Os II
Specifini poremeaji psiholokog razvoja
Popis kategorija XX Nema specifinog poremeaja psiholokog
razvoja
F80-F831 i F88-F89 F80
Poremeaji psiholokog razvoja Specifini poremeaji razvoja govora
i jezika F80.0 Specifini poremeaj izgovora F80.1 Poremeena
sposobnost jezinog izraavanja F80.2 Poremeaji razumijevanja F80.3
Steena afazija s epilepsijom [Landau-Kleffner] F80.8 Ostali
poremeaji razvoja govora i govornog jezika F80.9 Poremeaji razvoja
govora i govornog jezika, nespecificirani Specifini razvojni
poremeaji vjetina uenja i formalnih [kolskih] znanja F81.0
Specifini poremeaj itanja F81.1 Specifini poremeaj izgovaranja
F81.2 Specifini poremeaj u vjetini raunanja F81.3 Mjeoviti poremeaj
vjetina uenja i studiranja F81.8 Ostali razvojni poremeaji vjetina
uenja i studiranja F81.9 Poremeaj razvoja vjetina uenja i
studiranja, nespecificirani Specifini poremeaj razvoja motorikih
funkcija Specifini mijeani razvojni poremeaji Ostali poremeaji
psiholokog razvoja Nespecificirani poremeaj psiholokog razvoja
F81
F82 F83 F88 F89
UvodPoremeaji u kategorijama F80-F83 i F88-F89 imaju sljedea
zajednika obiljeja: a) uvijek poinju u dojenakom razdoblju ili
djetinjstvu;1
F84, Pervazivni razvojni poremeaji, ukljuen je u Os I, prema
objanjenju iz Uvoda.
144
Os II: Specifini poremeaji psiholokog razvoja
b) c)
oteenje ili zaostajanje u razvoju funkcija izrazito povezano s
biolokim sazrijeva njem sredinjega ivanog sustava; i stalni tijek
bez poboljanja ili pogoranja karakteristinih za mentalne poremeaje.
U veini sluajeva, zahvaene funkcije ukljuuju govor,
vizuo-spacijalne vjetine i/ ili motoriku koordinaciju. Oteenja se
progresivno smanjuju rastom djeteta (iako su blai nedostaci
vidljivi u odrasloj dobi). Obino je zaostajanje ili oteenje bilo
prisutno od najranije dobi koja doputa njegovo otkrivanje, bez
prethodnog normalnog razvoja. Veina ovih stanja nekoliko je puta
uestalija u djeaka nego u djevojica. Karakteristika razvojnih
poremeaja je postojanje slinih ili povezanih poremeaja u obitelji,
uz pretpostavljene dokaze o ulozi genetskih faktora u etiologiji
mnogih (ali ne i svih) sluajeva. Okolinski imbenici mogu utjecati
na razvojne funkcije, ali u veini sluajeva nisu od presudne
vanosti. Meutim, bez obzira na postojanje dobre suglasnosti o
ukupnom poimanja poremeaja u ovom dijelu, u veini je sluajeva
etiologija nepoznata, uz nesigurnost granica i tone podjele
razvojnih poremeaja.
F80
Specifini poremeaji razvoja govora i jezikaPoremeaji kod kojih
su normalni obrasci uenja jezika ometeni u ranome razvojnom
stadiju. Stanja nisu izravno povezana s abnormalnostima u
neurolokom ili govornom mehanizmu, oteenjima osjetila, mentalnom
retardacijom ili vanjskim imbenicima. Dijete moe bolje komunicirati
ili razumijeti u odreenim, poznatim okolnostima, ali su jezine
mogunosti umanjene u svim okruenjima. Diferencijalna dijagnoza Kao
i kod poremeaja razvoja, prva se dijagnostika tekoa odnosi na
razlikovanje normalnih razvojnih varijacija. Normalna se djeca
razlikuju u dobi stjecanja prvog govornog jezika i brzini uenja
novih jezinih vjetina. Takve normalne varijacije nisu od klinikog
znaaja budui da se velika veina sporih govornika kasnije normalno
razvija. Otra suprotnost su djeca sa specifinim poremeajima govora
i jezika koja, iako veina na kraju dostigne normalnu razinu jezinih
vjetina, imaju vie popratnih problema. Kanjenje razvoja govora
popraeno je tekoama itanja i pisanja, abnormalnostima u meuljudskim
odnosima te emocionalnim i bihevioralnim poremeajima. Prema tome,
vana je rana dijagnoza specifinih poremeaja razvoja govora i
jezika. Nema jasnog razgranienja od krajnosti normalne varijacije,
ali su korisna etiri glavna kriterija pri procjenjivanju kliniki
znaajnog poremeaja: teina, tijek, oblik i popratni problemi. Kao
ope pravilo, kasni razvoj govora koji je dovoljno teak te pada
izvan granica dvije standardne devijacije moe se smatrati
abnormalnim. Veina sluajeva ove teine ima i popratne probleme. Zbog
prirodne tendencije prema progresivnom poboljanju, razina teine u
statistikom je smislu od manje dijagnostike vrijednosti u starije
djece. U ovoj situaciji, tijek se smatra korisnim. Ako je trenutana
razina oteenja blaga, a poznat je raniji stupanj tekog oteenja,
vjerojatno je trenutano funkcioniranje posljedica znaajnog
poremeaja, ne normalna varijacija. Potrebno je obratiti panju na
oblik jezinog i govornog funkcioniranja; ako je oblik abnormalan
(tj.
