnu pojavu konstatovao je B e u s, V (1978) na grusifikovanom gabru.

Izraženi descendentni tokovi vode uz bioklimatske uslove kakvi se javljaju u planinskim predjelima (iznad 900 m n.v.) uz deficit baza utiču na zakiseljavanje zemljišta i obrazovanje nepovoljnih formi humusa. U kiseloj i biološki neaktivnoj sredini organska materija se slabo razgrađuje i stvara se organični horizont bogat fulvokiselinama, koje destruktivno djeluju na mineralni dio tla.

Ispod organske prostirke do 3 cm debljine, izdvaja se pothorizont Ofh, tj. sloj polusirovog humusa koji se ponekad približava po osobinama i sirovom humusu, isprepletan hifama gljiva i gusto prožet sitnim korjenovim sistemom borovnice.

Moćnost ovog pothorizonta iznosi 8-12 cm. Humificirani pothorizont ima praškastu strukturu i tamne je boje (1OYR 2/2 ili 2/1). U humusnom horizontu se mjestimično zapažaju zone pepeljaste boje na prelazu prema smeđe čokoladnom Bh

pothorizontu. Mješoviti A/E horizont je rastresit i nestrukturan, moćan 8-10 cm.Bh - Pothorizont iluvijacije humusno gvožđevitih organomineralnih

jedinjenja, moćan je 12 do 20 cm, čokoladno smeđe boje (7,5YR 5/6; 1OYR 4/3). Strukturni agregati skoro potpuno neizraženi. Lakog je mehaničkog sastava. Bogat je žilama.

Bfe - Pothorizont svijetlo smeđe do sivo zelenkaste boje. Moćan je 25-30 cm. Bestrukturan je, a po mehaničkom sastavu je lakši od Bh. Sadržaj skeleta i frakcije krupnog pijeska povećava se sa dubinom. Količina žila se znatno smanjuje.

C - Grusifikovana kora trošenja amfibolitskih stijena.Na osnovu terenskih i laboratorijskih istraživanja fizičkih osobina smeđih

podzolastih zemljišta opisani horizonti se teško teksturno jedan od drugog odvajaju. Lakog su granulometrijskog sastava - ilovasti pijesak do pjeskovita ilovača.Bh pothorizont je uglavnom teksturno najteži horizont jer se u njemu zajedno sa pokretnim oblicima organsko gvožđevitih jedinjenja talože i iluvijalno nakupljaju i čestice gline i koloida. Zbog lakog mehaničkog sastava i primjese skeleta zemljište

24

je rahlo, dobro aerisano, jako propustljivo za vodu i ima mali vodni kapacitet. Taj nedostatak se donekle kompenzuje većim padavinama u humudnim višim zonama.

Najkiseliji dio zemljišnog profila je pothorizont Ofh.


Tabela 12


Bro

j pro

fila

Hor

izon

t

Dub

ina

u cm


Teksturna klasazemljišta

Pij

esak

2+

0,25

mm

Sit

ni p

ijes

ak0,

25-0

,02

mm

Pra

h0,

02-0

,002

m

m

Gli

na 0

,002

m

m

PijesakGlina +prah

Tribija-Duboštica (Odj. 42)Nadmorska visina 920Ekspozicija WNagib 20o-22o

Reljef Padina uz greb.

1

AFH

A/E

BHBfe

B/C

3-16

16-25

26-3838-58

60-80

1,00

4,20

8,499,24

13,83

72,48

63,82

54,4972,66

51,87

16,56

13,59

21,497,70

24,69

9,96

18,39

15,5310,40

9,61

73,48

68,02

62,9881,90

65,70

26,52

31,98

37,0218,10

34,30

Pjeskovitailovača

"

""IlovastipijesakPjeskovitailovača

Tribija- Duboštica (Odj.43)Nadmorskavisina 940Ekspozicija N-W Nagib 18o

Reljef Padina pri greb.

3A

AFH

A/E

BHBfeB/C

6-14

14-16

16-3030-6060-80

1,93

2,80

4,446,088,62

72,96

67,25

64,6663,1863,09

15,11

16,88

16,8923,1319,71

10,00

13,07

14,017,618,58

74,89

70,05

69,1069,2671,71

25,11

29,95

30,9030,7428,29

Pjeskovita ilovača

"

"""

Gostović (Odj. 217)Nadmorska visina 870Ekspozicija ONagib 20o


23

Ao

A/E

Bhfe

2-8

10-25

35-63

1,23

14,49

12,39

71,33

59,49

54,87

16,55

9,68

15,95

10,89

16,34

16,79

72,56

73,98

67,26

27,44

26,02

32,74

Pjeskovitailovača"

"

25


Tabela

13


Bro

j pr

ofil

a

Hor

izon

t

Dub

ina

u

cm

.

ph H

umus

%

N %


K2O

S H TV%

H2O KClmg/100 g.

mg enkv./100 g.

Tribija-Duboštica (Odj. 42) Nadmorskavisina 920Ekspozicija W Nagib 20o-22o


1

AFH

A/E

BHBfeB/C

3-16

16,25

26-3838-5860-80

3,80

4,30

5,105,605,60

3,00

3,75

4,554,904,15

67,53

14,26

6,723,810,45

1,79

0,36

0,230,140,03

21,88

22,97

16,9615,798,67

-

8,84

6,246,26

18,53

-

47,61

18,779,909,50

-

56,45

25,0116,1628,03

-

15,66

24,9538,7466,11

13,71

0,52

0,000,200,00

38,94

12,54

2,661,041,45

Tribija-Duboštica (Odj.43)Nadmorska visina 940Ekspozicija N-WNagib 18o

Reljef Padina pri greben.

3 A

AFH

A/E

BHBfeB/C

6-14

14-16

16-3030-6060-80

4,15

4,40

4,905,605,50

3,35

3,90

4,554,904,85

39,51

12,10

5,911,660,98

1,04

0,20

0,140,050,01

22,04

35,10

24,5019,2057,00

17,36

3,89

3,463,153,33

82,87

33,84

16,059,136,94

100,23

37,73

19,5112,2810,27

17,32

10,31

17,7325,6532,43

-

10,29

0,410,000,00

42,56

7,10

3,611,031,02

Gostović (Odj. 217)Nadmorskavisina 870Ekspozicija 0Nagib 20o


23

Ao

A/E

Bhfe

2-8

10-25

35-63

4,05

5,10

5,45

3,25

4,15

4,45

48,81

15,40

5,19

1,40

0,41

0,21

20,22

21,78

14,33

-

6,90

7,88

-

33,82

17,40

-

40,72

25,28

-

16,95

31,17

10,78

1,88

1,85

32,02

5,81

5,70

26

Sa dubinom kiselost se po pravilu smanjuje. pH u vodi u Bfe pothorizontu iznosi oko 5,60 (tabela 13).

