SpomenicaOSNOVNE ŠKOLE

BRATOLJUBA KLAIĆA

BIZOVAC

Biblioteka Posebna izdanja knjiga 6

Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu Ul. Kralja Tomislava 89, 31222 Bizovac

Sunakladnik: OŠ Bratoljuba Klaića, Bizovac Ul. dr. Franje Tuđmana 1, 31222 Bizovac

Za nakladnika: Vjekoslav Đaniš

Za sunakladnika: Ante Lovrinčević, prof.

Autori teksta: Josip Matijević, Pero Radman, Mirko Blažičević. Stjepan Leskovar, Davorin Cvetković i Ante Lovrinčević

Glavni urednik: Ante Lovrinčević, prof.

Uredništvo: Josip Matijević, Ante Lovrinčević i Nevenka Glavica

Lektor: Tajana Domanovac, prof.

Recenzenti: dr. sc. Dinko Župan, Vinko Ivić, prof.

Izvori podataka i fotografija: arhiva škole, Spomenica škole, Ljetopis škole, foto album škole, privatne zbirke fotografija mještana Bizovca.

Oblikovanje i grafički dizajn: Krešimir Rezo

Tisak: Krešendo, Osijek

U Bizovcu, rujan 2018.

Naklada: 400 komada

ISBN 978-953-7746-37-7

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 141001032

SpomenicaOSNOVNE ŠKOLE

BRATOLJUBA KLAIĆABIZOVAC

Bizovac, rujan 2018.O

DJEL

Z

AK U L TU

R

OLO

GIJU

Prvi interdisciplinarni znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem

hrvatski istok u Domovinskom ratu i s k u s t va , s P o z n a j e i P o s l j e D i c e

osijek, 4.-5. prosinca 2014.

Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu

5

BIZOVAC

Bizovac je od Valpova udaljen 9,2 km, a od Osijeka 18 km. Njegov prometni položaj na raskrižju željezničkih i cestovnih putova ima veliki značaj ne samo za broj i važnost funkcija ovog općinskog centra već i za razvoj ostalih dijelova mikroregije.

Arheološko nalazište Lepodrevci iz brončanog doba i srednjovjekovni naziv naselja Bye-zafalva iz 1506. godine. dokaz su starosti ovog naselja koje je bilo posjed viteškog reda sv. Iva-na Jeruzalemskog u gospoštiji Karaševo, a pod Turcima spahije Ibrahim-bega. Oslobođenje od turskog nasilja nije dočekalo šest raseljenih obitelji, ali naselje nije izgubilo svoj identitet bez obzira na privremeni prekid postojanja od nekoliko godina. Zato se Bizovac ne spominje u popisu carskih komorskih službenika 1702. godine.

U najstarija prezimena iz 1737. god. ubrajaju se: Birović, Blažev, Bošnjak, Gabrović, Gelić, Glavačević, Herić, Lacković, Nikolić, Pavlović, Škarić, Štefić, Šuvaković, Sudarić, Sršić i dr.

Od 1721. god. Bizovac je bio u posjedu valpovačkog vlastelinstva s 23 domaćinstva, a od 1737. god. imao ih je već 40. Bizovac je bio središte općine, kraljevskog poštanskog ureda, žandarmerijske stanice i katoličke župe. Župna crkva sv. Mateja apostola izgrađena je 1802. godine. Pripada krugu skromnijih barokno-klasicističkih sakralnih spomenika nastalih na ovom području na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeća. Zbog povoljnog položaja na državnoj cesti u blizini Osijeka, živog prometa i razvijene trgovine te stalnog boravišta grofovske obite-

Razglednica središta Bizovca iz 1912. godine

6

lji Normann, Bizovac je postao privlačan mnogobrojnim obrtnicima i trgovcima. Za preradu žitarica 1890. godine izgrađen je prvi mlin, a 1910. godine drugi mlin koji je elektrificiran 1961. godine. Ciglana je bila također značajan industrijski pogon. Dobrovoljno vatrogasno društvo djeluje od 1926. godine.

Društveni život najviše je bio zastupljen u ogranku Seljačke sloge osnovanom 1935. godi-ne. Folklorna grupa „Seljačka sloga“ osnovana je 1968. godine, a 1976. godine mijenja ime u KUD „Mladost“ koji je sa svojim sekcijama, tamburaškom i limenom glazbom te nadaleko poznatom narodnom nošnjom pronio glas o Bizovcu. Gospodarski razvoj doveo je do prera-stanja Bizovca od seoskog u tip mješovitog naselja.

Najpoznatiji gospodarski subjekt jesu Bizovačke toplice, otvorene 1974.godine, nadaleko poznate po ljekovitosti svoje vode.

Glavna ulica u Bizovcu, snimljeno 1944. godine

7

RIJEČ RAVNATELJA

Čovjek bez prošlosti ne zna tko je. Upravo ta misao bila mi je vodilja u namjeri ostavljanja pisanog traga o školstvu u Bizovcu gdje škola djeluje već punih 165 godina. Budući da u školi nedostaje dokumentacija od njenog osnutka do Drugog svjetskog rata, veliki bi propust bio ne zapisati barem sjećanja ljudi koji su bili učenici škole. Knjiga stoga govori o vremenu, do-gađajima i aktivnostima, ali i o izvanredno vrijednim i nadarenim ljudima.

Rijetke su škole kao što je bizovačka koje već toliko dugo udomljuju mlade naraštaje koji učeći u njima postaju ugledni i uspješni građani našeg mjesta, županije, ali i šire. Stoga sma-tram bitnim, generacijama koje dolaze iza, nas otkriti ovaj djelić povijesti organiziranog škol-stva na području Bizovca kako bi se zaboravu otela riječ i slika o onome što se činilo i radilo.

Tradicija upijanja novih znanja na ovom je prostoru vrlo duga i na toj tradiciji današnji mladi naraštaji uče da se samo ustrajnošću, marljivošću i znanjem može mijenjati svijet oko sebe. Mi smo škola kojoj se bivši učenici stalno vraćaju jer je mnogo dala u izgradnji ličnosti, kao što su i svi učenici dali dio sebe za ugled ove škole. Važno je poznavati tradiciju i prošlost svoje škole kako bismo iz nje ponešto naučili, kako bismo lakše razumjeli sadašnjost te da bismo u budućnost mogli ponijeti pozitivne vrijednosti naše duge i značajne prošlosti.

U nekoliko navrata pokušavao sam s nekim suradnicima napisati povjesnicu školstva, no očito zbog mnogih „povijesnih praznina“ s istima to nije bilo moguće. Stoga sam zahvalan kolegi Josipu Matijeviću koji mi je pomogao da slovo o povijesti školstva dođe na stranice ove knjige. Također, zahvalan sam i svim dobrim ljudima koji su nam pomogli u prikupljanju povijesnih činjenica, kako u pisanom obliku tako i u slici.

Prvotni cilj škole nije odgojiti samo buduće znanstvenike, nego prvenstveno obrazovane, samosvjesne i odgovorne ljude. Na prvom je mjestu učenikov misaoni razvoj i time smo se vodili od samih početaka. U odgoju mladih ljudi smatramo vrlo važnom suradnju rodite-lja, profesora i učenika u atmosferi potpore, pomoći, suradnje i razumijevanja. U školi zato stvaramo ozračje topline, tolerancije, nenasilja i dijaloga u kojemu se učenici mogu osjećati ugodno i slobodno. Trudimo se pripremiti učenike za aktivno sudjelovanje u demokratskom životu zajednice i u skladu s time razvijamo kulturu odgovornosti pri čemu je svatko pozvan na djelovanje. Osim same kvalitete i kvantitete znanja, škola je uvijek veliku pozornost pola-gala i na aktivno sudjelovanje učenika u nastavi te na unapređivanje njihovih znanja i vještina, što je vidljivo na stranicama ove knjige.

Nadam se da ćete ovaj uradak rado uzimati u ruke i tako ostati povezani sa svakim tko je bio dio škole i njenog djelovanja.

I nadalje ćemo budućnost naše škole temeljiti na pozitivnim vrijednostima i bogatoj tradi-ciji, te sve dobro iz bogate prošlosti uzimati kao temelj i putokaz za ono što ćemo ispisati na stranicama svojih životnih knjiga.

Ravnatelj: Ante Lovrinčević, prof.

9

PROSLOV

Pisati povijest ove škole nije lak posao i nije mi namjera napraviti znanstvenu studiju o ra-zvoju školstva u ovom lijepom mjestu u kojem škola djeluje već dugih 165 godina. Motiv koji me ispunio jest oteti zaboravu tako bogatu kulturnu baštinu ove prosvjetne ustanove koja je ostavila duboki trag u narodu ovoga mjesta.

Smatram potrebnim to učiniti radi generacija učenika i njihovih učitelja, pa makar se pri tome potkrala i koja greška, nego da nikakvog pisanog traga nema, pogotovo ako se zna da za razdoblje od osnutka škole do 1944. godine pouzdanih podataka nema jer je „Spomenica“ škole izgubljena u vihoru ratnih dana.

Stoga molim čitatelje da ne budu prekritični čitajući ovaj rad jer veliki dio školske arhive nije sačuvan, kao ni spisi općine Bizovac. Nemamo kotarskih dokumenata, tek nešto malo županijskih koji nisu rješavali pitanje sela i škole jer su za to bili zaduženi niži upravno-po-litički organi. Zato svaki trud u prikupljanju podataka i slaganju mozaika o organiziranom postojanju i radu škole koja, otvarajući svoja vrata otvara oči mladim generacijama šireći im vidike i otkrivajući putove za bolji život, ima svoj smisao i važnost.

Hvala svima koji su doprinijeli na bilo koji način da se dugi vremenski period rada škole otrgne zaboravu i približi žiteljima ovoga lijepog mjesta jer škola je bila ta koja je vodila istini i znanju, a time sigurno i napretku sela.

Josip Matijević, prof.

11

OPĆENITO O ŠKOLSTVU U VALPOVAČKOM KRAJU U VRIJEME OSNIVANJA ŠKOLE

Na osnivanju pučke škole u mjestu Bi-zovac počelo se ozbiljno raditi sredinom 19. stoljeća. Zašto je tome tako možemo naslu-titi iz spisa valpovačkog vlastelinstva kome je pripadalo mjesto Bizovac, arhivske građe iz Pečuha, Hrvatskog državnog arhiva u Za-grebu i Osijeku, arhiva i dokumenata škole, te pomoći mještana.

Istina, bilo je naprednih ljudi koji su za-govarali prosvjećivanje naroda i ranije, ali to je dugo ostao samo glas i poziv bez odjeka. Vladala je velika nepismenost, a primjer op-ćeg nepismenog stanja jest podatak da po-četkom 19. stoljeća u 23 mjesta valpovačkog vlastelinstva ni jedan seoski knez ili starješi-na nije bio pismen.

Popis župa valpovačkog kotara iz 1782. godine navodi ako netko od mještana želi da mu se dijete poučava, šalje ga mjesnom bi-lježniku koji stanuje u općinskoj zgradi. Me-đutim, njemu se plaćalo za svako dijete, a to su sebi rijetki mogli priuštiti. Radi boljeg na-pretka učiteljske službe i sigurnosti učitelja, vlastelinstvo će dati mjesto i građu za školu.

Velikoj nepismenosti u Slavoniji, osim povijesnih razloga, doprinosilo je i mišljenje plemstva (koje je tada držalo materijalnu, po-litičku i sudsku vlast) da škole seljaku nisu po-trebne, one su čak i suvišne, pa i štetne. Jer što će seljaku škola? Njemu je škola njiva, a knjiga motika. I među narodom je vladalo mišljenje o nekorisnosti škole: što imaju djeca od škole kad treba raditi rukama, škola je samo dangu-ba. Znali su reći: „Učo, gledaj svoja posla, što će mom djetetu škola, hoće li mu ona dati kruha?“

Početkom 19. stoljeća ipak raste broj puč-kih škola u Slavoniji, ali je on još uvijek bio premalen, pogotovo u valpovačkom vlaste-linstvu. Zbog toga je 1812. godine upozoren

vlastelin od strane viših vlasti. On je odgovo-rio da nije njegova krivica što djeca slabo po-hađaju školu, nego je razlog manjak seoskih čuvara stoke, pa ju djeca moraju čuvati, zatim rad u polju, ali ih ipak najviše besposličari. Zbog toga u njegovom kraju raste lijenost i skitanje, a škole i učitelji koji su ugovoreni postaju tako beskorisni, pa čak na teret naro-du. Dopis završava ovako: „To su razlozi što u mojem vlastelinstvu ništa ne mogu učiniti za napredak školstva.“

Na početku ilirskog preporoda, 1832. go-dine, uputio je pečujski biskup Ignac Sepe-ši, pod čiju nadležnost spada Bizovac, dopis Virovitičkoj županiji u kojem se tuži na loše stanje školstva u valpovačkom kraju. On na-vodi da u valpovačkom kraju ima 11 velikih i napučenih župa, a ipak postoji svega 4 učite-lja koji uče djecu u školama, ali i u tim mjesti-ma dolazak djece u školu vrlo je slab tako da učitelje smatraju beskorisnima. Biskup je za-tražio pomoć od županije kao svjetovne dr-žavne vlasti jer je bio odgovoran za školstvo.