F80 Poremeaji govora i jezika
145
devijantan, ne oblika koji odgovara ranijem razvojnom stupnju),
ili ako govor i jezik djeteta ukljuuje kvalitativno abnormalna
obiljeja, tada je vjerojatan kliniki znaajan poremeaj. Dodatno, ako
je kanjenje odreenog aspekta razvoja govora i jezika popraeno
kolskim deficitom (kao to je specifina retardacija u itanju i
pisanju), abnormalnostima meuljudskih odnosa i/ili emocionalnim ili
bihevioralnim poremeajima, nije vjerojatno da kasni razvoj
predstavlja samo normalnu varijaciju. Druga tekoa dijagnosticiranja
predstavlja razlikovanje od mentalne retardacije ili ukupnog
zaostatka u razvoju. Budui da inteligencija ukljuuje i verbalne
vjetine, dijete iji je IQ znatno ispod prosjeka vjerojatno e
pokazivati ispodprosjeni jezini razvoj. Dijagnoza specifinog
razvojnog poremeaja podrazumijeva da se specifini zaostatak ne slae
s opom razinom kognitivnog funkcioniranja. Kada je poremeaj u
razvoju govora dio pervazivne mentalne retardacije ili opeg
razvojnog poremeaja, koristi se ifra za mentalnu retardaciju
(F70-F9) iz Osi III, ne F80.-. Meutim, mentalna retardacija esto je
povezana s nejednakim oblikom intelektualnog postignua i poglavito
sa stupnjem jezinog poremeaja koji je tei od retardacije u
neverbalnim vjetinama. Kada je ova razlika znaajnog stupnja i jasna
u svakodnevnom funkcioniranju, ifrira se specifini poremeaj govora
i jezika uz dodatak ifre za mentalnu retardaciju (F70-F79). Trea
tekoa se odnosi na razlikovanje od poremeaja koji je sekundaran
poremeaju sluha ili neke specifine neuroloke ili druge strukturalne
abnormalnosti. Gluhoa u ranom djetinjstvu skoro uvijek dovodi do
poremeenog i iskrivljenog razvoja govora; takva stanja se ne
ifriraju ovdje budui da su izravna posljedica oteenog sluha.
Meutim, nije neuobiajeno da tee razvojne poremeaje receptivnog
govora prati djelomino selektivno oteenje sluha (poglavito visokih
frekvencija). Smjernica je iskljuiti ove poremeaje iz F80-F89 ako
stupanj oteenja sluha predstavlja dostatno objanjenje za govorni
poremeaj, ali ih ukljuiti ako je djelomino oteenje sluha
komplicirajui imbenik a ne i dostatan izravan uzrok. Meutim,
nemogue je odrediti brzu i vrstu razliku. Slino pravilo vrijedi i u
odnosu na neuroloke abnormalnosti i strukturalne nedostatke. Prema
tome, abnormalnost artikulacije izravno uzrokovana rascijepljenim
nepcem ili dizartrijom koja je posljedica cerebralne paralize
iskljuuje se iz ovog dijela. S druge strane, postojanje suptilnih
neurolokih abnormalnosti koje nisu mogle izravno uzrokovati
poremeaj razvoja govora ili jezika nije razlog za iskljuenje. F80.0
Specifini poremeaj izgovora Specifini razvojni poremeaj kod kojih
dijete upotrebljava glasove ispod razine odgovarajue za svoju
mentalnu dob, a kod kojih postoji normalna razina govorne vjetine.
Dijagnostike smjernice Dob i redoslijed razvoja glasova podlona je
znatnim individualnim varijacijama. Normalan razvoj U dobi od 4
godine, pogreke u govoru su este, ali je dijete razumljivo
nepoznatim osobama. U dobi od 6 do 7 godina steena je veina
govornih glasova. Iako su mogue tekoe s nekim kombinacijama
glasova, ne bi trebalo doi do komunikacijskih tekoa. U dobi od 11
do 12 godina steeni su svi govorni glasovi.
146
Os II: Specifini poremeaji psiholokog razvoja
Abnormalan razvoj Javlja se kod djece ije stjecanje govornih
glasova kasni ili je poremeeno, a koje dovodi do: pogrenog
izgovaranja u kojem sluaju je teko razumjeti dijete; isputanja,
iskrivljenja ili nadomjetanja govornih glasova; kao i
nedosljednosti u suzvuju (tj. dijete moe proizvesti fonem ispravno
na u jednom mjestu u rijei, ali ne i na drugom). Dijagnoza se
postavlja samo u sluaju prijelaza izvan granica normalnih
varijacija za mentalnu dob djeteta; neverbalna inteligencija je u
normalnim granicama; izraajne i receptivne govorne vjetine su u
normalnim granicama; abnormalnosti izraavanja nisu izravna
posljedica senzornih, strukturalnih ili neurolokih abnormalnosti; i
pogreno izgovaranje jasno je abnormalno u kontekstu kolokvijalne
uporabe jezika u okolini djeteta. Ukljuuje: razvojni poremeaj
izgovaranja razvojni fonoloki poremeaj dislaliju funkcionalni
poremeaj izgovaranja lalling Iskljuuje: oteenja izgovaranja zbog:
afazije BPO (R47.9) apraksije (R48.2) poremeaja razvoja jezika s
poremeajem u izraavanju (F80.1) i sposobnou razumijevanja (F80.2)
rascijepljenog nepca ili drugih strukturalnih abnormalnosti oralnih
struktura povezanih s govorom (Q35-Q38) gubitka sluha (H90-H91)
mentalne retardacije (F70-F79) F80.1 Poremeena sposobnost jezinog
izraavanja Specifini razvojni poremeaj kod kojeg je djetetova
sposobnost jezinog izraavanja znatno ispod razine odgovarajue za
njegovu mentalnu dob, ali je razumljivost govora u granicama
normalnog. Mogu, ali ne moraju postojati nenormalnosti u
izgovaranju. Dijagnostike smjernice Iako se javlja znatna
individualna varijacija u normalnom razvoju govora, nedostatak
pojedinih rijei (ili priblinih rijei) do dobi od 2 godine kao i
nemogunost izraavanja jednostavnih reenica od dvije rijei do dobi
od 3 godine, smatra se znaajnim pokazateljem poremeaja. Kasnije
tekoe ukljuuju: ogranien razvoj rjenika; prekomjerna uporaba malog
broja opih rijei, tekoe u odabiru odgovarajuih rijei i nadomjestaka
rijei; kratko vrijeme izgovaranja; nezrela struktura reenica;
sintaktike pogreke, poglavito izostavljanje zavretka ili poetka
rijei; te pogrena ili izostanak uporabe gramatikih obiljeja kao to
su prijedlozi, zamjenice, lanovi te promjene glagola i imenica.