Po pravilu mješoviti humusno podzolasti horizont je uvijek najmanje zasićen bazama (V%). To znači da postoji premještanje baznih katjona iz ovog horizonta i njihovo taloženje u dublje slojeve. Apsolutna količina baza poslije pada u humusno podzolastom horizontu raste sa dubinom.

Bogatstvo humusom čitavog zemljišnog profila je jedna od najvažnijih karakteristika ovih zemlišta (J o v i ć, N. 1973). U Ofh pothorizontu najčešće ima između 40 i 60% organske materije. Količina humusa sa dubinom se smanjuje postepeno.

Odnos C/N u humusno akumulativnom horizontu nalazi se u intervalu od 22 do 35, što znači da su zemljišta karakterisana moder do moder - mor oblikom humusa, po čemu se ne razlikuju od smeđih podzolastih zemljišta u Srbiji.

Mala do srednja obezbjeđenost sa lako pristupačnim oblicima P2O5 i K2O, ali i izvjesna biološka akumulacija hraniva u Ofh potphorizontu karakteriše ova zemljišta.

Po svojoj kvaliteti humus je humatnog tipa za razliku od dosad opisanih smeđih podzolastih zemljišta. Uglavnom preovlađuju humunske nad fulvo kiselinama, te je Ch/Cf odnos veći od 1, ali se pretpostavlja da u njihov sastav ulaze i humoligninske kiseline. M a n u š e v a, L. (1969, 1970, 1971) ističe da se humoligninske kiseline obrazuju pretežno u horizontu bogatom nehumificiranom organskom materijom (lignin), te da je sirovi humus s humoligninskim kiselinama u ekološkom smislu jednako negativan kao i sirovi humus s prevagom fulvokiselina.

Rastvorljivost humusa nije velika (tabela 19). Najmanja je u pothorizontu polusirovog humusa (Ofh), a dalje sa dubinom se postpeno povećava. Na površini zemljišta na prvom mjestu po učešću je nerastvorni ostatak, a zatim slijede skoro podjednako huminske i fulvokiseline. Vrlo je karakteristično i značajno učešće i ponašanje "agresivne" frakcije fulvokiselina - frakcija 1 a. Ova se frakcija fulvokiselina smatra glavnim agensom acidifikacije i destrukcije zemljišta (M a n u š e v a, L. 1971). U Ofh pothorizontu je nema mnogo (oko 1% od ukupnog C), jer se ispira u dubinu, vršeći pri tome destrukciju humusno podzolastog horizonta.

Sa dubinom njen udio znatno raste (preko 16% od ukupnog C). Frakcija 1 a, zajedno sa pokretnim oblicima R2O3, se ispira iz površinskog horizonta, obrazujući organomineralna jedinjenja (helate) koji se talože i nagomilavaju u nižim zonama profila i imaju veliki značaj u procesima podzolizacije.

Iz tabele br. 19 uočava se tendencija povećanja količine organski vezanog aluminijuma (i željeza) iz površinskih u niže dijelove profila smeđih podzolastih zemljišta, što znači da su procesi migracije prisutni (Z a n e l l i, S. 1969 a).

27

A v d a l o v i ć, V. (1971, 1976) ističe da suprotno gvožđu, za čiju je migraciju neophodna redukovana sredina ili dovoljno prisustvo agresivne frakcije fulvo kiselina tipa 1a, aluminij može da migrira i bez ovih uslova. Migracija je prisutna, i ovaj proces je doveo do diferencijacije humusno akumulativnog horizonta s jedne i B horizonta s druge strane.

Da zemljišta imaju podzolast karakter vidi se i iz tabele elementarnog sastava zemljišta (tabela 18). Podaci pokazuju da humusno podzolasti horizont sadrži 51,65 i 52,94% SiO2, dok u Bfe pothorizontu taj procenat iznosi 48,33 i 36,53. Da je nagomilavanje SiO2 u humusno podzolastom horizontu relativno, tj. da je posljedica u prvom redu ispiranja oksida Fe i A1 vidi se po njihovom procentualnom sadržaju po dubini profila. Postoji ispiranje i premještanje oba elementa ali je pokretljivost Al2O3 jače izražena od pokretljivosti Fe2O3 i ono se kreće skoro po čitavoj dubini profila.

Sl. 3. Humusno distrično smeđe zemljište (smeđe podzolasto zemljište Tribija-Duboštica).

4.5. I l i m e r i z o v a n o z e m l j i š t e

Vegetacija i tip humusa: Bukva, bukva i jela (smrča) Mull, Mull/Moder Carex silvatica, Neophrodium filix mas, Athyrium filix femina, Pteridium aquilinum, Galeobdolon luteum, Viola silvestris, Filipendula ulmaria.

Ilimerizovano zemljište u odnosu na prethodna ima znatno manju zastupljenost. Pojava ovog zemljišta vezana je za relativno prostranije zaravnjene položaje na kojima se često nalaze ostaci reliktnog zemljišta ili kore raspadanja argilitskog tipa.

Humusni horizont (ohrični ili organični) je debljine 5-10 cm.Boja: 1OYR 2/2, 1OYR 3/1, 1OYR 4/1.Sadržaj humusa iznosi 11-15%, a može biti i znatno više (tabela 17) Fulvokiseline preovladavaju nad huminskim kiselinama. Odnos C/N se kreće od 12-18.

Eluvijalni E horizont je izblijeđeni, sivkasto-žućkasti do sivkasto-zelenkasti (1OYR 7/4, 6/4) horizont, debljine 10-30 cm, ima slabo izraženu zrnastu strukturu i bogatiji je glinom nego A horizont /(tabela 16).

Argiluvični Bt horizont, debljine 30-60 cm, teksturno je teži, orašaste strukture, nije tako zbijen i u priličnoj mjeri je propustljiv za vodu. Reakcija je kisela, pH vrijednosti su više nego u E horizontu (5,70-6,10), a i veći je procenat zasićenosti bazama.