Tek poslije 1835. godine počelo se pučko školstvo preustrojavati, naročito pod utje-cajem narodnog preporoda u Hrvatskoj. Preporod je posebno naglašavao upotrebu jedinstvenog narodnog jezika. Postavlja se zahtjev da pučke škole imaju barem dva ra-zredna odjeljenja. Pokret je puno učinio na podizanju svijesti o potrebi i značenju škola i narodnog jezika. Već samo uvođenje štokav-skog jezika u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji mnogo je značilo na zajedničkom planu hr-vatskih područja.

Konačno je 1845. godine novi školski sustav uveo niže pučke škole s prva dva razreda (koji su svima potrebni) i više pučke škole s trećim i četvrtim razredom (koji su potrebni samo oni-

12

ma koji žele nastaviti školu i obrt). Ujedno se tražilo, gdje je to moguće, da se dječaci odijele od djevojčica u školama. Kopiju dijela zaklad-nice dajem na sljedećim stranicama.*

U nižoj pučkoj školi i dalje je poučavao je-dan učitelj uz župnika. No, ako je bilo više od 100 učenika i ako je općina imala sredstava, trebalo je namjestiti i podučitelja, a ako je broj učenika bio preko 200, onda i 2 podučitelja. Već sljedeće godine u valpovačkom kotaru bilo je 12 nižih pučkih škola s 504 dječaka i 499 djevojčica te je spadao među bolje kotareve.

Takvi su bili uvjeti u kojima je došlo i do buđenja svijesti o potrebi osnivanja škole u Bizovcu.

Odlukom Visoke carsko – kraljevske banske vlade 1852. godine školu su dobila mjesta: Bizovac, Ladimirevci, Čabar, Dugo Selo, Koška, Moslavina, Oborovo te Satnica Đakovačka. U spisima stoji da škola u Bizov-cu po toj odluci postoji od 1852. godine, a utemeljila ju je općina, čija i jest.

Kako je svaki početak težak tako bijaše i ustrojavanje ove škole. Općina siromašna, pomoći niotkuda! Ali kad biti mora, kad vi-soka vlast nalaže, to se mora učiniti.

Rad u pučkoj učionici, koja je zapravo bila soba u mjesnoj kući, bilo je teško ustrojiti ako se zna da je broj djece koja su bila dužna po-laziti školu bio 112, dječaka 49 i 63 djevojči-ce. To je nalagalo da se što prije izgradi nova školska zgrada koja mora biti sagrađena od tvrdog materijala.

Nakon utemeljenja škole sklopljen je ugo-vor između mještana i patrona škole - „Za-kladnica“. Nju su potpisali uvaženi mještani Bizovca, međutim pored imena mještana nalazi se znak X, što ukazuje da niti jedan od njih nije bio pismen. Osim mještana, Za-kladnicu je potpisao župnik i u ime baruna

njegov opunomoćenik. Kopiju dijela Za-kladnice dajem na sljedećim stranicama.

Iz „Valovnice školstva“ rimokatoličke služ-be školske i službe uzgredne s istom skop-čane, vidljivo je da je mjesto Bizovac, u Župi bizovačkoj, sklopilo ugovor, tj. Zakladnicu o utemeljenju „pučke učionice“ u mjestu Bizo-vac 23. srpnja 1856. godine, a potpisali su je ugledni ljudi tog općinskog mjesta te u ime patrona škole, presvijetlog gospodina baruna Gustava Hillepranda, njegov opunomoćenik.

U Zakladnici stoji da za utemeljenje pučke učionice presvijetli gospodin barun Gustav Hilleprand od Prandau, vlastelin u Valpovu, obvezuje sebe i svoje nasljednike kroz punomoć njegovog zastupnika Franje Harničniga, da za podignuće, uzdržavanje i, ako potrebno bude, za rasprostranjivanje učioničkog i učiteljskog zdanja, kao i na nj spadajućih pomoćnih zgrada, daruje građu za izgradnju istih te za grijanje učionica 12 hvati drva godišnje. Učitelju dva rala zemlje oranice koje će o svom trošku obrađivati.

Općina Bizovac prima sa zahvalnošću po-nudu te se sa svoje strane obvezuje darovanu građu dovesti te sagraditi prikladnu zgradu pored uredne osnove, dobrim tvrdim ma-terijalom, o svom trošku opremiti školskim pokućstvom i držati u dobrom stanju, učite-lju osigurati besplatan stan i uzdržavanje te pomoći oko školske zgrade. Vlastelin je imao pravo predlagati tko će biti učitelj i istoga ot-pustiti ako mu nije bio po volji.

U početku je, dakle, nastava održavana u seoskoj sobi – stražari – kako su je zvali, da bi nešto kasnije, snagama mjesta i uz pomoć pa-trona koji je dao građu, bio prikupljen materi-jal i napravljena čvrsta zgrada na kat u centru mjesta. U donjem dijelu bio je stan za učite-lja. Nastava se održavala u velikoj učionici na katu, a pored učitelja, vjeronauk je predavao u pravilu mjesni župnik koji je ujedno bio i rukovoditelj škole. Vjeroučitelji su često puta imenovani u nadzornike rada škole.

* O školskoj valovnici i zakladnici vidi: Dinko Župan, Povijest školstva u Valpovštini u dugom 19. stoljeću – katalog izložbe (Valpovo, 2016), 13-17.

13

LJETOPIS ŠKOLE

LJETOPIS ŠKOLE – KRONIKA ZBIVANJA U ŠKOLI

14

15

Zakladnica (Hrvatski Državni arhiv Zagreb)

16

Fotografija prve školske zgrade u središtu Bizovca (privatna arhiva)

Kada je škola počela s radom, osim učitelja u njoj je radio i župnik koji je uživao veće povjere-nje kod baruna nego učitelj. Dugo vremena žu-pnik je bio nadzornik u bizovačkoj i u ladimire-vačkoj školi. Tako je župnik Lovro Baloković bio niz godina mjesni školski nadzornik, od 1875. do 1888. kada je umro.

Lovro BALoKovIĆ (1831.–1888.)

Kapelan u Šljivoševcima, Petrijevcima, Do-njem Miholjcu, župnik i dekan u Bizovcu. Ro-đen je 26. siječnja 1831. u Svetom Đurđu. Na-kon završetka studija u Pečuhu, zaređen je 27. lipnja 1855. za svećenika. U kapelanskoj službi proveo je jedno desetljeće, i to u župama Šlji-voševci, Petrijevci i Donji Miholjac. Župnikom u Bizovcu imenovan je 5. lipnja 1865. Umro je 1888. i sahranjen u Bizovcu. Lovro Baloković

17

U početku su školu učenici nerado poha-đali, ali s vremenom i po sili zakona stanje se mijenjalo. Nakon stupanja na snagu no-vog školskog zakona iz 1874. godine sta-nje se poboljšalo. Škole su postale javne i pristupačne djeci svih konfesija (do tada su postojale na konfesijalnoj osnovi). Po zako-nu, svako dijete od navršene 7. godine bilo je obvezno ići u svakodnevne škole, te 2 godine opetovnice (dva puta tjedno). Pučke škole dijelile su se na niže i više. Nastavni jezik bio je hrvatski. Mjesno upraviteljstvo škole pripalo je mjesnom školskom odboru nad kojim je stajao kotarski i županijski školski odbor, dok je najviša školska vlast bila Sla-vonska zemaljska vlada u Zagrebu, Odjel za bogoštovlje i prosvjetu.

Nastavni predmeti bili su vjeronauk, hr-vatski jezik s čitanjem i pisanjem, računa-nje, zemljopis, povijest, fizika i prirodopis; krasopis, geometrija, pjevanje, gimnastika, praktične upute o gospodarstvu, ručni rad i

kućanstvo za žensku djecu (ne kao posebni predmeti).

Školski odbor bio je važno tijelo u uprav-ljanju školom, a zapisnici sa sjednica tog ti-jela uredno su vođeni od perovođe koji je u pravilu bio mjesni učitelj, dok je sjednicom predsjedavao mjesni školski nadzornik uz nazočnost uvaženih mještana izabranih u Školski odbor. To su bili uvaženi dobrosto-jeći ljudi, mada su neki od njih bili i nepi-smeni. Kako je zapisnik vrlo uredno vodio perovođa, vidljivo je da je Školski odbor do-nosio svake godine proračun potreba za te-kuću godinu te odluke u vezi s upisanim ob-veznicima u školu. Brinuo se o prostornim uvjetima škole, potrebama učitelja, skrbio o gradnji škole i provodio odluke više kotarske vlasti i sl. O radu odbora ovisio je u mnogo-me i sam rad škole.

Iz tog vremena su i podatci koji govore da je bizovačka škola prerasla u trorazrednu.

Statistika narodnjega školstva (Zagreb, 1875. godine)

18

Julio Burian, prvi učitelj koji je službovao u Bizovcu

Prvih učitelj u školi u Bizovcu bio je uči-telj Julio Burian. Poslije njega službovali su: Stjepan Jobst, Antonija i Ferdo Frolich, Amalija Suk, Jelisaveta Vuković, Juraj Bo-šćak, Štefica Andrašević, Luka Josipović i dr.

Da je bilo među tim učiteljima imena koja treba spomenuti zbog ljubavi prema svom poslu i brizi za puk koji mu je povjeren, mo-žemo sa sigurnošću ustvrditi ako pročitamo knjigu drugog po redu bizovačkog učitelja, Stjepana Jobsta, koji je napisao knjigu „U radu je spasenje“. U predgovoru svoje knjige on kaže:

„Evo ti, mili narode, dajem u ruku ovu knji-gu kojoj je svrha da ti posladi časove odmora, a pri tom da te puti i vodi, svjetuje i uči, kako bi se i ti podigao na onaj stepen napretka, na kojemu drugi prosvijetljeni narodi već odavna stoje.

Sve štogod sam mislio da bi ti moglo kori-stiti, skupio sam u ovoj knjizi. Pri izradbi gos-podarskog dijela ove knjige dobro su mi došla višegodišnja moja iskustva i bilješke, ali sam se poslužio i s gospodarskim knjigama društva sv. Jeronima, Karaltovim „Gospodarstvom“ i knji-gom „Ne seli u Ameriku“ te drugim zgodnim gospodarskim radnjama.

Bizovački župnik i učiteljica Amalija Suk sa školskom djecom (privatna arhiva)

19

Pripovjedka pako sama – izvorna je, pa će te, mili narode, poučiti kaki da budeš, a kaki da ne budeš; što da radiš, a čega da se čuvaš.

Bacio sam sjeme! Dao Bog, pala zrnca na plodnu zemlju i urodila obilnim plodom!“1, kaže na kraju učitelj Jobst, u Bizovcu, mjese-ca kolovoza 1905. godine.

Zanimljive su pohvalnice koje je učitelji-ca Amalija Suk davala svojim učenicima još 1890. godine, slučajno sačuvane do danas u nečijoj ladici. One su napravljene na A4 for-matu presavijenog papira i na zadnjoj strani-ci je poučna priča. Pohvalnice odišu svojom odgojnom vrijednošću. U dnu pohvalnice nalazi se originalni potpis učiteljice Amalije Suk.

Iz Matice za pučku školu u Bizovcu za školsku godinu 1858./59. možemo iščitati da je bila trorazredna. Zanimljivo je znati da se u I. razredu od predmeta učilo: teme-lji nauka vjere, ilirski jezik (početak pisanja i vježbanje pameti), početni temelji računa-nja, početni temelji pisanja.

Drugi i treći razred imao je sljedeće pred-mete: čitanje, slovarica, pravopis s vježba-njem pameti, usmeni i pismeni izraz misli, a osim toga učio se njemački jezik, računstvo, krasopis, voćarstvo, povrtlarstvo i pčelar-stvo. Dakle, bilo je tu učenja i neposrednih znanja primjenjivih u svakodnevnici vezanih uz potrebe života.