Javljaju se i netona poopenja pravila, kao i nedostatak fluentnosti
reenice i tekoe u redoslijedu pri opisivanju prolih dogaaja.
F80 Poremeaji govora i jezika
147
esto su tekoe u govornom jeziku popraene kanjenjem ili
abnormalnostima vezanih uz proizvodnju rijei i zvuka. Dijagnoza se
postavlja samo u sluaju tekoa koje su izvan granica normalnih
varijacija za djecu iste mentalne dobi, ali receptivne jezine
vjetine su u normalnim granicama (iako su esto ispod prosjeka).
Uporaba neverbalnih natuknica (kao to je osmijeh i gesta) kao i
unutarnji jezik, vidljiv kod matovitog igranja relativno je
nedirnut, zadrava se i sposobnost drutvenog komuniciranja bez
rijei. Dijete e komunicirati bez obzira na tekoe, kompenzirajui
nedostatak govora demonstracijama, gestama, mimikom ili
vokalizacijama koje nisu govorne. Meutim, popratne tekoe u odnosima
s vrnjacima, emocionalni i bihevioralni poremeaji i/ili prekomjerna
aktivnost i nepaljivost este su pojave, poglavito u djece kolske
dobi. U malom broju sluajeva moe se javiti djelomian (esto
selektivan) gubitak sluha, ali ne dovoljno teak da bi opravdao
poremeaj govora. Nedostatno ukljuivanje u razgovore, ili opa
oskudica mogu igrati znatnu ili prateu ulogu u poremeenom razvoju
jezinog izraavanja. U takvom sluaju, uzroni imbenik iz okoline
oznaava se odgovarajuom ifrom s Osi V (popratna abnormalna
psihosocijalna situacija). Poremeaj govornog jezika vidljiv je od
ranog djetinjstva bez jasnog, produenog razdoblja normalnog
razvoja. Meutim, nije neuobiajena anamneza normalne uporabe prvih
nekoliko pojedinanih rijei koja je popraena zastojem u razvoju.
Ukljuuje: razvojnu disfaziju ili afaziju, ekspresivnog tipa
Iskljuuje: steenu afaziju s epilepsijom [Landau-Kleffnerov sindrom]
(F80.3) razvojnu afaziju ili disfaziju, receptivnog tipa (F80.2)
disfaziju i afaziju BPO (R47.0) elektivni mutizam (F94.0) mentalnu
retardaciju (F70-F79) pervazivne razvojne poremeaje (F84.-) F80.2
Poremeaji razumijevanja Specifini razvojni poremeaj kod kojeg je
djetetovo razumijevanje govora ispod razine odgovarajue za njegovu
mentalnu dob. Praktiki u svim sluajevima jezino e izraavanje takoer
biti znatno oteeno uz nepravilnosti u izgovoru rijei. Dijagnostike
smjernice Znaajni znakovi poremeaja su izostanak reakcije na
poznata imena (bez neverbalnih natuknica) do prvog roendana,
nemogunost prepoznavanja nekoliko uobiajenih predmeta do 18 mjeseci
starosti, ili nemogunost praenja jednostavnih, rutinskih uputa do 2
godine starosti. Kasnije tekoe ukljuuju nerazumijevanje gramatikih
struktura (nijekanja, pitanja, usporedbe, itd.) kao i
nerazumijevanje suptilnih pojava u jeziku (ton, pokret itd.).
Dijagnoza se postavlja samo kada je teina poremeaja izvan normalnih
granica varijacije za mentalnu dob djeteta i kada kriteriji za
pervazivni poremeaj razvoja nisu ispunjeni. Praktiki u svim
sluajevima, razvoj jezinog izraavanja znatno je oteen a
abnormalnosti su este u izvedbi rijei i zvuka. Od svih varijacija
specifinih raz-
148
Os II: Specifini poremeaji psiholokog razvoja
vojnih poremeaja govora i jezika, ovaj ima najviu razinu
popratnih socio-emocionalno-bihevioralnih poremeaja. Takvi
poremeaji nisu odreenog oblika, ali hiperaktivnost i nepanja,
drutvena neprikladnost i izolacija od vrnjaka, te anksioznost,
osjetljivost ili prekomjerna srameljivost este su pojave. Djeca s
najteim oblikom poremeaja razumijevanja mogu takoer zaostajati u
socijalnom razvoju, ponavljati govor koji ne razumiju te pokazati
ogranienja u zanimanjima. Meutim, razlikuju se od autistine djece
po normalnom verbalnom reciprocitetu, normalnoj matovitoj igri,
normalnom koritenju roditelja za utjehu, skoro normalnoj uporabi
gestikulacije i pokazuju tek blage nedostatke neverbalne
komunikacije. Moe se javiti i oteenje sluha za visoke frekvencije,
ali stupanj oteenja ne objanjava jezini poremeaj. Ukljuuje:
priroeni nedostatak slune percepcije razvojnu afaziju ili
disfaziju, receptivnu Wernickeovu afaziju gluhou za rijei mijeani
poremeaj izraavanja-razumijevanja Iskljuuje: steenu afaziju s
epilepsijom [Landau-Kleffnerov sindrom] (F80.3) autizam
(F84.0-F84.1) disfaziju i afaziju, BPO (F47.0) ili ekspresivnu
(F80.1) elektivni mutizam (F94.0) zastoj jezinog izraavanja zbog
gluhoe (H90-H91) mentalnu retardaciju (F70-F79) F80.3 Steena
afazija s epilepsijom [Landau-Kleffner] Poremeaj kod kojeg dijete,
ije se jezino izraavanje do tada normalno razvijalo, gubi i
receptivne i ekspresivne jezine sposobnosti, ali jo zadrava
intelektualne sposobnosti. Poetak poremeaja praen je paroksizmalnim
abnormalnostima EEG-a (u pravilu od sljepoonog renja, obino
bilateralno, ali esto i ire) i u veini sluajeva takoer epileptinim
napadajima. Obino se pojavljuje u dobi izmeu tree i sedme godine
ali se poremeaj moe javiti ranije ili kasnije tijekom djetinjstva.