28

Podaci o elementarnom sastavu ilimerizovanih zemljišta (tabela 18 i 18a) pokazuju da je procenat SiO2 po horizontima veći od ostalih tipova zemljišta. Količina SiO2 u E horizontu je veća u odnosu na A horizont, a onda postepeno opada prema C horizontu. Vidljiva je i migracija seskvioksida iz A i E horizonta u Bt horizont.


Tabela 14


Bro

j pro

fila

Hor

izon

t

Dub

ina

u cm



Pij

esak

2+

0,25

mm

Sit

ni p

ijes

ak0,

25-0

,02

mm

Pra

h0,

02-0

,002

m

m

Gli

na 0

,002

m

m

PijesakGlina +prah

Donja Velika Usora (Odj. 44/1)Nadmorska visina 720Ekspozicija WNagib 0-5o

Reljef Plato8 B

A

E

B IB IIB/C

0-6

7-25

27-4245-6060-80

4,41

5,94

5,247,17

12,37

60,70

43,27

44,2140,8345,33

27,85

38,91

35,8133,8022,72

7,31

11,88

14,7318,2019,58

65,11

49,21

49,4548,0057,70

35,16

50,79

50,5452,0042,30

Pjeskovitailovača

Ilovača

""Pjeskovitaglinovitailovača

Donja Velika Usora (Odj. )Nadmorskavisina 360Ekspozicija N-W Nagib 18o

Reljef Padina uz uvalu9

A

E

BtB/C

3-6

10-40

40-7070,95

1,96

1,78

1,803,02

58,32

40,46

47,9129,93

32,17

45,06

37,3326,59

7,75

12,70

12,9640,46

60,28

42,24

49,7132,95

39,72

57,76

50,2967,05

Pjeskovita ilovača

Ilovača

"Glinovitailovača

Varda-Rzav (Odj. 202)Nadmorska visina 700Ekspozicija No

Nagib 30o

Reljef Padina uz potok

31

Aoh

E

BtB/C

1-5

6-10

13-2030-65

2,80

7,85

7,138,88

77,81

67,50

52,8150,03

14,66

16,07

25,2126,21

4,73

8,53

14,8514,88

80,61

75,35

59,9458,91

19,39

24,60

40,0641,09

Ilovačapijesak

Pjeskovitailovača""

29


Tabela

15


Bro

j pr

ofil

a

Hor

izon

t

Dub

ina

u

cm

.

ph

Hum

us %

N %


K2O

S H TV%

H2O KClmg/100 g.

mg enkv./100 g.

Donja Velika Usora (Odj. 44/1)Nadmorskavisina 720Ekspozicija W Nagib 0-5o

Reljef Plato 8B

A

E

B IB IIB/C

0-6

7-25

27-4245-6060-80

4,90

5,50

5,806,006,10

4,30

3,95

4,054,254,60

11,53

1,55

0,430,400,36

0,47

0,07

0,030,020,01

14,23

12,86

8,3311,5021,00

20,56

7,41

13,6720,3633,71

32,61

10,35

7,295,864,50

53,17

17,76

20,9626,2238,21

38,67

41,72

65,2277,6588,22

1,80

0,77

0,000,000,00

27,68

16,52

2,976,455,65

Donja Velika Usora (Odj. 43)Nadmorskavisina 360Ekspozicija N-WNagib 18o

Reljef Padina uz uvalu

9

Aoh

E

Bt B/C

3-6

10-40

40-7070-95

4,55

5,15

5,706,10

3,90

3,70

4,154,70

15,05

1,07

0,520,43

0,69

0,13

0,100,01

12,65

4,77

3,0025,00

21,63

5,96

19,2728,04

33,68

13,20

6,425,40

55,31

19,16

25,6933,44

39,11

31,11

75,0183,85

6,60

0,00

0,300,21

17,72

3,89

8,9214,92

Varda-Rzav (Odj. 202)Nadmorskavisina 700Ekspozicija NONagib 30o

Reljef Padina uz potok

31

Aoh

E Bt B/C

1-5

6-1013-2030-65

5,50

5,156,106,55

4,85

4,454,705,15

52,22

31,335,092,60

1,67

1,090,190,14

18,14

16,6715,5310,79

85,86

49,9313,1822,14

14,48

29,8028,616,27

100,34

79,7341,7928,41

85,57

62,6231,5477,93

14,42

6,956,300,30

46,00

29,766,28

10,73

30

4.6. H u m u s n o s i l i k a t n o z e m l j i š t e (R a n k e r)

Humusno silikatno zemljište najčešće leži na tvrdoj stijeni (amfiboliti masivne, homogene teksture). Građa profila je A-R ili A-A(B)v-R. Dubina profila se kreće od 25-35 cm.

Stijena se troši fizički i hemijski ali ne tako intenzivno i stvara se detritus lakšeg teksturnog sastava - ilovasti pijesak do pjeskovita ilovača.

Procesi dealkalizacije su intenzivni, te je reakcija sredine kisela i jako kisela.Pod šumom kitnjaka i običnog graba (profili 7/1 i 7) odvija se razgradnja i

akumulacija organske materije u znatnoj prisutnosti baza i znatnoj biološkoj aktivnosti (C/N - 12) te se javlja zrnasta struktura A moličnog horizonta. U uslovima eluvijacijom osiromašenih baza stvara se manje zasićen humus - umbrični.

Često je prisutan horizont polusirovog humusa (C/N - 34) sa jako kiselom reakcijom (profil 21 pod šumom bijelog bora i hrasta kitnjaka). U ovakvim uslovima jako je usporena biološka aktivnost pa se javlja i sirovi humus.

Što se tiče kvaliteta humusa iz tabele 19 a se vidi da u humusno silikatnom zemljištu na amfibolitima preovlađuju fulvokiseline nad huminskim ili su skoro podjednako zastupljene.

U ekološkom pogledu rankeri pokazuju znatno varijacije : od plitkih, kiselih i bazama siromašnih distričnih rankera do dubljih eutričnih rankera bogatijih hranivima. Na hladnijim ekspozicijama na ovim zemljištima nalazimo bukove šume, a na toplijim šume borova i kserotermne hrastove šume.

Ova zemljišta nemaju većeg značaja, s obzirom da su malo zastupljena.