O tom dugom periodu za koji, nažalost, pisanih podataka nemamo, u narodu su sa-čuvana sjećanja na pojedine učitelje koji su po nečemu bili posebni. Tako je sačuvano sjećanje mještana Bizovca na učitelja Ferdu Frolicha koji je bio na glasu kao vrlo strog učitelj i da je za neposlušnost i neznanje strašno tukao djecu, držao ih u gotovo ne-

1 Jobst, S. U radu je spasenje

Pohvalnica učenici III. razreda Ani Stanić od njene učiteljice Amalije Suk (privatna arhiva)

Pohvalnica učenici IV. razreda Ani Stanić od njene učiteljice Amalije Suk (privatna arhiva)

prirodnoj poslušnosti te obilazio gostionice i tjerao djecu kući ako bi ih tamo zatekao. Nedjeljom i blagdanom sva su djeca morala pjevati u crkvi dok je on svirao velike orgu-lje na koru. Narod je vrlo pohvalno govorio o njegovim odgojnim metodama, dok jedan školski kroničar kasnije dodaje da takvi po-stupci učitelja Frolicha baš nisu urodili plo-dom jer su i danas gostionice u ovom selu obljubljene, kao valjda nigdje drugdje.

20

Iz tog, nama danas davnog vremena, može se još uvijek naći pokoja fotografija sačuvana u ladicama i albumima mještana da nas podsjeti na učitelje i njihove učenike, no kako drugih podataka o tim učiteljima nema, pa čak ni godina nastanka fotografija, moramo se zadovoljiti time da ju pokažemo

jer ona je ipak svjedočanstvo da je škola ra-dila i prosvjećivala naš puk i doprinosila nje-govom napretku. Na ovoj je slici sa svojim učenicima učitelj Juraj Bošćak koji je nakon službe u Petrijevcima 1925. godine premje-šten u školu u Bizovac.

Učitelj Ferdo Frolich, zapamćen po strogom

odgoju učenika (privatna arhiva)

Polaznici pučke škole u Bizovcu sa župnikom Konradom Heckenbergerom i učiteljem Ferdom Frolichom, snimljeno 1910. godine (privatna arhiva)

Učitelj Ferdo Frolich s djevojkama u narodnoj nošnji, fotografirano oko 1920. godine (privatna arhiva)

21

Učitelj Juraj Bošćak snimljen sa svojim V. razredom (privatna arhiva)

Učitelj Juraj Bošćak sa svojim razredom snimljeno 1925. godine (privatna arhiva)

U školi je službovalo dvoje učitelja: Juraj Bošćak i Štefica Andrašević. To mo-žemo zaključiti na osnovu slika spomenute učiteljice i njenog razreda.

Nakon učitelja Bošćaka, u školi je služ-bovao učitelj Luka Josipović. Prije svog od-laska učitelj Juraj Bošćak predao je školu u ruke učiteljice Štefice Andrašević, što je vid-ljivo iz sačuvanog Zapisnika o primopredaji škole, 6. rujna 1932. godine. Primopredaji je

bio prisutan i predsjednik Školskog odbora Dragan Filaković.

Učiteljice obično nisu mogle obnašati dužnost upravitelja škole tako da je novoi-menovani učitelj g. Luka Josipović postao upravitelj škole i preuzeo školu od učitelji-ce Andrašević, što je vidljivo iz Zapisnika školskog odbora od dana 11. prosinca 1932. godine.

22

Učiteljica Štefica Andrašević u okružju svojih učenika, snimljeno 1929. godine (privatna arhiva)

23

Zapisnik o primopredaji škole od 6. rujna 1932. godine (arhiva škole)

24

Zapisnik sa sjednice Školskog obora održanog 11. prosinca 1932. (arhiva škole)

25

Učitelj Juraj Bošćak s polaznicima škole (privatna arhiva)

Učitelj Luka Josipović sa svojim učenicima, snimljeno 1932. godine (privatna arhiva)

26

Učitelj Luka Josipović sa svojim učenicima, snimljeno 1933. godine (privatna arhiva)

Zahvaljujući Luki Josipoviću danas možemo vidjeti koji su se žigovi koristili za ovjeru dokumenata škole za vrijeme njegovog službovanja (arhiva škole)

27

Zapisnik sa sjednice Školskog odbora od 25. kolovoza 1935. godine (arhiva škole)

28

Učitelj Luka Josipović sa učenicima III. i IV. razreda (privatna arhiva)

Učiteljica Štefica Andrašević i Luka Josipović s učenicima I. i II. razreda 1937. godine (privatna arhiva)

Iz zapisnika školskog odbora od 25. kolovoza 1935. godine možemo vidjeti kakvo je stanje u školi u Bizovcu glede prostora, učitelja i broja učenika. Broj učenika iz godine u godinu raste, a prostor i broj učitelja ostao je isti.

29

Zapisnik Školskog odbora iz godine 1939. godine to potvrđuje i ukazuje da selo nije u mogućnosti poboljšati uvjete izvođenja nastave.

Zapisnika sa sjednice Školskog odbora od 15. listopada 1939. godine (arhiva škole)

30

Učitelj Luka Josipović premješten je 1940. godine na službu u Kruševicu, a novoimenovani upravitelj Andrija Faj preuzima dužnost o čemu nam svjedoči Zapisnik o primopredaji škole.

Zapisnik o primopredaji škole od 8. ožujka 1940. godine (arhiva škole)

Andrija Faj prima dužnost upravitelja u teško ratno vrijeme. Dok je u vrijeme Prvog svjetskog rata škola normalno funkcionirala jer se sve događalo daleko od ovoga mjesta, sada škola radi s mnogo poteškoća i kraćih prekida. Kakvo je zapravo bilo stanje, naj-

bolje se uvjeriti čitanjem zapisnika Škol-skog odbora u kojem učitelj Faj traži pomoć odbora kako bi se stanje ublažilo. Ovako je Školskom odboru teške uvjete rada u školi predočio učitelj Faj, perovođa:

31

32

Zapisnik sa sjednice Školskog odbora od 15. rujna 1940. (arhiva škole)

33

Školski se odbor uglavnom pravda kako ne može ništa posebno učiniti jer nema finan-cijskih mogućnosti i stanje se bitno ne mijenja, osim što je kvaliteta nastave loša i učenici ne mogu normalno usvajati nastavno gradivo.

Lijevo je Stjepan Tamiš iz Valpova, zapovjednik postaje Prandanovci, a desno Andrija Faj, učitelj i

zapovjednik bizovačkih ustaša (privatna arhiva)

Učenici bizovačke škole iz 1942. godine

34

Učenici III. razreda snimljeni 1941. godine bez razrednog učitelja (privatna arhiva)

Ravnatelj škole Andrija Faj 1943. godine s obitelji seli u Osijek, a zamjenjuje ga učite-ljica Josipa Horvat što je vidljivo iz zapisnika Školskog odbora od 28. ožujka 1943. godi-

ne. Tu dužnost obavlja sve do 1944. godine kada je u školu premješten bračni par Mirko i Elza Marošević.

35

Zapisnik Školskog odbora od 28. ožujka 1943. godine (arhiva Škole)

37

S P O M E N I CAZA DRŽAVNU NARODNU OSNOVNU ŠKOLU

U BIZOVCU

KRATAK HISTORIJAT ŠKOLE OD OSNUTKA DO 1941.

Nažalost, pouzdanijih podataka iz tog vremena nema jer je školska spomenica nestala za vrijeme Drugog svjetskog rata o čemu piše upravitelj škole Mirko Marošević.

On kaže da je spomenica uništena za vri-jeme rata od strane njemačkih vojnika te se mora poslužiti šturim informacijama dobi-venim od mještana. Škola je osnovana oko 1850. godine. U početku se nastava održa-vala u jednoj seoskoj sobi. Kasnije je sagra-đena škola na kat. Iako je na gradnju utroše-no mnogo materijala, ona nije u potpunosti odgovarala svrsi jer je imala samo jednu veli-ku učionicu na katu, a dolje je bio učiteljski stan, a u školu je bilo upisano preko stotinu djece. Među prvim učiteljima škole bio je Ju-lio Burian, a zatim se redaju: Stjepan Jobst, Amalija Suk, Ferdo Frolich i drugi.

Za selo je rekao da je dosta veliko i lije-po, u selu su gostionice obljubljene kao nig-dje drugdje, a Šokci koji žive u tom selu vrlo su neljubazni prema strancima nazivajući ih „došljama“, pa i njega, učitelja, smatraju došljakom. „Bez obzira makar im stranac uči-nio mnogo dobra i mnogo za dobrobit sela, ipak je on u njihovim očima samo stranac. To se može tumačiti samo na taj način što su veoma boga-ti i njihova bahatost čini ih nepristupačnim...Nemarno se odnose prema školi čemu je dokaz što i pored svog materijalnog blagostanja nema-

ju svojih školovanih ljudi, osim jednog liječnika, iako su imali sve uvjete da školuju djecu.“2

KRATAK HISTORIJAT ŠKOLE OD 1941. – 1944.

Pisanje školske Spomenice nastavljeno je tek poslije Drugog svjetskog rata, a tome je zaslužan učitelj Mirko Marošević koji u Bi-zovcu započinje s radom 1944. godine.

On o tome kaže:

„Pošto sam premješten u ovu školu tek 1944. godine, nije mi moguće točno opisati vrijeme od 1941. – 1945. godine, a pogoto-vo ono prije proteklo, nego ću iznijeti ono malo podataka koje znam onako kako sam ih imao priliku čuti od domaćih ljudi.

1941. god. u ovoj školi službovalo je 4 učitelja: Faj Andrija i Faj Ljubica, Horvat Jo-sipa i Ilić Katarina. Kada je došla uspostava tzv. NDH ovdašnji učitelj Faj Andrija, pre-ma pričanju mještana, odmah je pristupio organiziranju ustaškog pokreta i uključio priličan broj domaćih ljudi koji su u svojoj zaslijepljenosti vidjeli u NDH rješenje hr-vatskog pitanja, tim prije što je i sam Hefer koji je ranije agitirao po tim selima pristu-pio Pavelićevoj vladi. Posredstvom Faja u selo dolazi njemačka i ustaška posada koja

2 Ljetopis škole (arhiva škole)

38

u početku čini nad okolnim Srbima priličan teror. Njemačka posada je ostala u Bizovcu do oslobođenja 1945. god. Faj je po zaslu-gama iselio porodicu u Osijek. U Bizovac su premješteni Mirko i Elza Marošević koji su s dvoje male djece stanovali u nekoj maloj sobici budući da im Faj nije dozvolio da se usele u učiteljski stan.

Cijelo vrijeme, od 1941. do 1945. god., škola je bila u seoskom domu jer je školske prostorije sela zauzela novoosnovana njemač-ka škola u koju su svoju djecu slali čak i oni koji nisu bili Nijemci. Ne treba ni govoriti da je rad u takvim prilikama bio nemoguć; škola se često zatvarala uslijed pomanjkanja prosto-rija. Takvo je stanje potrajalo sve do kraja rata kada vojska 1945. godine napušta selo. Od tada je nastupio normalan rad u školama.“

ŠKOLSKA GODINA 1945./1946.

Školska godina započela je 1. rujna i zavr-šila 30. lipnja 1946. godine, a nastava se odr-žavala u staroj školskoj zgradi u dvije manje sobe dobivene pregrađivanjem velike učionice koje su se uskoro pokazale nedovoljne i ne-higijenske. U selu postoji lijepa velika zgrada, vlasništvo bivše „Našičke“ a koju su u vrije-me okupacije koristili njemački vojnici. Ta se zgrada pokazala dosta povoljnom za upotre-bu u školske svrhe i odmah se počelo raditi na tome da se ista dobije i škola preseli u nju. Za tu su se stvar naročito zauzeli upravitelj škole Mirko Marošević, Stjepan Došen i Ivan Bouše, odbornici mjesnog Narodnog odbora, dok je cijelo selo bilo protiv jer su se bojali da bi popravak te zgrade previše udario po njihovom džepu. Nakon mnogo trčkaranja, zgrada je dana na korištenje školi, a zatim se pristupilo radovima jer su bile potrebne pre-inake prostora unutar zgrade, kako bi zgrada poslužila u školske svrhe. Djeca su dala svoj

doprinos u skupljanju dobrovoljnih priloga po selu i skupila se suma od 16 500 dinara. Tim su novcem srušeni poprečni zidovi i os-posobljene dvije učionice i okrečeni zidovi. A uređena je i sama zgrada. Rad u staroj zgradi bio je dosta otežan jer su sa 220 djece radila dva učitelja u pet razreda.3

Upravitelj škole: Mirko Marošević

Nova narodna vlast pokazala je da joj je stalo do školstva i nastojala je riješiti sve na-gomilane probleme što nije bilo nimalo lako u kratkom vremenu. Da se brine o školstvu, moguće se osvjedočiti i čitanjem zapisni-ka vođenih o pregledu rada škola koji su se obavljali svake godine. Izabrali smo samo je-dan od prvih zapisnika o pregledu ove škole kako bi potvrdili brigu o školstvu u novoj državi.