Kod etvrtine sluajeva, jezine se sposobnosti gube postupno tijekom
nekoliko mjeseci, ali je ee gubitak nagao, s gubitkom vjetina za
nekoliko dana ili tjedana. Vremenska povezanost izmeu napadaja i
gubitka jezinih sposobnosti vrlo je varijabilna, jedna pojava moe
prethoditi drugoj nekoliko mjeseci do dvije godine. Karakteristian
je visok stupanj poremeaja receptivnog jezika, a tekoe u slunom
razumijevanju prvo su obiljeje stanja. Neka djeca postaju nijema,
neka su ograniena na nerazumljive zvukove, neka pokazuju manje
nedostatke u fluentnosti rijei, a izgovor je esto pogrean. Kod
nekih je sluaja zahvaena i kvaliteta glasa, s gubitkom normalnih
intonacija. Jezine funkcije fluktuiraju u ranim stadijima
poremeaja. Bihevioralni i emocionalni poremeaji esti su u mjesecima
nakon prvobitnog jezinog gubitka, ali se stanje popravlja
stjecanjem drugih oblika komunikacija. Etiologija poremeaja
nepoznata je, ali klinike karakteristike upuuju na encefalitis.
Varijabilan je tijek poremeaja: oko dvije treine djece pokazuju
teak poremeaj jezinog razumijevanja, dok se jedna treina potpuno
oporavi.
F81 Poremeaji uenja
149
Iskljuuje: steenu afaziju zbog modane traume, tumora ili drugih
poznatih oboljenja autizam (F84.0, F84.1) dezintegrativne poremeaje
u djetinjstvu (F84,3) F80.8 Ostali poremeaji razvoja govora i
govornog jezika Ukljuuje: uljanje (sigmatizam) Poremeaj razvoja
govora i govornog jezika, nespecificirani Ovu kategoriju treba, to
je vie mogue, izbjegavati i koristiti samo za nespecificirane
poremeaje kod kojih se javlja znatno oteenje u razvoju govora ili
jezika, a nije uzrokovano mentalnom retardacijom, neurolokim,
senzornim ili tjelesnim imbenicima koji izravno utjeu na govor ili
jezik. Ukljuuje: poremeaj govornog jezika BPO
F80.9
F81
Specifini razvojni poremeaji vjetina uenja i formalnih [kolskih]
znanjaPojam specifinih razvojnih poremeaja kolskih vjetina izravno
je uporediv sa specifinim razvojnim poremeajima govora i jezika
(vidi F80.-) a vrijede i ista pravila definicije i mjerenja. Kod
ovih su poremeaja normalni primjeri stjecanja vjetina ometeni jo od
ranog razvojnog stadija. To nije samo posljedica nepostojanja
pogodne prilike za uenje, steene ozljede ni oboljenja mozga.
Poremeaji se smatraju posljedicom abnormalnosti kognitivne obrade
iji je uzrok bioloka disfunkcija. Kao i kod veine razvojnih
poremeaja, stanja su uestalija u djeaka. Pet se razliitih tekoa
javlja kod dijagnoze. Prvo, potrebno je razlikovati poremeaj od
normalnih varijacija kolskog uspjeha. Razmatranja su slina onima
kod jezinih poremeaja a predlau se isti kriteriji za procjenu
abnormalnosti (s potrebnim modifikacijama procjene kolskog uspjeha,
ne jezika). Drugo, potrebno je uzeti razvojni tijek u obzir, to je
bitno iz dva razloga:
a) b)
Teina: znaajnost jednogodinje retardacije u itanju u dobi od 7
godina razlikuje se od jednogodinje retardacije u dobi od 14
godina. Promjena obrasca: jezini poremeaj u predkolskoj dobi esto
se rijei u podruju govornog jezika, ali je popraen retardacijom
itanja koja se smanjuje u adolescenciji; vodei problem tijekom
odrasle dobi je poremeaj pisanja. Stanje je isto u svim sluajevima,
ali se oblik mijenja s porastom dobi; dijagnostiki kriteriji moraju
uzeti u obzir tu razvojnu promjenu. Tree, kolske vjetine je
potrebno uiti i nauiti: one nisu samo funkcija biolokog
sazrijevanja. Razina vjetina u djece ovisi o obiteljskim
okolnostima i obrazovanju, kao i pojedinanim karakteristikama
djeteta. Naalost, nema jasnog i jednostavnog naina razlikovanja
tekoa u uenju uzrokovanih nedostatkom iskustva od onih uzrokovanih
odreenim poremeajem. S razlogom se razlika smatra opravdanom i
150
Os II: Specifini poremeaji psiholokog razvoja
kliniki valjanom, ali je u pojedinanim sluajevima oteana
dijagnoza. etvrto, iako rezultati istraivanja podravaju hipotezu o
temeljnim abnormalnostima u kognitivnoj obradi, kod pojedinog
djeteta nije jednostavno razlikovati one koji uzrokuju tekoe u
itanju od onih koji su posljedica niske razine itanja. Tekoe
poveava spoznaja da poremeaji itanja mogu biti uzrokovani veim
brojem kognitivnih abnormalnosti. Peto, i dalje je nejasna podjela
specifinih razvojnih poremeaja uenja i formalnih (kolskih) znanja.