31


Tabela 16


Bro

j pro

fila

Hor

izon

t

Dub

ina

u cm



Pij

esak

2+

0,25

mm

Sit

ni p

ijes

ak0,

25-0

,02

mm

Pra

h0,

02-0

,002

m

m

Gli

na 0

,002

m

m

PijesakGlina +prah

Donja Krivaja (Odjel 422)Nadmorska visina 495Ekspozicija SNagib 40o-45o

Reljef Greben

21 Aoh I

Aoh II

1-5

10-20

18,59

37,93

58,66

31,69

13,31

18,48

9,44

11,90

77,25

69,65

22,75

30,38

Pjeskovitailovača"

Gornja Velika Usora (Odjel 199)Nadmorskavisina 460Ekspozicija WNagib 35o

Reljef Padina

7/1 Aum 0-50 7,01 52,08 25,33 15,58 59,09 40,91Pjeskovitailovača

Gornja VelikaUsora (Odjel 199)Nadmorskavisina 450

Ekspozicija WNagib 35Reljef Padina

7 Amo

A(B) V

0-35

35-55

5,82

6,83

71,02

48,97

14,72

30,24

8,44

13,99

76,84

55,80

23,16

44,23

Ilovastipijesak

Pjeskovitailovača

Lješivica (Odjel 48)Nadmorskavisina 520Ekspozicija 0Nagib 20o

Reljef Padina

80 Aum 0-20 4,97 59,52 26,08 9,43 64,49 35,51 Pjeskovitailovača

32

33

34

35

36

5. VEGETACIJA NA AMFIBOLITIMA I AMFIBOLITSKIM ŠKRILJCIMA5.1. O s n o v n e v e g e t a c i j s k e k a r a k t e r i s t i k e

Kako ofiolitska zona, tj. "bosanska serpentinska zona" leži u klimatogenom području bukovih, odnosno, bukovo - jelovih šuma ( R i t e r S t u d n i č k a, H. 1963., B e u s, V. 1977 i 1978) to su ove šumske vrste uslovile izraziti razmještaj vegetacije i na amfibolitima i amfibolitskim škriljcima.

Geografski položaj i opšte ekološke prilike ofiolitske zone uslovljavaju određene specifičnosti u vegetacijskom pokrovu, uopšteno, pa prema tome i na ovim supstratima.Zbog jako izraženih uticaja orografsko - edafskih i antropogenih faktora, klimatogena šuma bukve i jele je isprekidana, zbog čega se javljaju različite šumske fitocenoze hrasta kitnjaka, borova i dr. unutar njih, kao trajni ili prelazni stadiji u razvoju vegetacije, što ovim predjelima daje sliku veoma heterogenog vegetacijskog pokrova.

U tom pogledu amfibolitske stijene se ponašaju slično dijabazima i gabrima, tj. predstavljaju znatno homogeniju cjelinu u odnosu na ultramafite.

Na ovim staništima, smjenjivanje vegetacijskih jedinica pretežno je uslovljeno razlikama u nadmorskoj visini odnosno klimatskim prilikama, dok su uticaji ekspozicije i inklinacije terena od manjeg značaja.

Uticaj orografsko - edafskih faktora u smislu povećanja kserotermnosti staništa ovdje je manje izražen, tako da su manje zastupljene kserofilne fitocenoze hrasta kitnjaka i borova, sa izuzetkom, donekle, višegradskog područja.

Najzastupljenije šume na amfibolitskim stijenama čine mezofilne šume bukve i jele (smrče), te šume bukve, kao odraz regionalne klime ovih područja.Zastupljene su na svim položajima izuzev na južnim ekspozicijama nižih predjela.

Montane šume bukve na amfibolitima i amfibolitskim škriljcima su relativno dosta zastupljene. Dobar dio ovih šuma je sekundarnog karaktera "jer se nalaze u sličnim stanišnim uslovima i istim fiziografskim cjelinama u kojima se javljaju šume bukve i jele"(B e u s, V. 1977). Naime, u blizini naselja, jakim antropogenim uticajima, jela je sasvim isčezla ili se pak nalazi u tragovima.

Šume hrasta kitnjaka i običnog graba su prostorno ograničene i javljaju se u nižim i toplijim položajima. U zavisnosti od orografskih faktora, na prvom mjestu od ekspozicije, smanjuju se šume hrasta kitnjaka i običnog graba ili šume hrasta kitnjaka i bukve, kao i

37

različite druge mješavine i prelazi. Ovakve mješavine su najviše zastupljene u toplom višegradskom području.

Pored ovih šuma zastupljene su sporadično i druge zajednice (šume breze, bijelog bora) koje predstavljaju određene stadije vegetacije ka šumama bukve i jele (smrče).

Od kserofilnih šuma zastupljene su sporadične šume crnog i bijelog bora i šume hrasta kitnjaka pretežno na južnim ekspozicijama, na manjim površinama.

Šume hrasta kitnjaka i šume crnog bora u višegradskom području su nešto zastupljenije. Zauzimaju južne padine koje se strmo spuštaju prema Limu i Uvcu. U ovompodručju se javlja cer i sladun te su česti prelazi i mješavine između ovih šuma koje su sindinamski povezane.

Sl. 4 Kvalitetna stabla bukve u mješovitim šumama bukve i jele (Donja Krivaja)

Po našoj procjeni, od cjelokupne površine obraslog šumskog zemljišta na amfibolitskim stijenama, 70% se nalazi pod šumom bukve i jele (smrče), a 30% uglavnom otpada na bukvu (računajući i sekundarnu bukvu), zatim, hrast kitnjak, crni bor i druge vrste.

5.2. Š u m e b u k v e i j e l e (s m r č e) (Floristički sastav i građa)

Florističke i cenološke karakteristike ovih šuma prikazane su u vegetacijskoj tabeli koja je sačinjena na osnovu podataka 14 fitocenoloških snimaka (tabela br. 20).

Kao edifikatori javljaju se bukva, jela i smrča. Sa najvećim stepenom prisutnosti javlja se bukva i jela, dok je smrča manje zastupljena. Smrča praktično izostaje u submontanom pojasu (ispod 500 m n.v.), kao i na perifernim dijelovima areala ovih šuma. (U višegradskom i teslićkom području smrča se javlja na ovim staništima veoma rijetko, uglavnom na višim nadmorskim visinama, na zaklonjenim mjestima - mikro uvale i na mjestima procjeđivanja vode). Smrča je najviše zastupljena u predjelima Tribija - Duboštica (zbog slabijeg klimatskog uticaja Panonskog bazena, odnosno zbog viših predjela ovog područja i uticaja planinske - humidne klime),

U amfibolitskim stijenama jela se slično kao i na ultramafitima, gabrima i dijabazima (B e u s, V. 1977 i 1978) spušta nisko - na 300 m u teslićkom području (Velika Ukrina) i 700 m n.v. u višegradskom području (G.J. "Varda-Rzav" - odjel 104), a penje se do 1250 m n.v. tj. do gornje granice rasprostranjenja amfibolitskih stijena.