3 Ljetopis škole

39

Zapisnik o radu škole sastavljen 10. srpnja 1945. godine (arhiva škole)

40

Zgrada valpovačke vlastele

prenamijenjena u školu (arhiva

škole)

Zgrada valpovačke vlastele prenamijenjena u školu (privatna arhiva)

41

ŠKOLSKA GODINA 1946./1947.

Školska godina započela je 1. rujna 1946. g. u novim školskim prostorijama. U školu je iz Laslova premještena učiteljica Anka Ma-letin i time je rad olakšan. Uređen je i drugi učiteljski stan za pridošlu učiteljicu i sada zgrada konačno pripada školi.

Dana 14. veljače 1947. g. školu je pregle-dao okružni prosvjetni referent Ilić, a 20. ve-ljače 1947. god. pregledali su školu izaslanik Ministarstva prosvjete drug Ante Novak i kotarski prosvjetni referent drug Đuka Štaj-car.

Pioniri škole priredili su dvije vrlo uspješ-ne priredbe od kojih je čitav prihod bio na-mijenjen opet u školske svrhe, da bi se ospo-sobila i treća učionica, što je učinjeno kra-jem školske godine. Od tri manje prostorije i jednog uskog hodnika sagrađena je jedna velika i svijetla učionica. Tome su doprinijeli

i mještani samodoprinosom od 124 dinara po kući. Nov namještaj za tu učionicu dobili smo od Ministarstva prosvjete.

Koncem godine premještena je u Zagreb drugarica Anka Maletin, učiteljica, i na taj način opet je škola ostala s dva učitelja. Ško-lu je obišao 24. VI. 1947. god. drug Đuka Štajcar, kotarski referent.

Obuka je završila 30. VI. 1947. god. škol-skom svečanosti.4

Upravitelj škole: Mirko Marošević

4 Ljetopis škole

Učiteljica Ružica Kekić s I. razredom (privatna arhiva)

42

ŠKOLSKA GODINA 1947./1948.

Rad u ovoj školskoj godini počeo je re-dovno jer nije bilo nikakvih zapreka. Škola je dobila brigom narodnih vlasti novu učio-nicu i novi namještaj, ali nažalost, do mjese-ca ožujka treća učionica nije bila iskorištena jer su u školi radila samo dva učitelja (Mirko i Elza Marošević). Rad u školi bio je jako te-žak jer se radilo s 251 djetetom u 6 razreda. Tek u ožujku u školu je premještena učitelji-ca Ružica Kekić i rad je postao lakši.

U svibnju 1948. god. pozvan je upravitelj Mirko Marošević na šestotjedni idejno-po-litički kurs u Zagreb, pa je rad opet pao na dva učitelja.

Ove školske godine posađeno je i nešto voća u školskom vrtu te oko škole lipe. Ure-đeno je igralište za odbojku i nabavljene lop-te za odbojku. Vrijedno je spomenuti da je ove školske godine otišlo u osječku gimnazi-ju mnogo učenika što ukazuje da je pobuđen interes za daljnje školovanje naših učenika.

Školska godina završila je redovno, 30. lipnja 1948. godine.5

Upravitelj škole: Mirko Marošević

ŠKOLSKA GODINA 1948./1949.

Školska godina započela je 1. rujna 1949. godine prigodnom školskom svečanosti. Rad u školi odvijao se cijele godine normalno jer škola nije ni u čemu oskudijevala zahvalju-jući brizi narodne vlasti. Jedino se osjećala potreba za još jednim nastavnikom koji bi radio u višim razredima. Osim toga, u školi se održavao i Tečaj učenika u privredi koji je vodio upravitelj škole. No valjda će u novoj školskoj godini i taj problem biti riješen.

Pioniri škole u ovoj godini naročito su se pokazali aktivnima te su dobili pismenu po-

5 Ljetopis škole

Učitelj Mirko Marošević sa svojim razredom, snimljeno 1949. godine (privatna arhiva)

43

hvalu Centralnog komiteta Narodne omla-dine Hrvatske. Bili su vrlo marljivi u saku-pljanju bagremovog sjemena i vađenju ba-gremovih sadnica. Izvadili su 56 000 koma-da. Zdravlje učenika bilo je dobro; u odnosu na prijašnje godine nestale su neke pojave koje su prije bile vrlo česte: svrab, bronhitis, šarlah i sl. Zdravlje učitelja bilo je srednje dobro. Nastavnici su ove godine za vrijeme zimskih praznika pohađali idejno-politički kurs u Osijeku.

Uspjeh đaka u ovoj školskoj godini je zadovoljavajući čemu su mnogo doprinije-li sami đaci. Školska godina završila je 20. lipnja 1949., a vrijeme do 30. lipnja prove-deno je u pripremi završne školske svečano-sti. Svim učenicima na kraju godine dane su školske svjedodžbe.6

Upravitelj škole: Mirko Marošević

Bizovac, 30. VI. 1949.

ŠKOLSKA GODINA 1951./1952.

Gotovo da i ne smijem sjesti i zapisati do-gađaje ove godine. Odgađao sam to iz dana u dan, pa opet, dužnosti se mora udovoljiti. Zašto toliko oklijevam? Valjda zato što je to zadnja godina koju sam proveo u ovoj ško-li i što me od odlaska dijeli samo par dana. Došao sam kao učitelj 1944. godine. Nisam od mještana bio lijepo primljen jer nerado gledaju ljude koji nisu iz njihovog kraja. Na-zivaju ih „došljama“. Nije mi to nimalo sme-talo da ne prigrlim njihovu djecu kao svoju i da za njihovo dobro ne dam sve od sebe. Sa zadovoljstvom gledamo ja i moja drugarica djecu koja su već maturirala, pa neki čak i studiraju. Mnogo ih je opet otišlo da se po-

6 Ljetopis škole

sveti najidealnijem pozivu – pozivu učitelja. Sva su ta djeca dobila početno znanje od nas, i upravo se radujemo gledajući ih kako du-ševno sazrijevaju. Sada već dolaze i naša vla-stita djeca za višu školu, pa se moramo po-brinuti da im to omogućimo. Radi toga smo tražili premještaj u grad, a budući da oboje volimo more, valjda ćemo uspjeti da odemo u neki grad koji na njem leži.

Školska godina započela je redovno, 3. rujna. Ove godine imali smo redovito i VII razred. Upisano je bilo 229 učenika. Naža-lost, imali smo mnogo nepolaznika i to na-ročito u V. i VI. razredu. Razlog je to što su nam prebačena djeca viših razreda iz Creta i Samatovaca, koja su bila upisana, ali nisu redovito pohađala nastavu, odnosno nikako.

Rad je bio dosta naporan jer je u početku bilo samo troje učitelja: Elza i Mirko Maro-šević te Ružica Kekić. Rad u V. i VI. r. odvi-jao se predmetno. U prosincu 1951. godine došao je u školu učitelj Ivan Madarić. Tada je i rad bio nešto lakši, no za kratko vrijeme jer je spomenuti morao na vojnu vježbu, a kasnije je otišao na operaciju slijepog crijeva tako da su se često puta mijenjali nastavnici II. razreda.

Rad na ovoj školi uvijek je bio na visini, te je škola redovito slovila kao jedna od naj-boljih u kotaru. Nije ni čudo, kada su sami nastavnici uvijek davali sve od sebe, kako u obrazovnom, tako i u odgojnom pogledu. U svome radu nailazili smo i na poteškoće, na-ročito u odgojnom pogledu jer škola je dava-la jedno, a kuća drugo. No, možemo reći da smo mnoge poteškoće potpuno svladali i da smo svoj cilj prema tome postigli.

Vjerujem da će se mnogi učitelji koji budu došli nakon mene upitati koje su to poteško-će bile, kada je ovo veliko i napredno selo, a o tome bi se dalo mnogo pisati. Tu i dolazi

44

do izražaja da se moralo svim silama nastoja-ti iskorijeniti ovu sebičnost koju je sa sobom povlačilo bogatstvo mještana. To se uveliko odražavalo i na samoj djeci. Mi moramo od-gajati djecu koja će biti iskrena, poštena, djecu koja trebaju voljeti sve što je lijepo i dobro, a ne samoživce. Eto, kolega ili kolegice, tu smo imali mnogo poteškoća, jer takav je svijet u Bizovcu. Savršeno im je svejedno da li netko pati. Važno je da on ima, pa makar to stekao na patnji drugih. Svijet je religiozan. No ta je religioznost izvještačena. I ovdje smo imali po-teškoća ranijih godina, no danas je to sasvim drugačije. Djeci se pravilno prilazilo i gdje god je to bilo moguće ukazivalo u pogledu vjere, odlaska u crkvu i dolaska u školu na praznike.

Možda sam u ovih nekoliko rečenica bio preoštar u davanju svoje ocjene o selu, ali smatram da sam bio potpuno iskren. Za mene bi bila najveća nagrada da je ovih 9 go-dina koliko sam bio ovdje makar malo utje-calo da se sve ovo što sam gore naveo isko-rijeni, barem da ne budu takvi ovi mali koje sam odgajao.

Inače, uspjeh u učenju bio je i ove godine dobar. Srednja ocjena, i pored strogog krite-rija ocjenjivanja, bila je 3,37. Želeći mojim nasljednicima mnogo uspjeha u budućem radu, završavam ovo pisanje. Mislim da će im ovo što sam pisao dobro doći te olakša-ti i dati bar donekle pravac u kojem moraju djelovati. 7

Upravitelj škole: Mirko Marošević

Odlaskom bračnog para Marošević iz ove škole dolazi do kratkog prekida u pisanju Spomenice, no ne za dugo. Već 1954. godi-ne pisanje Spomenice nastavlja učitelj Pero Radman. Iz tog kratkog perioda nemamo pisanih podataka, ali imamo slike učenika i učitelja:

7 Ljetopis škole

Učenici I. razreda s učiteljicom Elzom Marošević, 1951. godine (privatna arhiva)

Učenici V. i VI. razreda s učiteljem Mirkom Maroševićem i učiteljicom Elzom Marošević, 1951.

godine (privatna arhiva)

45

Učitelj Božidar Jovanović s IV. razredom, snimljeno 1953. godine (privatna arhiva)

Učenici III. razreda s učiteljem Božidarom Jovanovićem, snimljeni 1953. godine (privatna arhiva)

Učenici s učiteljicom Savicom Jovanović, snimljeni 1953. godine (privatna arhiva)

46

ŠKOLSKA GODINA 1954./1955.

Dosadašnji upravitelj ove škole Božidar Jovanović podnio je ostavku na službu koja mu je rješenjem Narodnog odbora kotara Valpovo uvažena.

Rješenjem Narodnog odbora kotara Val-povo broj: 8407 od 7. rujna 1954. godine u ovu školu premješten je Pero Radman, uči-telj iz Veliškovaca, kotar Valpovo. Imenova-ni je ranijim rješenjem NOK-a bio premje-šten u Samatovce. Službu u ovoj školi počeo je 6. rujna 1954. godine.

Rješenjem Narodnog odbora kotara Val-povo broj: 8461 od 27. VIII. 1954. godine dosadašnja šestogodišnja škola u Bizovcu pretvara se u Narodnu osnovnu osmogodiš-nju školu.

U ovoj školskoj godini otvoren je prvi put VII. (sedmi) razred. Redovna obuka počela je 6. rujna. Škola ima 6 odjeljenja sa 7 razreda.

Učitelji: Ružica Kekić, Ivo Madarić, Zora Bouše, Savica i Božidar Jovanović s mještankama sela

prilikom organiziranja tečaja iz domaćinstva (privatna arhiva)

Učitelji Božidar i Savica Jovanović, Branka Vinčić i Mirko Blažičević s učenicima V. razreda, snimljeno 1954. godine (privatna arhiva)

Pero Radman, upravitelj Narodne osnovne osmogodišnje

škole Bizovac (privatna arhiva))

47

Brojno stanje učenika

Razred dječaka djevojčica ukupno

I. 17 24 41II. 20 18 38III. 17 16 33IV. 14 12 26V. 6 17 23VI. 12 12 24VII. 7 5 12Ukupno 93 104 197

Nastava je poludnevna. Prijepodne pola-ze školu I., III. i IV. razred, a poslijepodne II., V., VI. i VII. razred.