Djeca ue itanje, pisanje, pravopis i matematiku kroz upoznavanje s
ovim aktivnostima u kui i u koli. Dob u kojoj se poinje s formalnim
obrazovanjem uvelike se razlikuje od zemlje do zemlje, razlike su i
u kolskom programu a prema tome i u steenim vjetinama za razliite
dobi. Razlika u oekivanjima je vea tijekom osnovne kole (tj. do
dobi od 11 godina) te komplicira podjelu operativnih definicija
poremeaja vjetina uenja i formalnih znanja koja imaju meunarodnu
valjanost. Unato tomu, u svim obrazovnim sredinama, jasno je da
svaka kronoloka dobna skupina kolske djece sadri iroki raspon
kolskih dostignua te da se pojedinci nalaze ispod prosjeka u
specifinim podrujima uspjeha u odnosu na opu razinu intelektualnog
funkcioniranja. Specifine razvojne poremeaje vjetina uenja i
formalnih (kolskih) znanja ine skupine poremeaja oitovane
specifinim i znaajnim nedostacima kolskog znanja. Nedostaci uenja
nisu izravna posljedica drugih poremeaja (kao to je mentalna
retardacija, neuroloki nedostaci, vidni ili sluni problemi ili
emocionalni poremeaji), iako se mogu javljati zajedno s takvim
stanjima. Specifini razvojni poremeaji esto se javljaju zajedno s
drugim klinikim sindromima (kao to je poremeaj pomanjkanja panje
ili poremeaj ponaanja) ili razvojnim poremeajima (kao to je
specifini razvojni poremeaj motorikih funkcija ili specifini
razvojni poremeaj govora i jezika). Etiologija specifinog razvojnog
poremeaja vjetina uenja i formalnih (kolskih) znanja nije poznata,
ali se pretpostavlja prvenstvo biolokih imbenika koji djeluju
zajedno s nebiolokim imbenicima (kao to je prilika za uenje i
kakvoa nastave) kako bi uzrokovali poremeaj. Iako su poremeaji
povezani s biolokim sazrijevanjem, ne podrazumijeva se poloaj te
djece na kraju normalnog raspona koja e s vremenom jednostavno
dostii vrnjake. U mnogim sluajevima, tragovi poremeaja nastavljaju
se tijekom adolescencije u odrasloj dobi. Unato tomu, bitna je
dijagnostika znaajka postojanje poremeaja u ranoj kolskoj dobi.
Djeca mogu zaostajati u svojim kasnijim obrazovnim karijerama (zbog
nedostatka zanimanja, loe nastave, emocionalnih poremeaja, poveanja
ili promjene zahtjeva, itd.), ali ti problemi ne ine dio specifinog
razvojnog poremeaja vjetina uenja i formalnih (kolskih) znanja.
Dijagnostike smjernice Nekoliko je osnovnih uvjeta za
dijagnosticiranje specifinih razvojnih poremeaja formalnih znanja.
Prvi je kliniki znaajan stupanj oteenja specifine kolske vjetine.
Mogue je odrediti stupanj prema kolskim mjerilima (tj. stupanj koji
se moe oekivati kod manje od 3% kolske djece); razvojnim preteama
(tj. kolskim tekoama prethodili su razvojni nedostaci najee u
govoru i jeziku u predkolskoj dobi); povezanim problemima (kao to
je nepanja, prekomjerna aktivnost, emocionalna poremeenost ili
tekoe u ponaanju); obliku (tj. prisutnost kvalitativnih ab-
F81 Poremeaji uenja
151
normalnosti koji nisu dijelom normalnog razvoja); i odgovoru
(tj. tekoe uenja se brzo ne povlae s poveanjem pomoi u kui i/ili u
koli). Drugo, poremeaj mora biti specifian u smislu da nije
opravdan samo mentalnom retardacijom ili manjim oteenjima ope
inteligencije. Budui da IQ i kolski uspjeh nisu paralelni, razlika
se moe odrediti samo pomou pojedinano primijenjenih
standardiziranih IQ testova i testova uspjeha primjerenih
kulturalnom i obrazovnom sustavu. Testove je potrebno koristiti
zajedno sa statistikim tablicama s podacima o prosjenoj oekivanoj
razini uspjeha za odreeni IQ i kronoloku dob. Kronoloka dob je
potrebna zbog vanosti uinka statistike regresije: dijagnoze
osnovane na oduzimanju dobi uspjeha od mentalne dobi navode na
pogreno miljenje. U rutinskoj klinikoj praksi, meutim, mala je
vjerojatnost ispunjavanja ovih uvjeta. Klinika je smjernica
jednostavno nalaz razine uspjeha koji je znatno nii od oekivanog za
tu mentalnu dob. Tree, poremeaj mora biti razvojni, u smislu
prisutnosti tijekom rane kolske dobi, ne tijekom kasnijeg
obrazovanja. kolski uspjesi djeteta trebali bi to potvrditi.
etvrto, vanjski imbenici se iskljuuju kao razlog za tekoe u kolskom
uspjehu. Dijagnoza ovog poremeaja osnovana je na pozitivnim
dokazima kliniki znaajnog poremeaja kolskog uspjeha povezanim s
bitnim razvojnim imbenicima. Meutim, kako bi uili, djeci su
potrebne odgovarajue prilike. Prema tome, ako je nedostatak kolskog
uspjeha posljedica produenog izbivanja iz kole bez uenja kod kue
ili nedostatnog obrazovanja, poremeaj se ne ifrira ovdje. Uestalo
izbivanje s nastave ili obrazovni prekidi zbog promjene kole nisu
dostatni razlozi obrazovne retardacije potrebnog stupnja za
ifriranje ovog poremeaja. Meutim, loe obrazovanje moe komplicirati
ili dodati problemu, u kojem se sluaju kolski faktori ifriraju na
Osi V. Peto, specifini razvojni poremeaji vjetina uenja i formalnih
(kolskih) znanja ne smiju biti posljedica poremeaja vida ili sluha.