Prisustvo plemenitih lišćara (gorskog javora, gorskog brijesta, mliječa) je rijetko na ovim staništima i većinom se nalaze u podstojnim etažama. Razlog njihovoj slaboj zastupljenosti treba tražiti u potiskivanju ovih vrsta antropogenim putem.

Pojavljivanje graba kao i pionirskih vrsta drveća (breze, jasike, bijelog bora) je uslovljeno najčešće antropogenim uticajima i nema većeg značaja.

38

Vrste grmlja su rijetke i obično su zastupljene pojedinačno. Izuzetak čini kupina i malina koje su ponekad česte i veće pokrovnosti.

U pogledu sastava i zastupljenosti vrsta grmlja ove šume se ne razlikuju bitno od šuma bukve i jele na gabru i dijabazu u Bosni.

Floristički sastav prizemne flore šuma bukve i jele na amfibolitskim stijenama pokazuje velike promjene u zavisnosti od promjena edafskih uslova.

Radi analize odnosa florističkog sastava i edafskih uslova svrstani su prikupljeni fitocenološki snimci prema tipovima zemljišta, kao floristički i ekološki posebnim cjelinama.

Iz priložene tabele se vidi da su florističke razlike u sastavu prizemne flore ovih šuma jasno izražene kako po tipovima zemljišta tako i po sastavu humusa. Zbog toga se usastavu prizemne flore javljaju i neutrofilni i acidofilni florni elementi.

Neutrofilna varijanta šuma bukve i jele na amfibolitskim stijenama vezana je za eutrično smeđa zemljišta i prisustvo zrelog humusa, a acidofilnu varijantu ovih šuma karakteriše prisustvo sirovog ili polusirovog humusa i veći aciditet zemljišta.

Sl. 5. Gust i kvalitetan podmladak jele na eutričnom (i distričnom) smeđem zemljištu na amfibolitskim

stijenama.

Neutrofilnu varijantu karakteriše prisustvo brojnih vrsta u prizemnoj flori među kojima se naročito ističu: Cardamine enneaphyllos, C. bulbifera, Mercurialis perennis, Sanicula europaea, Asarum europaeum, Asperula odorata, Anemone nemorosa i dr.

Šume bukve i jele na distričnom smeđem zemljištu, ilimerizovanom i smeđe podzolastom zemljištu karakteriše sastav prizemne flore znatno različit od opisane neutrofilne varijante. Uočavaju se dvije varijante u kojima su acidofilni elementi različito zastupljeni u sastavu prizemne flore.

Na distričnom smeđem zemljištu izdvaja se varijanta g a l i e t o s u m, koja se po sastavu prizemne flore odlikuje u zastupljenosti acidofilnih elemenata i nekih neutrofilnih elemenata. Vrste: Galium rotundifolium i Festuca drymeia se javljaju sa većom brojnosti i pokrovnosti.Diferencijalne vrste su: Luzula nemorosa, L. pilosa, Oxalis acetosella, Aremonia agrimonioides, Veronica officinalis, Vaccinium myrtillus, Hieracium murorum.

Vlasulja (Festuca drymeia Mert. et Koch.), vrsta zastupljena u svim opisanim varijantama šume bukve i jele, javlja se sa većom brojnosti i pokrovnosti i vezana je za lakši mehanički sastav zemljišta i veće osvjetljenje sastojina što je konstatovano i na drugim supstratima (B e u s, V. 1978).

39

Na smeđem podzolastom zemljištu izdvaja se varijanta v a c c i n i e t o s u m gdje se borovnica (Vaccinium myrtillus) javlja veoma obilno i ima dominantno učešće. Ovu acidofilnu varijantu karakteriše relativno mali broj vrsta, neznatne brojnosti i pokrovnosti od kojih se ističu Luzula vrste i Pirola vrste.

Varijantu ovih šuma karakteriše prisustvo moćnog sirovog humusa (Slika 6) koji se javlja na konveksnim reljefskim formama toplijih položaja. Prisustvo moćnijeg sirovog humusa sa kojim je često zastupljen ligno humus, čini ova staništa pedoklimatski suvljim što se odražava na bonitetu sastojina šuma bukve i jele koje su slabije od ostalih na ovim supstratima.

Slična acidofilna varijanta šuma bukve i jele utvrđena je i na susjednim ultrabazičnim i bazičnim stijenama.

Na ilimerizovanom zemljištu šume bukve i jele se floristički bitno ne razlikuju od šuma bukve i jele na acidofilnim zemljištima. Ove su šume zbog malih i razbacanih površina nepotpuno floristički izražene, a karakteriše ih veće prisustvo bujadi (Pteridium aquilinum (L.) Kuhn).

Sve tri opisane varijante šuma bukve i jele javljaju se mozaično u ofiolitskim kompleksima: krivajsko - konjuškom i borjansko - mahnjačkom, dok u kompleksu Varda - Višegrad izostaje varijanta sa borovnicom, odnosno, preovlađuju neutrofilni florni elementi, s obzirom da su u ovom području najzastupljenija eutrično smeđa zemljišta sa zrelim tipom humusa.

Gledano u cjelini, najmanje ja zastupljena varijanta sa borovnicom, a najviše varijanta sa broćem (Galium rotundifolium L.)

Sl. 6. Sirovi humus ispod gustog obrasta borovnice (Vaccinium myrtillus L.) u šumama bukve i jele(smrče) najčešće je vezan za smeđa podzolastazemljišta na amfibolitskim stijenama (Tribija--Duboštica).

40

41

42

43

44

45

5.3. Š u m e b u k v e

Na amfibolitskim stijenama u Bosni postoje lijepe i kvalitetne bukove šume, iako manjih razmjera, na svim skupinama amfibolitskih kompleksa. Dobar dio bukovih šuma je sekundarnog porijekla. Kao takve, nastale su dugotrajnim antropogenim uticajima, zbog kojih je jela isčezla i uslijed gustog sklopa sastojina teško se obnavlja.