Učitelj Pero Radman sa svojim razredom, snimljeno 1954. godine (privatna arhiva)

Učiteljica Zorica Bouše s VI. razredom, snimljeno 1956. godine (privatna arhiva)

48

U školi službuju ovi učitelji: Branka Vin-čić, Savica Jovanović i Pero Radman, a po-vremeno honorarno radi Ružica Kekić, umi-rovljena učiteljica.

Narodni odbor kotara Valpovo iz svojih sredstava nabavio je za sve učenike udžbeni-ke, kao i sav pisaći i crtaći pribor.

Dana 24. rujna Ružica Kekić, umirov-ljena učiteljica koja je radila honorarno, za-tražila je da je se razriješi ove dužnosti jer iz zdravstvenih razloga ne može više honorar-no raditi.

Rješenjem Narodnog odbora kotara Valpovo, u ovu školu premještena je Marija Jukić, dosadašnja učiteljica u Veliškovcima, kotar Valpovo. Ista je nastupila u službu 28. rujna ove godine.

Početkom ove školske godine Narodni odbor kotara Valpovo nabavio je priličan broj učila i stručnih knjiga od kojih su naj-važniji radioaparat „Tesla“ te dijaprojektor s 50 komada filmova te mikroskop.

Od važnijih popravaka na školskoj zgradi izvršeno je ostakljenje školske verande koja još od 1945. godine stoji neostakljena. Za

izvršenje ovih radova Narodni odbor platio je 69 735 dinara.

U smislu Odluke o osnovnim načelima društvenog upravljanja narodnim školama na zboru birača sela Bizovac izvršen je izbor Školskog savjeta 2. studenog 1954. godine. Narodni odbor općine Bizovac na svojoj sjednici održanoj 20. studenog potvrdio je izbor članova Školskog savjeta. Na svojoj pr-voj sjednici održanoj 29. prosinca 1954. kon-stituiran je novoizabrani Savjet: Jakob Cvet-ković (predsjednik), Pero Radman (tajnik), članovi Savjeta: Josip Kaluđer, Damjan Do-manovac, Milica Galovac, Anica Drahotuski, Jozo Sudar, Josip Mihaljić, Branka Vinčić.

Uoči Dana Republike, 28. studenog, odr-žana je u seoskom domu svečana akademija. Kulturno-umjetnički program izveli su uče-nici, a predavanje za narod održao je upravi-telj škole. Na Dan Armije učenici su zajedno s omladinom cijele općine položili vijenac na grobove palih boraca za oslobođenje sela Bizovca i prisustvovali akademiji na kojoj su izveli nekoliko recitacija.

Od 13. do 18. prosinca u školi su hospi-tirale učenice Učiteljske škole Ivka Zdunić i Vera Levar. Za Dan dječje radosti učenici su izveli bogat program koji se sastojao od kratkih igrokaza, pjesama, recitacija i na-rodnih kola. Poslije programa, svaki učenik je dobio poklon-paket (bomboni, čokolade, smokve, jabuke, naranče), a 16 najsiromaš-nijih učenika, pored poklon-paketa, dobili su odjevne predmete i obuću. Sve je nabavio Narodni odbor kotara.

Zimski školski praznici trajali su od 16. do 31. siječnja 1955. godine.

Rješenjem Narodnog odbora kotara Val-povo, premještena je Savica Jovanović u Le-posavić, kotar Kosovska Mitrovica, te je ista 9. veljače razriješena dužnosti.Kurija Norman-Prandau, buduća školska zgrada, snimljeno 1931. godine (privatna arhiva)

49

Učiteljica Marija Jukić-Pavlović sa svojim razredom (privatna arhiva)

Učenici s upraviteljem i razrednim učiteljima 1958./59. godine (privatna arhiva)

50

U školi su ostala raditi 3 učitelja sa šest odjeljenja, što je dosta opteretilo učitelje. Dana 25. ožujka školski inspektori Antun Peić i Ivan Madarić izvršili su pregled škole.

Dana 16. travnja 1955. svečano je pro-slavljena 10. godišnjica oslobođenja uz pri-godan program učenika, a upravitelj je odr-žao predavanje za narod.

I ove godine pioniri svih škola štafetnim palicama uputili su srdačne pozdrave mar-šalu Titu za njegov 63. rođendan. Dana 4. svibnja pioniri susjednih škola Brođanci, Cret i Samatovci predali su štafetne palice pionirima naše škole, a oni su ih predali u Ladimirevce, a oni dalje u Valpovo.

Dana 1. i 2. lipnja inspektori Peić i Mada-rić izvršili su pregled škole.

Rad u školi završio je 20. lipnja, a završna školska svečanost održana je 26. lipnja.8

Bizovac, 31. kolovoza 1955.

Upravitelj škole: Pero Radman

ŠKOLSKA GODINA 1955./1956.

U cijeloj našoj zemlji izvršena je nova ad-ministrativna podjela na općine i kotareve. Narodna Republika Hrvatska podijeljena je na 27 novih kotareva i 260 općina. Dana 1. rujna rasformiran je naš dosadašnji NOK Valpovo i pripojen novom kotaru Osijek. Naša općina proširena je na sela Satnicu, Samatovce, Selce i Cerovac.

Na području naše općine imamo dvije osmogodišnje i četiri šestogodišnje škole. Osmogodišnje su u Brođancima i Bizovcu, a šestogodišnje u Cretu, Habjanovcima, Sat-nici i Samatovcima.

8 Ljetopis škole

Između dosadašnjih općinskih i kotar-skih odbornika izabran je 21 odbornik nove općine. Za predsjednika Općine Bizovac izabran je Ivan Nađ, dosadašnji predsjed-nik općine. U Savjet za prosvjetu i kulturu općine izabrani su: za predsjednika Pero Radman, a za članove: Ivan Lukić, Mirko Cvetković, Jozo Magušić, Ivan Rukter, Mir-ko Kaluđer i Beno Lešnjaković.

Na početku ove školske godine u školu su premješteni učitelji Ivan Lukić i Stjepan Kri-ževac iz Ivanovaca te Jelka Križevac iz Cre-ta pa škola ima 6 učitelja. Redovna školska obuka otpočela je 1. rujna 1955. Škola ima 7 odjela s 8 razreda. Ove godine prvi put je otvoren VIII. razred.

Brojno stanje učenika

Razred dječaka djevojčica ukupno

I. 18 20 38II. 21 23 44III. 17 19 36IV. 16 16 32V. 14 14 28VI. 10 19 29VII. 13 7 20VIII. 5 5 10

Ukupno 114 123 237

Ove godine uređena je školska zgrada i izgrađena četvrta učionica te se nastava odvija normalno. Dana 22. rujna izvršio je informativni pregled škole prosvjetni in-spektor Branko Ratkovčić. Proslava Dana Republike obavljena je na najsvečaniji način. Dana 27. 11. održana je svečana akademija. Učenici su izveli svečani program, a preda-vanje za narod održao je učitelj Ivan Lukić. Dana 20. prosinca inspektor Branko Rat-kovčić obavio je pregled škole.

Učiteljica Branka Vinčić od 5. do 11. pro-sinca polagala je praktični stručni ispit i isti položila s dobrim uspjehom. U školi su ove godine hospitirale učenice Učiteljske škole Zora Bouše, Evica Erić i Evica Cvetković.

51

Povodom Dana JNA pioniri ove škole bili su 22. 12. 1955. primljeni kod komandanta divizije u Osijeku. Pioniri su bili obučeni u ovdašnju lijepu narodnu nošnju te su ostavili jedan od najljepših dojmova na prijemu.

Ove je godine također proslavljen Dan dječje radosti. Poslije programa učenicima su podijeljeni darovi koje je nabavio Narod-ni odbor općine.

Prvo polugodište završilo je 14. siječnja, a praznici su trajali do 31. siječnja. Redovna obuka u II. polugodištu počela je 1. veljače. Uslijed jake zime, obuka je bila prekinuta od 13. do 22. veljače 1956. god.

Općinsko narodno sveučilište tijekom zime održavalo je svake srijede popularno predavanje za narod. Predavači su bili pro-svjetni radnici, liječnik, veterinar i agronomi s područja cijele općine.

Od 23. do 25. veljače, u Osijeku je odr-žano nastavničko savjetovanje prosvjetnih radnika općeobrazovnih škola. Savjetovanju

su prisustvovali učitelji Pero Radman i Ivan Lukić, koji je održao i koreferat „Vanškolski rad prosvjetnih radnika naše općine“.

Osmi mart, međunarodni praznik žena, proslavljen je i u našoj školi prigodnim pro-gramom. Poslije programa učenici su dariva-li majke. Učenici nižih razreda pripremili su igrokaz za djecu „Crvenkapica“, a prihod je namijenjen za ekskurziju učenika.

Zdravstveno-prosvjetni tečaj za žensku seosku omladinu održan je od 27. 11. 1955. do 12. 4. 1956. god. Završni ispiti održani su 14. travnja. Ispit je položilo 12 polazni-ca prve nastavne godine i 9 polaznica druge godine, a poslije održanog ispita održana je mala svečanost na kojoj su bili prisutni pred-stavnici Narodnog odbora općine.

Cijele zime održavan je tamburaški tečaj. Tečaj je vodio Ivica Čadek uz pomoć upra-vitelja škole. Polaznici su vrlo uspješno svla-dali osnove sviranja tambure te su pokazali naučeno na školskoj priredbi.

Učiteljica Branka Vinčić sa svojim razredom (privatna arhiva)

52

Dana 10. svibnja iz svih škola s područja općine stigle su štafete s porukom i održana je mala svečanost. Poslijepodne su učenici škole u živopisnim nošnjama predali općin-sku štafetnu palicu pionirima kotara Osijek.

23. svibnja učenici su ispratili „Titovu štafetu“. Učenike IV. razreda učiteljica Mari-ja Pavlović vodila je na ekskurziju u Beograd.

Prema zaključku Društva učitelja opći-ne Bizovac svi prosvjetni radnici posjetili su izložbu „Borba za novu školu“ u Osijeku.

Inspektor Branko Ratkovčić 12. lipnja obavio je završni pregled škole.

Dana 21. lipnja održano je zajedničko sa-vjetovanje prosvjetnih radnika Općine Bizo-vac u Valpovu. Na ovom savjetovanju drug Ivan Lukić podnio je koreferat „Naša škola kao kulturno-prosvjetni centar“, a drugi ko-referat podnio je drug Andrija Balković, uči-telj iz Brođanaca: „Uloga školske zadruge u socijalističkom preobražaju našeg sela“. Za vrijeme rada na ovom savjetovanju u Val-povu stigla nam je tužna vijest da je naša drugarica Jelka Križevac, rođena Kučinac, iznenada preminula u bolnici u Osijeku. Po-kojnica je 23. lipnja 1956. god. sahranjena na mjesnom groblju u njenim Brođancima. Sprovod je bio velik, a u ime Društva učitelja općine Bizovac dirljivim govorom oprostio se drug Ivan Sabljar učitelj iz Samatovaca, predsjednik Društva.

Rad u školi trajao je do 30. lipnja 1956. god. zbog prekida u vrijeme zime. Završna svečanost kao i izložba učeničkih radova održana je 1. srpnja 1956. godine.9

Bizovac, 31. kolovoza 1956.

Upravitelj škole: Pero Radman

9 Ljetopis škole

Snimljeno na ulazu u školu 1955. godine. Slijeva nadesno – prvi red: Jelka Križevac, Branka Vinčić; drugi red: Stjepan (Štefko) Križevac, Pero Radman i Ivan Lukić (privatna arhiva)

Učitelji: Štefko Križevac, Marija Jukić, Pero Radman, Evica i Ivan Lukić, snimljeno 1956. godine (privatna arhiva)

53

ŠKOLSKA GODINA 1956./1957.

Savjet za prosvjetu i kulturu NR Hrvat-ske donio je Odluku o trajanju školske godi-ne. Redovna nastava počinje 5. rujna. Prvo polugodište završava 14. siječnja, a drugo polugodište traje od 6. veljače do 20. lipnja. Zimski praznici traju od 15. siječnja do 5. veljače.

Nastava je organizirana u osam odjelje-nja. Rješenjem Narodnog odbora općine Bizovac u školu su primljene učiteljice Evica Lukić, rođena Cvetković i Zorica Bouše, svr-šene učenice Učiteljske škole. Dakle, u školi radi 7 učitelja u 8 odjela. U osmom odjelu rade svi učitelji honorarno. Od ove školske godine učenici nakon 6. razreda iz Creta i Samatovaca polaze ovu školu.