Diferencijalna dijagnoza Kliniki je vano razlikovati specifine
razvojne poremeaje vjetina uenja i formalna (kolska) znanja bez
neurolokih poremeaja koji se mogu dijagnosticirati od onih koji su
sekundarni neurolokom poremeaju kao to je cerebralna paraliza. U
praksi ih je teko razlikovati (zbog nesigurnosti znaenja viestrukih
mekanih neurolokih znakova), a nalazi istraivanja ne pokazuju jasne
razlike u obliku ili tijeku ovog poremeaja prema postojanju ili
nedostatku neuroloke disfunkcije. Prema tome, iako nije dio
dijagnostikih kriterija, popratne poremeaje potrebno je odvojeno
ifrirati u odgovarajuem neurolokom dijelu ove klasifikacije. F81.0
Specifini poremeaj itanja Glavna je znaajka ovog poremeaja
specifino i znatno oteenje u razvoju vjetine itanja koji se ne mogu
pripisati mentalnoj dobi, problemima s vidom ili samo
neodgovarajuem kolovanju. Mogu biti pogoeni shvaanje proitanog,
prepoznavanje proitanih rijei, itanje naglas i izvoenje zadataka
koji zahtijevaju itanje. Tekoe sa sricanjem esto su povezane sa
specifinim poremeajem itanja, zadravajui se u adolescenciji ak i
nakon postignuta napretka u itanju. Djeca sa specifinim poremeajem
itanja pokazuju niz specifinih razvojnih tekoa jezika i govora, a
procjena
152
Os II: Specifini poremeaji psiholokog razvoja
trenutnog jezinog funkcioniranja otkriva suptilne istovremene
tekoe. Uz kolski neuspjeh, izbivanje iz kole i problemi socijalne
prilagodbe este su komplikacije, poglavito u kasnijoj osnovnoj i
srednjoj koli. Ovo se stanje nalazi u svim poznatim jezicima, ali
je nesiguran utjecaj prirode jezika i pisma na uestalost ovog
poremeaja. Dijagnostike smjernice Razina itanja mora biti znatno
ispod oekivane s obzirom na dob, opu inteligenciju i kolski uspjeh.
Uspjeh se najbolje procjenjuje pomou pojedinano primijenjenog,
standardiziranog testa tonosti itanja i razumijevanja. Tona priroda
problema itanja ovisi o oekivanoj razini itanja, kao i jeziku i
pismu. Meutim, u ranim stadijima uenja pisma, mogu se javiti tekoe
s recitiranjem abecede, tonim imenovanjem slova, jednostavnim
rimovanjem i analiziranjem ili kategorizacijom zvuka (bez obzira na
normalnu otrinu sluha). Kasnije se javljaju pogreke pri usmenom
itanju, vidljive iz: a) b) c) d) e) f) g) izostavljanja, zamjena,
iskrivljenja ili dodataka rijei ili dijelova rijei; sporog itanja;
pogrenog poetka, dugih zastajanja ili gubljenja mjesta u tekstu,
netonog izgovora; i okretanja rijei u reenici ili slova u rijei.
Mogu se takoer javiti nedostaci u razumijevanju proitanog, vidljivi
iz: nemogunosti prisjeanja proitanih injenica; nemogunosti
zakljuivanja na osnovi proitanog materijala; i uporabe opeg znanja
kao izvora informacija, ne informacija iz odreene prie prilikom
odgovaranja na pitanja o proitanoj prii. Tijekom kasnijeg
djetinjstva i u odrasloj dobi, tekoe u sricanju su uestalije od
tekoa s itanjem. Tekoe u sricanju ukljuuju fonetske pogreke te se
ini da su posljedica oteene fonoloke analize. Malo se zna o prirodi
i uestalosti pogreaka u sricanju kod djece koja itaju ne-fonetske
jezike, kao i o vrstama pogreaka u neabecednim pismima. Specifinim
poremeajima itanja esto prethode poremeaji jezika i govora. U
drugim sluajevima, djeca s normalnim jezinim razvojem mogu imati
tekoe u obradi slunih signala, vidljive iz kategorizacije zvuka,
rimovanja i u moguim nedostacima razlikovanja govornih glasova,
slunog sekvencijalnog pamenja i slunih asocijacija. U nekim se
sluajevima takoer javljaju problemi u vizualnoj obradi (kao to je
prepoznavanje slova); meutim, to je esta pojava kod djece koja ue
itati te vjerojatno nije uzrono vezana s loim itanjem. Uestale su i
tekoe s panjom, esto povezane s prekomjernom aktivnou i
impulzivnou. Toan oblik razvojnih tekoa u predkolskoj dobi
razlikuje se od djeteta do djeteta, kao i njihova teina; ipak su
takve tekoe obino (ali ne i uvijek) prisutne. Povezani emocionalni
i/ili bihevioralni poremeaji takoer su esti tijekom kolskog
razdoblja. Emocionalni su problemi uestali tijekom ranih kolskih
godina, dok se poremeaji ophoenja i sindromi hiperaktivnosti
javljaju tijekom kasnijeg djetinjstva i adolescencije. Niska razina
samopotovanja esta je kao i problemi s prilagodbom u koli i
odnosima s vrnjacima.