U svojoj studiji "Vegetacija planine Zlatibora" P a v l o v i ć, Z. (1951) pored ostalog opisuje i bukove šume na amfibolitskim škriljcima: "Zaštićena od stoke i u povoljnim za nju životnim prilikama hladnijih sjevernih ekspozicija i vlažnih jaruga, ima uslova da se razvije u lijepu bukovu šumu.Na pojedinim mjestima ona je vrlo dobro razvijena, ali je ipak bukva i tu u najvećem dijelu uništena".

Isti autor naglašava da se u njima nalaze i elementi jako zakiseljenog zemljišta.Našim istraživanjima je utvrđeno da su bukove šume na amfibolitskim stijenama u

Bosni uglavnom razvijene na eutričnom smeđem zemljištu te su edafski uslovi, a i ostali prirodni uslovi, povoljni za razvoj bukove šume. Međutim, ona je dobrim dijelom izmijenjena i uništena, pogotovu u predjelima bližim naseljima. To potvrđuje i veće prisustvo graba (Carpinus betulus), lijeske (Corylus avellana) i gloga (Crataegus monogyna) u ovim šumama.Plemeniti lišćari su rijetko zastupljeni, osim u trećem spratu.

Zreli tip humusa eutričnog smeđeg zemljišta uslovljava veće prisustvo neutrofilnih elemenata u sastavu prizemne flore. Veća zastupljenost flornih elemenata acidofilnog karaktera karakteristična je za pojavu polusirovog humusa, a uzrok je mikroklimatske (pedoklimatske) prirode i slabe biološke aktivnosti.

46

Zbog gustog sklopa pokrovnost prizemne flore je često mala, a bogastvo vrstama osrednje, među kojima su mnoge karakteristične vrste bukovih šuma (Cardamine bulbifera, Asperula odorata, Sanicula europaea, Lamium luteum, Nephrodium filix mas, Galium vernum, Athyrium filix femina).

Floristički sastav ovih šuma prikazan je u vegetacijskoj tabeli (tabela br. 21) na osnovu fitocenoloških snimaka iz teslićkog, zavidovićkog i višegradskog područja.

Tabela 21Broj snimka 15 16 17 18 19Lokalitet D.V.U. D.V.U. D.K. L-R V-RPovršina ogledne plohe 400 400 400 400 400Nadmorska visina u m 500 385 410 700 730Ekspozicija N-W 0 0 S-W NInklinacija uo 10 28 35 25 40Geološka podloga Amfibolitski škriljciTip zemljišta ilimerizovano eutrično smeđe zemljišteFloristički sastav i građa Brojnost (pokrovnost) ZdruženostDrveće:

Fagus moesiaca

4.4 4.5 3.4 2.3 3.4+ +•2 2.2 3.4 2.2+ + 2.2 3.3 2.3

Acer pseudoplatanus• • • • •• • • • •+ + + • •

Ulmus montana• • • • •• • • • •• + + • •

Quercus petraea• • + + •• • • • •• + + + •

Carpinus betulus• • • • •• 2.1 • • •+ + 1.2 • •

Fraxinus excelsior• • • • •• • • • •+ • • • •

Prunus avium• • • • •• • • • •

47

• + • • •

Tilia parvifolia• • • • •• • • • •• • + • •

Sorbus torminalis• • • • •• • • • •• • + • •

Grmlje:Rubus hirtus 3.3 2.3 1.2 • •Coryllus avellana + • 1.2 • •Hedera helix • • • + 1.2Prizemna flora :Asperula odorata • • 2.2 • +.2Sanicula europaea • • +.2 + •Pteridium aquilinum +.2 +.2 +.2 2.3 •

Nastavak tabeleCephalanthera longifolia • + + • •Nephrodium filix mas +.2 +.2 • • •Athyrium filix femina 2.2 +.2 • • •Cardamine enneaphyllos • • 1.1 • •Cardamine bulbifera • • 1.2 • •Galium vernum • • 1.2 +.2 •Epimedium alpinum • +.2 1.2 • •Viola silvestris • • + + +Veronica chamaedrys • • +.2 1.2 •Lathyrus vernus • • + +.1 •Anemone nemorosa • + + • •Lamium luteum • • +.2 • •Luzula nemorosa • + • 1.2 2.2Luzula pilosa + • • +.2 +Hieracium murorum • • • + •Polystichum lobatum • +.2 1.2 • •Prenanthes purpurea • + • + •Ajuga reptans • • +.2 • •Carex silvatica 2.3 • • • •Carex digitata • • • +.2 •Euphorbia amygdaloides • + • 1.1 •Aremonia agrimonioides • +.2 • +.2 +Asplenium adiantum nigrum • • • +.2 +Mahovine:Polytrichu sp. 2.3 +.2 • +.2 •Hilocomium squarrosum • • • +.2 •

48

Sl. 7. Vlasulja (Festuca drymeia), često prisutna vrsta sa velikom brojnosti i pokrovnosti u svim opisanim varijantama šuma bukve i jele na amfibolitskim stijenama.

5.4. S i s t e m a t s k i p o l o ž a ja) Šume bukve i jele (smrče) na amfibolitskim stijenama

Na osnovu analize stanišnih faktora, florističkog sastava i gradnje, te odnosa premadrugim šumama bukve i jele, ove šume su diferencirane na tri subasocijacije.

Subasocijacija c a r d a m i n e t o s u m ; predstavlja neutrofilne šume bukve i jele na eutričnom smeđem zemljištu i zrelom tipu humusa. Diferencijalne vrste su : Cardamine enneaphyllos i Cardamine bulbifera. Zbog sličnosti florističkog sastava sa šumama bukve i jele na krečnjačkim zemljištima i eutrično smeđim zemljištima na bazičnim eruptivima, subasocijacija cardaminetosum pripojena je asocijaciji Abieti - Fagetum illiricum Fuk.et Stef. 58. (Sveza: Fagion illiricum Horv. 1938).

Subasocijacija g a l i e t o s u m, predstavlja acidofilne šume bukve i jele na distričnom kambisolu i polusirovom tipu humusa. Diferencijalne vrste su: Galium rotundifolium i Luzula nemorosa.

Subasocijacija v a c c i n i e t o s u m, predstavlja acidofilne šume bukve i jele (smrče) na smeđe podzolastom zemljištu i sirovom i polusirovom tipu humusa. Diferencijalne vrste su : Vaccinium myrtillus i Pirola vrste.