Brojno stanje učenika

Razred dječaka djevojčica ukupno

I. 19 15 34II. 17 19 36III. 22 23 45IV. 15 19 34V. 15 14 29VI. 18 13 31VII. 15 18 33VIII. 14 5 19

Ukupno 135 126 261

Početkom ove školske godine otvorena je nova škola u Selcima. Centralna škola je tom prilikom opremila učionicu s 12 klupa, 1 nastavničkim stolom, stolicama i 1 orma-rom. Kao naknadu za ustupljeni namještaj Narodni odbor kotara Osijek dao je školi komplet za jednu učionicu (20 stolova, 40 stolica, 1 stol za učitelja i školska ploča).

U posljednje vrijeme naša društvena za-jednica ulaže mnogo napora za napredova-

Upravitelj škole Pero Radman i učiteljice Marija Jukić, prva slijeva, i Branka Vinčić, zadnja zdesna, snimljeni s učenicima 1956. godine (privatna arhiva)

54

nje poljoprivredne proizvodnje. S obzirom na to da je naše mjesto, a i cijela općina, po-ljoprivrednog karaktera ti napori kretali su u tom pravcu. Ni naša škola nije ostala izvan toga. Učenici viših razreda kroz nastavu predmeta Upoznavanje prirode i društva i slobodnih aktivnosti (poljoprivredne grupe) došli su na ideju da pri školi osnuju poljopri-vrednu zadrugu.

U radu zadruge učenicima su pomagali učitelji i članovi Školskog odbora, a o radu

su upoznati i roditelji djece. Donesena su zadružna pravila i moglo se krenuti s radom.

Osnivačka skupština održana je 25. li-stopada 1956. g. Skupštinom su rukovodili učenici. U zadrugu se uključilo odmah 56 učenika, a Ivan Galić, učenik VIII. razreda, izabran je za prvog predsjednika. Odlučeno je da zadruga nosi ime „Naprijed“.

Skupštini su prisustvovali predstavnici općine, poljoprivredne zadruge, predstavnici Saveza mladih zadrugara kotara Osijek, čla-novi Školskog odbora i učitelji.

Na Dan Republike, 29. studenoga, naro-di naše zemlje slave trinaesti rođendan naše Republike, najveći praznik našeg naroda. U trinaest godina naša zemlja prošla je ogroman put, koji u drugim situacijama traje desetke godina, dostigli smo već mnoge zemlje koje su bile ispred nas. Uoči Dana Republike primlje-ni su učenici I. razreda u pionirsku organiza-ciju, a navečer je održana akademija za narod.

Početkom mjeseca studenog otpočeo je s radom tečaj za žensku seosku omladinu. Tečaj polazi druga nastavna godina sa 16 polaznica.

Evica Lukić ( Janezova) sa svojim razredom 1957. godine (privatna arhiva)

Na slici upravitelj škole Pero Radman i učitelj Ivan Lukić. Snimljeno 1956. godine (privatna arhiva)

55

Informativni pregled fizičkog odgoja u školi obavio je 22. studenog prof. Ante Man-dić, inspektor za fizički odgoj.

Dvogodišnja škola za obrazovanje odra-slih započela je s radom 10. prosinca 1956., polaznici su većinom omladinci, pripadnici predvojničke obuke. Proslavljen je Dan Ar-mije i Dan dječje radosti te su nakon akade-mije učenicima podijeljeni darovi.

Na zboru birača 12. siječnja 1957. iza-bran je novi Školski odbor:

Predsjednik: Ivica Čadek

Tajnik: Pero Radman

Članovi odbora: Jozo Kusalić Pavao Mitrić Ivan Sudar Antun Sudar Ferdo Blagojević Slavko Bacalo Branka Vinčić

Prvo polugodište završilo je 14. siječnja. Uspjeh je zadovoljavajući, srednja ocjena uspjeha u razrednoj nastavi je 3,20, a u pred-metnoj 2,80.

Drugo polugodište započelo je 6. veljače 1957. Inicijativom kotarskog odbora društva „Naša djeca“ i zalaganjem učitelja oformlje-no je u našem mjestu društvo „Naša djeca“. Društvo vodi brigu o životu, pravilnom odgo-ju i zabavi djece do 15. godine te o njihovom izvanškolskom životu. Za predsjednicu je izabrana drugarica Marija Pavlović, učiteljica.

Dana 15. ožujka u 18 sati preminuo je u Parizu drug Moša Pijade, predsjednik Save-zne narodne skupštine, član Centralnog ko-miteta SKJ.

Učiteljica Branka Vinčić s II. razredom, snimljeno 1956. godine (privatna arhiva)

Učitelji Evica Lukić, Pero Radman, Ivan Lukić i Zorica Bouše 1956./57. godine (privatna arhiva)

Učiteljica Evica Lukić sa svojim razredom. Snimljeno 1957. godine (privatna arhiva)

56

Ove godine odlučeno je da se rođendan druga Tita, 25. svibnja, slavi kao Dan mla-dosti. Proslava Dana mladosti organizirana je i u našoj općini. To je bila manifestacija svih društvenih faktora koji djeluju na odgo-ju naše mlade generacije, a prvi put održane su sletske vježbe. Nošena je i Titova štafeta.

Na kraju školske godine u školi je postav-ljena izložba učeničkih radova, a završna škol-ska svečanost održana je 28. lipnja 1957.10

Upravitelj škole: Pero Radman

ŠKOLSKA GODINA 1957./1958.

U poslijeratnom razvoju naše zemlje ra-zvijaju se neke značajne pojave koje traže da se na drugačiji način odredi mjesto i definira uloga naše škole. Stari školski sustav odgo-varao je ideologiji i kapitalističkom uređenju stare Jugoslavije. Naš društveni sistem zahti-jeva korjenitu vanjsku i unutarnju reformu školstva. Projekt reforme koji je izradila Sa-vezna komisija za reformu školstva predviđa i uvođenje jedinstvene osmogodišnje škole u čitavoj državi.

U novoj školskoj godini nastava je zapo-čela 5. rujna. Nastava se odvija poludnevno u 8 razrednih odjela. Prijepodne nastavu pohađaju učenici viših razreda, a popodne učenici nižih razreda. Rješenjem Narodnog odbora općine u školu je premještena Evica Križevac, rođena Erić, dosadašnja učiteljica u Habjanovcima, tako da sad u školi radi osam prosvjetnih radnika.

Od 8. do 12. listopada škola je bila zatvo-rena zbog epidemije gripe. Bilo je bolesno više od 80 % učenika i učitelja.

10 Ljetopis škole

Brojno stanje učenika

Razred dječaka djevojčica ukupno

I. 24 17 41II. 16 19 35III. 16 18 34IV. 24 22 46V. 25 29 54VI. 27 25 52VII. 14 9 23VIII. 12 10 22

Ukupno 158 149 307

U Narodnoj Republici Hrvatskoj 20. li-stopada održani su izbori za općinska vijeća, a 26. i 27. listopada izbori za vijeća proizvo-đača. Za predsjednika Narodnog odbora iza-bran je Mirko Blažičević, učitelj iz Brođanaca.

Dan Republike proslavljen je svečanom akademijom, primanjem u pionire i čitanjem sastavaka o Danu Republike. Dan Armi-je obilježen je svečanom akademijom, a 10 pionira primljeno je kod komandanta grada Osijeka.

Dan dječje radosti postaje sve očekivani-ji praznik naše djece, pa i roditelja, priređena su iznenađenja za učenike, a nakon učeničkih programa, Djed Mraz podijelio je djeci darove.

Prvo polugodište završilo je 14. siječnja 1958. Uspjeh učenika je zadovoljavajući. Srednja ocjena uspjeha je 2,96.

Prema zaključku Savjeta za prosvjetu i kulturu u Bizovcu će se formirati Central-na osmogodišnja škola. Ovaj zaključak ve-ćim dijelom već je izvršen jer učenici viših razreda iz Creta i Samatovaca polaze školu u Bizovcu. Školski odbor bi se proširio s po jednim članom iz područnih škola.

U okviru rada društva „Naša djeca“ pro-slavljen je 8. mart.

Izbori za Saveznu narodnu skupštinu, kao i za Sabor NR Hrvatske, održani su 23. ožujka 1958. Za narodnog poslanika Save-

57

zne narodne skupštine za naš kotar izabran je drug Slavko Komar, a za narodnog zastu-pnika NR Hrvatske drug Josip Škarić.

Štafeta je ove godine došla u Bizovac 5. svibnja odakle je pronešena dalje u Osijek.

Kao i prošle godine, i ove je godine pro-slavljen Dan mladosti nošenjem štafete.

Tužna vijest odjeknula je Vapovštinom, 28. svibnja 1958. umro je Đuro Salaj, član Izvršnog komiteta Centralnog komiteta SKJ. Život i djelo druga Salaja služit će kao svijetli primjer dosljednosti u borbi za soci-jalizam.

Završni pregled škole izvršen je 11. i 12. lipnja, a obavio ga je školski inspektor Bran-ko Ratkovčić. Tom prilikom u pratnji rav-natelja škole inspektor je obišao i područne škole. Održana je zajednička sjednica učite-lja svih škola.

Učitelji su 20. lipnja posjetili izložbu u Osijeku pod nazivom „Borba za novu školu.“

Rad u školi završio je 20. lipnja postavlja-njem izložbe učeničkih radova u školi, a za-vršna svečanost održana je 25. lipnja 1958. godine.11

Upravitelj škole: Pero Radman

11 Ljetopis škole

Verica Grlica, Anica Blažević, učitelj Stjepan Križevac, S. Štibinger i Pavica Erić (privatna arhiva)

Upravitelj škole Andrija Balković s učenicima (privatna arhiva)

58

Učitelj Stjepan Križevac sa svojim razredom (privatna arhiva)

Učiteljica Branka Vinčić s IV. razredom, snimljeno 1957./58. godine (privatna arhiva)

59

ŠKOLSKA GODINA 1958./1959.

Redovna nastava započela je 5. rujna.

U školi službuju sljedeći učitelji: Ivan Lukić, Evica Lukić, Evica Križevac, Stjepan Križevac, Zorica Bouše, Zora Perak, Pero Radman, Branka Vinčić i Zagorka Veljković.

Broj se odjela povećao. Upisali smo dva peta razreda. Dakle, ukupno imamo 9 ra-zrednih odjela. Odlukom savjeta za prosvje-tu NOO-a Bizovac drug Stjepan Križevac upućen je na izvanredni studij fizičkog od-goja. Imenovanom će se isplaćivati puna pla-ća za vrijeme studija s time da po završetku studija službuje u ovoj školi.

Rješenjem NOO-a Bizovac od 21. listo-pada, premještena je drugarica Branka Vin-čić u osnovnu školu u Dalju, a primljena je drugarica Ankica Pirić.

Brojno stanje učenika

Razred Ukupno

I. 41II. 37III. 35IV. 33V. a 37V. b 36VI. 50VII. 39VIII. 22

Ukupno 330

Prvo polugodište završilo je 15. siječnja 1959. godine. Na molbu učiteljice Zagorke Veljković ista je premještena u Pančevo.

Drugo polugodište započelo je 6. veljače 1959. Tijekom godine proslavljen je Dan Republike, Dan JNA, Dan dječje radosti, 8. mart, 1. maj i Dan mladosti.

Sjede s lijeva nadesno: Pero Radman, razrednik VII. razreda, te učitelji Zorica Bouše, Evica i Ivan Lukić, snimljeno 1957. godine (privatna arhiva)

60

Kao i ranijih godina, tako je i ove godine centralna proslava Dana mladosti održana u Habjanovcima. Učenici ove škole sudjelovali su u sletskim vježbama te u raznim natjeca-njima: trčanje, skok u vis, skok u dalj, povla-čenje užeta itd., a najbolji su bili nagrađeni knjigama.

Redovna nastava završila je 20. lipnja, a završna svečanost održana je 27. lipnja uz prigodan program.12

Upravitelj škole: Pero Radman

12 Ljetopis škole

Učitelj Pero Radman sa svojim VIII. razredom 1959. godine (privatna arhiva)

Učiteljica Aneta Pirić s I. razredom, snimljeno 1958. godine (privatna arhiva)

Sjede slijeva nadesno: učitelji Zora Perak, Aneta Pirić, Velinka Tot, Evica Križevac, Pero Radman, Evica Lukić, Ivan Lukić sa sinom Dubravkom, i učenici IV. razreda 1958./1959. godine

(privatna arhiva)

61

ŠKOLSKA GODINA 1959./1960.

Redovna nastava započela je 1. rujna.