F81 Poremeaji uenja
153
Ukljuuje: itanje unatrag razvojnu disleksiju specifinu
zaostalost pri itanju tekoe sricanja povezane s poremeajem itanja
Iskljuuje: steenu aleksiju i disleksiju (R48.0) sekundarne tekoe
itanja zbog emocionalnih poremeaja (F93.-) specifini poremeaj
sricanja nepovezan s tekoama u itanju (F81.1) F81.1 Specifini
poremeaj izgovaranja Glavna je znaajka ovog poremeaja specifino i
znatno oteenje u razvoju vjetine sricanja a da nema prethodnih
poremeaja itanja koji se ne mogu pripisati mentalnoj dobi, problemu
s vidom ili neodgovarajuem kolovanju. Djeca iji je jedini problem
lo rukopis ne ukljuuju se u ovu kategoriju, ali u nekim sluajevima
tekoe sa sricanjem mogu biti povezane s problemima pisanja. Za
razliku od uobiajenih oblika specifinih poremeaja itanja, pogreke
sricanja su uglavnom fonetski tone. Dijagnostike smjernice Uspjeh
djeteta u pravilnom sricanju rijei znatno je ispod oekivane dobne
razine, ope inteligencije i kolskog uspjeha a najbolje se
procjenjuje pomou pojedinano primijenjenih, standardiziranih
pravopisnih testova. Vjetina itanja (u odnosu na tonost i
razumijevanje) nalazi se unutar normalnih granica, bez prethodnih
znaajnih tekoa u itanju. Uzrok tekoa sa sricanjem ne moe biti
neodgovarajua nastava ili izravna posljedica vidnih, slunih ili
nedostataka neuroloke funkcije, ni posljedica neurolokog,
psihijatrijskog ili drugog poremeaja. Iako je poznato da se isti
poremeaj sricanja razlikuje od poremeaja itanja s tekoama u
sricanju, malo je poznato o prethodnim problemima, tijeku,
korelatima ili posljedicama specifinih poremeaja sricanja.
Ukljuuje: specifinu retardaciju sricanja (bez poremeaja itanja)
Iskljuuje: agrafiju BPO (R48.8) tekoe sricanja povezane s
poremeajem itanja (F81.0) tekoe sricanja zbog neodgovarajueg uenja
(Z55.8) F81.2 Specifini poremeaj u vjetini raunanja Poremeaj
ukljuuje specifina oteenja vjetine raunanja koja nisu objanjiva
jedino opom mentalnom retardacijom ili neodgovarajuim kolovanjem.
Nedostatak se odnosi na svladavanje osnovnih vjetina zbrajanja,
oduzimanja, mnoenja i dijeljenja (vie nego na apstraktnije
matematike vjetine u algebri, trigonometriji ili geometriji).
Dijagnostike smjernice Razina vjetine raunanja znatno je ispod
oekivane prema dobi, opoj inteligenciji i kolskom uspjehu, a
najbolje se procjenjuje pomou pojedinano primijenjenog,
154
Os II: Specifini poremeaji psiholokog razvoja
standardiziranog aritmetikog testa. Vjetine itanja i sricanja su
u normalnim granicama oekivanim za mentalnu dob djeteta, po
mogunosti procijenjene pomou pojedinano primijenjenih,
standardiziranih testova. Tekoe u raunanju nisu uzrokovane samo
neodgovarajuim kolovanjem i nisu izravna posljedica smetnji vida,
sluha ili neuroloke funkcije, a nisu steene kao posljedica
neurolokog, psihijatrijskog ili drugog poremeaja. Poremeaji u
vjetini raunanja manje su prouavani od poremeaja itanja, a znanje o
prethodnim problemima, tijeku, korelatima i posljedicama znatno je
ogranieno. Meutim, ini se da djeca s ovim poremeajem imaju normalne
slunopercepcijske i verbalne vjetine, a oteene vidno-spacijalne i
vidno-percepcijske vjetine, to je suprotno nalazima kod djece s
poremeajem itanja. Nalazimo povezane socio-emocionalno-bihevioralne
probleme kod neke djece, ali njihove karakteristike i uestalost
malo su poznati. Tekoe sa socijalnim interakcijama ine se poglavito
este. Tekoe u vjetini raunanja ukljuuju: nerazumijevanje osnovnih
pojmova odreenih aritmetikih radnji; nerazumijevanje matematikih
izraza ili znakova; neprepoznavanje numerikih simbola; tekoe sa
standardnim aritmetikim radnjama; tekoe u razumijevanju relevantnih
brojeva u razmatranom aritmetikom problemu; nepravilno
rasporeivanje brojeva ili dodavanje decimalnih toki ili simbola
tijekom raunanja; loa prostorna organizacija aritmetikih operacija;
i nezadovoljavajue znanje tablice mnoenja. Ukljuuje: razvojnu
akalkuliju razvojni aritmetiki poremeaj razvojni Gerstmannov
sindrom Iskljuuje: akalkuliju BPO (R48.8) aritmetike tekoe povezane
s poremeajima itanja ili sricanja (F81.1) aritmetike tekoe zbog
neodgovarajueg uenja (Z55.8) F81.3 Mjeoviti poremeaj vjetina uenja
i studiranja Loe definirana (ali potrebna) kategorija poremeaja kod
kojih su znatno oteeni i raunanje i itanje ili sricanje, ali kod
kojih poremeaj nije objanjiv samo opom duevnom zaostalou ili
neodgovarajuim kolovanjem. Koristi se i za poremeaje koji
ispunjavaju kriterije i za F81.2 te F81.0 ili F81.1. Iskljuuje:
specifini poremeaj aritmetikih vjetina (F81.2) specifini poremeaj
itanja (F81.0) specifini poremeaj sricanja (F81.1) F81.8 Ostali
razvojni poremeaji vjetina uenja i studiranja Ukljuuje: poremeaj u
pisanju koji odraava zastoj u razvoju
F81 Poremeaji uenja
155
F81.9
Poremeaj razvoja vjetina uenja i studiranja, nespecificirani
Kategoriju je potrebno izbjegavati i koristiti samo za
nespecificirane poremeaje kod kojih se javlja znaajan poremeaj
uenja koji nije objanjiv mentalnom retardacijom, problemima s
otrinom vida ili neodgovarajuim kolovanjem. Ukljuuje: nesposobnost
stjecanja znanja BPO nesposobnost uenja BPO poremeaj uenja BPO
F82
Specifini poremeaj razvoja motorikih funkcijaGlavna znaajka ovog
poremeaja je ozbiljno oteenje u razvoju motorike koordinacije koje
nije objanjivo samo opom intelektualnom retardacijom ili odreenim
priroenim ili steenim neurolokim poremeajem (osim onog ukljuenog u
poremeaju koordinacije). Uobiajena je povezanost motorike
nespretnosti s ogranienim uspjehom vizualno-spacijalnih kognitivnih
zadataka. Dijagnostike smjernice Motorika se koordinacija djeteta,
pri finim i grubim motorikim zadacima, nalazi znatno ispod oekivane
razine u odnosu na dob i opu inteligenciju. Najbolje se procjenjuje
pomou pojedinano primijenjenog, standardiziranog testa fine i grube
motorike koordinacije. Tekoe u koordinaciji prisutne su od ranog
razvoja (tj. ne smiju biti steeni nedostaci) i ne smiju biti
izravna posljedica tekoa s vidom, sluhom ili neurolokog poremeaja.
Razlikuje se stupanj finih ili grubih motorikih problema, a odreeni
oblik motorikih tekoa se razlikuje s dobi. Prekretnice motorikog
razvoja mogu kasniti, a mogue su i govorne tekoe (poglavito
artikulacije). Malo dijete moe biti nespretno u hodu, sporo uiti
tranje, skakanje i penjanje po stepenicama. Mogue su tekoe s
vezivanjem cipela, otkopavanjem i zakopavanjem gumba te bacanjem i
hvatanjem lopte. Dijete moe biti openito nespretno pri finim i/ili
grubim motorikim pokretima stvari mu ispadaju iz ruku, spotie se,
udara o prepreke te ima lo rukopis. Vjetina crtanja obino je slaba,
a djeca s ovim poremeajem nisu vjeta u sastavljanju slika od
dijelova, uporabi konstrukcijskih igraki, graenju modela, igrama s
loptom kao i u crtanju i razumijevanju zemljovida. Praktiki u svim
sluajevima, kliniki pregled otkriva znatnu neurorazvojnu nezrelost
kao to su koreiformni pokreti nepoduprtih udova, zrcalni pokreti i
druga motorika obiljeja te slaba fina i gruba motorika koordinacija
(opisani kao mekani neuroloki znaci zbog njihove normalne pojave
kod mlae djece kao i nedostatka lokalizacijske vrijednosti).
Refleksi tetiva mogu se obostrano pojaati ili smanjiti, ali su
uvijek simetrini. Tekoe uenja javljaju se kod neke djece a
povremeno mogu biti i teke; u nekim sluajevima nalazimo popratne
socio-emocionalno-bihevioralne probleme, ali njihova uestalost i
karakteristike relativno su nepoznati. Odsutan je neuroloki
poremeaj koji je mogue dijagnosticirati (kao cerebralna paraliza
ili miina distrofija). U nekim se sluajevima javljaju perinatalne
komplikacije, kao to je niska poroajna teina ili znatno preuranjen
porod.
156
Os II: Specifini poremeaji psiholokog razvoja
Sindrom nespretnog djeteta esto se dijagnosticira kao minimalna
disfunkcija mozga, ali se ovaj termin ne preporua zbog razliitih i
kontradiktornih znaenja. Ukljuuje: sindrom nespretnog djeteta
razvojni poremeaj koordinacije razvojnu dispraksiju Iskljuuje:
abnormalnosti hoda i kretnji (R26.-) manjak koordinacije (R27.-)
sekundarno kod mentalne retardacije (F70-F79) ili dijagnosticiranog
neurolokog poremeaja (G00-F99)
F83
Specifini mijeani razvojni poremeajiOva je loe definirana,
nedostatno osmiljena (ali potrebna) rezidualna kategorija poremeaja
kod koje postoji neka primjesa razvojnih poremeaja govora ili
jezika, vjetina uenja i studiranja, motorikih funkcija, ali nijedna
ne prevladava dovoljno za vodeu dijagnozu. Svaki od ovih specifinih
razvojnih poremeaja moe biti povezan sa stupnjem opeg oteenja
kognitivnih funkcija, a ovu mijeanu kategoriju treba koristiti samo
u sluaju preklapanja. Prema tome, kategorija se koristi samo kad
postoje disfunkcije koje ispunjavaju kriterije za dva ili vie od
F80.-, F81.- i F82.
F88 2
Ostali poremeaji psiholokog razvojaUkljuuje: razvojnu
agnoziju
F89
Nespecificirani poremeaj psiholokog razvojaUkljuuje: razvojni
poremeaj BPO
2
F84, Pervazivni razvojni poremeaji, ukljuen je u Os I, prema
objanjenju u uvodnom dijelu knjige.