Subasocijacije galietosum i vaccinietosum svrstane su u asocijaciju Abieti - Fagetum silicicolum Jov. (Sveza: Luzulo-Fagion Lohm et Tx. 1954).

b) Šume bukve, s obzirom da se javljaju skoro isključivo na eutričnom smeđem zemljištu na amfibolitskim stijenama, a na osnovu analize florističkog sastava i svojstava zemljišta pripadaju već opisanim, neutrofilnim bukovim fitocenozama (S t e f a n o v i ć, V. i M a n u š e v a, L. 1966 i 1971), i svrstane su u asocijaciju Cardamini - Fagetum (Lohn. 59, Wraber 60/Stef. 66) i subasocijaciju c a r p i n e t o s u m b e t u l i - Stef. 1966.

6. ŠUMSKO PRIVREDNE KARAKTERISTIKE

49

Iako su zemljišta na amfibolitskim stijenama relativno malo zastupljena u područjuofiolitske zone (svega 5-10%, T a l o v i ć, N. 1975, 1976-77), ona su od značaja, jer su to vrlo dobra staništa za kvalitetan uzgoj bukve i bukve i jele (smrče), za razliku, nama poznatih, specifičnih zemljišta na ultramafitima, a koja dominiraju u ofiolitskoj zoni.

Dobar bonitet ovih šuma na staništima amfibolitskih stijena može se dovesti u vezu sa dominacijom dubljih zemljišta gdje rastresiti matični supstrat produbljuje fiziološki aktivni profil i čini ova staništa mezofilnijim.

Međutim, bonitet šuma bukve i bukve i jele je ujednačen. Te razlike sadržane su u izdvojenim fitocenozama šuma bukve i bukve i jele. Pojava zemljišta različitih ekoloških svojstava: od eutrično smeđih, peko kiselih, bazama siromašnih različitih varijanti ditričnog kambisola, pa do smeđeg podzolastog (zanemarujući druge tipove zemljišta, kao manje

značajne), uz faktore sredine i klimatske prilike različitih regiona - dovodi do razlike u produktivnosti ovih staništa.

Visoku produktivnost pružaju eutrično smeđa zemljišta na amfibolitskim stijenama i ona se u tom pogledu približavaju eutrično smeđim zemljištima na gabru i dijabazu, a koja po istraživanjima Ć i r i ć a et al (1972) spadaju u najproduktivnija šumska zemljišta u BiH.

Šume bukve i jele (smrče) na smeđe podzolastom zemljištu (subasocijacija vaccinietosum) su znatno slabijeg boniteta u odnosu na ostale varijante ovih šuma.

Valja napomenuti da su ova staništa, zbog blizine naselja, a donekle pogodnosti ovih zemljišta i za poljoprivrednu proizvodnju, znatno antropogeno uplivisana, a šume su pretpjele izvjesne promjene u svom sastavu, naročito u pogledu edifikatorskih vrsta drveća.

Sl. 8. Vjetroizvale su česta pojava na zemljištima obrazovanim na amfibolitskim stijenama, kao posljedica lakšeg mehaničkog sastava.

U pogledu izbora vrsta drveća, u sekundarnim šumama bukve potrebno je unositi jelu a u postojećim šumama bukve i jele omogućiti znatnije učešće plemenitih lišćara. Moguće je unositi i smrču vodeći računa o njenom prirodnom arealu rasprostranjenja.

Pojava sirovog i polusirovog humusa je ograničavajući faktor proizvodnje, pa je u cilju bolje razgradnje humusa nužno otvaranje sklopa. U tome treba djelovati oprezno jer su zemljišta podložna zatravljivanju i zakorovljavanju (Festuca drymeia, Vaccinium myrtillus, Rubus hirtus). Osim toga, zemljišta su jako podložna vjetroizvalama pa se nameće oprezno gazdovanje sa ovim šumama, pogotovu na vjetru izloženim mjestima.

50

7. Z A K L J U Č C I

Na osnovu prikupljenih i analiziranih podataka pedološkog i vegetacijskog istraživanja na amfibolitima i amfibolitskim škriljcima u Bosni, prilikom kojeg su obuhvaćena tri najveća kompleksa metamorfnih amfibolitskih stijena (krivajsko-konjuški kompleks, borjansko-mahnjački i kompleks Varda-Višegrad), mogu se donijeti slijedeći zaključci :1. Unutar amfibolitskih kompleksa sreću se različite vrste i varijeteti stijena iz grupe

amfibolita. Najrasprostranjenije stijene u svim kompleksima su amfibolitski škriljci. Po ujednačenom hemijskom sastavu sve amfibolitske stijene pripadaju alkalijskim bazaltima.

2. Istraživanja su pokazala veliku složenost i prostornu varijabilnost zemljišnog pokrivača na ovim supstratima.

3. Presudni značaj na obrazovanje, razvoj i svojstva zemljišta na amfibolitskim stijenama ima matični supstrat (uključujući njegova fizička i hemijska svojstva i način alteracije stijena u postmagmatskom periodu), zatim klimatski faktor i tip humusa (vegetacija).

4. Utvrđeni su skoro svi razvojni stadijumi zemljišta na ovim stijenama, a njihovo javljanje u posebnim modifikacijama zavisi od kompleksa pedogenetičkih faktora i biohemijskih procesa.

5. Najrasprostranjenija zemljišta na amfibolitskim stijenama su smađa zemljišta - eutrična i distrična, zatim smeđa podzolasta, ilimerizovana i rankeri. Ova posljedna su slabo zastupljena s obzirom da su svježe stijene (homogene-masivne teksture) malo zastupljene među amfibolitskim stijenama na kojima se nalaze varijeteti litičnog rankera, a koji mogu biti eutrični i distrični.

Eutrično smeđa zemljišta su zastupljenija u suvljim i toplijim regionima, a u hladnijim i vlažnijim prelaze u distrično smeđa i smeđa podzolasta zemljišta.6. Skoro sva zemljišta na amfibolitskim stijenama su lakog mehaničkog sastava i skeletna

(podložna vjetroizvalama), i od prvih razvojnih stadijuma su potencijalno naklonjena procesima opodzoljavanja. U tokovima pedogeneze organskoj materiji, tj. tipu humusa se daje fundamentalan značaj.

7. Ekološko-proizvodna svojstva zemljišta na amfibolitskim stijenama su različita i mogu se ocijeniti kao dobra i vrlodobra (eutrično smeđe), izuzev litičnog rankera.