Brojno stanje učenika u centralnoj školi Bizovac:

Razred Ukupno

I. 40II. 39III. 37IV. 34V. 54

VI. a 35VI. b 36VII. 44VIII. 33

Ukupno 352

Područni odjeli Cret:

Razred Ukupno

I. 20II. 22III. 21IV. 19

Ukupno 82

Područni odjeli Samatovci:

Razred Ukupno

I. 12II. 10III. 7IV. 11

Ukupno 40

Sa ove škole premješteni su učitelji Ivan i Evica Lukić, a u službu su primljene Josipa Sekulić i Stanislava Štimac. Zbog velikog broja učenika, a malog prostora, radilo se u dvije učionice u tri smjene.

Akcija proširenja školskog prostora je u toku. U školskom dvorištu podići će se mon-tažna zgrada u kojoj će biti dvije učionice, zbornica i kancelarija.

Školske zgrade u Cretu i Samatovcima odgovaraju sadašnjim potrebama. U cen-tralnoj školi izmijenjen je namještaj u dvije učionice dok je u ostalim učionicama i u po-dručnim odjeljenjima jako loš. I gotovo ne-

Učenici s razrednicom Branimirom Radman i upraviteljem škole Perom Radmanom snimljeni 1959. godine (privatna arhiva)

62

upotrebljiv. Škola nema dovoljno nastavnih sredstava. Radionicu škola nema, a ni pra-znih prostorija koje bi se mogle adaptirati za tu svrhu. U budžetu škole za 1960. go-dinu za radionicu su predviđena nedovoljna sredstva za nabavku materijala i alata za rad. Kabineta škola nema, učila su složena u or-marima. Nastojanjem nastavnika izgrađen je sportski stadion u blizini škole.

Tijekom školske godine škola je proslavi-la: Dan Republike, Dan JNA, Dan dječje ra-dosti, 8. mart, doček i ispraćaj Titove štafete i Dan škole.

Dan škole proslavljen je 25. lipnja. Izve-den je bogat program, nastupili su dramska, folklorna, pjevačka i recitatorska grupa. Po-slije akademije održana su sportska natjeca-

Učiteljica Velinka Tot sa svojim V. razredom, snimljeno 1959. godine (privatna arhiva)

Učiteljica Aneta Pirić sa svojim II. razredom, snimljeno 1959. godine(privatna arhiva)

Učenici I. razreda 1959. godine

63

Školski inspektor u društvu učitelja, snimljeno 1960. godine (privatna arhiva)

nja. Priredbu su u velikom broju posjetili i roditelji, a postavljena je i izložba učeničkih radova. Učenici osmog razreda održavaju svakog mjeseca književnu večer.

Redovna školska nastava završila je 20. lipnja.13

Upravitelj škole: Radman Pero

13 Ljetopis škole

ŠKOLSKA GODINA 1960./1961.

Redovna nastava počela je 5. rujna 1960. godine.

Brojno stanje učenika u školi Bizovac:

Razred Ukupno

I. 21II. 20III. 19IV. 17

Ukupno 77

Područni odjeli Cret:

Razred Ukupno

I. 39II. 38III. 36IV. 36V. a 33V. b 32VI. a 33VI. b 32VII. 31VII. 30VIII. 34

Ukupno 374

Kolektiv škole s mjesnim čelnicima ispred nove montažne školske zgrade 1960. godine (privatna arhiva)

64

Područni odjeli Samatovci:

Razred Ukupno

I. 11II. 9III. 6IV. 10

Ukupno 36

U ovoj školskoj godini u Bizovcu je ra-dilo 9 učitelja i upravitelj škole. U Cretu 2 učitelja i u Samatovcima jedan učitelj. Tije-kom godine na doškolovanje upućena su dva nastavnika za fizički odgoj. Na seminare je upućeno 11 nastavnika: šest za muzički od-goj, 3 za likovni odgoj, jedan za domaćinstvo i jedan za fototečaj.

U okviru 20. godišnjice Ustanka naro-da Jugoslavije oformljene su grupe učenika koji imaju naročit interes za pojedine disci-pline. Aktiv Narodne omladine škole vodio je brigu o zabavnom životu. Za sve učenike organizirane su jednodnevne ekskurzije u obližnju šumu, a za učenike viših razreda logorovanje.

Tijekom školske godine učenici su sveča-no proslavili: Dan Republike, Dan Armije, Dan dječje radosti, 8. mart, Dan mladosti.

Dan škole proslavljen je 25. lipnja. Odr-žana su razna fiskulturna natjecanja i sve-čana akademija. Program su izveli učenici dramske, pjevačke, folklorne i recitatorske grupe. Istoga dana održan je i Cvjetni korzo te izložba učeničkih radova. Za sve je vladao veliki interes, kako roditelja tako i ostalih mještana.

Školska godina završila je 20. lipnja, a produžna nastava trajala je do 30. lipnja.14

Upravitelj škole: Pero Radman

14 Ljetopis škole

Učenici s razrednicom Ružom Lovošević i upraviteljem škole snimljeni 1960. godine

(privatna arhiva)

Učitelji slijeva nadesno: Stanislava Štimac, Ljudevit Kralj, Zorica Bouše, Branka Radman,

Reza Blažičević (tajnica) i Josipa Sekulić na ulazu u školu 1960. godine (privatna arhiva)

65

Učiteljica Aneta Pirić sa svojim VII. razredom, snimljeno 1960. godine (privatna arhiva)

Učiteljica Stanislava Štimac (druga slijeva) s učenicima (privatna arhiva)

66

ŠKOLSKA GODINA 1961./1962.

Redovna nastava otpočela je 1. rujna 1961. godine i trajala je do 15. lipnja 1962. godine. Broj radnih dana bio je 222. U svim odjeljenjima izvodi se poludnevna nastava. Nastavno grdivo predviđeno nastavnim planom i programom obrađeno je i učenici su njime ovladali.

Brojno stanje učenika

Škola RazredBroj učenika

Ponavljači RazrednikM Ž Ukupno

Bizovac

I. 19 17 36 1 Ružica CvetkovićII. 24 12 36 1 Branimira RadmanIII. 18 19 37 - Stanislava ŠtimacIV. 22 15 37 - Ankica Pirić

Svega 83 63 146 2V. a 18 16 34 2 Stanislava ŠtimacV. b 16 21 37 4 Josipa SekulićVI. a 18 13 31 2 Zora PerakVI. b 16 16 32 3 Zorica BoušeVII. 19 24 43 3 Ankica Pirić

VIII. a 15 13 28 - Mirko BlažičevićVIII. b 14 11 25 - Ljudevit KraljSvega 199 177 376 16

Cret

I. 13 9 22 4Štefanija Mužević

II. 12 9 21 1III. 8 10 18 -

Mato MuževićIV. 12 9 21 -

Svega 45 37 82 5

Samatovci

I. 4 7 11 -Đuro Njegovan

II. 6 6 12 -III. 5 5 10 -

Đuro NjegovanIV. 5 5 10 -

Svega 20 23 43 -Ukupno 264 237 501 21

Početkom školske godine u školi je služ-bovalo 15 učitelja, a odmah početkom škol-ske godine, 9. rujna 1961., premješteni su Stjepan Križevac u Ekonomsku školu u Valpovu i Evica Križevac u Osnovnu školu „Đuro Salaj“ Valpovo.

Broj odjeljenja u školi Bizovac bio je 11 sa 10 učitelja. U Cretu i Samatovcima bilo je po dva odjeljenja, u Cretu su radila 2 uči-telja, dok je u Samatovcima bio jedan učitelj.

Novi oblici rada primjenjuju se u svim predmetima. Da bi se nastava što bolje od-vijala, oformljeni su stručni aktivi, posebno

za razrednu nastavu, a posebno za pred-metnu. Učitelji razredne nastave zajedno s učiteljima škole u Brođancima čine jedan aktiv. Učitelji predmetne nastave formirali su aktive po predmetima, a čine ih učitelji s područja Valpova.

S obzirom na specifičnost našeg područ-ja trebalo bi proširiti program i naukom iz poljoprivrede. Opisno ocjenjivanje učenika vršeno je u skladu sa Zakonom o osnovnim školama. Nastavnici trebaju cijele školske godine pratiti rad učenika i o tom voditi bilješke i krajem polugodišta i na kraju go-

67

dine izvesti zaključnu ocjenu. Formulacije su usklađene s uzrastom učenika. One izra-žavaju postignute rezultate i osobine koje učenik ispoljava u nastavnom predmetu. Nastavnih sredstava ima malo i koriste se racionalno. Dosjei se vode za učenike od I. do VI. razreda.

Učeničke knjižnice postoje u svim škola-ma, ali su slabo opskrbljene učeničkom i uči-teljskom literaturom. Financiranje škole vrši se iz Društvenog fonda za školstvo općine Valpovo. U okviru odobrenog financijskog plana dotacije se redovno doznačuju školi putem Narodne banke u Valpovu. Za 1961. godinu financijski plan ostvaren je ovako:

prihodi: 9,475.179 dinara

rashodi: 9,463.803 dinara

višak prihoda nad rashodima: 11.376 dinara

Višak prihoda je prenesen u sljedeću go-dinu. Od primljenih sredstava utrošeno je:

a) osobni rashodi: 8,468.434 dinara

b) materijalni rashodi: 995 369 dinara

S obzirom na ovako mali iznos za mate-rijalne potrebe, škola nije bila u mogućnosti da nabavi novi inventar škole. Tijekom go-dine nabavljen je namještaj za zbornicu, a veći dio novca utrošen je za ogrjev i uređenje školskih prostorija.

Dopunskih sredstava škola nije imala. Položajne plaće nastavnika povećane su od 10 % do 24 %. Pravilnik o položajnim pla-ćama prosvjetnih radnika donio je Školski odbor na sjednici 26. lipnja 1962.

Organizacijskih problema u područnim školama nije bilo. Nastava u Bizovcu odvi-jala se u dvije školske zgrade u kojima ima

Montažna zgrada škole (arhiva škole)

68

6 učionica, zbornica i kancelarija. Početkom školske godine dovršena je montažna zgrada.

Sredstva za dovršenje ove zgrade dao je Društveni fond za školstvo NO općine u iznosu od 940 044 dinara. Prema sadašnjim prilikama školski prostor zadovoljava.

Rad školskog odbora odvijao se prema godišnjem planu rada. Školski odbor ima 11 članova od kojih su dva iz područnih odjela. Predsjednik odbora je Ivica Čadek, službe-nik zadruge. Odbor je održao 8 sjednica.

Sistematski pregled učenika obavljen je u I., IV. i VIII. razredu. Svi učenici cijepljeni su protiv dječje paralize i velikih boginja.

Športska natjecanja između škola na po-dručju komune obavljena su ovoga proljeća. Slobodno vrijeme učenici provode na šport-skom stadionu u igri, gledaju televizijske emisije, a aktiv Narodne omladine vodi ra-čuna o zabavnom životu učenika.

U Bizovcu je radila mliječna kuhinja. To-pao obrok uzimalo je oko 45 % učenika.

Dan škole proslavljen je 10. lipnja. Pri-premljen je opsežan program. Proslava je započela sporskim aktivnostima, a poslije-podne održana je akademija, a program su

Učitelj Mirko Blažičević sa svojim VIII.a razredom, snimljeno 1962. godine (arhiva škole)

Zimske radosti učenika (privatna arhiva)

69

izveli učenici dramske, folklorne, pjevačke i recitatorske grupe. U proslavu su uključene i područne škole. Osim Dana škole, svečano su obilježeni: Dan Republike, Dan Armije, Dan dječje radosti, 8. mart, Dan mladosti, Doček i ispraćaj pionirske i Titove štafete.

Za sve učenike organizirane su učeničke jednodnevne ekskurzije. Učenici V.a i V.b razreda bili su u jednodnevnom posjetu gra-du Osijeku.

Učenici VII. i VIII. razreda proveli su šest dana na Jankovcu. Tom prilikom po-sjetli su važnija mjesta u okolini iz NOB-a. Produžna nastava organizirana je od 16. do 28. lipnja 1962. godine.

Završna školska svečanost održana je 30. lipnja. Popravni ispiti održani su od 25. do 29. kolovoza. 1962.15

Upravitelj škole: Pero Radman

15 Ljetopis škole

ŠKOLSKA GODINA 1962./1963.

Osnovnoj školi Bizovac pripadaju područna odjeljenja u Cretu i Samatovcima. Redovna nastava započela je 1. rujna i trajala je do 15. lipnja 1963. Broj radnih dana bio je 215.

Zbog oštre zime zimski praznici produženi su za 10 dana, tako da je u drugom polugodi-štu nastava počela 11. veljače. U svim odjelima nastava se izvodila poludnevno.