8. Šume bukve i jele (smrče) predstavljaju najzastupljenije šumske fitocenoze na ovim supstratima. Smrča izostaje u perifernim dijelovima ofiolitske zone.

9. Razlike u florističkom sastavu ovih šuma su izraženije u sastavu prizemne flore, nego u sastavu drveća i grmlja. Pri tome edafski uslovi, naročito promjene stanja humusnog horizonta, imaju odlučujući uticaj na promjene florističkog sastav ovih šuma. S tim u vezi, u prizemnoj flori ovih šuma se javljaju elementi tipičnog acidofilnog odnosno neutrofilnog karaktera. S obzirom na ove činjenice šume bukve i jele (smrče) svrstane su u dvije sveze bukovih šuma: svezu šuma bukve na neutralnim ili slabo kiselim

51

zemljištima (Fagion illyricum Horv. 1938) i svezu bukovih šuma acidofilnog karaktera (Luzulo-Fagion Lohn et Tx. 1954).Neutrofilne šume bukve i jele na eutrično smeđem zemljištu predstavljene su subasocijacijom cardaminetosum, a acidofilne šume bukve i jele (smrče) na distričnom smeđem i smeđe podzolastom zemljištu su predstavljene subasocijacijom galietosum odnosno vaccinietosum.

10. Šume bukve pripadaju neutrofilnim bukovim fitocenozama i svrstane su u asocijaciju Cardamini-Fagetum (Lohn. 59, Wraber 60/Stef. 66) i subasocijaciju carpinetosum betuli - Stef. 1966.

L I T E R A T U R A

A v d a l o v i ć, V. (1971): Geneza i osobine kiselih smeđih zemljišta Srbije. Doktorska disertacija. Beograd.

A v d a l o v i ć, V. (1976): Primarna uloga mobilnih seskvioksida u izdvajanju podtipova kiselih smeđih zemljišta. V kongres JDZPZ, Sarajevo.

B e u s, V. (1977): Zajednica bukovo jelove šume na peridotitu i serpentinitu Bosne, (magistarski rad), Sarajevo.

B e u s, V. (1978): Fitocenološke karakteristike bukovih i bukovo-jelovih šuma na gabru i dijabazu u Bosni, manuscr., Sarajevo.

B u r l i c a, Č. (1972): Vodni režim najvažnijih tipova šumskih zemljišta Bosne, (doktorska disertacija), Sarajevo.

Ć i r i ć, M., P a n t o v i ć, M. (1974): Uticaj reliktne kore raspadanja na modifikaciju pedogenetičkih procesa na ultrabazitima. Zemljište i biljka, Vol. 23, No. 2-3, Beograd.

F i l i p o v s k i, G.,Ć i r i ć, M. (1963): Zemljišta Jugoslavije. Jugoslovensko društvo za proučavanje zemljišta, No. 9, Beograd.

Ć i r i ć, M. (1977): Geneza i klasifikacija zemljišta na bazičnim efuzivnim stijenama u BiH, manuscr., Sarajevo.

52

F u k a r e k, P. (1970): Areali rasprostranjenosti bukve, jele i smrče na području Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Radovi XXXIX, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, Knj. 11., Sarajevo.

H o r v a t, I. (1950): Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb.M a n u š e v a, L.(1975): Organska materija u tlima pod šumskom vegetacijom, ANUBiH, Posebna izdanja - XXIII, Knjiga 5, Sarajevo.

M a n u š e v a, L. (1975): Fe i A1 organski vezani - indikatori nižih sistematskih jedinica kiselo smeđih tala na različitim matičnim supstratima. ANUBiH, Posebna izdanja - XXIII, Knjiga 5, Sarajevo.

J o v i ć, N. (1973): Smeđa podzolasta zemljišta Srbije, njihova geneza i osobine. Glasnik šumarskog fakulteta, Serija E. Doktorske disertacije 5.

Beograd.

M i l o s a v l j e v i ć,R. (1973) Klima Bosne i Hercegovine (doktorska disertacija). Sarajevo.

P a m i ć, J. (1964): Magmatske i tektonske strukture u ultramafitima bosanske serpentinske zone. Posebna izdanja Geol. glas., knj. II,

Sarajevo.

P a m i ć, J. etK a p e l e r, I. (1971): Korundski amfiboliti na južnom obodu krivajsko-konjuškog ultramafitskog masiva. Geol. anal. Balk. poluo. 35, 399-408, Beograd.

P a m i ć, J. (1971 a): Amphibolites associated with the large Krivaja-Konjuh ultramafic massif (Yugoslavia).-Bull. Scie. Sec. A. 16, 3-4.

P a m i ć, J. et M a j e r, V.(1973): Eklogiti i amfiboliti Crnog potoka na južnom obodu ultramafitskog masiva planine Borje u Bosni. Geološki glasnik 17, Sarajevo.

P a v l o v i ć, Z. (1951): Vegetacija planine Zlatibor. Zbornik radova Instituta za ekologiju i biogeografiju SAN, 2., Beograd.

R e s u l o v i ć, H. et al.(1976): Problemi istraživanja i melioracije skeletnih zemljišta.

53

V kongres JDZPZ, Sarajevo.

S t e f a n o v i ć, V. iM a n u š e v a, L. (1971): Šumska vegetacija i zemljišta na andezitu i dacitu istočne Bosne. Radovi Šumarskog fakulteta, knj. 15, sv. 1-3, Sarajevo.

S t e f a n o v i ć, V. (1977): Fitocenologija sa pregledom šumskih fitocenoza Jugoslavije. IGKRO "Svjetlost" OOUR Zavod za udžbenike, Sarajevo.

S o u c h i e r, B. (1971): Evolution des sols sur roches cristallines à l' etage montagnard (Vosges). Thèse Doc. Etat, Univ. Nancy I.

T a l o v i ć, N. (1975): Tumač pedološke i tipološke karte privredne jedinice "Gornja Velika Usora" - dio (specijalistički rad) Sarajevo.

T a l o v i ć, N. (1975-76): Pedološka i tipološka karta G.J. "Lim Rudo" (R 1:25000), Institut za šumarstvo u Sarajevu, manusc.

T a l o v i ć, N., M i l o š, B.(1974): Pedološka i tipološka karta G.J. "Velika Ukrina" (R 1:25000), Institut za šumarstvo u Sarajevu, manusc.

54

Documents

Sumska Zemljista i Vegetacija Talovic Nusret