Brojno stanje učenika

Škola RazredBroj učenika Ponav-

ljačiRazrednik

M Ž Ukupno

Bizovac

I. a 16 12 28 - Katica KriževacI. b 15 13 28 1 Sofija JapundžićII. 17 18 35 1 Ružica CvetkovićIII. 26 9 35 - Branimira RadmanIV. 18 20 38 - Stanislava ŠtimacV. a 18 15 33 1 Ankica PirićV. b 20 15 35 2 Zora PerakVI. a 18 15 33 4 Ljudevit KraljVI. b 20 15 35 3 Josipa SekulićVII. 24 21 45 2 Mirko BlažičevićVIII. 17 21 38 1 Zorica Bouše

Svega 209 174 383 15

Cret

I. 13 14 27 3Štefanija Mužević

II. 11 7 18 -III. 12 9 21 1

Mato MuževićIV. 6 10 16 -

Svega 42 40 82 4

Samatovci

I. 11 6 17 1Đuro Njegovan

II. 3 8 11 1III. 6 5 11 -

Đuro NjegovanIV. 5 5 10 -

Svega 25 24 49 2Ukupno 276 238 514 21

70

U školi je bilo ukupno 15 odjela i 15 na-stavnika. Zaključkom Školskog odbora pri-mljene su u službu: Katica Križevac, svršena učenica Učiteljske škole i Japundžić Sofija, učiteljica iz Lovasa, općina Vukovar. Imeno-vane su nastupile u službu 1. rujna 1962.

Izvanredni studij na Pedagoškoj akade-miji u Osijeku upisali su:

Đuro Njegovan, fizički odgoj, 2. godina

Zorica Bouše, povijest – zemljopis, 2. go-dina

Ankica Pirić, hrvatsko-srpski jezik – ze-mljopis, 2. godina

Mato Mužević, matematika – fizika, 1. godina

Sofija Japundžić, biologija – kemija, 1. godina

Josipa Sekulić diplomirala je fizički odgoj na Višoj pedagoškoj školi.

Na Ekonomskom fakultetu izvanredno studiraju: Ljudevit Kralj i Mirko Blažičević.

Tijekom godine nastavnici su upućivani na seminare i savjetovanja koja je organizi-rao Zavod za školstvo kotara Osijek. Se-minari su utjecali na poboljšanje kvalitete nastave. Nastavnici u rad unose suvremenije oblike i nastavne metode rada, ali i individu-alno rade na stručnom usavršavanju.

Nastavnici nižih razreda uključeni su u rad stručnog aktiva škole Bizovac i Brođan-ci, dok su nastavnici viših razreda sudjelova-li u radu stručnih aktiva predmetne nastave općine Valpovo.

Nastavno gradivo predviđeno nastavnim planom obrađeno je i utvrđeno i učenici su njime ovladali.

Opisno ocjenjivanje učenika izvršeno je u skladu sa Zakonom o osnovnim škola-ma. Dodatna nastava održavana je prije ili

Učenici IV. razreda 1963. godine (privatna arhiva)

71

poslije redovne nastave u svim razredima u grupama od 5 do 6 učenika. Obrađivano je gradivo koje su učenici slabije usvojili kako bi lakše pratili nastavu.

Za naprednije učenike oformljene su lite-rarna, likovna i muzička grupa. Grupe su se sastajale jednom tjedno.

Od slobodnih aktivnosti učenici su bili uključeni u: Sportsko društvo (nogomet, ru-komet, odbojka i šah), Streljačko družina i Kulturno-umjetničko društvo s pjevačkom, dramskom, literarnom i folklornom sekci-jom.

Učenici od I. do VI. razreda učlanjeni su u Pionirsku organizaciju, dok su učenici VII. i VIII. razreda učlanjeni u Omladinsku organizaciju.

Ove školske godine izvršen je zdravstveni pregled svih učenika, a svi učenici cijepljeni su protv dječje paralize. Izvršen je pregled

očiju kod svih učenika zbog sumnje na tra-hom. Topli obrok u mliječnoj kuhinji uzi-malo je 40 % učenika.

U školi su obilježeni i svečano proslavlje-ni: Dan Republike, Dan Armije, Dan dječ-je radosti, 8. mart, Doček i ispraćaj štafete, Dan mladosti, Dan škole.

U svim proslavama učenici su aktivno sudjelovali u izvođenju programa, a za Dan škole, 9. lipnja, postavljena je i izložba uče-ničkih radova. Produžna nastava organizira-na je od 18. do 28. lipnja.

Rad Školskog odbora odvijao se prema planu. Odbor je održao 9 sjednica. Na sjed-nicama rješavani su uglavnom materijalni problemi škole, pohađanje škole i rezultati rada škole na polugodištu i kraju godine, mjere za unapređenje rada, postavljanje i premještaji prosvjetnih radnika, prijedlog financijskog plana, završni račun škole te osobni dohodci prosvjetnih radnika.

Upravitelj Pero Radman i učiteljica Branimira Radman s učenicima 1962. godine

72

Financijski plan škole za 1962. g.

Prihod iz fonda za školstvo: 11,871.376 dinara

Rashod: 11,839.036 dinara

Višak prihoda nad rashodom: 32 340 di-nara

Savezna narodna skupština na zajednič-koj sjednici Saveznog vijeća i Vijeća proi-zvođača održanoj 7. travnja 1963. godine donosi Odluku o proglašenju Ustava Soci-jalističke Federativne Republike Jugoslavi-je. 9. travnja 1963. usvojen je i proglašen i Ustav SR Hrvatske. Održani su i izbori za Saveznu narodnu skupštinu i Sabor, 3. i 16. lipnja 1963., za općinska vijeća 26. svibnja, a za vijeća radnih zajednica 28. svibnja.

13. lipnja ove godine navršilo se 20 godi-na od Prvog zasjedanja ZAVNOH-a što je

obilježeno svečanom sjednicom u Zagrebu i proslavom u Otočcu.

Katastrofalan potres pogodio je 26. srp-nja 1963. g. Skoplje, glavni grad SR Make-donije. U gradu s oko 200 000 stanovnika uništeno je oko 80 % zgrada. U pomoći po-rušenom Skoplju pokazala se bratska duž-nost naših naroda i općeljudska solidarnost stranih zemalja jer je Skoplje grad svih nas.

Popravni ispiti održani su u vremenu od 26. do 30. kolovoza 1963. godine. 16

Upravitelj: Pero Radman

16 Ljetopis škole

Učiteljica Branimira Radman i direktor Pero Radman s učenicima

73

ŠKOLSKA GODINA 1963./1964.

Rješenjem Općinske skupštine Valpovo broj 6563/1-1963 od 16. rujna 1963., a po prijedlogu Savjeta za prosvjetu, školi Bizo-vac pripojena je Osnovna škola Brođanci s područnim odjeljenjima Habjanovci i Selci. Rješenjem Općinske skupštine Valpovo broj 6725 od 16. rujna 1963. razriješen je dužno-sti upravitelja Osnovne škole Brođanci drug Andrija Balković. Rješenjem Općinske skup-štine Valpovo broj 6562/1 od 16. rujna za odbornika Općinske skupštine u Školski od-bor imenovana je drugarica Katica Križevac.

Rješenjem Školskog odbora premješten je Đuro Njegovan, učitelj iz Samatovaca, u školu u Brođancima. Sofija Japundžić, učite-ljica u Bizovcu, premještena je u Samatovce.

Primljen je u službu učitelj Antun Rad-man i raspoređen u školu Bizovac. U službu nastupa 1. rujna 1963.

Dosadašnja podvornica škole Terezija Čadek umirovljena je te je zaključkom Škol-skog odbora od 9. kolovoza za podvornicu primljena Anica Prajzler iz Bizovca.

Redovna nastava počela je 2. rujna 1963. i trajala je do 15. lipnja 1964. Broj radnih dana kretao se od 218 do 224. Zbog epide-mije gripe u Bizovcu škola je bila zatvorena od 18. do 21. ožujka 1964., dok su ostala po-dručna odjeljenja normalno radila.

Nastavno gradivo predviđeno nastavnim planom i programom obrađeno je u cijelo-sti i učenici su njime u potpunosti ovladali. Kroz slobodne aktivnosti učenici manife-stiraju svoje osobne sposobnosti, interese, težnje i aktivnosti. Da bi se učenici pravilno orijentirali prilikom izbora budućeg zvanja, organizirana su predavanja s filmovima za učenike i roditelje u Bizovcu i Brođancima. U radu slobodnih aktivnosti zastupljene su grupe koje su radile i predhodnih godina.

Rad Nastavničkog i Razrednih vijeća od-vijao se po predviđenom planu rada. Redovito su održavane sjednice na kojima je razmatran postignuti rezultat rada, kao i poduzimanje pedagoških mjera za poboljšanje rada.

Rad Školskog odbora odvijao se također prema unaprijed utvrđenom godišnjem pla-nu. Suradnja školskih odbora s nastavničkim i razrednim vijećima bila je dobra. Članovi Nastavničkog vijeća prisustvovali su sjedni-cama Školskog odbora, te neka pitanja o vla-danju i učenju učenika rješavali zajednički.

Financiranje škole izvršeno je iz Druš-tvenog fonda za školstvo Općine Valpovo. U 1963. godini izvršeno je financiranje po-sebno za školu Bizovac, a posebno za školu Brođanci. Od 1. siječnja 1964. godine finan-ciranje je zajedničko. U okviru odobrenog financijskog plana za 1963. godinu školama je redovito doznačivana dotacija po dvanae-stinama. Za 1963. godinu u obje škole finan-cijski plan je ostvaren:

Prihodi: 23,735.700 dinaraRashodi: 22,921.408 dinaraVišak prihoda nad rashodima: 814 292 dinara

Većina prihoda utrošena je na osobne izdatke. S obzirom na mali iznos za mate-rijalne potrebe, škola je nabavljala najpotreb-nija sredstva za održavanje čistoće, uređenje školskih prostorija, nabavku ogrjeva, stana-rine za nastavnike itd.

Financijski plan za 1964. godinu odo-bren je u iznosu od 27,800.000 dinara.

Osobni izdatci nastavnog osoblja pove-ćani su za 10 %. Razmatrajući materijalnu problematiku, treba svakako napomenuti neriješena pitanja kao što su stanovi za na-stavnike u Bizovcu i Brođancima te pitanje školske zgrade u Selcima.

74

Brojno stanje učenika

Škola RazredBroj učenika

Ponavlja Razrednik OdjelM Ž Sv

A) niži razredi

Bizovac

I. 12 16 28 1 Stanislava Štimac 1II.a 16 11 27 1 Katica Križevac 1II.b 12 15 27 1 Antun Radman 1III. 16 17 33 - Ružica Cvetković 1IV. 27 8 35 - Branimira Gudelj 1

Brođanci

I. 12 10 22 5 Dubravka Barišin 1II. 12 8 20 1 Andrija Balković

Đuro Njegovan1

III. 14 5 19 1IV. 12 8 20 - Kristina Pavlović 1

Cret

I. 8 6 14 1Štefanija Mužević 1

II. 12 13 25 -III. 11 8 19 -

Mato Mužević 1IV. 11 9 20 -

Habjanovci

I. 4 12 16 1Davorin Cvetković 1

II. 6 7 13 -III. 5 12 17 1

Davorin Cvetković 1IV. 5 6 11 2

Samatovci

I. 6 6 12 1Sofija Japundžić 1

II. 10 7 17 -III. 4 9 13 2

Sofija Japundžić 1IV. 6 6 12 2

SelciII. 3 11 14

Slavica Vrbanić 1IV. - 2 2

Svega 217 203 420 21 15B) viši razredi

Bizovac

V.a 19 12 31 2 Stanislava Štimac 1V.b 12 20 32 2 Zorica Bouše 1VI.a 22 18 40 6 Ankica Pirić 1VI.b 21 20 41 5 Zora Perak 1VII.a 12 14 26 3 Ljudevit Kralj 1VII.b 13 14 27 4 Josipa Sekulić-Komlenac 1VIII. 14 8 22 - Mirko Blažičević 1

Brođanci

V. 25 14 39 7 Stjepan Buljubašić 1VI. 18 12 30 6 Stanka Njegovan 1VII. 21 16 37 - Marin Cvetković 1VIII. 15 8 23 - Mirko Novoselić 1

Selci

V. 7 3 10

Slavica Vrbanić 1VI. 3 3 6VII. 1 3 4VIII. 2 3 5

Svega 205 168 373 35 12Ukupno 422 371 793 56 27

Teška elementarna katastrofa koja je za-desila Skoplje, a time i cijelu zemlju, ali i napor čitave nacije